ZATITA SPOMENIKA KULTURE U BOSNI I HERCEGOVINI

P R O T E C T I O N DES M O N U M E N T S CULTURELS DE BOSNIE ET HERCEGOVINE Na zatiti spomenika kulture u Bosni i Hercegovini po elo se neto raditi tek osnutkom Muzejskog drutva u Sara jevu 1884 godine, koje je imalo zadatak da uva, prikuplja i obrauje spomenike Bosne i Hercegovine. Drutvo je 1888 godine pretvoreno u Zemaljski muzej koji se za kratko vri jeme razvio u uglednu naunu ustanovu, ali tim nije bilo sprijeeno propadanje i raznoenje pokretnih spomenika kul ture, koje su okupatorski vojnici i oficiri, kao egzotine pred mete, odnosili iz B. H. Uslijed toga, kao i zbog drugih ugroavanja spomenika kulture, okupaciona vlada je 1892 godine izdala Naredbu o uvanju historikih spomenika, zatim o postupku sa starinama i drugim u historikom ili kulturno-historikom pogledu znamenitim objektima prema kojoj je politikim vlastima stavljena u zadatak briga o spomenicima kulture. Meutim, od ove naredbe nije bilo mnogo koristi. U bivoj Jugoslaviji nije skoro nita uinjeno na zatiti spomenika. ak nije donesen ni zakon o njihovoj zatiti koji bi vaio za cijelu dravu iako su takav zakon traili mnogi nauni radnici i naune ustanove. Novi i pravi odnos prema spomenicima kulture je te kovina nae Narodne revolucije. Opti preobraaj u itavom ivotu naeg naroda poslije pobjedonosnog zavretka oslo bodilake borbe odredio je i odnos nae narodne vlasti pre ma prosvjeti i kulturi uopte, pa i prema spomenicima kul ture napose. Tako je jo 23 jula 1945 godine, dakle, nepo sredno poslije Osloboenja, donesen Zakon o zatiti spome nika kulture i prirodnih rijetkosti, koji je slijedee godine izmijenjen i dopunjen, te objavljen u Slubenom listu FNRJ (8 oktobra 1946 god.) kao Opti zakon o zatiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti. U okviru ovog opteg zakona donesen je i Zakon o za titi spomenika kulture i prirodnih rijetkosti BiH, koji je objavljen u Slubenom listu NR BiH br. 18 od 30 aprila 1947 godine. U smislu Zakona od 23 jula 1945 godine odlukom Mi nistarstva prosvjete Narodne Vlade BiH broj 4977 od 19 septembra 1945 godine osnovan je pri Zemaljskom muzeju u Sarajevu Zemaljski zavod za zatitu i nauno prouavanje spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Herce govine. Prema toj odluci poslovima Zavoda rukovodio je direktor Muzeja, a radove na zatiti obavljali su slubenici Muzeja pored svojih redovnih dunosti. Kasnijom odlukom istog Ministarstva (broj 3115 od 26 II 1946 godine), formirana su pri Zemaljskom muzeju dva posebna zavoda, i to: Zemaljski zavod za zatitu spomenika kulture u Narodnoj republici Bosni i Hercegovini i Ze maljski zavod za zatitu prirode Narodne republike Bosne i Hercegovine. Faktino zavodi se nijesu ni odvajali. Uvidjelo se da poslovi zatite moraju imati svoju samostalnu ustanovu i svoj aparat. U februaru 1947 godine postavljen je posebni rukovodilac Zavoda, a to upravo i znai poetak samostal nog djelovanja ove ustanove. Kao nova, dotle nepoznata ustanova, Zavod je, borei se sa velikim tekoama, morao da sebi kri put dok je dosti gao dananji stepen razvitka. Jedna od glavnih tekoa u radu Zavoda bila je u po manjkanju strunog kadra, Kroz skoro cijelu godinu 1947 u Zavodu je bio samo jedan slubenik. Krajem te godine Zavod dobiva jednog penzionisanog muzejskog strunjaka kao honorarnog slubenika, a krajem 1948 godine i jednog istoriara. Godine 1950 je dobio i arheologa (studenta), 1951 orijentalistu-epigrafiara, a 1952 godine arhitektu. Pred ovako malen broj strunjaka, koji jo nijesu imali ni iskustva u radu na zatiti spomenika, niti su im stavljana na raspolaganje potrebna materijalna sredstva, postavljali su se odmah u poetku teki i veliki zadaci. Poznato je da vandalizam okupatora i njegovih reakci onarnih trabanata (ustaa i etnika) u svom ruilakom bi jesu nije poznavao granica, pa su tom prilikom nastradali i mnogi spomenici kulture od kojih su neki hitnom spasavalakom intervencijom mogli biti sauvani. I dok su ovi tee ili lake oteeni spomenici vapili za pomo, dotle je drugim zaprijetila nova opasnost. Probuena svijest i stvaralaki elan irokih narodnih masa pretvorio je cijelu nau zemlju u jedno veliko radilite sa ciljem da se obnovi ono to je okupator poruio i da se izgradi novo, vee i ljepe nego to je ranije bilo. Prosijecanjem novih drumskih i eljeznikih puteva i kanala, regulacijom gradova, kopanjem temelja i gradnjom hiljada veih i manjih zgrada pojavili su se mnogobrojni problemi zatite spomenika kulture. Kada se jo uzme u obzir da zatita spomenika kod nas nije imala nikakve tradicije, kao i kulturna zaostalost irokih narodnih masa, nije teko pretpostaviti u kakvom se poloaju nala malobrojna ekipa Zavoda pri organizovanju poslova na za titi spomenika.

199

EVIDENCIJA SPOMENIKA
Da bi se moglo poeti sa sistematskim radom na zatiti spomenika kulture treba1o je prije svega izraditi privremenu evidenciju aheolokih nalazita i ostalih objekata spomenike vrijednosti na teritoriji Bosne i Hercegovine. Pri ovom poslu Zavod se koristio rukopisom V. Radimskoga Archaeologisches Ortslexicom von Bosnien und der Herzegovina, koji se nalazi u njegovu posjedu, zatim objavljenim podacima u literaturi (Glasnik Zemaljskog muzeja, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovina, Glas Srpske akademije nauka, Rad Jugoslavenske akademije, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva itd.). Tako su ubiljeeni u provizorne kartone po srezovima svi objekti predistoriske, rimske i srednjevjekovne epohe sa oznakom literature. Na osnovu ovih i drugih podataka izraeni su spi skovi spomenika za svako sresko podruje i dostavljeni na dlenim sreskim (gradskim) narodnim odborima s pozivom da ovi putem mjesnih organa narodne vlasti, uitelja osnov nih kola itd. izvre kontrolu dostavljenih spiskova na samom terenu i o promjenama, kojih svakako ima dosta, obavijeste Zavod. Ovom pozivu odazvalo se samo nekoliko narodnih odbora. Za izradu stalne evidencije spomenika bio je potreban odlazak strunjaka na teren. Zbog malog broja svojih stru njaka Zavod se obraao za pomo saradnicima izvan Zavoda, koji su mu pomogli u prikupljanju podataka obilazei po jedina mjesta u naoj Republici. Na osnovu ovih podataka i strune literature izraeni su kartoteni listovi stalne evi dencije spomenika za sve objekte koji su stavljeni pod za titu drave. Do sada je inventarisano i nauno obraeno oko 500 ne pokretnih i 35 pokretnih spomenika kulture. Od nepokretnih zatieno je 30 starih crkava i manastira, 27 esama i adrvana, 87 ruevina starih gradova i kula, 70 starih da mija i tekija, 7 starih prosvjetnih zgrada, 16 mostova, 76 memorijalnih spomenika (srednjevjekovnih nekropola, starih muslimanskih grobalja i turbeta), 40 stambenih zgrada (gradskih), 12 privrednih objekata, 16 utilitarnih objekata, 14 arheolokih lokaliteta, 6 zgrada koje su vezane za vane dogaaje iz NOB itd. Iz ovih podataka vidi se da je dosada vrlo mala panja posveivana pokretnim spomenicima kulture, a od ovih naj manja bibliotekama, ikonama, slikama, predmetima primije njene umjetnosti i etnografskim predmetima. To je zbog toga to Zavod nije imao strunjake za taj posao, a ni sada ih nema (nema istoriara umjetnosti, konzervatora za likovnu umjetnost, a ni etnografa). Iz istih razloga, vrlo je malo dosada moglo biti govora o zatiti i prouavanju prirodnih rijetkosti. Ovdje treba napomenuti da je Zavod odnedavno poeo da prouava i zatiuje i spemenike iz perioda Narodnooslobodilakog rata. Kod stavljanja objekata pod zatitu drave praktikujemo ovakav postupak: Najprije strunjak za odnosnu vrstu spomenika prikupi podatke o objektu za koji smatra da treba biti posebno stavljen pod zatitu drave i predlae to Za vodu, odnosno Strunom savjetu Zavoda sa svojim obrazlo enjem. Ako se struni savjet sloi sa predlogom, Zavod do nosi odluku o stavljanju pod zatitu drave dotinog objekta i izrauje rjeenje u etiri primjerka. Jedan primjerak do stavlja se vlasniku objekta, drugi nadlenom Sreskom naro dnom odboru za njegovu evidenciju, trei (samo za nepo kretne objekte) nadlenom zemljino-knjinom sudu radi ubiljebe u zemljine knjige, a etvrti ostaje u Zavodu. Bu dui da su u mnogim srezovima za vrijeme rata zemljine knjige upropatene, to je teko ilo sa dobivanjem potrebnih gruntovnih i katastarskih podataka bez kojih neki zemljino knjini sudovi nijesu htjeli da izvre upis u zemljinoj knjizi za zatienu nekretninu. Na kraju se i to pitanje ure dilo na taj nain to se u zahtjevu za zemljino-knjinu ubiljebu moraju navesti poblie oznake o nekretninama za koje u zemljine knjige unitene i dati taan popis zemljita na kojima se nekretnine nalaze. U vezi sa evidencijom i zatitom spomenika vreno je tehniko snimanje, samo to je taj posao iao dosta teko dok nismo imali svoga arhitektu. T a d a je Zavod za te poslove morao da angauje vanjske saradnike. Uza sve to izraeno je do danas vie od 200 tlocrta, crtea i skica zatienih objekata, to ini sastavni dio kartoteke Zavoda. Zavod nije ispustio iz vida ni izradu opte evedencije. Do sada su izraeni listovi opte evidencije za 390 spome nika kulture koji su stavljeni pod zatitu drave. Po jedan primjerak ovih listova dostavljen je Narodnom odboru na ijem se podruju spomenik nalazi i Saveznom institutu za zatitu spomenika kulture u Beogradu.

FOTOTEKA
Od poetka svoga rada Zavod je prikupljao i foto-snimke vanijih spomenika kulture. Neto je fotografija otkupljeno, a neto je dobiveno kopiranjem negativa iz zbirke Zemalj skog muzeja u Sarajevu. Meu otkupljenim fotografijama nalazi se i kolekcija originalnih snimaka starog Sarajeva iz 1892 godine, a iz Muzejske zbirke kopirali smo snimke sta rih gradova-utvrda, Mogorjela i izvjestan broj objekata stambene arhitekture. Fotosnimanje su uglavnom obavljali sami slubenici Zavoda. Najvie fotografija prikupljeno je u toku 1952 godine zbog toga to smo ove godine imali vie slubenika i saradnika i to smo nastojali da fotografiemo i sve konzervatorske radove koje smo obavljali u toku godine. Osim toga za snimanje vanijih objekata i pri rodnih ljepota u dolini Neretve koja e se potopiti Jablanikim jezerom, angaovali smo strunjaka iz Foto-slube BiH. Kako Zavod nije imao svog strunog fotografa, to se nije moglo ni pristupiti planskom snimanju spomenika. Fototeka ima i manju kolekciju negativa. Sav materijal (preko 1000 fotografija) fototeke je svrstan u 10 grupa: arheologija, crkve-manastiri, damije-medresetekije, stari gradovi-utvrenja, graanska arhitektura-naselja, steci-nekropole, niani-turbeta, mostovi-esme-sahatkule, ori jentalni natpisi i razno. U svakoj od ovih grupa fotografije

200

su poredane abecednim redom srezova i mjesta. Fotografije se naljepljuju na posebne kartone koji s druge strane imaju etiketu sa najvanijim podacima o fotografisanim objektima.

Kartoteka Zavoda (opta evidencija, zbirka tehnikih snimaka i fototeka) je javna, i njome se ve neki nauni i javni radnici slue.

RAD NA PROPAGANDI
Kao prva mjera koju je Zavod preuzeo na propagiranju i zatiti spomenika kulture tampani su plakati, letci i apeli u kojima se ukazuje na veliku vanost sluajnih arheolokih nalaza kao i potrebu njihove zatite. Ovi letci su rasturani po raznim gradilitima i dostavljani narodnim odborima onih podruja gdje su se izvodili zemljani radovi. Nadalje se Zavod obraao na razne ustanove kao napr. Upravu ru darskih preduzea, Ministarstvo graevina, Ministarstvo ko munalnih poslova, Upravu za melioracije itd. sa molbom da se naredi preduzeima za izvoenje radova da se prilikom nalaza nekog arheolokog objekta taj objekat sauva i o na lazu obavijesti Zavod. Isto tako na poetku radova na Omladinskoj pruzi Banjaluka-Doboj pretstavnik Zavoda je posjetio Glavni tab omladinskih brigada, zamolio da se omladincima skrene pa nja na eventualne arheoloke nalaze i tom prilikom odrao nekoliko predavanja i razdijelio izvjestan broj letaka, pla kata i apela. U svrhu popularisanja spomenika i njihove zat'te obja vljen je vei broj lanaka u raznim dnevnim listovima i asopis r ma koje su pisali slubenici i saradnci Zavoda, te odrano nekoliko predavanja na Radio stanici u Sarajevu i Dubrovniku. Studentskoj i srednjokolskoj omladini Sarajeva prikazano je nekoliko pretstava nastavnog tonfilma Srednjevjekovni spomenici Bosne i Hercegovine, koji je Savezni institut za zatitu spomenika stavio na raspolaganje ovome Zavodu. U istu svrhu odrano je nekoliko predavanja o spo menicima i njihovoj zatiti u koli Narodne milicije, po jedno predavanje oficirima sarajevskog i apljinskog garni zona, te vie predavanja o sednjevjekovnoj kulturi BiH u raznim mjestima nae republike. U junu 1951 godine prireena je u Sarajevu izloba re stauriranih ikona majstora Longina iz crkve Lomnice. U svrhu propagande i bo'je zatite spomenika Zavod je dostavio narodnim odborima 450 limenih ploa za obiljea vanje spomenika sa tekstom: Ovaj spomenik kulture stoji pod zatitom drave i Ovo groblje kao spomenik kulture stoji pod zatitom drave. Osim toga na terenu tri sreza sjeverne Bosne dato je tri desetak pretstava sa nastavnim zvunim filmom ta je Spomenik kulture?, koji nam je Savezni Institut stavio na raspolaganje u naoj popagandi.

SARADNJA SA DRUGIM USTANOVAMA I NARODNIM ODBORIMA

Poto je u prvom periodu rada Zavoda bila vrlo slaba veza sa nekim narodnim odborima gdje je upravo bilo nu no potrebno da se oni angauju oko spaavanja ugroenih spomenika, obratili smo se Kontrolnoj komisiji BiH koja nam je svojom intervencijom (upuivanjem njezinih slubenika na teren, koji su upozoravali organe narodnih odbora na za konske obaveze prema spomenicima kulture) mnogo pomogla, Oblasni narodni odbor u Mostaru namjeravao je da porui neke zgrade u blizini Starog mosta, kako bi na tai nain otvorio pogled na most. Poto je to zadiralo u vrlo vano pitanje uvanja cjeline starog Mostara, to smo konzultovali naeg poznatog urbanistikog strunjaka, inenjeraarhitekta Juraja Neidhardta. On je prouio arhitektonsko-urbanistiki problem ove sredine i njenog konzerviranja. U smi slu njegovog elaborata po ovom problemu, Zavod je poduzeo potrebne mjere na zatiti starog Mostara. Strunjaci Konzervatorskog zavoda u Zagrebu, ing. arh. Fui i prof. Stahuljak, pregledali su staru banjoluku tvr avu Kastel i ostale spomenike u Banjaluci, te su o konzer vatorskoj problematici ovih spomenika Zavodu i GNO-u u Banjaluci podnijeli svoj struni elaborat. U vezi s tim ing. Fui je izradio elaborat za (restauraciju Ferhad-paine damije u Banjaluci, koja se ve drugu godinu pod njegovim strunim nadzorom i obavlja. Pored saradnje sa Urbanistikim zavodom BiH i Kon zervatorskim zavodom NR Hrvatske, ovaj Zavod je imao stalnu pomo i Saveznog instituta u Beogradu. Tako je ing. arh. Ivan Zdravkovi, konzervatorski strunjak toga Instituta, dao potrebna uputstva za konzerviranje kula Starog mosta u Mostaru i nekih spomenika u Sarajevu. Ing. Zdrav kovi je naroito pomogao u rjeavanju pitanja konzervira nja stare arije u Sarajevu. Za Zavod je vrlo korisna sta'na veza koja se odrava sa Zemaljskim muzejem u Sarajevu i pojedinim njegovim strunjacima. Zavod je, zapravo, izrastao iz ove poznate na une ustanove, koja i za period od nekoliko decenija prije osnivanja Zavoda ima zasluga na uvanju spomenika kul ture u BiH. Zavod odrava vezu i sa Institutom za arheologiju Slo venske akademije u Ljubljani. Naroito je korisna pomo koju nam je ukazao lan Akademije prof. dr. Sreko Brodar. Koristei naune ekskurzije Arheolokog instituta Srpske Akademije nauka kroz Hercegovinu, 194950 godine, Zavod je doao do dragocjenih podataka o starim srpskim crkvama i manastirima. I Muzej grada Sarajeva bio je u stalnom kontaktu sa Zavodom pri izvoenju konzervatorskih radova na spome nicima u gradu Sarajevu, i sam je mnogo doprinio da se radovi to bolje i to pravilnije izvre. Zavod je za vrijeme cijelog trajanja radova na resta uraciji mosta Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu stajao u vezi sa Upravom za putove Privrednog savjeta NR BiH, i vodio brigu da se radovi vre tano prema odabranom projektu, kako se ne bi umanjila spomenika vrijednost toga znamenitog arhitektonskog objekta.

201

Organi J N A i Narodne milicije pokazali su dosta razu mijevanja za zatitu spomenika na terenu i na svoj nain pomogli Zavodu u njegovim akcijama. Jo nije uspostavljena saradnja Zavoda sa nekim usta novama i organizacijama, koje bi mogle pruiti pomo Za vodu u njegovu radu na zatiti spomenika kulture. Tako Za vod nastoji da se to prije obezbijedi saradnja sa organima za turizam, sa savezima kulturno-prosvjetnih drutva i sa samim drutvima, kao i sa slinim organizacijama i usta novama. Odnos narodnih odbora prema zatiti spomenika pobolj avao se iz godine u godinu. Neposredno poslije Osloboenja veina narodnih odbora nije poklanjala panje spomenicima, tavie, neki su od njih i krili odredbe Zakona, zbog ega je Zavod morao traiti intervenciju viih organa narodne vlasti i Javnog tuiotva. Tako je GNO u Jajcu otvorio majdan sedre na zatienom groblju na Varenicama, i dozvolio da se porui jedna stambena zgrada koja je kao rijedak spome nik kulture bila stavljena pod zatitu drave. Zavod je morao intervenisati putem Predsjednitva vlade NR BiH kada je Sreski narodni odbor u Maglaju dozvolio da se otvori ka meni majdan u neposrednoj blizini Starog grada, ime se ne samo nagrdila okolica ovoga spomenika, nego mu je zapri jetila i opasnost ruenja. U naoj dnevnoj tampi je ve bilo govora o protuzakonitoj dozvoli ruenja zatiene Lala-paine damije u Duvnu, koja je pretstavljala za taj kraj vrlo va an spomenik kulture iz XVI vijeka. Karakteristian sluaj nepravilnog odnosa prema spomenicima desio se sa Aladadamijom u Foi, koja je nadaleko poznata zbog svoje arhi tektonske ljepote i ornamentalnih zidnih dekoracija u secco tehnici. Sreski NO u Foi je htio da od ove damije na pravi itni magazin, a kada je u tome naom interven cijom bio sprijeen, napravio je od nje skladite kolskog namjetaja, ime je ozbiljno ugrozio unutranju dekoraciju.

Intervencijom Javnog tuiotva damija je ispranjena. Bilo je jo sluajeva gdje se narodni odbori nisu drali propisa Zakona o zatiti spomenika, ni uputstva viih organa narod nih vlasti. Ovdje emo spomenuti jo samo sluaj sa Selimijom damijom u Kneini, srez Sokolac. Ovaj objekat iz XVI vijeka gradio je, po svoj prilici, neki majstor iz kole Mimara Sinana. On se prilino dobro do danas sauvao. Poto je SNO u Sokolcu tu damiju pretvorio u magazin za ito, Zavod je zatraio da se ona isprazni, tim prije to je na njoj trebalo izvriti i neke manje opravke. Spomenuti SNO ne samo da nije udovoljio tome traenju, nego je jednim do pisom tvrdio da ta damija ne pretstavlja nikakav spomenik kulture, i da je Zavod pogrijeio kad ju je stavio pod zatitu drave, potkrepljujui to neistinitom konstatacijom da je da mija novijeg datuma, i da jo ima starih ljudi koji pamte kada je ona graena. Tek na linu intervenciju pretsjednika Kontrolne komisije za BiH ovaj objekat je ispranjen i omoguena njegova opravka. Meutim, kako je to naprijed istaknuto, u zadnje vrijeme se odnos narodnih odbora pre ma spomenicima kulture znatno popravio. Neki narodni od bori, kao napr., Odbor grada Sarajeva, Mostara i Banjaluke, mogli bi sluiti za primjer kako se treba brinuti za spome nike kulture. Nadamo se da e se i drugi odbori na ovo ugledati. Angaovanjem ogromnih materijalnih sredstava za iz gradnju najhitnijih privrednih, saobraajnih i drugih obje kata petogodinjeg plana nisu se za konzervatorsko-restauratorske radove na spomenicima kulture mogli dodjeljivati vei krediti u budetu, zbog ega su rezultati Zavoda na ovom sektoru djelatnosti sve do 1952 godine bili dosta skrom ni. Tek 1952 godine mogli su biti osigurani znatniji krediti u budetu Zavoda kao i u budetu narodnih odbora u ove svrhe.

VEZA SA TERENOM
Radi veze sa terenom Zavod je postavio povjerenike (terenske saradnike) u svim srezovima u kojima ima spome nika kulture. Ovi povjerenici, kao ovlateni pretstavnici Za voda, imaju zadatak da vode evedinciju spomenika svog za titnog podruja, da prikupljaju podatke o spomenicima i dostavljaju ih Zavodu, da vode brigu o pravilnoj primjeni uputstava za zatitu spomenika i o saradnji sa organima narodnih vlasti i sa drugim ustanovama i organizacijama. Povjerenici treba da obilaze teren i upozoravaju organe vla sti kao i Zavod o eventualnom ugroavanju spomenika. Ukratko, njihova je funkcija zamiljena tako da prate ivot svakog spomenika na svom podruju, i da o svakoj promjeni obavjetavaju Zavod, a i druge organe koji imaju zadatak da se brinu o spomenicima. Da bi se dobio koliko-toliko kvalitetan kadar povjere nika, Ministarstvo za nauku i kulturu obrazovalo je u julu 1950 godine u Sarajevu desetodnevni teaj za povjerenike zatite, koji su pohaali i neki drugovi iz NR Makedonije, NR Crne Gore i sa Kosmeta. Poto su veina povjerenika slubenici koji su jo i prezaposleni svojim redovnim duno stima, to mnogi od njih ovu povjereniku dunost, dakle du nost neke vrste poasnih konzervatora, koja je besplatna, ne obavljaju stalno i potpuno. Stekli smo uvjerenje da se pro blem vre i stalnije veze sa terenom mora rjeavati na drugi nain. Pronali smo nekoliko povjerenika koji imaju ljubavi i smisla za ovakav posao, i oni nam mnogo pomau. Zavod nema plaenih uvara spomenika kulture, ali se osjea potreba da se oni postave barem tamo gdje postoje vaniji spomenici ili gdje postoje grupe spomenika. Nekoliko takvih uvara namjeravamo da postavimo poetkom 1953 godine.

202

ARHEOLOKI POSLOVI
U pogledu radova na arheolokom istraivanju nae zemlje aktivnost Zavoda nije ograniena samo na admini strativno evidentiranje radova na tom polju. Zemaljski mu zej u Sarajevu kao centralna istraivalaka nauna ustanova u arheolokoj struci na podruju Bosne i Hercegovine vodi bri gu o iskopavanju i sluajnim nalazima na terenu. Zavod u tom pogledu sarauje za Zemaljskim muzejem i aktivno mu pomae. U tom je radu od pomoi mrea povjerenika zatite spomenika koji su u kontaktu sa Zavodom. Vanija arheolo ka nalazita stavljaju se pod zatitu drave i vidno se obi ljeavaju na terenu, da bi se na taj nain otklonila opasnost od eventualnog unitavanja kulturnog blaga. Evidencijom se obuhvataju sva iskopavanja arheolokih lokaliteta (sistematska i zatitna), zatim rekognosciranja te rena, kao i sluajni nalazi. Sistematskih iskopavanja u periodu od 1947 do 1952 go dine bilo je 5 i to na 2 lokaliteta neolitske kulture (jedno u Mujevinama i dva na Nebu u dolini Bile), 2 na lokalite tima slavonske kulture (jedno u peini Hrustovai i jedno na Gradini iznad Alihoda) i 1 na lokalitetu iz Srednjeg vijeka (na Crkvini u Rogaiima). Zatitna iskopavanja vre se na onim mjestima koja su na koji bilo nain ugroena. Vei dio ovih radova izvodi se u podrujima velike privredne izgradnje, tako napr. u podru ju budueg jezera kod hidrocentrale Jablanica, kod rudnika u Kaknju, na Ilidi kod Sarajeva i slino. Kronoloki nabrojeno ovi su se radovi odvijali ovako: 1948 godine pretraena je srednjevjekovna nekropola u Sultanoviima kod Bugojna, to jest na mjestu gdje je za vrijeme rata izgradnjom bunkera dolo do nalaza pozlaene konja nike opreme. Iste godine djelomino je pretraeno nalazite na Crkvini u Zgoi, srednjevjekovnom lokalitetu sa fra gmentima antikih spomenika. U Stocu je otkopan antiki grob sa prilozima. Na Ilidi se 1950 godine pristupilo istra ivanju antikog naselja. Sljedee godine izvreni su spasavalaki radovi na paleolitskom lokalitetu na Usori kod Do boja. U podruju budueg Jablanikog jezera zapoeli su 1952 godine radovi sa ciljem da se prije potapljanja proue i spase najvaniji spomenici. Tokom rada naunici su izme u ostalog otkrili tragove jednog neolitskog naselja koje je prvo dosada otkriveno u Hercegovini, a koje u kulturnoistoriskom pogledu pretstavlja novost za arheologiju BiH. Osim toga ovdje su vrena iskopavanja spomenika koji se odnose na kasniju predistoriju, antiku kulturu i Srednji vi jek. Rezultati su zadovoljavajui. Arheoloka rekognosciranja vrena su u prvom redu na ugroenijim terenima, ali je bilo i sistematskih istraivanja. Tako su strunjaci Zavoda i Zemaljskog muzeja odvo jeno, ili zajedniki, rekognoscirali terene na kojima se vre masovne akcije (Omladinska pruga Banjaluka-Doboj, do lina Neretve), zatim gradilita veih privrednih preduzea (Predionica u Vrapiima, eljezara u Zenici) te rudniktroskovite u Blagaju na Sani, rudnik u Brezi, itd. Sistematski je istraeno Ivanjsko polje (Bos. Brod i oko lica), gornji tok Ukrine (Kulai-Kremna), dolina Neretve od Konjica do Jablanice, donji tok Rame, Kupres, KiseljakFojnica, Gornja Sanica, okolica Bos. Petrovca, okolica Sa rajeva, Zvornika, Prijedora, Doboja, ipova itd. Sluajnih nalaza bilo je vie. Ponekad su prijave stizale preko povjerenika Zavoda, a nekad putem drugih posrednika izravno Zemaljskom muzeju. U sluaju potrebe Zavod alje svog strunjaka za arheologiju na teren, koji na licu mjesta poduzima sve potrebne mjere za spaavanje i snimanje oko line nalaza. O nalazima u periodu od 1945 do 1948 godine nemamo tane evidencije. U 1949 godini evidenatiran je bogat nalaz bronanog priloga u Gornjoj Tuzli, u jednom predistoriskom grobu. Dogovorno sa Zemaljskim muzejem predmeti su predati na uvanje Zaviajnom muzeju u Tuzli. U selu Klope kod Zenice, prilikom kopanja nekog kanala, radnici su nali srednjevjekovni srebreni novac, koji je djelomino prikupljen i uvrten u zbirku Zemaljskog muzeja. Na Glasinakom polju naen je 1950 godine predistoriski grob sa bronanim prilozima. Prilozi su u Zemaljskom muzeju. Go dine 1951 u Konjicu su otkrivene dvije antike urne sa pe pelom i prilozima. U sporazumu sa Zemaljskim muzejem predmeti su predati Gradskom narodnom odboru u Konjicu, koji vri pripreme za osnivanje zaviajnog muzeja. Iste go dine u Bugojnu su otkrivene dvije male rimske are od la pora sa tragovima natpisa, koje su prenesene na uvanje u Zemaljski muzej. Poetkom 1952 god. prijavljen nam je na laz predistoriskih bronanih predmeta u Grapskoj kod Do boja. Pregledom nalazita ustanovili smo da predmeti po tjeu od dva, vjerojatno ilirska, groba sa paljevinom. Pre dmeti su bili razneseni, ali je Zavodu uspjelo da preko ue nika gimnazije u Doboju, mjesnog uitelja i Povjerenitva unutranjih poslova SNO-a sve predmete, izuzev jedne fi bule, pronae i preda Zemaljskom muzeju na prouavanje i uvanje. Iste godine pronaena je kod Bratunca jedna vrlo lijepo sauvana rimska stela sa reljefnim prikazom i natpi som. Jo nije donesena odluka o smjetaju ove stele. Takoer je Zavodu prijavljen nalaz zanimljivog ljudskog kostura u jednoj pilji blizu Travnika. Materijal e biti predat antro pologu na prouavanje. Nedavno je u Vareu otkriven up sa vrlo starim novcima Dubrovake republike. Intervencijom Zemaljskog muzeja novac je pohranjen u zbirci samog muzeja.

RAD NA STECIMA
Meu najvanije dokumente za prouavanje srednjevjekovne istorije Bosne i Hercegovine spadaju nadgrobni spo menici iz toga doba steci, iji se broj, naalost, iz dana u dan smanjuje poto su oni vrlo pogodni kao graevinski materijal. Zbog toga je 1951 i 1952 godine preduzeta iroka akcija za prikupljanje podataka o stecima kao i za njihovu naunu obradu, o emu se govori na drugom mjestu u ovom godinjaku.

203

ORIJENTALNI NATPISI
Epigrafski spomenici na turskom, arapskom i perzijskom jeziku su od prvorazrednog znaaja za prouavanje prolosti naih naroda pod turskom vladavinom. Oni su ujedno naj vaniji i najsigurniji izvori za prouavanje raznih turskih institucija u naim krajevima. Pored toga istoni epigrafski spomenici pretstavljaju spomenike umjetnikog znaaja obzi rom na njihov nain dekorisanja, vrstu pisma itd. 17 naoj Republici ima prilian broj ovakvih spomenika. Oni su sve do danas ostali neispitani i neobraeni, a zub vremena i na njima vri svoje djelovanje. Zbog svega toga je Zavod po etkom 1951 pristupio sistematskom prikupljanju i proua vanju ovih natpisa. Do danas je sakupljeno 2000 natpisa sa raznih spomenika: mostova, esama, tekija (manastira), da mija, kola i konano nadgrobnih spomenika od kojih se ve ina odnosi na Sarajevo (preko 1000), a ostali na Travnik, Jajce, Banju Luku, Biha, Mostar, Cazin, Fou, Prau, Bla gaj, Poitelj i Konjic. Svaki natpis doslovno se prepisuje na posebni listi na kojem se ujedno oznauje njegov lokalitet, veliina, vrsta pi sma, eventualni ornamentalni motivi itd. Pored toga svi se vaniji i karakteristini natpisi kopiraju. Pored sistematskog prikupljanja ovog materijala Jvri se njegovo sreivanje i obraivanje. Tako su u Prilozima II Orijentalnog instituta u Sarajevu ve objavljeni najsta riji natpisi Sarajeva, a sada se priprema za publikovanje zbirka najstarijih turskih natpisa iz ostalih mjesta Bosne i Hercegovine.

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI
Konzervatorsko-restauratorskim radovima poelo se 1948 godine. T a d a su, prije svega, izmijenjeni krovovi na kapi jama Starog grada u Sarajevu: V i e g r a d s k o j k a p i j i , i r o k c u i P l o i , i konzerviran jedan dio zida. Posao su izveli domai majstori duneri na starinski nain, dosta dobro. U vezi s ovim nije bilo problema; postojao je dokumentarni materijal o objektima. Posao je izveden o tro ku i pod nadzorom GNO-a Sarajevo. Iste godine izvreno je pokrivanje dviju kula poznatog S t a r o g g r a d a u V r a n d u k u , koji lei n a jednom o d najprometnijih puteva u Bosni. I ovaj posao obavili su do mai duneri po uzoru na stari preostali dio krova, dosta dobro. U 1949 godini postavljene su stepenice i krov na T o r n j u sv, L u k e u J a j c u , jedinom romanskom spome niku kulture u Bosni i Hercegovini, iz XV vijeka. Ovaj po sao, koji je inae izveden vrlo solidno, obiljeava poetak konzervacije ovog vanog objekta. Te godine jo je samo po pravljen grob sarajevskog pjesnika Mejlije ( X V I I I st.) u D o c u kod Travnika. Zavod se vie ba vio prouavanjem spomenika i njihovom administrativnopravnom zatitom. U slijedeoj godini je bilo mnogo vie radova. N a S t a r o m g r a d u u D o b o j u , koji se prvi put spominje 1415 godine, pokrivena je kula i zapoeto sa konzerviranjem da se sa popravkom ovoga grada, koji se relativno najvie posjeuje, nastavi i kasnije. N a S t a r o m g r a d u u T e n j u, jednom od najbolje sauvanih objekata srednjevjekovne odbranbene arhitekture, podignut je krov na glavnoj kuli, takozvanoj Krnjoj kuli, jer je stari krov bio uniten gromom jo 1923 godine. I u Doboju i u Tenju radovi nisu iziskivali neke naroite prethodne studije. Iste godine je po ela i velika restauracija S o k o l o v i a m o s t a u V i e g r a d u , koja je nastavljena i u 1951 i 1952 godini. O ovoj restauraciji donosimo poseban lanak na drugom mjestu godinjaka. Moda je potrebno da ovdje napomenemo to da su radovi bili zapoeli bez odobrenja Zavoda i jo sasvim pogrenim metodama (napr. poeo se upotrebljavati beton umjesto kamena), pa je upornom intervencijom to sprijeeno. Kasnije je sve teklo sasvim dobro. Na teritoriju grada Sara-

Viegradska kapija u Sarajevu nakon opravke krova (Snimak A. Kuan 1951)

jeva bilo je vie zahvata, od kojih je najznaajniji na A 1 ipainoj d a m i j i . Ova kamena damija, koja je sa graena 1561 godine, pretstavlja jedan od najljepih sakral nih spomenika turskog perioda u BiH, svakako, ona je najskladniji objekt ove vrste. Godine 1893/94 restaurirao ju je arhitekt iril Ivekovi. Sada je izvrena opravka krova na

204

bio je prva konzervacija ove vrste. Obavljen je utrcava njem krene mase ispod maltera. Izgleda da je to dobro ura eno natpisi se dosta dobro dre. Na e r z e 1 e z ov o j k u i, jednoj od najstarijih sauvanih stambenih zgra da u Sarajevu, koju narodna mata pripisuje legendarnom junaku erzelez Aliji, a koja pretstavlja tip neto bogatije zanatliske kue iz kraja XVII ili poetka XVIII vijeka, po pravljeni su zapadni zid od erpia i cigle te krov i stro povi u dvije prostorije sprata. Osim toga, u Sarajevu su obavljeni jo i ovi radovi: popravljeno e r e f e M ag r i b i j e d a m i j e (iz XVI vijeka), poznate zbog svog interesantnog drvenog bavastog ieta (stropa); poprav ljen krov n a a t i a d u a n u s a m a g a z o m , jednom od najinteresantnijih zanatskih objekata iz XVIII i XIX vijeka; izmijenjen krov i popravljeni stubovi na d v a t u r beta mezaristana uAlifakovcu; popravljen jedan d u a n u H a l a i m a ; popravljen jedan s t a r i n s k i b u n a r u dvoritu Svrzine kue; 1 n i a n n e p o z n a t o g p a t r i o t e i z vremena austrougarske okupa cije (1878 godine) u groblju kod Sinanove tekije. Jedan od navedenih poslova izvren je iz sredstava Va kufa, dok je veina ostalih poslova izvedena sredstvima i brigom GNO-a u Sarajevu. Veinu radova obavio je duner Zavoda. Iste godine GNO Sarajeva poduzeo je pokusno iskopa vanje na mjestu a n t i k e I l i d e . Naen je dio neke vee stambene zgrade sa podovima od mozaika. Iz materijal nih razloga otkopavanje nije nastavljeno, pa je pitanje konzer vacije rijeeno tada samo djelomino. Naime, mozaik, koji

Velika i mala kula u Vranduku u toku konzervacije (foto Bori, 1949)

velikoj i na tri manje kupole, a onda opravka munare i sofa (trijema). Poto su zidovi damije od kamena, sa fugama, a munara samo obukana, pokualo se sa skidanjem te buke. Pokazalo se da je munara od krhke sedre, i ponekog kamenog oblutka, to se teko fugira, pa je nastao problem: da li buku skinuti, ili je ostaviti. Odlueno je da se buka ostavi, samo joj je data boja priblina patini zidova damije. Bilo je strunjaka koji su i drugaije mislili. Ova damija sa svo jom neposrednom okolicom, u centru grada, pretstavlja i dalje jedan konzervatorski i urbanistiki problem. Naime, harem (groblje uz damiju) joj je sasvim otvoren, niani (nadgrobni kamenovi) neto prorijeeni, a naknadno, ne davno postavljeno turbe dvojici nacionalnih radnika koji su umrli u Aradskom logoru za vrijeme Prvog svjetskog rata, stilski nije uklopljeno u ovaj ambijent, a donekle smeta i ulinom saobraaju. Drugi zahvat je obavljen na S i n a n ov o j t e k i j i , jedinom potpuno ouvanom spomeniku ove vrste u BiH, iz XVII vijeka, podignutog sredstvima sultana Murata IV, u spomen zauzea Bagdada, a u izvoenju HadiSinanage, oca tadanjeg velikog vezira Salihdara Mustafa pae. Na ovom spomeniku je popravljen krov i konzervirani natpisi u predvorju. Natpisi, koji pretstavljaju reenice iz Kur'ana, djelo poznatog sarajevskog pjesnika i kaligrafa XVIII st., spomenutog Mejlije, bili su ugroeni zbog toga to im je podloga popucala i nabrekla. Posao oko natpisa

Velika i mala kula u Vranduku poslije konzervacije (foto Bori, 1949)

205

Sarajevu ove godine je restauriran i gornji d i o m u n a r e Jahja paine damije (to j e najstarija damija u Sarajevu, iz XV vijeka). Poslove je obavio majstor Za voda s a nepotpunim uspjehom. K r o v m a n a s t i r s k e c r k v e u P a p r a i , objekta iz XVI vijeka, koji je dje lomino jo prole godine popravljen, sada je sasvim izmi jenjen. Popravljen je i k r o v m u n a r e S e 1 i m i j e d a m i j e u K n e i n i (zadubina sultana Selima II iz druge polovice XVI vijeka). Ove godine je Zavod poeo sa konzer viranjem z i d o v a u M o g o r j e 1 u, poznatom rimskom vojnom logoru, ili dvorcu. O ovim radovima donosimo poseban lanak. Isto tako, poelo se sa popravljanjem zida n a c i t a d e l i S t a r o g g r a d a u J a j c u . Poznato j e da je ovaj grad podigao Hrvoje Vuki, oko 1400 godine. Bio je jedno od stonih mista bosanskih kraljeva, i stalna rezidencija Stevana Tomaevia. Kasnije je bio centar od brane Zapada od Turaka. Turci su ga dograivali i pre pravljali. Rad na konzervaciji je vizuelno dobro izveden, ali sa vrlo loim materijalom, osim radova na zidu, pokrivena je t. zv. T r a v n i k a k a p i j a ovoga grada, ali ovaj rad nije potpuno uspio, jer nije izveden na nain starih krovova od tesane grae. Iz sredstava Vakufa poelo se na restauraciji uvene F e r h a d - p a i n e d a m i j e u B a n j a 1 u c i. Kasnije su radovi nastavljeni sredstvima i bri gom GNO-a u Banjaluci. O ovome donosimo poseban la nak ing. Mladena Fuia, konzervatora iz Zagreba, pod ijim

Toranj sv. Luke u Jajcu

je ve kod iskopavanja i neto kasnije bio oteen, morao se prethodno restaurirati, a onda konzervirati. To je uinjeno uz pomo majstora za konzervaciju mozaika iz Splita. Mo zaik je konzerviran na taj nain to je pokriven slojem zemlje radi atmosferske izolacije. Tek do godine su i zidovi konzervirani, jer su ovako otkriveni bili izloeni unitavanju. Konzerviranje zidova obavio je dosta dobro preparator Gradskog muzeja u Sarajevu. Moe se rei da itava ova akcija na Ilidi nije bila sretno organizovana. U 1951 godini su, prije svega, nastavljeni zapoeti ra dovi : Na S i n a n o v o j t e k i j i , u reiji Gradskog mu zeja u Sarajevu, restauriran je jedan dvorini zid. Posao je tehniki dobro izveden, ali je stavljen betonski pokrov, pre ma ugledanju na preostali dio koji je u novije vrijeme ne struno postavljen. N a S v r z i n o j k u i , dobro ouvanoj bogatakoj muslimanskoj kui iz druge polovine XVII i po etka XVIII vijeka, sa potpunim komforom (avlija, vodovod, baa, muko i ensko odjeljenje i dr.) popravljeni su: krov, stubovi trijema i jedna soba u enskom odjeljenju. Ovi po slovi, koji su takoer obnovljeni u reiji Gradskog muzeja, izvreni su dosta dobro, osim to rekonstruisani stubovi ne odgovaraju u potpunosti prvotnim. Od ostalih spomenika u

Alipaina damija u Sarajevu nakon konzerviranja (foto J. Baruh, 1951)

206

Se nadzorom restauracija i izvodi. Popravljeni su i ostaklje ni prozori takoer vrlo poznate A l a d a d a m i j e u F o i . Prema Evliji elebiji, turskom putopisu iz XVII vi jeka, ovu je damiju sagradio Ramadan aga, glavni pomo nik najveeg turskog arhitekte Mimara Sinana, u XVI vi jeku, a iz sredstava Hasana Nazira, vrhovnog nadzornika rudarstva, rodom iz elebia kod Foe. Ova, svakako jedna meu nekoliko najljepih sakralnih graevina turskog perioda, naroito se istie svojim sauvanim, umjetniki deko riranim zidovima. Da bi se ouvale slikarije, sada su po pravljeni prozori (oteeni u ratu) i na taj nain ukazana prva pomo. Iste godine obavljen je i jedan vaan pothvat na konzervaciji i k o n a iz L o v n i c e , to pretstavlja prvi po sao Zavoda te vrste uopte. Do toga je dolo inicijativom i zaslugom Saveznog instituta. Krajem 1950 godine preneseno je u restauratorsku radionicu Umjetnikog muzeja u Beo gradu 13 ikona sa ikonostasa manastirske crkve u Lomnici, rad majstora Longina iz XVI vijeka. Paljivim radom kon zervator Zdravko Sekuli zavrio je poslove konzerviranja ovih ikona u prvoj polovini 1951 godine. Radove je nadzirala i povoljno ocijenila posebna komisija strunjaka iz Beograda (ure Bokovi, Mirjana Ljubinkovi i Milan Kaanin). Ikone su bile zaista u vrlo slabom stanju: drvo je bilo jako crvotono, gipsana podloga podklobuena i ispucana, a na slikama je bio veliki sloj praine, ai i druge prljavtine. Sekuli je najprije obavio konzerviranje i impregniranje drveta, onda fiksiranje podloge, kitovanje oteenih mjesta i ienje i toniranje ikona. Poslije izvrene konzervacije i re stauracije, ikone su prenesene u Sarajevo, gdje je organizovana uspjela javna izloba, a onda su postavljene na svoje staro mjesto u crkvi Lovnici. Nedavno ih je pregledao prof. oko Mazali i ustanovio da se, obzirom na promijenjenu

erzelezova kua i Sinanova tekija prije opravke (foto A. Bejti, 1942)

Stari most na rijeci Bregavi u Klepcima kod apljine (foto ing. I. Zdravkovi,
1952)

207

Prestona ikona Bogorodica sa Hristom u Lovnici prije konzer viranja (foto Z. Sekuli, 1951)

temperaturu, one cije i restauracije, gradu je napisan knjigu Zbornika U njegov mnogo i vei 1952 plan vei. broj

dobro dre. O ovome pothvatu konzervanjegovim metodama i rezultatima, u Beo posebni lanak, koji je ve uvrten u II Saveznog instituta, koja se upravo tampa.

V r a n d u k u , na F e r h a d - p a i n o j damiji u B a n j a l u c i , i na konzerviranju zidova u M o g o r j e l u . Preduzeto je i dosta novih radova: Pored konzervatorsko-restauratorskih zahvata na kulama Starog mosta i samom Mostu u Mostaru, o emu donosimo poseban lanak ing. Ivana Zdravkovia, ove godine je u Mo staru raeno na jo nekoliko objekata. D a m i j a P o d l i p o m , zadubina Nesuh-age Vujakovia, koja potjee iz 1564 godine, imala je jo iz doba rata oteenu glavnu ku polu, pa je konstantno prodiranje vlage ugroavalo cijelu konstrukciju. Ova kupola je sada pokrivena olovom koje je skinuto sa trijema Karaozbegove damije, ali je grekom

godini Zavod je imao mnogo vie posla, jer je rada, za razliku od planova ranijih godina, bio To je logino, jer u ovoj godini Zavod ima strunjaka i mnogo vie materijalnih sredstava.

Najprije treba napomenuti da su nastavljeni radovi na Sokolovia mostu u Viegradu, citadeli S t a r o g a g r a d a u J a j c u , n a konzerviranju zidova Staroga grada u Daboju i Starog g r a d a u

208

Prestona ikona Bogorodica sa Hristom u Lovnici poslije konzer viranja (foto Z. Sekuli, 1951)

majstora nastala razlika u boji ovoga i starog olova (gore je okrenuta nepatinirana strana), pa je ovaj ruan izgled po pravljen vjetakim patiniranjem. Pristupilo se i obnovi fa sada skidanjem buke i izmazivanjem fuga kamenog zida. Ali je i tu nastala osjetna razlika u boji izmeu novih figura i onih koje nije trebalo nanovo izmazivati, pa je takoer bilo nuno vjetako patiniranje. Izvren je i popravak zavr etka munare. Ostalo je da se jo popravi ogradni zid oko lipe i uredi dvorini prostor, koji e biti tretiran kao. sasta vni dio parka izmeu damije i nove pozorine zgrade, te i z v i restauracija vijenca nad trijemom i same unutranjo sti damije. Kod K a r a o z b e g o v e d a m i j e (sa graena 1557 godine) koja je inae u dobrom stanju, bilo je 14 Nae starine

potrebno da se ukloni vanjski trijem koji je mnogo kasnije nadograen, a neukusan je i dotrajao. To je sada uinjeno. Na taj smo nain doli i do olova za pokrivanje Vujakovia damije. Na ovom objektu pretstoji nuna restauracija unutranjeg trijema sa tri kupolice, kao i stvaranje odgova rajueg ambijenta ovog spomenika rekonstrukcijom ograde koja je poruena u novije vrijeme. Kod damije I b r a h i m e f e n d i j e R o z n a m e d i j e (osniva damije j e pjesnik i kroniar iz druge polovine XVII vijeka i legator prvog vodovoda Mostara), manjeg objekta vanredno raskonih de talja, jo u doba posljednjeg rata najvie je oteen trijem. Zato je ovogodinjim zahvatom, izmjenom stupova i pokriva njem ploom, ovaj trijem opravljen. Predviamo i dalje

209

slina Karaozbegovoj damiji i ima takoer nadograeni trijem iz kasnijeg vremena. Ovaj trijem ne mislimo ukla njati, nego ga ostaviti kao jedini primjer ove vrste dogradnje damija u Hercegovini. Ovogodinji rad se odnosi samo na ureenje dvorita ove damije. Ureenje trga Tepe u nepo srednoj blizini damije izvreno je bez saradnje Zavoda. Pri tom radu nije postignuto sretno urbanistiko rjeenje ci jelog prostora, a naroito odnosa trga prema damiji, pa emo se ovim problemom morati jo i kasnije pozabaviti. U selu Klepcima na rijeci Bregavi nalazi se s t a r i t u r s k i m o s t na jedan luk, preko koga vodi seoski put. I most i put su zaputeni. Ove godine izvreni su najnuniji spasavalaki radovi na mostu popravljena kaldrma, uklo njeno rastinje iz zidova i uvreni oslabljeni dijelovi zido va. Opravka korkaluka planirana je u daljim radovima Za voda. iman Ibrahim- paina damija u P o i t e l j u bila je izloena upropatavanju uslijed dotra jalog pokrova kupole i oteenog krova munare. Ove godine je izvrena opravka munare, skinut dotrajali olovni lim sa kupole i izvrena opravka same kupole. Uslijed pomanjkanja kredita, pokrivanje kupole olovnim limom nije izvreno, nego je ostavljeno za slijedeu sezonu. Na Carevoj damiji u Trebinju, koja po-

Vujakovia damija u Mostaru u toku restauracije (foto D. eli, 1952)

radove na ovom spomeniku. B i e v i a o a k je konak jedne aristokratske porodice iz XVII vijeka, koji je dobio svoje ime po zanimljivom erkeru na visokim kamenim stu povima iznad same Neretve. Ranijim adaptacijama i bombardovanjem u toku posljednjeg rata oak je jako oteen, i prijetila mu je opasnost ruenja. U ovoj godini izvren je jedan dio radova na restauraciji opravkom krovne konstruk cije, drvene konstrukcije samoga oka, napuklih kamenih zidova i iljastih prozora. N a starim magazama u neposrednoj blizini Starog mosta, koje potjeu iz doba gradnje mosta i uklapaju se u okolicu, bila je planirana opravka krovnih konstrukcija i prepokrivanje kamenim plo ama. Predvieni su radovi na restauraciji tih magaza u idu oj godini. K o s k i M e h m e d - p a i n a d a m i j a j e

Karaozbegova damija u Mostaru nakon skidanja dogradnje (foto D. eli, 1952)

210

tjee iz XVII vijeka, izvrena je opravka krova na mjestima gdje je prokinjavao. Adaptacije koje su kasnije vrene na ovom objektu izmijenile su njegov prvobitni izgled, pa je njegova restauracija jedan od buduih zadataka Zavoda. B a l a g u a d a m i j a u L i v n u j e spomenik i z XVI vijeka. Karakteristina je po tome to kao i ostale da mije u Livnu ima relativno malenu visinu prema osnovici, a munaru takoer malenu i zdepastu. U toku rata je jako oteena. Uslijed malog kredita sada su izvreni samo naj hitniji spasavalaki radovi tj. obavljeno je prepokrivanje kupole namazom od nepropusnog morta. Ostali radovi opravke ovog spomenika planirani su u 1953 godini. N a s a h a t k u l i u G r a a n i c i , podignutoj vje rojatno u XVII vijeku, od kamena, izvrene su opravke krova (indra), djelomino zida, popravljene stepenice, kula je iz vana i iznutra omalterisana, te je i sat montiran. K u a M a r e P o p o v i u istom mjestu, koja pretstavlja dobiro sauvan primjer stambenog objekta srednjeg stalea iz po etka XIX vijeka, spaena je od propadanja na taj nain to smo izmijenili krovni pokrov od cijepane indre. T o r a n j sv. L u k e u J a j c u , koji j e 1528 godine pretvoren u munaru zaziavanjem gornjih trifora i poja anjem gornjih zidova za potrebe erefeta, sada je potpuno

Munara u Poitelju u toku rada

osloboen zidnog balasta iz turskog doba. Osim toga je iz vrena opravka kamenih profilacija najgornjeg vijenca, stubova trifora sa bazama i kapitelima, kao i izrada novih stubova koji su nedostajali. Takoer je opravljen dio zida crkve uz ovaj toranj. Zatitna zgrada nekadanjeg M i t r e j a iz prve polovine IV vijeka nae ere manjim opravkama dovedena je u ispravno stanje. Kon ak manastira Gomionice, u srezu ba

njalukom, koji je sagraen jo u XVI vijeku, bio je u toku posljednjeg rata znatno oteen. Ove godine popravljeni su krov i vanjski zidovi. Ovom prvom intervencijom objekt je spaen od daljeg propadanja, a radovi e se nastaviti. Na Sahat-kula u Graanici nakon konzervacije (foto . Belagi, 1952) sahat kuli u Donjem Vakufu, vjero-

vatno sagraenoj u XVII ili XVIII vijeku, u priprostoj izra di, postavljena je nova krovna konstrukcija i krov pokriven sindrom. Takoer je izvrena manja opravka zidova.

211

Kua Marije Popovi u Graanici prije konzervacije (foto . Belagi, 1952)

U T r a v n i k u su izvrene opravke na t u r b e t u P e r i a n M u s t a f a p a e , bosanskog vezira, pokopa nog 1798 godine, i na t u r b e t u Il h am i j e e p a k a, dervia i pjesnika, smaknutog 1822 godine zbog kritikovanja ondanjeg reima. Osim toga popravljena je g r o b n i c a B a t a 1 a, tepije kralja Ostoje, u T u r b e t u . Grobnica je oiena, nanovo pokrivena, i na nju postavljen steak, izvaen iz grobnice.

Na Staroj katolikoj crkvi u Vareu, koja je sagraena 1716 godine, popravljena je istrula krovna konstrukcija i pokrivena novom sindrom. T u r b e u P r a i pretstavlja krasan primjerak nad grobne arhitekture XVI vijeka. Vremenom i posljednjim ra tom teko je oteeno. Preziivanjem jednog dijela zidova, opravkom. prozora, okvira, vrata vijenaca, prozorskih perfo racija i kupole, spomenik je doveden u ispravno stanje. Osta je jo jedino da se kupola prekrije olovnim limom. Zatita brojnih spomenika kulture u Sarajevu pretstav lja izuzetno teak problem koji je vezan za problem urba nistikog rjeenja itave Baarije, koji je jo u prouava nju. Zato svi radovi na spomenicima kulture u Sarajevu, koji su obavljeni u toku ove godine, imaju uglavnom spasavalaki karakter, i znae pripremu za restauraciju koja e se planski i etapno provoditi u iduim godinama. M o r i a h a n , koji je u dananjem izgledu izgraen neposredno po sije poara Sarajeva 1697 godine, pretstavlja jedini sauvani primjerak tipa karavan-saraja kod nas. Dotrajala krovna konstrukcija i pokrov od eramide doveli su do prokinja vanja i unitavanja skeletne konstrukcije sprata (drvo i erpi). Uklonjeni su svi truli dijelovi krovne konstrukcije i zamijenjeni novim, u svemu prema uzoru na stare. Na izvrenoj opravci oplate od indre postavljen je sloj krovne ljepenke i izvreno ponovno pokrivanje eramidom. Istodobno su opravljene i originalne bade (propusti za dim i svjetlo). Pored toga izvrena je izmjena trule drvene konstrukcije pri zemnog trijema (ursije, okagai i dr.) Daira u Halaima pretstavlja skup magaza oko etvrtastog dvorita iz sredine

Turbe u Prai prije restauracije (foto D. eli, 1952)

212

Moria han u Sarajevu za vrijeme

opravka (foto I. Tomatinovi, 1952)

XVIII vijeka. O dairama donosimo poseban lanak u ovom godinjaku. Na ovim je magazama potpuno izmijenjena krovna konstrukcija i prekrivena eramidom. Rekonstruisana je jedna magaza od koje su postojali samo temelji. Izvrena je opravka zidova, stropova, prozora i eljeznih vrata. Dvo rite je nanovo pokaldrmisano. Gazi Husrevbegova medresa, ili Kurumlija kako je prozvana po olovnom pokrovu sagraena 1537 godine, pretstavlja najstariju prosvjetnu zgradu u BiH. Potpuno dotrajali olovni pokriva ove me drese sada je zamijenjen novim. Pristupljeno je isuivanju zidova, te njihovoj izolaciji i drenai prostora oko zgrade. Kozja uprija koja se prvi put spominje 1550, a sagraena od kamena i sedre sa jednim lukom na Miljacki povie grada, uzeta je u rad pri kraju graevinske sezone, tako da se ove go dine mogu izvriti samo radovi na popravci ograde i skida nju oveeg zemljanog nanosa na kolovozu mosta. Dalji ra

dovi na ovom interesantnom arhitektonskom objektu vezani su njegovim uklapanjem u nacionalni park. Najvee potekoe u izvoenju preduzetih konzervatorsko-irestauratorskih radova bile su u tome, to Zavod nije imao svoje posebno preduzee, niti grupu strunih majstora vjetih ovim poslovima, i u tome, to je nedostajalo izvjesnog graevinskog materijala (eramida, uljebljena indra, tur ska opeka i dr.) koji se danas vie ne proizvodi. Druge vrste spomenika kulture, kao to su prirodne rijetkosti, freske, ikone, etnografski pokretni predmeti itd., nijesu bile dosada obuhvaene konzervatorsko-restauratorskim radovima ovoga Zavoda, uglavnom zbog toga, to se Zavod, u nedostatku strunjaka, tim spomenicima skoro nije ni bavio. Zemaljski Zavod za zatitu spomenika kulture i prirodniji rijetkosti NR BiH

213

Kupole Kurumlije medrese prije popravka (foto I. Tomatinovi, 1952)

Pregled vanijih konzervatorsko-restauratorskih zahvata na podruju N. R. Bosne i Hercevine u 1952 godini

198