LOGIKA KVANTIFIKACIJSKIH FORMI

4 Neki P su R i nisu Q. Metoda postaje jo eksibilnijnom ako uvedemo konvenciju da vie crtom povezanih kri i a u raznim podru jima zna i da ne ega ima bar u jednom od tih podru ja. Ilustrirat cemo c c c c c je izvodenjem konkluzije iz sljede ih premisa: c 5 Svi P koji su Q su R. 6 Neki P su Q ili R. Premise cemo opet preformulirati u egzistencijalne forme ili njihove negacije, te ih prikazati sljede im dijagramom: c 5 PQR 6 P(Q R) Iz dijagrama odmah i itamo mogu u konkluziju: c c 7 PR ili blie hrvatskom jeziku: 8 Neki P su R. Medutim, metoda Vennovih dijagrama, osim to postaje nepreglednom u slu aju ve eg c c broja atomarnih pojmova, nije primjerena ni logi koj analizi tvrdnji koje su od egzistencic jalnih tvrdnji izgradene primjenom proizvoljnih IF-veznika (a ne primjenom negacije, kao do sada). Promotrimo, na primjer, argument iz uvodnog poglavlja, za koji smo tvrdili da je valjan.

FiXme: slik

(P1) Ako su svi kandidati koji su dobili obavijest visokokvalicirani onda neki kandidati nisu dobili obav (P2) Ili su svi kandidati dobili obavijest ili su svi kandidati visokokvalicirani. (K) Njegova forma je o ito sljede eg oblika: c c (P1) (P2) (K) KO V KO K OK V KV O KVO

Ako su svi visokokvalicirani kandidati dobili obavijest onda su neki kandidati koji nisu visokokval

FiXme: Marc, o samo kopirala on ti prije radio - pa osta

Izrazimo li s pomo u dolazimo do forme: c (B1) (B2) (K) KOV KO KO KV KOV KOV

u kojoj se pojavljuju razli ite istinosne funkcije egzistencijalnih formi KOV, KO, KV c i KOV i koja se zato ne moe analizirati Vennovom metodom. Takve forme predmet su naeg sljede eg odjeljka. c | 63

BULOVSKA LOGIKA POJMOVA

3.2

Bulovska logika pojmova

Argument o visokokvaliciranom obavijetenim kandidatima, s kraja prethodnog odjeljka, sadri forme koje su dvostruko istinosno funkcionalne. One su, kao prvo, istinosne funkcije egzistencijalnih tvrdnji. Ove su tvrdnje o pojmovima opet istinosne funkcije svojih osnovnih pojmova V, O i K. Takve forme zovemo bulovskim formama i tono ih deniramo na sljede i c na in. c

BULOVSKA LOGIKA POJMOVA

Ako neki skup IF-veznika generira sve IF-veznike, npr. {, , , . . .} onda bulovske {, , , . . .}forme deniramo induktivno s (i) - (iv). (i) Atomi P, Q, R, P1 , Q1 , R1 , . . . su bulovske pojmovne forme. (ii) Ako su A i B bulovske pojmovne forme onda su to i (A B), (A B), A, . . . . (iii) Ako je A bulovska pojmovna forma onda je A bulovska forma, koju zovemo egzistencijskom. (iv) Ako su F i G bulovske forme onda su to i (F G), (F G), F, . . . . Primjetimo da su bulovske forme forme tvrdnji (i njih ozna avamo s F, G, H, . . . ) dok c su bulovske pojmovne forme forme pojmova (i njih ozna avamo s A, B, C, . . . ). Specijalno, c atomi bulovske forme (P, Q, R, . . . ) su pojmovni. (Sve forme u ovom odjeljku bit ce bulovske, pa cemo cesto isputati termin bulovski.) Na primjer, forma: (PQ R) ((PQ) (Q R)) (3.1) je bulovska forma, IF-izgradena od egzistencijalnih formi: (PQ R), (PQ), (Q R),

koje su dobivene primjenom operatora na pojmovne forme: PQ R, PQ, Q R,

koje su IF-izgradene od atoma P, Q i R. Podforme bulovskih formi i pojmovne podforme pojmovnih bulovskih formi deniramo na standardni na in (v.str. 11). Pojmovni dio A egzistencijalne podforme A i sve njegove c pojmovne podforme su pojmovne podforme po etne forme. Atomi bulovske forme su atomi c njezinih pojmovnih podformi. Na primjer, (PQ R), (PQ) (Q R) su neke podforme od 3.1. To su i sve njene egzistencijske forme: (PQ R), (PQ) i (Q R). Pojmovne forme PQ, Q, Q R su neke pojmovne podforme od 3.1. To su i svi njezini atomi: P, Q i R. Deniranje formi je, kao i uvijek, na prvi korak u izgradnji odgovaraju e logike. Sljede i c c je korak deniranje interpretacije tih formi. Osnovna primjena pojmovnih formi je ta da ih prepoznamo kao forme konkretnih pojmova. Naravno, pojmovna forma A je forma nekog konkretnog pojma ako se on (ili neki njegov sinonim) moe dobit iz forme A interpretiranjem
64 |

LOGIKA KVANTIFIKACIJSKIH FORMI

atoma od A odgovaraju im konkretnim pojmovima. Budu i da vrijednost istinitosti interprec c tacije od A ovisi samo o ekstenziji interpretacije od A te da je ekstenzija interpretacije od A potuno odredena ekstenzijama interpretacije atoma od A, onda su (u bulovskoj logici) forme jednozna no interpretirane ekstenzijama njihovih pojmovnih atoma. c

INTERPRETACIJA BULOVSKE FORME (BSTRUKTURA)

Interpretacija bulovske forme je pridruenje podskupova nekog nepraznog skupa U atomima te forme. Skup U zovemo univerzumom te interpretacije. Dakle, interpretacija je funkcija
ext : A P(U)

gdje je A skup atoma, a P(U) partitivni skup univerzuma U. Ta funkcija moe biti totalna ili parcijalna, tj. moe pridruivati podskupove od U svim ili samo nekim pojmovnim atomima. c Bulovske interpretacije ce e zovemo bulovskim strukturama. Na primjer, sljede a tablica: c P + + Q +

a b c

zadaje Bstrukturu ciji se univerzum U = {a, b, c}, a ext je denirana na atomima P i Q tako da je ext(P) = {a, c} i ext(Q) = {a}. Istu strukturu zadaje i sljede i dijagram: c

FiXme: sli

Tako moemo prikazati bilo koju kona nu strukturu, tj. strukturu s kona nim univerzumom c c U, cija ext je denirana na kona no mnogo atoma. c Naravno, univerzum U ne mora biti kona an niti ext mora biti samo denirana na kona c c nom broju atoma. Na primjer, Bstruktura u kojoj je U = N = {0, 1, 2, 3, . . .} i u kojoj je ext(Pn ) = nN = {0, n, 2n, 3n, . . .} ima beskona an univerzum, a ext je denirana na beskona c c no mnogo atoma Pn . Naa denicija Bstrukture ispklju uje prazne univerzume. To je u redu, jer argumenti koc je formaliziramo bulovskim formama gotovo uvijek predstavljaju univerzume s bar nekoliko, ako ne i mnogo clanova. Mogli bismo cak re i da se umjesto na neprazne univerzume moec mo ograni iti na univerzume s npr. vie od 2 (3 ili cak beskona no mnogo) clanova. Razlog c c | 65

BULOVSKA LOGIKA POJMOVA

zbog kojeg to ne cinimo jest da se time ne bi promjenio skup valjanih, konzistentnih itd. formi. Naime, ako formu moemo u initi istinitom ili neistinitom u nekom malom nepraznom c univerzumu, onda to moemo u initi i u po volji velikom. c Razlozi za to su sljede i. Neka je x objekt u nekom malom univerzumu u kojem je atome c P, Q, . . . mogu e interpretirati tako da formu u inimo istinitom (odnosno neistinitom). Doc c dajmo univerzumu koliko god elimo novih objekata na kojima atome P, Q, . . . interpretiramo onako kako su interpretirani na x (tj. P, Q, . . . su istiniti o svakom od tih objekata akko su istiniti o x). Nove objekte tada nije mogu e razlikovati od x, bar to se ti e interpretacije nae c c forme, pa je ona i dalje istinita (odnosno neistinita). Prazni univerzum moe dovesti do promjena u tome to je valjano, konzistentno itd. Na primjer, forma A A istinita je u svakom nepraznom univerzumu, ali je neistinita u praznom. No, ve smo rekli, prazni univerzum rijetko nas zanima i zato ga isklju ujemo. Ako c c nas ikada zanima je li bulovska forma istinita u praznom univerzumu, dovoljno je na mjesto svake njezine egzistencijske forme uvrstiti i izra unati ukupnu vrijednost tako dobivene c IF-form (izgradene samo od konstanti ). To je vrijednost forme u praznom univerzumu. U prethodnim obrazloenjima pretpostavili smo da je inuitivno jasno kako se izra unavaju c vrijednosti istinitosti bulovske forme u zadanoj Bstrukturi (tu vrijednost takoder zovemo interpretacijom te forme u toj strukturi). Na primjer, ra un za formu P (P Q) u gore c zadanoj kona noj strukturi izgleda ovako: c
ext(P) = {a, b}

int(P) =

ext(P Q) = ext(P) ext(Q) = {a, b} {a} = {c} {b, c} = {c}

((PQ)) =

int(P (P Q)) = int(P) int((P Q)) = = =

Dakle, zadana forma je neistinita u zadanoj Bstrukturi (tj. njena interpretacija u toj strukturi je ). Taj se ra un temelji na sljede oj deniciji vrijednosti istinitosti bulovske podforme u B c c strukturi.

ISTINITOST BFORME U BSTRUKTURI

Vrijednost istinitosti Bforme F u Bstrukturi ext : A P(U), koja mora biti denirana na svim atomima forme F, ozna avamo sa int(F) i induktivno je deniramo s (i)-(iv). c i Na atomimanje ext ve denirana. c ii ext(A B) = ext(A) ext(B), ext(A B) = ext(A) ext(B), ext(A) = ext(A), ili za bilo koju istinosnu funkciju F(A, . . . , B): ext(F(A, . . . , B)) = F(ext(A), . . . , ext(B)). iii int(A) = ext(A)

iv int(A B) = int(A) int(B), int(A B) = int(A) int(B), int(A) = int(A), ili za bilo koju istinosnu funkciju F(A, . . . , B): int(F(A, . . . B)) = F(int(A), . . . , int(B)).
66 |

LOGIKA KVANTIFIKACIJSKIH FORMI

Gornja denicija zapravo opisuje kako se funkcija ext, denirana samo na atomima, proiruje na sve pojmovne forme ((i) i (ii)); kako se pomo u nje int denira na egzistencijskim c formama ((iii)); te kako se int zatim proiruje na sve forme ((iv)). Sljede i korak u izgradnji Blogike, denicija op e implikacije |= medu Bformama, sada c c je jednostavan.

BULOVSKA IMPLIKACIJA
Skup bulovskih formi implicira skup bulovskih formi , oznakom |= , ako ne postoji Bstruktura u kojoj su sve forme iz istinite i sve forme iz neistinite. Ova denicija, na ve standardni na in, uklju uje konzistentnost i inkonzistentnost: c c c akko |=, te valjanost i nevaljanost: F akko |= F.

Sada nam je preostalo jo zadnjim korak u naem pristupu izgradnji svih logika: pronala enje algoritma za testiranje implikacije |= . Cini se da u bulovskoj logici to postaje neto tee. Naime, cak i za kona ne skupove bulovskih formi i broj mogu ih interpretacija, c c tj. Bstruktura, beskona an je (ve je i broj mogu ih univerzuma beskona an). To zna i da bi c c c c c za (doslovno) testiranje implikacije |= trebalo izra unati vrijednosti istinitosti formi iz c i u beskona no mnogo Bstruktura. To ne izgleda kao algoritam koji ce u kona no mnogo c c koraka odgovoriti vrijedi li |= . Ako algoritam uop e postoji, sigurno je sosticiraniji. c Promotrimo jo jednom primjer konkretne implikacije s po etka ovog odjeljka, za koju c smo u uvodnom poglavlju tvrdili da je bulovska. Njezinu bulovsku formu opisali smo u prethodnom odjeljku: (B1) (B2) (BK) Njezina IFforma je: (IF1) (IF2) (IFK) pq qr sp KOV KO KO KV KOV KOV

Egzistencijske forme Bimplikacije su atomarne forme IFimplikacije (ozna ili smo ih c malim slovima p, q i r da ih ne brkamo s pojmovnim atomima). Metodom semanti kih stabala lako moemo ustanoviti da premise (IF1) i (IF2) istinosnoc funkcionalno ne impliciraju konkluziju (IFK), tj. da p q, q r |= s p. S najdesnije grane moemo i itati interpretaciju u kojoj su obje premise istinite, a konkc luzija je ipak neistinita: | 67

FiXme: fal

BULOVSKA LOGIKA POJMOVA

p KOV

q KO

r KV

s KOV

Naravno, u naoj IFanalizi nismo uzeli u obzir bulovsku formu od p, q, r i s koja je prikazana u zadnjem redu gornje tablice. Ako i nju uzmemo u obzir onda vidimo da interpretacija (p, q, r, s) = (, , , ) nije mogu a, to zna i da je implikacija ipak bulovski valjana. Nac c ime, r = KV i s = KOV = u kontradikciji je s q = KO = , to dokazujemo sljede im c li dijagram Vennovim dijagramom. Ako r = KV = i s = KOV = , to prikazuju horizontalna i vertikalna iscrtkavanja, onda je i KO = , jer je podru je KO iscrtkano. To je u kontradikciji s q = KO = . c Egzistencijske forme KO, KV i KOV ne mogu imati proizvoljne, medusobno neovisne interpretacije i to je bio uzrok neuspjeha nae IFanalize. (kao dokaza valjanosti implikacije). Medutim, o ito je da celije KOV, KOV, KOV, . . . (na koje K, O i V dijele univerzum U), neto c me: vennov sadre ili ne sadre neovisno jedna o drugoj. dijagram To zna i da celijske egzistencijske forme KOV, KOV, KOV, . . . (u kojima djeluje c na potpune konjunktivne blokove literala dane forme) mogu imati proizvoljne medusobno neovisne interpretacije. Slijedi da su sve mogu e bulovske interpretacije formi cije su egzisc tencijske forme celijske nita drugo do sve mogu e IFinterpretacije njenih celijskih egzisc tencijalnih formi. Zato se testiranje takvih celijskih formi svodi na standardne IFtestove. tovie, svaka je bulovska forma ekvivalentna nekoj celijskoj bulovskoj formi, pa opisana redukcija na IFtestove vrijedi za sve bulovske forme. Dovoljno je dokazati da je svaka egzistencijska forma A ekvivalentna celijskoj formi. To slijedi iz cinjenice da A ima ekvivalentnu potpunu alternacijsku normalnu formu K1 . . . Kn (u kojoj je svaki Ki potpuni konjunkcijski blok literala citave forme) i da (K1 . . . Kn ) K1 . . . Kn . Zadnja ekvivalencija o ito vrijedi, jer ne ega ima u uniji svih Ki akko ne ega ima u bar c c c jednom Ki . Konano moemo formulirati algoritam kojim se testira implikacija u bulovskoj logici, a ciju je ideju prvi objavio Herbrand 1930.g.

HERBRANDOV ALGORITAM ZA BULOVSKU IMPLIKACIJU

Ako su i skupovi bulovskih formi izgradenih od atoma P1 , . . . , Pn onda implikaciju |= testiramo u pet koraka. U svim formama iz i : (I) Egzistencijske forme A proirimo do ekvivalentnih egzistencijskih formi koje sadre sve atome P1 , . . . , Pn (-mnoenjima pojmovne forme A s Pi Pi ako atom Pi nije u A). (II) Pojmovne forme na koje djeluje prevodimo u ekvivalentne potpune alternacijske normalne forme. (III) Operator distribuiramo kroz sve alternacije.
68 |

LOGIKA KVANTIFIKACIJSKIH FORMI

(IV) Egzistencijske forme dobivene u prva tri koraka zamjenimo IFatomima p, q, . . .. Tako smo kona no skupove Bformi i transformirali u skupove IFformi i . c (V) Standardnim IFtestovima testiramo |= . to zaklju imo o |= vrijedi i za c |= . Postupak ilustriramo na naem uvodnom primjeru: (B1) (B2) (BK) u. KOV KO KO KV KOV KOV

3.3

Kvantikacijske forme

U prirodnim jezicima op e pojmove moemo izraziti imenicama, pridjevima, glagolima itd. c (usp. po etne primjere u 3.1). Frege je, u drugoj polovici 19.st., ukazao na to da svaku tvrdnju c o nekom objektumoemo shvatiti kao predikaciju nekog op eg pojma tom objektu; cak i onda c ako je tvrdnja izrazito sloena i ne izraava taj pojam jednostavnom imenicom, pridjevom, glagolom itd. Promotrimo sljede u tvrdnju: c Petar se posvadao s Lukom jer je Luka bio u vezi s drugom enom njegovog mladeg brata. Na prvi pogled nije jasno koji pojam prediciran Petru izraava isto to i gornja tvrdnja. Ipak prirodni jezici imaju sredstvo za izgradnju takvih pojmova. To su relativne re (cenice (koje bi to nije bilo zvati relativnim pojmovima); u naem slu aju: c c onaj koji se posvadao s Lukom jer je Luka bio u vezi s drugom enom njego vog mladeg brata U logici zamjenice onog, koji, ovaj itd. ozna avamo s x, y, z itd. i zovemo ih varijablama. c Tako naa relativna re enica postaje neto jasnije: c x takav da se x posvadao s Lukom jer je Luka bio u vezi s drugom enom x-ovog mladeg brata (npr. sada je jasnije na koga se odnosi njegov iz prethodne formulacije). Sloen op i pojam x takav da . . . x . . ., koji je dobiven iz re enice . . . x . . ., u logici zoc c vemo apstraktom i ozna avamo s {x : . . . x . . .}. (Naravno, ako je re enica . . . x . . . jednosc c tavna imenska, pridjevska ili sli na predikacija, onda apstrakt postaje nepotrebno sloen izraz c jednostavnog imenskog, pridjevskog ili sli nog pojma. Na primjer, {x : x je logi ar}=logi ar, c c c {x : x je lijep}=lijep itd.) | 69