POGLAVLJE PET SPECIFINI IZVORI FINANSIRANJA

FAKTORING Posao faktoringa je stari posao. Kao oblik finansiranja prvo se pojavio u SAD, a zatim se irio i Europom. To je danas sve znaajniji oblik finansiranja. Faktoring je kupovina/prodaja potraivanja gdje na osnovu ugovora o faktoringu prodavac nudi na otkup svoja potraivanja nasstala isporukom roba i usluga, dok se kupac obavezuje sva ta potraivanja otkupiti i u odreenom postotku odmah platiti. U ovom sluaju na kupca prelaze sve obaveze potraivanja, voenje svih knjigovodstvenih poslova i poslova naplate potraivanja. Faktoring aranman je jako pogodan za mala i srednja preduzea u ekspanziji, zbog toga to oni ne raspolau sa puno vlastitog kapitala. Prodavci koriste faktoring kada nisu u mogunosti da na drugi nain dou do novanih sredstava i kada vre prodaju svojih proizvoda na kredit, zbog ega njihova potraivanja predstavljaju veliki dio njihove aktive. Prednosti ovog oblika finansiranja su: Krediti se koriste u granicama angaovanih novanih sredstava Prodajom potraivanja rizik naplate potraivanja prenosi se na kupca Faktoringom se postiu odreene utede na trokovima koje bi privredni subjekt mogao snositi, ako bi sam preuzeo brigu o naplati svojih potraivanja ili uzimanja bankarskih kredita Faktoring ubrzava prilive novanih sredstava, a time i odravanje likvidnosti Poveava finansijsku sposobnost privrednog subjekta FORFETING Kod forfetinga se takoer trguje sa potraivanjima. On ispunjava dvije funkcije: finansiranje i prenos rizika. Potraivanja za ovu vrstu posla imaju rok dospjea od est mjeseci do est godina. Forfeting je otkup potraivanja poduzetnika od strane banke, odnosno finansijske institucije za koje se naplauje odreena provizija, u obliku diskontovane isplate samog potraivanja. Najee ga obavljaju poduzetnici koji posluju sa inostranstvom te ele naplatiti svoja potraivanja prije isteka datog otplatnog roka kako bi oslobodili novana sredstva za daljnja poslovanja. Glavna slinost faktoringa i forfetinga je u tome to kod oba posla prodavac dolazi do gotovine ne ekajui naplatu potraivanja. Slinost je i u tome to kod oba posla dolazi do prenosa rizika. Razlika izmeu ove dvije vrste posla je da kod faktoringa banka, finansijska institucija ne otkupljuje potraivanja na temelju prenosivih bankarskih instrumenata, ve prodavac robe nudi na prodaju svoja potraivanja iz ugovora o isporuci. Rizik naplate je na kupcu, koji je za banku potpuno nepoznat.

LIZING Pod lizing aranmanom se podrazumijeva takva transakcija na osnovu koje jedan privredni subjekt, umjesto da kupi investicionu opremu koja mu je potrebna, obraa se lizing preduzeu koje mu tu opremu daje u zakup na odreeni rok. Kod lizinga tek po isteku ugovora dolazi do promjene vlasnitva, odnosno tek po naplati posljednje najamnine. Lizing je pogodan oblik finansiranja investicionih dobara, jer omoguava bri poetak koritenja potrebne opreme, ili drugih dobara, pri emu ne dolazi do imobilizacije sredstava korisnika lizinga, niti do poveanja njegove zaduenosti. Korisnik lizinga zakupninu plaa iz prihoda koje je ostvario koritenjem opreme, dok istovremeno izbjegava rizik i gubitke koji mogu nastati u vezi sa zastarjevanjem zakupljene opreme, te na taj nain prebacuje jedan dio rizika na lizing preduzea. U zavisnosti na koje vrijeme se oprema uzima u zakup, razlikuje se: operativni ili poslovni lizing, i finansijski ili kapitalni lizing. Operativni lizing se temelji na ugovoru o zakupu. Tim ugovorom davalac lizinga prenosi primaocu lizinga pravo na upotrebu odreenog dobra, na odreeni rok, uz ugovorenu naknadu. Ako je rok zakupa relativno kratak u odnosu na ivotni vijek dobra, tada se radi o operativnom lizingu. Finansijski lizing se temelji na ugovoru o zakupu, gdje je rok kotitenja priblino jednak ivotnom vijeku zakupnog dobra. Obaveze iz ovakve vrste lizinga su dugorone finansijske obaveze, jer korisnik lizinga stie gotovo ista prava kao i da je sam vlasnik tih dobara. FRANIZING Iako su franizing aranmani prvenstveno trgovaki posao, mogu da predstavljaju i pogodan oblik za angaovanje sredstava partnera iz inostranstva. Prema vrsti, franizing se dijeli: Franizing u domenu distribucije ugovara se izmeu proizvoaa i trgovca, to ukljuuje ekskluzivno provo trgovine, ekskluzivno pravo distribucije ili registrovanu trgovaku marku Poslovni franizing ukljuuje ukupni poslovni koncept, prodaju poslovnog ili marketing sistema, odnosno pravo poslovanja na unaprijed odreeni nain Prema subjektima koji uestvuju u franizing aranmanima razlikuje se domai i meunarodni franizing. Korisnik franizinga obezbjeuje sredstva za investiranje ulaganja, ali isto tako, davalac franize, pored toga to daje ime, najee prua i finansijsku podrku korisniku franizinga.

SPONTANI, AUTONOMNI IZVORI FINANSIRANJA

Spontani izvori finansiranja su raspoloivi u preduzeima od momenta nastanka evidencije obaveza do momenta dospijea roka za plaanje obaveze, odnosno do momenta izmirenja obaveze. Tu spadaju:

Obaveze dobavljaima za reprodukcioni materijal Obaveze po osnovu primljenih avansa od kupaca Obaveze za obraunate, a neisplaene kamate Obaveze za obraunatu, a neisplaenu dividendu Obaveze za neisplaene neto zarade radnicima Obaveze po osnovu poreza i doprinosa iz zarada Obaveze po osnovu obraunatih, a neisplaenih premija osiguranja Obaveze po osnovu poreza Obaveze za carine, takse i druge dabine Ako preduzee tekue obaveze ne isplauje na vrijeme, to nanosi velike tete privrednim subjektima i njegovim povjeriocima. Spontani izvori finansiranja su po pravilu besplatni. Dui rokovi izmirenja obaveza znae manje koritenje kredita, a samimi tim i trokovi finansiranja e biti nii. Pretjerano koritenje spontanih izvora finansiranja moe dovesti u pitanje odnose sa poslovnim partnerima, a to moe imati negativne posljedice na poslovanje preduzea u cjelini.

OPCIJSKO FINANSIRANJE
Danas su na finansijskom tritu sve vie prisutniji novi, izvedeni, hibridni finansijski instrumenti. Ova vrsta finansijskih instrumenata koristi se prije svega kao efikasno sredstvo zatite od rizika ulaganja investitora, a time i lakeg plasmana za emitenta. Opcijski izvori finansiranja pruaju neke mogunosti koje klasini vrijednosni papiri ne podrazumijevaju: Osiguravaju vii stepen zatite od rizika Omoguavaju pribavljanje sredstava po povoljnijim uslovima

KONVERTIBILNI VRIJEDNOSNI PAPIRI

PROCJENA VRIJEDNOSTI KONVERTIBILNIH VRIJEDNOSNIH PAPIRA Konvertibilni vrijednosni papiri su obveznice ili prioritetne dionice koje se mogu zamijeniti za obine dionice, prema opciji njihovog vlasnika. Realizacijom konvertibilnog vrijednosnog papira dolazi do transformacije jednog vrijednosnog papira u drugi, dok ukupan iznos izvora ostaje nepromijenjen. To poboljava strukturu pasive dionikog drutva, i omoguuje dodatne emisije i vlasnikih i dunikih vrijednosnih papira. Da bi se konverzija mogla izvriti, na konvetribilnom vrijednosnom papiru treba biti naznaen odnos konverzije, koji predstavlja broj obinih dionica koje e vlasnik konvertovanjem imati u svom portfelju, ako se za to odlui. Cijena konverzije predstavlja stvarnu cijenu koja se za dionicu plaa, a zavisi od konverzije. Cijena konverzije se rauna: Cijena konverzije = Nominalna vrijednost konvertibilnog vrijednosnog papira / Odnos konverzije Smanjivanjem odnosa konverzije smanjuje se cijena konverzije i

obrnuto. Vrijednost konvertibilnog vrijednosnog papira za investitora zavisi od same vrijednosti obveznice, ali i od potencijalne vrijednosti obine dionice. Konvertibilni papir, zbog opcije konverzije, obezbjeuje vii stepen zatite od rizika pada njene vrijednosti, pa e tako cijena konvertibilnog vrijednosnog papira biti via od vrijednosti konverzije. Ova se razlika naziva premija iznad vrijednosti konverzije. Konvertibilni vrijednosni papiri e se na tritu prodavati po cijeni koja je vea od vrijednosti obveznice, za koju su zamjenjivi. Vrijednost konverzije takoer zavisi i od trine vrijednosti obinih dionica za koje se mogu zamijeniti konvertibilni vrijednosni papiri. FINANSIRANJE EMISIJOM KONVERTIBILNIH VRIJEDNOSNIH PAPIRA PREDNOSTI I NEDOSTACI Prednosti emisije konvertibilnih vrijednosnih papira za emitenta su: Omoguava se emisija duga sa niom kamatnom stopom Konvertibilni vrijednosni papiri podrazumijevaju nii stepen rizika za investitora Ukoliko na tritu ne postoji mogunost prodaje dionica po eljenoj cijeni, a oekuje se njen rast u budunosti, dioniko drutvo e se opredjeliti za emisiju konvertibilnih vrijednosnih papira uz viu cijenu konverzije Emisija konvertibilnih vrijednosnih papira ima i nedostatke za emitenta: Ako doe do neplaniranog rasta cijena dionica na tritu, dioniko drutvo bi trebalo opozvati konvertibilne vrijednosne papire i emitovati obine dionice Ako ne doe do planiranog rasta cijena dionica na tritu, konverzija se nee realizovati, a to znai da e uee duga u ukupnoj strukturi kapitala ostati nepromijenjeno, a to moe ugroziti kredibilitet dionikog drutva Nia kamatna stopa kod konvertibilnog vrijednosnog papira predstavlja prednost do trenutka realizacije konverzije VEZANO ZAMJENJIVE OBVEZNICE PROCJENA VRIJEDNOSTI VEZANO ZAMJENJIVE OBVEZNICE Vezano zamjenjiva obveznica je konvertibilna obveznica. Ona se moe zamjeniti za obine obveznice i ona je varijanta konvertibilne obveznice. Uslov za emisiju ovakvog konvertibilnog vrijednosnog papira jeste da emitent u svom portfelju mora imati dionice nekog drugog dionikog drutva, za koje se mogu konvertovati ove dionice. Vezano zamjenjiva dionica takoer ima svoju cijenu i vrijednost konverzije, koji su odreeni u trenutku emisije. Kod vezano zamjenjive obveznice, obveznica i obina dionica se ne odnose na isto preduzee, ve su obveznice od jednog, a obine dionice od drugog preduzea, pa pri procjeni vrijednosti vezano zamjenjive obveznice investitor mora pratiti oba elementa. Vrijednost obveznice i obinih dionica na koje obveznica glasi nisu direktno povezane, a to znai da padom cijene

jednog od ta dva instrumenta ne pada i vrijednost drugog. FINANSIJSKI EFEKTI EMISIJE VEZANO ZAMJENJIVIH OBVEZNICA Emisija vezano zamjenjivih obveznica utie na finansijski rezultat, strukturu kapitala i novane tokove. Trokovi kamata vezano zamjenjivih obveznica su nii, zbog opcijske vrijednosti tog instrumenta. Realizacijom konverzije prestaje obaveza isplate kamata kao troak finansiranja, a to dovodi do smanjenja poreskog zakona. Takoer dug postaje nepovratni izvor i prerasta u vlastiti, a smanjuje se vrijednost aktive za iznos ustupljenih dionica. Novani tokovi sa realizacijom konverzije prestaju postojati. Do trenutka realizacije oni su jednaki novanim tokovima kod emisije obveznica. Nakon realizacije obaveza emitenta prestaje. Prestaju takoer postojati i novani prilivi po osnovu dividendi na dionice u koje se konvertuju vezano zanjenjive obveznice, a to moe uticati na likvidnost i solventnost poslovanja. VARANTI Varanti predstavljaju prava pridruena obveznicama i preferencijalnim dionicama na kupovinu obinih dionica preduzea emitenta, po unaprijed utvrenoj fiksnoj cijeni, u unaprijed odreeno vrijeme. Cijena na osnovu koje se mogu kupiti obine dionice na osnovu varanta naziva se izvrna cijena, a vrijeme do kojeg se moe iskoristiti opcija u varantu datum vaenja. Broj dionica koje se mogu kupiti na osnovu jednog varanta naziva se odnos izvrenja. Izvrna vrijednost varanta predstavlja proizvod izvrne cijene i odnosa izvrenja. Konvertibilni vrijednosni papiri i vrijednosni papiri emitovani s varantom imaju slinost u tome to i opcija konverzije i varant omoguavaju njegovim vlasnicima kupovinu obinih dionica emitenta po unaprijed utvrenim cijenama. Razlika se ogleda u tome da varanti se realizuju za gotovinu i na taj nain donose priliv preduzeu, i dovode do poveanja dionike glavnice. Razlika je i u tome to se varanti mogu odvojiti od obvetnice, odnosno prioritetne dionice. Obveznice s varantima i preferencijalne dionice s varantima obino se izdaju privatnom emisijom, i varanti mogu da se izdaju nezavisno od drugih instrumenata. PROCJENA VRIJEDNOSTI VARANTA Najnia cijena po kojoj e se varanti prodavati je teoretska vrijednost varanta. Teoretska vrijednost jednog varanta se rauna:W = ( S X ) x N W = vrijednost varanta S = trina cijena jedne dionice X = izvrna cijena vezana za kupovinu N dionica Ako je triina cijena obine dionice na koju se varant odnosi manja od izvrne cijene, teoretska je vrijednost varanta jednaka nuli. Ako vrijednost obine dionice na koju se odnosi varant prelazi izvrnu cijenu, teoretska je vrijednost varanta pozitivna. FINANSIJSKI EFEKTI EMISIJE VARANTA Emisija obveznica s varantima ima efekte na finansijski rezultat, strukturu kapitala i novane tokove. Emisija obveznica s varantom dovodi do manjih rashoda po osnovu kamata na obveznice.

Realizacijom varanta struktura kapitala se mijenja u korist vlastitih izvora finansiranja, a to dovodi do promjene u strukturi vlasnitva. Zarada po dionici ne zadrava proporcionalni rast u odnosu na neto dobit, ve dolazi do smanjenja zarada po dionici. Kod novanih tokova trebamo razlikovati dvije grupe: Novani tokovi koji nastaju usljed emisije obveznica Novani tokovi koji nastaju realizacijom varanta OPCIJE I VARANTI SLINOSTI I RAZLIKE Opcije predstavljaju derivirani vrijednosni papir, i one se smatraju za najuspjeniji instrument savremenih finansija. U opcionim ugovoru jedna strana prodaje drugoj strani pravo kupovine ili prodaje nekih vrijednosnih papira uz unaprijed ugovorenu cijenu realizacije. Strana koja prodaje pravo naziva se izdavalac opcije, a ona koja kupuje je kupac opcije. Opcije sadre pravo jedne ugovorne strane prema drugoj i to je najvanija razlika u odnosu na ostale izvedenice. Cijena po kojoj kupac moe kupiti ili prodati vrijednosni papir naziva se cijena realizacije. Opcija koja moe biti iskoritena samo na dan dospijea predstavlja europski tip, a opcija koja dozvoljava vlasniku iskoritavanje opcionog prava bilo koji dan od momenta kupovine pa do roka dospijea predstavljja ameriki tip opcije. Karakteristike koje opcijama daju prednost u odnosu na ostale izvedenice su: Opcije garantuju minimalne ili maksimalne cijene, ostavljajui tako ansu da se doe do ekstra prihoda Kupovinom dvostrukih opcija mogue je kontrolisati rizik mogueg gubitka Opcije nude i mogunost pekulacije Opcije predstavljaju jedan od najznaajnijih instrumenata hedinga Osim mogunosti zatite od rizika, opcije nude i mogunost izbora izmeu obima rizika koji je investitor spreman preuzeti i trokova zatite od rizika koji je spreman platiti Kupovinom opcije, njen vlasnik kupuje i pravo uestvovanja u potencijalnom profitu, pa tako opcije imaju i efekat poluge Vrijednost opcije predstavlja cijenu koja pokazuje koliko je opciono trite spremno da plati pravo iz opcije. Faktori od kojih zavisi cijena opcije su: izvrna cijena, datum isteka, cijena dionice, varijabilnost cijene dionice, i kamatna stopa bez rizika. Call opcija ima donju i gornju granicu. Gornja granica je cijena dionice, a donja granica je vea od razlike cijene dionice i izvrne cijene, s tim da ne moe biti manja od nule. Vrijednost europske call opcije na dan dospijea bi bila: C = Max [ S X,0 ] C = vrijednost call opcije S = trina cijena jedne obine dionice X = cijena realizacije opcije.Varant se razlikuje od opcije jer je dugoronog karaktera, i to se za jedan varant moe kupiti vie ili manje od jedne dionice. Glavna razlika izmeu varanta i opcije se posmatra sa aspekta

strukture kapitala. Kad se vlasnik varanta odlui za njegovo izvrenje, preduzee mora izdati dodatne dionice, a s tim se poveava dionika glavnica. Kad se vlasnik opcije odlui na realizaciju, plaa izvrnu cijenu drugom investitoru koji je izdao opciju, a to nema efekata na gotovinske tokove ni broj dionica u prometu kompanije na ije dionice glasi opcija.

STRUKTURA KAPITALA I EFEKAT POLUGE IZVORI FINANSIRANJA KAO ELEMENTI STRUKTURE KAPITALA
DUG KAO ELEMENAT STRUKTURE KAPITALA PREDNOSTI I NEDOSTACI Prednosti preduzea pri koritenju obveznica kao instrumenta duga u strukturi kapitala su: Trokovi duga su ogranieni na iznos glavnice i kamate koja se isplauje vlasnicima obveznica. Vlasnici obveznica ne uestvuju u raspodjeli dobiti koju ostvari preduzee Trokovi duga su ogranieni, ali njihova visina je znatno nia od trokova dionikog kapitala Koritenje duga je povoljno za preduzee, u pogledu odravanja kontrole nad firmom, poto vlasnici obveznica nemaju pravo glasa i vlasnitva nad firmom Isplata kamate i glavnice, po osnovu emitovanih obveznica, predstavlja troak poslovanja, koji se oslobaa od plaanja poreza Koritenje obveznica uz odreene opcije unosi veliki stepen fleksibilnosti u finansijsku strukturu preduzea Nedostaci koritenja obveznica kao instrumenta duga su: Dug predstavlja fiksnu obavezu Vee uee duga u ukupnoj strukturi kapitala, zahtijeva vee stope prinosa dionikog kapitala, a to ima za posljedicu poveanje trokova dionikog, a samim time i ukupnih trokova finansiranja Dug obino ima fiksni rod dospijea Dug predstavlja dugoronu obavezu koja sa sobom nosi rizik Dugoroni krediti imaju stroije uslove od kratkoronih i dioniarskog kapitala Postoje objektivne granice dokle preduzea mogu da koriste finansiranje sredstvima duga DIONIKI KAPITAL KAO ELEMENT STRUKTURE KAPITALA PREDNOSTI I NEDOSTACI Prednosti finansiranja dionicama su: Emitovanje obinih dionica ne povlai fiksni troak za preduzee

Dionice nemaju rok dospijea Emitovanjem dionica preduzee dolazi do svjeeg kapitala, a to predstavlja i garanciju i za kreditore Prodaja obinih akcija je mnogo atraktivnija od prodaje obveznica ili drugih instrumenata duga, jer donose vei prinos i druga prava vlasnicima Nedostaci ovog naina finansiranja su: Emitovanjem obinih dionica poveava se broj vlasnika, a to moe dovesti do gubitka kontrole nad preduzeem Pribavljanje kapitala emisijom dionica je skup nain finansiranja, zbog toga to vlasnici imaju pravo da uestvuju u podjeli profita Emitovanje instrumenata dionikog kapitala je povezano sa visokim trokovima

OPTIMALNA STRUKTURA KAPITALA

Pod optimalnom konstrukcijom finansiranja moe se podrazumijevati ona struktura izvora sredstava pri kojoj se ostvaruje najpovoljnija kombinacija rentabilnosti, likvidnosti i sigurnosti poslovanja, te stabilnost finansiranja. Optimalna kombinacija izvora finansiranja predstavlja dinamiku kategoriju. Postoje odreena pravila koja preduzee treba da potuje pri nastojanju da uspostavi optimalnu strukturu kapitala. Optimalna struktura kapitala je uvijek ona najprihvatljivija konstrukcija finansiranja koju investitor moe ostvariti u okviru ogranienja u kojim djeluje i koja je primjerena njegovim specifinim karakteristikama u pogledu finansijske snage, vrste proizvodnje, pozicije na tritu i dr.. Pored toga to se treba izabrati optimalna kombinacija izvora finansiranja, potrebno je rjeiti i jo dva pitanja koja se tiu globalnih odnosa u finansijskoj strukturi. Prvo pitanje je optimalna kombinacija vlastitih i tuih izvora finansiranja, gdje preduzee ne bi smjelo dozvoliti da udio vlastitih sredstava padne ispod odreenog nivoa. Iznos vlastitih sredstava zavisi od niza faktora, kao to su vrsta preduzea, njegova pozicija na tritu, itd.. optimalna kombinacija vlastitih i tuih izvora finansiranja odnosi se na koritenje finansijske poluge u finansiranju poslovanja. Drugo pitanje koje poduzetnik treba da rijei je optimalna kombinacija dugoronih i kratkoronih izvora sredstava. Ono je vano sa aspekta rentabilnosti i likvidnosti poslovanja. Vrijeme imobilizacije sredstava utie na izbor potencijalnog izvora finansiranja.

FINANSIJSKA POLUGA
Finansijksa poluga odnosi se na koritenje eksternih tuih izvora finansiranja, odnosno dugova u finansiranju preduzea. Finansijska poluga omoguava stvaranje vee ukupne profitne stope relativno

manjim vlastitim sredstvima uz dovoljno visok stepen zaduenosti. To znai da poveanje udjela sredstava kreditora u ukupnim sredstvima preduzea donosi dodatnu korist dioniarima koju oni realizuju preko veih dividendi, kada se profit preduzea distribuira, odnosno preko vee kapitalne zarade kada se profit reinvestira. Pozitivni efekti finansijske poluge posljedica su poreskog zaklona koji pruaju kamate na dugove, kao i nii trokovi finansiranja emisijom dugova u odnosu na dioniki kapital. Prema svemu ovome da se zakljuiti da treba teiti to veoj zastupljenosti duga u ukupnoj strukturi kapitala, jer poveanje duga u ukupnoj strukturi kapitala vodit e i porastu vrijednosti preduzea. Pretjerano koritenje finansijske poluge uzrokuje naglaen rizik bankrota, te vrijednost preduzea opada. Iz svega iznesenog da se izvui zakljuak da je praktini problem kod kombinovanja izvora finansiranja kako postii kompromis izmeu efikasnosti, maksimizacije profita kroz finansijsku polugu i sigurnosti koja se s dodatnim dugom smanjuje. Uprkos rastu profita i rastu vrijednosti preduzea, ne smije se dopustiti nikakvo prezaduivanje koje bi uzrokovalo stanje nelikvidnosti i bankrota.

POGLAVLJE ETRI POJAM I CILJEVI FINANSIJSKE POLITIKE

Finansijska politika, kao dio poslovne politike preduzea, moe se definisati kao odluivanje o osnovnim finansijskim ciljevima, izboru strategije, taktike i pravca akcije s namjerom da se ostvare osnovni finansijski ciljevi, uspostavljanje i odravanje optimalnih finansijskih odnosa u strukturi sredstava i izvora sredstava, kao i optimalni odnos meu dijelovima sredstava i dijelovima obaveza i naela finansijskog odluivanja u ostvarivanju osnovnih finansijskih ciljeva. Finansijska politika obuhvata cjelokupno novano stanje preduzea. Ona treba da doprinese: Racionalnijem poslovanju Racionalnijem koritenju svih raspoloivih sredstava Brem obrtu tekuih fondova i svoenju njihovog obima na stvarne potrebe preduzea Pravilnoj raspodjeli i koritenju ostvarene dobiti Mobilizaciji unutranjih sredstava preduzea Obezbjeenju stalne kontrole i analize ukupnog poslovanja preduzea Ciljevi finansijske politike zavise od hijerarhije ukupnih ciljeva poslovanja preduzea. Ciljevi finansijske politike se posmatraju na

etiri nivoa: Magistralni, osnovni ciljevi finansijske politike Strateki ciljevi finansijske politike Taktika realizacije finansijske politike Etapno utvrivanje i realizacija ciljeva finansijske politike Osnovni ciljevi finansijske politike predstavljaju ciljeve najvieg nivoa. Za formiranje uspjene poslovne politike posebno je znaajno utvrditi ove ciljeve. U osnovne ciljeve spadaju: Polazni ciljevi spremnosti Ciljevi djelovanja Ciljevi rezultata Ciljevi rasporeivanja rezultata Konani cilj Strateki ciljevi finansijske politike predstavljaju ciljeve drugog nivoa i oni se odnose na: Maksimiziranje profita Odravanje likvidnosti Odravanje trajne solventnosti Smanjenje rizika u poslovanju uspostavljanjem dugorone finansijske ravnotee Taktika realizacije finansijske politike predstavlja meuciljeve finansijske politike. Tu spada: Finansijsko planiranje Pribavljanje finansijskih sredstava Upravljanje obrtnim sredstvima Finansiranje tekue reprodukcije i razvoja Plasman finansijskih sredstava Bilansna naela i standardi Formiranje prihoda i rashoda, te utvrivanje rezultata

PRINCIPI FINANSIJSKE POLITIKE

Naela finansijske politike mogu se definisati kao zahtjevi kojih se menadment preduzea pridrava kako bi rezultati poslovanja bili u skladu sa planiranim. Postoji sedam principa ili naela: Princip finansijske stabilnosti Princip rentabilnosti Princip sigurnosti i likvidnosti Princip zatite od prezaduenosti Princip fleksibilnosti ili finansijske elastinosti Princip nezavisnosti Princip optimalnog aktivizacionog dejstva slike finansiranja PRINCIP FINANSIJSKE STABILNOSTI Princip finansijske stabilnosti polazi od odnosa izmeu dugorono vezanih sredstava i vlastitog kapitala, uveanog za dugorono

pozajmljeni kapital. Taj odnos moe biti vei, manji ili jednak jedan. Ukoliko je odnos jednak jedan, dugorono vezana sredstva su pokrivena vlastitim i dugoronim posuenim kapitalom. U ovom sluaju se preduzee nalazi u stanju dugorone finansijske ravnotee. Ako je odnos manji od jedan, to znai da su dugorono vezana sredstva manja od ukupnog iznosa vlastitog i dugorono pozajmljenog kapitala. Finansijska ravnotea je tada naruena u korist vlastitog i dugorono pozajmljenog kapitala i time je stvorena sigurnost za odravanje likvidnosti preduzea. Ukoliko je odnos vei od jedan, dospjele obaveze ne odgovaraju raspoloivim sredstvima, te je preduzee nelikvidno i finansijski nestabilno. Odnos dugorono vezanih sredstava, s jedne, i vlastitog kapitala i dugorono pozajmljenog kapitala, s druge strane, treba najvie da iznosi jedan, ili manje od jedan. Dugorono vezana sredstva obuhvataju: Stalna sredstva Dugorone plasmane Trajno vezana sredstva Finansijska stabilnost posljedica je rone usklaenosti sredstava i izvora finansiranja, odnosno zavisi, od udjela vlastitog kapitala u ukupnoj konstrukciji finansiranja. PRINCIP RENTABILNOSTI Princip rentabilnosti proizlazi iz cilja preduzea, koji se izraava u maksimiziranju rezultata poslovanja na dugi rok. Sa aspekta finansiranja, principu rentabilnosti odgovara svako finansiranje koje doprinosi poveanju ukupnog rezultata. Ne postoje granice koritenja pozajmljenog kapitala, sve dok je stvarna kamata vea od trine kamate. Finansiranje iz tuih pozajmljenih izvora prihvatljivo je sve dok je profitabilnost po jedinici uloenog kapitala vea od trokova po jedinici pozajmljenih sredstava. PRINCIP SIGURNOSTI I LIKVIDNOSTI Osnovni kriterij kreditne sposobnosti, sigurnosti jeste vlastiti kapital. Likvidnost predstavlja sposobnost preduzea da u svakom momentu izmiri dospjele obaveze. Za realnu ocjenu likvidnosti preduzea potrebno je potpuno obuhvatanje svih primitaka i izdataka, ali i tretiranje likvidnosti kao dinamike kategorije. Izmeu naela likvidnosti i naela finansijske stabilnosti postoji meusobna uslovljenost. Ukoliko je koeficijent finansijske stabilnosti preduzea jednak jedinici, onda je i odnos likvidnih sredstava, uvean za kratkorono vezana sredstva i kratkorone obaveze, jednak jedinici. Kada je koeficijent finansijske stabilnosti jednak jedinici, a preduzee je nelikvidno, likvidna rezerva se moe stvoriti u sferi kratkoronog finansiranja, ukoliko se postigne da rokovi kratkorono vezanih sredstava budu krai od rokova raspoloivosti kratkoronih obaveza. Ukoliko je koeficijent finansijske stabilnosti manji od jedan, odnos izmeu likvidnih, kratkorono vezanih sredstava i kratkoronih obaveza, bit e pomjeren u korist likvidnih sredstava. Kada je

koeficijent finansijske stabilnosti vei od jedan, likvidnost e biti ugroena kroz pomjeranja odnosa izmeu likvidnih, kratkorono vezanih sredstava i kratkoronih obaveza, u korist kratkoronih obaveza. PRINCIP FINANSIRANJA U SKLADU S RIZIKOM Uee duga u strukturi kapitala uzrokuje odreeni nivo finansijskog rizika sa kojim preduzee mora da se suoi. U uslovima doziranog koritenja duga u ukupnoj strukturi kapitala, pozitivni efekti duga su izraeniji u odnosu na rizik, te samostalnost i sigurnost preduzea nisu ugroeni. Posljedica pretjeranog koritenja duga su naglaeni rizici naplate potraivanja povjerilaca, ali i rizik negativnog finansijskog rezultata prezaduenog preduzea. Udio duga u ukupnoj strukturi kapitala ne moe se generalno definisati za sva preduzea i zavisi od velikog broja internih i eksternih faktora. Obim zaduenosti preduzea u velikoj mjeri zavisi i od same rentabilnosti preduzea. Rentabilnija preduzea podrazumijevaju manji nivo rizika naplate potraivanja povjerilaca, ali i rizika negativnog finansijskog rezultata samog preduzea. Princip prezaduenosti tijesno je povezan sa principom sigurnosti, samostalnosti, ali i rentabilnosti preduzea. Sa aspekta uea duga u ukupnim izvorima finansiranja, treba prihvatiti kriterij da je finansijski rizik neizbjean, ali se doziranim koritenjem duga moe svesti na minimum. Ako se posmatra sa aspekta ovog naela, pod doziranim koritenjem duga se moe smatrati onaj nivo rizika koje je preduzee spremno i moe prihvatiti, a koji se javlja kao posljedica pozajmljenih sredstava. PRINCIP FLEKSIBILNOSTI Uspjenost poslovanja preduzea u velikoj mjeri zavisi ne samo od sposobnosti izbjegavanja negativnih trinih kretanja ve i od mogunosti iskoritavanja povoljnih poslovnih prilika koje se javljaju kao posljedica promjena okruenja. Fleksibilnost predstavlja veoma znaajan uslov uspjenog poslovanja preduzea. Moe se rei da su manja preduzea fleksibilnija od velikih, koja se jako teko navikavaju na promjene u ookruenju. Finansijska elastinost preduzea definie se kao sposobnost kratkoronog prilagoavanja preduzea izmjenjenim uslovima poslovanja. Princip fleksibilnosti proizlazi iz rizika koje prouzrokuju konjukturne promjene. Preduzea sa veim kreditinim rejtingom, preduzea koja su stekla visok ugled na tritu lake e odgovoriti zahtjevima fleksibilnosti. Vea finansijska fleksibilnost karakteristina je za preduzea sa veim ueem vlastitog kapitala u ukupnoj strukturi izvora finansiranja. PRINCIP NEZAVISNOSTI Svako preduzee tei da se zatiti od prirodnog nastojanja povjerilaca da korisnicima svojih usluga nametnu uslove koji odgovaraju sopstvenoj finansijskoj politici. Preduzee dunik e uspjenije odgovoriti ovim zahtjevima ukoliko je finansijska elastinost vea. Princip nezavisnosti je tijesno povezan sa principom finansijske

fleksibilnosti. Sve dok je preduzee sposobno da uredno izmiruje svoje obaveze premapovjeriocima, ne postoji potreba mijeanja povjerilaca u poslovnu politiku preduzea. Ako pak preduzee ne moe da odgovori svojim obavezama, povjerioci, u cilju obezbjeenja naplate svojih potraivanja, tee da uestvuju u usmjeravanju i kreiranju finansijske politike preduzea. Da do toga ne bi dolo, menadment preduzea dunika mora, prije svega, voditi rauna da uslovi zaduivanja budu fleksibilni, prihvatljivi i da odgovaraju finansijskoj politici preduzea. Nivo duga u ukupnoj strukturi kapitala preduzea treba da bude na nivou koji garantuje kontrolu menadmenta nad preduzeem. Princip nezavisnosti povezan je i sa principom rentabilnosti. Ukoliko je preduzee zbog prezaduenosti prinueno da prihvati sve zahtjeve povjerilaca, to e negativno djelovati na rentabilnost. Ali isto tako ako preduzee zbog straha od gubitka nezavisnosti eli izbjei zaduenje, to e takoer negativno djelovati na rentabilnost. PRINCIP OPTIMALNOG AKTIVIZACIONOG DEJSTVA SLIKE FINANSIRANJA Ukupan uspjeh preduzea zavisi i od njegovog ugleda u javnosti. Zbog toga preduzee nastoji da pri koncipiranju finansijske politike obezbijedi aktivizaciono dejstvo bilansa na iroku javnost. Ovaj princip usko je povezan sa ostalim finansijskim principima. Ako preduzee potuje sve principe onda se obezbjeuje finansijska stabilnost, sigurnost, optimalna struktura kapitala i finansijska ravnotea preduzea. To svakako daje sliku snanog i stabilnog preduzea i obezbjeuje aktiviranje javnosti u korist preduzea.

POGLAVLJE EST FINANSIJSKA ANALIZA

POJAM I CILJEVI FINANSIJSKE ANALIZE

Finansijska analiza bavi se istraivanjem i kvantificiranjem funkcionalnih odnosa koji postoje izmeu pozicija bilansa stanja i uspjeha, kao i utvrivanjem stanja gotovine preduzea. Predmet analiza osnovnih funkcija preduzea su funkcije koje angauju sredstva preduzea i koje doprinose poslovnom rezultatu preduzea. Knjigovodstvo je najvanija podloga analize poslovanja preduzea. Opti ciljevi finansijske analize jesu ispitivanje uslova finansijske ravnotee preduzea i mjerenje rentabilnosti uloenih sredstava. Ciljevi analize mogu biti interni ili eksterni. Cilj interne analize je obezbjeenje blagovremenih i potpunih informacija za potrebe rukovodstva. Interni ciljevi analize se koriste samo od strane preduzea, a eksterni od strane kreditora i ostalih povjerioca.

VRSTE FINANSIJSKE ANALIZE

Podjela finansijske analize se vri sa vie aspekata. Sa aspekta korisnika analiza moe biti interna i eksterna. Prema predmetu analiziranja, postoji analiza bilansa stanja, koja je usmjerena na ispitivanje opte slike finansiranja, i analiza bilansa uspjeha, koja ima za cilj ocjenu poslovne efikasnosti. Sa aspekta vremena posmatranja postoji analiza stanja i analiza razvoja. Analiza stanja bavi se analizom bilansom stanja na odreeni dan ili bilansom uspjeha za jedan operativni period ili jednu poslovnu godinu. Analiza razvoja ili dinamika ispituje razvoj finansijske situacije i rezultata u nizu prethodnih perioda. Prema instrumentima analize razlikuju se: Vizuelna anliza sastoji se u posmatranju bilansa stanja i bilansa uspjeha i donoenju optih ocjena o stepenu likvidnosti,

rentabilnosti Analiza pomou rauna pokria posmatra samo bilans stanja; utvruje se struktura aktive, struktura kapitala, pokrie stalnih sredstava vlastitim kapitalom Racio analiza analiza odnosa pozicija bilansa stanja i pozicija bilansa uspjeha; ocjenjuje se finansijski poloaj i rentabilnost preduzea Cash flow zasnovana na veliini neto novanog toka koji predstavlja razliku izmeu bruto priliva i odliva novca ostvarenog u posljednjoj godini Funds flow obuhvata sve finansijske transakcije koje utiu na promjenu tekuih sredstava preduzea Analiza promjene neto tekueg fonda uporeivanje pojedinih bilansnih pozicija iz bilansa stanja sa prethodnim periodom Analiza se jo moe podijeliti na kompleksnu i parcijalnu. Kompleksna analiza obuhvata analiu imovine i kapitala, analizu poslovnih funkcija i i analizu rezultata poslovanja. Ona posmatra predmet analize u cjelini. Parcijalna analiza se odnosi na pojedine oblike sredstava, pojedine funkcije ili samo poslovni rezultat.

METODE FINANSIJSKE ANALIZE

Postoje tri metode finansijske analize: Metoda ralanjivanja Metoda uporeivanja polazi se od pretpostavke da da postoje najmanje dvije veliine za uporeivanje i da su te veliine uporedive. Postoji: Vremensko usporeivanje Uporeivanje preduzea interno ili eksterno Uporeivanje planiranog sa ostvarenim Metoda standardizacije Metoda korelacije Metoda standardizacije

PRETPOSTAVKE FINANSIJSKE ANALIZE

Uspjenost finansijske analize uslovljena je materijalnom i formalnom ispravnou bilansa. Materijalne pretpostavke se odnose na obezbjeenje istinitih i objektivnih bilansnih podataka. Formalne pretpostavke vezane su za pravilnu klasifikaciju bilansnih pozicija. Materijalne pretpostavke finansijske analize Predstavljene su kroz: Upotrebljivost bilansnih podataka moe da bude znatno

ugroena neadekvatnim postupcima bilansiranja. Da bi bilansni podaci bili upotrebljivi potrebno je dosljedno potovanje principa uzronosti. Ovaj princip zahtijeva da se svaki obraunski period tano rasporedi pripadajui iznos prihoda i rashoda. Takoer je potrebno potivati princip sigurnosti koji ima za cilj da zatiti preduzee od arbitrarnosti prilikom bilansiranja. Potrebno je potovati i princip opreznosti na nain da se primjenjuju pravila obilnih otpisa stalnih sredstava Eliminisanje uticaja monetarnih poremeaja na bilans i periodine rezultate u nestabilnim monetarnim uslovima sve pozicije bilansa stanja se mijenjaju pod utjecajem kretanja vrijednosti novca i cijena Konsolidovanje bilansa to je forma zajednikog bilansa, koja se dobije neposrednim i direktnim pribavljanjem, eliminisanjem istovrsnih pozicija svih bilansa lanica sloenog preduzea Formalne pretpostavke finansijske analize Pri grupisanju pozicija bilansa stanja, pozicije aktive treba klasifikovati po principu rastue ili opadajue likvidnosti. Pozicije pasive se organizuju po principu rastue ili opadajue dospjelosti.

ANALIZA FINANSIJSKIH IZVJETAJA ZADACI I POSTUPCI ANALIZE FINANSIJSKIH IZVJETAJA

Analiza finansijskih izvjetaja moe se definisati kao proces primjene razliitih sredstava i tehnika pomou kojih se podaci iz finansijskih izvjetaja pretvaraju u upotrebljive informacije znaajne za upravljanje. U procesu analize finansijskih izvjetaja mogue je koristiti itav niz razliitih postupaka koji se sastoje od ralanjivanja i uporeivanja.

BILANS IZRAZ FINANSIJSKE SITUACIJE PREDUZEA

KARAKTERISTIKE BILANSA STANJA Bilans stanja i bilans uspjeha predstavljaju pravu sliku preduzea. Bilans stanja daje trenutnu sliku veliine i strukture sredstava i njihovih izvora. Aktiva prikazuje sredstva, imovinu, a pasiva izvore sredstava, kapital. Aktiva predstavlja knjigovodstveni bilansni pojam, a sredstva

ekonomski. Pojam aktive je iri pojam od sredstava, jer aktiva obuhvata realne i fiktivne stavke. Na osnovu bilansa stanja mogu se obavljati samo statike finansijske analize. Bilans stanja ukazuje na kvantitet sredstava, putem zbira aktive i pasive, i na kvalitet sredstava, i izvora sredstava putem strukture aktive i pasive. Svaki kvantitativna promjena aktive i pasive dovodi do kvantitativne promjene sastava sredstava i izvora sredstava. KARAKTERISTIKE BILANSA USPJEHA Bilans uspjeha predstavlja pregled rashoda i prihoda u odreenom vremenskom periodu. Poreenjem prihoda i rashoda utvruje se finansijski rezultat preduzea. Ako su prihodi vei od rashoda, tada je finansijski izvjetaj pozitivan, i tada se poveavaju i vlastiti izvori sredstava. Ako su rashodi vei od prihoda, finansijski izvjetaj je negativan, i tada dolazi do smanjenja vlastitih izvora sredstava. Elementi bilansa uspjeha su: Ukupni rashodi rashodi od operativne aktivnosti, rashodi od ulaganja, rashodi od finansiranja, ostali rashodi, vanredni rashodi Ukupni prihodi prihodi od operativne aktivnosti, prihodi od ulaganja, prihodi od finansiranja, ostali prihodi, vanredni prihodi Bilans stanja i bilans uspjeha se ne mogu odvojeno posmatrati. Rashodi u bilansu uspjeha direktno su uslovljeni aktivom i pasivom bilansa stanja. Bilans stanja ini osnovu za postojanje bilansa uspjeha na nain da svako smanjenje sredstava, uz uslov da to smanjenje sredstava nije nastalo smanjenjem obaveza, ima kao rezultat rashode preduzea, i svako poveanje sredstava, uz iste uslove, ima za rezultat prihode preduzea. IZVJETAJ O GOTOVINSKIM TOKOVIMA CASH FLOW Cash flow se moe koristiti: Kao tok primanja i izdavanja novca, i kao razlika primanja i izdavanja novca Kao suma dobitaka, amortizacije i drugih trokova koji ne urokuju izlaz gotovine Osnovna razlika izmeu izvjetaja o gotovinskim tokovima, i bilansa stanja i uspjeha je u razlici izmeu raunovodstva na bazi gotovinskih tokova i raunovodstva na bazi obraunskih tokova. Prihodi i rashodi se priznaju u trenutku kada su nastali, a prilivi i odlivi kada su naplaeni. Izvjetaj o gotovinskom toku prikazuje prilive i odlive gotovine kao rezultat: poslovnih, ulagakih i finansijskih aktivnosti preduzea. Gotovinski tokovi iz poslovnih aktivnosti su djelatnosti zbog kojih je registrovano preduzee. Oni su najvaniji pokazatelj sposobnosti preduzea da ostvari dovoljne gotovinske tokove za otplatu svojih obaveza, za ouvanje poslovne sposobnosti, bez koritenja eksternih izvora finansiranja. Gotovinski tokovi iz ulagakih aktivnosti su znaajni

jer predstavljaju izdatke za resurse koji su namjenjeni ostvarivanju budue dobiti i gotovinskih tokova. Finansijske aktivnosti ukljuuju bilo koje transakcije koje se tiu dugoronog duga i promjena u vlasnikom kapitalu. Postoje dvije metode za izradu izvjetaja o gotovinskim tokovima: Direktna metoda utvruju se posebno sve stavke novanih primitaka, od kojih se oduzimaju stavke novanih izdataka Indirektna metoda ne prikazuje posebno stavke primitaka i izdataka ve neto dobit ili gubitak koji se koriguje za stavke promjena na raunima koji utiu na novane tokove i stanje novca

POKAZATELJI ZASNOVANI NA FINANSIJSKIM IZVJETAJIMA POKAZATELJI ZASNOVANI NA BILANSU STANJA I BILANSU USPJEHA
Pokazatelje uobiajeno posmatramo kao nosioce informacija koje su potrebne za upravljanje poslovanjem i razvojem preduzea. Na temelju bilansa stanja i uspjeha utvruju se sljedei finansijski pokazatelji: Pokazatelji likvidnosti i solventnosti koji mjere sposobnost preduzea da izmiri svoje dospjele kratkorone obaveze Pokazatelji zaduenosti koji mjere koliko se preduzee finansira iz tuih izvora sredstava Pokazatelji aktivnosti koji mjere efikasnost koritenja resursa preduzea Pokazatelji profitabilnosti koji mjere povrat uloenog kapitala Pokazatelji efikasnosti investiranja koji mjere uspjenost ulaganja u obine dionice POKAZATELJI LIKVIDNOSTI Pokazatelji likvidnosti obuhvataju: Pokazatelje utemeljene na odnosu izmeu tekue aktive i tekue pasive tu spadaju : Tekua likvidnost Radno raspoloivi kapital Ubrzana likvidnost Pokazatelji utemeljeni na mogunosti pretvaranja tekue aktive u novac tu spadaju: Broj obrta zaliha Prosjeno vrijeme naplate potraivanja od kupaca POKAZATELJI SOLVENTNOSTI Opi obrazac za izraavanje stepena solventnosti je:

SO S = raspoloiva novana sredstva na odreeni dan O = ukupno dospjele obaveze tog dana Ako se posmatra opi obrazac tada se moe prikazati: Optimalna solventnost Pretjerana solventnost Granina solventnost Privremena insolventnost Trajna insolventnost POKAZATELJI ZADUENOSTI Koeficijent finansijske poluge obuhvata nekoliko pokazatelja: Koeficijent zaduenosti Odnos ukupnog duga prema nominalnom kapitalu Koeficijent pokrivenosti kamata Koeficijent pokrivenosti fiksnih obaveza POKAZATELJI AKTIVNOSTI Pokazatelji aktivnosti su: Prosjean vremenski period naplate Koeficijent obrta zaliha Koeficijent obrta fiksnih sredstava Koeficijent obrta ukupne aktive POKAZATELJI RENTABILNOSTI Rentabilnost se moe izraziti sa nekoliko pokazatelja: Koeficijent mare bruto profita Koeficijent mare prinosa Koeficijent prinosa ukupnih sredstava Koeficijent prinosa vlastitog kapitala POKAZATELJI EFIKASNOSTI INVESTICIJA Zarada po dionici EPS Dividende po dionici DPS Pronos od dividendi Odnos trine cijene i dobiti po dionici P/E

POKAZATELJI ZASNOVANI NA NOVANIM TOKOVIMA

 Pokazatelji solventnosti i likvidnosti Pokazatelji kvaliteta dobiti Pokazatelji kapitalnih izdataka Pokazatelji povrata novanog toka POKAZATELJI SOLVENTNOSTI I LIKVIDNOSTI Ovdje spadaju: Novano pokrie kamate Novano pokrie obaveza Novano pokrie tekuih obaveza Novano pokrie dividendi POKAZATELJI KVALITETA DOBITI Kvalitet prodaje Kvalitet dobiti POKAZATELJI KAPITALNIH IZDATAKA Pokazatelj nabavke kapitalne imovine Pokazatelj finansiranja Pokazatelj investiranja POKAZATELJI POVRATA NOVANIH TOKOVA Novani tok po dionici Povrat novca na uloenu imovinu Povrat novca na obaveze i dioniki kapital Povrat novca na dioniki kapital

PREDVIANJA NA TEMELJU FINANSIJSKIH INDIKATORA ALTMANOV ZETA MODEL

Predvianje finansijskih izvjetaja kao metoda finansijske analize sastoji se u predvianju finansijskih izvjetaja preduzea, u stabilnim uslovima poslovanja, za period od jedne, pet ili deset godina. Period predvianja za koji model prua najbolje rezultate su prve dvije godine. Zeta model se sastoji od pet pokazatelja, koji se mnoe sa koeficijentom, a zatim zbrajaju. Z = 0,012 x X1 + 0,014 x X2 + 0,033 x X3 + 0,006 x X4 + 0,01 x X5 X1 = tekua aktiva/ukupna aktiva X2 = zadrana dobit/ukupna aktiva X3 = operativna dobit/ukupna aktiva X4 = trina vrijednost trajnog kapitala/knjigovodstvena vrijednost ukupnih dugova X5 = prihod od prodaje/ukupna aktiva Z > 3,0 poslovanje dobro i ima blistavu budunost Z < 1,8 poslovanje slabo i oekuje se neusojeh u roku od dvije godine 1,8 < Z < 3,0 hitno treba preispitati poslovanje

POGLAVLJE SEDAM FINANSIJSKO PLANIRANJE PLANIRANJE BILANSA STANJA, BILANSA USPJEHA I TOKA GOTOVINE POJAM I ZNAAJ FINANSIJSKOG PLANIRANJA
Planiranje finansijskih sredstava predstavlja osnovni instrument poslovne politike svakog preduzea. Finansijsko planiranje je utvrivanje buduih, oekivanih novanih tokova. Finansijski plan proizlazi iz finansijskog planiranja. Finansijski plan se moe definisati kao metoda i postupak sastavljanja rauna likvidnosti, koji ima za cilj ne samo da prikae finansijski poloej preduzea u odreenom vremenskom periodu ve i da pokae pokrivenost oekivanih potreba za novanim sredstvima. Sastoji se od plana priliva i odliva novanih sredstava za odreeno razdoblje, plana ukupnog prihoda i rashoda i plana raspodjele dobiti. Finansijskim planom je neophodno predvidjeti: Dinamiku pribavljanja finansijskih sredstava Dinamiku potreba a finansijskim sredstvima Dinamiku usmjeravanja i rasporeivanja raspoloivih finansijskih sredstava Dinamiku vraanja tih sredstava Finansijsko planiranje tokova mora da obuhvati: Plan bilansa uspjeha Plan bilansa stanja Plan novanih tokova Plan dugoronih ulaganja

MJESTO FINANSIJSKOG PLANA U SISTEMU PLANIRANJA

Svi planovi koji se donose na nivou preduzea svoje znaenje dobivaju tek u okviru finansijkse funkcije kada se spajaju u dvije cjeline: Finansijski plan meusobno suprostavljeni primici i izdaci; omoguava procjenu oekivane likvidnosti Bilans uspjeha meusobno suprostavljeni prihodi i rashodi; omoguava procjenu oekivane rentabilnosti Kada se ovim planovima doda jo i bilans stanja tada se dobija zatvoreni sistem planiranja.

VRSTE FINANSIJSKIH PLANOVA

Kao kriteriji za kategorisanje finansijskih planova koriste se: Nain sastavljanja Duina vremenskog perioda na koji se odnose Stepen vanosti Redovnost sastavljanja Dinamika finansijskog poslovanja Prema nainu sastavljanja finansijske planove dijelimo na:

Izolovane obuhvataju primitke i izdatke koji proizlaze iz rauna uinaka Kombinovane obuhvataju tokove primitaka i izdataka, koji proizlaze iz rashoda i prihoda Pojedinane donose se pojedinano za organizacijske dijelove preduzea Svodne donosi se za preduzee kao cjelinu i podrazumijeva planiranje cjelokupne finansijske aktivnosti, s ciljem podizanja nivoa rentabilnosti i likvidnosti Kada se kao kriterij uzima duina vremenskog perioda tada se finansijski planovi dijele: Dugorone donose se za period od deset i vie godina i odnose se na strategiju razvoja preduzea. Sagledavaju se potrebe za dugoronim novanim sredstvima, kao nain njihovog obezbjeenja. Ovaj plan sadri: Plan priliva po elementima finansijskog plana Plan odliva po elementima sa minimalnim rezervama Stanje na kraju planskog perioda Srednjorone donose se za period od pet godina. Karakteristino je da se donijeti planovi koriguju godinje prihvatanjem novog finansijskog plana za narednu godinu. Realizacijom ovih planova dijelom se rjeava i dugoroni plan Kratkorone donose se za poslovnu godinu. Bave se predvianjem usklaenosti priliva i odliva novanih sredstava. Oni sadre: Stanje gotovine na kraju prethodnog mjeseca Plan uplata po mjesecima Plan isplata po istim mjesecima Stanje novanih sredstava na kraju planskog perioda Ako kao kriterij za klasifikaciju finansijskih planova uzme stepen vanosti tada ih moemo podijeliti na: Primarne Sekundarne Finansijski planovi prema redovnosti sastavljanja se dijele na: Tekui mogu biti redovni i vandredni. Redovnim se vri predvianje novanih tokova u odreenom vremenskom periodu s ciljem odravanja finansijske likvidnosti preduzea. Vandredni prikazuju uslove finansiranja tekuih investicija i nain njihovog finansiranja Jednokratni sastavljaju se u posebnim prilikama: osnivanja, poveanja kapitala, integracije, likvidacije Prema posljednjem kriteriju za klasifikaciju finansijskih planova, dinamici finansijskog poslovanja, moemo izvriti podjelu na: Osnovne predviaju se svi prihodi i rashodi kao i finansijski

rezultat preduzea za period od jedne godine Operativni obuhvata sve novane primitke i izdatke i to najee mjeseno iskazane. On predvia dinamiku i obim finansijskog poslovanja preduzea. Realizacijom operativnog plana postie se ekonominije poslovanje preduzea

NAELA FINANSIJSKOG PLANIRANJA

Osnovna naela izrade finansijskog plana su: Naelo sistematinosti podrazumijeva paljivo usklaivanje parcijalnih finansijskih planova Naelo masovnosti polazi od principa angaovanja svih lanova preduzea u njegovoj izradi, donoenju i realizaciji Naelo realnosti zasniva se na izvrenju planiranih zadataka iz prethodnog perioda Naelo jasnosti podrazumijeva jasno ralanjivanje i respektovanje bruto principa. Jasno ralanjivanje podrazumijeva precizno razdvajanje elemenata primitaka i izdataka. Potovanje bruto principa pretpostavlja iskazivanje svih elemenata primitaka i izdataka u bruto iznosu Naelo konkretnosti podrazumijeva preciziranje prava i dunosti subjekata planiranja koji su njime obuhvaeni Naelo potpunosti plan treba da obuhvati sve primitke i izdatke planskog perioda i sva stanja finansijskih sredstava prenijetih iz prethodnog perioda Naelo elastinosti plan treba da posjeduje sposobnost prilagoavanja na eventualne promjene parcijalnih planova sa kojima je on u meusobnom odnosu Naelo tanosti podrazumijeva vremensku tanost i tanost iznosa

METODE FINANSIJSKOG PLANIRANJA

TOP DOWN I BOTTOM-UP PRISTUP Top down pristup poinje sa odreenim optim ciljevima preduzea za planirano vremensko razdoblje, te poduzimanja neophodnih aktivnosti za realizaciju definisanih ciljeva. Najee se primjenjuje u dugoronom finansijskom planiranju. Rezultat ovog pristupa je opti plan za preduzee koji je konzistentan s utvrenim ciljevima preduzea. Bottom-up pristup poinje s procjenom komponenti aktivnosti preduzea. Svaki realizovani proizvodni asortiman ili svaka usluga moe biti individualno predviena. Prorauni su ustanovljeni za svako podruje djelovanja, a zatim sumirani, kako bi omoguili ostvarenje ukupnog finansijskog plana preduzea. PREDVIANJE GLAVNI DIO PROCESA PLANIRANJA Predvianje se koristi kao dio procesa finansijskog planiranja i

finansijskog prorauna preduzea. U procesu predvianja specifinih varijabli preduzea, kao to su prodaja, kamate i zalihe, finansijski menader mora predvidjeti i analizirati varijeble iz okruenja kao to su stopa inflacije, kamatna stopa i kursne razlike. Najee koritene metode planiranja finansijskih tokova u preduzeu su: Bilansni metod zasnovan je na injenicama da se svi prihodi i rashodi, primanja i izdavanja, investiciona sredstva i krediti meusobno usaglaavaju i balansiraju. Ova se metoda koristi kada se eli ostvariti brzo predvianje prethodno planiranih ciljeva Metod toka gotovine posmatra raspoloivu, potrebnu gotovinu preduzea Metod viestruke korelacije i regresije Metod trenda sutina je u tome da se na osnovu finansijskih promjena i tokova u prethodnom periodu predviaju budua kretanja Mreno planiranje predstavlja nauni metod planiranja i realizacije finansijskih tokova preduzea, a zasniva se na izradi i analizi mrenih dijagrama Komparativni metod koristi se uporedno sagledavanje ostvarenih i planiranih rezultata koji se dobivaju na osnovu prethodnih metoda Metod simulacije uspjeno se predviaju finansijske varijable, znaajne za proces planiranja i upravljanja preduzeem

PLANIRANJE DOBITI Planiranje dobiti predstavlja vaan segment finansijskog planiranja, jer je veoma bitno za svaku finansijsku odluku. Kritina varijabla u planiranju stavke dobiti je planiranje procesa prodaje. Finansijski menader obino uzima planiranu prodaju i koristi je kao osnovnu varijablu pri planiranju varijabilnih trokova prodatih proizvoda i usluga. Finansijski menader planira i i ostale prihode. Prema posmatranim prihodima i trokovima, finansijski menader moe izraunati porez i doi do stavke planirane iste dobiti preduzea.

PLANIRANJE TOKA GOTOVINE

Da bi se tano planirao tok gotovine u preduzeu, potreban je tekui bilans stanja, kao i planirana stavka dobiti.

PLANIRANJE BILANSA STANJA

Prilikom planiranja bilansa stanja planirani bilans stanja zajedniki se koristi za kratkorono i dugorono planiranje. Bilans stanja sastavlja se koristei planiranom stavkom dobiti, te planiranim tokom gotovine. Kratkorono planiranje obino ukljuuje planiranje toka gotovine, kao i planiranje bilansa stanja, te stavke dobiti. Dugorono planiranje

zajedniki upotrebljava planirani bilans stanja, te stavku dobiti, ali ne i gotovinski tok. DOPUNSKO PLANIRANJE BILANSA STANJA Dopunsko planiranje bilansa stanja mora biti zasnovano na pretpostavkama i procjenama koritenim u planiranju stavke dobiti i toka gotovine preduzea. U protivnom bilans stanja e biti nekonzistentan s drugim planiranjima. Procedura koja se koristi u planiranju stavki bilansa stanja je: Konani bilans stanja (planirani) = poetni bilans stanja (poznato) + priliv (planirano) odliv (planirano) PRIMARNO PLANIRANJE BILANSA STANJA Planirani bilans stanja moe takoer biti primarna metoda planiranja potrebnih i dostupnih novanih sredstava. Stavka dobiti planira se za svaki vremenski period a individualne stavke bilansa stanja direktno se predviaju.

PLANIRANJE KAPITALNIH ULAGANJA STRATEKI ZNAAJ INVESTICIONIH ODLUKA

Investicije predstavljaju realokaciju resursa, i proces investiranja moe da se prati na makro i mikro nivou. Makroekonomska investiciona politika predstavlja upravljanje investicijama na nacionalnom nivou i oznaav analizu i odluivanje o cjelokupnim nacionalnim investicijama kao element makroekonomske politike. Mikroekonomskom investicionom politikom biraju se i utvruju pojedini investicioni projekti i osigurava njihova priprema i izvoenje. Investicija je ulaganje u fiksne i tekue fondove. Investiranje je proces optimalne alokacije resursa. Kapitalna ulaganja ukljuuju relativno velike izdatke u sadanjosti za koje je realno oekivati da e generirati gotovinske tokove u budunosti, tokom perioda dueg od godinu dana. Investicije predstavljaju osnovnu polugu rasta i razvoja preduzea, ali i drutva u cjelini. Preduzee se moe posmatrati kao portfolio investicionih projekata. Iniciranjem akcija u sadanjosti, investicije treba da poboljaju strateku poziciju preduzea u budunosti.

VRSTE INVESTICIJA
U zavisnosti u koji oblik imovine se vri ulaganje, investicije se mogu podijeliti na: Finansijske Realne Finansijske investicije su ulaganja u potraivanja putem kojih se stvara finansijska aktiva preduzea. Iznos finansijskog ulaganja predstavlja finansijski suficit koji nastaje kao viak novanih sredstava nad ulaganjima u stalna sredstva i zalihe preduzea. Finansijska imovina predstavlja najlikvidniji oblik imovine preduzea. Finansijska ulaganja

mogu biti u obliku: Novca najlikvidniji oblik finansijskog ulaganja, ali i najmanje unosan oblik finansijskog ulaganja Kredita unosan i relativno fleksibilan oblik finansijskog ulaganja Depozita visok stepen sigurnosti, uz fiksne naknade Vrijednosnih papira najpovoljniji, jako unosan i likvidan oblik finansijskog ulaganja Realne investicije podrazumijevaju ulaganja u materijalnu imovinu. Prinosi se javljaju kao posljedica produktivnog koritenja realne imovine. Pored investiranja u fiksnu imovinu preduzea, tu su jo i ulaganja u neto obrtni kapital preduzea potreban za obavljanje poslovnih aktivnosti. Sa stanovita cilja koji se eli postii ulaganjem, investicione projekte dijelimo na: Nove investicije projekti izgradnje potpuno novog pogona Investicije zamjene ulaganja koja se obavljaju radi zamjene pojedinih predmeta stalnih sredstava iz dva razloga: fizika istroenost i dotrajalost, i ekonomska zastarjelost. U praksi je ovo jako est oblik ulaganja. Kao predmet zamjene najee se javlja oprema Investicije rekonsrukcije, modernizacije poduzimaju se s ciljem unapreenja poslovanja, a zamjena stalnih sredstava do koje dolazi u tom procesu samo je nain da se ti ciljevi postignu Investicije s ciljem uklanjanja uskoh grla Investicije proizvodnog zaokruivanja kapaciteta Investicije s ciljem postavljanja nove, efikasnije organizacije poslovanja Ostale investicije Sa aspekta meuzavisnosti investicionih projekata moemo ih podijeliti na: Nezavisni investicioni projekti Investicioni projekti koji se meusobno iskljuuju Sa aspekta dinamike ulaganja i prinosa, moemo investicione projekte podijeliti na: Jednokratno ulaganje jednokratni prinosi ulaganja se obavljaju u jednom odreenom vremenskom trenutku, a efekti se proizvode u jednom trenutku poslije odreenog vremena nakon ulaganja Viekratno ulaganje jednokratni prinosi vie uzastopnih vremenskih ulaganja, uz jedan prinos u odreenom vremenskom trenutku nakon posljednjeg ulaganja Jednokratno ulaganje viekratni prinosi ulaganje u jednom momentu uz viekratne prinose Viekratno ulaganje viekratni prinosi ulaganja u vie

vremenskih perioda, uz prinose koji nastaju u eksploatacionom vijeku projekta

OCJENA EFIKASNOSTI INVESTICIJA

POJAM I STRUKTURA OCJENE Ocjena efikasnosti investicije predstavlja raunsko-tehniki postupak koji se poduzima s namjerom da se stvori jasna i pouzdana podloga za donoenje investicionih odluka. Procjenjuje se ekonomska uspjenost i prihvatljivost investicije. Polazni kriterij ocjene investicionog projekta sastoji se u tome da ukupne koristi budu vee od ukupnih trokova, bez obzira na karakter i znaaj investicije. Ocjena efikasnosti investicija temelji se na proraunu primitaka i izdataka koji se oekuju u budunosti. Jako je bitno ne mijeati primitke i izdatke sa prihodima i trokovima. U procesu ocjenjivanja efikasnosti investicionog projekta potrebno je razlikovati vrste ocjene, potrebne analitike dokumente, metode i pokazatelje. Sama ocjena efikasnosti zavisi i od vrste investicionog projekta. ELEMENTI OCJENE Ocjena efikasnosti investicionog projekta obuhvata nekoliko elemenata: Inicijalno, temeljno ulaganje sve isplate koje su neophodne da bi inveticija mogla generirati budue naplate Godinji neto primitci razlika godinjih primitaka i izdataka Rezidualna vrijednost pojavljuje se ukoliko se imovina, u koju su investirana sredstva, moe prodati kada je stavljena izvan upotrebe Ekonomski vijek investicije vrijeme u kojem e se investicija potpuno otpisati Diskontna stopa traena stopa povrata uloenih sredstava IZBOR DISKONTNE STOPE Ako investicije posmatramo kao problem potronja tednja, tada moemo rei da je diskontna stopa veliina kojom kvantificiramo gubitak, koji nastaje u sadanjosti, zbog proputene prilike potronje tekueg rezultata i njegove transformacije putem investicija u budui rezultat. Investitori za razliite investicione projekte primjenjuju razliite stope prinosa. Sa aspekta povoljnih poslovnih prilika, diskontna stopa odraava vrijednost izgubljenih investicionih prilika usljed investicija sada. Samo oni projekti koji mogu ostvariti vei prinos od trokova koritenih sredstava ulaze u skup izabranih i za realizaciju spremnih projekata. U savremenoj ekonomskoj teoriji se smatra da je pravilna diskontna stopa oportunitetni troak kapitala za pojedini projekat. PROCJENA NOVANIH TOKOVA Korisnosti od investicionih projekata trebaju se analizirati polazei od

gotovinskih tokova projekta. Novani tokovi su derivirani, analitiki i sintetiki prikazi svih poslovnih dogaaja u vijeku investicionog projekta prikazani kao prilivi i odlivi. Razlika ukupnih primitaka i ukupnih izdataka predstavlja neto primitke. Polazna pretpostavka u analizi gotovinskih tokova jeste da se novani tokovi ostvaruju na kraju godine. Uz uobiajene gotovinske tokove razlikuju se jo i inicijalno ulaganje uz eventualnu promjenu neto obrtnog kapitala, te posebni gotovinski tok u zadnjoj godini vijeka projekta. Kod izraunavanja sadanje vrijednosti gotovinskih tokova trebaju da se potuju dva pravila. Prvo pravilo je diskontovati gotovinske tokove izraene na temelju tekuih cijena diskontnom stopom prema realnoj diskontnoj stopi. Drugo pravilo je diskontovati oportunitetne gotovinske tokove odgovarajuim oportunitetnim trokom kapitala. Loa procjena gotovinskih tokova vodi looj investicionoj odluci. METODE OCJENE Metode ocjene finansijske efikasnosti ulaganja predstavljaju odreene kriterije na osnovu kojih se prihvata ili odbacuje investicioni projekat. Koriste se statike i dinamike metode ocjene. Statike metode se najee koriste za ocjenu efikasnosti investicije. One su jednostavnije i investitor na krai i jednostavniji nain moe da stekne grubu sliku o projektu. One u obzir uzimaju ostvarene rezultate investicija samo za jednu godinu. Prednosti su jednostavnost i brzina, i nije potrebno odluivanje o diskontnoj kamati. Njeni nedostaci su da se ne uzima u obzir uticaj vremenskog faktora na ekonomske efekte investicije, i ne uzimaju se u obzir dogaaji poslije vremena povrata investicije. Dinamike metode ocjene se razlikuju od statikih po tome to se one temelje na uticaju vremenskog faktora koji izraava zavisnost vrijednosti oekivanih ekonomskih efekata investicije od vremena koje e protei do njihovog priliva, i to je jedna od njenih glavnih prednosti. Druga prednost jeste mnogo precizniji i korektniji rezultati. Njeni nedostaci su da je sloenija u odnosu na statike metode, i problem izbora diskontne stope. Najee primjenjivane diskontne metode su : Metod neto sadanje vrijednosti Metod interne stope rentabilnosti Metod anuiteta KONVENCIONALNE METODE OCJENE Pod konvencionalnim metodama se podrazumijevaju tradicionalne metode koje ne uzimaju u obzir oportunitetne trokove kao dio ukupnih trokova finansiranja. Metod neto sadanje vrijednosti je reprezentativna konvencionalna metoda ocjene investicija. Pored metode neto sadanje vrijednosti ovdje jo spadaju interna stopa rentabilnosti, metoda anuiteta, rok povrata uloenih sredstava, koeficijent rentabilnosti investiranja. OCJENA U USLOVIMA DETERMINIZMA Konvencionalne metode polaze od pretpostavljenih uslova determinizma, a to znai da se ulazni parametri tretiraju kao poznati i

sigurni. Tek se nakon toga pristupa ocjeni u uslovima rizika i neizvjesnosti to ih nosi budunost. ROK POVRATA Rok povrata predstavlja najjednostavniji statiki metod ocjene efikasnosti investicionog projekta. To je vrijeme u kome e novac uloen u odreeni projekat biti vraen. Novac uloen u projekat vraa se novanim prilivima po osnovu eksploatacije investicionog projekta. Period kada neto novani tokovi dostignu visinu uloenih sredstava predstavlja rok povrata uloenih sredstava. Ako su godinji neto novani tokovi jednaki, rok povrata se izraunava djeljenjem temeljnog ulaganja s godinjim neto novanim tokovima. Kada su neto novani tokovi nejednaki, tada se moraju izraunavati akumulirani neto novani tokovi, sve do izjednaavanja naplata s temeljnim ulaganjem. Sa aspekta roka povrata, ako imamo vie ponuenih investicionih projekata, tada se odluujemo za onaj projekat koji ima manji vremenski rok povrata. METOD NETO SADANJE VRIJEDNOSTI Neto sadanja vrijednost oznaava neto prinose od investicija. Ako se primjenjuje ova metoda, prvo se mora izraunati sadanja vrijednost oekivanog toka novca koji e investicija proizvesti. Zatim se rauna sadanja vrijednost trokova potrebnih za izvoenje projekta, i na kraju se utvruje razlika, odnosno neto sadanja vrijednost investicije. Treba prihvatiti samo one investicione projekte koji imaju pozitivnu neto sadanju vrijednost, jer oni dovode do poveanja vrijednosti preduzea. Oni projekti koji imaju negativnu neto sadanju vrijednost se ne prihvataju jer dovode do smanjenja vrijednosti preduzea. Ako je neto sadanja vrijednost jednaka nuli, tada treba traiti dodatne kriterije donoenja investicione odluke. METOD INTERNE STOPE RENTABILNOSTI Interna stopa rentabilnosti je diskontna stopa za koju je neto sadanja vrijednost investicije jednaka nuli. Poveanjem diskontne stope neto sadanja vrijednost projekta postaje manja. Ako je neto sadanja vrijednost projekta pozitivna interna stopa rentabilnosti je vea od diskontne stope. Prednost interne stope rentabilnosti je u tome to se izbjegava subjektivizam u izboru diskontne stope. Nedostatak ove metode je sloeniji raunski postupak, te postojanost vie internih stopa rentabilnosti. ( treba grafikon iz knjige na strani 390 ) METOD ANUITETA Metod anuiteta primitke i izdatke investicije posmatra u prosjenim godinjim iznosima, dok druge metode ih posmatraju u njihovoj ukupnoj sadanjoj vrijednosti. Izraunata neto sadanja vrijednost mnoi se sa anuitetskim faktorom, koji je reciproan vrijednosti faktora diskontovanja jednakih periodonih iznosa, nakon ega se dobijaju jednaki iznosi godinjih prinosa i trokova ulaganja. Osnovni uslov prihvatljivosti projekta prema ovoj metodi je vii iznos sadanje vrijednosti primitaka od iznosa sadanje vrijednosti izdataka.

INDEKS PROFITABILNOSTI Indeks profitabilnosti je omjer sadanje vrijednosti neto primitaka i inicijalnog ulaganja. Ako je NPV = 0, tada je Pi = 1 granino prihvatljiv, treba traiti dodatne kriterije ocjene efikasnosti Ako je NPV > 0, tada je Pi > 1 projekat prihvatljiv Ako je NPV < 0, tada je Pi < 1 projekat neprihvatljiv OCJENA U USLOVIMA RIZIKA I NEIZVJESNOSTI Ocjena efikasnosti nekog investicionog projekta jeste testiranje njegovih mogunosti da i u promijenjenim uslovima zadovolji definisane kriterije efikasnosti. ANALIZA SENZITIVITETA Analiza senzitiviteta je jednostavna metoda, koja se koristi da locira i procijeni potencijalne udare rizika na profitabilnost projekta. Njen cilj nije da kvantificira rizik , nego da identificira faktore na iju promjenu je projekat posebno osjetljiv. Ova analiza se primjenjuje u uslovima pune neizvjesnosti. Pod kritinim parametrima projekta se podrazumijevaju oni njegovi elementi koji znaajno utiu na profitabilnost projekta, i istovremeno su i naglaeno neizvjesni. Proces analize osjetljivosti se dijeli u etiri faze: Definisanje kritinih parametara projekta Odreivanje intervala mogueg kretanja vrijednosti kritinih parametara u budunosti Odreivanje vjerovatnih vrijednosti kritinih parametara Ocjena projekta uz primjenu vjerovatnih vrijednosti kritinih parametara PRAG RENTABILNOSTI U jednoj reprezentativnoj godini eksploatacije projekta izraunava se stepen iskoritenosti kapaciteta pri kojem se posluje bez gubitaka i dobitaka, i nakon kojeg poinje ostvarivanje vika koristi nad ukupnim trokovima. SIMULACIONI PRISTUP Koritenje simulacije u ocjeni prihvatljivosti investicijskih projekata ne podrazumijeva naputanje klasinih metoda ocjene. Njen cilj je da obogati rezultate primjene tih metoda, povea koliinu i kvalitet raspoloivih informacija, odnosno da povea pouzdanost i povjerenje u dobijene rezultate. Ako se koristi simulacioni pristup, prvo je potrebno utvrditi ulazne faktore koji e biti predmet simulacione analize. Tako kao ulazne varijable se mogu koristiti: Analiza trita Veliina trita Stopa rasta trita

 Cijene inputa i outputa Udio na tritu Analiza investicionih trokova Trokovi investiranja ivotni vijek projekta Rezidualna vrijednost investicije Analiza trokova Varijabilni trokovi Fiksni trokovi Za svaki ulazni faktor je potrebno procijeniti distribuciju vjerojatnoe. Nakon utvrivanja distribucije vjerojatnoe, metodom sluajnog izbora utvruju se vrijednosti ulaznih faktora za svaki pokuaj. Zatim se kombinuju vrijednosti ulaznih faktora svakog pokuaja, odnosno formiraju se setovi veliina ulaznih faktora za svaki pokuaj. Svaki set sadri deset faktora kojima su pridruene simulirane veliine. Nakon toga se pristupa izraunavanju stope povrata investicionog projekta koji se razmatra. Postupak se ponavlja sve dok se ne dobije jasna slika o veliini rizika za razmatrani investicioni projekat. STABLO ODLUIVANJA Stablo odluivanja je metoda koja omoguava rjeavanje problema sekvencionih investicionih odluka. Ova metoda je veoma pogodna za prikazivanje i analizu niza investicionih odluka koje treba da budu realizovane kroz dui vremenski period. Svaka grana koja se nastavlja iz take odluke predstavlja jednu od alternativa koje mogu biti izabrane u toj taki odluke. Pored toga to predstavlja take odluivanja, ono predstavlja i sluajne dogaaje. Svakom sluajnom dogaaju se pridruuje vjerojatnoa. Ona predstavlja vjerojatnou da e taj sluajni dogaaj uzeti vrijednost pripisanu pojedinoj grani. Zbir vjerojatnoa grana koje se ravaju iz jednog vora mora biti jednaka jedan. Optimalan redoslijed odluka se u stablu odluivanja pronalazi tako da se pone od desne strane i vraa nazad. Kod svakog vora treba izraunati neto sadanju vrijednost. Ako je u pitanju vor koji predstavlja sluajni dogaaj, oekivana neto sadanja vrijednost se izrauna za sve grane koje proizlaze iz tog vora. Ako je vor taka odluke, oekivana neto sadanja vrijednost izraunava se za svaku granu koja proizlazi iz tog vora. Naravno izabire se najvia oekivana neto sadanja vrijednost. Izabrana neto sadanja vrijednost vora se vraa nazad do sljedeeg vora, na nain da se pomnoi sa vjerojatnoama koje su pridruene granama po kojima se neto sadanja vrijednost kree nazad. Pored konvencionalnog se koristi i stohastino stablo odluivanja, gdje su vorovi sluajnih dogaaja zamijenjeni distribucijom vjerojatnoe. I jedno i drugo stablo odluivanja imaju odreene nedostatke. Jedan od nedostataka je broj izraunavanja koji moe biti jako velik i teko se moe izvesti. Pristup preko stabla odluivanja ne daje informaciju o nizu moguih ishoda.

Rezultati koji se dobiju na osnovu stabla odluivanja mogu pored ovih nedostataka da budu neadekvatni. Ali i pored nedostaka stablo odluivanja je veoma korisno za izradu koncepcije planiranja i kontrole investicionog projekta koji se protee na dugi period vremena. OPCIONI PRISTUP OCJENI EFIKASNOSTI INVESTICIJA OPORTUNITETNI PRISTUP INVESTICIJAMA Ireverzibilnost, neizvjesnost i izbor momenta ulaska u projekat determiniu investicionu odluku. Ove odluke tretira opcioni pristup. Odlukom da ue u neku investiciju kompanija se odrie mogunosti ekanja novih informacija koje bi mogle uticati na atraktivnost ili vremensko odreenje investicije. Izgubljena vrijednost opcije je oportunitetni troak koji se mora ukljuiti u kalkulaciju kao dio investicionog troka. Nije dovoljno da neto sadanja vrijednost bude samo pozitivna, ve ona mora biti vea za vrijednost izgubljene opcije. Sadanju vrijednost trokova investicije bi trebalo uveati i za trokove zatite od rizika. Iako kompanija investiranjem gasi jednu opciju, ona ipak otvara i neke nove opcije koje su najee aktuelne nakon odreenog vremenskog perioda. Ove opcije imaju vrijednost, pa se tako neto sadanja vrijednost treba uveati i za vrijednost otvorenih realnih opcija, koje su posljedica inicijalnog ulaganja. REALNE OPCIJE POJAM I VRSTE Realne opcije su posebna grupa opcija koje dozvoljavaju menaderu da dodaje vrijednost svojoj firmi koritenjem povoljnih prilika, izbjegavanjem opasnosti ili smanjenjem gubitka. Realne opcije javljaju se kao posljedica operativne fleksibilnosti i strateke adaptibilnosti menadmenta. Postoji jako veliki broj realnih opvija koje su karakteristine za dati projekat. Relne opcije se dijele na: Opcija odlaganja postoji mogunost da se neto iznajmi. Ukoliko se ne mora odmah investirati tada kaemo da postoji opcija odlaganja. Karakteristina je za ekstraktivnu industriju, poljoprivredu, iznajmljivanje Opcija izbora momenta realizacije projekta ukoliko investiciju posmatramo kao seriju izdataka, koji zavise od volje investitora, usljed pogoranja trinih uslova, investicija moe biti naputena u bilo kojoj fazi. Karakteristina je za istraivako-razvojne projekte, dugorone projekte, rizine poduhvate Opcija promjene obima djelatnosti ukoliko su trini uslovi povoljniji od oekivanih firma moe proiriti obim djelatnosti ili intenzivirati iskoritavanje raspoloivih potencijala ili obrnuto. Karakteristina je za proizvodnju modne odjee, promet nekretninama Opcija naputanja ako se trini uslovi pogoravaju menadment moe donijeti odluku o naputanju djelatnosti sa kojom se trenutno bavi. Karakteristina je za kapitalno intenzivnu industriju, finansijske usluge

Opcija prilagoavanja ukoliko se cijene ili potranja promijene, menadment moe promijeniti obim ili asortiman proizvoda novonastaloj situaciji. Opcija prilagoavanja postoji u uslovima trine ili proizvodne fleksibilnosti. Karakteristina je za promjene outputa, promjene inputa Opcija rasta investiranjem u nove kapacitete gotovo uvijek se javlja mogunost uvezivanja projekata. Radi se o sloenim opcijama, s obzirom na brojene korelacione veze koje je mogue identifikovati meu projektima. Investiranjem u nove kapacitete kupuje se i opcija rasta. Karakteristina je za infrastrukturu, visoko obrazovanje Opcija-koritenje pozitivnih efekata interakcije razliitih opcija investicioni projekti se trebaju posmatrati kao skup opcija koji mogu biti realizovani pojedinano ili u kombinaciji sa drugim opcijama, s ciljem postizanja pozitivnih efekata. Kombinacijom opcija mogue je kapitalizirati i pozitivne efekte finansijske interakcije opcija Vrijednost realnih opcija moe biti presudna kod donoenja investicionih odluka. KONCEPT VRIJEDNOVANJA REALNIH OPCIJA Investiciona opcija se moe vrednovati na isti nain kao berzovna opcija kupnje call, s tim da cijena investicione opcije zavisi i od drugih faktora: inicijalnih trokova promjene poetne cijene outputa vjerovatnoe promjene cijene na vrijednost opcije, intervala variranja cijene OCJENA EFIKASNOSTI REKONSTRUKCIJE I MODERNIZACIJE Uspjena ulaganja u rekonstrukciju i modernizaciju moraju imati za posljedicu jedan ili vie efekata: poveanje obima proizvodnje poveanje asortimana proizvodnje kvalitet proizvoda smanjenje broja zaposlenih smanjenje potronje sirovina, materijala i energije poboljanje poloaja preduzea na tritu veu rentabilnost, ekonominost i fleksibilnost poslovanja poveanje produktivnosti rada postizanje odreenih stratekih, socijalnih, ekolokih ciljeva