Imam 10 godina i učenica sam trećeg razreda osnovne škole.

Ono što me
nagnalo da pišem je događaj ovih dana u našem kraju, a kojem sam i
sama svjedok. Naš župnik Don Tomislav nam je dao zadatak da
napišemo čestitku za Božić generalu Anti Gotovini u Haag. On je
zatvoren u Haagu ali ja ne znam tačno zašto. Svi kažu da je zapovijedao
našom hrvatskom vojskom u kojoj je u to vrijeme bio i moj tata. Mnogi
su napali župnika zašto nam je to naredio, jer da nas neće pričestiti ako
ne napišemo. Pisale su o tome i novine, a bilo je i na televiziji. Baš mi je
drago što je sve to bilo na televiziji. Ona žena što je tamo bila prikazana
je naša susjeda i ona kaže da joj je Don Tomislav simpatičan. Moja
mama isto to kaže, ali ona nije bila na televiziji, a ja bi voljela da sam je
vidjela na TV. Meni nije jasno zašto su svi tako protiv Don Tomislava ja
neznam da li to treba pisati ili ne, ali kad svećenik kaže onda mislim da
treba čestitati Božić genaralu Anti Gotovini. Tata nije imao vremena da
mi nešto više kaže o tome, ali me uputio na djeda. Djed mi počme
pričati.

Moje djete jasno mi je da ti o ratu neznaš, ali bi o tome trebale biti

napisane vaše knjige, možda i jesu u višim razredima da se u povijesti i
zemljopisu o tome uči, ja to neznam. Međutim ja ću ti reći ukratko
slijedeće. Kad je devedesetih godina prošlog stoljeća počeo rat na ovom
našem prostoru, kad su nas Srbi i JNA napali Ante Gotovina je bio u
Francuskoj vojsci. Dragovoljno je došao u našu Hrvatsku gdje je po
nalogu predsjednika Tuđmana ustrojio sa drugim časnicima i genaralima
Hrvatsku vojsku, koja treba obraniti naše krajeve od neprijatelja. Mogao
je dušo moja ostati u Francuskoj i dobivati lijepu plaću, i kazati „ vi u
Hrvatskoj branite se kako znate“. Međutim, u njemu je prevladala ljubav
za rodnom grudom koju su neprijatelji htjeli ratom zauzeti i izbrisati ime
Hrvatsko za sva vremena. Svi časnici Hrvatske vojske koji su bili
potčinjeni genaralu Gotovini kažu da im nikad nije naredio da naprave
bilo kakav propust sa ratnim zarobljenicima, da se vladaju po uredbi
Ženevske konvencije, a koja regulira ponašanje vojske i vojnika u ratu.
Dovodio je čak nadbiskupa da vojnicima i časnicima drži predavanje što
sa katoličkog gledišta znači rat i kako se u ratu treba vojnik ponašati
posebno prema zarobljenim vojnicima i civilima.Hrvatski vojnik nikad
nije bio osvajač tuđe zemlje, a drugi su naše otimali, kao i u ovom
Domovinskom ratu.Zato se u našem narodu razvijao osjećaj za pravdu,
na zasadama rimokatoličke vjere. Blažena Djevica Marija majka Sina
Božjeg Isusa Krista koju mi častimo kao Kraljica Hrvata uvijek nam je
bila na pomoći.Naši vojnici su nosili krunicu oko vrata u ovom ratu
uzdajući se u pomoć Majke Božje da ih ostavi na životu. Sačuvala je
tako i tvoga oca koji se poslje rata oženio tvojom majkom i dobio brata i
tebe.

Djed je malo zastao sa pričom, imala sam osjećaj da će zaplakati.

Zločine u ovom ratu radili su petokolonaši.Sad ću ti ispričati događaj

kojem sam ja svjedočio iz Drugog svjetskog rata u Lici.Partizani po
nacionalnosti Srbi obukli bi ustašku uniformu i u ranu zoru dolazili u
srpska sela izvlačili ljude iz kuća i nekoliko nasred sela ubili. Zatim se
hvalili „Kako će ustaše sve Srbe pobiti“. Tako su ti Srbi bježali u
partizane, a to je i bio cilj ovih njihovih divljanja. Eto djete moje što su
provokatori i petokolonaši.

Zato ti kažem da naš Ante Gotovina sjedi nevin u zatvoru. Uzmi olovku
i piši mu:

Dragi Ante, junače i ponosu moga hrvatskog

naroda. Evo čekamo još jedno Porođenje Sina
Božjega u svojim hrvatskim domovima. Ti čamiš u
haaškom zatvoru samo zato što si ljubio i volio
svoju Domovinu Hrvatsku, svoju braću Hrvate.
Želim ti na nagovor našeg župnika Don Tomislava
uputiti ovu Božićnu čestitku sa željom da već idući
Božić budeš u svojoj rodnoj Hrvatskoj, da idući
Božić budeš kod svoje obitelji, kao što je i moj tata
sa nama. Ja ti ne mogu pomoći da izađeš iz zatvora,
ali ću svaki dan moliti Krunicu Blažene Djevice
Marije da te ona izbavi iz zatvorskih rešetki, da se
vratiš svome domu, svojoj obitelji i svim Hrvatima.
O