ATLAS ARHITEKTURE II.

svezak od romanike do sadanjosti

Gotika arhitektonska struktura 2: KONTRAFORNI SUSTAV (Atlas II., 320-321) Gotika sakralna arhitektura preobraava ZID u KAMENI KOSTUR izloen snanim optereenjima: potisku svoda, ali i vlastitoj teini. Kako je statika nosivost zidova bitno oslabljena zbog njihovih golemih perforacija, zidove mora ojaavati KONTRAFORNI SUSTAV. Kontrafori i kontraforni lukovi poznati su ve u anitci (Marusinac, Staeva memorija, 4. st; Hagia Sophia, 6. st. (Atlas I., str. 259 i 270), no uz rijetke izuzetke (Marusinac) oni tek u gotici poinju oblikovati izgled same graevine. Kontrafori u gotici obino zavravaju FIJALAMA. RAZVIJENI KONTRAFORNI SUSTAV koji ukljuuje kontrafore i nastaje postupno, posve je formiran tek u visokoj gotici. U ranoj gotici ojaanje zida srednjeg broda preuzimaju, uz jednostavne kontrafore bez lukova, EMPORE, tj galerije bonog broda. OTVORENI KONTRAFORNI SUSTAV pojavljuje se 1194. u Chartresu, ali ne kao isto tehnika konstrukcija, ve i kao element oblikovanja VOLUMENA zdanja. Jedan od razloga njegova razvitka je i IZOSTANAK GALERIJA tj. EMPORA u bazilikama visoke gotike. Sada se, dakle, ZIDNI KONTRAFOR die u vis i nastavlja u 2 kontraforna luka koji nose srednji brod. Statiku i (ob)likovnu logiku kontrafora osigurava FIJALA - vertikalni tornji na njegovu vrhu. Dakle, u ranoj gotici volumen graevine nema jo vanjske kontrafore. Tek u zreloj gotici zapoinje dominacija kontrafornog sustava. Vanjtina graevine preobraava se u kameni kostur postavljen ispred velikih prozorskih ploha. Takvo rastvaranje tijela graevine meutim drugdje u Europi nailazi na odbojnost. Otvoreni kontraforni sustav uglavnom se izbjegava.

SAMOSTANSKI SKLOPOVI (Atlas II., 358-359) IEALNI plan za Skt Galen pokuaj je prenoenja u arhitekturu pravila Sv. Benedikta, te politikih zadaa Aachenskog sinoda 816. godine. Taj jedini sauvani nacrt iz ranog srednjeg vijeka vjerojatno je kopija idealnog plana nainjenog u samostanu Richenau, te poslanog opatu Skt Galena. Rije je o velikom karolinkom kompleksu orijentiranom po osi crkve u smjeru ISTOK ZAPAD. CRKVA SA SAMOSTANOM kao jezgra nije u sredini, ve u prvoj treini plana. Sklop oko crkve i samostana ima 4 cjeline: - opatov stan - novicijat i bolnica - kole - gostinjci KLAUSTAR SAMOSTANA (pravokutno dvorite okrueno trjemovima, esto na arkadama) okruuju: dormitorij (spavaonica), refektorij (blagovaonica) i spremita.

CRKVA kao sredinja i najvea graevina ima dvostruki kor i dvostruke tornjeve s polukrunim atrijem na zapadu, te transept i polukruni otvoreni deambulatorij na istoku. SAMOSTANI RAZVIJENOG SREDNJEG VIJEKA (Atlas II., 360-363) Clunyjevska reforma BENEDIKTINSKOG REDA, nastala u vrijeme borbe izmeu svjetovne i duhovne vlasti za prevlast u Europi, odrazila se i na arhitekturi matinog samostana reda, koji je pak uzor mnogim drugima. CLUNY II zapoet je oko 950. Za razliku od idealistinog Skt. Galena, ovaj plan se temelji na strogoj organizaciji. Umjesto niza manjih graevina, sada postoje sektori oko velikih dvorita. GLAVNA NOVOST je pojava KAPITULARNE DVRANE i pojava ZGRADA ZA BRAU LAIKE koji su odvojeni i predstavljaju novi stale. CLUNY III sve zgrade dobivaju reprezentativne, pa i kolosalne dimenzije PRI EMU SE GUBI JASNOA SUSTAVA. ***CISTERCITI*** Meu velikim mnotvom srednjevjekovnih samostana, opatije CISTERCITA se istiu kao samostalna skupina s VLASTITOM TIPOLOGIJOM. Cistercitski red nastao je reformom iz benediktinskog koji je postao vrlo svjetovan, dok se cisterciti pod vodstvom Bernarda iz Clairvauxa vraaju siromatvu, jednostavnosti, ASKEZI i strogosti. Matina opatije CITEAUX nastaje 1098. Jednostavan plan matrica za sve cistercitske opatije, nastao je jo za Bernardova ivota, te se taj tip iri Europom. Prostorije u samostanskom sklopu su nanizane od crkve do sanitarnih prostorija, bez zanemarivanja bilo koje od tih prostorija. SVEENICI-redovnici su ODVOJENI od brae laika koji su smjeteni u posebnom krilu koje je smjeteno kao svojevrsna ograda samostana od vanjskog svijeta. Braa laici i redovnici upravitelji su odvojeni ak i u crkvi. U hijerarhiji zgrada najvanije mjesto zauzima crkva (oratorij), potom blagovaonica (refektorij). Ostale zgrade imaju 2 etae, pa se tako iznad kapitularne i redovnike dvorane nalaze dormitoriji za redovnike sveenika, a iznad refektorija za laike spavaonice brae laika. Bolnica je ugl. na istonom, a gospodarsko dvorite na zapadnom dijelu sklopa. ***KARTUZIJANCI*** Kartuzijanci povezuju pustinjaki nain redovnikog ivota sa ivotom u zajednici. Kartuzije imaju 3 glavna podruja: - 12 pojedinanih kuica poredanih oko prostranog dvorita CLAUSTRUM MAIUS - CLAUSTRUM MINUS skupina graevina dostupna samo iz velikog klaustra (ZAJEDNIKE PROSTORIJE: crkva, kapitularna dvorana, refektorij, biblioteka, malo samostansko dvorite). - VANJSKO SAMOSTANSKO DVORITE (vratarska kua, elije brae laika, gostinjac, gospodarske zgrade) Rije je o AUTARKINOJ cjelini s vlastitom poljodjelskom i zanatskom proizvodnjom u skladu s agrarnim feudalnim drutvom. ***PROSJAKI REDOVI FRANJEVCI i DOMINIKANCI*** Franjevci i dominikanci po elji svojih utemeljitelja (po. 13. st.) djeluju u gusto naseljenim gradovima, kao duobrinici. Zbog odbacivanja privredne aktivnosti otpada gospodarski sklop, a ukidanjem stalekih razlika nestaje i kruta podjela samostana. Umjesto

zajednikih spavaonica pojavljuju se POJEDINANE ELIJE, rasporeene uglavnom oko dvoetanih klaustara. Prostorije za okupljanje: kapitularna dvorana, refektorij, a kod dominikanaca i biblioteka s jedne su strane sredinje prostorije ivota u zajednici, a s druge strane ine polu javnu prelaznu zonu prema gradu. Njihova arhitektura je sukladno smjetaju, urbanog karaktera. Meutim, GOLEMA ZDANJA svakako nisu bila u skladu s uenjem sv. Franje. Ipak, takva se podiu u natjecanju s drugim redovima. Tako nastaje sklop samostana Sta Croce u Firenci. Crkva prvotno s ugraenim REDOVNIKIM KOROM slui kao propovjednika crkva za puk. JEDNOBRODNE CRKVE I BAZILIKE RANOG SREDNJEG VIJEKA (Atlas II., 370-371) Nakon antike u Europi se grade drvene ili kamene jednobrodne crkve. Tlocrt brodova uglavnom je u formi izduenog pravokutnika, koji se dopunjava pravokutnim korom ili predvorjem. To je prototip seoske crkve koja se gradi u svim razdobljima. Vrlo este meu njima su JEDNOBRODNE CRKVE S ANEKSIMA, koji poput bonih brodova okruuju glavni prostor. To moe biti npr. trijem kao u regiji CANTERBURY-u u JI Engleskoj, 7. st. (sauvane u temeljima). Najopenitiji tip crkve svakako je BAZILIKA (ugl. 3-5 brodova), koja u srednjem vijeku dostie najveu raznolikost oblika. Karolinzi grade St. Denis kao trobrodnu baziliku sa stupovima koja je imala kontinuirani transept, polukrunu apsidu , te bone tornjeve na istonoj strani i proelje s tornjevima na zapadnoj. Tu se tako postupno formira zapadno zdanje WESTWERK. CAPELA PALATINA AACHEN (Atlas II., 372-373) Palatinska kapela je CENTRALNA GRAEVINA, no ima os koja je usmjerena prema apsidi, dok je na zapadu WESTWERK. Centralni prostor sainjava OKTOGON s ophodom, koji u drugoj etai ima EMPORE za DVORJANE. Obje ophodne etae su arkadama povezane s centralnim prostorom. Prostor iznad zone prozora zakljuuje polukuglasti SAMOSTANSKI SVOD. Car je mogao promatrati mise na svim oltarima s prijestolja nasuprot apside. Neposredni uzor Capele palatine svakako je San Vitale u Raveni, s tim da je prostor u Aachenu posve centraliziran. SAKRALNA ARHITEKTURA - TIPOLOKI ELEMENTI (Atlas II., 374-375) Tijekom srednjeg vijeka umnoavaju se LITURGIJSKE FUNKCIJE, pa se ire TRANSEPTI, KORSKI TRAVEJI, PRODUENI KOROVI. Kult svetaca i relikvija UMNAA BROJ OLTARA, a poinje i gradnja KRIPTI ispod ili iza kora. Takoer nastaju i WESTWERCI, obzirom da su samostani povremene rezidencije kraljeva. (Izjednaavanje carske vladavine sa zastupanjem Boga REGNUM et SACERDOTIUM, pa tako biskupske i samostanske crkve postaju odrazom Boje drave i BOJEG GRADA.) Liturgijskim funkcijama dodaju se simbolika znaenja: Nebeski Jeruzalem, Crkva Sv. Groba, Hram.

Naelo pribrajanja ADICIJE u ranosrednjevjekovnoj i romanikoj arhitekturi omoguuje povezivanje prostora i elemenata koji ih oblikuju, a koji su razliitih veliina usmjerenja i namjena, u kompleksni sklop. Tako nastaju razliiti regionalni tipovi. KORSKI KVADRAT, tj. produeni korski travej esto je povean u produeni kor. VIEDJELNI TRANSEPT - posljedica je ranosrednjevjekovnog obiaja da se uz srednji brod dograde samostalni boni prostori. APSIDA - gubi funkciju prezbiterija. U Njemakoj se proirio tip crkve s ANTITETIKIM graevnim sklopovima koji se sastoje od transepta, korova, tornjeva nad kriitem i bonih tornjeva. WESTWERK se u karolinkoj arhitekturi pojavljuje koncem 8. st. Jezgra mu je toranj s ulaznim trijemom i viekatnom gornjom crkvom. Njoj se, ovisno o projektu, mogu dodati BONA KRILA koja podsjeaju na TRANSEPT, galerije tj. EMPORE, predvorja i stubini tornjevi. Oito je da PROELJA S 2 TORNJA potjeu od ideje WESTWERKA! GOTIKI KOR S DEAMBULATORIJEM (Atlas II., 396-397) Gotika mijenja prostornu logiku koja ja postojala u romanici: umjesto nizanja (ADICIJE) ona uspostavlja naelo PODJELE, prema kojem svaka pojedinost ovisi o cjelini. U gotici se deambulatorij i vijenac kapela povezuju u sustav meusobno ovisnih nosaa i svodova. Uvoenje krinorebrastog svoda omoguuje nova rjeenja: u deambulatorijima nastaju trapezoidna svodna polja. GOTIKA BAZILIKA (Atlas II., 402-403) U gotici se oprene predodbe idealne sakralne graevine utjelovljuju u 2 OSNOVNA TIPA: 1) LONGITUDINALNA BAZILIKA S 2 TORNJA NA PROELJU 2) BAZILIKA S VIE TORNJEVA NA KRINOM TLOCRTU 1) LONGITUDINALNA BAZILIKA S 2 TORNJA NA PROELJU Prva gotika bazilika BEZ TRANSEPTA je katedrala u Sensu (1140.-1160.), iji su nadbiskupi pripadali krugu reformatora oko Bernarda iz Clairvauxa. Stoga je za razliku od izrazito vertikalnih prostora Clunyevskih romanikih crkava, ova crkva umjerene visine. Kod katedrale u Bourgesu tip crkve bez transepta poveava se do monumentalnih razmjera. Brodova je 5 i dvostruko su stupnjevani. U srednjem brodu pojavljuje se esterodijelni svod. 2) Tijekom romanike BAZILIKE S VIE TORNJEVA vane su za Njemaku i neke okolne regije. Ponekad na istoku imaju transept, kor, trikonhos s deambulatorijem, 4 visoka tornja (po 1 na svakoj strani transepta) i 1 toranj iznad kriita. Tip kontinuira i u gotici, s novom tenjom vertikalizaciji. GOTIKA BAZILIKA 2 (Atlas II., 404-405) Katedrala u Chartresu smatra se kljunom graevinom klasine gotike (1194. g.). Tlocrtno, rije je o trobrodnom uzdunom tijelu sastavljenom od plitkih traveja, te dvostrukim deambulatorijem, s vijencem kapela, te s TROBRODNIM TRANSEPTOM, koji ima

proelja s po 2 tornja i portalna predvorja na krajevima obiju krila. Za razliku od katedrala rane gotike koje imaju galerije tj. EMPORE, Chartres ih nema, pa nastaje novi troetani kanon elevacije, u kojoj gornji dio zia poiva na otvorenom kontrafornom sustavu (vidjeti ovdje str. 12). Daljnji razvoj takoer ide u sve veem rastvaranju zidne mase i sve veim otvorima to kulminira u katedrali u TROYESU. GOTIKA BAZILIKA 3 (Atlas II., 402-403) Biskupska sjedita u Engleskoj su u gotici bile OPATIJE pokraj gradova, to omoguuje izduljene forme tlocrta tih katedrala, koje su stoga atipino vie razvijene horizontalno nego vertikalno, to ponekad dodatno naglaavaju i 2 transepta. Vertikalno stremljenje jae odraavaju tek tornjevi koji svojom visinom dre zdanje na okupu, kao u Salisburyu gdje je toranj visok 123 metra.
_____________________________________________________________________

Jedinstvo prostora sve se vie naglaava, to na koncu dovodi do NAPUTANJA BAZILIKALNOG PLANA ije STUPNJEVANJE REMETI JEDINSTVO PROSTORA. GOTIKE JEDNOBRODNE I VIEBRODNE CRKVE DVORANSKE CRKVE 1 (Atlas II., 408-409) Oko 1140. na JZ Francuske stvara se poseban tip krinorebrastog kupolastog svoda, tzv. anujski svod. On omoguuje i nove konstrukcije DVORANSKIH CRKAVA. Takva je katedrala u Poitiersu, zapoeta 1162. Nasuprot romanikim dvoranama s usporednim bavastim svodovima, rije je o dvorani s krinim stupcima i krinorebrastim kupolastim svodovima nad travejima i BRODOVIMA PRIBLINO JEDNAKE IRINE. Jednolino oblikovanje svodnih traveja i stupaca postavljenih u velikim razmacima ukida dotadanju prostornu razdvojenost brodova: nastaje statini prostor za zadravanje sa slabo izraenom longitudinalnou. Lagano povienje glavne dvorene pridonosi saimanju, ali ne naglaava razliku. Ovakvi veliki objedinjeni prostori osobito su pogodni za PROPOVJEDNIKE CRKVE. Kor i brod jedinstveni su prostor. Dualizam unutarnjeg prostora i vanjskog kostura se reducira i/ili dokida. DVORANSKE CRKVE 2 (Atlas II., 410-411) Graansko poimanje sakralnog prostora u suprotnosti je s monumentalnou zrele gotike: vie mu odgovara jednostavnost i mjere DVORANSKE CRKVE. One nemaju vie naglaeno dubinsko kretanje, ve objedinjen prostor s ravnopravnim usmjerenjima. Karakterizira ih opa homogenizacija prostornih odnosa (vidjeti gore). CRKVE PROSJAKIH REDOVA (Atlas II., 412-413) U 13. st. dolazi do bitnih promjena u drutvenom i u vjerskom ivotu. Novoutemeljeni PROSJAKI REDOVI posveuju se vjerskoj pouci puka i duobrinitvu u gradovima. JAKOBINSKA CRKVA U TOULUSEU (nakon 1260.) matina je crkva dominikanskog reda, u kojoj se odrava i godinji kapitul tog reda. DVOBRODNO dvoransko izdueno tijelo s kruno presvoenim travejima ima izmeu kontrafora plitke zidne kapele. Nema transepta. Dvorana zavrava LEPEZASTIM SVODOM velikoga raspona. 5

NOVI VIJEK
Novi vijek: Sakralne graevine centralnog tlocrta I (Atlas II., 480-481) Prve renesansne crkve centralnog tlocrta nastaju ve u prvoj polovici 15. st. Filipo Brunelleschi od 1419. vodi izgradnju kupole katedrale u Firenci, najveeg graevnog volumena centralnoga tlocrta nakon rimskog Panteona. Brunelleschi u izvedbi Stare Sakristije San Lorenza stvara prvu renesansnu kocku s polukrunom kupolom na pandantivima, s lanternom na vrhu. U Kapeli Pazzi pored Sta Croce tlocrt proiruje u formu grkog kria, a kasnije u Sta Maria degli Angeli projektira centralno oktogonalno zdanje. Brunelleschijevu temu i stil do savrenstva dovodi Giuliano da Sangallo u crkvi Sta Maria delle Carceri u Pratu, projektiranoj na krinoj osnovi nad kojom se die tambur, rebrasta kupola i lanterna. Bramante oko 1500. u kapeli San Pietro in Montorio daje model idealne centralne graevine visoke renesanse: iste krune forme, po uzoru na antike tholose, presvoenu kupolom. Kolonada nosi balustradu i proporcije su vitkije neho antike. Kupola ima lanternu Novi vijek: Sakralne graevine centralnog tlocrta II. (Atlas II., 482-483) Bramante u svojem planu za Baziliku Sv. Petra u Rimu sintetizira sve ranije spoznaje u teoriji i praksi centralnoga tlocrta. Tlocrt je apsolutno simetrian krini. Krakovi kria zavravaju apsidama. Iznad centralnog prostora trebao se na stupnjevitim prstenovima dizati tambur okruen kolonadama s vanjske i unutranje strane, te nositi polukrunu kupolu s lanternom. Michelangelo, koji vodi gradnju 1547. 1564. saeo je tlocrt, a vanjske je zidove pribliio sredinjoj jezgri. Pojednostavljuje tlocrt i ojaava zdanje koje mora nositi ogromnu kupolu, koja je po uzoru na Firenzu sagraena kao rebrasta kupola s dvije ljuske. Dogradnja uzdune lae pod Carlom Madernom na nezgodan je nain sakrila kupolu. Novi vijek: Sakralne graevine centralnog tlocrta III. (Atlas II., 484-485) Barokni dinamizam iskazuje se i u promjenama idealnih oblika. Novi temeljni lik postaje oval, izdueni krug. IZDUENI OVAL koristi J. B. Fischer von Erlach na Karlskirche u Beu (1716. - 37.) s visokim tamburom, kupolom i ovalnom lanternom. POPRENI OVAL razvija Gian Lorenzo Bernini u crkvi San Andrea al Quirinale.

Organika arhitektura (arhitektura koja prelazi na podruje skulpture) je odgovor na opi racionalizam INTERNACIONALNOG STILA. Jorn Utzon: Opera u Sydneyu, 1956. 1976. (Atlas, 510-511)