Tolstoj POSLANICA SLAVNOG RUSKOG PISCA O PEJGAMBERU

M U H A M M E D, a.s.

Knjiga koja je bila skrivana

KaraKutu

PRIJEVOD SA RUSKOG NA AZERI-TURSKI Prof. dr. Telman Huridolu Aliyev Vakif Tehmezolu Halilov PRIJEVOD SA AZERI-TURSKOG NA TURSKI Arif Arslan

Muhammed se nikad nije slagao sa kranskim shvatanjima. Za njega ovjek nije mogao biti Bog, niti se sam poistovjeivao s Allahom. Za muslimane nema drugog Boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov Poslanik. U tome nema nita zagonetno i tajnovito. Lav Nikolajevi Tolstoj

Rije izdavaa...

Treba da se zna Za Tolstojevu poslanicu vezanu za hadise pejgambera Muhammeda, a.s., ve se odavno znalo meu izdavaima, ali je rije o tajanstvenom djelu koje nije moglo biti predstavljeno itaocima. Jer, interes svjetski slavnog pisca kakav je bio Tolstoj za govor Muhammeda, a.s., njegovo sakupljanje i objavljivanje u elji da to podijeli sa ruskim narodom, bilo je neizmjerno vano za vjersku i kulturnu javnost. Tolstoj je od probranih hadisa iz knjige Hadisi Muhammeda, a.s., indijskog uenjaka Abdullaha Es-Suhreverdija, napravio manju zbirku ije je izdavanje i tampanje zajedno sa originalom zahtijevalo od nas ozbiljne napore i istraivanja. Uprkos tome to smo znali koliko je vano i to to je Tolstoj samo probrao Pejgamberove, a.s., hadise i objavio pod svojim imenom, pomislili smo da e biti bolje da napravimo projekat u koji e ui postojei sadraj zajedno sa elementima koji potkrepljuju ovo djelo. Tako smo odluili da u djelu koje je pred vama donesemo jo neka poglavlja sa Tolstojevom korespondencijom koja se odnosi na islam, kao i doivljajima. Uraena su ozbiljna istraivanja da bi se dolo do navedenih pisama, dokumenti su pronaeni i vama ih nudimo u vidu vjernih snimaka u zadnjem dijelu nove edicije. Tolstojev odabir i tampanje hadisa Muhammeda, a.s., samo po sebi je bilo dogaaj u carskoj Rusiji, toga smo bili sasvim svjesni. Vizija ideje i osjeaja sa kojima je jedan Tolstoj odabrao ove hadise i napor razumijevanja mogli bi biti ozbiljna pomo u irenju ljudskih horizonata. Ali, najvanije od svega je to to je jedan vanredan ovjek kakav je Tolstoj, pripremio ovu zbirku, koliko god mala bila, to je elio da podijeli to s ljudima i to je tampao ovu knjigu, kao izraz mogunosti da bude musliman, izraz divljenja koje je osjeao prema islamu. Na cilj posve sigurno nije poduhvat u svrhu obmane svijesti nepostojeim sluajevima, idejama ili tekstovima. Naprotiv, elimo donijeti dokumente, informacije i izvore, skidajui zavjesu tajanstvenosti sa stvari koje postoje i za koje smo uvjereni da su istinite. Tolstojeve rijei: Kad bi ovjek imao pravo da bira, svaki razuman pravoslavac i svaki ovjek, bez sumnje i nedoumice prema islamu, prihvatio bi samo Allaha i Njegovog poslanika vrijedni su koliko cijela knjiga podataka. Ljudi treba da znaju o promjeni u kulturi vjerovanja ovog slavnog pisca, kao i patnjama koje su pratile tu promjenu.

Rasih Ylmaz

Predgovor
Tolstojeva vjera Poslanica pod nazivom Muhammed, svjetski slavnog ruskog pisca Tolstoja, ima niz specifinosti. Najprije to to je ovo djelo napisano u hrianskoj Rusiji, u periodu presije, i objavljeno 1909. godine. Zbirku je sainio jedan od najznaajnijih pisaca u Rusiji i svijetu, Lav Nikolajevi Tolstoj. Ovog, inae bogatog ovjeka, upoznajemo kroz napore da doe do vrstih i ispravnih vjerskih uvjerenja. Kao drugaiji od slinih, on nije bio od onih koji ovinistiki prave podjelu u vjeri. Sklonost ispravnom i nepridavanje znaaja ovosvjetskim vrijednostima njega su pribliili vjerskim istinama. Miljenja smo da ovo djelo, koje je L. Tolstoj sainio iz osjeaja divljenja prema Muhammedu i islamskoj vjeri, nikoga nee iznenaditi, posebno turske itaoce, kao vodee u visokoj kulturi i vjerskom znanju u savremenom svijetu. Lav Tolstoj je sainio ovo djelo u periodu Carstva i objavio zajedno sa drugim djelima 1909. godine. Ovim djelom Tolstoj ruske itaoce upoznaje sa Muhammedovim hadisima. Smiono moemo rei da je na ovaj nain uticao na njihovu vjersku misao i odgoj. To to je Tolstoj, koji se smatrao vjernikom u Rusiji u to vrijeme, predstavljao linost Muhammeda i njegove ideje koje su se oslanjale na boansku mo, poveali su uticaj knjige. Dok su se u periodu Saveza Sovjetskih Socijalistikih Republika Tolstojeva djela stalno i iznova tampala, iz nekog razloga, zbirka Muhammedovi hadisi kojih nema u Kur'anu nije objavljena. U prvim godinama SSSR-a ljudima je silom naturana ateistika lina karta. Zbog neprihvatanja ove iskaznice, 1938. godine u Rusiji je pogubljeno jako puno ljudi. U ovakvom periodu prirodno se nije moglo oekivati da Tolstoj bude izuzetak. Ako treba da damo jedan primjer cenzure: 1978. godine (70 godina nakon objavljivanja djela) u Azerbejdanu, najveem asopisu u Republici Azerbejdan, htjeli su da u uvodnom dijelu ove poslanice dodaju pismo koje je J. Vekilova, supruga jednog generala turskog porijekla, napisala Tolstoju, da ga prevedu na azeri-turski i objave. Drutvo za cenzuru iz Bakua nije dozvolilo objavljivanje. Razlog je bio to je tako veliki ruski pisac kakav je bio Tolstoj, iznosio znaajne i uzviene misli o islamskoj vjeri i Muhammedu. Redaktor je zbog ovoga ekao sa objavljivanjem i nakon nekog vremena se obratio za dozvolu Moskvi. im je otud stiglo doputenje da se moe objaviti, poslanica i pisma su se nali pred itaocima. Tako su 1978. godine prvi put pisma u ovoj knjizi objavljena u azerbejdanskoj tampi, na azeri-turskom i ruskom. Tolstojeva poslanica i pisma su privukla prilino panje. Meutim, i takav majstor pera poput Tolstoja, ovjek koji je gajio veliko potovanje prema islamu, zapao je metodoloku greku odabirui naslov svom djelu. Mislimo da je islam bila vjera o kojoj se nije moglo uiti u Rusiji, iako nije bilo otvorene zabrane u Ruskom carstvu. Upravo zbog toga je Tolstoj i napravio metodski ovu greku u odabiru naslova.

Sa ponovnim pridavanjem vanosti vjerskim vrijednostima nakon sloma sedamdesetogodinjeg trajanja Sovjetskog Saveza, Tolstojeva poslanica je tampana na domaem, ruskom jeziku, 1990. godine. Naalost, Tolstojevu greku ponovio je i izdava Kayibov, koji je objavio azerbejdansko izdanje poslanice. to se tie nas, na osnovu islamske terminologije pri prijevodu smo morali da ispravimo greku, smatrajui je tehnikom. Kad je Tolstoj objavljivao svoju knjigu, ona je nosila naslov Muhammedovi hadisi kojih nema u Kur'anu. Smatrali smo da ovaj naslov nije taan, poto je Kur'an Allahov govor. Hadis, pak, je govor Muhammeda, a.s. Tano je da je Muhammed, a.s., odabrani rob, ali je on ipak rob. S obzirom na ovo, smatrali smo da je ispravnije Tolstojevu poslanicu objaviti pod naslovom Muhammed. elimo se dotai jo jedne stvari: u Rusiji je bila jedna ena koja je prihvatila islam. Valerija Porohova. Bila je udata za jednog Arapina i sa svojim suprugom ivjela u Saudijskoj Arabiji 11 godina. Za to vrijeme jako je puno saznala o islamu i sama postala muslimanka. Porohova je prevela Kur'an-i Kerim na ruski jezik i teolozima se ovaj prijevod svidio. Gospoa Porohova je u medijima jako ozbiljno i hrabro govorila o Tolstoju i islamu. Izmeu ostalog, u sovjetskim medijima je izjavila da je Tolstoj pred kraj svog ivota prihvatio islam i i da je ostavio oporuku da bude ukopan kao musliman. Sovjetska vlada je dugo nastojala da sakrije ovu injenicu. Ga Porohova je, smiono objelodanjujui ovu informaciju, uspjela i da ju objavi. Prema njenoj izjavi, Tolstoj je ukopan po islamskim pravilima. injenica da na njegovom grobu ne stoji krst kao simbol hrianstva uzima se kao jasan dokaz za to. Ruskom narodu, posebno ruskim prosvjetiteljima i naunicima, Tolstoj je bio drag zbog ogromne snage koju je posjedovao. Njegovo prihvatanje islama bi u ruskom drutvu moglo da izazove snaan priliv prema islamu. Zbog toga se mogunost Tolstojevog prelaska na islam nastojala drati tajnom. Ruska drava nije mogla dozvoliti da je jedan pisac poput Tolstoja ikako mogao gajiti potovanje prema islamu ili da se u drutvu prouje kako je postao musliman. To je razlog to je poslanica sa hadisima Muhammeda, a.s., dugo vremena skrivana od ljudi. Izraavamo posebno zahvalnost dr. Arifu Arslanu koji je paljivo ispitao hadise navedene u ovoj knjizi i druge islamske teme, preveo tekst na turski i pomogao u tampanju u Turskoj. Prof. dr. Telman Huridolu Aliyev Vakif Tehmezolu Halilov Baku - Azerbejdan

Uvod

Tolstoj: pisac koji se divio Muhammedu, a.s. Bilo nam je neizmjerno drago zbog saznanja da postoji mogunost da je Tolstoj preminuo kao musliman. Zbog toga sam svakako osjeao ponos i zbog svog doprinosa u prijevodu na turski jezik djela vezanog za lik Muhammeda, a.s., a koje je sainio takav jedan genij. U francuskom asopisu Match jednom sam proitao reportau o tom kako je kapetan Cousteau postao musliman i nisam mogao da povjerujem. Isto tako sam 1983. godine, u istom asopisu, proitao o Clementu Torezu. Torez je bio jedan od vodeih ljudi Komunistike partije u Francuskoj. Ljudi se vie nee okretati komunizmu, nego Kabi, pravoj Kibli, sa komunizmom je gotovo... govorio je on i zajedno sa suprugom Palestinkom pozirao i davao izjave za novine i asopise. Nisu samo ova imena meu onima koji su bili prilino slavni kad su postali muslimani. Odemo li dalje u prolost, o tome je bilo rijei i oko princa Bismarka, Goethea, kao i jo jednog Rusa, A. Pukina i dr. Jedan od ovih ostalih bio je i Polosin, Ministar vjerskih poslova Rusije, koji je postao musliman u 2000-im, a da o tome nije znao niko do pisca Aleva Alatlija. Zanimljive su Polosinove rijei kad je svoje prihvatanje islama objavio pred svim ruskim medijima: Javno svjedoim da vie nisam ni svetenik ni pripadnik pravoslavne crkve. Sad sam musliman... Javno svjedoim da sam se okrenuo jedinoj pravoj vjeri, kao sljedbenik istinske vjere, uzvienog nasljea svih pejgambera koji su poslani s knjigom, poev od Ibrahima, a.s.... Odluio sam da svoj drutveni ivot oblikujem prema ispravnom vjerovanju. Postao sam musliman. Da je Ministar vjerskih poslova Republike Turske objavio da je postao hrianin, zar to ne bi izazvalo ogromne rasprave? Pa kako je u Rusiji, kod naeg susjeda, tvravi pravoslavlja, odjeknulo ovo to je Polosin uinio? To da je 1999. godine postao muslimanom episkop Viaeslav Polosin (na poloaju ravnom Ministru vjerskih poslova u Republici Turskoj), Ministar za veze vjerskih organizacija i javnih udruenja pri Ruskoj pravoslavnoj patrijariji, Ministar Visokog sovjetskog komiteta za slobodu miljenja i Narodni poslanik DUME Predstavnikog doma Ruske Federacije, u Turskoj se nije ulo sve dok o tome nije progovorio Alev Alatli. Polosin je zavrio istovremeno Filozofski fakultet na Moskovskom dravnom univerzitetu, Vjersku kolu u Zagorsku i Diplomatsku akademiju Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije. Kad sam ovaj iznenaujui podatak proitao u knjizi Aleva Alatlija Nije prosvjetljenje na tragu Gogolja, nego samilost, u prvi mah nisam

povjerovao. Pomislio sam da je nemogue da se ne uje za ovakav jedan dogaaj. Meutim, kad sam malo to istraio, shvatio sam da sam bio u krivu. Nakon to je javno obznanio da je postao musliman, upitan je ta misli o opasnostima koje bi to moglo da nosi. Ovako je odgovorio: Svi smo mi prolazni, prije ili kasnije otii emo sa ovog svijeta. Bolje je i duu predati Pravednom, nego sluiti iluzijama ljudi! Polosin je uzeo ime Ali, a i njegova je supruga, takoe, prela na islam. On je, koliko je za sad poznato, posljednji poznati hrianin iz ruskih stepa koji je postao musliman. Mislioci Moris Bucaille i Roger Graudy su 1978. godine prihvatili islam. Kad je to uinio R. Graudy, osjetili smo jednaku radost. Oni su u prolosti bili nosioci komunistike misli. Mi uope ne znamo ko je sve, tajno ili javno, prihvatio islam, poput Tolstoja. Tolstoj je o islamu govorio u vrijeme kad je komunizam kao ideja bio na svom vrhuncu. Da bi se to uradilo u to vrijeme, trebalo je misliti na torture i pritisak. Tolstoj je ipak to radio. Radio je to u doba kad je bio na svom stvaralakom vrhuncu i kad nije ovisio ni o emu, tako da nije bilo mogue traiti takva opravdanja za njega. Niko nije mogao da kae: Bio je slab, morao je da se prikloni... Tolstoj je, vidjevi i znajui sve to, odabrao hadise Muhammeda, a.s., i predstavio ih ruskom narodu. Komunizam koji je oito bio iz temelja pogrean ili socijalizam kao nia forma komunizma njega nisu ga privlaili i ak na vrhuncu, umjesto da iskoristi njihove blagodeti, Tolstoj se udaljio da bi ivio kao musliman. ... Za mene je islam neuporedivo uzvieniji od hrianstva. Da je imao pravo izbora, svaki razuman pravoslavac i svaki ovjek bez ikakve sumnje bi prihvatio islam, Jednog Boga i Njegovog Poslanika... Tolstoj je gornjim rijeima iz jednog dijela pisma upuenog Jeleni Vekilovoj iskazivao svoje otvoreno divljenje prema islamskoj vjeri. U drugom odjeljku sa malim nijansama u prijevodu sa ruskog jezika, Tolstoj podvlai iskvarena vjerovanja i i praznovjerja u drugim religijama, naglaavajui da islam nije zapao u stanje u kojem su se nale druge vjere i da je vjera koju je Muhammed, a.s., donio posljednja i najsavrenija. I teme odabranih hadisa, kroz pojmove siromatva i jednakosti, imaju karakter savjetovanja ruskog naroda i onih koji ih obmanjuju. Sa hadisima koje je odabrao i objedinio u knjigu Tolstoj je elio da istakne kako je islam pravo mjesto istinske pravde i jednakosti, istinskog bratstva i portvovanosti, potovanja i ljubavi prema ovjeku i drugom... Za veinu hadisa koje je Tolstoj odabrao istraili smo i nali izvore. Oni koje nismo mogli da pronaemo moda se nalaze van Kutub-u Sitte. I Tolstoj se u pismu dotakao umijeanog praznovjerja, nekih nejasnih stvari u pogledu ovih hadisa, opisujui ih rijeima makar ih malo bilo, stvari koje se ne slau sa razumom i logikom i koje skrivaju istinu. Da je Tolstoj mogao i imao priliku da sam ui i prouava Kur'an-i Kerim, a ne saznavao o njemu preko komentara, imao bi beskrajno ta da govori o islamu. Pretpostavljate da moramo spomenuti i etvrtu osobnost koju nosi ovaj prijevod na turski jezik. Prvo je ono to se dobilo prijevodom hadisa sa arapskog na ruski. ... Drugo, ono to se promijenilo prijevodom sa klasinog na savremeni ruski jezik. Tree, promjene pri prijevodu sa ruskog na azeri-turski jezik i etvrto, pri prijevodu sa azeri-

turskog na savremeni turski jezik. Iz ovog razloga bi trebalo da se vre dalja istraivanja na jezicima koji odgovaraju kulturi naroda bilo iz pisama bilo iz hadisa. Na kraju, izraavam svu zahvalnost uvaenoj gospodi, prof. Telman Alijevom i Vakifu Halilovom, koji su preveli ovu zbirku i pisma na azeri-turski, kao i Rasihu Yilmazu, Predsjedniku Upravnog odbora Karakutu Yayinlari, koji je insistirao da se ovo djelo ponudi itaocima i sa eljom i uzbuenjem ekao da se zavri prevoenje i cijeli projekat. Arif Arslan Istanbul, maj 2005.

Lav

N i k o l a j e vi T o l s t o j

Biografija jednog vanrednog pisca Roen je 28. avgusta 1828. godine, na porodinom imanju Jasna Poljana, u Tulskoj guberniji juno od Moskve, i to kao etvrto dijete jedne imune porodice. Majku je izgubio jo u ranoj djeakoj dobi, a sva briga o njegovom odgoju i obrazovanju pala je na oca, Nikolaja Tolstoja. Jo kao djeak nauio je francuski i njemaki jezik. Njegova baka i tetke su igrali vanu ulogu u njegovom odrastanju u okviru porodice vieg drutvenog sloja. U devetoj godini umire mu otac od trovanja. Nemalo zatim izgubio je i baku, a njega, brau i sestru usvaja teta. Godine 1844. poeo je da izuava orijentalne jezike na Univerzitetu u Kazanu. U to doba je zapao u boemski nain ivota. Pie, ene i kocka kojima je bio obuzet u tom periodu udaljili su ga sa napola dovrenog studija. Godine 1845. okree se studiju prava, ali ni njega nije uspio da zavri, te je nakon dvije godine izbaen. U devetnaestoj godini je bio vlasnik ogromnog bogatstva, kao jedan od nasljednika u porodici. Njemu jako draga porodina kua u Jasnoj Poljani mu je pripala nasljeem, pa je tu i nastavio da ivi. Godine 1851. odlazi u Kavkaz, to e na njemu ostaviti dubok uticaj. Dok je bio na odsluenju vojske u jednoj koli u Kavkazu, uestvovao je i u borbama protiv Osmanlija 1853. godine. Slijedee godine je prebaen u sastav vojske na Krimu, tako da je bio uesnik i Krimskog rata. Iz redova vojske izlazi 1856. godine. Djetinjstvo, svoje prvo djelo u kojem biljei uspomene iz djetinjstva, poeo je da pie 1851. godine, kada je imao tek 23 godine. ivot naroda u Kavkazu koji je na njega ostavio dubok uticaj, opisao je u romanu Hadi Murat 1852. godine i Kozaci, a svoje doivljaje iz Krimskog rata u Sevastopoljskim pripovijestima koje su objavljene 1855. godine. Godine 1857. poduzeo je putovanje prvo u Njemaku, a potom 1860. u Englesku, vicarsku i Belgiju. U tim zemljama upoznat e se sa vodeim misliocima i piscima. U Rusiju se vraa 1861. godine. Tu e 22. septembra 1862. godine oeniti Sofiju, kerku uglednog moskovskog doktora Bersa. Nakon vjenanja povlai se na imanje i poinje da ivi jednostavnim ivotom, zanimajui se iskljuivo za porodicu i knjievnost. Godine 1863. poinje da pie Rat i mir, djelo koje se smatra njegovim najveim uspjehom. Pisanje je dovrio 1869. godine. Anu Karenjinu, djelo koje se smatra najjaim djelom nakon Rata i mira, poeo je da pie 1873. godine. Djelo je zavrio u periodu od skoro pune tri godine u kojima doivljava teke trenutke zbog gubitka troje djece i svoje tetke. Pod uticajem osjeaja koje je kod njega izazvala smrt bolesnog brata, poeo je da pie Ispovijesti u kojima e opisivati beskrajni unutarnji sukob koji se nee umanjiti do kraja njegovog ivota. 10

Vaskrsnue je slijedee veliko djelo nakon Rata i mira i Ane Karenjine, ali ga je poeo da pie tek 20 godina nakon zavretka pisanja Ane Karenjine 1876. godine. u tom periodu on e doiviti velike potrese u svom ivotu, promjene u pogledu stava prema svijetu, ljudima, ivotu uope. Uporedo sa tim preobraajima, on poinje da pie o osjeajima prema teretu teologije i razmiljanjima o Bogu, ovjeku, ivotu i smrti. ta je vjera, Smrt Ivana Iljia, Sa im ovjek ivi, Tri smrti i Manifest smrti su romani i prie sa tim tematikama. U periodu 1891-1892. godine njegov duh je teko pogoen proivljavanjem oskudice i bolesti u Rusiji, a posebno smru najdrae keri Vanike koja umire u sedmoj godini. Prvu reenicu Vaskrsnua napisao je 1896., a cijelo djelo je zavrio 1899. godine. U isto vrijeme poinje da pie Kreutzerovu sonatu, djelo kroz koje se oslikava njegovo sve nespokojnije stanje duha. U momentu kad vie nije mogao da izdri situaciju stalnih svaa koje su u porodici poele jo u prvim godinama braka, ostavio je pismo svojoj supruzi i napustio kuu u Jasnoj Poljani. Bio je 9. novembar 1910. godine. Tolstoj je imao 82 godine. Tolstoj, koji je cijelog svog ivota traio sam sebe, sutinu ivota i Boga, nekoliko dana nakon to je napustio kuu, dobio je zapaljenje plua dok se spremao da otputuje u Bugarsku preko Odese i Istanbula. Tolstoj je umro na eljeznikoj stanici u Astapovu, ujutro, u 06:05, 20. novembra 1910. godine. Prema oporuci, ukopan je u jednom tihom i sjenovitom uglu Jasne Poljane, u mjestu gdje je proivio najljepe dane svog ivota i djetinjstva u igri sa svojom braom.

11

PRVO POGLAVLJE

M U H A M M E D, a . s.

(L. N. Tolstoj je 1908. godine proitao u Indiji tampano djelo Hadisi Muhammeda, a.s. od Abdullaha Es-Suhreverdija. Od proitanih hadisa napravio je zbirku i tampao je u ruskoj tampariji Posrednik. Knjiga je objavljena u oktobru 1908. godine i itaocima predstavljena pod naslovom Muhammedovi hadisi kojih nema u Kur'anu. Prvo poglavlje je, ustvari, zbirka hadisa koju je objedinio Tolstoj. Poto naslov djela metodoloki nije bio ispravan, kasnije je promijenjen u Muhammed, a.s.)

12

U naem srcu je Allahov nur, ime mu je savjest.

Tolstoj

Sveopa uputa
Ranije smo ve pominjali otvoreno divljenje koje je Tolstoj gajio prema poslaniku Muhammedu, a.s. Ono se rodilo nakon iitavanja hadisa i istraivanja zbirke hadisa koju je uredio indijski islamski mislilac Suhreverdi. itajui, Tolstoj je pravio zabiljeke sa primjerima iz svake oblasti, elei da ruski narod koji nije znao nita o Muhammedu, a.s., i masu drugih italaca, prijatelja i kolega, upozna sa Poslanikom, a.s., da uini da ga zavole, nakon ega e pripremiti malu zbirku hadisa, poslanicu punu sveopih uputa i savjeta. Uz Tolstojeva objanjenja rijei i postupaka Muhammeda, a.s., njegove dobrohotnosti, morala, pravednosti, pravinosti i jo puno drugih vrijednota, nije se moglo zamisliti da to nee privui ovjeka zdravog razuma. On je shvatio istananu vrijednost jednog od najotroumnijih i najsavjesnih ljudi na svijetu, istraivao i uvjerio se u to, pa je, bez sumnje, htio da to podijeli sa ljudima. I evo, elja ovog vanrednog pisca sad je pred vama, u buketu hadisa koje je on probrao i donio u vidu ove zbirke.

13

Allahu, upii moju ljubav prema tebi

Muhammed, a.s., spavao ispod stabla hurme. Probudio se, a iznad njega stoji ovjek sa isukanom sabljom u ruci: - Muhammede, ko e te spasiti od mene?, upita. - Allah, odgovori on. Du'surova sablja pade na tle. Sad je uze Resulullah i ree: - Dobro, a ko e sad tebe spasiti od mene? - Niko, ree Du'sur. Ti si bolji od mene. Poslanik e tad: - Ja na ovo imam vie prava od tebe. - Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, a da si ti Njegov poslanik, ree Du'sur i postade musliman. Postao je jedan od najiskrenijih prijatelja Muhammeda, a.s. (1) *** Allahu, upii moju ljubav prema tebi. Usadi u moje srce ljubav prema svemu onom to i ti voli. Uini da budem dostojan Tebe, da radim samo ono to Ti voli. Uini da za mene Tvoja ljubav bude via od ljubavi prema meni samom, mojoj porodici i mom imetku. Allahu moj! Molim Te da dosegnem Tvoju ljubav i ljubav onih koji Tebe vole. Allahu moj! Uini mi Tvoju ljubav draom od mene samog, moje porodice, imetka i hladne vode.(2) *** Koliko god istina gorka bila ljudima, istinu recite!(3) *** Bio ti brat u vjeri zalim ili mazlum, pomozi mu. - Allahov Poslanie! Da mi je brat mazlum, pomogao bih mu. Ali, reci mi, ako je zalim, kako da mu pomognem?, upita neki ovjek. - Odvojit e ga od zuluma, omest e ga. To e mu, bez sumnje, biti od pomoi, ree Poslanik. (4) * ** Ko uradi jedno dobro djelo, imat e ih deset slinih, ili jo vie. A ko uradi jedno loe djelo, imat e i njih deset slinih. A ja u sve oprostiti. Ko meni prie za pedalj, ja u njemu za arin; ko meni prie za arin, ja u njemu hvat. Ko meni doe hodajui, ja u

14

njemu trkom. Ko meni doe sa grijehom poput svijeta velikim, pod uslovom da druga ne pripisuje, ja u ga sa tolikim magfiretom doekati.(5) *** Allahu moj, mene oivi kao siromaha, uzmi mi duu kao siromahu i na Sudnjem danu sa siromanima udrui. Hz. Aia upita: - Zato tako, Allahov Poslanie? - Zato to e oni, ree Poslanik, ui etrdeset godina prije bogatih. Aia! Voli siromane i pozivaj ih blie u skup, da i tebi Allah bude blie na Kijametskom danu . - Allahu moj! Oivi me sa siromanima, duu mi uzmi sa siromanima i njima me pridrui.(6) *** Najmilija stvar Allahu je kad ovjek od zarade od svog rada pomogne onom koji nema dovoljno.(7) *** Niko ne popije bolji gutljaj nego kad proguta svoju ljutnju.(8) *** Nijedan od vas nee biti pravi vjernik sve dok svom bratu ne bude elio ono to sam sebi eli. (9) *** Dehennem je opasan stvarima koje prijaju nefsu; denet, pak, opasan je stvarima koje nefs nee. (10) *** Uzvieni Allah je naredio: ovjee, da se samo po mojim zakonima vlada, vladao bi se po meni i liio. Kae: ovako je bilo, ovako e biti... (11) Znai, da se ovjek pravilno ponaa prema zakonima prirode i ivota, Uzvieni Allah bi mu donio elje na mjesto i ispunio sve to moli. (Abdullah Es-Suhreverdi) *** Ne optereujte srce suvinim jelom i piem. (12) ***

15

Kad je Allah stvorio elju, uinio je da se ona ljulja as ovamo as onamo (ba kako se stablo hurme njie desno lijevo), pa ju ojaao brdima oko nje i elja se dobro usadila. Meleci su se u udu nali pred snagom grana. - Gospodaru na, rekoe, jesi li stvorio neto jae od ovih brda? - Jesam, stvorio sam eljezo. - Jesi li stvorio neto jae od eljeza?, upitae - Jesam, stvorio sam vatru, ree Uzvieni Allah. - Jesi li stvorio neto jae od vatre?, nastavie sa ispitivanjem. - Jesam, stvorio sam vodu. - Jesi li stvorio neto jae od vode? - Da, stvorio sam vjetar, ponovo odgovori Uzvieni Allah. - A od vjetra jesi li neto jae stvorio? - Jesam, stvorio sam dijete ovjeka, ree i nastavi: - Ako on desnom rukom da sadaku, tako da lijeva ruka to ne vidi (to je onda jae). (13) *** Uzvieni Allah poruuje: Ja sam tajna riznica. elio sam da se zna, pa sam stvorio ovjeka. (14) *** Nemoj loe ni na koga. ak i da to neko uradi tebi i iznese na vidjelo tvoje sramote, rune stvari, ti nemoj objelodaniti i iriti njegove. (15) *** Uzvieni Allah je neke stvari uinio farzom, ne budite nemarni prema njima. Postavio je granice da se ne bi zapalo u grijeh, pa nemojte prekoraivati te granice. Neke stvari je zabranio, pa to i ne inite. O nekim stvarima nije govorio, ali ne zato to je to zaboravio, nego iz merhameta prema vama, pa to nemojte remetiti istraujui. (16) *** Ako neko pokae samilost prema Allahovim stvorenjima, i Allah e biti samilostan prema njemu. ini dobro prema ljudima ne gledajui na njihovu dobrotu ili zlou. ini dobro drugima da to bude smetnja njihovoj zlobi. (17) *** Upitan je Muhammed, a.s.: - Na emu se zasniva vjerovanje? On je ovako odgovorio: - elite drugima ono to elite sebi; ne elite drugima ono to ne biste poeljeli sebi. (18)

16

*** Iskrenost jednog muslimana se mjeri prema beskorisnosti u stvarima u kojima mu nije dovoljna njegova snaga. (19) *** Uzvieni Allah je sainio puteve sa zidovima s obje strane; preko zidova su zastori, a vrata ispod otvorena. Napravio je i jedan put prema njima; na poetku puta stoji straar i onima koji idu prema kapiji ovako govori: - Samo pravo idite i ne lutajte nikud. Potom straar koji stoji gore iznad govori: - Ne ulazite kroz ovu kapiju, da ne propadnete. Ovaj put, to je put ivota. Otvorena vrata su poslovi koje Uzvieni Allah smatra opasnim. Zastori koji padaju preko vrata su granice koje je postavio Allah. Prvi straar je Allahov kelam. Drugi pak straar je strah od Allaha u srcu svakog ovjeka. [Ovaj hadis je Tolstoj unio u zbirku sa grekama u prijevodu i prijenosu. Prijevod koji smo napravili prema izvoru glasi ovako:] - A koji je pravi put (sirat ul-mustekim)?, upitao je jedan ovjek. Allahov Poslanik mu je ovako odgovorio: - Muhammed, a.s., nas je ostavio na jednom kraju sirat ul-mustekima. Njegov drugi kraj ide u dennet. Desno i lijevo od ovog glavnog puta ima drugih sporednih puteva. Na svakom od njih stoje ljudi i pozivaju otud one koji prolaze. Ako neko zaluta na ovaj sporedni put, taj e ga put odnijeti u vatru. Onaj ko ostane na ispravnom putu, taj e dospjeti u dennet. Kad je Ibn Mes'ud ovo objasnio, prouio je ovaj ajet: Ovo je moj sirat ul-mustekim, pa slijedite ga. Nemojte zalutati na druge puteve, jer e vas oni odvesti od Allahovog puta (20) *** Svaki musliman treba da daje sadaku, rekao je. A ako nema?, upitan je. Radit e svojim rukama, pa e troiti i za sebe, a i dati sadaku, odgovorio je. A ako nema snage da radi?, upitali su. U takvoj situaciji pomoi e onom ko je u tekoj situaciji, ree. A ako ni to ne moe? Onda e nareivati ono to je dobro. A ako ni to ne uradi, ponovo je upitan. Neka uva sebe od toga da nekom ne uini ta loe. Jer, i to je sadaka, rekao je. (21) *** Gledanje sa strau je zinaluk. Ako se ena ukrasi i ode na muki skup da bi se pokazala, onda je to zinaluk, kao i gledanje sa poudom. (22)

17

*** Vabisa Ibni Ma'bed je rekao: Doao sam kod Resul-i Ekrema, a on mi ree: - Jesi li doao da me pita ta je dobroinstvo? - Da, rekao sam. On mi onda ree: - Govor srca. - Dobroinstvo je ono na to srce pristaje da se uradi i to smatra odgovarajuim. Grijeh je, pak, ono to te grize iznutra, to budi sumnju i otpor ak i da se ne znam koliko fetvi dade da se neto uradi. (23) *** Sve dok ne budete imali svoju vjeru, neete prispjeti do Allahovog carstva. Sve dok ne budete voljeli jedni druge, neete postii ono to elite. (24) *** Dobrota i pokornost znak su imana; brbljivost i lakomislen govor su znak dvolinjatva. (25) *** Bolje ostati sam nego biti sa nasilnicima. Bolje biti sa dobrim ljudima nego biti sam. Poduavati onog ko eli da naui bolje je nego utiti. utiti je bolje od praznog govora. (26) *** Allah uvijek nagrauje one koji ne pokazuju srdbu nego je savladavaju. (27) *** ta god ko da uradi mjeri se prema namjeri njegovih postupaka. (Postupci prema nijetu) (28) *** Uzvieni Allah uzima za dosta onog ko ivi od onoga to je sam zaradio. (29) *** Pravi je onaj koji je pred nevoljom strpljiv i postojan. (30) ***

18

Istinska poniznost je glava svih dobroinstava. (31) *** Nema imana bez poniznosti i razumijevanja. (32) *** Budite istrajni u injenju meusobnog dobroinstva. (33) *** Jurio sam prema Svjetlu, i u Svjetlu ivim. (34) *** Najbolji meu vama je onaj koji kad ga snae dobro, zahvaljuje Allahu, kad ga snae nevolja, strpi se. On e uvijek biti od Allaha nagraen. (35) *** Kad se ljudi koji su nali Pravi put ne bi sukobljavali, ne bi s tog puta skretali. (36) *** Allahu najvei neprijatelji su oni koji su uzvjerovali, a inili zulum i zloin. (37) *** Kabur je prvi od ahiretskih stanita. (38) *** Najsvetiji rat je pobjeda ovjeka nad svojim nefsom. (39) *** Jedan sat rada je bolji od jedne godine uivanja. (40) *** Ibadet je pribliavanje Allahu uzdizanjem due mu'mina koji upuuje dovu. (41) *** Smrt je most, dosta dostu pribliava. (42)

19

*** Moje siromatvo je izvor moje asti. (43) *** Pravi vjernik je onaj koji je iskren prema Allahu, koji ivi zadovoljan prema Njegovim odredbama i u nadi za Njegovu milost. (44) *** Zinaluk oiju je gledanje, zinaluk jezika je govor. Nefs osjea elju i poudu. I organi to ine potvrdnim ili lanim. (45) *** Najmra stvar Uzvienom Allahu je pokazivanje mukaraca i ena u ibadetu. (46) *** Uzvieni Allah je samilostan prema onima koji se izdravaju od svoje zarade, a ne prema onima koji se izdravaju prosei. (47) *** Ko bude u velikoj muci, i njegova nagrada e biti toliko velika. Ko se nae pred jo veim nevoljama, i njegova nagrada bit e jo vea. Uzvieni Allah doista koga vie voli, toliko ga na vee muke stavlja. (48) *** Muhammed, a.s., je imao naviku da kad zavri namaz, proui ovu dovu: Allahu moj! Moli za moju vrstu vjeru u Tebe. Molim da budem spreman za Pravi put. inim Ti seddu uzdajui se u Tvoj merhamet i pomo. Molim se Tebi koji brie moje greke, koji si mi dao isto srce i jezik sa ispravnim govorom. Molim se Tebi koji mi preporuuje injenje dobra i uva od zlih djela i greaka. Molim Te za oprost grijeha koja sam uinio tajno ili otvoreno. (49) *** Znate li ta je to to kvari nau vjeru i unitava je? Greke tumaa; naopake rasprave lanih prenosilaca i zapovijedi vladara skrenuli s puta. (50) ***

koji su

20

ena je drugi dio ovjeka. (51) *** Ako se nauka zapostavi, ona se gubi; nestaje u rukama onih koji je ne zasluuju. Pravi alim je onaj koji svoje znanje primjenjuje u ivotu. (52) Uzvieni Allah nee uenim ljudima oduzeti njihovo pamenje, nego e uiniti da ih nestaje sa lica zemlje. Na kraju na Zemlji nee ostati alima. Ljudi e izmeu sebe birati neznalice za lidere. Oni e biti pitani o problemima, nee znati nita, ali e izdavati fetve. Najzad e uvaliti u glupost i sebe i ljude. (53) *** Nee proi puno, a doi e vrijeme kad od vae vjere osim imena nee ostati nita. Od Kur'ana, osim njegovog oblika, nee ostati nita. U damijama se tada vie nee uiti o znanju i vjeri. Nee se sluiti Allahu. Ljudi od vjere, uenjaci, ljudi, svi e se okrenuti na loe, meu njima vie nee biti diskusije i razmjene gledita; ljudi e izai iz vjere i nazadovati. (54) *** Uenje je farz za svakog muslimana. Poduavati znanjem nedostojnog lii na stavljanje dragog kamenja, bisera i zlata o vrat svinja. (55) *** Znanje je u tri oblika: jedno je pravo i idi za njim. Drugo te skree s puta, uvaj se njega. Tree pak, je u nepoznatim stvarima, odgovor za njih trai kod Allaha. (56) *** Pravi vjernici ne umiru. Oni samo sele iz prolaznog u vjeni svijet. (57) *** Istinski vjernik zahvaljuje Allahu kad mu je dobro, a utjee se Allahu kad ga pogodi nevolja. (58) *** Uzdaj se u Allaha i ne budi nemaran i kad svoju devu vee za kolac. (59) ***

21

Ovaj svijet i sve blagodati na njemu su vrijedni, ali najvrijednije od svih nimeta su dobre ene. (60) *** Znam da je sve osim Allaha prolazno. Niko osim Lebida to ne ree. (61) *** Idite za istinom, uzdravajte se od lai. (62) *** Istinskom vjerniku ne pristaje da nekog sramoti, da ini nepriline stvari ili govori beskorisne rijei. (63) *** Nemojte u lice bacati greke ljudi, pogotovo ako ih i sami imate. (64) *** Nema ljepe stvari nego li vie utiti, a duu upuivati na dobro. (65) *** Kad govorite, budite iskreni; kad obeate, odrite to; vraajte svoje dugove; ne unosite glupost u svoje misli i poslove; uvajte svoje ruke od rastronosti i runih stvari. (66) *** Uzvieni Allah nareuje da se odnosimo fino, uravnoteeno i sa potovanjem, da nikome zuluma ne inimo. (67) *** Bilo ko da nas poziva na injenje nasilja, taj nije od nas. Ni onaj koji svoj narod ostavlja u neznanju i lai, nije od nas. Nije od nas ni onaj koji svoj narod izlae tekoama i nevolji. (68) *** Lijep razgovor se sa dragim ovjekov vodi bez rijei i jezika. (69) ***

22

Nije istinski vjernik onaj ko ne eli svom bratu isto ono to eli i sam sebi. (70) *** Musliman je onaj od ijeg jezika i ruke nije vidio tete drugi musliman. Mu'min je onaj kod koga je narod siguran za svoj ivot i imetak. (71) *** One koji nanose tetu ljudima jezikom ibadet ne isti. (72) *** Znate li ta je bolje od klanjanja namaza, posta i injenja dobra? Pomiriti zavaene. Jer, zloba, odbojnost i neprijateljstvo ovjeka ostavljaju bez nagrade od Allaha. (73) *** Uzvieni Allah nije stvorio nita ljepe od uma i pameti. I bogatstvo je ljudima dao samo radi toga. Allah se razumom poima. (74) *** Uzvieni Allah je Milostiv i milostivo postupa. Ono to daje milostivima, on nee dati estokima i ljutima. (75) *** Snani, jaki ljudi su oni koji ne umanjuju zasluge ljudi nego se usteu u svojoj ljutnji. (76) *** Pravo bogatstvo nije velik imetak nego sitost srca. (77) *** Abdullah Ibn Mes'ud ovako govori: Resulullah je bio usnuo na jednoj ponjavi. Kad je ustao, na njemu su ostali tragovi ponjave na kojoj je leao. Allahov Poslanie, da ti mi stavimo jedan duek, rekosmo mu. Na ovo Resuli Ekrem ree: - Koliko sam ja vezan za ovaj svijet? Ja sam na ovom svijetu samo poput putnika jahaa koji se skloni u sjenu drveta, a onda otud ustane i ode. (78) ***

23

Kad gledate ljude koji su bogatiji i ljepi od vas, ne zaboravite da su oni nie od vas. (79) *** Kad jedan od vas ima vie imetka ili je ljepi, neka okrene pogled na onog ko je nie. Ovako treba uraditi da biste vidjeli kako je mali nimet koji je Allah vama dao. (80) *** Doao jedan ovjek Allahovom Poslaniku: - Allahov Poslanie, ja tebe volim, ree. - Pazi ta govori, ree mu Poslanik. - Tako mi Allaha, ja tebe volim, ovjek ponovi ovo tri puta. Na ovo e Resulullah: - Ako me voli, spremi onda oklop siromatva. Zato to do onog ko mene voli siromatvo stie bre od bujice koja juri svom cilju. (81) *** Na svaki ljudski zglob, svaki dan ovjek treba dati sadaku: Sadaka je pomiriti pravedno dva ovjeka. Sadaka je pomoi nekome da na konja uzjae ili pomoi mu teret na konja natovariti. Sadaka je lijepa rije. Sadaka je svaki korak koji uini na putu vrenja namaza. Sadaka je uklanjanje smetnje koja stoji na putu prolaznicima. (82) *** Uzvieni Allah poruuje: Svakom ko prema Mome dostu (onom ko Mi ihlasom robuje) neprijateljstvo pokae, ja u objaviti rat. Moj rob Mi se ne moe pribliiti niim to bi mi bilo drae od stvari koje sam mu propisao kao farz. Moj rob Mi je sve blii sa nafilom (pored redovnih obaveznih dunosti), a na kraju ga ja zavolim. Kad zavolim Svog roba, ja postajem uho kojim slua, oko kojim gleda, ruka kojom hvata, noga kojom hoda. ta god da zatrai od mene, ja u mu to sigurno dati; ako potrai utoite kod mene, ja u mu ga pruiti. (83) *** Znanje za Allaha i iman iste ljudsko srce kao to eljezo isti snaga trenja. (84) *** Svako dobro djelo je sadaka.

24

U jednom drugom rivajetu: Dobro djelo je i kad sretne svog brata nasmijan, i kad prespe vode iz svoje posude u posudu svog brata. (85) *** (Jednom) kod Allahovog Poslanika doe grupa zarobljenika. Meu njima je bila ena koja se nala odvojena od svog djeteta, pa je od silne elje grlila svako dijete koje je srela, uzimala ga na prsa i dojila. Resuli Ekrem (pokazujui na enu) onima oko nje ree: - Bi li mogli baciti u vatru dijete ove ene? - Nikad, rekosmo. Na to e Allahov Poslanik: - Vidite, Uzvieni Allah je samilosniji prema Svojim robovima nego ova ena prema svom djetetu. (86) *** Svako ko uzima samo za sebe ono to je stvoreno radi svih kriv je i odgovoran pred zakonom. (87) *** Dajte njegov hakk onom ko radi dok mu se jo znoj na elu nije osuio (dok se jo odmorio nije). (88) *** Budi blag prema ljudima, ne budi grub. Dobro se valdaj s njima, ne budi odbojan. Da sretne jehudije i krane, pa te pitaju za klju denneta, objasni im da da je klju denneta svjedoenje Allahovog Postojanja i Jedinstva. (89) *** Sadaka je osmijeh koji e pokazati svom bratu. Sadaka je nareivanje dobroinstva i preporuka da se uva od loih stvari. Sadaka je put pokazati nekom ko se izgubio; sadaka je pomoi nekom ko ne vidi; sadaka je podii i baciti s puta (stvari kao to su) kamen, trn, kost; sadaka je presuti iz svoje posude vodu u posudu svog brata. (90) *** Prema ljudima budite milostivi, pa e i Allah biti prema vama milostiv. (91) *** Utjeiti nekog ovjeka lijepom rijeju, uiniti da zavoli pravdu i hakk prema drugom, bolje je od nevoljnog potovanja pisanih zakona. (92)

25

*** Ako oprostite podrugljivcu u vaoj stvari, kod Allaha e to biti primljeno na veem stepenu. (93)

Izvori
(1) Ahmet Davudolu, Sahih-i Muslim, prijevod i komentar, X, 55; Ismail Mutlu, Peygamberimizin Mucizeleri, str. 420 (2) Tirmizi, Da'avt 74, (3485) (3) Tirmizi, Fiten 26, (2192) (4) Buhr, Mezalim 4; Ikrah 6. Posebno vidi: Tirmizi, Fiten 68 (5) Muslim, Zikir 22 (6) Tirmizi, Zuhd (2353) (7) Kar: Tergib ve Terhib Tercmesi: Hadislerle Islam, C.II, str. 290; 317 (8) Kar: Tergib ve Terhib Tercmesi: Hadislerle Islam, C.V, str. 325-337 (9) Buhr, Iman 7; Muslim, Iman 71-72; Tirmizi, Kyamet 59; Nes, Iman 19, 33; Ibnu Mce, Mukaddime 9 (10) Buhr, Rikak 28; Muslim, Cennet 1; Eb Dvd, Sunnet 22; tirmizi, Cennet 21; Nes, Eymn 3 (11) Izvor nije pronaen. (12) Slino vidjeti: Tergib ve Terhib Tercmesi: Hadislerle Islam, C.IV, str. 363-376 (13) Tirmizi, Tefsir, Muavvizateyn 2, (3366) (14) el-Acluni, Kef'l-Hafa, II, 132 (2016) (15) Izvor nije pronaen. (16) Drekutn, es-Snen, IV, 184. Posebno vidi: Hkim, el-Mstedrek, IV, 115''(15) (17) Kar: Tirmizi, Birr 16, (1925); Eb Dvd, Edeb 66, (4941) (18) Kar: Buhr, Iman 6; Mslim, Iman 71, (45); Nes, Iman 19, (3,115); Tirmizi, Sfatu'l-Kyamet 60, (3517); Ibnu Mce, Mukaddime 9, (66) (19) Izvor nije pronaen. (20) (En'm, 6: 152) (Ayet, Rezn Ibnu Muviye'nin ilvesidir) (21) Buhr, Zekt 30, Edeb 33; Mslim, Zekt 55, (1008) (22) Ramuz 'l-Ehadis, 2: 341 (6). Kar: Buhr, Isti'zn 12, Kader 9; Mslim, Kader 9; Muslim, Kader 20, (2657); Ebu Dvd, Nikh 44, (2152) (23) Ahmed b. Hanbel, Msned, IV, 227-228; Drim, By' 2 (24) Za najblie vidjeti: Tirmizi, Kyamet 46, (2490); Mslim, Cennet 63, (2865) (25) Vidjeti Kar: Tirmizi, Kyamet 46, (2490); Tirmizi, Birr 77, (2019) (26) Kar: Tergib ve Terhib Tercmesi: Hadislerle Islam, C. IV, 431-446 (27) Taberani, Mucem's-Sair Tercme ve erhi (Ismail Mutlu), c. II, str. 289 (28) Buhr, Bed''l-vahy 1, Imn 41, Nikh 5, Menkibu'l-ensar 45, Itk. 6, Eymn 23, Hiyel 1; Mslim, Imret 155. Posebno vidi Eb Dvd, Talk 11; Tirmizi, Fezil'l-cihd 16; Nes, Tahret 60; Talk 24, Eymn 19; Ibni Mce, Zhd 26 (29) Za najblie vidi: Mrid, 3.0, Hadis br. 7212 (30) Za najblie vidi: Buhr, Tefsir, H-mim, es-Secde (Fussilet) 1 (31) Za najblie vidi: Tirmizi, Birr 77, (2019) (32) Za najblie vidi: Tirmizi, Birr 77, (2019) (33) Izvor nije pronaen. (34) Izvor nije pronaen. (35) Mslim, Zhd 64, (2999) (36) Tirmizi, Tefsir, Zuhruf, (3250); Ibnu Mce, Mukaddime 7 (37) Izvor nije pronaen. (38) Tirmizi, Zhd 5 (2309) (39) Fed'iru'l-Cihad 2, (1621) (40) Izvor nije pronaen.

26

(41) (42) (43) (44) (45) (46) (47) (48) (49)

(50) (51) (52) (53) (54) (55) (56) (57) (58) (59) (60) (61) (62) (63) (64) (65) (66) (67) (68) (69) (70) (71) (72) (73) (74) (75) (76) (77) (78) (79) (80) (81) (82) (83) (84)

Za najblie vidi: Tirmizi, Daavt 112, (3542) Syuti, lemi Tercmesi, str. 39 Za najblie vidi: Tirmizi, Zhd 36, (2351) Izvor nije pronaen. Buhr, isti'zn 12, Kader 9; Mslim, Kader 20, (2657); Eb Dvd, Nikh 44, (2152) Kar: Buhr, Tefsir, Nun ve'l-Kalem 2, Tefsir, Nisa 8, Tevhid 24; Mslim, Imn 302, (183) Izvor nije pronaen. Kar: Muvatta, Kelm 8, (2,986); Tirmizi, Zhd 57, (2400) Kar: Buhr, Tehecct 1, Daavt 10, Tevhid 8, 24, 35; Mslim, Salt'l-Msfirin 199, (769); Muvatta, Kur'n 34, (1, 215, 216); Tirmizi, Daavt 29, (3414); Eb Dvd, Salt 121, (771); Nes, Kiymu'l-Leyl 9, (3, 209, 210). Nije naen slian hadis. Izvor nije pronaen. Kar: Buhr, Ilim 34, I'tisam 7; Mslim, ilm 13, (2573); Tirmizi, ilm 5, (2654) Buhr, Ilim 34, Mslim, Ilim 13. Posebno vidi: Buhr, I'tism 7; Tirmizi, Ilim 5; Ibni Mce, Mukaddime 8 Izvor nije pronaen. Ibnu Mace ve dierleri, Tergib ve Terhi Tercmesi (Hadislerle Islm), C.I, str. 129 Izvor nije pronaen. Izvor nije pronaen. Mslim, Zhd, 64, (2999) Tirmizi, Kyamet 61, (2519) Mslim, Rad' 64, (1467); Nes, Nikh 15, (6, 69) Izvor nije pronaen. Kar: Tirmizi, Kyamet 61, (2520); Nes, Eribe 50, (8, 327, 328) Kar: Tirmizi, Tefsir, Hucurat (3264); Eb Dvd, Edeb 71, (4926) Kar: Buhr, Edeb 57, 58; Mslim, Birr 28-34, (2563-2564); Ebu Dvd, Edeb 40, 56, (4882, 4917); Tirmizi, Birr 18, (1928), 85, (2033) Izvor nije pronaen. Kar: Buhr, Imn 24, Mezlim 17, Cizye 17; Mslim, Iman 106, (58); Ebu Dvd, snnet 16, (4688); Tirmizi, Iman 14, (2634), Nesi, Iman 20, (8, 116) Kar: Buhr, Istitbe 4, Isti'zn 22, Edeb 35; Mslim, Birr 48, Selm 10. Posebno vidi: Tirmiz, Isti'zn 12; Ibni Mce, Edeb 9 Za najblie vidjeti: Mslim, Iman 164, (102); Tirmizi, By' 74, (1315); Eb Dvd, By' 52, (3452); Ibnu Mce, Ticart, 36, (2224). Tekst Muslimov. Eb Dvd, Edeb 125, (5150) Buhr, Iman 6; Mslim, Iman 71, (45); Nes, Iman 19, (3, 115); Tirmizi, Sifatu'l-Kyamet 60, (3517); Ibnu Mce, Mukaddime 9, (66) Tirmizi, Iman 12, (2629); Nes, Iman 8, (8, 104, 105) Kar: Tirmizi, Birr 85, (2033) Kar: tirmizi, Salt 266, (360); Mslim, Birr 36, (2565); Muvatta, Hsnu'l-Hulk 17, (2, 908); Ebu Dvd, Edeb 55, (4916); Tirmizi, Birr 76 (2024) Izvor nije pronaen. Kar: Buhr, Istitbe 4, Isti'zn 22, Edeb 35; Mslim, Birr 48, Selm 10. Posebno vidi: Tirmizi, Isti'zn 12; Ibnu Mce, Edeb 9 Za najblie vidi: Buhr, Edeb 76; Mslim, Birr 107, (2760); Muvatta, Hsn'l-Hulk 12, (2, 906) Buhr, Rikak 15; Mslim, Zekat 130. Posebno vidi: Tirmizi, Zhd 40; Ibni Mce, Zhd 9 Tirmizi, Zhd 44 Buhr, Rikk 30; Mslim, Zhd 8, (2963); Tirmizi, Kyamet 59, (2515) Buhr, Rikk 30; Mslim, Zhd 8, (2963); Tirmizi, Kyamet 59, (2515) Tirmizi, Zhd 36, (2351) Buhr, Sulh 11, Cihd 72, 128; Mslim, Zekt 56. Posebno vidi: Mslim, Msaafirn 84, Ebu Dvd, Tatavvu 12, Edeb 160 Buhr, Rikk 38 Izvor nije pronaen.

27

(85) Buhr, Edeb 33; Mslim, Zekt 52, (1005); Ebu Dvd, Edeb 68, (4947); Tirmizi, Birr 45 (1971) (86) Buhr, Edeb 18; Mslim, Tevbe 22. Posebno vidi: Eb Dvd, Ceniz 1; Ibni Mce, Zhd 35 (87) Za najblie vidjeti: Buhr, Istikrz 2; Buhr, Hums 7 (88) Tergib ve Terhib Tercmesi: Hadislerle Islm, C. IV, str. 169 (89) Izvor nije pronaen. (90) Tirmizi, Birr 36, (1957) (91) Buhr, Tevhid 2, Edeb 27; Mslim, Fedail 66, (2319); Tirmizi, Birr 16, (1923) (92) Izvor nije pronaen. (93) Izvor nije pronaen.

28

DRUGO POGLAVLJE

PISMA

Pouke Muhammeda, a.s. Ruski pisac L. N. Tolstoj proitao je 1908. godine knjigu Hadisi Muhammeda, a.s. od Abdullaha es-Suhreverdija, a koja je bila objavljena u Indiji. Tolstoj je od proitanih hadisa napravio zbirku i ponudio je na tampanje ruskoj tampariji Posrednik (oktobra 1908.) pod nazivom Muhammedovi hadisi kojih nema u Kur'anu. Sam Tolstoj je bio vjernik i dobro je poznavao razliite vjerske teme. Njegovo gledite u odnosu na islam, moe se uoiti i kroz pisma (posebno ono od 15. marta 1909. godine) koja je pisao g-i Jeleni Vekilovoj, Ruskinji udatoj za generala Ibrahim-agu, porijeklom Azerbejdanca. U Rusiji tog vremena, iako su sami htjeli prei na islam radi ope situacije u azeri-turskom drutvu, ili u porodici, roditelji koji su razliite vjere nisu vrili pritisak u pogledu promjene vjere svoje djece. Upravo o ovome je Jelena Vekilova upoznavala svog savremenika Tolstoja kojeg su zanimala ova kretanja i razmiljanja. Traila je savjet u pogledu toga ta da uradi, koju je vjeru bolje da upie u line papire svoje djece. Tolstoj joj, naravno, nije uskratio odgovor.

29

Islam, posljednja i najvea vjera...

Tolstoj

T o l s t o je v o d g o v o r
... to se tie davanja veeg znaaja islamu nego pravoslavnoj (hrianskoj crkvi u Rusiji), ja sam punog srca saglasan tome. Koliko god to bilo udno rei, za mene je islam neuporedivo uzvieniji od hrianstva. Kad bi ovjek imao pravo izbora, svaki razuman pravoslavac (hrianin) i svaki ovjek, bez ikakve sumnje i nedoumice, bi prihvatio islam, Jednog Allaha i Njegovog Pejgambera. Zato? Zato to sa Trojstvom, tekom i nerazumljivom boanstvenou (Otac-sin i Sveti Duh), sa pretajanstvenom Marija Anom, svecima, njihovim predstavljanjima i komplikovanim ceremonijama... i ne bi moglo biti drugaije. Islam se morao uzdii iznad toliko iskvarenih vjerovanja koja su zauzela mjesto temeljnim vjerskim doktrinama i u jednom periodu prerasla u crkvena vjerovanja. Obratimo panju na ovo: Islam se pojavio 600 godina poslije hrianstva. Sve na svijetu se razvija, usavrava. Kao to se i svaki pojedini ovjek sazrijeva, isto tako sazrijeva i cijelo ovjeanstvo, postaje savrenije. Znaenje, bit ljudskog ivota su vjerska poimanja. Usavravanje vjere, pak, predstavlja olakavanje njenog razumijevanja i razjanjavanje najrazliitijih tajnih misli. Na rasvjetljavanju vjerskih vrjednota i istina skrivenih u tajanstvenim tminama radili su najvei umovi ovjeanstva jo od najstarijih vremena. Rauna se da su oni postavili osnove svih velikih vjera. Prije svega, ako uzmemo religije za koje znamo, najvie vjerske vrijednosti sadrane su u indijskim Vedama, a poslije i u uputama Mojsija, Bude, Konfuijea, Lao Tsea, Isusa i Muhammeda. Svi inicijatori velikih religija bili su ljudi koji su to izvlaili iz starih vjerskih znaenja na mnogo dublji, mnogo laki i umu razumljiviji nain. Ipak, oni su i pored toga opet bili ljudi, pa iako su istinu u potpunosti razotkrivali ispod plata pogreaka, nisu mogli sve objasniti. Pomislimo samo, iako ovi ljudi nisu postupali pogreno, nakon njih dolaze njihovi uenici, daleko nie razine, koji e preokrenuti poimanje istine u svoj njenoj dubini, sve u namjeri da uljepaju stvarnost, prilagode je svakome, a pri tome e dodati dosta nepotrebnih i naroito udnih stvari. Kao rezultat toga bit e oteano ispravno poimanje istine za ovjeka. Koliko god istraivali vjere, koliko god vie teolog razjanjavao stvarnost, na ovaj nain se sve vie udaljava od osnove, a te promjene sakrivaju i zamagljuju istinu. Kad je rije o ovome, i u najstarijim religijama ima toliko neobinosti i svake vrste izvrnutih vjerovanja, izmiljotina koje sakrivaju lice stvarnosti. Jednako kao u najstarijim religijama - budizmu, bramanizmu, konfuijanstvu, toga ima i u taoizmu,

30

svjetskim religijama hrianstvu i judejstvu, i, koliko god malo, ali ima, i u ovoj posljednjoj i najveoj vjeri islamu...

U mom srcu je Allahov nur, Njegovo ime je savjest.

Tolstoj

Pismo Lavu

Tolstoju

Prolo je od tad est godina. Meutim, niti se oinsko srce Ibrahim-age umirilo, niti je majinsko srce Jelene Vekilove prestalo nemirno kucati. Ono glavno to su ekali bilo je kojoj vjeri e sluiti njihovi sinovi. Bog im je podario i tree dijete. Kerka Rejhan je imala trinaest godina. Kuda bi otili i od koga bi dobili razuman savjet, razmiljali su. Oficijelni dravni krugovi i teolozi nisu mogli pomoi u problemu porodice koja se nala u bezizlaznoj situaciji. Izmeu generala Ibrahim-age, njegovog starijeg sina Borisa (Farisa) sa Tehnolokog instituta u Petersburgu i mlaeg, Qlebija (Galiba), koji je bio oficir vojne kole Aleksejev u Moskvi, zapodjenuo bi se esto ozbiljan razgovor o pitanju vjere u ovoj situaciji: Ko smo mi, kojem narodu pripadamo? Ovakvim upornim propitkivanjem braa su se esto obraali svojim roditeljima, traei rjeenje svog problema. Pogledajte kako Faris (Boris) Vekilov pria o ovoj situaciji: Bilo mi je 19 godina. Uporedo sa kolskim obavezama, nije me naputala misao o prelasku na islam. Okolnosti 1904.-1905. godine trebalo je da pomognu ostvarivanju ove moje namjere. Situacija sa loe zamiljenim rusko-japanskim ratom, revolucionarnim duhom meu narodom, prisilila je carsku vladu da donese neke liberalne odluke. 1904. godine objavljen je Manifest o slobodi vjere. Onima koji su iz bilo kog razloga napustili vjeru roditelja, sad je bilo dozvoljeno da se vrate. ovjek je trebalo samo da to eli i sve je rijeeno. Moji roditelji su bili iskusni ljudi i kad sam tek bio doao u Petersburg nisu vidjeli smisla da poteu ovo pitanje u neposrednoj blizini pobornika pravoslavne (hrianske) religije. U pismu koje je moja majka uputila Lavu Tolstoju moe se primijetiti sa koliko panje je razmiljala o postupcima. Da bi izbjegli neugodne dogaaje, dosta smo kasnili sa sprovoenjem namjere u djelo. Moj otac (Ibrahim-aga Vekilov) i majka Jelena Vekilova su zakljuili da niko drugi osim inteligentnog pisca Lava Tolstoja ne bi mogao dati razuman odgovor na ovo ozbiljno porodino pitanje. Jelena Vekilova, 2. marta 1909. godine, iz Tiflisa pie pismo Tolstoju i govori o individualnom prodinom stavu prema vjeri.

Pismo koje je Tolstoj napisao Jeleni Vekilovoj 15. marta 1909. godine; Literaturniy Azerbaydjan Dergisi, No:12, 1978, str. 114

31

Dragi na profesore, Lave Nikolajeviu, Nemam rijei da iskaem izvinjenje to sam Vas omela svojim pismom. Znam da je mnogo onih koji poput mene ele od Vas dobiti umno miljenje. Ja se i pored toga opet obraam Vama, poto me je ivot doveo pred pitanje na koje nisam u stanju sama odgovoriti. Pokuat u Vam ukratko objasnti ta elim. Imam pedeset godina. Majka sam troje djece. Mu mi je musliman. Vjenali smo se zakonski (vjersko vjenanje nismo obavili). Naa djeca su hriani. Kerka mi ima 13, a jedan sin 23 godine i trenutno studira na Tehnolokom institutu u Petersburgu. Drugi sin ima 22 godine i oficir je u vojnoj koli Aleksejev u Moskvi. Moji sinovi trae od mene dozvolu da prihvate vjeru svog oca. ta bi trebalo da uradim? Ja znam da je to sad mogue, a u isto vrijeme znam i za loe relacije sa stranim sunarodnicima koji ovdje ive. Moje sinove na ovu ideju nisu potakli neki sitni porodini problemi. Oni ovim ne oekuju ni materijalni boljitak niti imaju neki poseban statusni interes. Oni samo imaju za cilj da pomognu tatarskom (azeri-turskom) narodu koji je ostao neprosvijeen. Postajanje njegovim dijelom i meusobno ispomaganje za njih je ravno vjeri. Ja se, meutim, bojim da ih svojim razmiljanjem ne uputim u pogrenom pravcu. Ja sam usamljena u ovim brigama... ah...kad bih Vam samo mogla napisati sve o svojim jadima, mukama, svojim unutranjim sukobima... Piem ovo lijui suze majke koja ludo voli svoju djecu. Toliko sam raspameena da sam dola u situaciju da od Vas traim glas razuma. Vi, samo Vi sa svojim umom moete da osjetite kakav e rezultat imati ovo u dananjim uslovima ivota. Moja briga se Vama moe uiniti sitnom i jednostavnom, ali meni ona zadaje grozne muke. Lave Nikolajeviu, Vi niste nikad uskratili svoje iskrene i vrijedne savjete malim ljudima poput nas. Znajui to, skupila sam hrabrost i uznemirila Vas ovim svojim traenjem. Molim Vas, utjeite me. Puno, puno se izvinjavam to sam Vam oduzela dragocjeno vrijeme. Na taj korak me je primorala neizmjerna majinska ljubav. Srdano uz Vas, Jelena Jefimovna Vekilova Tiflis, Uebniy Pereulok I, kua 8

32

Islam je uzvieniji od hrianstva.

Tolstoj

Odgovor Lava Tolstoja

Tolstoj ovako govori u uzvratnom pismu koje je poslao iz Jasne Poljane 15. marta 1909. godine: Jeleni Jefimovnoj (Vekilovoj), Neizmjerno je dragocjena elja Vaih sinova da pomognu tatarskom narodu u prosvjeivanju. U ovakvoj situaciji ne mogu da objasnim koliko je vano da prihvate islam. Uope gledano, treba da Vam kaem, ja mislim da u pitanju kojoj e vjeri pripadati, ovjek treba sam sa sobom da odlui, a ne slubenim priznanjem. Prema tome, Vai sinovi ne moraju nikoga obavjetavati o tome da smatraju da je islam za njih vjera via od hrianstva i da prelaze iz jedne vjere u drugu. A moda je to neophodno. U tom sluaju, meutim, ne mogu nita da kaem. Prema tome, Vaa djeca bi trebala da odlue sami o tome da li e ili ne, obavijestiti vladine organe o tome. to se tie uzvienosti islama spram hrianstva i posebno velikodunosti namjere Vae djece, od sveg srca se slaem s tim. Koliko god bilo udno da to govori ovjek koji dri krajnje do hrianskih ideala i doktrina, u istinskom znaenju, ja moram rei da nemam nikakve sumnje u to da je islam prema njegovom posebnom vanjskom odrazu, na neuporedivo viem nivou od hrianske crkve. Kad bi se govorilo o davanju prvenstva izmeu hrianske crkve ili islamske vjere, svaki pametan ovjek bi nesumnjivo umjesto nerazumljivog boanstva trojnih osobina, svetkovina iskupljenja grijeha, vjerskih obreda, molitvi Isusovoj majci, bezbrojnih molitvi svecima i njihovim slikama, uvijek smatrao uzvienijim islamsku vjeru koja zapovijeda Jednog Boga, a ovo je poslanik. To drugaije i ne moe da bude. Kao to se usavrava (sazrijeva) vjerska osnova koja ini bit ivota svakog pojedinca i cijelog ovjeanstva, tako se razvija i usavrava sve u ivotu. Kad je rije o sazrijevanju vjere, to je onda njeno pojednostavljivanje, rastereivanje od svega to ju ini nerazumljivom i nepojmljivom. To je upravo ono to su radili uenjaci koji su postavljali osnove vjere jo od najstarijih vremena, uklanjanje svega to vjerske istine ini nerazumljivim. To su ona uzviena vjerska poimanja koja prepoznajemo u svim vjerama, nalazimo ih i u indijskim Vedama, poslije u uenju Mojsija, Bude, Konfuijea, Lao Tzua, hrianstva i Muhammeda. Svi novi vjerski priklonici postali su veliki ljudi skidajui sa vjere oklop krutog starog znaenja i otkrivajui istine, dublje, jednostavnije i umu prihvatljivije. Postali su veliki ljudi, ali nisu mogli objasniti svu svjetlost istine, dubinu i jednostavnost bez razilaenja sa starim pogrenim shvatanjem. Koliko god imali obavezu da ne prave greke, da sve to kau bude izvorna istina, bez lai, uenicima koji su daleko ispod svojih uitelja prilino je teko omoguiti da vide pravu stvarnost, ako pri tom ne shvate injenice u svoj njihovoj dubini, pri tome uzburkavajui nepoznate i nepotrebne elemente koji su joj dodati u elji da budu prihvatljivije i praktinije prikazane.

33

Koliko god vjera da je svjesna ovih iskrivljavanja stvarnosti, njih je toliko da i kad budu otkriveni od onih koji slue vjeri, opet istina ostaje negdje u mraku. Upravo zbog toga i u starim religijama ima toliko uda i i izmiljotina koje ne daju na svjetlo pravoj istini. Toga ima u najstarijoj vjeri, brahmanskoj, malo poslije nje i u jehudijskoj vjeri, pa onda kod Bude, Konfuijea, u taoizmu, poslije u hrianskoj i na kraju u islamskoj, kao posljednjoj vjeri. Sa ovog gledita islam je u najpovoljnijoj situaciji. Kad bi se iz islamske vjere odbacilo sve ono to je strano i neprirodno i glavne vjerske i duhovne doktrine Muhammedove vjere postavile na izvorne temelje, prirodno je da bi se osnove svih velikih religija i naroito osnove hrianskih doktrina koje priznaju stvarnost nale u istom. Piem Vam ovako nadugo i nairoko da biste svojim sinovima prenijeli ovo, i da biste mogli iskoristiti ova razmiljanja u realizaciji njihovih dobrih ideja. Pomoi da se sa velikih istina koje ine kvalitet vjere skine crna zavjesa jedna je od najboljih stvari koje moe uraditi ovjek. Ako Vai sinovi ovo smatraju svojom porodinom obavezom, onda e njihov ivot biti pun i savren. Ne znam da li Vi i Vai sinovi znate za dva uenja u islamu koja posebno zahtijevaju uvanje od pogrenih ideja i opsesija koje bi mogle sakriti istine uzvienih temelja? Obje ove pomenute grupe su istraivane i jo se istrauju. Jedna od njih su Behaije koji su iz Irana doli na podruje Turske i tu se naselili. Behaije su dobile ime po sinu Behaullaha koji je ivio u Akki. Samo, ovaj mezheb koji prihvata jedinstvenu ljubav kao vjerovanje cijelog ovjeanstva, ne uvaava nikakav oblik pobonosti. Drugi, pristalice grupe koja se pojavila u Kazanu, nazivaju sebe Allahovom vojskom i Vaisovci prema imenu osnivaa pokreta. I ovo vjerovanje je zasnovano na ljubavi i sljedbenici se dre daleko od svega to je protivno ljubavi. Voe ovog pravca ili tarikata se hvataju i zatvaraju. Ako moja razmiljanja budu i na koji nain koristila, bilo bi mi jako drago da me Vi ili Vai sinovi obavijestite o njihovim odlukama u vezi sa ovom stvari. Lav Tolstoj

Zato to je temeljni izvor vjera Bog. to se tie uenja, to je vjerovanje u Boga i sve ono zbog ega se vjeruje u Boga. U ovom smislu, kao to to Tolstoj kae, da se vjere nisu iskvarile, sve bi se objedinile u temeljima islama. Bahaijevo uenje na koje Lav Tolstoj skree panju kao pogreno je jedan krivi pravac koji je nastao u Iranu pod vostvom Mirze Husejna Ali Nurija (1817-1892) kojeg e njegovi sljedbenici prozvati Bahaullahom. Mirza Husejn Ali je udario temelje ovom vjerovanju, objavljujui kako je ejh-baba Mirza Ali, iji je murid bio i koji je ubijen u Tebrizu 1863. godine, od Muhammedove i drugih vjera obeani Boiji Poslanik. Nakon proglaenja za Poslanika, Mirzu Husejna su slali u izgnanstvo u razliite krajeve Osmanskog carstva, gdje je on nastavio sa irenjem behaijskog uenja. Nakon smrti Mirze Husejna (Bahalullaha) liderstvo pokreta preuzeo je njegov stariji sin Abdu'-l-Baha (1844-1957), a kad je on umro, liderstvo je prelo u ruke najstarijeg unuka evki-efendije. Behaizam, koji je u poetku izgledao kao jedan islamski pravac, vremenom je izgubio svaki karakter vjerskog. U behaizmu ima osnova jehudijskog i hrianskog uenja. Dnevno su tri puta obavljali poseban namaz. im se ovaj mezheb svojim uenjem sasvim odvojio od islama, njegovi sljedbenici su prestali da Kabu smatraju kiblom. Kiblu im je predstavljala Behaullahova kua. Behaijsko uenje su uredovale dvije svete knjige. To su El-Ikan i Kitabu'l-Akdes. Poto u naoj zemlji nisu prihvaeni kao nova vjera, sudskom odlukom br. 2345 i na osnovu 1252. od 13.10.1962. godine, nije data dozvola za izgradnju posebne bogomolje.

34

Vidi se da je Tolstoja jako uzbudilo pismo koje je napisala majka. To se moe shvatiti iz pisma napisanog u brzini i na etiri stranice. Tolstojeva reenica: Ja moram rei da nemam nikakve sumnje u to da je islam prema njegovom posebnom vanjskom odrazu, na neuporedivo viem nivou od hrianske crkve konani je odgovor na zabrinutost porodice. Pismo je u porodici itano kao sudska odluka i tako je i prihvaeno. Nakon Tolstojevog pisma, Vjerska zajednica Zakavkazja u Tiflisu je ulanila sinove generala Ibrahim-age Vekilovog i tom prilikom su dobili i slubenu potvrdu potpisanu od muftije Mirza Husejn-ef. Kayipzadea. Mladii su dobili slubeno i nova imena: Boris je postao Faris, a Kleb je sad bio Galib. Original pisma koje je Lav Tolstoj uputio Jeleni Vekilovoj muzeju Lava Tolstoja u Moskvi poklonio je 1978. godine Jelenin sin Faris. Pisma su i danas izloena u muzeju.

35

Za muslimane nema drugog Boga osim Allaha, A Muhammed je Njegov Poslanik.

Tolstoj

BILJEKE IZ JASNE POLJANE

Svoja uvjerenja vezana za islamsku vjeru slavni pisac Lav Tolstoj nije iskazao samo u pismima Vekilovoj. Veliki broj njegovih prijatelja i kolega u poslu koje je imao u blizini pisali su i govorili o dubokim razgovorima sa Tolstojem, a u vezi sa islamskom vjerom i likom Muhammeda. Prvi, pak, jasan Tolstojev iskaz o prihvatanju islama moe se nai u slijedeim navodima. Slovak D. P. Makovitski je est godina bio privatni Tolstojev ljekar. Na osnovu biljeenja razgovora koje je Tolstoj u to vrijeme vodio sa brojnim prijateljima, on je napisao veliko djelo pod nazivom Pored Tolstoja, u periodu 1904-1910. Djelo je u etiri toma prvi put objavljeno u Moskvi, 1979. godine, i to pod naslovom Biljeke iz Jasne Poljane. Na 356 strana treeg toma navedeni su Tolstojevi porodini razgovori. italac tu ponovo moe biti svjedokom Tolstojevog sranog suosjeanja prema brigama ivotne saputnice generala Ibrahim-age Vekilovog, kao i njegovih osjeaja prema islamskoj vjeri. Pogledajte kako doktor Duan Petrovi Matkovski opisuje ovu situaciju: 13. marta 1909. godine, Lav Nikolajevi Tolstoj u jednom razgovoru ree: Dobio sam pismo od jedne majke. Pie da je otac njene djece musliman, a ona hrianka. Ima dva sina, jedan je student, drugi oficir. Obojica ele da preu na islam. Na ove Tolstojeve rijei, Sofija Andrejevna (Tolstojeva supruga) ree: Moda njeni sinovi hoe da postanu muslimani zato to tako mogu imati vie ena? Tolstoj e na to: Ma ne.... Kao da je i kod nas malo onih koji imaju vie ena? Dok sam razmiljao o ovom pismu, mnogo ta mi je postalo jasnije. Muhammed se nije nikad slagao sa evangelistikim (hrianskim) shvatanjima. On nije ovjeka smatrao Bogom, niti se je sam poistovjeivao s Njim. Za muslimane nema drugog Boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov Poslanik. U tome nema nieg zagonetnog niti sumnjivog. Sofija Andrejevna (Tolstojeva supruga) sada upita: A ta je bolje? Hrianstvo ili islam? Tolstoj: Za mene je to jasno, islam je bolji, uzvieniji. Nakon krae utnje, Lav Nikolajevi ponovi: U meusobnom poreenju islam je uzvieniji. Meni je islam puno pomogao.

36

Mihail Vasilijevi (Tolstojev prijatelj) ree: A Nekrasovi iz Zaporoja? Oni su preli na islam... Kako se razvijao ovjek, tako su se razvijale i osnove vjerovanja, taoizam, budizam, hrianstvo... Osnove svih njih su, ustvari, iste. Kako vrijeme prolazi, to jedinstvo i jednostavnost su sve jasniji...

To su Kozaci sa Dona koji su prebjegli u Tursku pod vostvom atamana Ignata Nekrasova, nakon smirivanja Bulavinskog ustanka 1787. godine. (Ovdje je vjerovatno u pitanju tamparska greka. Bulavinski ustanak je uguen 1708. godine.[Prim.prev. R.S.])

37

Zabrinuta majka Jelena Vekilova

Osamdesetak godina nakon dopisivanja slavnog pisca i zabrinute majke, u listu Literetarnuya Gazeta (br. 7, 1991.) objavljen je dosije u vezi sa porodinim pismom generala Ibrahim-age Vekilova. Dosije je bio posveen jedinstvenom Kur'an-i Kerimu u kojem su sabrana sva uenja islamske vjere. To je bio dobar poetak za hiljade ruskih italaca koji su htjeli jasne i nepretjerane informacije o temeljima islamskog vjerovanja. Novine koje su posvetile vie poglavlja pismu Lava Tolstoja Jeleni Vekilovoj morale su priznati da naalost, nemaju nikakvih informacija o samoj Jeleni Vekilovoj. U Azerbejdanu je bila samo jedna osoba koja je mogla odgovoriti na ovo pitanje: jedina unuka generala Ibrahim-age, Galibova ki, prof. Lejla Vekilova. Potomak jedne vojnike porodice, Vekilova ovako opisuje svoje blinje: Moja baka Jelena se sa djedom, mladim oficirom Ibrahimom Vekilovim, upoznala na jednom oficirskom druenju u Tiflisu. Naa loza Vekilovih potie od Kozaka iz grada na granici Azerbejdana. Rod Zadegana kojima pripada naa loza postoji slubeno ve vie od 350 godina. On je domovini podario veliki broj ratnika, uenjaka, pisaca i pjesnika. Dvoje mladih su se zavoljeli. Na putu njihovoj srei samo je stajala razlika u vjerskoj pripadnosti. Azerbejdanac Ibrahim Vekilov je bio musliman, a Jelena Jermolajeva je bila pravoslavka (hrianka). Prema ondanjim zakonima Ruskog carstva, za sklapanje braka jedan od suprunika je moralo da promijeni vjeru. Meutim, ni moj djed, a ni baka, nisu mogli protiv vjerskog odgoja koji su ponijeli iz svojih porodica. U takvoj situaciji, Ibrahim-aga Vekilov se obraa ruskom caru. Nakon dugog natezanja data im dozvola za vjenanje. Meutim, djeca koja se rode u ovakvom braku, opet prema zakonima Ruskog carstva, trebalo je da budu odgojena kao pravoslavci (hriani). Tako je Jelena krstila svoje troje djece ker Rejhan, sinove Borisa i Kleba. Meutim, djeca su pod uticajem svoje rodbine bila naklonjena islamskoj vjeri, pa e uz Tolstojev poticaj i prihvatiti islam...

Tolstoj i Nakibendije Na Tolstojev osamdeseti roendan, jako puno prostora u novinama i asopisima koje su izlazile na kazan-tatarskom turskom jeziku, odvojeno je za napise o ovom piscu. Poznati tatarski pisci poput Abdullaha Tukaja, Fatiha Emirhana, Fatiha Kerimija pisali su o Tolstoju. U izdavakim kuama kakve su Fikir, Ideal, Vakit, El-Islah i ura pisali su se tekstovi i tekstovi o razumijevanju Tolstojeve filozofije i njegovom mjestu u svjetskoj knjievnosti. Meu tim napisima se nala i korespondencija Tolstoja i nekih tatarskih pisaca. Pismo koje privlai najvie panje je upitnik sa pet taaka iz 1909., a
Izvor: emistan Nazirli, Toporaf General Ibrahim Vekilov, Dravna biblioteka Azerbejdana; Baku Zaman 2002. Dok. br. 71277 i 70823

38

koji je Tolstoju poslao Fatih Murtazin, jedan od autora asopisa Iktisat. Tolstojev odgovor uslijedio je 9. januara 1910. godine. Prijevod njegovog pisma na tatarskom jeziku bit e objavljen u broju 11. asopisa Iktisat (1910.). U Tolstojevom odgovoru prepoznajemo jedan humanistiki pristup kad kae da je svaka vjera lijepa i svaki ovjek koji vjeruje treba da trai smisao ivota, da voli ljude. Ono to je bilo zanimljivo u svemu ovom, osim pisma u kojima slavni pisac odgovara na pitanja, jeste to to je on Murtazinu iz asopisa poslao i jednu malu knjiicu pod naslovom Jedan hadis svaki dan. U ovoj knjiici Tolstoj navodi Muhammedove rijei i dodaje: Ove boanske (melodine) rijei su potrebne pripadniku svake vjere. U pismu koje je izalo u asopisu Tolstoj priznaje da je o islamu uio od ruskih misionara, poto nije znao arapski. Prema prof. dr. Elfine Sibgatullinoj, misionari o kojima govori Tolstoj su bila jedna zanimljiva sufijska skupina 1860. godine meu Tatarima. Iako je njen osniva, Bahauddin Vaisov, pripadao nakibendijskom tarikatu, bio je mislilac otvoren za novine u tarikatskoj filozofiji kao neminovnost drutvenog ivota tog vremena... Meutim, zbog kritike vladine politike u pismu koje je poslao ruskom caru, Bahauddin Vaisov je poslan u izgnanstvo. Prema prof. dr. Elfine Sibgatullinoj, Bahauddin Vaisov i Tolstoj su se sretali i nalazili zajednika gledita u nekim temama. Poput Vaisova, ak je i Tolstoj doao na ideju da se udalji iz zemlje i drutva.

Ravil Amirhanov. Tatarskaja Dorevolutsjonnaja Pressa (V Kontekste Vostok-Zapad), Kazan, Tatarskoje Knjijoje Izdatelstvo, 2002; str. 141-142 Tatar Edebiyati Tarihi, II. Cilt, Kazan, Tataristan kitap neriyat, 1985.

39

TREE POGLAVLJE

TOLSTOJEVE

ISPOVIJESTI

Vj erovanje u Boga
Krten sam u hrianskoj pravoslavnoj crkvi i kao dijete odgajan prema svim pravilima ovog pravca. Kako u djetinjstvu, tako sam i u svojim mladalakim godinama jo uvijek bio vezan za ovo uenje. Meutim, sa svojih osamnaest godina, kad sam nakon dvije godine napustio studij na univerzitetu, u meni vie nije bilo traga ikakvom vjerovanju u bilo ta emu su me poduavali. Ako bi trebalo da sudim prema doivljajima i uspomenama iz prolosti, ja se, ustvari, ne bih smatrao nekim posebno velikim vjernikom. Uprkos tome, potovao sam uvjerenja ljudi u svojoj okolini i vjerovao u ono emu su me pouavali. To, ustvari, i nije bilo ba srano vjerovanje. Kakvo god bilo moje razilaenje sa vjerskim uvjerenjima, u periodima koja su prola meu ljudima koji su pripadali kulturnom i aristokratskom sloju, pa i sad kakvo god da bilo dalje, ono je takvo kakvo je. Vjerujem da je ista situacija kod dosta ljudi. To je ono da, kako ivi veina ljudi u naem okruenju, tako ivimo i sami kao pojedinci. Veliki dio ovjeanstva ivi prema naelima koja nemaju nita zajedniko sa temeljima vjerovanja, ak su i posve suprotni njima. U naem nainu ivota nema puno mjesta za vjerska uenja; niti nailazimo na njih u naim relacijama sa drugim ljudima, niti imamo veze s njima u naem privatnom ivotu. Na bilo kom mjestu, vjerske principe uzimamo kao neto daleko od ivota, nevezano za njega. Da se pojave ne znam gdje pred nama, gledali bismo na to kao neto izvanjsko, neto to ivot dubinski ne zanima. Da li je neki ovjek vjernik ili nije, kako u stara vremena, tako i danas, veoma je teko razumjeti iz ivota i postupaka tog ovjeka. Vjerovanje, bilo danas ili nekad davno, uvijek se nastojalo nametnuti pritiskom izvana, pa ljudi, osjeajui u njemu beskrajnu sigurnost, nisu morali da mu daju posebno mjesto u svojim ivotima. Vjerovanje je, pod uticajem ivotnih okolnosti koje preokreu temelje znanja i uvjerenja, u sazrijevanju ili ve sazrilo.

40

Veliki dio ljudi vjeruje da je bez greke i da i dalje slijedi iste doktrine kojima je poduavan u djetinjstvu; ali ne, on je, ustvari, odavno ve izgubio takva uenja, takvo vjerovanje. Mislim da je ova situacija kod veine ljudi ista. Ja, svakako, govorim o ljudima koji su obrazovani poput nas, to jest ljudima koji stoje otvoreno spram sebe; ne mislim na ljude koji vjeru koju ispovijedaju uzimaju kao sredstvo u svrhu svojih ovozemaljskih ciljeva. Ustvari, takvi ljudi su pravi nevjernici; jer, za njih je vjera sredstvo da bi postigli bilo koji cilj u ovom ivotu. Nema sumnje da to ni u kom sluaju nije vjera. Neki ljudi su odavno ve buktinjom znanja i ivota obrisali i pomeli ostatke tog truhlog zdanja, ali neki to jo nisu ni opazili. Da, vjerovao sam u Boga; ako treba bolje da kaem, nisam poricao da postoji Bog, ali u kakvog Boga sam vjerovao, to je ono to ne bih mogao objasniti. to se mene tie, ja sam u svojim tekstovima poduavao druge ljude u onom za to sam smatrao da je istina, u istinskoj spoznaji do koje sam dopreo. Dakle, ljudima sam objanjavao da treba ivjeti onako kako sam to i sam radio, tumaio da je porodica mjesto u kojem ovjek najspokojnije ivi. Tako je tekao i moj ivot. Ali, nakon pet godina ovakvog ivota susreo sam se sa neim udnim. U nekim trenucima bi se iznenada moj um naao obavijen sumnjama. inilo mi se kao da moj ivot u tim trenucima stoji, kao da vrijeme ne prolazi. Sam sam se sebi inio kao da ne znam kako da ivim, ta treba da uradim. Izgubio sam ravnoteu i pao u melanholiju. Ipak, ovo stanje nije dugo trajalo. Tu gdje je moj ivot zastao, sad je nastavio opet kao i prije, ali su momenti sumnji poeli sve ee i u sve teoj formi da mi se iznova deavaju. U trenucima kad bi moj ivot ovako zastao, uvijek su se ponavljala ista pitanja: Zato? Dobro, a to e sutra biti? U poetku sam mislio da su ovo besmislena, beznaajna pitanja. Smatrao sam da su odgovori na njih jasni, da postoje i da u ja lahko doi do njih. Prije svega, mislio sam da e sa odgovorima na ova pitanja nestati i problema koji mi se deavao. Meutim, nisam imao vremena baviti se ovim. Ako budem htio jednom, razmiljao sam, ja mogu nai odgovore na ova pitanja. Ali postepeno, pitanja su dolazila sve ee i u sve veem broju; povrh svega, to su bila pitanja na koja je bilo jako teko nai odgovor. Isto poput take koja neprestano pada na isto mjesto, ova pitanja bez odgovora su se skupljala kao fleka i rasla sve vie. Kako izgleda ovjek bolestan od neke unutarnje bolesti, tako sam izgledao i ja. Prvo se pojavljuju mali znaci na koje bolesnik ne obraa panju, onda se ti znaci sve ee ponavljaju i onda se vremenom zapadne u takvo stanje da je nemogue spasiti se. Postepeno je bol vea i bolesnik nema vie vremena da razmilja. Tada primjeuje da su stvari kojima nije pridavao znaaja dok je bio zdrav, ustvari najvanije stvari u njegovom ivotu: to jest, smrt. Moj ivot kao da je stao: samo sam disao, jeo, pio i spavao. Nisam mogao ni da govorim o tom kako ivim, jer nisam ni imao nikakve elje da razgalim duu i napojim um. Jako sam dobro znao da i kad bih to elio, ostvario ju ili ne, opet se na kraju ne bi nita promijenilo. Nastavljao sam da ivim, ali je to bilo tek nastavljanje sa ivotnim funkcijama. Stigao sam na ivicu provalije i vidio dobro da ispred mene nema nita osim nitavila. Nisam mogao ostati tu dokle sam stigao, ali isto tako nisam mogao ni zatvoriti oi pa da ne vidim kako ispred mene stoji samo stvarnost i patnja. Moj ivot je bio suta zaputenost.

41

Ko ne zna onu istonjaku priu o zvijerima na koje nailazi putnik u pustinji! Putnik se, da bi se spasio od zvijeri, baca u neki presahli bunar. U tom trenutku vidi na dnu bunara adaju kako otvorenih eljusti eka da ga proguta. Jadni ovjek, ne usuujui se ispeti gore da ne bi bio raskomadan od zvijeri, ne mogavi se baciti na dno da ne bi bio progutan od adaje, hvata se za neku granicu izraslu na zidu bunara i oajniki se dri za nju. Nedugo zatim ruke poinju da mu otkazuju i on shvata da e ga zadesiti jedna od te dvije nesree, ali se on i dalje dri za granu. Ba tada ovjek opazi nekoliko mieva kako obilaze oko grane za koju se drao i poinju da je grickaju. Grana bi pukla, a on bi pao direktno u eljust one nemani na dnu. Vidjevi to, putnik shvati da vie nema nade za spas. Dok je u oaju razgledao okolo, vidje kapljice slatke smole po liu na grani; ovjek isplazi jezik i poe da ih lie. Eto, ja sam bio ba poput tog putnika; iako sam znao da adaja smrti mene neizbjeno eka, da je spremna da me raskomada, posljednjom nadom sam se drao za grane ivota, ne shvaajui nikako kako je moj um dopao ovih jada. Probao sam da liznem med koji mi je pruao utjehu do tog vremena, ali med vie nije imao ukusa. Dok je neman smrti otvorenih eljusti ekala da me proguta, gramzivi mievi u mom ivotu nastojali su da iupaju granu koja me je drala. Vidio sam da ne mogu izbjei jedno, adaju ili mieve, a s njih oka nisam mogao skinuti. Uostalom, to vie nije bila bajka; to je bila suta stvarnost. Istina koja nije mogla biti drugaija i u koju se svako mogao uvjeriti. Pitanje: Zato ivim? Odgovor: Ako nisi shvatio da se u beskrajnom prostoru, u beskrajnom vremenu, smjenjuju sitne stvarice, u beskrajnim kombinacijama, onda nisi shvatio ni to radi ega si na zemlji. U trenucima ovakvog istog razmiljanja sebi sam govorio: Cijelo ovjeanstvo se razvija prema duhovnim naelima i idealima koji mu diktiraju pravac. Ovi ideali nalaze svoju realizaciju u vjeri, nauci, umjetnosti, dravnim formama. Sa rastom ovih ideala, i sam ovjek dosee vei stepen sree. A i ja sam dio tog ovjeanstva. Upravo zbog toga, moja obaveza je da doprinesem spoznaji ljudskih ideala i njihovom ostvarivanju. U trenucima kad je moj um bio nemoan, zadovoljavao sam se ovakvim odgovorom. Meutim, im bi se pitanje ivota javilo u meni u punoj svojoj istoti, ova teorija bi se odjednom ruila. Ostavimo po strani gomilu suprotnosti iz razliitih uglova ove filozofije u kojoj mjesto zauzimaju ljudski ideali sa nesavjesnom glupou koja se nastoji predstaviti kao opi rezultat do kojeg se dolo naunim istraivanjem malog dijela ovjeanstva. Neemo rei da je ova filozofija ludost, ali ono to zbunjuje jest slijedee: ako elimo odgovor na pitanje koje se pojavi pred svakim ovjekom: ta sam ja?, Zbog ega postojim? ili ta je moja dunost?, onda bi prvo trebalo da odgovorimo na ovo pitanje: ta je smisao postojanja ovjeanstva u cjelini u odnosu na jako mali komadi, odsjek vremena koji je samo na? Da bi mogao dati na ovo komentar, ovjek mora prvo shvatiti ovjeanstvo sa svim njegovim tajnama, razumjeti kakvo je to ovjeanstvo ljudi koji jo ni sebe sami ne shvataju. ovjek moe sebi iskreno postaviti pitanje: Kako bi trebalo da ivim? Znanje koje je stekao iskustvom, na ovo pitanje dat e mu odgovor tipa: Istrai beskonane djelie u odnosu na vremenske i zajednike mogunosti, pa e shvatiti svoj ivot. Ipak, isti taj ovjek nee biti zadovoljan ovakvim odgovorom. Istrai nama nepoznat ivot tog

42

ovjeanstva bez poetka i kraja, do u najsitnije detalje, pa e onda shvatiti smisao vlastitog ivota!

Kad bi moglo da se ne postoji Mladi koji nije doivio bolest, starost i smrt i koji ne zna ta je to, sretni princ Sakja Muni, jednom u etnji naie na starca izgubljenog izgleda, sa ijih je bezubih usta kapala pljuvaka. Princ koji do tada nije ni znao ta znai starost, upita svog koijaa ta je to, kako se to deava ovjeku, kako zapada u to alosno stanje. Kad je saznao da svi ljudi imaju zajedniku sudbinu, da e mu to sljedovati isto i ako je sam kraljev sin, princ nije vie mogao da nastavi sa etnjom, nego je zatraio da se vrate da bi razmislio o svemu ovom. Povukavi se u osamu, danima je razmiljao i na kraju doao do utjenog saznanja. Ponovo je izaao u etnju raspoloen i sretan. Ovaj put srete bolesnog ovjeka, svog u oteklinama, bez snage i oiju bez sjaja. Princ koji do tada nije nikad vidio bolest, zaustavi kola i koijaa upita ta je sad to. Saznavi da je to bolest, da moe pogoditi svakoga, da od iste bolesti moe oboliti ak i zdravi i sretni kraljevi, princa ponovo napustie radost i hrabrost, te on naredi da se vrate nazad. Kao i ranije, i sad je traio utjehu duboko se zamislivi. Uspio je da se utjei, pa izae u etnju i trei put. I u ovoj treoj etnji naiao je na novi prizor. Vidio je da ljudi neto nose, pa upita koijaa: - ta je ovo? - To je denaza. - ta je to denaza? - To je svaiji kraj. Princ prie umrlom, otkri ga i pogleda mu lice. - ta e mu sad uraditi, upita. - Ukopat e ga. - A zato? - Zato to vie nee oivjeti i od njega vie nee biti nita osim tekog zadaha i crvi. - Je li takva sudbina i ovih ljudi? I moja? Zar e i mene ukopati, zar i od mene nee ostati nita osim tekog zadaha? Zar e i mene crvi jesti? - Da. - Vratimo se. Ne elim vie da etam niti u to ikad vie poeljeti. Sakja Muni ovaj put nije mogao da se utjei. Zakljuio je da je ivot jedna velika tuga. Svu svoju snagu troio je na to da sebe i druge spasi od tog. Da se spasi od ivota tako da se ne ponovi ni u kakvom obliku nakon smrti, da se iskorijene iz osnova. Kad odgovori na pitanje ivota, ljudsko znanje je tek tada na putu da dade konane odgovore. Sokrat je govorio: Materijalni ivot je tuga i obmana. Zbog toga je srea u negiranju materijalnog ivota i mi treba da teimo tome. openhauer kae: ivot je neto to treba da postoji, ali je tuga; prelazak u nitavilo je, pak, jedina srea. I hz. Sulejman govori o ovome: Sve na ovom svijetu: glupost i znanje, bogatstvo i nematina, radost i bol; sve to je prazno, nita. ovjek umire i odlazi, a iza njega ne ostaje nita. To je sve.

43

Buda je rekao: Ne moe se ivjeti sa znanjem o neizbjenosti boli, jada slabosti, starosti i smrti. ovjek mora sebe osloboditi od ivota, od svake mogunosti ivota. Kao da me moj put kroz nauke nije oslobodio beskorisnosti, nego je ak i pojaao tu beskorisnost. Nijedno od mojih saznanja nije mi dalo odgovor na pitanje ivota. Svako drugo saznanje mi je davalo obrnut odgovor u odnosu na neko tree, tako potvravalo moj osjeaj beskorisnosti i pokazalo mi da zakljuak do kojeg sam doao nije plod mojih iluzija, mog bolesnog duevnog stanja. Ne, nego je sve to potvrdilo da ispravno razmiljam i da su velikani ljudskog roda doli do istih zakljuaka do kojih i ja sam. U ovom nema greke; sve je praznina i smrt je mnogo bolja od ivota. ovjek svakako treba da se oslobodi ivota. Kako je sretan onaj to se uope nije ni rodio.

Pronai nepoznato Rjeenje nisam mogao pronai u nauci, pa sam ga poeo traiti u ivotu; nadao sam se da u ga moi nai kod ljudi u svojoj okolini. Tako sam poeo da motrim ljude. Zanimalo me je kako se postavljaju drugi ljudi prema ovim pitanjima koji su mene vukla za sobom u beznae. Dobro, do kakvog odgovora su doli ljudi koji mi lie prema nivou obrazovanja i nainu ivota? Vidio sam da su ljudi iz mog okruenja, traei spas iz strahovite situacije u kojoj smo se nalazili, pronali etiri razliita izlaza. Prvi izlaz je bio put neznanja. To je znailo ne znati i ne smatrati da je ivot jedna nevolja i rasulo. Drugi izlaz je epikurejski put. Osnova ovog razmiljanja je u ovome: i u spoznaji beznaa ivota, ovjek treba da uiva blagodeti koje mu on prua. Ljudi iz moje okoline su veinom ovako gledali na stvar. Unutarnji porivi su im omoguavali da vie misle na sticanje blagodati nego na jad, pa su tako nalazili mogunost zaborava u moralnoj neosjetljivosti. To to su bili u dobroj situaciji uprkos tom nemoralu i neosjetljivosti samo je sluajnost. Ljudi naeg doba u velikoj veini ovako razmiljaju i osjeaju. To to neki ljudi proglaavaju filozofijom paralizu snaga ideje i vizije, ne izdvaja te ljude iz grupe onih koji nastavljaju da liu med da ne bi vidjeli problem ivota. Ja ne mogu da se sloim sa tim ljudima. Budui da ja nemam njihovu bezosjeajnost spram snage vizije, ne mogu to da uradim ni vjetaki. Ne bih mogao da skinem oiju sa mieva ili one adaje, poput svakog ovjeka koji ih je jednom vidio. Trei izlaz je put snage i energije. Njegova osnova je slijedee: im ovjek shvati jad i tugu ivota, treba da to eliminira. etvrti izlaz je put slabosti. On se temelji na slijedeem: iako ovjek shvata jad i tugu ivota i zna da nita nee proizii iz njega, on ga uporno ivi. Ljudi iz ove skupine znaju da je smrt bolja od ivota, ali se oni ponaaju kao da oekuju neto, poto nemaju snage za samoubistvo kojim bi sprijeili sebe da grijee. To je put slabih: jer, ako mogu biti bolji i ako za to imam dovoljno snage, zato oklijevam da budem bolji? Eto, ja sam bio u ovoj grupi. Ljudi iz moje skupine su se na razliite naine oslobaali te strane suprotnosti. Koliko god primoravao svoj um, nisam mogao da prokrim jedan peti pored ovog

44

etvrtog puta. Bilo je samo neke koristi. Jedna od njih je nerazumijevanje da je ivot sainjen od jada i tuge, da je prazan i da je bolje ne nastavljati ga takvog. Meutim, za mene nije bilo mogue da ovo ne znam. Ja sam to jednom vidio i nije bilo govora da to ne znam, oi nisam mogao vie odvratiti od tog. Druga korist je prihvatanje ivota kakav jeste i nerazmiljanje o budunosti. Ja, meutim, ni to nisam mogao da uradim. Iako znam da starost, bol i smrt postoje, ja, poput Sakja-Munija, ne bih izlazio van. Uprkos tome to je moja ivotna snaga bila jaka, nisu mi se sviali trenutne sluajnosti koje su mi pruale kratkotrajno uivanje. Trea korist bi bilo samoubistvo, prekid ivota nakon spoznaje da je on jedna nevolja i glupost. To sam shvatao, ali ne znam razlog ni ja, nisam pokuao da se ubijem. etvrta korist, pak, je spoznaja da je bivstvovanje prema hz. Sulejmanovom i openhauerovom gleditu blesava, meni namijenjena radnja koja se zove ivot; pranje, oblaenje, jelo, razgovor, pa i pisanje knjiga. Ovo mi je bilo odvratno; puno boli i briga, a ja opet nastavljam da ivim tako. Moj razum je prihvatao da je ivot neto nerazumno. Da nema uzvienijeg uma, - da li ga ima ili nema niim se ne moe dokazati um bi onda, po meni, znaio moj ivot. Da nema uma, ja mislim da ne bi bilo ni ivota. Ali, ako je ovaj um razlog ivljenja, kako se onda moe poricati ivot? Ili obrnuto, da nije ivota, ne bih imao ni razuma; razum je proizvod ivljenja. ivot je sve. Razum je plod ivljenja, a ovaj razum porie ovaj ivot. Osjeam da ovdje neto nije uredu. Nije toliko nerazumno smatrati da je ivot prazan. Ova ideja se javljala jo od najstarijih vremena; ak i od najobinijih ljudi. Ali su ljudi i dalje ivjeli i jo ive. Kako god bilo, ali svako i dalje nastavlja da ivi i ne sumnja ni za trenutak u podudarnost ivota i razuma. Znanje koje sam stekao pokazalo mi je da je sve ivo i neivo to postoji na ovom svijetu krajnje pouno; osim to je moja situacija jako blesava. Ovi glupaci, velika veina ljudi, ivi a da ne zna ni najmanju stvar o strukturi svih ivih i neivih bia na ovom svijetu. Meutim, na kraju, ovi ljudi su ivjeli i vjerovali da su svoje ivote uredili krajnje razumno. Sva ova razmiljanja su mi nametala pitanje: A ta ako ima stvari koje jo ne znam? Eto, i u neznanju se isto tako odvija. Neznanje e se uvijek postavljati isto, a ako se pojavi neto nepoznato, rei e da to nije nita. Ustvari, ovjeanstvo je jedna cjelina; svi ljudi koji su ivjeli i ive ponaaju se kao da shvataju znaenje ivota. Jer, da ga ne razumiju, ne bi ga mogli ivjeti. Kolika god bila naa saznanja, to opet nije bilo dovoljno da nauimo o smislu ivota. Svi ivui ljudi, milioni ljudi, uope nemaju sumnje u znaenje ivota. Svi ljudi svjesni faktora koji i meni potvruju da je ivot prazan i besmislen, od najstarijih vremena pa sve do danas opet ive uprkos tome i ivotu daju novi smisao. Sve u meni i u mom okruenju, sve to ima materijalnog i nematerijalnog, sve je plod njihovog saznanja o ivotu. Ono ime moj um nad ivotom pravi prosudbe i baca prokletstvo ne dolazi od mene nego od njih. Ja sam se rodio, stasao i odrastao. Oni su izvukli rudu na povrinu zemlje i koristili je, podredili umu, uveli krave i konje u domainstvo, poeli da siju, nauili zajedno da ive, uveli zdrav oblik ivota, uinili da i ja sam razmiljam, govorim, piem. Moja ishrana, odjea, uenje, sve je to zahvaljujui njima. Ja koji sam njihovo djelo, razmiljajui njihovim razmiljanjem i rijeima, kaem

45

im da je ovo sve prazno i besmisleno. Ovdje neto nije uredu, govorio sam sam sebi. Ali, ta je to to nije uredu, e to, to nisam mogao da naem. Kad bih pogledao u uzak krug ljudi u mojoj blizini, vidio bih jako puno ljudi koji ne razumiju to pitanje. Ljudi, pak, koji su razumjeli pitanje ili nastojali da razumiju, uutkivali su to u opijanju ivotom. S druge strane, oni koji su razumjeli i koji su okonavali sa svojim ivotom, koliko god se trudili da pobjegnu, na kraju su postajali oni koji razumiju, ali koji pokazuju slabost da nastave ivot u besmislu. I ja sam ivio u zabludi uenih, bogatih, sebinih ljudi u uskom okruenju ijim sam dijelom bio. Milioni ljudi koji su nekad ivjeli i koji sad ive, kao da vie i nisu ljudi, nego jedna vrsta ivotinje.

Jedinstvo s Bogom Spoznaja do koje dopiru obrazovani ljudi studiranjem, dakle, putem zdravog razuma, ide ka poricanju smisla ivota. to se tie velikog dijela ovjeanstva, njihovo gledite se ne oslanja na razum. Znanje, pak, koje se ne oslanja na razum, jeste vjerovanje; vjerovanje za koje sam vjerovao da treba odbiti; vjera u jednog ili trojnog Boga, u to da je svijet stvoren u est dana, u demona, u anele, u sve to ne bih mogao prihvatiti dok ne izgubim razum. Stanje u kojem sam se nalazio budilo mi je sumnju. Znao sam da, pratei pravac spoznaje oslonjene na razum, ne bih nita pronaao osim negacije ivota. Rezultat spoznaje razumom je i ovo: ivot je jedna nevolja i ljudi to znaju. Ne ivjeti, to je u rukama ljudi. Meutim, oni su ivjeli prije, a ive i danas. Pa i ja, iako sam znao da je ivot jedna besmislenost, nevolja, ipak sam ivio i sad ivim. Trebalo je sebe da oslobodim razuma da bih shvatio znaenje ivota; od razuma koji nije mogao da egzistira bez tog smisla. Najbolji rezultat koji moe proizii iz vjerovanja jeste upravo to. Uporedo sa zbrkom u koju sam dopao, preda mnom su se otvarala dva puta: ili ono to sam smatrao sklonim razumu nije bilo sklono razumu, ili ono to sam smatrao besmislenim i nije bilo besmisleno. Tako sam poeo da pratim razvoj spoznaje razumom. Pratei razvoj spoznaje na osnovu razuma i nadzirui njegove rezultate konstatovao sam da su rezultati do kojih se dolo potpuno tani. Zakljuak da je ivot jedno nitavilo neizbjeivo se pojavio preda mnom. Zato da ivim? ta e se pojaviti od stvarnosti i besmrtnosti iz mog unitenog ivljenja nalik na sjenku? Kakav je smisao mog smrtnog postojanja u ovom besmrtnom svijetu? Da bih odgovorio na ovakva pitanja, poeo sam da istraujem ivot. To to u rijeiti sva pitanja nije mi garantovalo to da u razumjeti ono to sam preivio. Koliko god moje pitanje na prvi pogled izgledalo prosto, ono je podrazumijevalo tumaenje smrtnog putem besmrtnog ili obrnuto. Ovo drugaije ne bih mogao ni da uradim, poto nije bilo niega drugog to bi se i moglo uraditi. Zbog toga je rezultat do kojeg bih stigao trebalo da bude: Snaga je snaga, beskraj je beskraj, nitavilo je nitavilo. do nekog drugog rezultat nisam mogao doi. Kako god da sam postavio pitanje: Kako bi to trebalo da uradim?, odgovor bi bio: Prema Boijim zakonima! A ta e proizii iz mog sadanjeg ivota? Beskrajna patnja ili beskrajna srea. ta je smisao nepropadanja smrti? Susret sa vjeitim Bogom, dennet. Doao sam u situaciju da silom prihvatim ovo: pored spoznaje razumom koja je do tad po meni bila

46

jedina i iskljuiva, cijelo ovjeanstvo ima i spoznaju van razuma. Ta spoznaja je vjerovanje je dar stvaraoca koji daje mogunost ovjeku da ivi i nastavi svoje bivstvovanje. Kakvo god je bilo do tog dana za mene to cijelo vanrazumsko vjerovanje, takvo je ostalo; ja sam, meutim, bio primoran da ga prihvatim. Jer, samo je ono dalo odgovore na pitanja koje je ovjeanstvo postavljalo u vezi sa ivotom i na kraju, prualo mogunost da se ivi. Spoznaja razumom me je potakla da prihvatim da je ivot i jedna besmislenost; moj ivot je stao, ukoio se, a mene je obuzela elja da ga unitim. Gledao sam ljude, cijelo ovjeanstvo i vidio da ljudi ive. ak su povrh toga tvrdili i da znaju ta je smisao ivota. Pogledao sam onda prema sebi i vidio da sam i sam ivio dok nisam naao odgovore na pitanja o smislu ivota. Kao i drugim ljudima, i meni je mogunost ivljenja i smisao ivota dala vjera. Istu stvar sam primjeivao i kod ljudi sa drugih podneblja, kod mojih savremenika i umrlih. Jo od ljudskih prapoetaka, svugdje gdje je bilo ivota, vjera je davala mogunost i elju za ivljenjem. Vjera je u svojim osnovnim crtama svugdje ista.

Treba pronai Boga Svaki odgovor koji je vjera dala, kakav god i kome god ga dala, prikljuuje znaenje vjenosti smrtnom postojanju ovjeka; znaenje koje ne prestaje mukama, rtvama i smru. To znai da se smisao i mogunost ivljenja moe pronai samo u vjerovanju. Dobro, ta je onda vjerovanje? Shvatio sam da vjera nije samo izlazak na vidjelo nevidljivih bia, samo objava. (Ovo je tek jedna od definicija karakteristika vjerovanja.) ovjek nema relaciju sa Bogom. (Prvo treba vjerovati, pa tek onda upoznati Boga. Znai, nema vjerovanja posredstvom Boga.) Prihvatanje vjere veinom se shvata kao prihvatanje relacije ovjeka sa Bogom i prihvatanje onoga to je ovjeku reeno. Tako je vjerovanje onda uenje o smislu ili ivljenju ovjeka. Onda je to ono to ini da ivot traje, negirajui vlastito postojanje ovjeka. Vjera je snaga ivota. Ako ovjek ivi, onda i vjeruje. Da ne vjeruje kako mu je zapovijeeno da ivi, tada ne bi ni ivio. Ako ovjek shvata da je smrtno tek jedna sjenka, onda je prinuen vjerovati u beskrajno. Jer, ne moe se ivjeti bez vjere. Grozim se danas kad se sjetim kako su poinjale i kako su se odvijale te rasprave o unutarnjem. Da bi ovjek mogao da ivi, on treba ili da ne vidi beskrajno, ili da doe do nekih odgovora. Ja sam imao ovakav jedan odgovor, ali nisam osjeao potrebu za njim dok sam vjerovao u smrtno. Kad sam htio da to pojmim razumom, sva pojanjenja koja su do tad prolazila jednostavno su nestala pred svjetlom uma i dolo je vrijeme da prestanem vjerovati u smrtno. Oslanjajui se na razumom utemeljene osnove stvari koje sam poznavao, poeo sam da traim objanjenje koje e mi moi dati smisao ivota. Ali, nije bilo mogue nai objanjenje; doao sam do istog zakljuka kao i najprobraniji i najueniji umovi ovjeanstva: ta sam uinio traei odgovor u iskustvenom znanju? elio sam da saznam razlog naeg postojanja i istraivao sam sve oko sebe s tim ciljem. Nauio sam jako puno stvari o razliitim temama, ali nisam mogao da iznaem nita od onoga ta sam smatrao sutinski neophodnim.

47

to se tie mog traenja odgovora u filozofiji, studirao sam strukturu razmiljanja svih onih koji su bili u istoj situaciji kao ja, koji nisu mogli pronai odgovor na pitanje razloga ivljenja. Naravno da tako nisam mogao da nauim nita vie od onog ta sam znao, to jest, onog da ovjek nita ne zna. ta sam ja Odgovor: Jedan smrtni djeli. Eto, u ovim rijeima je sav problem. Ovo jednostavno pitanje koje bi se omaklo sa usta svakom otroumnom djetetu, ljudi su postavljali sebi uvijek iznova, kao da nikad prije nije isto pitano. Ovo pitanje su ljudi postavljali i istraivali od prvog trenutka postojanja. Od najstarijih vremena, od samog poetka je bilo jasno da za rjeenje ovog pitanja nije bilo dovoljno procjenjivati smrtno sa smrtnim i vjeito sa vjeitim. ovjeanstvo, od momenta stvaranja do danas, istrauje vezu smrtnog i vjeitog i to pretae u rijei. Proimo logikim straivanjem kroz sve te pojmove koji u sebi sadravaju znaenje ivota i odnos smrtnog spram vjeitog Bog, nezavisnost, dobrota i sl. Ovi pojmovi ne bude kritiku razuma. Da nije tako zastraujue, zar ne bi bilo jako smijeno i djetinjasto obmanjivati se gordou i mirom? Poput djece koja rastave sat, pokvare opruge, igraju se kao igrakom, a onda se zbunjeno pitaju: Zato sat vie ne radi? Pitanje odnosa prolaznog i beskrajnog ne moe se izbjei i jako je vano. Isto je i sa pitanjem ivota, mogunosti ivljenja. Ovo jedino pitanje koje nalazimo svugdje, uvijek i kod svih naroda, - rezultat je vremena u kojem su ljudi troili svoje ivote; pitanje toliko teko da slinog se pronai ne moe pitanje koje je svakom jasno, a na koje ne moemo nai odgovor, neodgovorno zaobilazimo da ga ponovo postavimo. Pojam vjeitog Boga, svetosti duha, svetosti ljudskog, sjedinjavanje ljudskog sa boijim, kakvoe due i ljudskih predstava o temi dobrog i loeg, sve to su pojmovi koji su se pojavili maglovitoj beskrajnosti ljudske misli. Da nije toga, ne bi bilo ni samog ivota. Ostavljajui po strani sva ova ljudska razmiljanja, elio sam da postavim sve iznova prema svojim idejama. Tako sam razmiljao u to vrijeme. Temelji ovih ideja su uostalom ve bili u meni. Na kraju sam razumio slijedee: u odgovorima koje prua vjera skrivene su najdublje spoznaje ljudi i ja nemam pravo da ih poriem oslanjajui se na razum. Ovi odgovori samo i jedino odgovaraju na pitanje ivota.

Ne mogu da prihvatim hrianstvo Najzad, bio sam spreman da prigrlim vjeru. Meutim, to mi nije davalo mir. Da bih prihvatio vjeru, od nje sam elio da ju mozak ne porie, da ne bude la. Poeo sam da istraujem po svetim knjigama budizma i islama; prije svega sam istraiavo hrianstvo, poevi od svetih tekstova i vjernika koji su ivjeli u mom okruenju. Prirodno da sam se prije svega uputio vjernicima u svojoj okolini. Nakon njih, obratio sam se onim koji su bili okvalifikovani kao uenjaci, pravoslavni sveenici, popovi, stariji, pravoslavni sveenici novog kova, pa ak i novi hriani; onima koji su govorili da su srea i spas due u vjeri. Druio sam se sa ovim ljudima i ispitivao u emu se sastoji njihovo vjerovanje u kojem su vidjeli smisao ivota. Iako sam se slagao sa onim to mi je moglo pasti na pamet i ostajao daleko od bilo kakvog sukoba mentaliteta, nisam mogao da prihvatim vjeru ovih ljudi. Ne samo da mi

48

ono to su oni kvalificirali i prihvatali kao vjerovanje nije davalo objanjenja, nego sam ak vidio da je to jedna vrsta negiranja znaenja ivota. Da bi mi odgovorili na pitanje ivljenja koje me je dovelo do vjere, oni se nisu vezali za svoje vjerovanje; naprotiv, pristajali su uz ciljeve i meni strana vjerovanja. Nisam mogao da zaboravim bolan osjeaj da se vraam u staro beznae, sumnju, osjeaj koji bi uslijedio nakon nade koja me je ispunjavala pri svakom susretu sa ovim ljudima. Koliko god bi mi detaljno objanjavali svoja vjerska uenja, tako sam dobro upoznavao zbrku koju su imali u glavi, da sam gubio svaku nadu da u u njihovim vjerovanjima pronai odgovore na pitanje smisla ivota. Ono to mi je bilo mrsko, nije bio problem to su mi se u njihovim tumaenjima vjerskih uenja mijeale beskorisne i nelogine stvari sa bliom stvarnou; iritiralo me je to to su i ovi ljudi ivjeli kao i ja. Jedina razlika izmeu mene i njih je bila to to oni nisu ivjeli uop prema principima na koje su ukazivali njihove vjerske doktrine. Vidio sam jasno da su i oni grijeili i da su posve jednako kao i ja znali samo za jedno znaenje ivota: ivjeti ivot dokle traje i uzeti sve do ega ruka dopre. Ovo sam sasvim dobro shvatio. Da su imali mentalitet koji e negirati strah od naputenosti, boli i smrti, ne bi se bojali svega toga. Najzad, svi ljudi i vjernici u mom okruenju su ivjeli isto, u ugodi i bogatstvu. Nastojali su da razviju svoje poslove i sauvaju ih, bojali se naputenosti, bolesti i smrti, i ivjeli isto kao i ja, i svi drugi ljudi koji nisu vjerovali. ak i ako nisu bili loiji od nevjernika, podmirujui svoja htijenja oni su ivjeli bar jednako loe kao oni. Nijedan nain gledanja nije me mogao uvjeriti u ispravnost njihovog vjerovanja. Meni su trebali njihovi jasni postupci koji e pokazati da gaje osjeaje ivota koji nee priznavati strah od nematine, bolesti i smrti; samo takvo ponaanje bi me moglo uvjeriti u njihovu iskrenost. Ja, meutim, kod vjernika u svom okruenju to nisam vidio. Zanimljivo je da sam ovakvo ponaanje vidio ba kod ljudi za koje se u mojoj okolini govorilo da su najvei bezvjernici. Na ovaj nain neke stvari su mi postale jasnije. Vjera ovih ljudi nije bila vjera koju sam traio. Njihovo vjerovanje nije bila vjera, nego tek jedno od epikurejskih uivanja ivota. Shvatio sam da ta vjera nije pruala utjehu ovjeku; moda je samo mogla koristiti nekom ko se kajao na samrtnoj postelji. Ona, meutim, nije bila od koristi veini ljudi; nije mogla da bude od koristi ljudima koji su stvoreni da bi ivjeli uz osjeaj da svi treba da ive, a ne da bi uivali i prisvajali tui rad. Milijarde ljudi koji nastoje da daju smisao ivotu prinueni su da imaju istinski osjeaj vjerovanja i znanja o vjeri. Pitanje: ta je smisao vjere? i odgovor: Briga! posve su na mjestu. Ono to je pogreno je slijedee: odgovor koji se samo meni nametao, ja sam prenosio na ivot uope. Sam sam sebe pitao: ta je smisao ivota?, i odgovarao: Briga i besmisao! Moj nain ivota, ivot u razmaenosti, strasti i radosti, bio je doista lo i beznaajan. Zbog toga se odgovor: Moj ivot je lo i besmislen ne odnosi na ivot uope nego iskljuivo na moj. Mnogo kasnije shvatit u istinu koju sam naao u hrianstvu, da ljudi vie vole mrak od svjetla, da je svjetlo odurno onima koji se bave mranim poslovima, da se boje da na svjetlo ne izae ono to su uradili i da zato ne idu prema svjetlu. Istina je bila jasna i oita: Da bi shvatili ivot, prije svega ne bi trebalo da ivot bude besmislen i lo. Pojma nemam koliko sam dugo lutao ne uoavajui ovako jasnu istinu. Ako ovjek eli razmiljati i razgovarati o ivotu ovjeanstva, onda mora razmiljati i razgovarati o ivotu ljudi, a ne ivotu nekolicine parazita. To je logino kao to je 2x2=4.

49

A ja to nisam mogao da vidim. Jer, da sam prihvatio da je 2x2=4, onda bih morao da prihvatim da ja nisam dobar. Za mene je osjeaj da sam dobar bio vaniji i potrebniji nego to da je 2x2=4. Sad, meutim, nakon to sam poeo da volim dobre ljude i kad sam sebi postao odvratan, prihvatio sam istinu. Meni je najzad sve sinulo. Dok leti, skuplja zrna i pravi gnijezdo, ptica ini da njen ivot traje. Kad vidim ivotne napore ptica, veseo sam zbog radosti koju oni osjeaju. Koza, zec, lav; pred svima njima su okolnosti ivota koje im nude mogunost postojanja uz uslov ishrane, razmnoavanja i odgajanja mladih. Znam da, ako to rade, onda su sretni i njihovi ivoti u vlastitim okvirima su smisleni i logini. Dobro, ta da onda radi ovjek? I on je, posve isto kao i ivotinja, u ivotu prisiljen da se bori. Izmeu njih ima samo jedna razlika: ako ovjek eli da ivot podredi samo sebi, onda je upropaten. ovjek ne smije ivjeti samo radi sebe nego radi svakog. Ako tako radi, onda je sretan i njegov ivot ima smisla. Dobro, ali ta sam ja onda uradio za ovih trideset godina zrelog ivota do danas? Pustite borbu za druge, ja se ak ni za sebe nisam borio. ivio sam kao parazit i kad god bih se zapitao: ta je svrha ivljenja? odgovorio bih sebi: Nema je! ivot na ovom svijetu realizira se prema htijenju. Neko je sa postojanjem svijeta i naim ivotima napravio sebi svojstveno djelo. Ako elimo da dobijemo nadu da emo shvatiti smisao tog htijenja, primorani smo prije svega ispuniti zahtjeve, ono to se od nas trai. Ako ne uradim ono to se trai od mene, onda ne mogu shvatiti nikad ono ta se trai od mene u ovoj situaciji. Shodno tome, ne mogu da razumijem ta god da se trai od svih nas, od cijelog ovjeanstva.

Traenje Boga Nain gledanja koji ovjeka sa razumom steenim spoznajama vodi ka zabludama, meni je pomogao da ne padnem u greku neplodnih razmiljanja. To to sam bio siguran da se spoznaja istine moe nai samo na ivotnom putu, izazivala je sumnju u ispravnost mog ivljenja. Put koji me je vodio spasu bilo je moje poimanje sebe kao centra i smatranje da je samo to istinsko ivljenje. Shvatio sam da - ako elim razumjeti ivot i njegov smisao, ako ne elim ivjeti ivotom parazita nego istinski ivot, - onda prvo moram razumjeti smisao koje mu pridaju ljudi koji su uspjeli da raspoznaju istinu, potom se sjediniti s tim ivotom i istraiti ga. Tano u to vrijeme desilo mi se neto zanimljivo. Te godine kad mi je na um pala misao: Da jednim metkom ili neim slino zavrim sa ivotom?, srce mi je izgaralo u nekom osjeaju tuge zbog misli o kojima govorim. Ako bi trebalo dati ime tom osjeaju, mogao bih ga nazvati potragom za Bogom. Ovo ponavljam sa najdubljim uvjerenjem: ova potraga za Bogom nije bila potraga mislima nego osjeajima. To je bio jedan osjeaj straha, naputenosti, samoe; osjeaj nade i oekivanja jasne ili nepoznate pomoi, u sred kosmosa. Prilino sam bio uvjeren da je nemogue dokazati postojanje Boga. Jer, Kant je dokazao da je to nemogue potvrditi i ja sam to tako shvatao. A ipak, ja sam uprkos svemu traio Boga i nadao se da u ga nai. Nisam odustajao ni od uobiajene molitve tom Bogu kojeg sam traio i kojeg nisam mogao da naem. Nekad bih sabirao i procjenjivao injenice o nemogunosti dokazivanja postojanja Boga to su zastupali Kant i openhauer, a nekad bih nastojao da ih pobijem. Razmiljao sam o tom kako nema uzroka tome, mislene kategorije kao to su prostor i vrijeme. Ako ja postojim, jedini razlog za to je ono to se naziva Bog. Ostajao sam pri ovoj ideji i nastojao svim

50

sposobnostima svog bia da doprem do spoznaje tog uzroka. im sam dopreo do spoznaje da postoji sila ijim htijenjem postojimo, osjetio sam mogunost ivota. Ipak sam nastavio da se pitam: ta je taj uzrok, ta snaga? ta bi trebalo da mislim o njoj i kako bi trebalo da se ponaam spram onog to nazivam Bogom? Na sva ova pitanja koja sam si postavljao nita mi nije padalo na pamet osim poznatih odgovora: On je onaj Koji stvara, Koji oivljava. Ovi odgovori me nisu zadovoljili. Osjetio sam da gubim ono to mi je potrebno da bih ivio. Duu mi je obuzeo strah i poeo sam da se molim onom to sam traio, molio sam da mi pomogne. Molei, shvatio sam da on mene ne slua. Moje srce je bilo puno sumnje u postojanje Boga. Onda sam ponovo molio: Molim te, smiluj se na mene, spasi me! Molim te, Boe, pokai mi put! Meutim, na mene se niko nije smilovao i ja sam osjeao da moj ivot staje. Sa razliitih taaka sam to posmatrao i uvijek sam dolazio do istog zakljuka: nisam mogao da doem na ovaj svijet bez razloga i smisla. Nisam mogao ni da budem ptica koja je ispala iz gnijezda pa nemono lei na leima, kao to sam se osjeao u toj situaciji. ak i da je tako, jadna ptica koja je ispala iz gnijezda i ostala leei, pjevala bi u visokoj travi. Pa pjevao sam i ja; pa znao sam da me je moja majka nosila pod srcem, hranila i voljela. Gdje je ta majka? Ako sam se rodio, pa ko me je rodio? Pa ne mogu skrivati od sebe da me je na svijet donio neko ko me voli! Dobro, ko je taj neko? Opet Bog.

Nisam mogao bez razloga doi na ovaj svijet On je znao za moje traenje, vidio je moj oaj i moje sukobe. On postoji! rekao sam sam sebi i bilo je dovoljno da to prihvatim. U meni se probudio ivot i ja sam osjetio da postojim, osjetio sam radost. Meutim, nakon kratkog vremena, izgubio sam interes za ideju prihvatanja Boijeg postojanja. Preda mnom je bio Bog, stvoritelj koji nam je poslao svog sina spasitelja u tri razliita oblika. Bog koji se odvojio od ovog svijeta i od mene, poput komadia leda se istopio pred mojim oima i na kraju je ostalo samo nitavilo. Ponovo sam osjetio kako se sui izvorite mog ivota. Ponovo me je obuzela sumnja i onaj runi osjeaj: osjeaj da nema izlaza osim smrti. Ali, najgore je bilo to to sam osjeao da nisam u stanju da to prevaziem. Jako se dobro sjeam, bilo je proljee i bio sam sam u umi. Oslukivao sam glasove ume. Sluao sam i razmiljao samo o jednom. Uostalom, posljednje tri godine sam razmiljao samo o jednoj istoj stvari. Ponovo sam traio Boga. Dobro, nema Boga!, rekao sam sebi. Moja snaga vizije nije davala nita niti je bilo neega stvarnog kao to je moj ivot. Niko, nita niti ikakvo udo nije moglo to da dokae. Jer, uda su suprotna logici i proizvodu snage moje vizije. A pojam stvoritelja kojeg ja traim? Otkud taj pojam?, zapitao sam se. Uporedo sa ovom pomisli u meni se poela buditi ivotna radost. Sve oko mene je dobilo snagu i smisao ivota. Opet, meutim, ova radost ne potraja dugo. Razum je nastavljao da umuje: s jedne strane govorio sam sebi Ideja Boga nije Bog!, a onda bih rekao Ideja je neto to se odvija u meni. Ideja Boga je neto to budim, ali ne mogu da probudim u sebi. Ja traim neto bez

51

ega nema ivota. sad je sve u meni i oko mene ponovo zamiralo i ponovo sam htio da se ubijem. Najzad sam sebe ispitao i zagledao ta se to sve u meni zbiva. Sjetio sam se na stotinu prilika za smrt i oivljenje. Shvatio sam da sam ivio samo u vjerovanju u Boga. Dovoljno je bivalo da razmiljam o Bogu i odmah bih oivio. Kad bih zaboravio na Njega, kad bih uznevjerovao u Njega, i moj ivot je propadao. ta je to oivljavanje i umiranje ivota? Kad bih gubio vjeru u postojanje Boga kao da bi pucale i moje veze sa ivotom. Da se nisam nadao, makar malo, da u nai Boga, odavno bih zavrio sa ivotom. Ali ja sam ivio. Kad sam Ga osjeao i kad sam Ga traio, ja sam ivio. Znai, On postoji. On je neto bez ega nema ivota. Spoznati Boga i ivjeti je jedno te isto. Bog je ivot. I ako si ivio traei Boga, ivota nema bez Boga. Sve u meni i oko mene je sinulo, jae nego ikada prije, i ta svjetlost me nije napustila dok sam iv. Na taj nain sam se spasio samoubistva, a kad i kako se odigrala ta promjena u meni objasniti nisam mogao. Kako god se u meni neopaeno i polahko gubila elja za ivotom, a ja osjeao nemogunost ivljenja, stagnaciju i potrebu za samoubistvom, na isti nain se u mene poela polahko vraati snaga ivota. Ona meni nije bila nova, to je najstarija snaga koju sam osjeao u prvim danima ivota. Sa svakog gledita, vratio sam se nazad, prema najstarijem, prema shvatanju iz djeakih i mladalakih dana, to jest, vratio sam se vjerovanju koje me je inilo bivstvujuim, od mene zahtijevalo neto. Vratio sam se ideji da mi jedini i osnovni cilj ivljenja bude da budem dobar i u velikom skladu sa oekivanjem. Vratio sam se ideji da objanjenje ovog htijenja naem u onom to je cijelo ovjeanstvo u meni nepoznatoj i dalekoj prolosti ureivalo po svom zakonu. Ukratko, vratio sam se vjeri u Boga, moralnom usavravanju i tradiciji koja sauvala smisao ivota. Samo je neto bilo drugaije: u ono vrijeme sam sve ovo nesvjesno prihvatao; sad, pak, primjeujem da vie ne bih mogao ivjeti bez toga. Sve ovo to sam proao ovako mogu da objasnim: Kad je bilo, ne znam; na nekoj obali, ko zna kojoj, mene su posjeli u amac i onda ga okrenuli prema suprotnoj obali. U ruke su mi gurnuli vesla i ostavili me samog. Veslao sam koliko god sam mogao i napredovao. Ali, kako sam ja iao naprijed, tako je struja koja me je nosila na meni nepoznato mjesto, postajala sve bra. Ne primjeujui, udaljavao sam se od cilja do kojeg je trebalo da stignem. Vidio sam da oko mene ima jako puno veslaa koje je ponijela struja. Dok su jedni nastavljali i dalje da veslaju, drugi su odavno ve bili pobacali vesla. Ogromni amci, lae, bili su puni ljudi. Dok su jedni nastojali da idu protiv struje, drugi su joj se prepustili. Dok sam ja, s jedne strane napredujui, s druge gledajui putnike koji su ostajali u vodi, zaboravio sam na pravac koji mi je pokazan. Tano na sredini vode, u meteu razasutih amaca i laa, ja sam sasvim bio izgubio pravac. Dok sam sputao niz vodu, svuda oko mene su prolazili jedrenjaci, lae, amci na vesla, sa kojih su se uli radosni pobjedniki povici mornara koji su mi dobacivali da nema drugog pravca. Vjerovao sam im i zajedno s njima iao dalje. Otiao sam tako daleko daleko. Tako daleko sam otiao da odjednom vie nisam mogao da ujem nita osim brzog uma vode u kojoj sam se izgubio. Vidio sam amce kako se tu raspadaju. Od uasa zbog svega to sam tu vidio i preivio, doao sam sebi. Dugo nisam mogao da shvatim ta mi je bilo. Ispred sebe sam vidio samo nitavilo kojem sam jurio i koje me je uplailo, nisam nigdje vidio spasa. Nisam znao ta bi trebalo da uradim. Tad sam pogledao unazad i vidio bezbroj amaca. Tvrdoglavo, uporno se borei, prelazili vodu. U tom trenu sam se sjetio vesala i pravca. Okrenuo sam nazad, uz vodu i poeo da amac primiem suprotnoj obali.

52

Obala je bila Bog, pravac tradicija, a vesla sloboda koja mi je data. Vesla su mi data da bih dopreo do obale, da se spojim s Bogom.

ETVRTO POGLAVLJE DOKUMENTI Originalno rusko izdanje Tolstojeve poslanice Muhammedovi hadisi kojih nema u Kur'anu

Knjiga sa sadrajem pisama razmijenjenih izmeu porodice Vekilov i Tolstoja

53