Prirucniksavjetnici

Prirunik za energetske savjetnike 1
Prirunik za energetske savjetnike

2 Prirunik za energetske savjetnike
Zahvaljujemo se Fondu za zatitu okolia i energetsku uinkovitost koji je
omoguio tiskanje ovog prirunika
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), je svjetska mrea UN-a za razvoj,
koja zagovara promjene i povezivanje drava sa znanjem, iskustvom te potenci-
jalima kako bi se stanovnicima omoguilo da izgrade bolji ivot. Djelujemo u 166
drava, pomaui im kako bi nali vlastita rjeenja za izazove globalnog i nacio-
nalnog razvoja. Razvojem lokalnih kapaciteta, te se drave oslanjaju na ljude iz
UNDP-a i iroki raspon naih partnera.
Kratki dijelovi ove publikacije mogu se reproducirati nepromijenjeni, bez odobre-
nja autora i pod uvjetom da se navede izvor.
U ovoj publikaciji iznesena su miljenja autora i nuno ne predstavljaju slubeno
stajalite UNDP-a.
Copyright 2008.
Nakladnik:
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj
Urednica: dr.sc. Vlasta Zanki
Autori: mr.sc. Vesna Bukarica, dr.sc. Damir Dovi, eljka Hrs Borkovi,
dr.sc. Vladimir Soldo, mr.sc. Boris Sui, dr.sc. Sreko vai, dr.sc. Vlasta Zanki
Lektura: Vicko Krampus
Grafko oblikovanje i naslovnica: Predrag Rapai
Tisak: Tiskara Zelina d.d.
Tiskano u Zagrebu, Hrvatska
Prvo izdanje 2008.
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u
Zagrebu pod brojem 665027
ISBN 978-953-7429-06-5
Voditelj projekta poticanja energetske
efkasnosti
Dr.sc. Zoran Morvaj
Urednica prirunika
Dr.sc. Vlasta Zanki
PREDGOVOR
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) i Ministarstvo gospodar-
stva, rada i poduzetnitva (MINGORP) sredinom 2005. godine pokrenuli
su projekt Poticanje energetske efkasnosti u Hrvatskoj. Cilj projekta
je podizanje svijesti o efkasnoj potronji energije te poticanje primjene
ekonomski isplativih, energetski efkasnih (EE) tehnologija, materijala i
usluga u sektoru zgradarstva u Hrvatskoj.
Najvanija ciljna skupina kojoj se projekt obraa su kuanstva, odnosno
graanstvo. Da bi se graanstvo informiralo i educiralo o energetskoj
efkasnosti te o dostupnim energetski efkasnim tehnologijama i urea-
jima na tritu, potrebno je:
upoznati graane s konceptom i mogunostima energetske
efkasnosti;
ustanoviti i etablirati kanale za informiranje i savjetovanje
graanstva o mjerama energetske efkasnosti;
obrazovati kadrove za struno i objektivno savjetovanje
graanstva o raspoloivim i isplativim mjerama energetske
efkasnosti.
Jedan od ciljeva projekta je uspostava energetskih savjetovalita na-
mijenjenih graanima zainteresiranima za primjenu mjera energetske
efkasnosti u vlastitom domu. Savjetovalita trebaju biti prepoznata u
javnosti i lako dostupna, a savjeti besplatni i struni.
Odgovarajui okvir za takva savjetovalita predstavlja lokalna i regio-
nalna uprava. Zato je UNDP - Projekt poticanja energetske efkasnosti
potaknuo uspostavljanje Info centara energetske efkasnosti (EE info
centara) koji e se osnivati u suradnji sa svim upanijama i veim gra-
dovima. U EE info centrima graani e se savjetovati o mogunostima
smanjenja potronje energije primjenom mjera energetske efkasnosti u
njihovim domovima.
Da bi se osigurala strunost i utemeljenost pruenih savjeta, UNDP je u
suradnji s Drutvom za oblikovanje odrivog razvoja organizirao teaj za
zainteresirane djelatnike lokalnih i regionalnih uprava budue ener-
getske savjetnike.
Svrha teaja je osposobljavanje polaznika za kvalitetno provoenje
energetskog savjetovanja. Polaznici teaja e biti zaposlenici lokalnih
i regionalnih uprava s predznanjem iz jednog od navedenih podruja:
strojarstvo, elektrotehnika, graevina ili arhitektura.
Kako se radi o osobama s temeljnim tehnikim predznanjem, teaj je
koncipiran na nain da prui uvid u sva tehnika znanja povezana s upo-
rabom energije u zgradarstvu, na strunoj razini. Stoga je ovaj prirunik
pripremljen kao poetna literatura buduih energetskih savjetnika a pru-
a osnovna znanja vezana za: toplinsku zatitu zgrada, potronju energi-
je u sustavima grijanja, hlaenja, ventilacije i potrone tople vode, kao i
za potronju elektrine energije za rasvjetu i elektrine ureaje. Posebna
poglavlja govore o primjeni obnovljivih izvora energije u kuanstvima,
kao i o ekonomskoj procjeni projekata energetske efkasnosti.
SADRAJ
1. UVODNO O ENERGETSKOJ UINKOVITOSTI 7
1.1. to je energetska uinkovitost? 8
1.2. Razlozi ZA energetsku uinkovitost 8
1.3. Pravni i institucionalni okvir za energetsku
uinkovitost u Republici Hrvatskoj 8
1.4. Pravni okvir za energetsku uinkovitost u
Europskoj uniji 9
1.5. Aktualno stanje energetske uinkovitosti u
Republici Hrvatskoj i budui izazovi 11
2. POTRONJA ENERGIJE U ZGRADAMA 15
2.1. Openito o energiji 16
2.2. Energetska (toplinska) bilanca zgrade 16
2.3. Analiza ukupnih energetskih potreba zgrade 17
2.4. Potronja energije i emisije staklenikih
plinova 19
2.5. Ocjena uinkovitosti potronje energije u
zgradi 19
3. TOPLINSKA ZATITA ZGRADE 23
3.1. Uvod 24
3.2. Energetsko stanje i potencijal postojeih
zgrada u Republici Hrvatskoj 24
3.2.1. Zgrade graene prije 1970 godine 26
3.2.2. Zgrade graene u razdoblju od 1970 do 1987 27
3.2.3. Zgrade graene u razdoblju od 1987 do 2006 28
3.2.4. Novogradnja usklaena s novim Tehnikim
propisom o utedi toplinske energije i
toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05)
s obveznom primjenom od 1. srpanj 2006
godine 29
3.3. Graevinska regulativa u podruju toplinske
zatite u Republici Hrvatskoj danas i utjecaj EU
direktiva 30
3.3.1. Graevinska regulativa u podruju toplinske
zatite u zgradama u Republici Hrvatskoj 30
3.3.2. Zakonodavni okvir u podruju energetske
uinkovitosti u zgradama u Europskoj uniji 31
3.4. Nove zgrade i savjeti za projektiranje
i gradnju 33
3.5. Adaptacija i rekonstrukcija postojeih zgrada u
svrhu poveanja energetske uinkovitosti 36
3.5.1. Toplinska izolacija vanjskog zida 37
3.5.2. Toplinska izolacija krova ili stropa prema
negrijanom tavanu 38
3.5.3. Toplinska izolacija poda na tlu i poda iznad
otvorenog ili negrijanog prostora 39
3.5.4. Toplinski most 39
3.5.5. Prozori, staklene stijene, vanjska vrata 40
3.6. Pregled dostupnih materijala za toplinsku
zatitu i primjeri iz prakse 42
3.7. Niskoenergetske i pasivne kue 48
3.8. Zakljuak 54
4. GRIJANJE STAMBENIH PROSTORA 57
4.1. Opi pojmovi 58
4.2. Ponaanje ljudskog tijela i osjeaj ugode 58
4.2.1. Utjecaj povrinske temperature unutarnjih
ploha i temperature zraka u prostoriji 59
4.3. Potrebna toplina za objekt 60
4.3.1. Odreivanje potrebne topline za objekt 60
4.3.2. Potrebna snaga sustava grijanja 60
4.3.3. Ogrjevna vrijednost goriva 61
4.4. Nain grijanja stambeni prostorija 61
4.4.1. Osnovni zahtjevi za sustave grijanja 61
4.4.2. Podjela sustava grijanja 61
4.4.3. Pojedinano grijanje prostorija 61
4.4.4. Centralno grijanje 62
4.4.5. Uinkovitost pojedinih elemenata sustava
grijanja 62
4.5. Pojedinano grijanje prostorija 63
4.6. Centralno grijanje 65
4.6.1. Vrste centralnog grijanja 65
4.6.1.1. Gravitacijsko toplovodno grijanje (otvoreno) 65
4.6.1.2. Toplovodno grijanje s cirkulacijskom crpkom
u sustavu 65
4.6.1.3. Jednocjevni i dvocijevni sustavi 66
4.6.2. Izvori topline u sustavima centralnog grijanja 66
4.6.2.1. Kotlovi 66
4.6.2.2. Plinske grijalice s atmosferskim plamenikom 68
4.6.3. Plamenici za EL loivo ulje i plin 68
4.6.4. Sustav razvoda tople vode 68
4.6.4.1. Dvocijevni sustavi 68
4.6.4.2 Jednocjevni sustavi 68
4.6.4.3. Dimenzioniranje sustava za razvod topline 69
4.6.4.4. Smjernice za projektiranje 70
4.6.5. Podno, zidno i stropno grijanje 70
4.6.6. Ogrjevna tijela 70
4.6.6.1. Smanjeni uinak ogrjevnih tijela 71
4.6.7. Regulacija i sigurnosni ureaji
sustava centralnog grijanja 74
4.6.7.1. Regulacija 74
4.6.7.2. Sigurnosni ureaji i oprema 76
4.7. Dimnjak 76
4.8. Posebnost grijanja na plin i EL loivo ulje 78
4.8.1. Plinski aparati i instalacije 78
4.8.2. Ureaji na EL loivo ulje i instalacija 78
4.9. Zakonska regulativa i norme 78
5. VENTILACIJA I HLAENJE STAMBENOG
PROSTORA 81
5.1. Ventilacija 82
5.1.1. Prirodna ventilacija 82
5.1.2. Mehanika ventilacija 83
5.2. Hlaenje (grijanje) stambenog prostora 84
5.2.1. Rashladne jedinice 84
5.2.2. Dizalice topline 87
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
............
....................
....................
............
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
..........
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
.............
...............
....................
....................
....................
...............
....................
..............
...........
....................
.............
............
....................
.............
....
...........
....
....
........
.
.........
..........
..........
....
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
............
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
6. PRIPREMA POTRONE TOPLE VODE 93
6.1. Uvod 94
6.2. Naini pripreme potrone tople vode 94
6.2.1. Protoni bojleri 94
6.2.2. Akumulacijski bojleri 94
6.2.3. Kombinirani plinski bojleri 95
6.2.4. Kotlovi s indirektno grijanim spremnikom
(centralna priprema vode) 96
6.2.5. Solarni kolektori 96
6.2.6. Dizalice topline u pripremi PTV-a 96
6.3. Spremnici PTV-a 97
6.4. Mjerenje potronje PTV-a 97
7. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U
KUANSTVU 99
7.1. Suneva energija 100
7.1.1. Karakteristike suneve energije 100
7.1.2. Aktivno koritenje suneve energije uz pomo
sunevih kolektora 100
7.1.2.1. Sunevi kolektori 100
7.1.2.2. Efkasnost kolektora 101
7.1.2.3. Spajanje kolektora 101
7.1.2.4. Solarni toplovodni sustavi 102
7.1.2.5. Dimenzioniranje solarnih toplovodnih sustava 103
7.1.3. Fotonaponske elije 104
7.1.4. Uporaba suneve energije u R. Hrvatskoj 105
7.1.5. Proizvoai solarne opreme 105
7.2. Biomasa 105
7.2.1. Biomasa kao spremnik energije 105
7.2.1.1. Karakteristike biomase 106
7.2.1.2. Karakteristike drvne mase kao goriva 106
7.2.2. Ureaji za izgaranje biomase 107
7.2.3. Preporuke 109
7.3. Kogeneracija u kuama 109
7.4. Energija vjetra 110
7.4.1. Openito o energiji vjetra 110
7.4.2. Karakteristike vjetroturbina 110
7.4.3. Male vjetroturbine 110
8. ELEKTRINA ENERGIJA U KUANSTVU 113
8.1. Uvodno o elektrinoj energiji 114
8.2. Potronja elektrine energije u kuanstvu 114
8.3. Elektrina rasvjeta 117
8.3.1. Openito o svjetlu svjetlosne veliine 117
8.3.2. Izvori svjetlosti 118
8.3.2.1. Standardne (obine ) arulje 118
8.3.2.2. Halogene arulje 119
8.3.2.3. Fluorescentne arulje 119
8.3.2.4. Fluokompaktne arulje i tedne arulje 120
8.3.3. Regulacija upravljanje rasvjetom,
ovisnost o dnevnom svjetlu 122
8.4. Kuanski ureaji 122
8.4.1. Oznaavanje elektrinih ureaja 122
8.4.2. Savjeti za poboljanje uinkovitosti
koritenja kuanskih elektrinih ureaja 123
8.4.2.1. Hladnjaci i ledenice 124
8.4.2.2. tednjaci 124
8.4.2.3. Mikrovalne penice 125
8.4.2.4. Perilice i suilice rublja 125
8.4.2.5. Perilice posua 125
8.4.2.6. Elektrini ureaji za pripremu
potrone tople vode 125
8.4.2.7. Elektrini ureaji za grijanje/hlaenje
boravinog prostora 126
8.4.2.8. Mali kuanski ureaji 126
8.5. Sustavi za inteligentno upravljanje u
kuanstvu inteligentne zgrade 126
8.6. Tarifni sustavi za preuzimanje elektrine
energije u kuanstvima 126
8.7. Kompenzacija jalove snage 128
8.8. Dostupnost opreme na tritu 129
8.9. Zakljuak 129
9. EKONOMSKA PROCJENA PROJEKATA
ENERGETSKE UINKOVITOSTI 131
9.1. Osnove ekonomike projekta 132
9.1.1. Ekonomski parametri 132
9.1.2. Vremenska vrijednost novca 133
9.2. Ocjena isplativosti projekta 133
9.2.1. Razdoblje povrata 133
9.2.2. Diskontirano razdoblje povrata 134
9.2.3. ista sadanja vrijednost 134
9.2.4. Indeks proftabilnosti 135
9.2.5. Metoda anuiteta 136
9.2.6. Interna stopa proftabilnosti 136
9.3. Analiza novanih tokova (cash fow) 137
9.4. Procjena trokova u ivotnom ciklusu
projekta (Life Cycle Cost Analysis) 140
9.5. Pregled moguih izvora fnanciranja i poticaja
za projekte energetske uinkovitosti 140
9.5.1. Porezne olakice 140
9.5.2. Fond za zatitu okolia i
energetsku uinkovitost 140
9.5.3. Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) 141
10. ENERGETSKI PREGLED ZGRADE 143
RIJENIK POJMOVA 146
...............
....................
....................
...........
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
.................
....................
.......
....................
....................
....................
............
....................
....................
....................
....................
....................
.................
....................
....................
....................
....................
....................
........
....................
..........
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
.........
.........
.........
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
....................
..................
..................
1. Uvodno o energetskoj uinkovitosti
potronja uzrokuje nepotrebno veliku proizvodnju, a time i nepotrebno velik
negativan utjecaj na okoli.
Poboljana uinkovitost uporabe energije rezultirat e njezinom smanjenom
potronjom, to vodi i smanjenju proizvodnje energije. Moe se rei da svaki
kWh energije koji ne potroimo znai odreenu koliinu oneiujuih plinova
koji nisu isputeni u atmosferu. Prema tome, uinkovitom uporabom energije
podie se kvaliteta vlastitog okolia te se pridonosi globalnoj borbi za suzbijanje
klimatskih promjena.
Ekonomska uinkovitost
Energija nije besplatna, na nju se troi dio kunog (ili poslovnog) budeta
svaki mjesec dolaze rauni za elektrinu energiju, prirodni plin, toplinsku
energiju iz gradske toplinske mree, vodu. Kada se tome dodaju i trokovi
goriva za vozila, mjeseni iznos moe biti veoma znaajan. Stoga je jasno
da smanjena potronja energije uslijed njezine uinkovitije uporabe donosi i
proporcionalne novane utede.
1.3. Pravni i institucionalni okvir za energetsku
uinkovitost u Republici Hrvatskoj
Politika energetske uinkovitosti se do sada u Hrvatskoj provodila putem
nacionalnih energetskih programa, Strategije energetskog razvitka Republike
Hrvatske i usvajanjem energetskog zakonodavstva. No, energetska uinkovitost
postaje sve znaajnija odrednica hrvatske energetske politike, pa je izraena
i nacionalna strategija energetske uinkovitosti Master plan energetske
uinkovitosti za Hrvatsku.
U zakonodavnom okviru, kojim se ureuju odnosi u energetskom sektoru
Republike Hrvatske (Narodne novine br. 68/01, 177/04, 76/07), te
stratekim dokumentima razvitka energetskog sektora i zatite okolia u
Republici Hrvatskoj (Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske,
Narodne novine br. 38/02, Nacionalna strategija zatite okolia, Narodne
novine br. 46/02, Nacionalni energetski programi i drugi) uinkovito koritenje
energije, kogeneracija (istodobna proizvodnja toplinske i elektrine energije u
jedinstvenom procesu) i koritenje obnovljivih izvora energije, utvreno je, u
skladu s postojeim stanjem energetskog sektora i razvojnim opredjeljenjem,
kao interes Republike Hrvatske. Poseban poloaj energetske uinkovitosti
defniran je i u Zakonu o energiji (Narodne novine br. 68/01, 177/04 76/07),
koji eksplicitno izraava pozitivan stav Republike Hrvatske prema energetskoj
uinkovitosti i izrijekom kae da je uinkovito koritenje energije i koritenje
obnovljivih izvora energije u interesu Republike Hrvatske. Osim toga, Zakon
o energiji propisuje da proizvodi koji za svoj rad koriste energiju, moraju
biti opremljeni oznakom o energetskoj uinkovitosti proizvoda, temeljem
ega je donesen Pravilnik o oznaavanju energetske uinkovitosti kuanskih
ureaja (Narodne novine br. 133/05), koji se i primjenjuje od 1. svibnja
2006. Tipovi kuanskih ureaja na koje se ovaj Pravilnik odnosi su: hladnjaci,
zamrzivai i njihove kombinacije, strojevi za pranje rublja, suila i njihove
kombinacije, strojevi za pranje sua, penice, izvori svjetla i ureaji za hlaenje
i klimatizaciju.
Energetska uinkovitost u zgradarstvu u nadlenosti je Ministarstva zatite
okolia, prostornog ureenja i graditeljstva. Zakon o prostornom ureenju
i gradnji (Narodne novine br. 76/07) navodi utede energije i toplinsku
zatitu kao jedan od bitnih zahtjeva za graevinu. Isti Zakon takoer navodi
da svaka zgrada mora imati certifkat o energetskim svojstvima. Certifciranje
zgrada ipak nije do kraja rijeeno u Hrvatskoj, jer nedostaje podzakonski akt
(pravilnik) kojim e se propisati uvjeti, sadraj i nain izdavanja certifkata.
Toplinski zahtjevi za graevine propisani su kroz Tehniki propis o utedi
1. UVODNO O ENERGETSKOJ UINKOVITOSTI
1.1. to je energetska uinkovitost?
Pod pojmom energetska uinkovitost podrazumijevamo uinkovitu uporabu
energije u svim sektorima krajnje potronje energije: industriji, prometu,
uslunim djelatnostima, poljoprivredi i u kuanstvima.
Defnirajmo ponajprije energetsku uinkovitost:
Energetska uinkovitost je suma isplaniranih i provedenih mjera iji je cilj
koritenje minimalno mogue koliine energije tako da razina udobnosti i
stopa proizvodnje ostanu sauvane.
Pojednostavljeno, energetska uinkovitost znai uporabiti manju koliinu
energije (energenata) za obavljanje istog posla funkcije (grijanje ili hlaenje
prostora, rasvjetu, proizvodnju raznih proizvoda, pogon vozila, i dr.).
Vano je istaknuti da se energetska uinkovitost nikako ne smije promatrati
kao tednja energija. Naime, tednja uvijek podrazumijeva odreena odricanja,
dok uinkovita uporaba energije nikada ne naruava uvjete rada i ivljenja.
Nadalje, poboljanje uinkovitosti potronje energije ne podrazumijeva samo
primjenu tehnikih rjeenja. tovie, svaka tehnologija i tehnika oprema, bez
obzira koliko uinkovita bila, gubi to svoje svojstvo ukoliko ne postoje educirani
ljudi koji e se njome znati sluiti na najuinkovitiji mogui nain.
Prema tome, moe se rei da je energetska uinkovitost prvenstveno stvar
svijesti ljudi i njihovoj volji za promjenom ustaljenih navika prema energetski
uinkovitijim rjeenjima, negoli je to stvar kompleksnih tehnikih rjeenja.
Stoga je i prilikom davanja preporuka za poboljanje energetske uinkovitosti
najprije potrebno razmotriti navike potroaa i usmjeriti ih k s(a)vjesnijim
izborima. Takve su mjere besplatne, a mogu donijeti doista znaajne utede.
Tek kada je razina svijesti potroaa o potrebi uinkovite uporabe energije
razvijena, potrebno je potroaa usmjeravati na nove, tehnike mjere za
smanjenje potronje energije, o ijoj primjeni e se odluiti na temelju njihove
isplativosti, a ime e se uz energetsku podii i ekonomska uinkovitost.
1.2. Razlozi ZA energetsku uinkovitost
Zatita okolia
Nepobitna je injenica da je pristup energiji po prihvatljivim cijenama kljuan
preduvjet gospodarskog i socijalnog razvoja svakog drutava. No, proizvodnja
energije i njezina uporaba znaajno utjeu na okoli, uzrokujui zagaenja
lokalnog i regionalnog karaktera (smog, kisele kie i sl.), ali i globalne probleme
poput globalnog zagrijavanja i rezultirajuih klimatskih promjena.
Naime, energija se jo uvijek veinom proizvodi iz fosilnih goriva: ugljena, nafte
i naftnih derivata i prirodnog plina. Njihovim sagorijevanjem u atmosferu se
isputaju razni polutanti poput sumpornog dioksida SO
2
, duinih oksida NO
x
,
estica te ugljinog dioksida CO
2
. Plinovi SO
2
i NO
x
, osim njihovog potencijalno
tetnog djelovanja na zdravlje, poznati su kao kiseli plinovi jer njihovom
transformacijom prilikom daljinskog transporta nastaju kiseli sastojci koji
se taloe iz atmosfere u obliku mokrog (kisele kie) i suhog taloenja. Osim
zakiseljavanja, NO
x
sudjeluje u eutrofkaciji i stvaranju tetnog prizemnog
ozona. S druge strane, stakleniki plin CO
2
je najznaajniji uzronik globalnog
zatopljenja.
Valja, stoga, imati na umu da se energija uvijek proizvodi kako bi zadovoljila
potronju proizvodnja je uzrokovana potronjom, pa nepaljiva, neuinkovita
toplinske energije i toplinskoj zatiti zgrada (Narodne novine br. 79/05,
155/05, 74/06), prema kojemu je iskaznica potrebne topline za grijanje zgrade
sastavni dio projektne dokumentacije i mora biti dostupna na uvid kupcima,
najmoprimcima i drugim ovlatenim korisnicima zgrade ili njenog dijela. Vie
detalja o sadraju iskaznice bit e dano u poglavlju o toplinskoj zatiti zgrada.
Energetska uinkovitost sastavni je dio i politike zatite okolia. Zakon o
zatiti okolia (Narodne novine br.110/07) navodi da se zahvati u okoliu
trebaju planirati i izvoditi tako da to manje optereuju okoli, vodei pri
tome racionalnom koritenju prirodnih dobara i energije. Nadalje, Nacionalna
strategija zatite okolia (Narodne novine br. 46/02) kao prioritete zatite
okolia u energetskom sektoru nalae uvoenje poreznih olakica za kuanske
ureaje koji su energetski uinkovitiji te izradu sektorskih programa racionalnog
koritenja energije.
Institucionalni okvir za energetsku uinkovitost u Hrvatskoj ukljuuje dva
kljuna ministarstva. U prvom redu to je Ministarstvo gospodarstva, rada i
poduzetnitva (MINGORP) kao ministarstvo nadleno za energetiku. Nadalje,
energetska uinkovitost je svakako i pitanje zatite okolia pa je dijelom i u
nadlenosti Ministarstva zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva
(MZOPUG), a posebice se to odnosi na energetsku uinkovitost zgrada.
Provedba pravilnika o energetskom oznaavanju ureaja u nadlenosti je
Dravnog inspektorata.
Vrlo znaajna institucija za energetsku uinkovitost u Hrvatskoj je Fond za
zatitu okolia i energetsku uinkovitost. Fond je osnovan radi fnanciranja
pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i slinih aktivnosti u podruju
ouvanja, odrivog koritenja, zatite i unapreivanja okolia te u podruju
energetske uinkovitosti i koritenja obnovljivih izvora energije te predstavlja
znaajnu institucionalnu i fnancijsku podrku provoenju projekata energetske
uinkovitosti u Republici Hrvatskoj. Vie mogunostima za iskoritavanje
sredstava Fonda bit e rijei u poglavlju o ekonomskim karakteristikama
projekata energetske uinkovitosti.
I na kraju, valja istaknuti da je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva
(MINGORP) zajedno s Programom Ujedinjenih naroda za razvoj (United
Nations Development Programme - UNDP) pokrenulo i provodi sveobuhvatni
program za uinkovito koritenje energije Poticanje energetske efkasnosti
u Hrvatskoj. Cilj projekta je podizanje svijesti graana i javnog sektora o
uinkovitoj potronji energije u sektoru zgradarstva, te poticanje primjene
ekonomski isplativih, energetski efkasnih (EE) tehnologija, materijala i usluga
u Hrvatskoj. Projekt je zapoet u srpnju 2005. g., i provodit e se do kraja
2009. godine. Obuka energetskih savjetnika samo je jedna od aktivnosti ovog
projekta, o emu vie moete saznati na www.energetska-efkasnost.undp.hr.
Aktivnosti zapoete na Projektu e se nastaviti provoditi i poslije prestanka
projekta kroz institucije koje e biti naknadno odreene.
1.4. Pravni okvir za energetsku uinkovitost u Europskoj
uniji
Sve europske drave bez izuzetka opredijelile su se da u svoje strategije
energetskog razvitka i zatite okolia ugrade planove za poboljanje uinkovitosti
potronje energije i uporabu obnovljivih izvora energije i da implementiraju
zakonodavni okvir u kojemu e ti planovi biti ostvareni. Sama Europska
unija se u nizu dokumenata strateki opredijelila za poboljanje energetske
uinkovitosti, a posebice su znaajni sljedei dokumenti: Zelena knjiga o
energetskoj uinkovitosti od 22. lipnja 2005., Zelena knjiga o energetici od 8.
oujka 2006. te Akcijski plan za energetsku uinkovitost (ACTION PLAN FOR
ENERGY EFFICIENCY: Realising the potential - Saving 20% by 2020). Podruje
energetske uinkovitosti i obnovljivih izvora energije u Europskoj uniji ureuje
se nizom direktiva, koje pokrivaju sljedea kljuna podruja:
Proizvodnja elektrine energije iz obnovljivih izvora
Kogeneracija (istodobna proizvodnja toplinske i
elektrine energije u jedinstvenom procesu)
Oznaavanje energetske uinkovitosti kuanskih
ureaja
Ekodizajn ureaja koji koriste energiju
Energetska uinkovitost u zgradarstvu
Uinkovitost krajnje potronje energije i energetske
usluge.

Pregled EU direktiva koje pokrivaju ova podruja, kao i odgovarajui hrvatski
zakonski akti u kojima su potpuno ili djelomino sadrani zahtjevi tih direktiva
dan je u tablici 1.1.
Tablica 1.1. Pregled europskog i hrvatskog zakonodavstva iz podruja obnovljivih izvora energije i energetske uinkovitosti
Podruje EU direktiva
1
Hrvatsko zakonodavstvo
Proizvodnja
elektrine energije iz
obnovljivih izvora
Direktiva 2001/77/EZ Europskog parlamenta i Vijea
od 27. rujna 2001. o unaprjeenju elektrine energije
iz obnovljivih izvora na unutranjem tritu elektrine
energije
Zakon o energiji (NN 68/01, 177/04, 76/07)
Zakon o tritu elektrine energije (NN 177/04, 76/07)
Tarifni sustav za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora
energije i kogeneracije (NN 33/07)
Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz
obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 33/07)
Uredba o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz
obnovljivih izvora energije i kogeneracije ija se proizvodnja potie (NN
33/07)
Pravilnik o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN
67/07)
Pravilnik o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa elektrine
energije (NN 67/07)
Kogeneracija
Direktiva 2004/8/EZ Europskog parlamenta i Vijea od
11. veljae 2004. o unaprjeenju kogeneracije na temelju
potronje korisne energije na unutranjem tritu
energije
Oznaavanje
kuanskih ureaja
Direktiva Vijea EU 92/75/EEZ od 22. rujna 1992. godine
o oznaavanju energetske uinkovitosti i standardnih
podataka o energetskoj potronji kuanskih ureaja
Posebne implementacijske direktive odnose se na
sljedee grupe ureaja:
elektrine hladnjake, ledenice i njihove
kombinacije,
perilice rublja,
elektrine suilice rublja,
elektrine kombinirane perilice-suilice rublja,
elektrine penice,
elektrine perilice posua,
klimatizacijske ureaje i
izvore svjetlosti u kuanstvima
Pravilnik o oznaavanju energetske uinkovitosti kuanskih ureaja
(NN 133/05)
Ekodizajn
od 6. srpnja 2005. o uspostavljanju okvira za zahtjeve
ekodizajna za sve ureaje koji troe energiju i posebne
implementacijske direktive:
Direktiva 2000/55/EZ Europskog parlamenta
i Vijea od 18. rujna 2000. o zahtjevima za
energetsku uinkovitost balasta fuorescentne
rasvjete
Direktiva 96/57/EZ Europskog parlamenta
i Vijea od 3. rujna 1996. zahtjevima za
energetsku uinkovitost kuanskih elektrinih
hladnjaka, ledenica i njihovih kombinacija
Direktiva Vijea 92/42/EEZ od 21. svibnja 1992.
o zahtjevima za energetsku uinkovitost novih
toplovodnih bojlera na tekua i plinska goriva
Pravilnik o zahtjevima za energetsku uinkovitost kuanskih elektrinih
hladnjaka, ledenica i njihovih kombinacija (NN 135/05)
Energetska
uinkovitost u
zgradarstvu
Direktiva 2002/91/EZ Europskog parlamenta i Vijea od
16. prosinca 2002. o energetskim znaajkama zgrada
Zakon o prostornom ureenju i graditeljstvu (NN 76/07)
Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u
zgradama (NN 79/05, 155/05, 74/06)
Uinkovitost krajnje
potronje energije i
energetske usluge
od 5. travnja 2006. o energetskoj uinkovitosti i
energetskim uslugama
1
O europskoj politici energetske uinkovitosti kao i o svim navedenim direktivama vie moete saznati na internetskoj stranici: http://ec.europa.eu/energy/demand/index_en.htm
U sklopu eurointegracijskih procesa, Republika Hrvatska je cjelokupni koncept
reforme energetskog sektora kroz pravni i institucionalni okvir, prilagodila
zahtjevima EU. Za podruje energetske uinkovitosti posebno je znaajna
Direktiva o energetskoj uinkovitosti i energetskim uslugama (2006/32/EC), koja
e nas obvezati da postavimo kvantitativne ciljeve za poboljanja energetske
uinkovitosti u razdoblju od 2008. do 2016. i da te ciljeve ispunimo. Zahtjeve
ove direktive Hrvatska tek mora transponirati u svoje zakonodavstvo.
Nadalje, osim direktiva Europske unije, snaan poticaj energetskoj uinkovitosti
je i ratifkacija Protokola iz Kyota, prema kojemu se emisije staklenikih
plinova u Hrvatskoj moraju smanjiti za 5% u odnosu na iznos u baznoj godini.
Ovo smanjenje potrebno je postii u razdoblju od 2008. do 2012. godine. U
postizanju Kyoto ciljeva poveanje energetske uinkovitosti imat e zasigurno
glavnu ulogu.
1.5. Aktualno stanje energetske uinkovitosti u Republici
Hrvatskoj i budui izazovi
Neposredna potronje energije u Hrvatskoj
U Hrvatskoj, kao i u brojnim drugim zemljama, postoji niz barijera koje
spreavaju implementaciju ekonomski isplativih mjera i tehnologija energetske
uinkovitosti. U Hrvatskoj kultura energetske uinko-vitosti nije dovoljno
razvijena, iako vidljiv napredak postoji. Naime, postojanje potencijala za
poboljanja energetske uinkovitosti u Hrvatskoj vrlo zorno potvruju i sljedee
injenice - u Hrvatskoj se u 2005. godini za 1.000 US$ BDP-a potroilo 189 kg
ekvivalentne nafte, to je 20,1% vie od prosjeka EU-15; slino, za 1.000 US$
BDP-a potroilo se 338 kWh elektrine energije, to je 19,3% vie od prosjeka EU-
15. Ovaj parametar naziva se energetska intenzivnost, a izraava se u potroenoj
energiji po jedinici BDP-a. Prema intenzivnosti ukupne potronje energije Hrvatska
se nalazi u zlatnoj sredini njezina energetska intenzivnost, dakle uinkovitost,
svakako je bolja nego u zemljama regije (Makedonija, BiH, Srbija, Crna Gora,
Albanija) i veini novih lanica Europske unije (eka, Slovaka, Poljska, Litva,
Estonija, Bugarska, Rumunjska), te drugim zemljama istone Europe (Rusija,
Bjelorusija, Ukrajina). No u usporedbi sa zapadnoeuropskim zemljama, u Hrvatskoj
postoji znaajan prostor za poboljanje energetske uinkovitosti.
tovie, potronja energije u Hrvatskoj konstantno raste. Posebno je strm porast
potronje elektrine energije, posebice u kuanstvima i uslugama. Stopa porasta
potronje elektrine energije u Hrvatskoj je u 2005. godini bila gotovo jednaka
stopi porasta BDP-a. Ideja programa i projekata energetske uinkovitosti upravo
je slabljenje veze izmeu gospodarskog rasta i rasta potronje energije.
Osim toga, valja biti svjestan injenice da Hrvatska nema dovoljne energetske
kapacitete za zadovoljavanje rastue potranje. To moe voditi k poveanju uvoza,
a time i do nesigurnije opskrbe energijom. Ovaj aspekt je izuzetno vaan, pa i
njega treba imati na umu kada se energija nepotrebno baca.
Struktura neposredne potronje energije u Hrvatskoj prikazana je na slici 1.1.
Vidljivo je da sektor ope potronje troi najvie energije, a u njemu se posebice
istiu sektor kuanstava i usluga (javnih i komercijalnih), koji zajedniki troe
preko 40% energije, dok su kuanstva sama odgovorna za preko 30% ukupne
potronje energije u Hrvatskoj.
Kretanje cijena energije u Hrvatskoj
Potronja energije predstavlja znatne fnancijske izdatke u kunom budetu.
Novane utede su, prema tome, takoer jedan od motiva za poboljanje
uinkovitosti potronje energije. Ovaj motiv posebice dolazi do izraaja kako
cijene energije rastu. Kretanje cijena elektrine energije, ekstralakog loivog
ulja i prirodnog plina u Hrvatskoj od 2000. do 2006. godine prikazano je
tablicom 1.2. Jasno se uoava rastui trend, a takva se situacija moe oekivati i
u budunosti, posebice zbog nestabilne svjetske (politike) situacije koja utjee
na opskrbu naftom i prirodnim plinom. Premda je cijena elektrine energije i
plina ostala priblino ista, prilikom zavrnih priprema ovog prirunika (oujak
2008.) cijena loivog ulja je porasla na 5,72 kn/l. Uinkovitom uporabom
energije za isti korisni uinak troimo manje energije, to znai i da plaamo
manje!
Slika 1.1. Udjeli sektora i podsektora ope potronje u neposrednoj potronji
energije u 2005. godini (prema podacima iz godinjeg izvjea Energija u
Hrvatskoj 2005., Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnitva)
Emisije oneiujuih tvari i staklenikih plinova
I naposljetku, ali svakako ne manje vano, jest da neracionalna potronja
energije uzrokuje poveane emisije oneiujuih tvari u atmosferu.
Hrvatska je kroz meunarodne ugovore, kao to su Konvencija o dalekosenom
prekograninom oneienju zraka (CLRTAP) i Okvirna konvencija Ujedinjenih
naroda o promjeni klime (UNFCCC), preuzela obvezu praenja i smanjenja
emisija oneiujuih tvari i staklenikih plinova u zrak.
Najznaajnije oneiujue tvari, kako je ve istaknuto, su sumporni dioksid
SO
2
, duini oksidi NO
x
i estice, dok je najznaajniji stakleniki plin ugljini
dioksid CO
2
. Emisije ovih tvari u razdoblju od 2000. do 2005. godine u
Hrvatskoj prikazane su u tablici 1.3.
Tablica 1.3. Emisije SO
2
, NO
x
, estica i CO
2
u Hrvatskoj 2000. 2005.*
Kako je vidljivo iz gornje tablice, u promatranom razdoblju najznaajniji porast
biljei upravo emisija CO
2
. Hrvatska se ratifkacijom Kyotskog protokola
obvezala emisije staklenikih plinova smanjiti 5% u odnosu na baznu godinu
1990. u razdoblju od 2008. do 2012. godine. Utvreno je da su ukupne emisije
u 1990. godini iznosile 34620 Gg ekvivalentnog CO
2
. Najvei dio emisija CO
2

dolazi upravo iz energetskog sektora, tj. nastaje uslijed proizvodnje i potronje
energije. Nepobitna je injenica da e potronja energije u budunosti samo
rasti, a time e rasti i emisije staklenikih plinova. Znaaj uinkovite uporabe
energije jest upravo u tome da se trend porasta potronje energije uspori. Uz
poboljanje uinkovitosti samih procesa proizvodnje energije i uporabu goriva
nefosilnog podrijetla, doprinijet e se i ukupnom smanjenju emisija staklenikih
plinova.
Tablica 1.2. Kretanje cijena elektrine energije, ekstralakog loivog ulja i prirodnog plina u Hrvatskoj 2000. 2006.*
2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.
Elektrina energija za
kuanstva (kn/kWh)
0,4184 0,5095 0,5143 0,5487 0,5489 0,5559 0.58
Ekstralako loivo ulje (kn/l) 2,64 3,14 2,71 2,77 3,29 4,17 4,7
Prirodni plin
(kn/m
3
) za kuanstva
1,45 1,72 1,94 1,95 2,04 2,04 2,13
*Svi podaci u tablici preuzeti su iz godinjih izvjea Energija u Hrvatskoj 2003. 2006., Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnitva
2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.
Sumporni dioksid SO
2
(t) 60 910 62 060 68 018 66 598 53 772 53 494
Duini oksidi NO
x
(t) 68 428 68 788 67 811 68 454 66 019 67 195
estice (t) 11 810 11 387 11 402 12 887 12 476 12 680
Ugljini dioksid CO
2
(1000 t) 16 827 17 704 18 880 20 202 19 657 20 006
*Svi podaci u tablici preuzeti su iz godinjeg izvjea Energija u Hrvatskoj 2005., Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnitva
Informiranje i podizanje svijesti javnosti
Potronja energije u kuanstvima usko je vezana uz navike svih nas. Stoga je
prvenstveno potrebno sustavno djelovati na podruju informiranja i educiranja
iroke javnosti.
Upravo je pruanje informacija i pomoi potroaima da iznau rjeenja kojima
e smanjiti svoju energetsku potronju, raune za energiju, ali i utjecaj na
okoli (engl. environmental footprint) osnovna zadaa svakog energetskog
savjetnika.
2. Potronja energije u zgradama
2. POTRONJA ENERGIJE U ZGRADAMA
2.1. Openito o energiji
to je energija?
Svakodnevna uporaba pojma energija intuitivno nam je jasna te izjava da
je energija pokreta ivota, nije nimalo pretjerana. U svakodnevnom ivotu
energiju koristimo za vlastite aktivnosti (tu energiju dobivamo kemijskom
pretvorbom iz hrane), za pripremu hrane, za zagrijavanje vode, za grijanje ili
hlaenje, za pogon naih prijevoznih sredstava, itd.
Fizika, pak, energiju defnira kao sposobnost tijela da izvri nekakav rad. I dok
energiju samu po sebi nije mogue osjetilno spoznati, njezine uinke svakako
jest: gibanje, toplina, svjetlost, zvuk, itd.
Promjene oblika energije prema zakonima prirode defnirao je njemaki flozof
i fziar H.v.Helmholtz (1821.-1894.). Prema njegovoj defniciji u izoliranom
sustavu (koji nije u vezi s okolinom), zbroj svih koliina energije ne mijenja se
s vremenom. Energija, dakle, moe prelaziti iz jednog oblika u drugi, no pri
tome ukupna koliina energije ostaje konstantna.
Kako mjerimo energiju?
Jedinica za energiju je Joule (izgovor: dul, oznaka: J), esto se upotrebljavaju
i izvedenice (kJ, MJ, PJ, itd.). Ipak, u svakodnevnom ivotu puno se ee
upotrebljava ekvivalentna jedinica Ws (wattsekunda, 1J = 1 Ws), a posebice
njezina izvedenica kWh. Vrijedi sljedea jednakost:
1 kWh = 3 600 000 J = 3,6 MJ
Stara jedinica za energiju, koja nije u meunarodnom sustavu oznaavanja,
ali koju se ipak jo moe sresti jest kalorija (oznaka: cal). Tablice 2.1. i 2.2.
pokazuju meusobne odnose mjernih jedinica za energiju te znaenje najee
koritenih prefksa.
Tablica 2.1. Meusobni odnosi jedinica za energiju
kcal kJ kWh
1 kcal = 1 4,1868 1,16310
-3
1 kJ = 0,2388 1 2,777810
-4
1 kWh = 859,845 3 600 1

Tablica 2.2. Znaenje najee koritenih prefksa
prefks
k kilo 10
3
M mega 10
6
G giga 10
9
T tera 10
12
P peta 10
15
E eksa 10
18
Vrste energije
U energetici je najpogodnija podjela vrsta energije ona prema stupnju pretvorbe
iz oblika koje ne moemo neposredno koristiti. Podjela je sljedea:
primarna energija je energija sadrana u nosiocu energije -
energentu (nafta, plin, ugljen, drvo)
sekundarna energija je energija dobivena energetskom
pretvorbom (transformacijom) iz primarne energije
(primjerice, to je eklektina energija dobivena iz ugljena u
termoelektrani, na pragu te elektrane). Dio primarne
energije se izgubi zbog neuinkovitosti pretvorbe.
neposredna (konana) energija je energija koja dolazi do
krajnjeg korisnika, dakle do naeg doma. Dio sekundarne
energije se izgubi zbog gubitaka u prijenosu i distribuciji
energije.
korisna energija je energija za zadovoljavanje potreba
krajnjih korisnika, primjerice to je toplina elektrine
grijae ploe na tednjaku. Dio konane energije se opet
gubi zbog neuinkovitosti pretvorbe koritenih ureaja.
Izvori energije
Izvore energije dijelimo na obnovljive i neobnovljive. Karakteristika obnovljivih
izvora energije jest da su neiscrpni odnosno neprestano se obnavljaju u prirodi.
U obnovljive izvore energije ubrajamo sunevu energiju, energiju vjetra, energiju
vode i geotermalnu energiju. Energija iz biomase se takoer uobiajeno smatra
obnovljivim izvorom energije.
Za razliku od njih, neobnovljivi izvori energije su fosilna (ugljen, nafta i prirodni
plin) i nuklearna goriva (uran, plutonij), ija su nalazita i zalihe ograniene i
podlone konanom iscrpljivanju.
Gore nabrojani izvori energije rijetko su nam neposredno korisni do uporabljivih
oblika energije (elektrina, toplinska i kinetika energija kretanja), dolazimo
pomou razliitih strojeva i ureaja za energetske pretvorbe. U nastavku su
nabrojani samo neki, koji se mogu susresti u zgradama, kuanstvima i osobnoj
uporabi:
ogrijevani kotlovi/bojleri (energija iz goriva (prirodni plin, loivo ulje,
ugljen, drvna biomasa) se pretvara u toplinsku energiju)
motori s unutarnjim sagorijevanjem (energija iz goriva
se pretvara u kinetiku energiju)
sunevi toplinski kolektori (elektromagnetsko zraenje
Sunca se pretvara u toplinsku energiju)
fotonaponski paneli (elektromagnetsko zraenje Sunca
izravno se pretvara u elektrinu energiju)
dizalice topline (pomou elektrine energije pretvaraju
toplinsku energiju iz okoline nie temperature u
toplinsku energiju vie temperature)

2.2. Energetska (toplinska) bilanca zgrade
Kako bismo u potpunosti razumjeli energetsku potronju zgrade, potrebno
je poznavati i razumjeti osnovne pojmove i veliine potrebne za njezino
odreivanje i analizu.
Naime, potronja energije u zgradi ovisi kako o karakteristikama same zgrade
(njezinog oblika i konstrukcijskih materijala), karakteristikama energetskih
sustava u njoj (sustava grijanja, elektrinih ureaja i rasvjete, i dr.), ali i o
klimatskim uvjetima podneblja na kojem se zgrada nalazi. Osnovni pojmovi za
analizu potronje energije u zgradama su: toplinski gubici i dobici, koefcijent
prolaza topline, stupanj-dan grijanja, stupanj korisnog djelovanja, a bit e
objanjeni u narednim poglavljima. Oni su kljuni za odreivanje energetske
(toplinske) bilance zgrade.
Nadalje, zgradu trebamo razmatrati kao sustav, te je kao takvu analizirati.
Na slici 2.1. prikazana je zgrada sa svim tokovima energije, tj. prikazana je
energetska bilanca zgrade.
Slika 2.1. Energetska bilanca zgrade
Energetska bilanca zgrade podrazumijeva sve energetske gubitke i
dobitke te zgrade. Pri tome uobiajeno govorimo o toplinskoj bilanci
zgrade, odnosno razmatramo koliko je energije potrebno da bi se
zadovoljile toplinske potrebe zgrade. Vano je zapamtiti da je potreba za
toplinskom energijom uvijek usko vezana za toplinske gubitke zgrade.
Naime, dok god su toplinski dobici energije dovoljni za pokrivanje
toplinskih gubitaka, u zgradi e se odravati eljeni uvjeti toplinske
ugodnosti. Prema tome, mora vrijediti jednakost:
ene.dobici=ene.gubici,
odnosno
energija sustava za grijanje + unutarnji toplinski dobici + toplinski dobici od sunca
= transmisijski gubici + ventilacijski gubici + gubici sustava grijanja
Transmisijski gubici topline nastaju prolazom (transmisijom) topline
kroz elemente ovojnice zgrade. Oni ovise o konstrukcijskim elementima
zgrade (opeka, armirano-betonska), debljini toplinske zatite na
zidovima, prozorima, vratima, itd. Transmisijski gubici nisu jedini koji
odreuju potrebe grijanja zgrade. Naime, njima se moraju pribrojiti i
toplinski gubici zbog provjetravanja, tzv. ventilacijski gubici (Q
vent
).
Oni se odreuju na temelju potrebnog broja izmjena zraka, koje su
propisane normama HRN 832:2000 i HRN EN 832/AC:2004. Kako se
odreuju transmisijski gubici topline, detaljno e se obraditi u poglavlju
3 Toplinska zatita zgrada.
Osim toplinskih gubitaka, u zgradama imamo i toplinske dobitke koji
ne dolaze iz sustava grijanja, tzv. slobodne toplinske dobitke. Ti dobici
ukljuuju toplinu dobivenu od osoba koje borave u prostoru, kao i od
razliitih ureaja (primjerice, uredska oprema, rasvjeta, kuhinjski ureaji
i dr.) koji se u tom prostoru koriste. Te dobitke nazivamo unutarnjim ili
internim dobicima (Q
in
). Osim toga, odreena koliina topline u prostor
dolazi i od Suneva zraenja (Q
sol
).
Prema tome, energija koju je potrebno osigurati iz sustava grijanja
(korisna energija Q
k
) za zagrijavanje zgrade jednaka je:
sun in vent trans k
Q Q Q Q Q + = (2.1)
Kao to se sa slike 2.1. vidi, da bi sustav grijanja zadovoljio toplinske
potrebe zgrade, potrebna je odreena koliina primarne energije
(energenta) Q. Ta je energija vea od energije Q
k
jer tehniki sustavi
nisu savreni, tj. oni takoer imaju svoje gubitke (Q). Ove gubitke
odreujemo upravo pomou stupnja korisnog djelovanja. Stupanj
korisnog djelovanja kotla, bojlera ili openito bilo kojeg drugog ureaja,
odreuje se laboratorijskim mjerenjima i to je podatak kojega proizvoa
mora navesti na svom proizvodu. Stupanj korisnog djelovanja oznaava
se s , a izraava u postotcima. Primjerice, stupanj korisnog djelovanja
kotla nam govori kolika je uinkovitost pretvorbe goriva u kotlu. Naime,
energiju goriva ne moemo iskoristiti u potpunosti, jer se dio energije
izgubi s isputenim dimnim plinovima ili vlagom, dio se prenosi sa samog
kotla na okoli zraenjem, a dio goriva niti ne sagori u potpunosti. Vie
o stupnjevima djelovanja kotlova bit e rijei u poglavlju 4 Grijanje
stambenog prostora.
Jasno je dakle da vrijedi jednakost:
Q Q Q
k
+ =
(2.2.)
Prema tome, energetska bilanca kue glasi:
Q Q Q Q Q Q
vent trans sun in
+ + = + + (2.3.)
Iza energetske bilance upravo se krije i osnovna ideja energetske
uinkovitosti u zgradarstvu, a to je smanjiti potrebnu energiju za sustava
grijanja na najmanju moguu mjeru, tj. smanjiti ulaznu energiju i gubitke
energije, a pri tome ne naruiti toplinsku ugodnost u prostoru.
Upravo je iz jednakosti (2.3.) jasno da e mjere energetske uinkovitosti
ii u sljedea tri smjera:
poveanje toplinskih dobitaka od Sunca (posebice kod
novogradnje)
smanjenje transmisijskih i ventilacijskih gubitaka
(poboljanje toplinske izolacije, energetski uinkoviti
prozori)
smanjenje gubitaka u sustavu grijanja (energetski
uinkoviti kotlovi, izolacija cijevne mree, automatska r
egulacija).
Poveanje udjela obnovljivih izvora energije (sunevi
kolektori za sustav potrone tople vode i kao dodatak
sustavu grijanja, koritenje biomase)
Sve e ove mjere biti detaljno obraene u sljedeim
poglavljima.

2.3. Analiza ukupnih energetskih potreba zgrade
Sva su se prethodna poglavlja uglavnom bavila toplinskim potrebama
zgrade. Ovakav pristup je svakako opravdan ukoliko se u obzir uzme da
sustavi grijanja prostora sudjeluju s preko 50% u ukupnim energetskim
potrebama zgrade, posebice obiteljskih kua.
Udio pojedinih sustava u ukupnoj potronji energije u tipinom
kuanstvu u Hrvatskoj prikazan je na slici 2.2. Valja napomenuti da je
u poslovnim zgradama ovaj odnos poneto drukiji. Prema dostupnim
podacima, udio potronje elektrine energije u Hrvatskoj u uslunom
sektoru iznosi 51% ukupne potronje energije sektora. Prema tome,
se moe zakljuiti da su se u ovom sektoru velik dio energije troi na
hlaenje, rasvjetu i uredsku opremu.
Struktura potronje energije po energetskim sustavima u zgradi ovisi
dakako i o klimatskim prilikama, pa tako, primjerice, udio potronje
energije u sustavima grijanja moe varirati od 30 do 60%, dok udio
potronje energije u rashladnim sustavima moe varirati od 3 do 10%. Na
potronju energije u ovim sustavima velik utjecaj imaju oblik graevine
(omjer grijane i ukupne povrine graevine), toplinska izolacija te izbor
samog sustava.
Pregled svih sustava u kojima se koristi energija u zgradama kao i
konstrukcijskih elementa same graevine koji na tu potronju utjeu
dan je na slici 2.3.
No, openito, energetske potrebe zgrade ukljuuju:
elektrinu energiju za rasvjetu
elektrinu energiju za razne ureaje
elektrinu energiju za ostala troila u zgradama (dizala
i dr.)
elektrina energija za pogon ventilatora i pumpi u
sustavima grijanja, ventilacije i klimatizacije (GVK)
energija za dobavu i zagrijavanje potrone tople vode
(PTV)
toplinska energija za grijanje prostora
rashladna energija za hlaenje i
ostale, sekundarne uporabe toplinske energije (posebice
u uslunim djelatnostima u praonicama i sl.).
Slika 2.3. Pregled dijelova i tehnikih sustava koji utjeu na potronju energije u zgradi
Slika 2.2. Struktura potronje energije u kuanstvima u Hrvatskoj [3]
Moemo zakljuiti da ukupna potronja energije u zgradi ovisi o sljedeim
sustavima i dijelovima zgrade:
ovojnici zgrade (zidovi, pod, strop, krovite i pripadajua
toplinska zatita, prozori)
sustavu grijanja prostora
sustavu ventilacije i klimatizacije
sustavu za pripremu potrone tople vode
sustavu elektrine rasvjete
ostalim ureajima.
U sustavima grijanja i pripreme potrone tople vode potrebno je razmotriti
uporabu obnovljivih izvora energije u zgradama, posebice kotlova na biomasu
ili sunevih toplinskih kolektora. Osim toga, obnovljivi izvori energije mogu
se koristiti i za vlastitu proizvodnju elektrine energije pomou fotonaponskih
panela ili mini vjetrogeneratora. Svi ovi sustavi i mogunosti za poboljanje
njihove energetske uinkovitosti, bit e detaljno opisane u sljedeim poglavljima
ovog prirunika.
2.4. Potronja energije i emisije staklenikih plinova
Kako je ve u uvodnom dijelu istaknuto, potronju energije prate emisije
staklenikih plinova, posebice CO
2
.
Emisije CO
2
ovise o koliini i tipu energenta koji se koristi. Specifne emisije
CO
2
po TJ goriva najvee su pri sagorijevanju ugljena, a potom slijede loivo
ulje i prirodni plin.
Emisije CO
2
pri sagorijevanju fosilnih goriva izraunavaju se prema formuli:
EM = EFC x Hd x O
C
x 44/12 x Q (2.4.)
Pri emu su:
EM ukupna emisija CO
2
[t]
EFC emisijski faktor ugljika [t C/TJ]
H
d
donja ogrjevna mo goriva [GJ/t ili GJ/10
3
m
3
]
O
C
frakcija ugljika koja oksidira [-]
44/12 - stehiometrijski odnos CO
2
i C
Q koliina goriva [kt ili 10
6
m
3
]
Svi ovi faktori dani su u tablici 2.3.
Jasno je da emo smanjenje emisija CO
2
koje je rezultat provedbe projekta
energetske uinkovitosti izraunati kao razliku emisija prije i nakon provoenja
tog projekta, odnosno u jednadbu (2.4.) e se uvrstiti vrijednost:
Q=Q
prije
- Q
poslije
No, osim izravnog sagorijevanja navedenih energenata, potrebno je razmotriti
i koliko smanjenje potronje tzv. mrenih oblika energije, odnosno elektrine
energije i toplinske energije iz gradske mree utjee na smanjenje emisija CO
2
.
U tu se svrhu koriste nacionalni emisijski faktori koji su dani u tablici 2.4.
Tablica 2.4. Faktori za proraun emisija CO
2
za elektrinu i toplinsku energiju u
Hrvatskoj
g CO
2
/kWh g CO
2
/MJ
Specifna emisija
CO
2
za potronju
elektrine energije*
276.75
Specifna emisija
CO
2
za potronju
toplinske energije**
269.39 74.83
* Podatak preuzet iz godinjeg izvjea Hrvatske elektroprivrede 2005.godine
** Podatak dobiven iz energetskih bilanci danih u godinjim izvjeima Energija u Hrvatskoj 2001. -
2004., Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnitva
Vano je, dakle, istaknuti da je za svaki projekt energetske uinkovitosti, osim
smanjenja potronje energije, potrebno je iskazati i rezultirajue smanjenje
emisija staklenikih plinova, koje se njime ostvarilo i tako doprinijelo postizanju
nacionalnih ciljeva.
2.5. Ocjena uinkovitosti potronje energije u
zgradi
U prethodnim poglavljima vidjeli smo kako se odreuje potronja energije u
zgradi. Koncentrirali smo se na koliinu energije potrebnu za grijanje, jer ovaj
segment potronje energije predstavlja preko 50% ukupne potronje energije.
Tablica 2.3. Faktori za proraun emisija CO
2
nastalih sagorijevanjem razliitih energenata*
EF
C
[t_C/TJ_
goriva]
H
d
[GJ/t(10
3
m
3
)]
O
C
[-]
EF
C
O
C
44/12
[t_CO
2
/TJ_goriva]
Prirodni plin 15,3 34,00 0,995 55,82
Ukapljeni naftni plin 17,2 46,89 0,99 62,44
Loivo ulje 21,1 40,19 0,99 76,59
Ekstralako loivo ulje 20,2 42,71 0,99 73,33
Kameni ugljen 25,8 24,30 0,98 92,71
Mrki ugljen 26,2 18,20 0,98 94,15
Lignit 27,6 12,15 0,98 99,18
Ogrjevno drvo 0,0 9,00 - -
* Ovi su faktori defnirani u meunarodnom dokumentu IPCC/UNEP/OECD/IEA (1997): Greenhouse Gas Inventory Workbook & Reference Manual, Revised 1996 IPCC Guidelines for National Greenhouse Inventories, Volume
2 & 3, United Kingdom
Ipak, kako smo vidjeli, u ukupnu potronju energije ubrajamo i potronju
energije za pripremu potrone tople vode, kuhanje i te za razne elektrine
ureaje i rasvjetu.
Za odreivanje uinkovitosti potronje energije u zgradi koristimo indikator
energetske uinkovitosti godinja potronja energije po korisnoj jedinici
grijane povrine (koristi se i naziv energetski broj ili energetska znaajka).
Ovaj indikator koristi se za:
ocjenu uinkovitosti potronje energije u postojeim
zgradama, uzimajui u obzir stanje njihove ovojnice,
uinkovitost tehnikih sustava i te navika korisnika/stanara
praenje i ocjenu uinaka provedenih mjera energetske
uinkovitosti
usporedne analize s drugim objektima iste namjene
(benchmarking)
ocjenu buduih energetskih potreba novih graevina
prilikom njihovog projektiranja.
Energetska znaajka oznaava se s E, te izraava jedinicom
kWh/m
2
godinje:
(
=
god m
kWh
A
Q
E
gr
2

(2.5.)
Energetska znaajka zgrade odreuje se kao zbroj svih energijskih brojeva
pojedinih sustava zgrade: energijski broj E
GR
za grijanje prostora, E
PTV
za pripremu
potrone tople vode i E
O
za ostalu tehniku opremu poput rasvjete, kuanskih
ureaja, kuhanje i dr. Ukupni energijski broj je, prema tome, jednak:
E = E
GR
+ E
PTV
+ E
O
(2.6.)
Jednostavnije, ukoliko je poznata ukupna godinja potronja energije (sve vrste
energije) u nekoj zgradi i njezina grijana povrina, lako se iz jednadbe (2.5.)
odreuje energetska znaajka zgrade.
Treba istaknuti da je ovaj indikator usporediv samo za objekte slinog naina
uporabe (hoteli, kole, restauracije, djeji vrtii, jednoobiteljske zgrade, zgrade
s vie stanova, javni objekti). Za specifne objekte osim po etvornom metru
povrine, potronja energije moe se izraziti i po broju osoba koje borave
u prostoru ili po drugim specifnim imbenicima koji utjeu na potronju
energije u prostoru (primjerice, broj uenika u koli, broj gostiju u hotelima,
broj bolesnikih kreveta u bolnici i sl.). Neke ciljane vrijednosti kako ih predlae
Europska unija dane su u tablici 2.5.
Ipak, najee se koristi samo energijski broj za grijanje prostora, koji slui
i za ocjenu energetske uinkovitosti zgrade. Tipine europske vrijednosti
energijskog broja za grijanje i odgovarajua ocjena energetske uinkovitosti
zgrade dane su u tablici 2.6.
Tablica 2.5. Ciljane vrijednosti energijskih brojeva izraunatih na neto korisnu
povrinu [1]
E
GR
kWh/
m
2
god.
E
PTV
kWh/
m
2
god.
E
O
kWh/
m
2
god.
E
kWh/
m
2
god.
Obiteljska
kua
Objekt s vie
stanova
Poslovni
objekt
55
50
45
25
20
15
25
25
20
105
95
80
Tablica 2.6. Ocjena uinkovitosti
potronje toplinske energije u zgradi* [5]
Klasa
Energijski broj za
grijanje E
GR
(kWh/m
2
god)
Komentar
A 0 -30 najbolja energetska uinkovitost
B 31 -50 visoka energetska uinkovitost
C 51 -70 energetski uinkovita zgrada
D 71 - 120 prosjena zgrada
E 121 -160
nezadovoljavajua energetska
uinkovitost
F 161 -200 energetski rastrona zgrada
G 201 -
potpuno energetski neuinkovita
zgrada
* Ocjene u tablici su prema klasifkaciji europske eko menadment i audit sheme EMAS, o emu vie
moete saznati na http://ec.europa.eu/environment/emas/index_en.htm
Primjer 1.1: Izraunajte energijski broj za grijanje obiteljske kue koja godinje
u sustavu grijanja potroi 2.800 litara ekstralakog loivog ulja te 3 m
3
ogrjevnog
drva. Grijana povrina kue je 210 m
2
.
Ukupna potronja energije za grijanje te jednaka je:
god
kWh
m
kWh
god
m
l
kWh
god
l
Q 35500 2500 3 0 , 10 2800
3
3
= + =
Energijski broj prema jednadbi (2.5.) jednak je:
god m kWh E
gr
2
2
169
m 210
a
kWh
35500
= =
Valja istaknuti da ova kua ne zadovoljava Tehniki propis o utedi toplinske
energije i toplinskoj zatiti zgrada, prema kojemu se, ovisno o obliku zgrade,
doputene vrijednosti energijskog broja za grijanje prostora kreu izmeu
51,31 kWh/m
2
god i 95,01 kWh/m
2
god.
Kako poboljati energetsku uinkovitost ovakve i slinih kua, proitajte u
sljedeim poglavljima ovog prirunika.
10
gr
Tablica 2.6. Ocjena uinkovitosti potronje toplinske energije u zgradi* [5]
gr
god
Literatura
1. Zbirka informativnih listov: ZA uinkovito rabo energije, Agencija za uinkovito rabo energije (AURE), Slovenija, 1999.
2. Vodi za energetski uinkovitu gradnju, Energetski institut Hrvoje Poar, Zagreb, 2005., dostupno na http://www.eihp.hr/hrvatski/pdf/vodic_ee_gradnja.pdf
3. Energy effciency in Croatia (1992 - 2004), Energetski institut Hrvoje Poar, Zagreb, 2005., dostupno na http://www.eihp.hr/hrvatski/pdf/Energy_Effciency_ Croatia.pdf
4. Energija u Hrvatskoj 2005., Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetnitva, Zagreb, 2006., dostupno na http://www.mingorp.hr/
5. The European Eco-Management and Audit Scheme (EMAS): EMAS Energy Effciency Toolkit for Small and Medium sized Enterprises, 2004., dostupno na http://ec.europa.eu/
environment/emas/index_en.htm
Tablica 2.6. Ocjena uinkovitosti potronje toplinske energije u zgradi* [5]
3. Toplinska zatita zgrada
3. TOPLINSKA ZATITA ZGRADA
3.1. Uvod
Energetska uinkovitost u zgradama i odriva gradnja te primjena obnovljivih
izvora energije, danas postaje apsolutni prioritet svih aktivnosti u podruju
energetike i gradnje u Europskoj uniji. Akcijski plan za energetsku uinkovitost,
niz direktiva i poticajnih mehanizama, te obvezna energetska certifkacija
zgrada, jasno upuuju na hitnu potrebu smanjenja potronje energije u sektoru
zgradarstva kao najveem energetskom potroau. Nedostatak energije i
nesigurnost u opskrbi energijom, uz stalan rast cijena energije i energenata, te
klimatske promjene i zagaenje okolia zbog neracionalne potronje energije,
problemi su s kojima je Hrvatska suoena vie nego ikada prije. Porastom
standarda ivota, raste i potronja kako toplinske energije za grijanje, tako
i energije za hlaenje, posebno masovnim uvoenjem klimatizacije u zgrade.
Energija koja se potroi u zgradama ini 41,30 posto ukupne fnalne potronje
energije u Hrvatskoj i u stalnom je porastu.
Suvremena arhitektura danas, uz kreativni doprinos i doprinos kvaliteti
ivota, mora ukljuiti u promiljanje i cijeli niz mjera za poveanje energetske
uinkovitosti, mogunosti koritenja obnovljivih izvora energije, daljinskog
grijanja i hlaenja, smanjenja koritenja fosilnih goriva i zagaenja okolia u
kojem ivimo. Struka je danas u poziciji odgovoriti na te izazove koji se pred
nju postavljaju i pozitivno utjecati na ublaavanje energetske i ekoloke krize
te pridonijeti odrivom razvoju.
Energetska uinkovitost u zgradama ukljuuje cijeli niz razliitih podruja
mogunosti utede toplinske i elektrine energije, uz racionalnu primjenu
fosilnih goriva te primjenu obnovljivih izvora energije u zgradama, gdje god
je to funkcionalno izvedivo i ekonomski opravdano. Toplinska zatita zgrada
jedna je od najvanijih tema zbog velikog potencijala energetskih uteda.
Nedovoljna toplinska izolacija dovodi do poveanih toplinskih gubitaka zimi,
hladnih obodnih konstrukcija, oteenja nastalih kondenzacijom (vlagom) te
pregrijavanja prostora ljeti. Posljedice su oteenja konstrukcije te neudobno i
nezdravo stanovanje i rad. Zagrijavanje takvih prostora zahtijeva veu koliinu
energije to dovodi do poveanja cijene koritenja i odravanja prostora, ali i
do veeg zagaenja okolia. Poboljanjem toplinsko izolacijskih karakteristika
zgrade, mogue je postii smanjenje ukupnih gubitaka topline graevine za
prosjeno od 40 do 80 posto.
Uspostavom obvezne energetske certifkacije zgrada u budunosti pojavit e
se potreba za veim brojem strunog kadra osposobljenog za energetsko
savjetovanje i energetski menadment u zgradama.
3.2. Energetsko stanje i potencijal postojeih zgrada u
Republici Hrvatskoj
Zgrade su najvei pojedinani potroai energije, a time i veliki zagaiva
okolia. Zbog dugog ivotnog vijeka zgrada, njihov je utjecaj na okoli u kojem
ivimo dug i kontinuiran i ne moemo ga zanemarivati. Graenje se preesto
tretira kao iskljuivo ekonomski proces, a zapravo je u prvom redu ekoloki,
socijalni i kulturni fenomen, koji treba zadovoljiti ljudske potrebe i aspiracije.
Ekonomski interesi esto imaju puno veu mo od ekolokih interesa. Nagli
razvoj trita, ekonomije, prodor i utjecaj kapitala i medija s jedne strane i
nevjerojatna ekspanzija gradnje u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina,
ostavljaju trag na arhitektonskim realizacijama koje su esto upitne kvalitete.
Nagli razvoj stambene izgradnje 50-tih i 60-tih godina, rezultirao je izgradnjom
velikog broja zgrada koje su danas registrirane kao veliki potroai energije i
koje je potrebno sustavno obnavljati, a predstavljaju veliki postotak postojee
izgradnje. Zgrade graene prije 1970. godine, graene su u razdoblju pojave
novih materijala, statiki laganijih i tanjih konstrukcija, a istovremeno u razdoblju
jeftine energije i nepostojanja propisa o potrebi toplinske zatite zgrada. Danas
su takve zgrade veliki potroai energije i nikako ne zadovoljavaju suvremene
tendencije o smanjenju potronje energije u zgradama, u svrhu postizanja
veeg komfora, ugodnijeg i zdravijeg boravka u zgradama, te zatite okolia i
smanjenja klimatskih promjena.
Za uspjenu implementaciju mjera energetske uinkovitosti u zgradarstvu
potrebno je uspostaviti mehanizme koji e trajno smanjiti energetske potrebe
pri projektiranju, izgradnji i koritenju novih zgrada, kao i rekonstrukciji
postojeih, te ukloniti barijere uvoenju mjera energetske uinkovitosti u
postojei i novi stambeni i nestambeni fond zgrada.
Uspjena implementacija mjera energetske uinkovitosti u zgradarstvu temelji
se dakle na:
promjeni zakonodavnog okruenja i usklaivanju s
europskom regulativom na podruju toplinske zatite i
utede energije te primjene obnovljivih izvora energije
poveanju toplinske zatite postojeih i novih zgrada
poveanju uinkovitosti sustava grijanja, hlaenja i
ventilacije
poveanju uinkovitosti sustava rasvjete i energetskih
troila
energetskoj kontroli i upravljanju energijom u
postojeim i novim zgradama
propisivanju ciljne vrijednosti ukupne godinje potronje
zgrade po m
2
ili m
3
uvoenju energetskog certifkata kao sustava
oznaavanja zgrada prema godinjoj potronji energije
stalnoj edukaciji i promociji mjera poveanja energetske
uinkovitosti.
Osnovna karakteristika postojee izgradnje u Hrvatskoj je neracionalno velika
potronja svih tipova energije, prvenstveno energije za grijanje, ali porastom
standarda sve vie i za hlaenje zgrada. Energetska potronja namijenjena za
grijanje, pripremu tople vode i kondicioniranje zraka, predstavlja najznaajniji
dio energetske potronje u zgradama. Ako se postojee zgrade izgraene nakon
donoenja zahtjeva u pogledu toplinske zatite zgrada u okviru norme HRN
U.J5.600: Toplinska tehnika u graevinarstvu, tehniki uvjeti za projektiranje
i graenje zgrada iz 1987. godine, prihvate kao uvjetno zadovoljavajue sa
stajalita toplinske zatite i utede energije, ak i u tom sluaju oko 83 posto
naseljenih zgrada u Hrvatskoj ima nezadovoljavajuu toplinsku zatitu, s
prosjenom potronjom energije za grijanje prostora od 150 do 200 kWh/m
2

prikazano na slici 3.1.
Ukupan broj stanova u Hrvatskoj, prema zadnjem popisu stanovnitva iz 2001.
godine, iznosi 1,88 milijuna, ili 133,3 milijuna kvadratnih metara stambene
izgradnje. Iz tog je podatka jasno vidljiv energetski potencijal zgrada u
Republici Hrvatskoj. Ako pretpostavimo da su stambene zgrade s jednim ili dva
stana ustvari obiteljske kue, udio obiteljskih kua u stambenoj gradnji iznosi
prosjeno 65 posto.
Nestambene zgrade nisu tako dobro evidentirane kao stambene zgrade.
Podaci o dananjoj nestambenoj izgradnji, dostupni su putem izdanih
graevnih dozvola, pa moemo analizirati odnos novoizgraenog stambenog i
nestambenog fonda zgrada. U razdoblju od 2000. do 2004. godine zabiljeen
je pad broja izdanih dozvola za stambene zgrade i porast broja izdanih
graevinskih dozvola za nestambene zgrade, pa je prosjeni odnos 65 posto
stambena i 35 posto nestambena izgradnja prikazano na slici 3.2.
Slika 3.2. Odnos stambene i nestambene izgradnje u Hrvatskoj / Izvor EIHP
Sa stajalita energetske potronje, razdoblje izgradnje izuzetno je vaan
parametar. Podjela zgrada u ovisnosti o starosti i vrsti gradnje je podruje
kojem nije posveena dovoljna panja i o kojem e, u budunosti, trebati
puno vie voditi rauna. Zbog karakteristika gradnje i nedostatka propisa o
toplinskoj zatiti, u razdoblju najvee stambene izgradnje od 1950. do 1980.
godine, izgraen je niz stambenih i nestambenih zgrada koje su danas veliki
potroai energije, s prosjenom potronjom energije za grijanje od preko 200
kWh/m
2
.
Prema starosti i vrsti gradnje, a u ovisnosti o zakonodavnom okruenju,
postojee zgrade u Hrvatskoj moemo podijeliti u etiri grupacije:
zgrade graene prije 1970. godine
zgrade graene u razdoblju od 1970. do 1987. godine
zgrade graene u razdoblju od 1987. do 2006. godine
novogradnja usklaena s novim Tehnikim propisom o utedi
toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05) s
obveznom primjenom od 1. srpnja 2006. godine.
Slika 3.3. Podjela nastanjenih stanova prema godini izgradnje / Izvor EIHP
Slika 3.1. Zastupljenost postojee izgradnje nezadovoljavajue toplinske zatite u
Hrvatskoj / Izvor: EIHP
b
r
o
j

n
a
s
t
a
n
j
e
n
i
h

s
t
a
n
o
v
a
3.2.1. Zgrade graene prije 1970 godine
U ovoj grupi moemo razlikovati starije zgrade graene prije 1950. godine,
tradicionalnim tehnikama i materijalima, te zgrade graene u razdoblju 1950.
do 1970. godine, razdoblju velike i ubrzane gradnje, primjene novih materijala
i statiki laganijih konstrukcija a prije pojave propisa o toplinskoj zatiti. Ova
faza gradnje predstavlja najvei problem u smislu energetske potronje. Stare
zgrade masivne zidane konstrukcije, iako toplinski neizolirane, ne predstavljaju
tako veliki problem u smislu toplinskih gubitaka. Problem se pojavljuje 50-tih i
60-tih godina pojavom novih graevinskih materijala.
Toplinska zatita zgrada je dio graevinske fzike koja je relativno mlada znanost.
Vezana je uz naglu pojavu novih materijala u graditeljstvu 50-tih godina,
energetsku krizu te uz razvoj svijesti o potrebi utede energije i zatite okolia.
Nedovoljna toplinska izolacija dovodi do poveanih toplinskih gubitaka zimi,
hladnih obodnih konstrukcija, oteenja nastalih kondenzacijom(vlagom), te
pregrijavanja prostora ljeti. Posljedice su oteenja konstrukcije, te neudobno i
nezdravo stanovanje i rad. Zagrijavanje takvih prostora zahtijeva veu koliinu
energije to dovodi do poveanja cijene koritenja i odravanja prostora, ali i
do veeg zagaenja okolia. Zagaenje okolia opet ima utjecaj na oteenje
graevina i na ivot i zdravlje ljudi.
U tradicionalnom graditeljstvu zatitna uloga vanjske ovojnice zgrade bila je
iskustveno prenoena ovisno o primijenjenom materijalu koji je zadovoljavao
nosivost i pruao odreenu toplinsku zatitu. Toplinska zatita nije bila predmet
koji je usmjeravao izbor konstrukcije, a uteda energije, prema dananjem
shvaanju, bila je nepoznata.
Prva razmiljanja teoretiara o ogranienoj koliini energetskih sirovina
javljaju se poetkom dvadesetog stoljea. 1912. godine Karl Schmidt govori o
ogranienoj godinjoj potronji energije. 1921. godine u naselju Heleran kod
Dresdena grade se graevine od drveta u obliku dvostruke drvene konstrukcije
i meuprostora ispunjenog tresetom. Ovo moemo smatrati preteom ugradnje
toplinske izolacije u svrhu utede energije.
Novi materijali i njihova raznolikost rezultirali su i promjenom koncepcije
konstrukcija. Armirani beton doputa statiki tanke konstruktivne elemente
koji bez toplinske izolacije imaju velike toplinske gubitke. Prva naftna kriza
sedamdesetih godina prolog stoljea ubrzala je prihvaanje injenica da su
izvori fosilnih goriva sasvim sigurno ogranieni i da je energente potrebno
racionalno koristiti. Ubrzo nakon toga mnoge industrijski razvijene zemlje
donose prve zakone i propise o tednji energije za zagrijavanje graevina.
Veina europskih zemalja danas ima regulirano podruje toplinske zatite i
utede energije koje se trenutno usklauje s dokumentima prihvaenim na
razini EU.
Prvi propisi o toplinskoj zatiti u Hrvatskoj doneseni su 1970. godine. Zato je
kod analize toplinskih karakteristika postojeih zgrada bitan podatak o godini
izgradnje ili vee rekonstrukcije zgrade. Kod zgrada graenih prije 1970. godine,
nisu se radili nikakvi prorauni gubitaka topline i utede energije. Zgrade su se
gradile iskustveno, zadovoljavajui statiku konstrukcije. Starije zgrade izvodile
su se kao zidana konstrukcija od pune opeke ili kamena, debljine zida 25, 38
ili 50 cm pa i vie. Toplinska izolacija nije se koristila. Stropovi su uglavnom
drveni ili masivni od opeke, kamena ili betonskih elemenata (rebriasti betonski
strop). Takve starije zgrade masivnih debelih zidova, zbog velike debljine
konstrukcije i relativno niskog stupnja zagrijavanja prostora, nisu imale tako
velike toplinske gubitke, kao novije lake betonske konstrukcije. Meutim,
uvoenjem standarda grijanja prostora na temperaturu viu od 18C, kroz
takve zidove gubi se znatan dio toplinske energije i pojavljuje problem vlage.
Vrijednosti koefcijenta prolaza topline za takve vanjske zidane konstrukcije,
ne zadovoljavaju zahtjeve dananjih propisa.
Zidovi u tlu kod starih zgrada izvodili su se kao i vanjski zidovi od opeke ili
kamena. Podrumski prostori su uglavnom bili pomoni prostori graevine koji
se nisu grijali. Najee provjetravani podrum sluio je kao tampon prostor
izmeu tla i prostora prizemlja. Vlaga koja je bila neminovna, isuivala se u
prostoru podruma, ne tetei ostalim konstrukcijama. Najee neizolirani pod
nije stvarao problema u pomonim negrijanim prostorima graevine. Podovi
su najee bili izvedeni na sloju nabijene zemlje. Kao hodna obloga koristile
su se drvene kocke ili opekarski elementi poloeni u nasip. Podovi prizemnih
prostorija na tlu izvodili su se najee s drvenim slijepim podovima u nasipu.
Podovi na tlu u sluaju grijanih prostora ne zadovoljavaju zahtjeve dananjih
propisa. Hladni podovi grijanih prostora esto su izloeni i pojavi kondenzacije
na njihovoj gornjoj povrini.
Strop prema negrijanom tavanu najee se izvodio kao drveni strop s
pogledom (buka na daanoj oplati), nasipom ute i gornjom daanom
oplatom kao podom tavana, ili opekarski elementi poloeni u sloj pijeska. Strop
iznad negrijanog prostora je uglavnom strop podruma i najee se izvodio
kao svoeni strop od opeke ili kamena s nasipom i plivajuim drvenim podom
poloenim u taj nasip. Podgled svoda uglavnom se bukao. Krov kod starih
graevina najee se nije izolirao jer se izvodio iznad negrijanog tavanskog
prostora. Tavan kod tradicionalne gradnje slui kao meuprostor izmeu
vanjskog i unutarnjeg grijanog prostora. Problem se pojavljuje kod prenamjene
tavanskog prostora u grijani stambeni prostor.
Prozori i vrata kod starih graevina izvodili su se uglavnom drveni, ustakljeni
s jednim ili dva stakla po krilu. Ugraivali su se kao jednostruki ili dvostruki
prozori s dva krila na razmaku veem od 10 cm. Takvi prozori uzrokuju velike
gubitke topline kroz vanjsku ovojnicu, kako uslijed transmisije tako i zbog
prolaza zraka kroz nebrtvljene reke.
Prosjeni gubici topline kod takvih starih zgrada kreu se uglavnom izmeu
200 i 250 kWh/m
2
godinje. Analize pokazuju da se poveanjem toplinske
izolacije vanjske ovojnice, prvenstveno vanjskog zida, te zamjenom prozora,
gubici topline smanjuju na 60-90 kWh/m
2
godinje, to je uteda u potronji
energije za oko 70%.
Mjere utede energije u graevinskom djelu:
1. s kratkim vremenom amortizacije:
brtvljenje spojeva prozora i vrata
provjera i popravak okova na prozorima i vratima
toplinska izolacija hladnih mostova - nie za radijatore,
kutije za roletu
provjera i poboljanje toplinske izolacije vanjskih zidova,
stropova i podova
reduciranje gubitaka topline kroz prozore ugradnjom
roleta, aluzina, zavjesa i sl.
ugradnja termostatskih ventila na radijatore
2. s duljim vremenom amortizacije
izgradnja vjetrobrana i zimskih vrtova
kompletno poboljanje toplinske izolacije cijele vanjske
ovojnice zgrade
zamjena prozora i vrata
tlocrtna organizacija prema orijentaciji
sanacija i obnova dimnjaka
skraivanje i izoliranje cijevi za dovod tople vode.
Glavne graevinske mjere za utedu energije temelje se na poboljanju
toplinskih karakteristika vanjske ovojnice zgrade, zidova, podova, stropova,
krovova te prozora i vanjskih vrata. Za stare zgrade dokazano je da se veina
energije gubi kroz prozore i vanjski zid, ali i kroz krov, posebno kod prenamjene
tavanskih prostora u stambene, pri emu krov ostaje toplinski neizoliran.
Tablica 3.1. Usporedba smanjenja toplinskih gubitaka poveanjem toplinske izolacije karakteristinog vanjskog zida, te prikaz uteda u potronji energije/Izvor EIHP
VANJSKI ZID SLOJ IZOLACIJE (cm)
UKUPNA DEBLJINA
ZIDA (cm)
KOEFICIJENT
PROLAZA TOPLINE
U (W/m
2
K)
TOPLINSKI
GUBICI KROZ
ZID
(kWh/m
2
god)
UTEDA
%
Puna opeka 25 cm
obostrano obukana
- 30 1,50 120 -
4 35 0,59 47,2 61
6 37 0,45 36 70
8 39 0,37 29,6 75
10 41 0,31 24,8 80
Puna opeka 38 cm
obostrano obukana
- 43 1,12 89,6 -
4 48 0,52 41,6 54
6 50 0,41 32,8 63
8 52 0,34 27,2 70
10 54 0,29 23,2 74
Kamen
30 cm
obostrano obukan
- 30 2,24 179,2 -
4 35 0,68 54,4 70
6 37 0,50 40 78
8 39 0,40 32 82
10 41 0,33 26,4 85
Kamen
50 cm
obostrano obukan
- 50 1,61 128,8 -
4 55 0,61 48,8 62
6 57 0,46 36,8 71
8 59 0,37 29,6 77
10 61 0,31 24,8 81
Iz tablice 3.1. vidljiv je potencijal uteda toplinskom izolacijom vanjskog zida. Pri
tome treba naglasiti da je isplativije ulagati u vee debljine toplinske izolacije
(preporuka min. 10 cm za vanjski zid) jer su utede najvee, a razdoblje povrata
investicije najkrai. Cijene toplinske izolacije za vanjski zid kreu se u prosjeku
1 euro ili 7,5 kuna po 1 cm debljine (bez PDV-a), to u ukupnoj cijeni izvedbe
fasade iznosi od 20 do 30 posto za 10 cm debljine, a povratno razdoblje
ulaganja kree se, ovisno o energentu i klimatskim uvjetima od 3 do 10 godina.
U proraunu su uzete toplinske karakteristike najee koritenih izolacija u
Hrvatskoj, kamene vune i polistirena.
3.2.2. Zgrade graene u razdoblju od 1970. do 1987.
Tehniki napredak u proizvodnji materijala za zidanje, upotreba betona i
armiranog betona, te gradnja tankih konstrukcija koje zadovoljavaju statiki
proraun, ali nemaju nikakav energetski koncept, ima za posljedicu izgradnju
velikog fonda zgrada koji je sa stajalita toplinske zatite i utede energije
izuzetno nepovoljan. Takva gradnja poinje ve 50-tih godina prolog stoljea,
a u razdoblju od 1970. do 1980. godine vrlo je esta izgradnja vitkih skeletnih
konstrukcija ili poprenih betonskih nosivih zidova, a ispuna izmeu nosive
konstrukcije radi se esto kao stolarski element s izuzetno loim toplinskim
karakteristikama. esti su i prefabricirani betonski parapetni paneli, bez
ikakve toplinske zatite. Osnovna karakteristika gradnje u razdoblju od 1970.
do 1987., a s obzirom na toplinsku zatitu, je s jedne strane usvajanje prvih
propisa o toplinskoj zatiti zgrada i poetak skromnog koritenja toplinske
izolacije, a s druge strane gradnja statiki vitkih, tankih konstrukcija, velikih
staklenih povrina i zapravo toplinski vrlo loih objekata.
Prvi propisi o toplinskoj zatiti zgrada u Republici Hrvatskoj doneseni su 1970.
godine (Pravilnik o tehnikim mjerama i uvjetima za toplinsku zatitu zgrada -
Slubeni list SFRJ 35/70). U njemu je odreena podjela dravnog teritorija na
tri graevinsko klimatske zone. Za svaku zonu su propisane najvee doputene
vrijednosti koefcijenta prolaza topline k (danas U) za pojedine elemente vanjske
ovojnice zgrade. Poinje skromna primjena toplinske izolacije u debljinama 2-4
cm. Istovremeno se razvija industrija graevinskih materijala, kao i primjena
armiranog betona, zahvaljujui kojem konstrukcija zgrada postaje sve tanja
i sve laka. Statika zgrade je zadovoljena, a energetski koncept ne postoji.
Nikakva ili vrlo stidljivo primjenjena toplinska izolacija karakteristina je za
gradnju sve do 1980. godine. Koriste se uglavnom prozori sa izo staklom,
ali vrlo loih profla, bez prekinutog toplinskog mosta, te s loim brtvljenjem.
Povrina staklenih ploha se poveava.
Zgrade se tada grade uz zadovoljavanje minimalnih uvjeta statike i toplinske
izolacije. Standard grijanja meutim raste. Armirano betonske konstrukcije
zidova izvode se ili bez izolacije, ili s 2-4 cm izolacije tipa heraklit, drvolit ili
okipor koja se stavlja u oplatu kod betoniranja. Parapeti su esto betonski
prefabrikati. Armirano betonski zidovi izvode se u minimalnim statikim
debljinama od 16 i 18 cm, rjee 20 cm. Zidane konstrukcije izvode se
uglavnom od uplje blok opeke 19 cm, (ili pune opeke 25 cm) koja obostrano
obukana jedva zadovoljava tadanje minimalne uvjete za toplinsku izolaciju.
Ne posveuje se gotovo nikakva panja rjeavanju detalja karakteristinih
toplinskih mostova. To esto rezultira pojavom vlage i plijesni na unutranjim
uglovima kua. Krovovi se esto izvode kao ravni krovovi s betonskom ploom
i minimalnom izolacijom. Toplinski gubici zgrada iz ovog razdoblja esto su vei
od onih na starijim zgradama, graenim prije 1970. godine, te iznose i preko
300 kWh/m
2
godinje.
Mjere za utedu energije u graevinskom djelu:
Mjere sanacije ne razlikuju se puno u odnosu na sanaciju starijih zgrada, s
tom prednosti to se izolacija uglavnom bez problema moe izvoditi s vanjske
strane. I u ovom sluaju ekonomski najisplativije je sanirati krov ili strop prema
negrijanom tavanu, te vanjski zid i prozore. S obzirom na velike staklene
povrine koje karakteriziraju gradnju tog razdoblja, zamjena prozora moe
rezultirati vrlo velikim utedama. S druge strane gledano, velike staklene
povrine poveavaju trokove sanacije. Potrebno je kod svake sanacije ispitati
kvalitetu prozorskih profla i stakla, te eventualno ugraditi toplinski kvalitetnije
staklo i dobro zabrtviti profle. Puno se moe postii, uz mala ulaganja i
toplinskom izolacijom nia s radijatorima i kutija za roletu, te ugradnjom roleta,
aluzina i sl.
Godine 1980. su doneseni novi zahtjevi u pogledu toplinske zatite zgrada
u okviru norme JUS U.J5.600: Toplinska tehnika u graevinarstvu i tehniki
uvjeti za projektiranje i graenje zgrada kojima su vrijednosti doputenih
koefcijenata prolaska topline U(k) smanjene za cca 30 posto. Novo, pootreno
i dopunjeno izdanje doneseno je 1987. godine pod nazivom HRN U.J.5.600.
Osim ove norme u primjeni su i sljedee norme iz podruja toplinske tehnike u
graevinarstvu: HRN U.J5.510 (1987.), HRN U.J5.520 (1980.), HRN U.J5.530
(1980.). Vano je naglasiti da je bitna novost u Propisima iz 1987. godine u
ograniavanju toplinskih gubitaka, ne samo kroz pojedine elemente vanjske
ovojnice, ve i za zgradu kao cjelinu. Da bi se to zadovoljilo, koefcijenti U
moraju biti i znatno manji od doputenih.
Tablica 3.2. Usporedba smanjenja toplinskih gubitaka poveanjem toplinske izolacije karakteristinog vanjskog zida, te prikaz uteda u potronji energije/Izvor EIHP
VANJSKI ZID
SLOJ IZOLACIJE
(cm)
UKUPNA
DEBLJINA ZIDA
(cm)
KOEFICIJENT
PROLAZA
TOPLINE
U (W/m
2
K)
TOPLINSKI
GUBICI KROZ
ZID
(kWh/m
2
god)
UTEDA
%
uplja blok opeka 19 cm, obostrano obukana
4 27 0,62 49,6 -
6 29 0,47 37,6 24,2
8 31 0,38 30,4 38,7
10 33 0,32 25,6 48,4
20 43 0,17 13,6 72,6
uplja blok opeka 29 cm, obostrano obukana
4 37 0,55 44,0 -
6 39 0,43 34,4 21,8
8 41 0,35 28,0 36,4
10 43 0,30 24,0 45,5
20 53 0,17 13,6 69,1
Armirano-betonski zid 20 cm, obostrano
obukan
4 28 0,75 60,0 -
6 30 0,54 43,2 28,0
8 32 0,42 33,6 44,0
10 34 0,35 28,0 53,3
20 44 0,18 14,4 76,0
I ovdje moemo naglasiti da se najvee utede postiu veim debljinama
toplinske izolacije. Ukoliko zid uope nije izoliran, minimalna preporuljiva
debljina izolacije iznosi 10 cm, a ukoliko postoji tanki sloj izolacije, potrebno je
ispitati njezino stanje, te je zamijeniti novom ili dopuniti postojeu s barem 10
cm nove toplinske izolacije. Za postizanje niskoenergetskog standarda gradnje,
debljine izolacije vanjskog zida kreu se od 14 do 30 cm.
3.2.3. Zgrade u razdoblju od 1987 do 2006 godine
Unato svjetskim trendovima i naglaene potrebe tednje energije u zgradama,
Hrvatskoj je trebalo gotovo dvadeset godina do usvajanja Novog tehnikog
propisa i stroih zahtjeva glede toplinske zatite i utede toplinske energije u
zgradama. Svi projekti i sva izgradnja u razdoblju od 1987. godine do danas,
ima u prosjeku istu toplinsku kvalitetu, a godinje toplinske potrebe kreu
se u prosjeku od 100 do 150 kWh/m
2
godinje. Gradi se svim dostupnim
materijalima na tritu, a primijenjena toplinska izolacija je takva da
zadovoljava postojee propise. Najee se koriste kamena vuna i polistiren,
u debljinama 4, 6 i 8 cm za vanjski zid, te 8 do 12 cm za kosi krov. Bitnog
napretka u toplinskoj zatiti zgrada u razdoblju od 1987. do 2006. godine
nema. 1. srpnja 2005. godine usvojen je novi Tehniki propis o utedi toplinske
energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05) s obveznom primjenom od
1. srpnja 2006. godine. Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj
zatiti u zgradama predstavlja veliki napredak u toplinskoj zatiti zgrada, a
obuhvaa i novogradnje i rekonstrukcije postojeih zgrada.
Slika 3.4. Doputeni i korigirani zadovoljavajui koefcijenti prolaska topline
W/m
2
K za vanjski zid ovisno o zakonodavnom okruenju / Izvor: EIHP
Slika 3.5. Potronja energije u zgradama ovisno o zakonodavnom okruenju i usporedba s potronjom u niskoenergetskim i pasivnim zgradama/ Izvor: EIHP
Aktivnosti na poveanju energetske uinkovitosti poveanjem toplinske zatite
zgrada treba usmjeriti na zgrade graene prije 1987. godine. U zgradama
graenim u razdoblju od 1987. do 2006. godine potrebno je dodatnim
preporukama za utedu energije - regulacija, tedna rasvjeta, itd. i manjim
zahvatima na ovojnici zgrade, smanjiti potronju energije. Ono to treba svakako
uiniti je usmjeriti sve snage na poveanje energetske uinkovitosti, toplinsku
zatitu i utedu energije novih zgrada, kako putem zakonske regulative, tako i
putem promocije i podizanja svijesti o utedi energije i zatiti okolia.
3.2.4. Novogradnja usklaena s novim tehnikim propisom o utedi
toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05) s
obveznom primjenom od 1. srpnja 2006. godine
Novi Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama
(NN 79/05) predstavlja veliki napredak u toplinskoj zatiti zgrada, a obuhvaa
i novogradnje i rekonstrukcije postojeih zgrada. Propis defnira maksimalno
doputenu godinju potronju za zgrade u kWh/m
2
, odnosno kWh/m
3
, koja je
vezana uz faktor oblika zgrade, tj. odnos povrine oploja grijanog prostora
zgrade i volumena koji taj prostor zatvara (f
0
=A/V
e
(m
-1
), gdje je A-oploje -
zbroj povrina proelja, poda i stropa, a V-volumen grijanog prostora). Koefcijent
prolaska topline za prozore i balkonska vrata kod zgrada koje se griju na
temperaturu 18C i vie, ogranien je na maksimalno U =1,80 W/m
2
K.
Kako je Hrvatska tek nedavno usvojila napredniji standard toplinske zatite,
osnovna preporuka kod gradnje novih kua je pokuati dodatno poboljati
tu toplinsku zatitu i analizirati mogunost niskoenergetske arhitekture. Svi
europski trendovi kreu se u tom smjeru i nije teko pretpostaviti da e se i nai
propisi za novogradnju vrlo skoro ponovno morati usklaivati sa sve stroim
europskim propisima.
Za energetski uinkovitu gradnju neophodno je:
smanjiti gubitke topline iz zgrade poboljanjem toplinske
zatite vanjskih elemenata i povoljnim odnosom oploja i
volumena zgrade
poveati toplinske dobitke u zgradi povoljnom orijentacijom
zgrade i koritenjem Suneve energije
koristiti obnovljive izvore energije u zgradama (biomasa,
sunce, vjetar i dr.)
poveati energetsku uinkovitost termoenergetskih sustava.
Cilj sveobuhvatne utede energije, a time i zatite okolia, je stvoriti preduvjete
za sustavnu sanaciju i rekonstrukciju postojeih zgrada te poveati obaveznu
toplinsku zatitu novih zgrada. Prosjene stare kue godinje troe 200-300
kWh/m
2
energije za grijanje, standardno izolirane kue ispod 100, suvremene
niskoenergetske kue oko 40, a pasivne 15 kWh/m
2
i manje. Energijom
koja se danas potroi u prosjenoj kui u Hrvatskoj, moemo zagrijati 3 4
niskoenergetske kue ili 8 - 10 pasivnih kua.
Zbog velike potronje energije u zgradama, a istovremeno i najveeg
potencijala energetskih i ekolokih uteda, energetska uinkovitost i odriva
gradnja danas postaju prioriteti suvremene arhitekture i energetike. Zgrade
su najvei pojedinani potroa energije, a time i veliki zagaiva okolia.
Zbog dugog ivotnog vijeka zgrada, njihov je utjecaj na okoli u kojem ivimo
dug i kontinuiran i ne moemo ga zanemarivati. Zadovoljavanje 3E-forme -
energija, ekonomija, ekologija - novi je zahtjevni zadatak koji se postavlja
pred projektante i graditelje. Susreemo se s jedne strane s problemom nove
izgradnje usklaene sa suvremenim standardom ivota i odrivim razvojem, a s
druge strane s problemom osuvremenjivanja postojee izgradnje koja u velikom
postotku ne zadovoljava dananji standard, troi enormno puno energije i preko
noi postaje veliki problem i veliki zagaiva okolia. Energetska uinkovitost
danas moe djelovati kao svojevrsni urbanistiki i arhitektonski poticaj, ali i
kao polje za primjenu inovativnih tehnikih i tehnolokih rjeenja. Suvremena
arhitektura danas, uz kreativni doprinos i doprinos kvaliteti ivota, mora
ukljuiti u promiljanje i cijeli niz mjera za poveanje energetske uinkovitosti,
mogunosti koritenja obnovljivih izvora energije, daljinskog grijanja i hlaenja,
kogeneracije, smanjenja koritenja fosilnih goriva i zagaenja okolia u kojem
ivimo. Struka je danas u poziciji odgovoriti na te izazove koji se pred nju
postavljaju i pozitivno utjecati na ublaavanje energetske i ekoloke krize te
pridonijeti odrivom razvoju.
3.3. Graevinska regulativa u podruju toplinske zatite u
zgradama u Republici Hrvatskoj
3.3.1. Graevinska regulativa u podruju toplinske zatite u
zgradama u Republici Hrvatskoj
Razvoj zakonodavnog okruenja igra veliku ulogu u kontroli potronje energije
u zgradama. U Zakonu o energiji (NN 68/2001, 177/2004) je prvi put izraen
pozitivan stav drave prema uinkovitom koritenju energije i jasno naglaeno
da je uinkovito koritenje energije u interesu Republike Hrvatske. Zakonom
o Fondu za zatitu okolia i energetsku uinkovitost (NN 107/2003) osnovan
je Fond koji treba obavljati poslove fnanciranja pripreme, provedbe i razvoja
programa, projekata i slinih aktivnosti u podruju ouvanja, odrivog
koritenja, zatite i unaprjeivanja okolia, te energetske uinkovitosti i
koritenja obnovljivih izvora energije. Zakon o gradnji (NN 175/2003, 100/04)
odreuje da su uteda energije i toplinska zatita jedan od est bitnih zahtjeva
za graevinu.
Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07)
Novim Zakonom o prostornom ureenju i gradnji od 13. srpnja 2007. godine
(NN 76/07) defnira se i znaaj energetske uinkovitosti i obvezna energetska
certifkacija zgrada. Izmeu bitnih zahtjeva za graevinu koje je potrebno
osiguravati u projektiranju, graenju i odravanju graevine obvezuje se na
utedu energije i toplinsku zatitu, tako da u odnosu na mjesne klimatske
prilike potronja energije prilikom koritenja ureaja za grijanje, hlaenje i
provjetravanje bude jednaka propisanoj razini ili nia od nje, a da za osobe
koje borave u graevini budu osigurani zadovoljavajui toplinski uvjeti. Za
nove i postojee zgrade kvaliteta s obzirom na potronju energije, odredit
e se klasifkacijom u energetske razrede. Za svaki energetski razred utvrdit
e se raspon vrijednost potronje za toplinsku energiju, elektrinu energiju
i potronu vodu te emisije CO
2
. Podaci o potronji pojedine vrste energije
odreivat e se proraunom ili prema stvarnoj potronji u zgradi. Prije
izdavanja uporabne dozvole, kod promjene vlasnitva ili iznajmljivanja zgrade
ili stana obveza je pribaviti certifkat o energetskim svojstvima zgrade i dati na
uvid kupcu ili iznajmljivau. Certifkat izdaje ovlatena osoba, koju e ovlastiti
ministarstvo. Energetska svojstva i nain izrauna toplinskih svojstava zgrade,
energetske zahtjeve za nove i postojee zgrade (s izuzeima od propisanih
zahtjeva), uvjete, sadraj i nain izdavanja certifkata, zgrade za koje postoji
obveza javnog izlaganja certifkata o energetskim svojstvima i uvjete za osobe
ovlatene za izdavanje certifkata propisati e ministar pravilnikom. Obvezna
primjena Zakona o prostornom ureenju i gradnji je od 1.listopada 2007.
godine. Da bi njegova provedba bila mogua potrebno je usvojiti niz pravilnika
i podzakonskih propisa koji reguliraju ua podruja, to je u meuvremenu
regulirano Prijelaznim odredbama.
Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u
zgradama (NN 79/2005)
1. srpnja 2005. godine usvojen je novi Tehniki propis o utedi toplinske
energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05) s obveznom primjenom od
1. srpnja 2006. godine. Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj
zatiti u zgradama predstavlja veliki napredak u toplinskoj zatiti zgrada, a
obuhvaa i novogradnje i rekonstrukcije postojeih zgrada.
U Tehnikom propisu je defnirano sljedee:
tehniki zahtjevi u pogledu utede toplinske energije i
toplinske zatite koje treba ispuniti pri projektiranju novih i
rekonstrukciji i adaptaciji postojeih zgrada koje se griju na
unutarnju temperaturu viu od 12C
sadraj projekta zgrade u odnosu na utedu toplinske
energije i toplinsku zatitu
iskaznica potrebne topline za grijanje zgrade
odravanje zgrade u odnosu na utedu toplinske energije i
toplinsku zatitu
zahtjevi na graevne proizvode
drugi tehniki zahtjevi glede utede toplinske energije i
toplinske zatite.
Propis defnira maksimalno doputenu godinju potronju za zgrade u kWh/m
2
,
odnosno kWh/m
3
, koja je vezana uz faktor oblika zgrade, tj. odnos povrine
oploja grijanog prostora zgrade i volumena koji taj prostor zatvara (f
0
=A/V
e

(m
-1
), gdje je A-oploje - zbroj povrina proelja, poda i stropa, a V-volumen
grijanog prostora). Koefcijent prolaska topline za prozore i balkonska vrata kod
zgrada koje se griju na temperaturu 18C i vie, ogranien je na maksimalno
U =1,80 W/m
2
K.
Uteda energije osigurava se propisivanjem najvee doputene godinje topline
za grijanje. Godinja potrebna toplina za grijanje zgrade je raunski odreena
koliina topline koju sustav grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu
kako bi se odravala unutarnja projektna temperatura, a ini je zbroj mjeseno
potrebnih toplina za sve mjesece kada je prosjena vanjska temperatura nia
od projektne temperature.
Energetska bilanca zgrade, prema HRN EN 832:2000 + HRN EN 832/AC:2004
ukljuuje:
transmisijske toplinske gubitke i toplinske gubitke zbog
provjetravanja iz unutarnjeg prema vanjskom prostoru
transmisijske toplinske gubitke i toplinske gubitke zbog
provjetravanja ili toplinske dobitke sa susjednim zonama
iskoristive unutarnje toplinske dobitke od unutarnjih izvora
topline
iskoristive toplinske dobitke od Sunca
toplinske gubitke u sustavu grijanja
energiju dovedenu u sustav grijanja.
Mjesena energetska bilanca proraunski izgleda ovako:
Qh,mj = Ql,T + Ql,V - h(Qs + Qi) (3.1.)
Qh = Qh,mj (3.2.)
- Ql,T - transmisijski toplinski gubici
- Ql,V - toplinski gubici zbog provjetravanja
- Qs - toplinski dobici od Sunca
- Qi - unutarnji toplinski dobici
- h - faktor iskoritenja.
Zahtjevi za ogranienje godinje potrebne topline ne primjenjuju se za zgrade
koje:
najmanje 70 posto potrebne energije za grijanje podmiruju
iz individualnih obnovljivih izvora energije (suneva energija,
toplina iz okolia, toplina zemlje i biomasa, bez ogrjevnog
drva)
vie od polovice toplinskih gubitaka nadoknauju unutarnjim
izvorima topline iz tehnolokog procesa.
Propisom je propisano obvezno izdavanje iskaznice o potrebnoj toplini za
grijanje zgrade. Iskaznica sadri iskaz potrebne topline za grijanje koji izrauje
projektant glavnog projekta u odnosu na utedu toplinske energije i toplinsku
zatitu te izvoa radova. Izjava izvoaa radova potvruje da su radovi na
zgradi, odnosno dijelu zgrade izvedeni sukladno tehnikim rjeenjima i uvjetima
za graenje iz glavnog projekta zgrade u odnosu na utedu toplinske energije
i toplinsku zatitu projekta i odredbama Tehnikog propisa o utedi toplinske
energije i toplinskoj zatiti u zgradama. Izjavu izvoaa radova potpisuje glavni
inenjer gradilita.
Iskaznica se prilae ostaloj dokumentaciji potrebnoj pri tehnikom pregledu
zgrade, odnosno dijela zgrade, a sastavni je dio dokumentacije o odravanju
i unaprjeivanju bitnih zahtjeva za graevinu te mora biti dostupna na uvid
kupcima, najmoprimcima i drugim ovlatenim korisnicima zgrade ili njezina
dijela. Ovo moemo smatrati prvim korakom prema buduoj energetskoj
certifkaciji zgrada.
Tablica 3.3. Zahtjevi u vezi s utedom energije za stambene i nestambene zgrade grijane na temp. 18 C i viu / Izvor: Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj
zatiti u zgradama (NN 79/05)
ZGRADE KOJE SE GRIJU NA TEMPERATURU 18 C I VIE
f
0
Faktor oblika zgrade
Stambena zgrada Nestambena zgrada
Q
h
(kWh/m
2
a)
Godinja potrebna toplina za grijanje po
jedinici plotine korisne povrine zgrade
Q
h
(kWh/m
2
a)
Godinja potrebna toplina za grijanje po
jedinici obujma grijanog dijela zgrade
f
0
0,20 Q
h
=51,31 Q
h
=16,45
0,20 < f
0
< 1,05 Q
h
=(41,03+51,41 f
0
) Q
h
=(13,13+16,45 f
0
)
f
0
1,05 Q
h
=95,01 Q
h
=30,40
TEMPERATURA
Srednja mj.temp. vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na
lokaciji
H
T
=H
T
/A (W/m
2
K)
Koefcijent transmisijskog toplinskog gubitka
oploja grijanog dijela zgrade
H
T
=H
T
/A (W/m
2
K)
f >30%(udio plotine prozora u plotini
proelja
> 3 C H
T
=0,45+0,15/ f
0
H
T
=0,45+0,24/ f
0
3 C H
T
=0,30+0,15/ f
0
H
T
=0,35+0,24/ f
0
Postojei sektor zgrada u Hrvatskoj vrlo je problematian, zbog velike
neracionalnosti u potronji energije, velikih gubitaka, zbog loe toplinske
zatite i nerazvijene svijesti korisnika o potrebi za tednjom energije. Prije
svakog zahvata u poveanje energetske uinkovitosti, bit e potrebno
provesti energetski pregled ili audit zgrade kako bi se utvrdilo stvarno stanje
energetike i predloile potencijalne mjere poveanja energetske uinkovitosti.
Prilikom rekonstrukcije, treba razmotriti nacionalne mogunosti sufnanciranja
poveanja energetske uinkovitosti.
3.3.2. Zakonodavni okvir u podruju energetske uinkovitosti u
zgradama u Europskoj uniji
Pregled vanih direktiva Europske unije koje reguliraju podruje energetske
uinkovitosti i obnovljivih izvora energije su dani u tablici 1.1., meutim za
pitanje energetske uinkovitosti zgrada i podizanje standarda toplinske
zatite u zgradama, vrlo je znaajna EU Direktiva o energetskim znaajkama
zgrada 2002/91/EC koja donosi velike promjene u sektoru zgradarstva i za
sve sudionike u projektiranju i gradnji. Direktivu je krajem 2002. godine
donio Europski parlament, ime je jasno nametnuo obvezu tednje energije u
zgradama EU-a kao i zemljama kandidatima. Novu EU Direktivu zemlje lanice
morale su integrirati u svoje zakonodavstvo do 4. sijenja 2006. godine. Od
ukupno 40 posto doprinosa sektora zgradarstva na energetsku potronju u
EU, ova Direktiva trebala bi doprinijeti smanjenju emisije CO
2
od 8 posto do
2010. godine, prema Protokolu iz Kyota. To bi se trebalo ostvariti iz poveanja
energetske uinkovitosti i standarda gradnje novih zgrada, te iz poveanja
energetske uinkovitosti pri rekonstrukciji postojeih zgrada korisne povrine
preko 1000 m
2
.
Direktiva 2002/91/EC istie pet bitnih elemenata:
uspostavu opeg okvira za metodologiju prorauna
energetskih karakteristika zgrada
primjenu minimalnih zahtjeva energetske uinkovitosti za
nove zgrade
primjenu minimalnih zahtjeva energetske uinkovitosti za
postojee zgrade prilikom veih rekonstrukcija (korisne
povrine iznad 1000 m
2
)
energetsku certifkaciju zgrada
redovitu inspekciju kotlova i sustava za kondicioniranje zraka
u zgradama.
Metodologija prorauna energetskih karakteristika zgrada u skladu s Direktivom
obuhvaa:
toplinske karakteristike ovojnice i unutarnjih konstrukcijskih
dijelova zgrade
sustav za grijanje i pripremu tople vode
sustav za kondicioniranje zraka
sustav ventilacije
instalirani sustav rasvjete
poziciju i orijentaciju zgrade, ukljuujui vanjske klimatske
uvjete
pasivni sunani sustavi i naprave za zatitu od sunca
prirodnu ventilaciju
klimatske uvjete unutar zgrade.
Pri projektiranju novih kao i rekonstrukciji postojeih zgrada povrine
vee od 1 000 m
2
, potrebno je razmotriti mogunosti primjene sljedeih
sustava:
aktivni solarni sustavi i drugi sustavi za proizvodnju topline i
elektrine energije na temelju obnovljivih energenata
proizvodnja toplinske i elektrine energije putem kogeneracije
sustavi daljinskog ili blokovskog grijanja i hlaenja
toplinske crpke ili dizalice topline
prirodno osvjetljenje.
Za potrebe izrauna zgrade treba klasifcirati na kategorije kao npr.:
a) obiteljske kue razliitih naina gradnje
b) kue s vie stanova
c) poslovne zgrade
d) obrazovne zgrade
e) bolnice
f) hoteli i restorani
g) sportski objekti
h) zgrade veleprodaje i maloprodaje
i) ostale vrste zgrada koje troe energiju.
Direktiva od zemalja lanica za postojee zgrade, s korisnom povrinom veom
od 1000 m
2
koje e se obnavljati, trai poboljanje minimalnih energetskih
svojstava koliko god je to tehniki, funkcionalno i ekonomski izvedivo. U
Direktivi je, takoer, odreeno da zemlje lanice moraju osigurati ovlatene
strunjake za postupak certifciranja zgrada, nadzor sustava za grijanje i
prozraivanje, te sastavljanje prateih preporuka za poboljanja tih sustava u
smislu utede energije i emisije tetnih tvari. Osnovni je cilj Direktive 2002/91/
EC obvezati zemlje lanice na nunost smanjenja potronje svih vrsta energije
u cjelokupnom fondu buduih i postojeih zgrada. Uzimajui u obzir dugi
ivotni vijek zgrada (od 50 do vie od 100 godina), najvei je, kratkoroni i
srednjoroni, energetski potencijal u postojeem fondu zgrada.
Nove zgrade moraju biti graene tako da udovoljavaju zadanim minimalnim
energetskim uvjetima. Za nove zgrade s povrinom veom od 1000 m
2
mora se
razmotriti mogunost primjene decentraliziranih energetskih sustava baziranih
na obnovljivim izvorima energije, daljinskom grijanju i hlaenju, kogeneraciji,
toplinskim crpkama i sl. Takoer, zemlje lanice moraju uvesti obvezne
inspekcije kotlova na fosilna goriva izlaznih snaga od 20 kW do 100 kW.
Kotlovi snage vee od 100 kW kontrolirat e se svake dvije godine. Za plinske
kotlove to se razdoblje moe produiti na etiri godine. Kod kotla starijeg od
15 godina potrebna je inspekcija cijelog sustava.
Zahtjevi se primjenjuju i kod postojeih zgrada korisne povrine vee od
1000 m
2
kada se radi o opsenim zahvatima obnove zgrade. Prema Direktivi
opseni zahvati su oni kod kojih ukupni troak obnove vanjskih zidova zgrade
i / ili energetskih sustava, kao to su instalacije za grijanje, dovod tople
vode, klimatiziranje, ventilaciju i rasvjetu, prelazi 25% vrijednosti zgrade, ne
raunajui vrijednost zemljita na kojem se zgrada nalazi ili kada se obnavlja
preko 25% same zgrade. Zahtjevi za postojee zgrade mogu se defnirati za
zgradu u cjelini ili za obnovljene sustave ili sastavne dijelove zgrade kada su
isti dio obnove koja se odvija u ogranienom vremenskom razdoblju.
Isto tako, kako bi smanjili potronju energije i reducirali emisiju CO
2
, zemlje
lanice e kontrolirati rashladne sustave snage vee od 12 kW. Inspekcija e
ukljuivati i ocjenu uinkovitosti klima ureaja. Zemlje lanice moraju osigurati
da sve navedene inspekcije, kao i energetske audite, izvre nezavisni energetski
strunjaci.
Republika Hrvatska, odnosno nadleno Ministarstvo osnovalo je povjerenstvo
i zapoelo implementaciju ove direktive u hrvatsko zakonodavstvo. Ciljani
datum za implementaciju Direktive u zakonodavstvo Republike Hrvatske je za
sada 31. prosinac 2008. godine. Republika Hrvatska obvezna je uskladiti svoj
zakonodavni okvir sa svim Direktivama Europske unije te preuzeti i sve obveze
iz tih Direktiva. Obveza je transponirati Direktivu u nacionalno zakonodavstvo
do dana potpisivanja ugovora o punopravnom lanstvu i osigurati instrumente
implementacije.
Implementacija EU Direktive 2002/91/EC o energetskim znaajkama zgrada
(COM (2005.)) Directive 2002/92/EC of the European Parliament and of the
Council of 16
th
December 2002 on the energy performance of buildings, OJ
L1, 04. 01. 2003) koja je nedavno zapoela u Republici Hrvatskoj, trebala bi
odigrati znaajnu ulogu u unaprjeenju energetske uinkovitosti, smanjenju
energetskih potreba u zgradama i smanjenju emisija tetnih plinova u okoli.
Ova Direktiva jest temeljni zakonodavni instrument koji se odraava na sektor
zgradarstva, uvodei okvir za integriranu metodologiju za mjerenje energetske
uinkovitosti, primjenu minimalnih standarda u novim zgradama i odreenim
rekonstrukcijama zgrada, energetsku certifkaciju zgrada i savjete za nove i
postojee zgrade, nadzor i ocjenu kotlova i sustava za grijanje i sustava za
hlaenje.
Doprinos ove Direktive jest u omoguavanju integriranog pristupa razliitim
aspektima uporabe energije u zgradama. Prema Direktivi, u obzir treba uzeti,
gdje je to relevantno za izraun, i pozitivan uinak: aktivne suneve sustave
i druge sustave grijanja i elektrinu energiju koji koriste obnovljive izvore
energije, elektrinu energiju iz kogeneracije, sustave daljinskog ili blokovskog
grijanja ili hlaenja, prirodno osvjetljenje.
Direktiva uvodi certifkat energetske uinkovitosti zgrade koji mora biti
dostupan potencijalnom kupcu ili korisniku zgrade, a njegova valjanost ne
moe biti dua od 10 godina. Certifkat sadri opis postojeeg stanja koritenja
energije s numerikim indikatorima koliine energije koja se stvarno troi ili
koja se procjenjuje potrebnom za razliite namjene, povezane standardiziranim
upotrebom zgrade, a koja moe obuhvaati, izmeu ostalog, grijanje, hlaenje,
ventilaciju, pripremu tople vode i rasvjetu. Tako zgrade s manjom potronjom,
odnosno veom energetskom uinkovitou, dobivaju veu vrijednost na tritu
nekretnina. Certifciranje potie dobro gospodarenje energijom te obnovu
postojeih zgrada koja omoguuje povrat dodatnih trokova kroz ukupne
utede energije.
Uinkovitim koritenjem energije postie se krajnji cilj, a to je smanjenje
potronje. Praenje potronje energije mogue je provoditi ukoliko postoji
evidencija energetskih pregleda, a to ukazuje na potrebu uspostave
administrativne strukture za praenje baze podataka. Za sada je certifciranje
nuno provesti samo za javne zgrade, nove zgrade i zgrade koje se prodaju
odnosno iznajmljuju. Meutim, na razini EU-a ve se ozbiljno razmilja o
proirenju direktive i obvezne certifkacije zgrada na ukupni sektor zgradarstva,
zbog velikog postotka i velikog energetskog potencijala koji lei upravo u
zgradama povrine manje od 1000 m
2
.
Certifkat o energetskim znaajkama zgrada mora sadravati referentne
vrijednosti kao to su pravne norme i mjerila kako bi potroaima omoguio
usporedbu i procjenu energetskih znaajki zgrade. Certifkatu treba priloiti
preporuke za trokovno povoljno poboljanje energetskih znaajki. Certifkat
slui jedino kao informacija, eventualni pravni ili drugi uinci certifkata
odreuju se prema pravilima pojedinih drava.
Slika 3.6. Prijedlog izgleda energetskog certifkata iz prijedloga norme prEN
15217 Energy performance of buildings - Methods for expressing energy
performance and for energy certifcation of buildings
Drave lanice trebaju poduzeti mjere kojima se osigurava da e se za zgrade
s ukupnom korisnom povrinom veom od 1.000 m
2
, zgrade koje koriste tijela
vlasti i institucije i zgrade koje pruaju javne usluge velikom broju ljudi, pa ih
zato ti ljudi esto posjeuju, certifkat o energetskim znaajkama star najvie
deset godina, staviti na za javnost jasno vidljivo mjesto.
S obzirom na razliitu metodologiju koju su pojedine europske zemlje razvile
za energetsku certifkaciju zgrada i izgled energetskog certifkata, Europska
unija je pripremila normu EN 15217:2007 Energy performance of buildings -
Methods for expressing energy performance and for energy certifcation of
buildings, kako bi ujednaila izgled i oblik energetskog certifkata, kao i nain
izraavanja energetskih znaajki zgrada na nivou Europske unije
3.4. Nove zgrade i savjeti za projektiranje i gradnju
Kod gradnje nove kue vano je ve u fazi idejnog projektiranja u suradnji
s projektantom predvidjeti sve to je potrebno za dobivanje kvalitetne i
optimalno energetski uinkovite kue. Zato je potrebno:
analizirati lokaciju, orijentaciju i oblik kue
primijeniti visoku razinu toplinske izolacije cijele vanjske
ovojnice i izbjegavati toplinske mostove
iskoristiti toplinske dobitke od Sunca i zatititi se od
pretjeranog osunanja
koristiti energetski uinkovit sustav grijanja, hlaenja i
ventilacije te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije.
Projektiranje je danas, vie nego ikad prije, multidisciplinarna aktivnost u kojoj
svi sudionici u projektiranju, a kasnije i u gradnji i odravanju moraju od samog
poetka biti ukljueni na koordiniranoj provedbi projekta, odnosno gradnje i
odravanja. Ve u fazi idejnog projekta potrebno je donijeti odreene odluke
vezano uz energetiku zgrade te ih ukljuiti u projektiranje na samom poetku.
To se posebno odnosi na niskoenergetsku potronju i primjenu energetski
uinkovitih sustava grijanja i hlaenja, ventilacije te obnovljivih izvora energije
u zgradama. Pojavljuje se sve vea potreba za planiranjem i modeliranjem
energetske potronje i uvoenjem energetskog menadmenta u nove, ali i
postojee zgrade.
Za nove zgrade povrine vee od 1000 m
2
, prema Direktivi 2002/91/EC, trebat
e se razmatrati alternativni sustavi opskrbe energijom bazirani na obnovljivim
izvorima, kogeneracijska postrojenja, daljinsko grijanje i hlaenje te dizalice
topline. Zbog toga je potrebna suradnja strunjaka razliitih profla u izradi
projekata i pri donoenju odluka. Za planiranje energetike u zgradarstvu
potrebno je u projektiranju postaviti tehnike uvjete i osigurati prostorne
parametre, uskladiti s karakteristikama regije i lokacije kroz: debljinu toplinske
izolacije, uinkovite sustave grijanja i hlaenja, primjenu obnovljivih izvora
energije, a gdje je mogue primijeniti pasivne tehnike grijanja i hlaenja koje
poboljavaju unutarnje klimatske uvjete i mikroklimu oko graevine.
Na poetku svakog projekta potrebno je analizirati lokacijske i klimatske uvjete
te u skladu s njima poeti planirati energetski koncept kue. Pri tome treba
imati na umu da je dodatno ulaganje u poveanje energetske uinkovitosti i
smanjenje toplinskih gubitaka na novogradnji viestruko isplativo. Poveanje
cijene gradnje za 10 do 20 posto, moe znaiti energetske utede 50 do 80
posto. Potrebno je analizirati optimalnu razinu toplinske izolacije i u skladu s
tim planirati energetske sustave u kui. Vanu ulogu ima i zatita od pretjeranog
osunanja prostora, koja vrlo esto moe biti u sklopu vizualnog arhitektonskog
elementa, pa je i to vano razmotriti u fazi idejnog projekta. Posebno je vana
suradnja svih sudionika u projektiranju, kao i buduih korisnika zgrade, u
paljivoj optimizaciji i planiranju energetskog koncepta.
Razrada projekta mora svakako obuhvatiti rjeavanje bitnih detalja za
izbjegavanje toplinski mostova. Najbolji nain izbjegavanja toplinskih mostova
je postava toplinske izolacije s vanjske strane zida, bez prekida te dobro
brtvljenje reki i spojeva. U projektu posebnu panju treba obratiti na detalje
koji mogu biti toplinski mostovi, ukoliko nisu pravilno toplinski izolirani. Tako
treba obratiti posebnu panju postavi prozora u odnosu na toplinsku izolaciju
u vanjskom zidu, te dobrom brtvljenju prozora. Takoer su bitni svi spojevi
konstrukcija, prodori stropnih ploa i rubne obrade.
Energetski koncept mora analizirati izbor optimalnog energenta te
najuinkovitijeg sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije, kao i sustava
rasvjete i ureaja. Pri tome se posebno misli na analizu mogunosti koritenja
obnovljivih izvora energije, kogeneracije, dizalica topline te eventualnog
prikljuka na daljinsko grijanje i hlaenje. Po zavretku gradnje, kvalitetu
izvedbe trebalo bi provjeriti termografskim snimanjem cijele vanjske ovojnice
zgrade.
Slika 3.9. Naini rjeavanja problema toplinskih mostova kod konzolnih istaka
balkonskih ploa/ Izvor EIHP
Slika 3.10. Naini rjeavanja problema toplinskih mostova kod konzolnih istaka
balkonskih ploa/ Izvor EIHP
Slika 3.7. Pravilna izvedba toplinske izolacije kosog krova i spoja sa zidnom
izolacijom kod masivne krovne konstrukcije / Izvor EIHP
Slika 3.8. Pravilna izvedba toplinske izolacije ravnog krova s umetnutim gotovim
elementom za prekid toplinskog mosta i spoj sa zidnom izolacijom / Izvor EIHP
Slika 3.11. Pravilna izvedba toplinske izolacije vanjskog zida kod ventilirane
fasade / Izvor EIHP
U ukupnoj energetskoj bilanci kue vanu ulogu igraju i toplinski dobici od
Sunca. U suvremenoj arhitekturi puno panje posveuje se prihvatu Sunca i
zatiti od pretjeranog osunanja, jer se i pasivni dobici topline moraju regulirati
i optimizirati u zadovoljavajuu cjelinu. Sustavi za zatitu od Sunca usklaeni
s vanjskim uvjetima okoline osiguravaju dobre uvjete rada i boravka u zgradi.
Ako se kontrolira njihova primjena (mobilnost, automatizacija) omoguuju
prilagodljiv ulaz Sunca u zgradu. Stoga je mogue potronju energije za
hlaenje ljeti i grijanje zimi, znaajno smanjiti i koristiti ili izbjegavati dobitke
od Sunca.
Elementi zatite od Sunca mogu se postavljati:
na fasadi
u unutranjem prostoru.
Elementi mogu biti fksirani ili pokretni, klizni, rolo i uz to automatizirani. Mogu
biti postavljeni kao pojedinani vertikalni ili horizontalni elementi ili kao plohe,
u oba sluaja izvana ili unutra. Elementi trebaju biti lagani, a postavljaju se na
potkonstrukciju koja je odmaknuta od nosive konstrukcije zgrade.
Materijali od kojih se izrauju elementi zatite od Sunca su :
aluminij (ekstrudiran, anodiziran, pjeskaren)
drvo (otporno na vanjske uvjete)
tkanine (fberglas, impregnirane ili prirodni materijal).
Korisni elementi zatite od Sunca su nadstrenice ili trijemovi odreene dubine
na junom proelju koje sprjeavaju upad Sunca ljeti, a proputaju ga zimi. U
pravilu se na junoj strani postavljaju horizontalni elementi jer ljetno juno
Slika 3.12. Dobro brtvljenje prozorskog profla kao i postava toplinske izolacije vanjskog zida u odnosu na profl prozora igraju veliku ulogu u smanjenju ukupnih toplinskih
gubitaka kroz prozore/ Izvor EIHP
Sunce upada pod visokim kutom pa ga horizontalna ploha moe odbiti. Zimsko
Sunce upada pod blagim kutom i prolazi kroz horizontalne elemente u prostor.
Na zapadnoj i istonoj strani se postavljaju vertikalni elementi koji mogu
raspriti zrake jer zapadno Sunce uvijek upada pod blagim kutom.
Dodatno, mogue je upotrebom mobilnih i automatiziranih elemenata
optimizirati koritenje dobitaka od sunevog zraenja za pojedine prostore
prema trenutnoj potrebi.
Ipak, zatiti od Sunca najvie doprinosi pravilna orijentacija zgrade, odnosno
grupiranje prostorija po namjeni prema uvjetima pojedine orijentacije.
Slika 3.13. Vanjska zatita od sunca kao element arhitekture/ Izvor: Hunter
Douglas
3.5. Adaptacija i rekonstrukcija postojeih zgrada u svrhu
poveanja energetske uinkovitosti
Postojei sektor zgrada u Hrvatskoj vrlo je problematian zbog velike
neracionalnosti u potronji energije, velikih gubitaka zbog loe toplinske
svakog zahvata u poveanje energetske uinkovitosti bit e potrebno provesti
energetski pregled ili audit zgrade kako bi se utvrdilo stvarno stanje energetike
i predloile potencijalne mjere poveanja energetske uinkovitosti. Prilikom
rekonstrukcije treba razmotriti nacionalne mogunosti sufnanciranja poveanja
energetske uinkovitosti.
Energetskom obnovom starih kua i zgrada, naroito onih graenih prije 1980.
godine, mogue je postii utedu u potronji toplinske energije od preko 60
posto. Osim zamjenom prozora, najvee utede mogu se postii izolacijom
vanjskog zida. Dodatna ulaganja u toplinsku izolaciju pri obnovi ve dotrajale
fasade, kreu se u ukupnoj cijeni sanacije fasade 20-40 posto, to daje povoljne
ekonomske rezultate u usporedbi s dugoronim utedama koje se postiu.
Cilj sveobuhvatne utede energije, a time i zatite okolia, je stvoriti preduvjete
za sustavnu sanaciju i rekonstrukciju postojeih zgrada te poveati obveznu
toplinsku zatitu novih zgrada. Prosjene stare kue godinje troe 200-300
kWh/m
2
energije za grijanje, standardno izolirane kue ispod 100, suvremene
niskoenergetske kue oko 40, a pasivne 15 kWh/m
2
i manje. Energijom
koja se danas potroi u prosjenoj kui u Hrvatskoj, moemo zagrijati 3 4
niskoenergetske kue ili 8-10 pasivnih kua.
Slika 3.14. Ukupna energetska bilanca za obiteljsku kuu/ Izvor EIHP
Poboljanjem toplinsko izolacijskih karakteristika zgrade mogue je postii
smanjenje ukupnih gubitaka topline graevine prosjeno za 30-80 %. Bitnu
ulogu u tome imaju svi dijelovi ovojnice zgrade, kao to su:
vanjski zid
zid izmeu grijanih prostora razliitih korisnika
zid prema negrijanom prostoru
vanjski zid prema terenu
pod na terenu
meukatna konstrukcija koja odvaja prostore razliitih
korisnika
strop prema negrijanom podrumu
strop prema negrijanom tavanu
ravni i kosi krov iznad grijanog prostora
strop iznad vanjskog prostora
prozori i vanjska vrata.
Meutim, treba naglasiti da su najvei gubici topline kroz prozore i vanjski zid,
te da se ve njihovom sanacijom postiu velike utede. Sanacija krova iznad
grijanog prostora, odnosno stropa zadnje etae prema negrijanom tavanu,
takoer znatno smanjuje toplinske gubitke. Sanacija poda prema tlu vrlo esto
nije ekonomski opravdana, zbog relativno malog smanjenja ukupnih toplinskih
gubitaka, u odnosu na veliku investiciju koja je potrebna za takvu sanaciju.
Jednostavne mjere poveanja energetske uinkovitosti, bez dodatnih trokova,
uz trenutne utede su sljedee:
ugasiti grijanje ili hlaenje nou i onda kada nema nikoga
kod kue
nou spustiti rolete i navui zavjese
izbjegavati zaklanjanje i pokrivanje grijaih tijela zavjesama,
maskama i sl.
vremenski optimirati grijanje i pripremu tople vode
u sezoni grijanja smanjiti sobnu temperaturu za 1C
u sezoni hlaenja podesiti hlaenje na minimalno 26C
koristiti prirodno osvjetljenje, u to veoj mjeri
iskljuiti rasvjetu u prostoriji kada nije potrebna
perilice za rublje i posue ukljuivati samo kada su pune,
najbolje nou.
Mjere za poveanje energetske uinkovitosti uz male trokove i brzi povrat
investicije (do 3 godine) su:
zabrtviti prozore i vanjska vrata
provjeriti i popraviti okove na prozorima i vratima
izolirati nie za radijatore i kutije za rolete
toplinski izolirati postojei kosi krov ili strop prema
negrijanom tavanu
reducirati gubitke topline kroz prozore ugradnjom roleta,
postavom zavjesa i sl.
ugraditi termostatske ventile na radijatore
redovito servisirati i podeavati sustav grijanja i hlaenja
ugraditi automatsku kontrolu i nadzor energetike kue
ugraditi tedne arulje u rasvjetna tijela
zamijeniti troila energetski efkasnijima - energetske klase A.

Mjere za poveanje energetske uinkovitosti uz neto vee trokove i due
razdoblje povrata investicije (vie od 3 godine) su sljedee:
zamijeniti prozore i vanjska vrata toplinski kvalitetnijim
prozorima (preporuka U prozora 1,1-1,8 W/m
2
K)
toplinski izolirati cijelu vanjsku ovojnicu kue, dakle zidove,
podove, krov te plohe prema negrijanim prostorima
izgraditi vjetrobran na ulazu u kuu
sanirati i obnoviti dimnjak
izolirati cijevi za toplu vodu i spremnik
analizirati sustav grijanja i hlaenja u kui i po potrebi
ga zamijeniti energetski uinkovitijim sustavom te ga
kombinirati s obnovljivim izvorima energije.
Ove mjere najbolje je izvoditi istovremeno s nunim mjerama rekonstrukcije. Kod
gradnje novih zgrada jako je vano ve u procesu idejnog projekta predvidjeti
mjere energetske uinkovitosti i mogunosti racionalnog koritenja energije.
3.5.1. Toplinska izolacija vanjskog zida
Toplinsku izolaciju vanjskog zida, u pravilu, treba izvoditi dodavanjem novog
toplinsko-izolacijskog sloja s vanjske strane zida, a iznimno s unutarnje strane
zida. Izvedba toplinske izolacije s unutarnje strane zida, nepovoljna je s
graevinsko-fzikalnog stajalita, a esto je i skuplja zbog potrebe dodatnog
rjeavanja problema difuzije vodene pare, stroih zahtjeva u pogledu sigurnosti
protiv poara, gubitka korisnog prostora i dr. Postava toplinske izolacije
s unutarnje strane zida je fzikalno loija, jer iako postiemo poboljanje
izolacijske vrijednosti zida, znaajno mijenjamo toplinski tok u zidu i osnovni
nosivi zid postaje hladniji. Zbog toga posebnu panju treba posvetiti izvedbi
parne brane kako bi se izbjeglo nastajanje kondenzata i pojava plijesni.
Takoer, toplinski treba izolirati i dio pregrada koje se spajaju s vanjskim
zidom. Sanacija postojeeg vanjskog zida izvedbom izolacije s unutarnje strane,
izvodi se iznimno kod zgrada pod zatitom, kada se ele izbjei promjene na
vanjskom proelju zgrade zbog njezine povijesne vrijednosti.
Kod izvedbe toplinsko-izolacijskog sloja s vanjske strane zida mogua su dva
rjeenja zavrnog sloja koji titi toplinsko-izolacijski sloj i ostatak zida od vanjskih
atmosferskih utjecaja. Prvo rjeenje karakterizira izvedba vanjskog zatitnog
sloja punoplonim lijepljenjem na toplinsko-izolacijski sloj (tzv. kompaktna
fasada). Kod drugog rjeenja zatitni je sloj u obliku pojedinanih elemenata
uvrenih na odgovarajuu podkonstrukciju, tako da izmeu zatitne obloge
i sloja toplinske izolacije ostane sloj zraka koji se ventilira prema van (tzv.
ventilirana fasada). Djelotvorni toplinsko izolacijski sloj zavrava slojem za
provjetravanje kroz koji zrak treba cirkulirati i isuivati vlagu.
Ovisno o vrsti buke kompaktne fasade mogu biti tankoslojne i debeloslojne.
Toplinsko izolacijski materijal se lijepi za podlogu (kompaktni zid) polimerno-
cementnim ljepilom ili se postavlja mehanikim privrivaima. Ploe ili lamele
se postavljaju s horizontalnim pomakom u odnosu na prethodni red, a uglove
i otvore je potrebno paljivo obraditi kao i cjelokupnu vanjsku povrinu tako
da se nanosi polimerno-cementno ljepilo i utiskuje tekstilno-staklena mreica
(alkalno otporna). Ponovno se zaglauje polimerno-cementnim ljepilom.
Nakon suenja nanosi se impregnirajui premaz kako bi se ujednaila upojnost
povrine.
Kao zavrni sloj za tankoslojni sustav koriste se silikatni, silikonski, silikonsko-
silikatni ili akrilatni zavrni sloj minimalne debljine zrna 1,5 mm u 2 nanoenja.
Kod debeloslojnog sustava koristi se mineralna buka debljine 15 mm i zavrno
dekorativni sloj debljine do 5 mm. Potrebno je nanijeti cementni pric kao vezivni sloj
izmeu toplinsko izolacijskog materijala i lagane mineralne buke.
Industrija graevinskih materijala nudi mnogo varijanti cjelovitih sustava ovih dvaju
naina toplinske izolacije zidova, pri emu, za oba rjeenja debljina toplinsko-
izolacijskog sloja ne bi trebala biti manja od 10 do 12 cm, ime bi se vrijednost
koefcijenta prolaska topline U
zida
smanjila na od cca 0,25 do 0,35 W/m
2
K.
Slika 3.15. Temperaturne krivulje za neizolirani i izolirani zid od opeke
U sluaju neizoliranog zida od uplje opeke debljine 19 cm,
U=1,67 [W/m
2
K], toplinski gubici iznose okvirno 134 kWh/m
2
zida
U sluaju izolacije zida od opeke 19 cm s 10 cm kamene vune,
U=0,32 [W/m
2
K], toplinski gubici iznose okvirno 26 kWh/m
2
zida
Slika 3.16. Temperaturne krivulje za neizolirani i izolirani zid od armiranog
betona
U sluaju neizoliranog AB zida debljine 20 cm,
U=3,20 [W/m
2
K] toplinski gubici iznose okvirno 256 kWh/m
2
zida
U sluaju izolacije AB zida s 10 cm kamene vune,
U=0,35 [W/m
2
K] toplinski gubici iznose okvirno 28 kWh/m
2
zida
Slika 3.17. Pravilna izvedba toplinske izolacije vanjskog zida kod
kompaktne fasade / Izvor EIHP
3.5.2. Toplinska izolacija krova ili stropa prema negrijanom tavanu
Iako je udio krova zastupljen sa svega oko 10-20 posto u ukupnim toplinskim
gubicima u kui, krov ima posebno vanu ulogu u kvaliteti i standardu
stanovanja. On titi kuu od kie, snijega, hladnoe i vruine. Najei oblik
krova na obiteljskim i manjim stambenim zgradama je kosi krov. Vrlo esto
se prostor ispod kosog krova namjenjuje za stanovanje iako nije adekvatno
toplinski izoliran. Kod takvih situacija pojavljuju se veliki toplinski gubici zimi,
ali i jo vei problem pregrijavanja ljeti. Ako krov nije toplinski izoliran, kroz
njega moe proi i 30 posto topline. Naknadna toplinska izolacija krova je
jednostavna i ekonomski vrlo isplativa, jer je povratno razdoblje investicije od
1 do 5 godina. Za toplinsku izolaciju kosih krovova treba koristiti nezapaljive
i paropropusne toplinsko izolacijske materijale, kao to je npr. kamena vuna.
Detalj spoja toplinske izolacije vanjskog zida i krova treba rijeiti bez toplinskih
mostova. Ako prostor ispod kosog krova nije grijan, tj. nije namijenjen za
stanovanje, toplinsku izolaciju treba postaviti na strop zadnje etae prema
negrijanom tavanu.
Preporuljiva debljina toplinske izolacije na kosom krovu iznosi najmanje 16 do
20 cm. Izolaciju treba postaviti u dva sloja; jedan sloj izmeu rogova, a jedan
sloj ispod rogova kako bi se sprijeili toplinski mostovi. Toplinsku izolaciju s
donje strane najee zatvaramo knauf ploama ili drvetom.
Ravni krovovi su najvie izloeni atmosferskim utjecajima od svih vanjskih
elemenata zgrade. Zato je vano kvalitetno ih izolirati i toplinskom i
hidroizolacijom, te pravilno rijeiti odvodnju oborinskih voda. Ravni krov moe
biti rijeen kao prohodni, neprohodni ili tzv. zeleni krov. U skladu s time izvodi
se zavrna obrada krova.
Slika 3.18. Pravilna izvedba toplinske izolacije kosog krova i spoja sa zidnom
izolacijom kod lagane krovne konstrukcije / Izvor EIHP
Slika 3.19. Pravilna izvedba toplinske izolacije stropa prema negrijanom tavanu i
spoja sa zidnom izolacijom / Izvor EIHP
Slika 3.20. Pravilna izvedba toplinske izolacije ravnog krova i spoja sa zidnom
izolacijom / Izvor EIHP
Terasa se moe izvesti s ozelenjenim krovom, odgovarajue hidro i toplinski
izoliranim prema stambenom prostoru s donje strane. U tom sluaju se
poveava broj potrebnih slojeva i njihova ukupna debljina. Ovisno o vrsti
bilja odreuje se potrebna dubina zemlje, a bitno je sprijeiti prodor korijenja
do sloja hidroizolacije, a vlage do toplinske izolacije. Ozelenjeni krov dobro
zadrava toplinu, akumulira ju u slojevima zemlje i na taj nain ostvaruje stalnu
temperaturu zavrnog sloja, ljeti i zimi.
3.5.3. Toplinska izolacija poda na tlu i poda iznad otvorenog ili
negrijanog prostora
Konstrukcije poda na tlu razlikuju se od podnih konstrukcija prema negrijanom
prostoru po nosivoj betonskoj podlozi i hidroizolaciji. Toplinski gubici prema
terenu iznose do 10 posto ukupnih toplinskih gubitaka. Kod novogradnji se pod
na terenu treba toplinski izolirati to veom debljinom toplinske izolacije, dok
je kod postojeih zgrada takva mjera uglavnom ekonomski neisplativa, zbog
veih graevinskih zahvata koji je prate. Meutim, ekonomski vrlo isplative
mjere su toplinska izolacija stropne konstrukcije prema negrijanom tavanu, te
podne konstrukcije prema negrijanom podrumu. Takoer, potrebno je toplinski
zatititi i podne konstrukcije iznad otvorenih prolaza. Kod postave toplinske
izolacije vano je toplinski izolirati cijelu vanjsku ovojnicu bez prekida izolacije,
kako bi se utjecaj toplinskih mostova smanjio na minimum.
Pod na tlu potrebno je izolirati s minimalno 10 cm toplinske izolacije. Iako su
gubici kroz pod na tlu relativno mali u usporedbi s gubicima drugih dijelova
konstrukcije, temperatura podne plohe slina temperaturi unutranjeg prostora
puno je ugodnija za boravak.
Da bi se izbjegli toplinski mostovi i izbjegli nepotrebni toplinski gubici, potrebno
je izolirati cijelu vanjsku ovojnicu zgrade, ukljuujui i dijelove konstrukcije
prema negrijanim prostorima ili prostorima s razliitim reimom koritenja.
Preporua se toplinski ih izolirati s minimalno 10 cm kamene vune ili polistirena.
Zavrna obrada moe biti bukanjem ili obloga gipskartonskim ploama ako se
radi o unutranjem prostoru.
3.5.4. Toplinski most
Toplinski most je manje podruje u omotau grijanog dijela zgrade kroz koje
je toplinski tok povean radi promjene materijala, debljine ili geometrije
graevnog dijela. Zbog smanjenog otpora toplinskoj propustljivosti u odnosu
na tipini presjek konstrukcije, temperatura unutarnje povrine pregrade na
Slika 3.21. Prikaz toplinskog mosta na neizoliranom uglu zgrade, te isti nakon
izvedbe toplinske izolacije /Izvor: EIHP/
toplinskom mostu manja je nego na ostaloj povrini to poveava opasnost od
kondenziranja vodene pare. Ovisno o uzroku poviene toplinske propustljivosti,
razlikujemo dvije vrste toplinskih mostova:
konstruktivni toplinski mostovi nastaju kod kombinacija razliitih
vrsta materijala;
geometrijski toplinski mostovi nastaju uslijed promjene oblika
konstrukcije, npr. uglovi zgrade.
U praksi su vrlo este kombinacije ovih vrsta toplinskih mostova.
ednolian toplinski otpor vanjske ovojnice zgrade moe se promijeniti uslijed:
potpunog ili djelominog prodora ovojnice zgrade
materijalima drugaijih svojstava toplinske provodljivosti
promjene debljine grae
razlike izmeu unutarnje i vanjske povrine, kao to se
dogaa na spojevima zida, poda, stropa.

Posljedice toplinskih mostova su:
promjene u toplinskim gubicima
promjene unutarnje povrinske temperature.
Zbog manjeg otpora toplinskoj propustljivosti, nego tipini presjek pregrade,
temperatura unutarnje povrine pregrade na toplinskom mostu manja je nego
na preostaloj povrini, to poveava potencijalnu opasnost kondenziranja
vodene pare na ovim mjestima. Najbolji nain izbjegavanja toplinskih mostova
je postavljanje toplinske izolacije s vanjske strane cijele vanjske ovojnice, bez
prekida te dobro brtvljenje reki i spojeva. Termografskim snimanjem zgrade
vrlo se lijepo mogu uoiti tipini toplinski mostovi.
Slika 3.22. Karakteristini primjeri toplinskih mostova na neizoliranim zgradama/
Izvor EIHP
Izgraditi zgradu bez toplinskih mostova gotovo je nemogue, ali uz pravilno
projektirane detalje toplinske zatite utjecaj toplinskih mostova, moemo
smanjiti na minimum. Potencijalna mjesta toplinskih mostova su konzolne
istake balkona, istake streha krovova, spojevi konstrukcija, spojevi zida i
prozora, kutije za roletu, nie za radijatore, temelji i drugo. Zato na njih, pri
rjeavanju konstruktivnih detalja, treba obratiti posebnu panju. Preporua se
u glavnom i izvedbenom projektu razraditi sve bitne detalje, osobito mjesta
potencijalnih toplinskih mostova, u skladu s Tehnikim propisom o utedi
toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama. Prozore treba ugraditi tako da
su barem dijelom u razini toplinske izolacije; kutija za roletu mora biti toplinski
izolirana; toplinsku izolaciju zida treba povui do temelja, a po potrebi treba
izolirati i temelj. Po zavretku izgradnje, kvalitetu gradnje i toplinske zatite
mogue je dodatno provjeriti termografskim snimanjem.
3.5.5. Prozori, staklene stijene, vanjska vrata
Prozor je najdinaminiji dio vanjske ovojnice zgrade, koji istovremeno djeluje
kao prijemnik koji proputa sunevu energiju u prostor te kao zatita od
vanjskih utjecaja i toplinskih gubitaka. Gubici kroz prozore dijele se na
transmisijske gubitke te na gubitke ventilacijom, tj. provjetravanjem. Ako
zbrojimo transmisijske toplinske gubitke kroz prozore i gubitke provjetravanjem,
ukupni toplinski gubici kroz prozore predstavljaju vie od 50 posto toplinskih
gubitaka zgrade. Gubici kroz prozore obino su deset i vie puta vei od onih
kroz zidove, pa je jasno koliku vanost igra energetska uinkovitost prozora
u ukupnim energetskim potrebama zgrada. U skladu s novim Tehnikim
propisom, koefcijent prolaska topline za prozore i balkonska vrata moe
iznositi maksimalno U =1,80 W/m
2
K. Dok se na starim zgradama koefcijent
U prozora kree oko 3,00-3,50 W/m
2
K i vie (gubici topline kroz takav prozor
iznose prosjeno 240-280 kWh/m
2
godinje), europska zakonska regulativa
propisuje sve nie i nie vrijednosti i one se danas najee kreu u rasponu
od 1,40 do 1,80 W/m
2
K. Na suvremenim niskoenergetskim i pasivnim kuama
taj se koefcijent kree izmeu 0,80-1,40 W/m
2
K. Preporuka za gradnju suvremene
energetski uinkovite zgrade je koristiti prozore s koefcijentom U < 1,40 W/m
2
K.
U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju staklo i prozorski profli.
Prozorski profli, neovisno o vrsti materijala od kojeg se izrauju, mora osigurati:
dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u proflu, jednostavno otvaranje
i nizak koefcijent prolaska topline. Stakla se danas izrauju kao izolacijska
stakla, dvoslojna ili troslojna, s razliitim plinovitim punjenjem ili premazima
koji poboljavaju toplinske karakteristike.
Na niski U-faktor stakla utjeu sljedei imbenici:
Debljina i broj meuprostora
U-faktor smanjujemo veim brojem meuprostora i im
veom irinom tih meuprostora. Dakle manji U-faktor
moemo postii upotrebom dvoslojnih ili troslojnih izo
stakala. Npr. 4+10+4+10+4, to znai 3 stakla debljine
4 mm na razmacima od 10 mm.
Punjenje meuprostora
Napunimo li meuprostor izo stakla nekim od ve
s pomenutih plinova (argon, krypton i sl.), U-faktor e se bitno
smanjiti.
Odabir stakla
Debljina stakla vrlo malo utjee na U-faktor, ali
ga zato upotreba stakla niske emisije (Low-e staklo) znaajno
smanjuje. Low-e stakla premazana su sa strane koja dolazi u
meuprostor izo stakla posebnim metalnim flmom koji
proputa zraenja kratke valne duljine (suneva svjetlost), a
refektira zraenja dugih valnih duljina (IC zraenja).
Koriste se razliiti materijali okvira za prozore: drvo, elik, aluminij, pvc
i kombinacija materijala: drvo i aluminij, a upljine okvira mogu se ispuniti
toplinskom izolacijom. O vrsti materijala okvira ovisi debljina okvira i mogunost
ugradnje toplinski i zvuno kvalitetnog stakla. Debljine kvalitetnog prozorskog
okvira su od 68 do 93 mm za pvc i drvo, dok su kod aluminija mogue i vee
debljine.
Potrebno je osigurati brtvljenje stakla i samog prozorskog okvira te prozorskog
okvira i doprozornika trostruko (ili peterostruko, ovisno o broju stakala)
brtvljenje kao zatita od vjetra, kie i nanosa kie kako vlaga ne bi ula izvana.
Povezivanje prozora i zida mora biti izvedeno zrakonepropusno. Tako se
osigurava od prodora vlage i toplog unutranjeg zraka u fugu koji bi se ohladio
i dolo bi do pojave kondenzata i gljivica.
Tablica 3.4. Raunske vrijednosti stupnja proputanja ukupne energije ostakljenja
g
(-) kod okomitog upada suneva zraenja, Izvor: Tehniki propis o utedi
toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama, (NN 79/05)
TIP OSTAKLJENJA g
(-)
Jednostruko staklo (bezbojno, ravno foat staklo) 0,87
Dvostruko izolirajue staklo (s jednim meuslojem
zraka)
0,80
Trostruko izolirajue staklo (s dva meusloja zraka) 0,70
Dvostruko izolirajue staklo s jednim staklom niske
emisije (Low
E
obloga)
0,60
Trostruko izolirajue staklo s dva stakla niske emisije
(dvije Low
E
obloge)
0,50
Dvostruko izolirajue staklo sa staklom za zatitu od
suneva zraenja
0,50
Staklena opeka 0,60
Slika 3.23. Temperature na unutarnjoj povrini stakla u ovisnosti o vrsti ostakljenja
/Izvor:EIHP/
Slika 3.24. Toplinski kvalitetni profli od PVC-a, drva i aluminija
Slika 3.25. Dodatno poboljanje toplinskih karakteristika prozora moe se postii s
toplinskom izolacijom u proflu i/ili ugraenim trostrukim izo staklom
Poboljanje toplinskih karakteristika prozora i drugih staklenih povrina
mogue je postii na sljedee naine:
zabrtviti prozore i vanjska vrata
provjeriti i popraviti okove na prozorima i vratima
izolirati nie za radijatore i kutije za rolete
reducirati gubitke topline kroz prozore ugradnjom roleta,
postavom zavjesa i sl.
zamijeniti prozore i vanjska vrata toplinski kvalitetnijim
prozorima (preporuka U<1,40 W/m
2
K).
Slika 3.26. Izolirane kutije za rolete
3.6. Pregled dostupnih materijala za toplinsku zatitu i
primjeri iz prakse
Da bi zadovoljili dananje propise i gradili u skladu sa suvremenim smjernicama
energetske uinkovitosti, sve vanjske konstrukcije potrebno je toplinski zatititi.
Toplinska izolacija smanjuje toplinske gubitke zimi, pregrijavanje prostora ljeti,
te titi nosivu konstrukciju od vanjskih uvjeta i jakih temperaturnih naprezanja.
Toplinski izolirana zgrada je ugodnija, produuje joj se ivotni vijek i doprinosi
zatiti okolia.
Slika 3.27. Usporedba debljina toplinske izolacije u odnosu na toplinske
karakteristike vanjskog zida, Izvor: EIHP
Dobro poznavanje toplinskih svojstava graevinskih materijala jedan je od
preduvjeta za projektiranje energetski efkasnih zgrada. Toplinski gubici
kroz graevni element ovise o sastavu elementa, orijentaciji i koefcijentu
toplinske vodljivosti. Koefcijent toplinske vodljivosti , [W/mK] je koliina
topline koja proe u jedinici vremena kroz sloj materijala povrine 1 m
2
,
debljine 1 m kod razlike temperature od 1 K. Vrijednost koefcijenta razliita
je za razliite materijale, a ovisi o gustoi, veliini i povezanosti pora i stanju
vlanosti materijala. Bolju toplinsku izolaciju postiemo ugradnjom materijala
niske toplinske vodljivosti, odnosno visokog toplinskog otpora. Toplinski otpor
materijala poveava se s obzirom na debljinu materijala. Koefcijent prolaska
topline U je koliina topline koju graevni element gubi u 1 sekundi po m
2

povrine kod razlike temperature od 1K, izraeno u W/m
2
K. Koefcijent U je
bitna karakteristika vanjskog elementa konstrukcije i igra veliku ulogu u analizi
ukupnih toplinskih gubitaka [kWh/m
2
], a time i potronji energije za grijanje.
to je koefcijent prolaska topline manji, to je toplinska zatita zgrade bolja.
Pri izboru materijala za toplinsku zatitu treba osim toplinske vodljivosti uzeti
u obzir i druge karakteristike materijala kao to su poarna otpornost, faktor
otpora difuziji vodene pare, tlana tvrdoa, stistljivost, trajnost, otpornost na
vlagu i drugo. Takoer je vaan i nain proizvodnje materijala, te koritenje
energije u proizvodnji, a i cijena. Na izbor materijala utjee i vrsta konstrukcije
u koju ga ugraujemo, tako da nije isto radi li se o izolaciji poda, podrumskog
zida, nadzemnog zida, ravnog ili kosog krova.
Osnovna podjela toplinsko izolacijskih materijala je na anorganske i organske
materijale. Najpoznatiji predstavnik anorganskih izolacija je kamena i staklena
vuna, a organskih materijala polistiren ekspandirani i ekstrudirani, te
poliuretan, odnosno poliuretanska pjena.
Slika 3.28. Kamena vuna i polistiren najee koriteni materijali za toplinsku
izolaciju
Mineralna vuna - kamena i staklena, dobar je toplinski izolator s toplinskom
provodljivosti izmeu 0,035 i 0,045, to je uvrtava meu najbolje toplinske
izolatore. To je izolacijski materijal mineralnog podrijetla za toplinsku, zvunu i
protupoarnu izolaciju u graditeljstvu, industriji i brodogradnji. Mineralna vuna
ima visoku otpornost na poar, paropropusna je i djelomino vodootporna.
Otporna je na starenje i raspadanje, te na mikroorganizme i insekte. Koristi se
u svim vanjskim konstrukcijama za toplinsku zatitu, te u pregradnim zidovima
za zvunu zatitu. Jedino mjesto gdje se ne preporua je za izolaciju podrumskih
zidova pod zemljom.
Osim kamene i staklene vune, na naem tritu najvie se koristi polistiren
ili stiropor. Stiropor je zapravo naziv prvog proizvedenog polistirena u
Njemakoj, 1954. godine. Naziv stiropor postao je sinonim za ekspandirani
polistiren, EPS. Zbog dobrih izolacijskih svojstava = 0,035-0,040 W/mK,
te niske cijene i jednostavne ugradnje, danas je to jedan od najpopularnijih
izolacijskih materijala. Koristi se najvie kao toplinska zatita, u svim vanjskim
konstrukcijama, te kao plivajui pod u podnim meukatnim konstrukcijama.
Ima znatno slabija protupoarna svojstva od kamene vune, a nije otporan na
temperature vie od 80C. esto se koristi za toplinsku zatitu podrumskih
zidova ekstrudirani polistiren. Ekstrudirani polistyren XPS je najee obojen
u plavo ili ruiasto, za razliku od bijelog ekspandiranog polistirena EPS.
Poliuretanska pjena takoer se dosta koristi, naroito pri sanacijama krovova. Ima
jo bolja toplinsko izolacijska svojstva pa iznosi izmeu 0,020 i 0,035 W/(m K).
Ima dobra svojstva na vlagu i temperaturne promjene. Meutim, znatno je
skuplja od prva dva navedena materijala, te zbog toga nije u iroj primjeni.
Na tritu se polako pojavljuju i drugi izolacijski materijali kao to su celuloza,
glina, perlit, vermikulit, trstika, lan, slama, ovja vuna i drugi. Imaju neto
slabija izolacijska svojstva, pa su potrebne vee debljine. Ovi se materijali u
svijetu koriste lokalno, prema podrijetlu i izvoru sirovine za proizvodnju. Za
pravilan izbor materijala za toplinsku izolaciju potrebno je dobro poznavati
njegova fzikalno-kemijska svojstva, te prednosti i mane primjene.
Detalj presjeka zida s transparentnom izolacijom
Slika 3.29. Usporedba debljina klasine toplinske izolacije i VIP-vakumske toplin-
ske izolacije, za istu toplinskoizolacijsku vrijednost
Tablica 3.5. Projektne vrijednosti toplinske provodljivosti za neke toplinsko izolacijske materijale, [W/(mK)], , pribline vrijednosti faktora otpora difuziji vodene pare, te
usporedba relativnih trokova za ugradnju, Izvor: EIHP
mineralna vuna (MW) prema HRN EN
13162 (kamena i staklena vuna)
10 do 200 0,035 do 0,050 9-11 1 1
ekspandirani polistiren (EPS) prema HRN
EN 13163 (stiropor)
15 do 30 0,035 do 0,040 9-10 60 0,80
ekstrudirana polistirenska pjena (XPS)
prema HRN EN 13164
25 0,030 do 0,040 8-10 150 2,5
tvrda poliuretanska pjena (PUR) prema
HRN EN 13165
30 0,020 do 0,040 7-9 60 5-8
drvena vuna (WW) prema HRN EN 13168 360 do 460 0,065 do 0,09 16-20 3/5 4-6
ekspandirani perlit (EPB) prema HRN EN
13169
140 do 240 0,040 do 0,065 10-16 5 1,5-2,0
ekspandirano pluto (ICB) prema HRN EN
13170
80 do 500 0,045 do 0,055 11-14 5/10 2,0-3,0
ovja vuna 15-60 0,040 10-11 1-2 -
slama - 0,090 do 0,130 20-35 - -
SPECIJALNI TOPLINSKO- IZOLACIJSKI
MATERIJALI
TRANSPARENTNA TOPLINSKA IZOLACIJA
Toplinska izolacija (polikarbonat i sl.) koja
omoguava prijem suneve energije i prijenos
u zgradu, a istovremeno sprjeava kao i
obina toplinska izolacija gubitke topline
iz zgrade. Posebno je korisna za izoliranje
junog fasadnog zida. Presjek materijala
transparentne izolacije sadri sitne kapilarne
cijevi koje idu popreno s jedne na drugu
stranu ploe. Postavljanjem u presjek
vanjskog zida stvara se gusta mrea kanala
koji omoguuju prodor sunevih zraka i
time grijanje masivnih dijelova zidova. Na
ovaj nain akumulirana toplina koristi se za
zagrijavanje prostora, pri emu se uinak
moe dodatno pojaati postavljanjem izo
stakla i toplinske rolete u zrani sloj ispred
transparentne izolacije.
VAKUUMSKA TOPLINSKA IZOLACIJA
Kod konvencionalne toplinske izolacije se dobra izolacijska svojstva postiu uz pomo zraka koji se nalazi u
poroznom materijalu. Ako odstranimo zrak iz materijala, izolacijska svojstva se poveavaju zbog vakuuma.
Za to se koriste stisnuta staklena vlakna, polistirenska pjena i sl. Vakuumska izolacija radi se u modularnim
panelima, a zbog izuzetnih izolacijskih svojstava potrebne su znatno manje debljine od konvencionalne
toplinske izolacije za ista toplinska svojstva. Ova je izolacija jo uvijek vrlo skupa i primjenjuje se najvie kod
sanacija objekata gdje nije mogue ugraditi vee debljine izolacije zbog npr. spomenike vrijednosti objekta.
TOPLINSKO-IZOLACIJSKI
MATERIJAL
GUSTOA
[kg/m
3
]
TOPLINSKA
PROVODLJIVOST
[W/m K]
POTREBNA
DEBLJINA
(cm) ZA
U=0,35 W/m
2
K
FAKTOR OTPORA
DIFUZIJI VODENE
PARE
REL. TROAK ZA
U=0,35 W/m
2
K
PRIMJERI IZ PRAKSE
DJEJE JASLICE IVANICA, OSIJEK
Slika 3.30. Zgrada prije rekonstrukcije, vizualizacija mogueg izgleda, te zgrada
danas nakon rekonstrukcije
U tablici 3.5. je dan pregled najeih toplinsko izolacijskih materijala, njihove
toplinske karakteristike, potrebne debljine za postizanje iste razine toplinske
zatite, te relativni troak za takvu razinu toplinske zatite po m2 izolacije. Ana-
lizirani usporedni trokovi se odnose na toplinsku izolaciju vanjskog zida. Da-
kle, za postizanje dobre toplinske zatite vanjskog zida, preporuljivi koefcijent
prolaska topline iznosi U=0,35 W/m2K. Za to nam je potrebno prosjeno 10
cm kamene vune ili 9 cm polistirena, ovisno o deklariranoj vrijednosti toplinske
provodljivosti materijala. Za istu vrijednost trebat e nam cca 16-20 cm debljine
izolacije od drvene vune ili 7-9 cm poliuretanske izolacije. Ako usporeujemo
cijene materijala na tritu te pretpostavimo da je cijena kamene vune 1, onda
je polistirenska izolacija EPS neto jeftinija, odnosno 0,80, a ekstrudirani po-
listiren XPS, 2,5 puta skuplji. Poliuretanska pjena ima faktor cijene 5-8, a npr.
drvena vuna 4-6. To objanjava i najveu primjenu kamene i staklene vune,
te polistirena na hrvatskom tritu. Stvarna cijena toplinsko-izolacijskih mate-
rijala ovisi o njihovim karakteristikama, debljini i nainu primjene, a moemo
istaknuti prosjenu cijenu izolacije za vanjski zid po m2 za npr. mineralnu vunu
koja iznosi 7,5 kuna za 1 cm debljine, odnosno cca 75 kuna za 10 cm debljine
izolacije po m2 (bez PDV-a).
Ogrjevna vrijednost goriva vaan je podatak u predvianjima toplinskih po-
treba neke zgrade te mogunosti energetskih uteda poveanjem energetske
uinkovitosti. Ako analiziramo potronju energije za grijanje standardne obi-
teljske kue od 120 m
2
, koja nije toplinski izolirana, njezina godinja potronja
energije za grijanje iznosi oko 200 kWh/m
2
ili ukupno 24.000 kWh. Ako je
energent koji se koristi za grijanje npr. plin, to znai da godinje toplinske po-
trebe za tu kuu iznose 2.400 m
3
plina. Za usporedbu, dobro toplinski izolirana,
tzv. niskoenergetska kua s potronjom energije za grijanje od oko 30 kWh/m2,
potroit e godinje oko 3.600 kWh ili 360 m
3
plina, odnosno 3 m
3
plina po m
2
,
to je 85 posto manja potronja energije za grijanje.
Primjer 3.1:
Postojea zgrada jaslica sagraena je 1974. godine, bez toplinske zatite.
Energetskim pregledom zgrade i provoenjem infracrvenog snimanja, s ciljem
utvrivanja toplinske kvalitete vanjske ovojnice, ustanovljeno je energetski vrlo
loe stanje s prosjenom potronjom energije za grijanje oko 278 kWh/m
2
.
Toplinska udobnost i standard boravka djece u jaslicama bio je vrlo nizak.
Rekonstrukcija je provedena s ciljem poveanja energetske uinkovitosti,
na zgradi, koja je nuno morala u rekonstrukciju zbog izuzetno loeg stanja
vanjske ovojnice. Rekonstrukcija je obuhvatila:
zamjenu postojeih staklenih stijena i prozora novima, znatno
boljih termikih karakteristika (U=1,10 W/m
2
K umjesto
tadanjih U=3,50 W/m
2
K)
izvedbu dodatne toplinske izolacije vanjskih zidova s
kamenom vunom debljine 10 cm, i tankoslojnom bukom te
sanaciju ravnog krova izvedbom toplinske izolacije u debljini
16 cm, te nove hidroizolacije
manje zahvate na instalacijama - poboljanje kvalitete
rasvjete, ugradnja termostatskih ventila, izolacija cjevovoda,
zamjena postojeih zatvorenih drvenih obloga na radijatorima
prikladnijima, koje omoguavaju slobodnu cirkulaciju zraka
Nakon rekonstrukcije primjenom mjera energetske uinkovitosti, dananje
toplinske potrebe iznose oko 70 kWh/m
2
, to je smanjenje od preko 70 posto.
Slika 3.31. Nekoliko slika s gradilita zgrada je u funkciji i vrti normalno radi
Slika 3.32. Termografska snimka prije i nakon rekonstrukcije
Slika 3.33. Potronja energije prije i nakon rekonstrukcije
Primjer 3.2 :
POSLOVNA ZGRADA HEP ELEKTRA KOPRIVNICA
Slika 3.34. Zgrada prije rekonstrukcije, vizualizacija mogueg izgleda, te zgrada
danas nakon rekonstrukcije

Slika 3.35. Termografska snimka prije i nakon rekonstrukcije
Postojea zgrada graena je 1968. godine bez toplinske zatite. Energetskim
pregledom zgrade i provoenjem infracrvenog snimanja s ciljem utvrivanja
toplinske kvalitete vanjske ovojnice, ustanovljeno je energetski vrlo loe stanje
s prosjenom potronjom energije za grijanje oko 240 kWh/m
2
. Sanacija
vanjske ovojnice zgrade obuhvatila je:
sanaciju fasade izvedbom dodatne toplinske izolacije
vanjskog zida u debljini 10 cm i sloja zavrne tankoslojne
buke
promjenu prozora, tj. kompletne fasadne stolarije i ugradnju
visokokvalitetnih plastifciranih aluminijskih prozorskih okvira
s prekinutim toplinskim mostom i ugraenim izo staklom
4+16argon+6 mm, s U=1,1-1,4 W/m
2
K, s mikro-prekidaima
kojima se iskljuuje grijanje/hlaenje pojedine prostorije
prilikom provjetravanja iste
sanaciju ravnog krova, izvedbom kosog krova blagog nagiba,
te dodatnom toplinskom izolacijom stropa zadnje etae
prema negrijanom tavanu u debljini 14 cm.
Nakon rekonstrukcije primjenom mjera energetske uinkovitosti, dananje
toplinske potrebe iznose oko 70 kWh/m
2
, to je smanjenje od oko 70 posto. S
obzirom da se potronja plina smanjuje s prosjeno 40 000 m
3
godinje na oko
14 000 m
3
, emisije CO
2
u okoli smanjuju se godinje za oko 48 tona.
Poovratno razdoblje ulaganja kod svih ovako kompleksnih zahvata u poveanje
energetske uinkovitosti kree se u prosjeku od 5 do 10 godina, uz dananje
cijene energije i energenata. Poveanjem cijene energije u budunosti te
uvoenjem poticaja za mjere energetske uinkovitosti i koritenja obnovljivih
izvora energije, ekonomski parametri bit e jo povoljniji. Povratno razdoblje
ulaganja najdui je za graevinske mjere, pa je njih vano planirati prilikom
nunih zahvata obnove i odravanja zgrada. Takoer je vano dobro optimirati
kombinaciju mjera poveanja energetske uinkovitosti, kako bi se dolo do
energetski, ekonomski i ekoloki najkvalitetnijeg rjeenja. Usporeujui mjere
poveanja energetske uinkovitosti poveanjem toplinske zatite zgrade,
najisplativije je toplinski izolirati strop zadnje etae prema negrijanom tavanu,
te strop negrijanog podruma. Ulaganje se vraa ve u razdoblju 1-3 godine.
Ulaganje u toplinsku izolaciju vanjskog zida, te ravnog ili kosog krova isplativo
je u razdoblju od 3 do 10 godina, dok je izolacija poda isplativa samo u
sluaju nune izmjene podnih obloga. Najdue povratno razdoblje ulaganja, ali
istovremeno i najvee utede ostvaruju se zamjenom prozora. Zato je jako vano
na nacionalnoj razini fnancijski poticati zamjenu i ugradnju novih visokouinkovitih
prozora za koefcijentom prolaska topline manjim od U=1,4 W/m
2
K.
3.7. Niskoenergetske i pasivne kue
Koncept niskoenergetske kue danas nije tono defniran, a kree se
okvirno od 30 do 40 kWh/m
2
godinje potrebne energije za grijanje. Za
zadovoljavanje zahtjeva pasivne kue, potrebna energija za grijanje
mora biti manja od 15 kWh/m
2
godinje. U pasivnoj kui, ulaganje koje
se inae koristi za grijanje prostora ovdje se koristi za vie izolacije, bolje
prozore i ventilaciju. Kao rezultat toga ukupna energija koja se koristi u
pasivnoj kui najee je 2,5 puta manja od energije za niskoenergetsku
kuu, a deset puta manja od prosjene potronje energije u zgradama
danas. Pasivna kua se danas moe defnirati kao graevina bez
aktivnog sustava za zagrijavanje konvencionalnim izvorima energije.
Popularno se naziva i kua bez grijanja ili jednolitarska kua, jer se
energetska potronja takve kue moe izraziti samo jednom litrom
lo ulja po m
2
godinje. Godinja potreba za zagrijavanje suvremene
pasivne kue kree se oko 15 kWh/m
2
i manje, a ukupne energetske
potrebe za grijanje, potronu toplu vodu i el. energiju iznose manje od
42 kWh/m
2
. Ukidanjem konvencionalnog sustava grijanja pasivna kua
ostvaruje dodatne utede i postaje ekonomski isplativa.
Za razliku od niskoenergetskih kua, kod kojih to nije uvjet, pasivne
kue uvijek imaju mehaniki sustav ventilacije s rekuperatorom.
Osnovna ideja pasivne kue je da se oblikovanjem, orijentacijom i
visokom razinom toplinske izolacije vanjske opne kue, uz kvalitetnu
ventilaciju prostora, stvori optimalna kua koja ne treba konvencionalne
izvore grijanja. Dakle, pravilo za uspjeno projektiranje i optimiziranje
pasivne kue je:
minimizirati gubitke topline iz kue
maksimizirati dobitke topline u kuu
dovesti optimalnu koliinu svjeeg zraka sustavom
prisilne ventilacije, uz rekuperaciju dijela energije iz
iskoritenog zraka
Koefcijent prolaska topline za sve graevne presjeke vanjskog omotaa ne
smije biti vei od 0,15 W/m
2
K, a prozora i vanjskih vrata 0,80 W/m
2
K te uz
broj izmjena zraka na sat manji od 0,6.
Za energetski prinos od pasivnog zahvata sunevog zraenja potrebna je to
vea otvorenost junog proelja, uz izuzetno visoku razinu toplinske izolacije
cijele vanjske ovojnice kao i visoku zrakotijesnost uz kontroliranu ventilaciju.
Za grijanje i potronu toplu vodu esto se koriste toplinski kolektori.
Brojni realizirani projekti pasivnih kua u Europi pokazali su da dodatne
investicije u toplinsku izolaciju i ventilaciju, kompenzirano smanjenim
ulaganjima u tehniku grijanja, dovode do prosjenog poveanja ukupnih
trokova gradnje od oko 10-20 posto. Raunajui da e se ta dodatna ulaganja
kroz minimalne trokove grijanja amortizirati u prvih 10 godina koritenja kue,
dolazi se do jasnih rezultata koji ukazuju na ekonomsku opravdanost ovakve
gradnje. Glavni pozitivni efekt pasivne kue je zatita okolia.
Uspjeni dizajn pasivne kue podrazumijeva promatranje kue kao jedinstvene
cjeline raznih komponenti koje zajedno tvore optimalnu cjelinu u svako godinje
doba. Opskrba svjeim zrakom, grijanje, hlaenje, svjetlo i naravno vanjski
omota zgrade, moraju formirati ugodan i funkcionalan prostor za ivot.
Slika 3.36. Potronja energenta prije i nakon rekonstrukcije
Slika 3.37. Energetska bilanca prosjene zgrade graene 70-tih godina, prije rekonstrukcije i bilanca nakon rekonstrukcije primjenom standarda niskoenergetske i pasivne
gradnje rekonstrukcija s faktorom 10
Pasivna kua je paljivo arhitektonski-graevinsko-termodinamiki-ekonomsko
izbalansirana kua. Prije projektiranja konkretne graevine potrebno je analizirati
prirodne datosti parcele, klimatske uvjete, i eventualne utjecaje izgraene okoline.
Orijentacijom i oblikom kui se mora omoguiti maksimalno osunanje, izbjei
svako nepoeljno zasjenjenje, izloenost udarima vjetra, i dr.
U pasivnoj kui energetske potrebe za zagrijavanje prostora pokrivene su ve
opisanim standardom gradnje. Sve ostale energetske potrebe - za zagrijavanjem
potrone tople vode i elektrinom energijom - mogu se pokriti sunevom
energijom, tj. aktivnim toplinskim i fotonaponskim sustavima te u kombinaciji
s drugim obnovljivim izvorima energije, uz odgovarajuu ventilaciju prostora.
Pasivna kua arhitektonskim elementima i oblikovanjem ne odstupa posebno
od konvencionalnih zgrada. Raznolikost ovakve izgradnje je svakim danom
sve izraenija, a uspjenim projektom smatra se onaj koji principe pasivne
arhitekture ne postavlja kao ogranienja nego ih shvaa kao nove elemente
oblikovanja.
Iz dvadesetogodinjeg istraivanja, projektiranja i realizacija niskoenergetskih
i nulenergetskih kua proizale su slijedee projektantske smjernice:
smjetaj na parceli - dovoljna udaljenost od drugih kua
za prihvat niskog zimskog sunca
kuu otvoriti prema jugu, a zatvoriti prema sjeveru
zelenilom sprijeiti pretjerano osunanje ljeti i stvoriti
bolju mikroklimu
kompaktan volumen zgrade, s ogranienom dubinom
kvalitetan sustav zatite od ljetnog sunca, usmjeravanje
dnevnog svjetla
graevne elemente koji mogu posluiti i kao zatita od
sunca - istake, balkone, smjestiti na junoj fasadi
visoki stupanj toplinske izolacije cijele graevne opne
izbjegavati toplinske mostove
prozori moraju biti s minimalno dvoslojnim izo staklom,
preporuka troslojno izo staklo, visoke termike kvalitete,
s dobrim brtvljenjem
vanjska vrata s ispunom od toplinske izolacije
smjestiti pomone prostorije na sjeveru
povezati meusobno grijane prostorije
skratiti duljine cjevovoda za grijanje i toplu vodu da bi
se smanjili gubici
prostorije sline funkcije grupirati zajedno
optimirati orijentaciju ploha za aktivno i pasivno
koritenje suneve energije
zoniranje i podjela prostorija prema korisnim zonama
sline unutarnje temperature
smjestiti zidove spremnike topline tako da su izloeni
suncu
izolirati unutarnje prostorije prema negrijanim
prostorijama
teiti to veem stupnju zrakonepropusnosti graevnih
elemenata. Kod ureaja za ventilaciju postaviti vie
zahtjeve nego kod prirodnog prozraivanja kroz prozore
kod prozraivanja kroz prozore dati mogunost
dvostranog prozraivanja
predvidjeti mehaniku prisilnu ventilaciju prostora
dati mogunost predgrijavanja zraka prije ulaska u
prostor
preporua se kontrolirani dovod i odvod zraka s
podzemnim izmjenjivaem topline i s rekuperacijom topline iz
iskoritenog zraka
odabrati nisku temperaturu sustava grijanja i
kombinirati ga s obnovljivim izvorima energije
pojaati izolaciju cjevovoda, ak i kod prolaska cijevi kroz graevni
element
poboljati izolaciju toplinskog spremnika
ugraditi vremenske regulatore
planirati solarni sustav za grijanje i potronu toplu vodu
ukupne toplinske potrebe svesti ispod 15 kWh/m
2
visoka toplinska izolacija prozora je vanija od solarnih
dobitaka kroz velike staklene plohe u kritinom
razdoblju prosinac/sijeanj
optimalan nagib krovnih ploha za smjetaj solarnih kolektora,
preporua se juna orijentacija i nagib krova ili kolektora
50- 60
po zavretku izgradnje, provjeriti kvalitetu gradnje
termografskim snimanjem
provjeriti i pregledati sve ugraene ureaje.
Kod preporuka za arhitektonsko oblikovanje kue treba naglasiti da uz
potivanje osnovnih smjernica pasivne kue, projektant moe imati potpunu
slobodu u projektiranju. Cilj pasivne kue nije tipizirati i unifcirati arhitektonsko
oblikovanje, ve naprotiv ponuditi to inventivnije rjeenje s paljivo usklaenim
i optimiranim sustavom.
Slika 3.38. Osnovno pravilo projektiranja niskoenergetskih i pasivnih kua
U sustavu ventilacije najee se koristi podzemni izmjenjiva s rekuperatorom,
koji omoguava predgrijavanje ulaznog zraka zimi, odnosno pothlaivanje
ljeti. Uz visoku razinu toplinske zatite, i smanjene potrebe za toplinskom
energijom na ispod 15 kWh/m
2
, konvencionalni sustav grijanja nije potreban
iako ga ljudi esto instaliraju jednostavno iz nepovjerenja u funkcioniranje
pasivne kue. Dodatne potrebe za toplinom umjesto sustava grijanja mogu se
realizirati putem manje centralno smjetene pei na pelete/brikete, koja e u
najhladnijim danima sasvim sigurno dati dovoljnu ugodu topline prostora.
Kako bi se minimizirala ukupna potronja energije pasivne kue, preporua se
koritenje tedne rasvjete i visokouinkovitih kuanskih ureaja.
U ukupnoj energetskoj bilanci kue vanu ulogu igraju i toplinski dobici od
Sunca. U suvremenoj arhitekturi puno panje posveuje se prihvatu Sunca i
zatiti od pretjeranog osunanja, jer se i pasivni dobici topline moraju regulirati
i optimizirati u zadovoljavajuu cjelinu. Suvremeni tzv. daylight sustavi
koriste optika sredstva kako bi potakli refeksiju, lomljenje svjetlosnih zraka ili
za aktivni ili pasivni prihvat svjetla. Suvremeni sustavi kontrole prolaska svjetla
i upravljanja dnevnim osvjetljenjem novi su doprinos energetskoj uinkovitosti
i odrivom razvoju. Ti sustavi se danas ukljuuju u arhitekturu jo u fazi
najranijeg projektiranja.
Pretjerano zagrijavanje ljeti treba sprijeiti sredstvima za zatitu od Sunca,
usmjeravanjem dnevnog svjetla, zelenilom, prirodnim provjetravanjem i sl.
Zbog djelotvorne zatite od preintenzivnog osvjetljenja primjenjuju se sljedea
rjeenja:
arhitektonska geometrija: zelenilo, trijemovi, strehe,
nadstrenice, balkoni i dr.
elementi vanjske zatite od sunca: razni pokretni i nepokretni
brisoleji, vanjske aluzine, rolete, tende, inteligentna proelja,
suvremena ostakljenja i dr.
elementi unutarnje zatite od sunca: rolete, aluzine, roloi,
zavjese i dr.
elementi unutar stakla za zatitu od sunca i usmjeravanje
svjetla - holografski elementi, refektirajua stakla i folije,
staklo koje usmjerava svjetlo, staklene prizme i dr.
Bez obzira na vrstu zatite od sunca treba nastojati ugraditi maksimalno
efkasna sredstva. Ukoliko se radi o klasinim roletama, posebnu panju
treba obratiti na toplinsku izolaciju kutija za rolete, te na mogunost ugradnje
dodatno toplinski izoliranih lamela plastinih ili aluminijskih roleta.

Slika 3.39. Vanjska zatita od sunca kao element arhitekture
PRIMJERI NISKOENERGETSKIH I PASIVNIH KUA U
REPUBLICI HRVATSKOJ
Primjer 3.3: KONCEPT ENERGETSKI SAMOSTOJNE EKOLOKE KUE
NA OTOCIMA
Ideja kue je energetski neovisna kua bez aktivnog sustava za grijanje i
bez prikljuaka na komunalnu infrastrukturu. Analizirana je primjenjivost
tako optimirane kue za razvoj seoskog turizma u uvjetima gdje ne postoji
mogunost prikljuka na komunalnu infrastrukturu
Qukupno=(Qtrans+Qvent)-Qdobici<15 kWh/m
2
Slika 3.40. Primjer pasivne energetski neovisne kue
Koncept pasivne kue kao kue bez aktivnog sustava za zagrijavanje ili kao
energetski neovisne kue vrlo je zanimljiv u kontekstu razvoja hrvatskih otoka i
turizma na njima. Poseban problem energetike na otocima je struktura utroenih
energenata, odnosno vrlo velika zastupljenost el. energije za podmirivanje
toplinskih potreba kao i ogrjevnog drveta u kuanstvima. Osnovna ideja pasivne
kue je da se oblikovanjem, orijentacijom i visokom razinom toplinske izolacije
vanjske ovojnice kue, uz kvalitetnu ventilaciju prostora, stvori optimalna kua
koja ne treba konvencionalne izvore grijanja:
Gradnja kue predviena je klasino, samo sa znatno poboljanom razinom
toplinske izolacije cijele vanjske ovojnice i visokokvalitetnim prozorima s
troslojnim izo staklom. Fotonaponske elije imaju i ulogu horizontalnih brisoleja
na fasadi za zatitu od ljetnog sunca, a istovremeno proizvode elektrinu
energiju. Toplinski kolektori smjeteni su vertikalno na fasadi, u sklopu zida.
Potrebe za grijanjem i hlaenjem znatno su smanjene, zahvaljujui pasivnom
standardu gradnje, dok solarni kolektori i fotonaponske elije pokrivaju vei
dio potreba za grijanjem i el.energijom. Preostali mali dio energetskih potreba
mogue e zadovoljiti mikrokogeneracijom u otonom radu.
Znatno poveani nivo toplinske zatite, poveava trokove gradnje u odnosu
na klasinu gradnju za 10-12%, a deseterostruko smanjuje gubitke topline
kroz vanjsku ovojnicu: s cca 150 kWh/m
2
na manje od 15 kWh/m
2
. Primjena
obnovljivih izvora energije za toplinu i el. energiju poskupljuje trokove izvedbe
instalacija kue, a ukupno gledano gradnju poskupljuje za max. 30%. Ako
uzmemo u obzir da se potpuno ukida konvencionalni sustav grijanja i svi
trokovi vezani uz odravanje tog sustava, da je godinja potronja topline
takve kue ispod 15 kWh/m
2
, te ako uraunamo trokove dovoenja prikljuka
el. energije na takvu lokaciju, u tom trenutku koncept energetski samostojne
pasivne kue postaje ekonomski isplativ ve pri samoj realizaciji, a naravno
i dugorono gledano. Sustav je jo ekonomski isplativiji ako se takve kue
grupiraju u sela ili naselja od 8-10 kua, kada se vei dio energetskog sustava
moe rijeiti centralno.
Slika 3.41. Niskoenergetska kua - akovec
Primjer 3.5: Niskoenergetska kua Mala Mlaka (2007.)
Grijana neto povrina zgrade: A
K
= 256,06 m
Grijana bruto zapremina zgrade. V
E
=1068,80 m
Projektirana potrebna energija za grijanje Q
H
=29,02 kWh/ma ( max doputena
81,83 kWh/ma)
Koefcijent prolaza topline elemenata vanjskog plata zgrade:
VZ1 vanjski zid U
C
=0,17 W/mK (U
max
=0,80 W/mK)
VZ2 zidovi prema negrijanom prostoru U
C
=0,17
W/mK (U
max
=1,30 W/mK)
P1 pod na tlu U
C
=0,17 W/mK (U
max
=0,65 W/mK)
P2 pod iznad podruma U
C
=0,17 W/mK (U
max
=0,50
W/mK)
S1 strop iznad otvorenog prostora U
C
=0,20 W/mK
(U
max
=0,40 W/mK)
S2 strop prema tavanu U
C
=0,18 W/mK (U
max
=0,70
W/mK)
Prozori U=0,96 W/mK (max 1,80 W/mK)
drvoaluminijski prozor s trostrukim ustakljenjem, staklo
4b/12Ar/4/12Ar/b4 punjeno argonom s dvostrukim
refektirajuim slojem U
g
= 0,7 W/mK, U
w
=0,86 W/ mK
drvoaluminijski vezani prozor s ustakljenjem 4//6/14g/
b4 U
w
=1,0 (0,94) W/mK
Ulazna vrata:
drvena vrata s aluminijskom oblogom punjena fenolnim
ploama U
D
=0,86 W/mK (max = 2,90 W/ mK).
Sustav grijanja i ventilacije:
etani kondenzacijski bojler toplotnog uina 21 kW,
sa spremnikom potrone tople vode s recirkulacijskom
crpkom V=150 l
centralno podno i radijatorsko niskotemperaturno grijanje
podno grijanje u prostorima kupaonica i kuhinje, te
radijatorsko grijanje s ploastim radijatorima s termostatskim
ventilima u ostalim prostorijama
ventilacijski kompaktni ureaj s rekuperatorom topline Helios
KWLC 350, kapaciteta 350 m/h, s predgrijavanjem dolazne
struje zraka elektrinim grijaem snage 1 kW, smjeten na
tavanu iznad gospodarstva/kotlovnice.
Primjer 3.4: Niskoenergetska kua akovec (2008.)
K
= 143,75 m
E
=470,00 m
H
=16,32 kWh/ma
Udio obnovljive energije: 86%
VZ1 vanjski zid U
C
=0,17 W/mK (U
max
=0,80 W/mK)
VZ2 zidovi prema negr. prostoru U
C
=0,15 W/mK
(U
max
=1,30 W/mK)
P1 pod na tlu U
C
=0,21 W/mK (U
max
=0,65 W/mK)
K1 kosi krov U
C
=0,18 W/mK (U
max
=0,30 W/mK)
S1 strop iznad otvorenog prostora U
C
=0,20 W/mK
(U
max
=0,40 W/mK)
g
= 0,7 W/mK, U
w
=0,86 W/ mK
Ulazna vrata:
ploama U
D
=0,86 W/mK (max = 2,90 W/ mK).
Primijenjena tehnologija:
centralno podno niskotemperaturno grijanje priprema
ogrjevnog medija vri se toplinskom crpkom okolina/voda,
sa spremnikom topline zapremine 500 l s dvije medijske
grijalice, s el. prikljukom 650 W (podruje rada crpke +7
do +35C), te dodatnim el. grijaem 2 kW. Spremnik ima
funkciju meuspremnika u sustavu
bojler za pripremu PTV, bivalentni, s dvije medijske grijalice
(mogu kotao i solarni kolektori) zapremine 500 l, s
dodatnim el. grijaem 2 kW.
vakuumski solarni kolektori neto povrine 3,21 m, 7 kom
ukupno 22,47 m
elektrino podno grijanje u prostoru kupaonica toplinskog
uina 150 W/m nije ukljueno u energetsku bilancu zgrade
ventilacijski ureaj s rekuperatorom topline Helios KWLC 350
SEH s el. dogrijaem snage 1 kW, s podzemnim izmjenjivaem
topline zemlja/zrak duljine 60 m, ukopanim na
dubini 200 cm.
fotonaponski paneli s inverterom, postavljeni na stupovima s
tracker-om za praenje kretanja Sunca. Paneli povrine
4 i 16 m.
staklenik ispred prostora dnevnog boravka s autonomno
upravljanim zaklopkama i prestrujavanjem toplog zraka iz
staklenika u dnevni boravak povrine 8 m2.
hlaenje prostora predvieno kao pasivno nono hlaenje
prostora poprenom ventilacijom graevine kroz prostor
dnevnog boravka i galerije na katu, te kao aktivno povrinsko
hlaenje, prostrujavanjem bunarske vode stalne temperature
13C kroz instalaciju podnog grijanja.
Zatita od prekomjerne insolacije ljeti:
vanjske aluzine s podbuknom kutijom za aluzine,
lamele irine 80 mm, na ustakljenim stijenama i prozorima
orijentiranim prema jugoistoku i jugozapadu u prostoru atrija
aluzine unutar prozora krilo na krilo s trostrukim
ustakljenjem na ostalim prozorima orijentiranim prema
jugoistoku.
Slika 3.42. Niskoenergetska kua Mala Mlaka
Primjer 3.6 : Niskoenergetska kua Sv. Ivan Zelina (2007.)
K
= 294,24 m
E
=1166,00 m
H
=13,15 kWh/ma ( max
doputena 72,31 kWh/ma)
VZ1 vanjski zid U
C
=0,15 W/mK (U
max
=0,80 W/mK)
VZ2 zidovi prema negr. prostoru U
C
=0,15 W/mK
(U
max
=1,30 W/mK)
VZ3 zidovi prema tlu U
C
=0,18 W/mK (U
max
=1,30
W/mK)
P1 pod na tlu U
C
=0,30 W/mK (U
max
=0,65 W/mK)
P2 pod iznad podruma U
C
=0,17 W/mK (U
max
=0,50
W/mK)
S1 strop iznad negrijanih prostora U
C
=0,19 W/mK
(U
max
=0,40 W/mK)
S2 strop prema tavanu U
C
=0,11 W/mK (U
max
=0,70
W/mK)
g
= 0,7 W/mK, U
w
=0,86 W/ mK
drvoaluminijski vezani prozor s ustakljenjem 4//6/14g/b4
U
w
=1,0 (0,94) W/mK
Ulazna vrata:
ploama U
D
=0,86 W/mK (max = 2,90 W/ mK)
Sustav grijanja i ventilacije:
ventilacijski kompaktni ureaj s rekuperatorom topline
KWLC 350, kapaciteta 350 m/h, s predgrijavanjem dolazne
struje zraka elektrinim grijaem snage 1 kW; ukupno
koritena 2 ureaja u paralelnom spoju zbog optimalnograda s
najveim stupnjem povrata topline
lokalno podno elektrino grijanje u kupaonicama toplinskog
uina max 150W/m
solarno zagrijavanje potrone tople vode ploastim
kolektorima povrine 2 m, ukupno 3 kom, s trivalentnim
premnikom tople vode zapremine 300 l, te dodatnim
elektrinim grijaem 2,0 kW.
u planu je i ugradnja toplinske pumpe toplotnog uina
1,65 kW u sklopu sustava ventilacije, koja e se
koristiti za dogrijavanje PTV koritenjem preostale
topline otpadnog zraka ili oduzimanjem topline ulaznom zraku
u ljetnom razdoblju, ime e se poveati udobnost ljetnog
boravka u kui.
Zatita od prekomjerne insolacije ljeti:
aluzine unutar prozora krilo na krilo s trostrukim
ustakljenjem na prozorima orijentiranim prema jugu i istoku.
Slika 3.43. Niskoenergetska kua Sv. Ivan Zelina
3.8. Zakljuak
Energetska uinkovitost, koritenje obnovljivih izvora energije i zatita okolia,
najaktualnije su teme na poetku novog tisuljea. Stalni porast cijene
energenata i injenica da su konvencionalni izvori energije ogranieni i iscrpljivi,
te razvoj svijesti o utedi energije i zatiti okolia, dovodi pitanje energetske
uinkovitosti u zgradarstvu i koritenja obnovljivih izvora energije u zgradama
na vrlo bitno mjesto u razvijenom svijetu. Projektiranje je danas, vie nego
ikad prije, multidisciplinarna aktivnost u kojoj svi sudionici u projektiranju, a
kasnije i u gradnji i odravanju moraju od samog poetka biti ukljueni na
koordiniranoj provedbi projekta, odnosno gradnje i odravanja. Ve u fazi
idejnog projekta potrebno je donijeti odreene odluke vezano uz energetiku
zgrade te ih ukljuiti u projektiranje na samom poetku. To se posebno odnosi
na niskoenergetsku potronju i primjenu energetski uinkovitih sustava grijanja
i hlaenja, ventilacije te obnovljivih izvora energije u zgradama. Pojavljuje se sve
vea potreba za planiranjem i modeliranjem energetske potronje i uvoenjem
energetskog menadmenta u nove, ali i postojee zgrade.
Korisnici stanova, kua i poslovnih prostora danas ipak sve vie ele znati
u kakvom prostoru ive i rade, koliko troe energije za postizanje eljenog
standarda i kako se to odraava na zatitu okolia i klimatske promjene.
Sve je vei interes za racionalizacijom energetske potronje, uz zadravanje
ili poveanje standarda i ugode boravka u prostoru. Arhitektura danas mora
biti usmjerena prema odrivoj gradnji, a istovremeno mora korisniku osigurati
mogunost izbora.
Postojei sektor zgrada u Hrvatskoj vrlo je problematian zbog velike
neracionalnosti u potronji energije, velikih gubitaka zbog loe toplinske
svakog zahvata u poveanje energetske uinkovitosti bit e potrebno provesti
energetski pregled ili audit zgrade kako bi se utvrdilo stvarno stanje energetike
i predloile potencijalne mjere poveanja energetske uinkovitosti. Prilikom
rekonstrukcije treba razmotriti nacionalne mogunosti sufnanciranja poveanja
energetske uinkovitosti.
Akcijski plan za energetsku uinkovitost, niz direktiva i poticajnih mehanizama,
te obvezna energetska certifkacija zgrada u EU, svakako govore u prilog
vanosti upravljanja energijom u zgradama. Implementacija EU Direktive
2002/91/EC o energetskim znaajkama zgrada i ciljevi zatite okolia, stvorili
su vaan okvir za energetsku i ekoloku obnovu zgrada.
Zgrade su najvei pojedinani potroa energije, a time i veliki zagaiva
okolia. Zbog dugog ivotnog vijeka zgrada, njihov je utjecaj na okoli u kojem
ivimo dug i kontinuiran i ne moemo ga zanemarivati. Stalno rastue cijene
energije i energenata u posljednjih 30-tak godina, rezultirale su razvojem
zakonske regulative sa sve stroim zahtjevima za poveanjem energetske
uinkovitosti zgrada, a podigla se i svijest kod korisnika o potrebi tednje
energije. To je svakako reguliralo implementaciju mjera energetske uinkovitosti
u novogradnjama. Meutim, postojee zgrade, s nizom godina koritenja iza
sebe, te s velikim postotkom udjela u ukupnoj arhitekturi danas, predstavljaju
velike potroae energije i veliki problem za energetsku situaciju u Hrvatskoj.
Nagli razvoj izgradnje 50-tih i 60-tih godina, rezultirao je izgradnjom velikog
broja zgrada koje su danas registrirane kao veliki potroai energije i koje
je potrebno sustavno obnavljati, a predstavljaju veliki postotak postojee
izgradnje. Potencijal utede energije u sektoru postojee arhitekture znatno je
vei od onog koji moemo postii projektiranjem suvremenih niskoenergetskih
zgrada. Projekti odrive obnove postojeih zgrada danas mogu djelovati kao
svojevrsni urbanistiki i arhitektonski poticaji, kao i polje za primjenu inovativnih
tehnikih i tehnolokih rjeenja.
Pitanje toplinske zatite zgrada igra vanu ulogu i u novogradnjama i pri
rekonstrukciji postojeih zgrada. Utede energije kreu se od 30 pa do
visokih 80 posto i vie kod suvremenih rjeenja niskoenergetskih i pasivnih
kua. Povratno razdoblje ulaganja u toplinsku zatitu kao dio energetike
zgrade danas u Hrvatskoj zbog relativno niske cijene energije, te visoke cijene
materijala za toplinsku zatitu, kree se uglavnom od 5 do 10 pa i vie godina.
Meutim, porastom cijene energenata, te razvojem sustava poticaja energetske
uinkovitosti, u budunosti moemo oekivati i znatno bre povrate ulaganja.
Ono to je neosporno, to je znaajan doprinos zatiti okolia i smanjenju emisija
tetnih plinova u okoli, u poveanu udobnost, standard i kvalitetu ivota.
Literatura
1
Vuk, B., Brajkovi, J., Mati, d., (et.al.), (2006.), Energija u Hrvatskoj: godinji energetski pregled 2005, Zagreb, MINGORP, EIHP
2
Grani, G. , Jelavi, B. (et.al.) , (1998.), Nacionalni energetski programi, Energetski institut Hrvoje Poar, Zagreb
3
Kolega, V. (1998-), KUENzgrada Program energetske efkasnosti u zgradarstvu: prethodni rezultati i budue aktivnosti, Energetski institut Hrvoje Poar, Zagreb
4
Hrs Borkovi, . et al. (2007.) Energetska efkasnost u zgradarstvu Vodi za sudionike u projektiranju, gradnji, rekonstrukciji i odravanju zgrada, Zagreb, EIHP/HEP TOPLINARSTVO
5
Hrs Borkovi, ., Percan, D. (2005.) Utjecaj poveanja energetske efkasnosti i implementacije EU direktive 2002/91/EC o energetskim karakteristikama zgrada na smanjenje emisija staklenikih
plinova u Hrvatskoj, EIHP, Zagreb
6
Hrs Borkovi, . (2003.) Procjena moguih uteda energije za etalonsku zgradu sukladno starosti i vrsti gradnje, EIHP, Zagreb
7
Richarz, C., Schultz, C., Zeitler, F. (2006.), Energy Effciency Upgrades, Edition Detail, Birkhauser-Publishers for Architecture, Basel, Boston, Berlin
8
Porteous, C., (2002.), The new Eco Architecture, Alternatives from the Modern Movement, Spon Press, London
9
Radermacher, F-J.(2003.), Ravnotea ili razaranje, Eko-socijalno-trino gospodarstvo kao klju svjetskog odrivog razvoja, Intercon Nakladni zavod Globus, Zagreb
10
Schittich, Ch., (2003.), In DETAIL: Solar Architecture Strategies Visions Concepts, Birkhauser-Publishers for Architecture, Basel, Boston, Berlin
11
Gonzalo, R., Habermann, K.J. (2006.), Energy-effcient Architecture Basics for planning and construction, Birkhauser-Publishers for Architecture, Basel, Boston, Berlin
12
Bachman, R. Leonard (2002.), Integrated Buildings, The Systems Basis of Architecture, John Wiley&Sons, inc.
13
A Green Vitruvius Principles and Practice of Sustainable Architectural Design (1999.): Thermie Program of the EC DGXVII, by EU Commission, Architects Council of Europe, University College
Dublin, Softech and the Finnish Association of Architects & SOFTECH, James & James Science Publishers Ltd.
14
Santamouris, M., (2005.), Energy Perfomance of Residential Buildings, a practical guide for energy rating and effciency, James & James Science Publishers Ltd, London
15
Bueren, van, E., (2001.), Sustainable building policies: Exploring the implementation gap.
16
V: Maiellaro, N., Towards sustainable building, 29-41. KluwerAcademic Publishers,Amsterdam
17
Clarke, J., (2001.), Energy simulation in building desing. Butterworth-Heinemann, Oxford Erlandsson, M., Levin, P., 2004: Environmental assessment of rebuilding and possible perfomance
improvements effects on a national scale. Building and Environment 39: 1453-1465.
18
Flade, A., Hallman, S., Lohmann, G., Mack, B. (Ur.), (2003.), Wohnkomfort im Passivhaus. InstitutWohnen und Umwelt GmbH, Darmstadt
19
John, G., Clements-Croome, D., Jeronimidis, G., (2005.), Sustainable building solutions: a review of lessons from the natural world. Building and Environment 40: 319-328.
20
SUREURO - Sustainable Refurbishment Europe. http://www.sureuro.com
The Future of Architecture, Propositions for the Built Enviroment, White Book (2002.), UIA, International Union of Architects, Paris
21
Architecture and Quality of Life, A Policy Book by the Architects Council of Europe (2004.), ACE, Brussels
22
Direktiva 2002/91/EC o energetskim znaajkama zgrada / Directive 2002/91/EC of the European Parliament and of the Council of 16 December 2002 on the energy performance of buildings
(Offcial Journal L 001,04/01/2003)
23
Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07)
24
Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05)
25
Commission of the European Communities: Action Plan for Energy Effciency: Realising the Potential {SEC(2006)1173}, {SEC(2006)1174}, {SEC(2006)1175} Akcijski plan za energetsku uinkovitost:
prepoznavanje potencijala
26
Sitar, M., Koroak, D., Kranjc, K. (2005.) Trajnostni vidiki prenove vestanovanjskih zgradb / Sustainable aspects of renewal of multi-apartment buildings, AR, Arhitektura raziskave, Architecture
Research, Fakulteta za arhitekturo, 2005/2, 38-43
27
Ctt - Centar za transfer tehnologije, Laboratorij za toplinu i toplinske ureaje Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveuilita u Zagrebu, IZOBRAZBA TERMOGRAFERA prema normi HRN EN 473,
Stupanj I, FSB, Zagreb, 2007.
28
Hrs Borkovi, ., Sua, M. (2005.) Primjena IC termografje u zgradarstvu, Zagreb, Interklima, EGE, 4/2005.
29
Projekti niskoenergetskih i pasivnih kua Septum d.o.o. Ovlateni projektant Toni Borkovi
4. Grijanje stambenih prostora
4. GRIJANJE STAMBENIH PROSTORA
4.1. Opi pojmovi
Energija je sposobnost tijela za obavljanje rada.
Toplinska energija jedan je od oblika energije, i kako je ve reeno prema
meunarodnom sustavu jedinica SI jedinica za energiju je dul (Joule,
J=Nm). U praksi se esto koristi jedinica kilovatsat (1kWh=3600J).
Potrebna koliina topline - koliina topline potrebna za zagrijavanje mase m, s
temperature T
1
na temperaturu T
2
uz poznatu prosjenu vrijednost specifnog
toplinskog kapaciteta, rauna se prema:
) (
2 1
T T c m Q = , [kJ] (4.1.)
Specifni toplinski kapacitet, c [kJ/kgK] - predstavlja koliinu topline Q koja
masu m od 1 kg zagrije za 1K. Za veinu tehnikih problema moe se uzeti
kao konstanta.
Snaga, P [W] je rad izvren u jedinici vremena i jedinica mu je vat (Watt).
Prema meunarodnom sustavu jedinica SI slijedi;
s
Nm
s
J
W = =
to je krae vrijeme izvrenja rada to je snaga vea.
Toplinski tok toplinski tok je ekvivalentan snazi i predstavlja prenesenu
koliinu topline u jedinici vremena.
t
T c m
= , [kJ/s], [kW] (4.2.)
Maseni protok potreban maseni protok za ostvarenje traenog toplinskog
toka (snage), odreuje se prema;
T c
q
m

= , [kg/s] (4.3.)
Stupanj djelovanja jest omjer korisno dobivenog rada ili snage i utroenog
rada ili snage.
u
d
u
d
P
P
W
W
= = (4.4)
Uinkovitost, iskoristivost predstavlja odnos dobivene koliine topline ili
toplinskog toka i utroene koliine topline ili unesenog toplinskog toka. Ovaj
se pojam esto upotrebljava u toplinskim procesima.
u
d
u
d
i
Q
Q
= = (4.5.)
Kod dizalica topline i rashladnih ureaja koristi se pojam faktor grijanja
odnosno faktor hlaenja COP (Coeffcient of Performance) koji predstavlja kod
dizalice topline odnos dobivenog toplinskog toka i unesene snage za pogon
kompresora.
K
G
DT
P
= (4.6.)
Faktor pretvorbe lijevokretnih kompresijskih procesa je vei od jedan.
Kod rashladnog ureaja odnos dobivenog rashladnog toka i unesene snage za
pogon kompresora.
K
H
RU
P
=
(4.7.)
Prolaz topline predstavlja toplinski tok koji prelazi s nekog fuida na krutu
stjenku te sa stjenke na drugi fuid i rauna se uz poznavanje koefcijenta
prolaza topline U i povrine A, preko koje se prolaz topline odvija.
) (
2 1
T T A U = , [W] (4.8.)
gdje su:
U, W/m
2
K koefcijent prolaza topline
A, m
2
povrina
T
1
i T
2,
K temperature toplijeg i hladnijeg fuida
4.2. Ponaanje ljudskog tijela i osjeaj ugode
Zadatak grijanja je osiguranje odgovarajuih uvjeta u prostoru kako bi se
ostvarila toplinska ravnotea izmeu ljudskog tijela i njegove okoline i time
ostvario osjeaj ugode. Faktori koji utjeu na ugodnost su osim odjee i fzika
aktivnost, temperatura zraka, temperatura zidova, vlanost zraka, brzina
strujanja zraka i njegova kvaliteta. Grijanjem prostorija moe se utjecati samo
na dva od navedenih faktora a to su temperatura zraka i temperatura zidova.
Na ostale faktore moe se utjecati samo putem sustava klimatizacije prostora.
Reakcije tijela na pojedine uvjete u kojima se ono nalazi moemo podijeliti
u dvije skupine, na aktivne i pasivne reakcije. U aktivne se reakcije ubrajaju
one svjesne, poput odijevanja i razodijevanja i one nesvjesne poput znojenja
i drhtanja. S druge pak strane pasivne reakcije tijela predstavljaju izmjenu
topline s okoliem koja nastaje kao posljedica temperaturnih razlika izmeu
tijela i okoline i uvjeta u kojima se prijenos topline odvija.
Toplinska ravnotea izmeu tijela i njegove okoline, rezultirat e promjenom
temperature tijela, dakle njezinim sniavanjem u sluaju kad je toplina koja
se u tijelu generira manja od one koja se s tijela predaje okolini ili njezinim
porastom, u sluaju kad se sva toplina generirana u tijelu ne uspijeva predati
okolini. Oba ova sluaja u svojim ekstremima mogu biti opasna po zdravlje.
Ljudsko tijelo ima vrlo uinkovit mehanizam za odravanje temperature tijela
koja se odrava na priblino 37
o
C. Kada se tijelo pregrijava, iniciraju se dva
procesa: prvo se krvni sudovi ire, poveavajui protok krvi prema povrini
koe, ime se postie poveano odavanje topline prema okolini, a u odreenom
trenutku tijelo se poinje znojiti. Znojenje je uinkovit mehanizam za hlaenje
tijela zbog toga to se energija potrebna za ishlapljivanje znoja uzima s koe.
Ako se ljudsko tijelo pothlauje, prva reakcija je da se krvni sudovi suavaju
pritom reducirajui protok krvi prema povrini koe. Druga reakcija je drhtanje
kojemu je osnovni cilj grenjem i oputanjem miia osigurati dodatnu toplinu.
Tijelo se poinje boriti protiv hladnoe kad temperatura koe padne ispod
34
o
C.
Kako bi odrala stanje toplinske ravnotee, osoba mora proizvedenu toplinu
predati okolini. U mirovanju ta se bilanca svodi na prosjean toplinski tok od
cca 70 W i izluenu vlagu u obliku vodene pare od 30 g/h. Ova izmjena topline
s ljudskog tijela se odvija mehanizmima konvekcije (izmjena topline sa zrakom),
zraenja (izmjena topline s plohama u prostoru bez kontakta), disanja, voenja
(izmjena topline s vrstim predmetima s kojima je tijelo u kontaktu, kao npr.
pod) i transpiracije (ishlapljivanje vlage) preko koe (Slika 4.1.). Kod tekog
fzikog rada ove vrijednosti porastu do 500W i 250 g/h vode.
Nm
Nm
rU
DT
Slika 4.1. Mehanizmi odravanja toplinske ravnotee
Na dijagramu (Slika 4.2.) prikazano je podruje toplinske ugode za odjevenu
osobu u sjedeem poloaju, kao funkcija temperature i vlanosti zraka.
Koefcijent toplinske vodljivosti odjee uzet je 10,8 W/m K. Unutar podruja
toplinske ugode ljudski termoregulacijski sustav u mogunosti je, uz pomo
razliitih mehanizama, regulirati odavanje topline prema okolini i na taj nain
odravati tjelesnu temperaturu u granicama normale.
Slika 4.2. Podruje udobnosti
4.2.1. Utjecaj povrinske temperature unutarnjih ploha i
temperature zraka u prostoriji
Za odravanje toplinske ravnotee temperatura unutarnjih ploha i temperature
zraka u prostoriji su od primarnog znaenja. Ukoliko je temperatura zidova,
stropa i poda nia (loa izolacija), temperatura zraka u prostoriji mora biti via.
Isto tako kad su temperature tih ploha vie (kvalitetna izolacija), temperatura
zraka u prostoriji moe biti nia. Za postizanje ugodnog stanja, temperatura
zidova prostorije ne bi smjela biti nia od temperature zraka za vie od 2K, a
temperaturna raspodjela po visini prostorije, mora se odravati unutar 3C.
Osjeaj ugode ovisit e osim toga i o vrsti grijanja prostorije a to je prikazano
na slikama 4.3. i 4.4. Utjecaj raspodjele temperaturne zraka po visini prostorije
na osjeaj ugode, prikazan je na slici 4.5, a utjecaj temperatura pojedinih ploha
prikazan je na slici 4.6.
Slika 4.3. Temperaturni profli razliitih vrsta grijanja: A-idealno, B1-radijator na
vanjskom zidu, B2-radijator na unutranjem zidu, C-toplim zrakom
Slika 4.4. Temperaturni profli podnog i stropnog grijanja: A-idealno, B-podno,
C-stropno
Slika 4.5. Utjecaj raspodjele temperature zraka po visini prostorije na osjeaj
ugode
4.3. Potrebna toplina za objekt
Potreba za energijom ovisi o obliku objekta, njegovom poloaju i meteorolokim
uvjetima, karakteristikama gradbenih materijala i elemenata od kojih je
izraena ovojnica objekta. Da bi odredili potrebnu toplinu za objekt, moramo
poznavati stupanj dan i koefcijent prolaza topline.
Stupanj dani SD
Veliina kojom se izraava godinja potreba za energijom su stupanj dani koji su
defnirani kao umnoak broja dana grijanja s temperaturnom razlikom izmeu
dogovorene unutarnje temperature zraka (dogovoreno 20C) i temperature
vanjskog zraka, pri emu se u raun uzimaju samo oni dani u godini kod
kojih je temperatura zraka nia od 12C (dogovor). Za izraun broja stupanj
dana uzimamo dakle srednju vanjsku temperaturu svih dana grijanja u sezoni
i oduzmemo je od dogovorene unutranje temperature 20C te pomnoimo s
ukupnim brojem dana grijanja. Potrebne podatke o temperaturama dobivamo
iz meteorolokih podataka za pojedino podruje koji su bazirani na duem
vremenskom motrenju. Za grad Zagreb vrijednost stupanj dana je 2525, za
Rijeku 1810, za Osijek 2676, za Split 1264.
Koefcijent prolaza topline
Podatak koji je takoer bitan za odreivanje potrebne koliine topline je
koefcijent prolaza topline (U, W/m
2
K) elemenata ovojnice zgrade (fasade).
Rauna se preko koefcijenta toplinske vodljivosti elemenata fasade (zid,
prozor, vrata) i koefcijenata prijelaza topline na vanjskoj i unutranjoj
strani ovojnice. Za ravne zidove rauna se pomou izraza:
2 1
1 1 1

+ + =
U
(4.9.)
On nam kazuje koliki toplinski tok prolazi kroz povrinu od 1 m
2
s jednog
medija na drugi (vanjski i unutranji zrak npr.) kad je njihova temperaturna
razlika 1K. Reciprona vrijednost koefcijenta provoenja topline je toplinski
otpor .
Koefcijent toplinske vodljivosti oznaava se s i predstavlja sposobnost
voenja topline kroz materiju, a kazuje nam koliki toplinski tok prolazi kroz
odreeni materijal debljine 1 m uz temperaturnu razliku od 1K. Izolacijski
materijali imaju male vrijednosti koefcijenta toplinske vodljivosti 0,03 do
0.05 W/(m K), beton 0,9 do 2,5 W/(m K), uplja opeka 0,5 W/(m K), elik 58
W/(m K). Na vrijednost koefcijenta toplinske vodljivosti utjeu gustoa i sastav
materijala.
4.3.1. Odreivanje potrebne topline za objekt
Toplinski gubitci kroz ovojnicu objekta ovisni su o povrini elemenata ovojnice,
koefcijentu prolaza topline elemenata (zidovi, prozori, stropovi, podovi)
ovojnice i klimatskih uvjeta izraenih preko stupanj-dana. Ovi se gubitci
nazivaju transmisijskim gubitcima. Na temelju poznavanja ovih podataka
moemo izraunati godinju potrebu objekta za grijanjem kao sumu umnoaka
koefcijenata prolaza topline, pripadajue povrine i stupanj dana za svaki
element ovojnice.
SD A U Q
i i
= , J ili kWh (4.10)
Na ovaj nain odreenu potrebnu toplinu za grijanje potrebno je korigirati
radi dodatnih efekata koji njezinu vrijednost poveavaju ili smanjuju. Tako na
primjer treba voditi rauna da:
je u zimskom razdoblju tlo toplije od vanjske temperature
zraka,
su none temperature u prostorima nie od dnevnih,
postoje prekidi u loenju.
Isto tako potrebno je voditi rauna o gubitcima topline
uvjetovanim prodorom vanjskog zraka u objekt, ventilacijski
gubitci, izvorima topline u prostoru (strojevi i ureaji),
doprinos zraenja Sunca kroz prozore i slino.
Iz tako izraunate potrebne topline za grijanje objekta
moemo odrediti potrebnu koliinu goriva uz poznavanje
stupnja djelovanja u objekt ugraenog sustava grijanja i
ogrjevne vrijednosti goriva.
4.3.2. Potrebna snaga sustava grijanja
Potrebna snaga sustava grijanja odreuje se na osnovi transmisijskih gubitaka
, dodatnih gubitaka (vjetar, orijentacija i smjetaj) i dobitaka (izvori topline)
izraunatih na osnovi poznatih koefcijenata prolaza topline gradbenih
elemenata, zidova, stropova, podova i njihovih pripadajuih povrina te
razlike temperatura zraka s vanjske i unutranje strane. Pri tome se za vanjsku
temperaturu uzima projektna vanjska temperatura za pojedinu graevinsku
zonu (Osijek -18C, Rijeka -8C, Split -4C, Varadin -20C, Zagreb -15C).
Transmisijski toplinski tok kroz ovojnicu zgrade rauna se prema sljedeem
izrazu.
i i i
U A = , [kW] (4.11.)
Slika 4.6. Utjecaj temperatura ploha u prostoriji na osjeaj ugode
SD
Transmisijskim gubitcima objekta potrebno je dodati ventilacijske gubitke.
Proraun toplinskih i ventilacijskih gubitaka objekta dan je normom EN 12831.
Izvor topline sustava grijanja za odabrane projektne parametre mora imati vei
toplinski uinak od onog izraunatog prema navedenoj normi zbog gubitaka
samog izvora topline, cijevne mree i regulacije.
i
u
= , [kW] (4.12.)
4.3.3. Ogrjevna vrijednost goriva
Ogrjevna vrijednost goriva predstavlja koliinu energije, topline, sadrane u
gorivu. Razlikujemo gornju H
g
i donju H
d
ogrjevnu vrijednost goriva. Gornja
ogrjevna vrijednost je sva toplina razvijena pri izgaranju goriva, a donja
ogrjevna vrijednost je onaj dio gornje ogrjevne vrijednosti koji dobivamo kad
dimne plinove ohladimo samo do rosita vodene pare. Ogrjevnu vrijednost
mjerimo s obzirom na jedinicu goriva:
Kruta kJ/kg, (kWh/kg)
Tekua kJ/kg ili kJ/l, (kWh/kg ili kWh/l)
Plinovita kJ/m
3
, (kWh/m
3
)
Iz defnicije ogrjevne vrijednosti slijedi da je donja ogrjevna vrijednost manja od
gornje za toplinu isparavanja vodene pare pri 0C (2500 kJ/kg). U tablici 4.1.
dane su vrijednosti donje ogrjevne vrijednosti za pojedina goriva.
Tablica 4.1. Donje ogrjevne vrijednosti H
d
uobiajenih goriva
Gorivo Gustoa kg/m
3
H
d
H
d
EL loivo ulje 830 36 MJ/l 10 kWh/l
Zemni plin 0.7 34,2 MJ/m
3
9,5 kWh/m
3
UNP 2.0 46 MJ/kg 12.8 kWh/kg
Smei ugljen 650 14 MJ/kg 3,9 kWh/kg
Lignit 550 11,2 MJ/kg 3,1kWh/kg
Bukva 570 15 MJ/kg 4,2kWh/kg
Smreka 360 15 MJ/kg 4,2 kWh/kg
Vrijednosti za kruta goriva ovisne su o vlazi sadranoj u gorivu i koliini pepela.
U tablici su dane prosjene vrijednosti kod ~ 15% vlage i za ugljen 10%
pepela.
4.4. Naini grijanja stambenih prostora
Gledajui kroz povijest, lokalno zagrijavanje stambenih prostora, bez obzira
kakvi oni bili, poznato je od pamtivijeka. Najstarije lokalno grijanje je ognjite
koje se loilo drvom i istovremeno sluilo za zagrijavanje i pripremu hrane. Loa
strana pri tome bila je pojava dima. Uporaba drvenog ugljena koji je izgarao u
metalnim loitima bilo je poznato jo u doba Rima. Drveni je ugljen pri tome
izgarao bez pojave dima. U 10. stoljeu u Europi se javljaju prva zatvorena
loita s odvodom dima kroz dimnjak. To su isprva bile pei od ilovae koje
su poetkom 14 stoljea zamijenjene kaljevim peima koje se do dananjeg
dana stalno usavravaju. Hipokrit grijanje u doba Rima poznato je kao prvo
centralno grijanje prostorija. Loite se nalazilo ispod kue, a gorivo (drvo ili
drveni ugljen) izgarali su na loitu bez reetke. Dimni plinovi voeni su kroz
uplje opeke ili uplji prostor ispod poda i na taj nain zagrijavali pod. Tek u 19.
stoljeu javljaju se centralna grijanja parna, toplovodna i zrana iji je osnovni
princip rada zadran do danas.
Slika 4.7. Podno grijanje, Sicilija 1. st.
4.4.1. Osnovni zahtjevi za sustave grijanja
Srednja temperatura zraka u prostoriji (osjetna temperatura) i srednja
temperatura zidova moraju biti ravnomjerne po cijelom prostoru i to u
podruju od 20C do 22C ( 1C), pri emu se uspostavlja trajna ravnotea
izmeu tjelesne topline nastale metabolikim procesima i one odane okolini.
Od sustava grijanja trai se mogunost regulacije temperature u odreenim
granicama i s odreenom brzinom reakcije. Sustav grijanja mora biti takav da
ne utjee na kvalitetu zraka i uvjete ugode u prostorima (tetni plinovi, praina,
buka, propuh).
4.4.2. Podjela sustava grijanja
Sustavi grijanja dijele se prema:
Smjetaju izvora topline, (pojedinano, centralno, daljinsko)
Prema vrsti goriva, (kruto, tekue, plinovito, el. energija,
Sunce)
Prema nosiocu topline, (toplovodno, vrelovodno, parno,
zrano)
Prema nainu odavanja topline, (konvekcija, zraenje i
njihove kombinacije).
4.4.3. Pojedinano grijanje prostorija
Za pojedinano grijanje prostorija krutim gorivom koriste se:
Kamini, otvoreni i zatvoreni
Kaljeve pei
eline pei
Za pojedinano grijanje ostalim vrstama goriva i el. energijom
Plinske pei
Uljne pei
Elektrini aparati za grijanje prostora
Zraei paneli.
Elementi sustava pojedinanog grijanja su:
Izvor topline i regulator (ukoliko postoji)
Dimnjak.
4.4.4. Centralno grijanje
Centralno grijanje moe biti toplovodno, vrelovodno parno ili zrano.
Toplovodno grijanje, nosilac topline je topla voda maksimalne
temperature do 110C (danas obino polaz/ povrat 90/70C kod
sustava starije izvedbe, odnosno 80/60C kod novijih izvedbi i 55/40
kod nisko temperaturnih sustava). Voda se zagrijava u kotlovima,
grijalicama ili i zmjenjivaima topline i preko sustava cijevi dovodi do
ogrjevnih tijela, radijatora, ili konvektora i slino. Nakon to je predala
toplinu, voda se vraa na ponovno dogrijavanje i izvor topline. para.
Danas se ne koristi za pojedinano grijanje objekata. Kod daljinskih
grijanja vrela voda ili para dovode se do toplinske podstanice u objektu
gdje se u izmjenjivau topline zagrijava vodu za grijanje objekta.
Zrano grijanje, nosilac topline je topli zrak koji se zagrijava u
izmjenjivau topline, dimni plinovi/zrak ili topla voda/zrak i kanalima
razvodi po objektu.
U elementi centralnog sustava grijanja ubrajamo:
Izvor topline
Cijevni razvod s ogrjevnim tijelima i armaturom
Regulaciju i sigurnosne ureaje
Dimnjak.
4.4.5. Uinkovitost pojedinih elemenata sustava grijanja
Uinkovitost pojedinih ureaja za pretvorbu energije (pei, kotlovi, grijalice)
dobivamo mjerenjem prema odgovarajuim normama (Tablica 4.2.). Elektrini
ureaji imaju stupanj djelovanja 100%
Slika 4.8. Kotlovnica sustava centralnog grijanja
Tablica 4.2. Uinkovitost ureaja za proizvodnju topline bazirana na donjoj
ogrjevnoj moi
Gorivo Vrsta ureaja Uinkovitost
Kruta goriva
Pei i tednjaci 60 do 75%
Kotlovi, starija izvedba 60 do 75%
Kotlovi, nova izvedba 80 do 90%
Kotlovi na razliitu biomasu 82 do 92%
Peleti 87 do 92%
Sjeka 85 do 90%
Kombinirani kotlovi 70 do 78%
Tekua goriva
Kombinirani kotlovi ( kruto) 65 do 75%
Standardni 85 do 90%
Nisko temperaturni 90 do 95 %
Plinska goriva
Standardni 92 do 95%
Niskotemperaturni 95 do 98%
Kondenzacijski do 108%
Ukoliko govorimo u uinkovitosti cjelokupnog sustava grijanja, onda uz
uinkovitost ureaja za proizvodnju topline (
K
) moramo uzeti u obzir
uinkovitost cijevne mree (
C
, izolacija) i regulacije (
R
). Ukupnu uinkovitost
sustava grijanja moemo tada izraziti preko pojedinanih uinkovitosti:
R C K u
= (4.13.)
Tablica 4.3. Uinkovitost cijevne mree i regulacije
Cijevna mrea
Uinkovitost Uvjeti
95 do 98%
Ovisno o duljini i
kvaliteti izolacije te
razvodu cijevi
Regulacija
Centralna,
automatska
95%
Runa kontrolirana 92%
Runa nekontrolirana 90%
Uz pojam uinkovitosti ureaja za proizvodnju topline dobivenih na osnovu
zahtjeva norma, korisno je poznavati njegovu godinju uinkovitost temeljenu
na broju dana loenja i sati rada plamenika. Ovaj je podatak bitan za odluku
o potrebnoj snazi izvora topline. Treba teiti da kotao radi to due razdoblje
vremena blie nominalnoj snazi a to znai da je bolje imati podkapacitirani
nego prekapacitirani ureaj.
1 ) 1 ( +
=
b
OD
RP
K
GOD
q
b
b

(4.14.)

gdje su:
GOD
- godinja uinkovitost izvora topline, kotla
K
- uinkovitost kotla
b
RP
- broj sati rada plamenika
b
OD
- broj ogrjevnih dana izraen u satima
q
b
- gubitci pripravnosti kotla (~ 4% ).
4.5. Pojedinano grijanje prostorija
Otvoreni kamini odaju toplinu uglavnom zraenjem. Stupanj djelovanja im je
oko 40% ovisno o izvedbi. Loe se drvima i imaju prikljuak na dimnjak. Snaga
im se kree od 3 do 4 kW.
Slika 4.9. Otvoreni kamin
Zatvoreni kamini s prikljukom na dimnjak izvode se s dobavom zraka za
izgaranje iz prostorije ili uzimanjem zraka iz okolia. Ovisno o izvedbi imaju
stupanj djelovanja i do 80%, a snage im se kreu od 6 do 15 kW. Zatvoreni
kamini veih snaga obino imaju ugraen izmjenjiva topline za pripremu
potrone tople vode ili centralno grijanje. Loe se drvima ili briketima drva,
odnosno smeeg ugljena. Vrijeme gorenja s jednim punjenjem je oko 1h kod
loenja drvom i oko 2h za loenje briketima ugljena.
Slika 4.10. Zatvoreni kamin
Kaljeve pei se odlikuju brzim zagrijavanjem prostora i velikom akumulacijom
topline zbog relativno velike mase pei. Zbog velikih povrina za odavanje
topline stvaraju ugodan osjeaj toplog prostora. Mogunost regulacije je loa
to utjee na pojavu temperaturnih razlika u prostoru. Zauzimaju veliki prostor,
a stupanj djelovanja im se kree od 70 do 85%. Vrlo su povoljni kao pomoni
rP
OD
Slika 4.13. Katalitika plinska pe
Pojedinano grijanje na loivo ulje ostvaruje se uljnim peima u kojima
ekstralako loivo ulje izgara u specijalno izvedenom atmosferskom loitu.
Stupanj djelovanja vei od 70%.
Slika 4.14. Pe na EL loivo ulje
Elektrini ureaji za zagrijavanje prostora
Razlikujemo ureaje za direktno i indirektno grijanje. Kod direktnog se grijanja
el. energija neposredno koristi za grijanje (el. pei, kaloriferi, el. radijatori i
slino), dok se kod indirektnog grijanja koristi akumulacija topline ili dizalica
topline. Prednosti uporabe el. energije su u jednostavnosti regulacije i jeftinoj
instalaciji. Jedan od novijih naina je uporaba el. energije za podna grijanja. Pri
tome je optereenje kabela 10 do 25 W/m a optereenje podne plohe do 60
W/m
2
za gazee plohe odnosno do 120 W/m
2
za rubne zone.
Slika 4.15. El. grija za podno grijanje, elektrina grijalica i dizalica topline
izvori topline za prelazno razdoblje. Veliina kaljeve pei mora se prilagoditi
prostoriji. Srednja vrijednost odavanja topline ovisi o masi pei i obino se
izraava u kW/m
2
. Za pojedine tipove pei imamo:
Teke pei 0,7 kW/m
2
Srednje pei 0,9 do 1,1 kW/m
2
Lake pei 1,25 do 1,75 kW/m
2
.
Odavanje topline odvija se zraenjem i konvekcijom priblino 50%/50%.
Gorivo je drvo, briketi drva, smei ugljen, briketi ugljena. Mogu se pregraditi
na plin i loivo ulje. Temperatura dimnih plinova je oko 180C , minimalna
visina dimnjaka je 4m, a minimalni promjer 100mm.
Slika 4.11. Kaljeva pe
eline pei se izvode za kontinuirani i nekontinuirani rad. Nemaju akumulacije
topline, a temperature povrina su im vie pa se vei dio topline odaje zraenjem.
Gorivo je kao i kod kalijevih pei, a razlikuju se po konstrukciji loita koje
moe biti s progaranjem, donjim izgaranjem ili bez reetke. Stupanj djelovanja
im je vei od 70%, a temperatura dimnih plinova 250C do 300C
Slika 4.12. elina pe
Plinsko pojedinano grijanje moe se ostvariti plinskim peima s prikljukom
na dimnjak ili s fasadnim prikljukom ili zraeim panelima tamnog ili svijetlog
sjaja.
Slika 4.17. Gravitacijsko grijanje (otvoreni sustav, princip rada)
4.6.1.2. Toplovodno grijanje s cirkulacijskom crpkom u sustavu
Cirkulacijska crpka savladava otpore u sustavu. Potrebne su manje dimenzije
cijevi. Sustavi takoer mogu biti otvoreni ili zatvoreni. Kod otvorenih sustava
ekspanzijska je posuda otvorena prema atmosferi, a kod zatvorenih koristi
se ekspanzijska posuda s membranom. Temperature polaznog voda sustava
kreu se do 90C. Danas se sve vie koriste niskotemperaturni sustavi s
temperaturom polaznog voda i ispod 55C.
Zraei paneli
Princip rada temelji se na zakonima toplinskog zraenja (infracrveno zraenje).
Energija se prenosi bez posrednika i zagrijavaju se samo objekti koji se nalaze u
polju toplinskog zraenja. Dijele se na grijalice svijetlog (visoko temperaturne)
i tamnog (nisko temperaturne). Zagrijavane su el. energijom, plinom ili toplim
medijem (para ili vrela odnosno topla voda).
Slika 4.16. Zagrijavanje zraenjem topline
4.6. Centralno grijanje
Toplovodno grijanje, nosilac topline je topla voda maksimalne temperature do
110C (danas obino 90C i manje). Voda se zagrijava u kotlovima, grijalicama
ili izmjenjivaima topline i preko sustava cijevi dovodi do ogrjevnih tijela,
radijatora, ili konvektora i slino. Nakon to je predala toplinu, voda se vraa
na ponovno dogrijavanje na izvor topline. Centralna grijanja dijelimo prema:
Tlaku u sustavu (gravitacijsko, pretlano)
Izvedbi cijevne mree (jednocjevni ili dvocijevni)
Razvodu cijevne mree (donji ili gornji razvod)
Prema vrsti goriva (kruto, tekue, plinovito).
4.6.1. Vrste centralnog grijanja
4.6.1.1. Gravitacijsko toplovodno grijanje (otvoreno)
Kotao se mora postaviti na najnie mjesto i povezati cijevima na ogrjevna tijela.
Cirkulacija vode ostvaruje se samo uslijed razlike gustoe vode. Promjenu
volumena, odnosno ekspanziju vode preuzima ekspanzijska posuda. Pri
temperaturama polaz/povrat od 90/70C ostvaruje se korisna razlika tlaka od
1,25 mbar/m visine. Razvod mree je gornji. Postrojenja se izvode kao otvorena
ili zatvorena. Otvoreni sustavi imaju prema atmosferi otvorenu ekspanzijsku
posudu dok je kod zatvorenih doputen pretlak od 0,5 bar u sustavu, a to se
osigurava sigurnosnim ventilom. Dimenzije cijevi su vee radi manjih otpora
strujanju.
4.6.2.1. Kotlovi
Obzirom na temperaturni reim rada, razlikujemo visokotemperaturne i
niskotemperaturne kotlove.
Standardni, klasini, kotlovi rade na visokim temperaturama vode obino
90/70C ili 85/65C. Temperatura vode u kotlu regulira se u podruju od 65
do 90C. Njezina je donja temperatura odreena temperaturom kondenzacije
dimnih plinova. Kako se maksimalne temperature vode zahtijevaju u
najhladnijem razdoblju godine imamo situaciju da u veem dijelu sezone
potrebe za toplinom zahtijevaju vodu puno niih temperatura. Zato je u sustav
potrebno ugraditi mijeajui ventil koji je upravljan preko vanjske temperature.
Mijeajui ventil ostvaruje potrebnu temperaturu vode polaznog voda
mijeanjem kotlovske vode s povratnom vodom iz sustava. Rade na kruto,
tekue i plinovito gorivo.
4.6.1.3. Jednocjevni i dvocijevni sustavi
Kod jednocjevnih sustava ogrjevna tijela se napajaju s razliitim temperaturama
polazne vode ovisno o nainu izvedbe. Ovo ima za posljedicu vee potrebne
povrine ogrjevnih tijela. Kod dvocijevnih sustava sva ogrjevna tijela dobivaju
toplu vodu iste temperature. Ukoliko se radi o niskotemperaturnom sustavu,
moraju se uvijek osigurati vee povrine za izmjenu topline nego kod
visokotemperaturnih toplovodnih grijanja.
4.6.2. Izvori topline u sustavima centralnog grijanja
Izvori topline u sustavima centralnog grijanja su kotlovi, daljinski izvori topline,
dizalice topline i geotermalni izvori.
Slika 4.18. Toplovodno grijanje s cirkulacijskom crpkom, dvocijevno
Slika 4.19. Jednocjevno grijanje (mogui nain spajanja)
Slika 4.20. Standardni uljno-plinski kotao sa spremnikom za potronu toplu vodu.
Radi smanjenja gubitaka u fazi mirovanja, potrebno je osigurati sprjeavanje
propuha kroz kotao i na taj nain smanjiti njegovo ohlaivanje.
Niskotemperaturni kotlovi konstruirani su na nain da mogu raditi s
temperaturama povratne vode od 35C pa na vie. Sustav radi bez mijeajueg
ventila jer se temperatura vode u kotlu prilagoava potrebama, ovisno o
vanjskom stanju. Potrebna je eventualno zatita od preniskih temperatura
povratne vode. Prednost ovih kotlova je u manjim gubitcima i veoj toplinskoj
iskoristivosti u prelaznom razdoblju. Rade na tekue i plinovito gorivo.
Slika 4.21. Niskotemperaturni kotao
Slika 4.22. Temperatura kondenzacije dimnih plinova kao funkcija sadraja CO
2

u dimnim plinovima (oznaene vrijednosti odnose se na sadraj CO
2
kod dobrog
izgaranja)
Radi mogunosti rada s niskim temperaturama vode, stupanj djelovanja kotla
raste radi smanjenih gubitaka na okolinu. Obino se izrauje u izvedbi UNIT
kako bi se osigurao kvalitetan rad kotla (isporuka s plamenikom, regulacijom,
ekspanzijskom posudom i crpkom). Kondenzacijski kotlovi koriste i toplinu
kondenzacije vodene pare iz dimnih plinova za zagrijavanje vode. Odlikuju
se visokim stupnjem djelovanja (vei od 100% !!!) i mogunosti rada bez
ogranienja najnie temperature povratne vode. Temperatura dimnih plinova
je niska, obino oko 50C pa je za njihovo odvoenje potreban ventilator
radi smanjenog uzgona. Rade na tekue i plinovito gorivo. to je temperatura
dimnih plinova nia, to je vei stupanj djelovanja kotla (100% kod reima
75/60 C i 107% kod reima 40/30C)
Slika 4.23. Kondenzacijski uljni kotao
4.6.3. Plamenici za EL loivo ulje i plin
Uljni plamenici
Zadatak uljnih plamenika je da u loitu kotla to fnije raspre i ispare kapljice
ulja, pomijeaju ih sa zrakom te da takva mjeavina u loitu potpuno izgori.
Prema konstrukciji razlikujemo:
plamenici s isparavanjem ulja (uljne pei),
plamenici s rasprivanjem ulja (ulje pod tlakom ili zrak
odnosno vodena para pod tlakom).
Za toplovodne kotlove najee se koriste ventilatorski plamenici s
rasprivanjem ulja pod tlakom. Izvode se kao jednostupanjski, dvostupanjski
ili s kontinuiranom promjenom snage. Za odreeni se tip uljnog plamenika
podruje snage moe podesiti izborom odgovarajue mlaznice za rasprivanje
i tlaka rasprivanja koji se kreu u dijapazonu od 7 do 20 bar.
Slika 4.25. Uljni ventilatorski plamenik
Plinski plamenici
Najee se za potrebe grijanja koriste plinski atmosferski ili plinski
ventilatorski plamenici.
4.6.4. Sustav razvoda tople vode
Razlikujemo jednocjevni i dvocijevni sustav te sustav s prirodnom ili prisilnom
cirkulacijom.
4.6.4.1. Dvocijevni sustav
Moe biti s donjim ili gornjim razvodom. Crpka se stavlja na povratni vod radi
niih temperatura vode. Kod toga treba voditi rauna o tlakovima u sustavu.
Posebno kod otvorenih sustava crpka na povratnom vodu moe izazvati
probleme te se preporua stavljanje na polazni vod.
4.6.4.2. Jednocjevni sustav
Trai vee povrine ogrjevnih tijela, ovisno o izvedbi i dobro balansiranje
protoka.
Tablica 4.4. Odnos ogrjevnih vrijednosti pojedinih goriva i maksimalnih vrijednosti
uinaka kondenzacijskih kotlova
Vrsta goriva H
g
/H
d
Maksimalni uinak
kondenzacijskog kotla
Zemni plin 1,11 111%
EL loivo ulje 1,06 106%
UNP butan 1,08 108%
UNP propan 1,09 109%

Koliina kondenzata koja nastaje ohlaivanjem dimnih plinova kod izgaranja
zemnog plina, kree se od 0,8 do 1 lit. kondenzata po 1 m
3
plina to za
obiteljsku kuu (etverolana obitelj) iznosi oko 2,6 do 3,3 m
3
na godinu,
kod snage izvora topline od 20 kW. Kondenzat je lagano kiseo (pH 3 do 5)
za plin i 1,5 do 3 za EL loivo ulje i moe se isputati u kanalizaciju jer se
razrjeuje s ostalom otpadnom vodom. Za snage iznad 350 kW potreban je
poseban spremnik za kondenzat s napravom za neutralizaciju. Kod ugradnje
kondenzacijskih kotlova treba obaviti sanaciju dimnjaka.
Potreban nazivni uinak kotla odreuje se na osnovi prorauna gubitaka
objekta. Ovisno radi li se o klasinoj gradnji ili objektu s dobrom toplinskom
izolacijom za istu povrinu objekta bit e potrebni razliiti nazivni uinci.
Zahtjevi koji trebaju biti ispunjeni u pogledu energetske uinkovitosti kotla
(stupanj djelovanja, emisije tetnih tvari itd.), propisani su pozitivnim propisima
i tehnikim specifkacijama (normama).
Uteda energije pri zamjeni starog kotla novim moemo izraunati ukoliko
znamo vrijednost godinjeg stupnja djelovanja staroga i novoga kotla preko
izraza:
,% 1
n
st
E
= (4.15.)
Koritenjem nikotemperaturnih i kondenzacijskih kotlova moe se utedjeti 15
do 40 % goriva u odnosu na standardne kotlove.
4.6.2.2. Plinske grijalice s atmosferskim plamenikom
Mogu biti u standardnoj izvedbi i kondenzacijske (sve vie ulaze u primjenu)
i to s prikljukom na dimnjak ili fasadnim prikljukom. Izrauju se kao zidne
i samostojee s namjenom za grijanje ili grijanje i pripremu potrone tople
vode.
Slika 4.24. Plinski ureaji za grijanje prostora
st
4.6.4.3. Dimenzioniranje sustava za razvod topline
Kod defniranja sustava za razvod nosioca topline treba obratiti panju
na sljedee:
Namjenu
Vrstu sustava
Dijelove sustava s razliitim nainima odavanja topline i
izvedbi regulacije za svaku skupinu
Dijelove sustava s posebnim radnim parametrima, npr.
sjeverna ili juna strana, razdoblje rada s obzirom na zahtjeve
korisnika,
Istovremenost rada
Temperature nosioca topline
Vrstu nosioca topline (voda ili mjeavina vode i glikola)
Hidrauliki razvod (hidraulika skretnica, razdjelnik sa i bez
diferencijalnog tlaka).
Nadalje je potrebno voditi rauna da:
Na odreivanje utjee protok
Cirkulacijske crpke moraju imati odgovarajue karakteristike,
broj okretaja i mogunost regulacije kako bi se prilagodile
sustavu u koji su ugraene
Regulacija i hidrauliki razvod moraju biti usklaeni
Spajanje na daljinski sustav grijanja treba provesti prema
vaeim pravilima. Za razvod do potroaa, ogrjevnih tijela,
sluimo se osnovama prorauna za cijevne mree. Za
ogrjevna tijela sluimo se osnovama za prijelaz topline.
Slika 4.26. Donji i gornji razvod kod dvocijevnog sustava
Slika 4.27. Razvod kod jednocjevnog grijanja
Slika 4.28. Specifna odana toplina kao funkcija temperature plohe (kod
temperature zraka 20C)
Slika 4.29. Naini postavljanja cijevi u pod
Slika 4.30. Zidni panel i cijevni podni razvod
Koritenje elektrine energije za podna i zidna grijanja takoer ima primjenu
radi pristupane cijene, jeftinije ugradnje i regulacije, a odravanje je
jednostavno.
4.6.6. Ogrjevna tijela
U sustavima centralnog grijanja ogrjevna tijela imaju zadau toplinu dobivenu
od nosioca topline predati na okolinu. Mehanizmi kojima se ta predaja odvija su
konvekcija i zraenje. Postoji veliki broj razliitih izvedbi radijatora, (lankasti,
ploasti, cijevni, konvektori), a izrauju se lijevanjem ili zavarivanjem iz elika,
aluminija ili bakra. Uinak radijatora odreuje se ispitivanjima propisanim
normama (EN, ISO). Prilikom ugradnje radijatore treba postaviti tako da ih
se moe odzraiti i mora ih se opremiti ventilom na polaznom i prigunicom
na povratnom vodu ili specijalnim ventilima kod jednocjevnih grijanja kako
bi se moglo izvriti balansiranje mree odnosno ostvariti traeni protok tople
vode kroz radijator. Ova armatura ujedno omoguuje zatvaranje instalacije kod
skidanja radijatora.
4.6.4.4. Smjernice za projektiranje
Svaka grana sustava mora se moi regulirati, zatvoriti, 1.
isprazniti i odzraiti. Zaporni elementi moraju biti za o
dgovarajui tlak, temperaturu, te odgovarajuu namjenu na mjestu
postavljanja i moraju dobro zatvarati.
Svi zaporni, ispusni, odzrani, regulacijski i mjerni elementi, 2.
kompenzatori i slino moraju biti pristupani za odravanje i oitavanje.
Razvod cijevi, dimenzije cijevi i fazonski komadi (lukovi, 3.
T-komadi) moraju biti odabrani prema smjernicama za
dimenzioniranje sustava grijanja.
Buka mora biti u granicama propisanim normom. 4.
Postizanje odreenog protoka nosioca topline (masenog ili volumnog) 5.
dobivenog proraunom, mora se ostvariti podeavanjem i odravati
pomou regulacijskih ventila, prigunih ventila, regulatora protoka.
Postavljanje izolacije i njezina zatita moraju se provesti 6.
prema uputama proizvoaa.
Cirkulacijske crpke i ureaji za odravanje tlaka u sustavu 7.
moraju se tako postaviti da ne dolazi do ulaska zraka u
sustav. Preporua se ugradnja rezervne crpke.
Sustav grijanja (cijevna mrea) treba biti tako izvedena da uslijed 8.
temperaturnih dilatacija ne doe do oteenja na sustavu ili objektu
i da pri tome ne stvara buku. Problem dilatacija rjeava se ugradnjom
kompenzatora razliitih vrsta.
Sustav razvoda nosioca topline mora se tako dimenzionirati da se osigura 9.
potrebna toplina za svako ogrjevno tijelo.
4.6.5. Podno, zidno i stropno grijanje
Podno grijanje jedan je od najstarijih naina grijanja poznat jo iz doba Rima.
Spada u grupu povrinskih grijanja prostora u koje jo ubrajamo stropno i
zidno grijanje. U posljednje vrijeme sve se vie izvodi prvenstveno radi:
brze montae i niih trokova zbog uporabe plastinih cijevi
bolje toplinske zatite zgrada, to trai manju snagu ureaja
za grijanje to omoguava iskoritavanje podne povrine za
grijanje
niske temperature polaznog voda koje omoguavaju primjenu
dizalice topline i solarnih kolektora kao izvora topline
dobra tehnika dokumentacija za postavljanje, pripremljena
od proizvoaa cijevi i komponenata.
Zbog povoljnog temperaturnog profla temperatura zraka u prostoru, moe biti
manja za 1 do 2 C ime se tedi 6 do 12% energije.
Nezgodna strana je tromost sustava to oteava regulaciju. Preporua se
kombinirati podno grijanje s radijatorskim grijanjem, no takav je sustav skuplji
od klasinog radijatorskog za 20 do 40%. Radi medicinsko fziolokih uvjeta,
temperatura podne plohe je ograniena pa se preporuuju sljedee vrijednosti
temperature podne plohe:
26 do 28C za podne plohe u blagovaonicama, dnevnim
boravcima, radnim prostorima
28 do 32C za rubne zone uz prozore i unutarnje zidove
30C za hodnike i toaletne prostore
32 do 35C kupaonice, bazene
Kod odabira temperature vode, potrebno je voditi rauna o vrijednosti
koefcijenta toplinske vodljivosti podne plohe (parket, keramika, topli pod). Na
dijagramu (Slika 4.28.) dana je ovisnost odane topline po m
2
plohe u ovisnosti
o temperaturi, a na slici 4.29. mogui naini postavljanja cijevi u pod.
W
/
m
2
C
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Standardni (nazivni) toplinski uinak
Standardni toplinski uinak
N
ili nazivni uinak dobiven je prema postupku
ispitivanja danim normom HRN EN 442-2 i sljedeim parametrima:
Temperatura polaza
V
=75C
Temperatura povrata
R
=65C
Temperatura prostora
i
=20C
Srednja nadtemperatura nosioca topline T
n
=50K.
Slika 4.32. Izmjena topline na ogrjevnom tijelu
4.6.6.1. Smanjeni uinak ogrjevnog tijela
Standardni se toplinski uinak ogrjevnog tijela smanjuje radi razliitih vanjskih
imbenika, pa se stvarni uinak dobiva mnoenjem standardnog s utjecajnim
faktorima uinka f koji su opisani u tablici 4.5. Ovi faktori smanjuju toplinski
uinak ogrjevnog tijela za stvarne radne uvjete u odnosu na standardne.
=
N
*f
1
* f
2
* f
3
* f
4
* f
5
=
N
*f
g
(4.16.)
f
g
= f
1
* f
2
* f
3
* f
4
* f
5
(4.17.)
Tablica 4.5. Faktori uinka
Utjecajni parametar
f
1
Temperatura
f
2
Nain prikljuivanja
f
3
Nain ugradnje, nia
f
4
Utjecaj metalnog premaza
f
5
Uestalost rada
f
g
Sveukupni faktor uinka
Temperaturni faktor f
1
i
R V
u
T

+
=
2
(4.18.)
V
-temperatura polaznog voda
R
-temperatura povratnog voda
i
-temperatura zraka u prostoru
n-eksponent, odreuje se ispitivanjem
n u
T
f )
50
(
1
= (4.19.)
Slika 4.31. Oprema radijatora
50
Tablica 4.6. Temperaturni faktor f
1
Temperatura na ulazu
V
(C)
Temperatura na
izlazu
R
(C)
Temperatura zraka u prostoru
i
(C)
10 12 15 17 20 22 24
90
80
75
70
65
60
55
50
0,59
0,62
0,65
0,68
0,72
0,77
0,83
0,61
0,64
0,67
0,71
0,76
0,81
0,87
0,64
0,68
0,72
0,76
0,81
0,87
0,93
0,68
0,72
0,76
0,81
0,87
0,93
1,01
0,71
0,75
0,80
0,85
0,91
0,98
1,07
0,74
0,78
0,83
0,89
0,96
1,04
1,14
0,77
0,82
0,87
0,93
1,01
1,04
1,14
85
75
70
65
60
55
50
0,64
0,68
0,72
0,76
0,81
0,87
0,67
0,70
0,75
0,79
0,85
0,91
0,71
0,75
0,80
0,85
0,91
0,98
0,75
0,80
0,85
0,91
0,98
1,07
0,79
0,84
0,89
0,96
1,04
1,13
0,82
0,88
0,94
1,01
1,10
1,21
0,86
0,92
0,99
1,07
1,16
1,29
80
70
65
60
55
50
0,71
0,75
0,80
0,85
0,91
0,74
0,78
0,83
0,89
0,96
0,79
0,84
0,89
0,96
1,04
0,84
0,90
0,96
1,04
1,13
0,88
0,94
1,01
1,10
1,21
0,93
0,99
1,07
1,16
1,28
0,97
1,05
1,13
1,24
1,37
75
65
60
55
50
0,79
0,84
0,89
0,96
0,82
0,88
0,94
1,01
0,88
0,94
1,01
1,10
0,95
1,02
1,10
1,21
1,00
1,08
1,17
1,28
1,05
1,14
1,24
1,37
1,12
1,21
1,32
1,47
70
60
55
50
45
40
0,88
0,94
1,01
1,10
1,21
0,93
0,99
1,07
1,16
1,28
1,00
1,08
1,17
1,28
1,42
1,08
1,17
1,28
1,42
1,59
1,15
1,25
1,37
1,52
1,73
1,22
1,33
1,47
1,64
1,89
1,30
1,42
1,58
1,79
2,08
65
55
50
45
40
1,00
1,08
1,17
1,28
1,05
1,14
1,24
1,37
1,15
1,25
1,37
1,52
1,26
1,37
1,52
1,71
1,34
1,47
1,64
1,87
1,43
1,58
1,78
2,05
1,54
1,71
1,94
2,27
60
55
50
45
40
1,07
1,15
1,25
1,37
1,13
1,22
1,33
1,47
1,23
1,34
1,47
1,64
1,35
1,48
1,65
1,86
1,45
1,60
1,78
2,03
1,56
1,73
1,94
2,24
1,68
1,87
2,13
2,50
55
50
45
40
35
30
1,23
1,34
1,47
1,64
1,87
1,31
1,43
1,58
1,78
2,05
1,45
1,60
1,78
2,03
2,39
1,62
1,80
2,03
2,36
2,86
1,75
1,96
2,24
2,64
3,29
1,90
2,15
2,48
2,99
3,86
2,07
2,37
2,78
3,43
4,67
50
45
40
35
30
1,45
1,60
1,78
2,03
1,56
1,73
1,94
2,24
1,75
1,96
2,24
2,64
1,98
2,25
2,63
3,19
2,17
2,50
2,96
3,70
2,40
2,79
3,37
4,39
2,67
3,15
3,92
5,39
45
40
35
30
1,75
1,96
2,24
1,90
2,15
2,48
2,17
2,50
2,96
2,53
2,96
3,63
2,83
3,37
4,25
3,19
3,89
5,11
3,65
4,58
6,38
40
35
30
25
2,17
2,50
2,96
2,40
2,79
3,37
2,83
3,37
4,25
3,41
4,21
5,68
3,93
5,01
7,28
4,62
6,14
10,16
5,54
7,87
17,93
Navedene vrijednosti su pribline:
Kod ispitivanja u standardnim uvjetima (prema normi), ogrjevno se
tijelo ugrauje prema naputku proizvoaa ( 100 mm od poda i 50
mm od zida). Za ovako ugraeno tijelo f
3
=1, (Slika 4.33.)
Slika 4.33. Standardan nain ugradnje f
3
=1
Kod ugradnje ogrjevnih tijela u nie, daju se minimalne vrijednosti
utvrene normom (radnom podlogom). Primjenom preporuka iz
norme uinak se smanjuje maksimalno 4%. Preporuaju se razmaci:
iznad 65 mm, ispod 70 mm i prema zidu 40 mm (Slika 4.34.).
Pri tome je f
3
=0,99 do 0,96.
Vrsta prikljuka f
2
prikljuci na istoj strani polaz gore 1
prikljuci na istoj strani, ventil za jednocjevno grijanje, polaz dolje 100% otvoren 0,9
prikljuci na istoj strani, ventil za jednocjevno grijanje s unutarnjim kratkim spojem, 50% protoka 0,85 (0,7)
prikljuci na obje strane (do 2m razmaka) 1
prikljuci polaz, povrat s dvije strane 0,9
prikljuak u sredini, jednocjevno grijanje 0,9
prikljuak preko specijalnog ventila za jednocjevno grijanje s potopljenom cijevi 0,85 - 0,9
Faktor ugradnje f
3
Faktor naina spajanja f
2
Navedene vrijednosti su empirijske. Mjereni podaci i oni navedeni od
strane proizvoaa mogu se razlikovati.

Slika 4.34. Minimalne dimenzije ugradnje, f
3
=0,96 do 0,99
Maska ispred ogrjevnog tijela (drvena ili metalna) smanjuje toplinski
uinak za 15%. Faktor f
3
=0,85 do 0,9 uz pridravanje razmaka prema
slici 4.35.
Slika 4.35. Preporueni nain ugradnje prema, f
3
=0,85 do 0,9
Tablica 4.7. Vrijednosti faktora naina spajanja f
2
u ovisnosti o vrsti prikljuka
vanjskoj ili unutranjoj temperaturi. Lokalna regulacija osigurava traenu
temperaturu u prostoriji.
Slika 4.37. Regulacija prema vanjskoj temperaturi
Svaka se regulacija sastoji od temperaturnog osjetnika, upravljake jedinice
i izvrnog lana. Na osnovi podatka o temperaturi, kojeg daje temperaturni
osjetnik, upravljaka jedinica daje odgovarajui signal izvrnom lanu,
mijeajuem ventilu, koji osigurava temperaturu vode u polaznom vodu. Kako
pojedine prostorije mogu biti izvrgnute dodatnim gubitcima ili dobitcima
topline (orijentacija, osunanost, izvori topline), lokalnom se regulacijom
osigurava traena temperatura u prostoriji. Lokalna se regulacija ostvaruje
uporabom termostatskih ventila koji prema namjetenoj vrijednosti proputaju
vie ili manje tople vode kroz ogrjevno tijelo. Treba svakako napomenuti da
odabrani ventili i cijevna mrea s ogrjevnim tijelima te izvor topline moraju biti
usklaeni. Posebno treba voditi rauna o nainu i mjestu postavljanja osjetnika
termostatskog ventila.
Kod ugradnje dekorativnih ploa ispred ogrjevnog tijela, moe doi
do poveanog toplinskog uinka uslijed pojaanog strujanja zraka.
Slika 4.36. Postavljanje ogrjevnih tijela
Radijator s ugraenim reetkastim pokrovom ima smanjeni uinak
ovisno o veliini otvora do 20%, f
3
=0,8 do 0,9.
Kod ploastih radijatora smanjuje se uinak radi ugraenih pokrovnih
limova s bonih i gornje strane. Faktor f
3
=0,9 do 0,95 kad je uinak
odreen bez pokrovnih limova. Uinak prema normi HRN EN 422 daje
se za stanje isporuke.
Maske ispred radijatora smanjuju udio zraenjem odane topline
s radijatora. Gornji i donji otvori za zrak moraju imati minimalne
dimenzije jednake: 0,5 x dubina x duljina radijatora. Smanjenje odane
topline uslijed smanjene konvekcije f
3
=0,9 za sluaj kad su irine
gornjeg i donjeg otvora, upravo jednake dubini ogrjevnog tijela.
Teke zavjese ispred radijatora sprjeavaju strujanje toplog zraka u
prostor f
3
=0,9.
Faktor premaza f
4
Povrine malog emisijskog faktora zraenjem odaju manje topline.
f
4
=1, temeljna boja, lak elektrostatski nanesen (neovisno o f
4
=0,85
do 0,9, metalni premazi, bronca aluminij.
Faktor uestalosti rada f
5
Kad je prekid grijanja dui ili se eli brzo zagrijati prostor to zahtijeva vei
toplinski uinak radijatora. Ako se eli sustav predimenzionirati, to je najbolje
napraviti preko faktora f
5
za brzo zagrijavanje prostora. f
5
=0,8 .
4.6.7. Regulacija i sigurnosni ureaji sustava centralnog grijanja
Zadatak je regulacije odravanje eljene temperature u prostoru, dok sigurnosni
ureaji tite sustav od prekoraenja graninih vrijednosti temperature i tlaka.
4.6.7.1. Regulacija
Razlikujemo centralnu i lokalnu regulaciju. Centralna regulacija osigurava
potrebnu temperaturu polaznog voda sustava centralnog grijanja prema
Slika 4.38. Regulacija prema sobnoj temperaturi s lokalnom regulacijom preko termostatskog ventila TRV.

Slika 4.39. Termostatski ventil, princip rada.
Ispravno postavljanje osjetnika u prostoriji
a) Regulacija
Referentna prostorija, preko koje se regulira temperatura u drugim prostorijama,
mora biti hladnija (graevinski) od onih u kojima boravi i u kojima se koliina
dovedene topline regulira preko termostatskog ventila.
b) Mjerenje temperature
Osjetnik mora ispravno mjeriti temperaturu prostorije. Temperatura prostorije
ovisi o temperaturi zraka i dovedenoj energiji od okolinih ploha.
Mjesto postavljanja osjetnika
Ne na sunano mjesto
Ne blizu izvora topline, npr. lampe
Ne na tople zidove, npr. zid u kojem su tople cijevi
Ne u nie i kutove gdje je slaba cirkulacija zraka
Ne blizu vrata koja vode u negrijane prostore
Ne na cijevi i metalne podloge. Strujanje hladnog zraka ili zrak koji
se grije na nekom izvoru topline, jako utjeu na mjerenje.
Ispravno postavljanje vanjskog osjetnika
a) Regulacija
U prostorijama izloenim sunevom zraenju treba postaviti termostatske
ventile.
b) Mjerenje vanjske temperature
- Visina 1. kata
- Zatita od lane topline, npr. prozor
- Ne u nie ili na uglove zgrada.
Ispravno postavljanje termostatskog ventila
Na slici 4.40. dani su primjeri ispravnog i neispravnog postavljanja osjetnika
temperature u prostoru preko kojih se regulira sobna temperatura. Osjetnike
temperature treba postavljati na mjesta koja nisu zaklonjena zavjesama,
namjetajem, ili dekorativnim ploama radijatora. Takoer treba paziti da nisu
direktno izloeni sunevom zraenju ili strujanju hladnog zraka.
Krivulja grijanja
Kod regulacije centralnog grijanja prema vanjskoj temperaturi vezu izmeu
vanjske temperature i temperature vode polaznog voda, dobivamo preko
x)
Podeavanje eljene vrijednosti
Uloga ekspanzijske posude je da preuzme poveanje volumena radnog medija
u sustavu koji nastaje uslijed zagrijavanja.
4.7. Dimnjak
Dimnjak je sastavni dio sustava grijanja. Njegova je uloga odvoenje dimnih
plinova u atmosferu. Za ispravan rad sustava grijanja, bez obzira radi li se o
pojedinanom ili centralnom sustavu, neophodno je da dimnjak bude ispravno
dimenzioniran. To znai da ima odgovarajui presjek za nastalu koliinu dimnih
plinova i visinu kako bi ostvario traeni potlak, neophodan za odvoenje dimnih
plinova. Isto tako dimnjak mora biti izraen iz odgovarajuih materijala ovisno
o gorivu koje se koristi.
Vrstu, presjek i visinu dimnjaka odreuje projektant na osnovi
podataka o:
sustavu grijanja
tipu kotla
vrsti goriva
reimu grijanja i
konfguraciji terena.
Slika 4.40. Postavljanje termostatskog ventila
krivulja grijanja unesenih u regulator. Izbor krivulje radimo na osnovi
karakteristika objekta i sustava grijanja. Kod krivulje grijanja moemo mijenjati
njezin nagib (razliit za razliite sustave grijanja) i razinu, pri emu nagib
ostaje nepromijenjen ali se mijenja temperatura polazne vode za istu vanjsku
temperaturu na vie ili na nie.
4.6.7.2. Sigurnosni ureaji i oprema
U sigurnosne ureaje i opremu sustava centralnog grijanja spadaju:
Sigurnosni ventil izvora topline (kotla)
Granini termostat kotla odnosno ureaj za odvoenje
prekomjerne topline kod kotlova na kruto gorivo
Ekspanzijska posuda (otvorena ili zatvorena).
Uloga sigurnosnog ventila je da zatiti kotao i sustav od prekomjernog porasta
tlaka (maksimalnog doputenog radnog tlaka).
Uloga graninog termostata i ureaja za odvoenje prekomjerne topline je
da zatiti kotao i sustav od prekomjernog porasta temperature (maksimalna
doputena radna temperatura)
Potlak dimnjaka
Potlak dimnjaka ostvaruje se na osnovi razlike gustoe dimnih plinova i
okolinjeg zraka. Ukoliko taj uzgon nije dovoljan, potrebno je dimne plinove
odvoditi prisilno (fasadne pei i kombinirani bojleri itd.). Kod kotlova na kruto
gorivo i ureaja s atmosferskim plamenikom, dimnjak mora osigurati potlak
dovoljan za savladavanje otpora kotla, dimnjae (prikljuak na dimnjak) i
samog dimnjaka. Kod kotlova s ventilatorskim plamenicima (pretlani kotlovi),
plamenik stvara pretlak potreban za savladavanje otpora kotla, a dimnjak
otpora u dimnjai i samom dimnjaku.
Presjek dimnjaka
Presjek dimnjaka za manje objekte odreujemo prema podacima proizvoaa
dimnjaka ili prema izrazima danim u strunoj literaturi.
Izrada
Razlikujemo sljedee vrste gradnje dimnjaka:
dimnjaci iz opeke ili amota
dimnjaci izvedeni od predfabriciranih elemenata
dimnjaci iz vie slojeva (toplinski izolirani)
Specijalni dimnjaci iz nehrajuih materijala (nehrajui elik
ili keramika) za kondenzacijske kotlove i plinske kotlove.
Dimnjaci se u pravilu postavljaju u unutranjosti zgrade. Iznutra moraju biti glatki
i nepropusni te konstantnog presjeka. Konstrukcija dimnjaka mora osigurati
njegovu postojanost i otpornost na temperature i koroziju. Visina dimnjaka
odreena je visinom zgrade. Da se izbjegne utjecaj vjetra i susjednih objekata,
potrebno je visinu dimnjaka prilagoditi stanju na terenu. Temperatura dimnih
plinova najvia je na ulazu u dimnjak i postupno opada prema vrhu. Zato je
potrebno osigurati da se dimni plinovi na svom putu ne ohlade do temperature
kondenzacije. Temperature dimnih plinova na izlazu iz kotla ovise o vrsti kotla.
Kod standardnih kotlova na sve vrste goriva ona je oko 200 do 250C, dok
je za niskotemperaturne kotlove od 160 do 180C, a za kondenzacijske oko
50C. Upravo radi toga potrebno je provesti sanaciju dimnjaka kod prelaska
s jedne na drugu vrstu goriva, odnosno na drugi tip kotla. Dimnjak se mora
dati kontrolirati i oistiti u propisanim vremenskim razmacima strunoj osobi,
dimnjaaru.
Napomene:
Na jedan dimnjak smijemo prikljuiti:
najvie tri izvora topline snage do 20 kW
najvie tri izvora topline s atmosferskim plinskim plamenikom
snage do 30 kW
jedan izvor topline na kruto gorivo snage vee od 20 kW
samo jedan izvor topline s plinskim atmosferskim
plamenikom snage vee od 30 kW
samo jedan izvor topline s ventilatorskim tlanim plamenikom
samo jedan izvor topline s otvorenim loitem.
Isto tako moramo znati da je:
minimalni presjek dimnjaka 100 cm
2
, promjer 11 cm
najmanja svijetla povrina zidanog dimnjaka 13,5x13,5 cm
najmanja efektivna visina dimnjaka za kruta i tekua goriva
5m
najmanja efektivna visina dimnjaka za izvor topline s
atmosferskim plinskim plamenikom 4m
najvei razmak izmeu gornjeg i donjeg prikljuka na dimnjak
6,5m
izlaz dimnih plinova iz dimnjaka mora biti udaljen minimalno
1m od gorivih materijala.

Slika 4.41. Raspored tlaka kroz kotao i dimnjak
Slika 4.42. Spoj na dimnjak pojedinih kotlova i ureaja za grijanje i preporuene visine dimnjaka
4.8. Posebnost grijanja na plin i EL loivo ulje
4.8.1. Plinski aparati i instalacija
Kod postavljanja plinskog grijanja i instalacije plina potrebno je potovati
zahtjeve lokalnog plinskog distributera. Investitor mora prije poetka radova
osigurati suglasnost za dimnjak, postavljanje instalacije i prikljuivanje troila.
Ukoliko se radi o tekuem naftnom plinu, tada se postavljanje spremnika za
UNP i izvoenje instalacije mora provesti prema vaeoj zakonskoj regulativi
kao i preglede u toku uporabe.
Plinska troila (kotlovi, grijalice) mogu se, ovisno o snazi, postaviti u prostorije
samo ako su iste dovoljnog volumena i odgovarajue prozraivane. Veliine
prostorija, otvori za zrak i ostale mjere propisane su zakonskom regulativom.
4.8.2. Ureaji na EL loivo ulje i instalacija
Kod postavljanja instalacije i spremnika za sustav grijanja na EL loivo ulje
potrebno je pridravati se vaee zakonske regulative kojom su propisani:
zahtjevi za postavljanja spremnika na otvorenom, u objektu ili
ukopanog spremnika
elementi instalacije za dobavu loivog ulja od spremnika do
troila i opremu spremnika
poarna sigurnost.
Isto tako treba redovito odravati spremnik i instalaciju kako ne bi dolo do
taloenja neistoa u istima.
4.9. Zakonska regulativa i norme
Zakon o gradnji NN
Zakon o zatiti zraka NN 48/95
Pravilnik za stupnjeve djelovanja novih toplovodnih kotlova na tekue i
plinovito gorivo NN 135/05
Pravilnik za plinske aparate NN 135/05
Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama
NN 79/05
Uredba o graninim vrijednostima oneiujuih tvari u zrak iz
stacionarnih izvora NN 140/97
HRN EN 12831 Nain prorauna gubitaka topline
HRN EN 832 Proraun koritenja energije za grijanje
HRN EN ISO 13789 Toplinske znaajke zgrada, koefcijent transmisijskih
toplinskih gubitaka-nain prorauna
HRN EN 12829 Sustavi grijanja u zgradama-izvedba sustava toplovodnog
grijanja
HRN EN 12098-1 Kontrola sustava-ureaji za kontrolu sustava
toplovodnog grijanja s kompenzacijom vanjske temperature
HRN EN 12098-2 Kontrola sustava grijanja-ureaji za optimalnu kontrolu
ukljuivanja toplovodnog grijanja
HRN EN ISO 16484-1 Sustavi kontrole zgrade-pregled i defnicije
HRN EN ISO 16484-2 Sustavi kontrole zgrade-KVG kontrolni sustav
funkcionalnosti.
Literatura:
1.Recknagel-Sprenger, Prirunik za grijanje i klimatizaciju, R. Oldenburg Verlag Gmbh, Munchen, 2002.
2. Jan.F. Kreider, Heating and cooling of buildings-Design for effciency, McGraw-Hill, Inc., 1994.
3. R.G.Brown, Application Guide AG 3/96, Radiant heating, BSRIA, Bracknel, UK, 1996.
4. D. Klass; Biomass Renewable Energy, Fuels and Chemicals, Academic Press, 1988.
5. P. Quaak, H. Knoef, H.E. Stassen; Energy from Biomass, Review of Combustion and Gasifcation Technologies, World Bank, 1999.
5. Ventilacija i hlaenje stambenog
prostora
5. VENTILACIJA I HLAENJE STAMBENOG PROSTORA
5.1. Ventilacija
Zadaa ventilacije u zgradama je kontinuirana zamjena oneienog zraka iz
prostorije, svjeim zrakom iz slobodne atmosfere radi odravanja potrebnih
higijenskih uvjeta neophodnih za zdrav i ugodan boravak ljudi. Uloga ventilacije
je takoer zagrijavanje zraka ukoliko je potrebno, odstranjivanje suvine vlage
i tetnih plinova iz prostora, te rashlaivanje zraka u ljetnom razdoblju.
Tehniki propis o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije
zgrada NN 03/07, propisuje tehnika svojstva za sustave ventilacije, sustave
djelomine klimatizacije te za sustave klimatizacije u zgradama, zahtjeve za
projektiranje, izvoenje sustava, uporabljivost, odravanje.
Za stanje ljudskog tijela vaan je osjeaj udobnosti i neudobnosti koji
regulira ponaanje tijela, ovisno o prilikama u kojima se ono nalazi. Osjeaj
neudobnosti moe se poveati od najobinijeg osjeaja dosade pa sve do
osjeaja munine.
Za ugodno stanovanje i ouvanje zdravlja i pune radne sposobnosti osoba,
vane su sljedee preporuke [1]:
Temperatura zraka zimi u stambenim bi prostorijama trebala bit 21
1 C. Ljeti su ugodne temperature izmeu 24 i 26 C.
Odstupanja srednje temperature obodnih povrina od
temperature zraka, ne smije iznositi vie od 2 do 3 C.
Zimi je udobna relativna vlanost zraka od 40 % do 50 %, a ljeti 50
5 %. Vrijednosti ispod 30 % medicinski su nepoeljne, jer imaju
za posljedicu isuivanje dinih puteva.
Brzina strujanja zraka u zoni boravka osoba trebala bi biti od 0,1 do
0,3 m/s.
Ventilacija prostorija moe biti prirodna i mehanika.
Prirodna ventilacija se odvija putem:
infltracije zraka kroz zazore prozora i vrata, te zidova
otvaranjem prozora i vrata
izmjene zraka kroz ventilacijske kanale.
Mehanika ventilacija dijeli se na:
odsisnu ventilaciju (odsisavanje oneienog zraka kroz
kanale)
tlanu ventilaciju (dovoenje svjeeg zraka kroz kanale)
odsisno-tlanu ventilaciju.
5.1.1. Prirodna ventilacija
Pod pojmom prirodne ventilacije podrazumijeva se izmjena zraka u prostoriji
koja je posljedica razliite temperature zraka u prostoriji i izvan nje, te strujanja
uslijed vjetra.
Prirodna ventilacija ostvaruje se kroz prozore, kontrolirane otvore na proeljima
zgrada ili ventilacijskim kanalima, te manjim dijelom kroz zidove.
Prodor zraka kroz zazore infltracija
Infltracija je dotok vanjskog zraka u prostoriju kroz zazore na prozorima
i vratima, a manjim dijelom kroz zidove, te kroz vanjska vrata pri ulaenju
i izlaenju iz objekta. Ako je unutarnja temperatura zraka via od vanjske
temperature zraka, kao to je zimi u grijanim prostorijama, uslijed razlike u
gustoi toplijeg i hladnijeg zraka, pritisak zraka na vanjski zid rasporeuje se
prema slici 5.1. Pri tome iznad sredine prostorije nastaje mali pretlak, a ispod
sredine prostorije mali potlak u odnosu na tlak vanjskog zraka.
Slika 5.1. Raspored tlaka zraka u grijanoj prostoriji zimi [2]
Prodor svjeeg zraka u prostoriju procesom infltracije, ovisi o veliini zazora
na vanjskim prozorima i vratima. U stambenim prostorijama zimi se broj
izmjena zraka kree od 0,3 do 0,8 h
-1
. Novija gradnja prozora koja tei to
boljoj toplinskoj karakteristici prozora, esto ima samo 0,1 h
-1
. Da bi se
izbjegla poveana koncentracija tetnih plinova u takvim objektima, potrebno
je provjetravati prostoriju otvaranjem prozora. Minimalni broj izmjena zraka u
jednom satu u stambenoj prostoriji ne smije biti manji od 0,5 h
-1
.
Prema podacima iz strune literature u tablici 5.1. su dane vrijednosti o
preporuenom broju potrebnih izmjena zraka za razliite vrste prostora.
Tablica 5.1. Iskustveni broj izmjena zraka u satu za razliite vrste prostora [1]
Vrsta prostora
Broj izmjena zraka u satu
(h
-1
)
Prostorije za rad i boravak 3 - 5
Kuhinje (za vrijeme kuhanja) 15 - 30
Spremita za namirnice 10 - 30
Spavaonice 3 - 6
Kupaonice 4 - 8
Nunici 4 - 9
Stubita 4 - 8
Pojedinane garae 3 - 6
Ventilacija otvaranjem prozora i/ili balkonskih vrata
Prirodna je ventilacija kroz otvorene prozore i balkonska vrata najintenzivniji
nain prirodne ventilacije. Priblian broj izmjena zraka koji se moe postii
u uporabi pri zatvorenom prozoru i balkonskim vratima, te pri razliitim
poloajima krila prozora i prozorskih roleta prikazani su u tablici 5.2. Navedeni
broj izmjena zraka ovisi o brzini vjetra, razlici izmeu temperatura unutarnjeg i
vanjskog zraka, vrsti prozora i roleta te rasporedu prozora u zgradi.
Predlak
Potlak
Tablica 5.2. Broj izmjena zraka pri prirodnoj ventilaciji kroz prozore i vrata
Poloaj krila vanjskih prozora i vrata
Broj izmjena zraka u
satu (h
-1
)
Prozor zatvoren, vrata zatvorena 0 0,5
Prozor otklopljen, rolete drvene sputene 0,3 1,5
Prozor otklopljen bez roleta 0,8 - 4
Prozor poluotvoren 5 - 10
Prozor potpuno otvoren 9 - 15
Prozor i vrata potpuno otvoreni (popreno
provjetravanje)
priblino 40
Pravilo je da se prostorije trebaju prozraivati otvaranjem ili poluotvaranjem
prozora, a ne samo infltracijom zraka kroz zazore i vanjske zidove. Pri tome
treba imati na umu da je kratko prozraivanje potpunim otvaranjem krila
prozora i balkonskih vrata bolje od trajnog prozraivanja kroz poluotvorena
krila vrata ili prozora.
Pri prirodnom prozraivanju kroz prozor, zrak u prostoriji, obnavlja se ulaznim
i izlaznim strujanjem zraka. Budui je vanjski zrak najee hladniji od zraka
u prostoriji, topliji zrak izlazi kroz gornji dio prozora (naroito kroz kutije za
rolete), a svjei, hladniji zrak ulazi kroz donji dio prozora.

Ventilacija kroz kanale - efekt dimnjaka
Prirodna ventilacija se znaajno moe poveati u zimskom razdoblju primjenom
ventilacijskih kanala koji vode iznad krova objekta (Slika 5.2.). Na ovaj nain
se neutralna razina tlaka pomie na viu razinu, tako da je u cijeloj prostoriji
vei potlak. Ako se istovremeno osiguraju odgovarajui otvori za dovod zraka
u prostoriju, pri dovoljnoj temperaturnoj razlici toplijeg zraka (manje gustoe)
u prostoriji od vanjskog zraka (vee gustoe), ventilacija prostora se provodi
uzgonskim efektom kroz ventilacijski kanal.
Raspoloivi tlak izazvan uzgonskim efektom iznosi [2,3]:
( )
UZg v u NZ
p g H Rl Z = +

(5.1)

v
- gustoa vanjskog zraka, kg/m
3
u
- gustoa zraka u prostoriji, kg/m
3
H
NZ
- visina od sredine donjeg otvora do neutralne zone, m
Rl - linijski otpori strujanju zraka
Z - lokalni otpori strujanju zraka
Slika 5.2. Shematski prikaz prirodne ventilacije kroz ventilacijski kanal
Protok zraka izazvan uzgonskim efektom za sluaj kad su povrine ulaznog i
izlaznog otvora jednake rauna se prema izrazu:
u v u NZ D
T T T H g A C V / ) ( 2 =
, m
3
/s, (5.2)
pri emu je:
C
D
- koefcijent istjecanja za otvor (obino 0,65)
A - slobodna povrina ulaznih otvora, m
2
T
u
- temperatura zraka u prostoriji, K
T
v
- temperatura vanjskog zraka, K.
S porastom vanjske temperature efekt uzgona slabi, da bi strujanje
bilo onemogueno s izjednaenjem temperature prostorije s vanjskom
temperaturom. Ljeti kada je temperatura okoline via od temperature prostora,
smjer strujanja zraka je suprotan, tako da kroz kanal prodire topliji zrak u
prostoriju.
5.1.2. Mehanika ventilacija
Mehanika ventilacija je prisilna izmjena zraka u prostoriji potpomognuta
djelovanjem ventilatora, odnosno dodatnom mehanikom energijom.
Odsisna ventilacija
U stambenim prostorijama mehanika ventilacija se provodi odsisavanjem
zraka iz sanitarnih prostorija i kuhinja, pri emu uslijed potlaka u ventilirane
prostore ulazi vanjski zrak ili zrak iz susjednih prostorija (Slika 5.3. ).
Slika 5.3. Mehanika ventilacija s odvodom zraka iz prostorije
Kupaonski ventilatori veinom se izvode u dimenzijama promjera 100, 120 i
150 mm (Slika 5.4.).
NZ
na susjedne prostorije i okolinu, te je time sprijeen dotok oneienog zraka
u ventilirani prostor, odnosno viak zraka struji u susjedne prostorije ili prema
okolini kroz prozore i vrata (Slika 5.6.). Zimi je potrebno zrak koji se ubacuje
u prostoriju zagrijati priblino do sobne temperature pomou grijaa zraka.
Osnovni dijelovi ventilacijske komore su ventilator, grija i fltar zraka, te kanal
za dovod zraka. Nedostatak tlane ventilacije je nemogunost povrata topline
iz sobnog zraka.
Slika 5.6. Mehanika ventilacija s dovodom zraka u prostoriju
5.2. Hlaenje (grijanje) stambenog prostora
5.2.1. Rashladne jedinice
Rashladne jedinice koje se koriste u stambenim prostorima najee su
kompresijski rashladni sustavi za hlaenje zraka, pri emu je kondenzator
hlaen zrakom.
Ljevokretni rashladni proces posreduje pri prijenosu topline izmeu toplinskog
izvora - zraka koji se hladi na isparivau, i toplinskog ponora - okolinjeg
zraka koji prima toplinu oduzetu prostoru koji se hladi, uveanu za energiju
kompresije.
Osnovne komponente kompresijskog rashladnog ureaja su:
kompresor, kondenzator, priguni ventil i ispariva
te radna tvar kao prijenosnik energije.
Kondenzator i kompresor smjeteni su u vanjskoj kondenzacijskoj jedinici, dok
su ispariva i priguni ventil smjeteni u unutarnjoj jedinici (Slika 5.7.). Budui
da ureaj ine vanjska i unutarnja jedinica u odvojenoj izvedbi, koristi se i
naziv SPLIT sustav za hlaenje zraka. Nije rijedak naziv za rashladni ureaj za
hlaenje zraka i klima ureaj. Pod pojmom klimatizacija podrazumijeva se
znatno ira priprema zraka od one u split sustavu za hlaenje zraka: regulacija
temperature, vlanosti, istoe zraka, brzine strujanje zraka, razinu buke, te
naziv klima ureaj nije najprikladniji, iako se u praksi esto koristi.
Kao radne tvari u split rashladnim sustavima koriste se halogenirani ugljikovodici
- freoni iz skupine HFC-a, koje jo nazivamo ekoloki prihvatljive radne tvari
(R407C, R410A). Jo uvijek se u postojeim ureajima koristi i radna tvar R22 iz
skupine HCFC-a, ali zbog tetnog utjecaja na razgradnju ozona, njena uporaba
u novim ureajima je zabranjena od poetka 2006. godine.
Slika 5.4. Kupaonski ventilator
Ukljuivanje ventilatora provodi se preko posebnog prekidaa ili prekidaa za
svjetlo s ugraenim mehanizmom za vremensko zadravanje. Neto moderniji
sustavi imaju osjetnik vlage koji se ugrauje u ventiliranu prostoriju.
Tablica 5.3. Karakteristike kupaonskih ventilatora
Promjer, mm Protok zraka, m
3
/h Snaga ventilatora, W
100 90 11
120 170 15
150 320 26
Centrifugalni ventilatori za odsis vlanog, masnog zraka i para od kuhinjskih
napa, pogonjeni su jednofaznim motorom 230V/50Hz s mogunou kontrole
brzine okretaja. Mogu se ugraditi u ili izvan kuhinjske nape. Izvode se s
odvajaem masnoe s prednje strane ventilatora i mogunou vaenja radnog
kola ventilatora radi lakeg ienja i odravanja. Protok zraka kree se od 200
do 480 m
3
/h. Snaga ventilatora kree se od 50 do 150 W.
Slika 5.5 Kuhinjska napa Konar (protok zraka 250 m
3
/h, snaga
ventilatora 140 W)
Tlana ventilacija
Nasuprot odsisavanju zraka iz prostorije, ureaji za tlanu ventilaciju ubacuju
vanjski zrak u prostor koji se ventilira. Prostorija se dri u pretlaku u odnosu
Slika 5.7. Split sustav za hlaenje (grijanje) zraka
Slika 5.8. Prikaz rashladnog procesa u T,s dijagramu
Princip rada rashladnog ureaja
U isparivau radna tvar isparava pri tlaku isparavanja (proces 4-1) najee
pri konstantnoj temperaturi primajui toplinu s medija kojeg hladi. Radna tvar
na ulazu u ispariva je veinom u kapljevitom stanju (stanje 4), dok je radna
tvar na izlasku iz isparivau u suhozasienom ili blago pregrijanom stanju
(stanje 1). Temperatura isparavanja je uvijek nia od temperature medija koji
se hladi na isparivau (najee je to zrak, a moe biti i kapljevina voda
ili neka smjesa vode i glikola). Na slici 5.7. prikazana je shema rashladnog
ureaja za hlaenje zraka, a na slici 5.8. rashladni proces u T,s dijagramu.
Kompresor je onaj element rashladnog ureaja koji omoguuje hlaenje
na temperaturu niu od temperature okoline. Nije mogue prirodnim putem
toplinu prenositi s tijela nie temperature na tijelo vie temperature. Da bi to
bilo mogue mora se primijeniti tehniko hlaenje. Kompresor sniavanjem
tlaka radnoj tvari, umjetno stvara hladnije tijelo od temperature tijela koje se
hladi. Kompresor usisava suhozasienu paru radne tvari s tlaka isparavanja i
komprimira ju na tlak kondenzacije (proces 1-2), odnosno na temperaturu
koja je via od temperature okoline.
Toplinu koju je radna tvar u isparivau preuzela na sebe potrebno je u
kondenzatoru predati okolini, uveanu za energiju privedenu kompresoru.
Da bi to bilo mogue temperatura radne tvari u kondenzatoru mora biti via
od temperature medija koji preuzima toplinu kondenzacije (okolinji zrak,
a moe biti i voda). U kondenzator radna tvar ulazi kao pregrijana para
(stanje 2), predajui toplinu okolinjem zraku brzo se ohladi do temperature
kondenzacije pri emu daljnjim odvoenjem topline dolazi do kondenzacije
radne tvari. Odavanjem topline okolini sadraj pare u kondenzatoru se sve vie
smanjuje, a udio kapljevine raste. Radna tvar na izlazu iz kondenzatora je sva
u kapljevitom stanju. Za bolju uinkovitost sustava poeljno je da se radna tvar
na izlazu kondenzatora pothladi za par stupnjeva, odnosno da temperatura
radne tvari na izlazu iz kondenzatora bude za 3 do 5 C nia od temperature
kondenzacije. Najvei dio izmijenjene topline u kondenzatoru ostvari se
prilikom promjene agregatnog stanja iz parne u kapljevitu fazu (izmjena
latentne topline), dok se manji dio izmjeni prilikom hlaenja pregrijanih para i
pothlaenjem kondenzata.
Toplina kondenzacije koju je potrebno predati okolini (proces 2-3) jednaka je
toplini izmijenjenoj na isparivau uveana za energiju privedenu kompresoru:
q
K
= q
o
+ w, [ kJ/kg ], (5.3.)
odnosno
k
=
o
+ P
komp
, [ W], (5.4.)
Nakon to je radna tvar predala toplinu okolinjem zraku i kondenzirala sve
pri visokom tlaku, u kapljevitom stanju ulazi u priguni ventil koji slui za
priguenje (obaranje) tlaka radne tvari s tlaka kondenzacije na tlak isparavanja,
proces 3-4. Prilikom priguenja radne tvari dolazi do ekspanzije radne tvari
pa je na ulazu u ispariva jo uvijek radna tvar najveim dijelom u kapljevitom
stanju, ali sadri i parnu fazu. Ovime je kompresijski kruni parni proces
zatvoren.
1-2 kompresija radne tvari
2-3 kondenzacija radne tvari
3-4 priguenje radne tvari
4-1 isparavanje radne tvari
Tk temperatura kondenzacije
Tp temperatura pothlaenja
Ti temperatura isparavanja
Tok temperatura okoline
To temperatura hlaenja.
Termodinamika valjanost rashladnog procesa ocjenjuje se preko faktora
hlaenja koji predstavlja omjer ostvarenog rashladnog uinka na isparivau
i privedene snage kompresoru. U veini sluajeva faktor hlaenja
h
se kree
od 2 do 4.
o o
h
komp
q
w P

= = (5.5.)
pri emu je: - q
o
- specifni uinak hlaenja, J/kg
- w - specifni rad kompresora, J/kg
-
o
- rashladni uinak isparivaa, W
- P
komp
- snaga kompresora, W.
Faktor hlaenja bit e vei kada je temperaturna razlika izmeu toplinskih
spremnika manja, odnosno manja temperatura razlika temperature konden-
zacije i isparavanja.
Podjela split sustava
Split sustavi se mogu podijeliti prema nekoliko kriterija:
Prema namjeni:
ureaji za hlaenje zraka
ureaji za hlaenje i grijanje zraka.
Prema broju unutarnjih jedinica:
monosplit sustavi, sastoje se od jedne vanjske i jedne
unutarnje jedinice
multisplit sustavi, sastoje se od jedne vanjske i vie unutarnjih
jedinica.
Prema nainu ugradnje unutarnje jedinice:
zidni
podni, parapetni, ugradbeni
podstropni
stropni: kazetni, kanalni, ugradbeni.
Svaki rashladni ureaj je dizalica topline jer omoguuje prijenos topline s
nieg na vii energetsku razinu, uz privedeni vanjski rad. U praksi se uvrijeio
naziv za dizalicu topline za rashladni ureaj koji se koristi za grijanje. Veina
dananjih rashladnih split sustava se izvode s prekretnim procesom. Ugradnjom
etveroputnog prekretnog ventila, sustav moe raditi i u modu hlaenja i u
modu grijanja (Slika 5.7.).
Za ureaj koji se koristi za hlaenje neophodno je osigurati odvod kondenzata,
vode koja je iskondenzirala na hladnim stjenkama isparivaa kada je rashladni
ureaj u radu i kada je temperatura stjenki orebrenog isparivaa jednaka ili
nia od temperature toke roenja, za stanje zraka u prostoriji.
Ako ureaj ima mogunost prekretanja procesa, potrebno je osigurati odvod
kondenzata i s vanjske jedinice. Orebreni izmjenjiva u vanjskoj jedinici za sluaj
prekretanja procesa i moda grijanja postaje ispariva. Takoer, iz navedenih
razloga potrebno je izolirati usisne cjevovode.
O smjetaju unutarnje i vanjske jedinice u dobroj mjeri ovisi uinkovitost
hlaenja prostora. Vanjsku jedinicu po mogunosti treba instalirati na sjevernu
stranu objekta, tj. na najhladnije mogue mjesto koje po mogunosti nije
izloeno izravnom sunevom zraenju s dobrom cirkulacijom okolinjeg zraka.
Ona ne smije naruavati vanjski izgled zgrade.
Regulacija split sustava
Na jednostavnijim i jeftinijim ureajima regulacija je intermitirajua (on-off) s
ukljuenim ili iskljuenim kompresorom rashladnog ureaja.
Inverterska regulacija predstavlja napredak u voenju i regulaciji rada split
rashladnog sustava. Inverterska regulacija znai frekvencijsku regulaciju broja
okretaja kompresora, ime se ostvaruje stupnjevana regulacija uinka. Drugim
rijeima, rad kompresora, a time i uinak tonije se prilagouju zadanim
uvjetima. Temperaturna su odstupanja mnogo manja nego kod intermitirajue
regulacije, pa je i udobnost primjene vea, a uz to je potronja elektrine
energije od 20 do 40% manja.
O toplinskoj kvaliteti ovojnice zgrade ovisi uinak rashladnog ureaja.
Dimenzioniranje sustava hlaenja provodi se na osnovi rashladnog optereenja
objekta (prostorija) prema smjernici VDI 2078.
Neto jednostavniji nain prorauna priblinog rashladnog uinka prostorije
Tablica 5.4. Proraun rashladnog uinka prostorije [4]
iznos x faktor
= potrebni
uinak
Povrina prozorske plohe:
- u sjeni
- izloena Suncu bez vanjskog
sjenila
- izloena Suncu s unutarnjim
sjenilom
- izloena Suncu s vanjskim
sjenilom
m
2
m
2
m
2
m
2
50
180
135
90
W
W
W
W
Povrina vanjskog zida:
- izloena Suncu i izolirana
- izloena Suncu i neizolirana
- u sjeni i izolirana
- u sjeni i neizolirana
m
2
m
2
m
2
m
2
9
23
7
12
W
W
W
W
Povrina unutarnjih zidova m
2
10 W
Povrina krova:
- izoliranog
- neizoliranog
m
2
m
2
5
1
W
W
Povrina stropa:
- ispod izoliranog krova
- ispod neizoliranog krova
m
2
m
2
10
24
W
W
Povrina poda
- izoliranog
- neizoliranog
m
2
m
2
7
10
W
W
Broj izmjena zraka u prostoriji m
3
/h 4,5 W
Broj osoba koje borave u
prostoriji
144 W
Ukupna snaga el. ureaja u
prostoriji
W 1 W
Ukupni potrebni rashladni uinak W
komp o K
P +
, W (5.7.)
Prosjeni toplinski mnoitelj, ovisno o temperaturama toplinskog izvora i ponora,
esto dosee vrijednosti od 2,5 do 4 pa i vie. To znai da za 1 kW privedene
snage kompresoru, uinak grijanja na kondenzatoru moe biti i nekoliko puta vei.
Uinkovitost dizalice topline smanjuje se s padom temperature toplinskog izvora, ali
i s porastom temperature vode na izlazu iz kondenzatora. Najee su sustavi za
grijanje s dizalicom topline namijenjeni za niskotemperaturno grijanje (temperaturni
reim vode 40/50 C) i za zagrijavanje PTV-a.
Vrijedi pravilo: to je manja temperaturna razlika izmeu temperature
toplinskog izvora i temperature toplinskog ponora (zraka ili vode koji se grije),
to e biti vei uinak grijanja, a manja pogonska snaga kompresora, odnosno
vei toplinski mnoitelj (Slika 5.10.).
Od navedenog toplinskog mnoitelja za vrednovanje energetske uinkovitosti
sustava dizalice topline relevantniji je godinji toplinski mnoitelj (Sesonal
performance factor):

K
Q
SPF
E
(5.8.)
koji je defniran kao omjer stvarno proizvedene toplinske energije dizalice
topline tijekom godine (Q
K
) kroz ukupna godinja energija utroena na pogon
kompresora, pumpi, ventilatora, te sustav odleivanja isparivaa (E).
Dizalice topline razmjerno su skupi ureaji, te se s ekonomskog stajalita ne
preporua uvijek dimenzioniranje sustava na puno optereenje, pogotovo
kad je izvor topline zrak. Ako bi se one dimenzionirale za najvee toplinsko
optereenje sustava, u veem dijelu godine bi sustav bio predimenzioniran,
osim za najhladnijih dana.
Slika 5.10. Ovisnost toplinskog mnoitelja o temperaturama isparavanja i
kondenzacije [5]
Okvirna cijena split sustava za hlaenje zraka, rashladnog uinka 3,5 kW, kree
se od 2.500,00 do 4.500,00 kn. Tom iznosu treba pridodati cijenu ugradnje
ureaja. Vie cijene odnose se na ureaje s frekvencijskom regulacijom.
5.2.2. Dizalice topline
Pod nazivom dizalica topline (engl. heat pump) podrazumijeva se openito
svaki ureaj koji prenosi toplinu sa spremnika nie temperature na spremnik
vie temperature, u kojem se toplina korisno primjenjuje. Proces dizalice topline
istovjetan je ljevokretnom rashladnom procesu.
U okolinjem zraku, podzemnim i povrinskim vodama i tlu sadrana je
toplinska energija Sunca koja se zbog niske temperature njezinih nosilaca ne
moe neposredno koristiti za grijanje, ali moe posluiti kao toplinski izvor za
dizalice topline.
Na slici 5.9. dan je shematski prikaz kompresijske dizalice topline s kompresorom,
kondenzatorom, prigunim ventilom i isparivaem. Kao prijenosnik energije
(radna tvar) koriste se R134a, R410A, R407C, R290.
Slika 5.9. Ljevokretni ogrjevni proces
Temperatura izlazne vode, koja preuzima toplinu kondenzacije Q
K,
obino
se kree od +30 do +40 C. Ako se tlak kondenzacije povea, temperatura
izlazne vode iz kondenzatora moe se povisiti do + 60 C (pa i vie), to ovisi
o ulaznoj temperaturi i protoku vode. To je takoer mogue postii i kada se za
hlaenje kondenzatora koristi zrak ili bilo koji drugi medij. Ureaj kod kojeg se
toplina mediju dovodi pri temperaturi T
ok
, a odvodi pri nekoj vioj temperaturi
T
g
(npr. predajom prostoriji koju treba grijati), naziva se dizalica topline.
Toplinski mnoitelj (faktor grijanja) dizalice topline defniran je izrazom:

K K
g
komp
q
w P

= =
(5.6.)
pri emu uinak grijanja uinak kondenzatora iznosi:
potrebno je voditi rauna o sljedee dvije stvari: temperaturi okolinjeg zraka
za danu lokaciju i stvaranju inja i leda na orebrenim sekcijama isparivaa. Loa
strana zraka kao izvora topline su varijacije njegove temperature, to znatno
utjee na toplinski mnoitelj dizalice topline. Smanjivanjem temperature
okoline smanjuje se i ogrjevni uinak dizalice topline. Ove dizalice topline se
ne dimenzioniraju na puno optereenje, odnosno za najnepovoljniju radnu
toku, jer bi u najveem dijelu godine sustav bio predimenzioniran. Ovisno
o temperaturi vanjskog zraka, toplinski mnoitelj dizalice topline kree se od
2,5 do 4.
Za stvaranje leda na lamelama i cijevima isparivaa najkritinije su temperature
vanjskog zraka od 3 do +2 C, jer kod tih temperatura vanjski zrak posjeduje
prilino veliki sadraj vlage, pa je koliina nastalog leda dovoljno velika da
zatvori kanale za prolaze zraka u isparivau. Nie vanjske temperature nisu
toliko kritine, jer je sadraj vlage u zraku veoma malen, pa je koliina nastalog
leda malena. Neeljeni utjecaj leda i odleivanje isparivaa treba uzeti u obzir
pri dimenzioniranju dizalice topline.
Na osnovi dosadanjeg iskustva s dizalicama topline za grijanje zgrada,
s vanjskim zrakom kao izvorom topline, moe se rei da se do - 7 C (-10
C) vanjske temperature moe ekonomski i pogonski opravdano upotrijebiti
dizalica topline, a ispod - 7 C (-10 C) treba upotrijebiti dodatno grijanje na
ulje, plin ili elektrinu energiju.
Nedostatak dizalica topline koje rade s vanjskim zrakom kao izvorom topline,
su visoka buka i velika koliina zraka koja je potrebna zbog njegove male
specifne topline. Hlaenjem zraka za 6 do 8 C dobivaju se optimalni odnosi
izmeu: koliine zraka, veliine ventilatora, veliine isparivaa i toplinskog
mnoitelja. Vano je primijetiti da ugradnjom etveroputnog prekretnog
ventila, ureaj u ljetno doba moe raditi u reimu hlaenja (Slika 5.7.).
Vode potoka, rijeka i jezera kao izvor topline
Naselja uz potoke, rijeke i jezera, imaju izvor topline u mnogim sluajevima
pristupaan i jeftin. Takve se vode mogu uobiajeno koristiti pri temperaturama
veim od +4 C, a kod ploastih isparivaa veim od +2 C. Niske temperature
izvora topline smanjuju toplinski mnoitelj i ekonominost dizalice topline. Na
osnovi iskustva i prorauna, temperaturna razlika vode ohlaene u isparivau
ne bi trebala biti manja od 4C (npr. od 4 do 8 C).
IZVORI TOPLINE ZA DIZALICE TOPLINE
Za postrojenje dizalice topline od najveeg su znaaja svojstva toplinskog
izvora. Moe se rei da je postrojenje za grijanje dizalicom topline onoliko
dobro, koliko je dobar njegov toplinski izvor.
Kao niskotemperaturni toplinski spremnici koriste se voda (rijena, jezerska,
morska i podzemna) zrak, otpadna toplina, Sunce ili se ispariva zakopava u
zemlju, pri emu tlo predstavlja toplinski spremnik [6].
Da bi se osigurao ekonomian rad dizalice topline, na izvor topline se postavlja
niz zahtjeva meu kojima su najvaniji sljedei:
toplinski izvor treba osigurati potrebnu koliinu topline u
svako doba i na to vioj
temperaturi (Slika 5.11.)
trokovi za prikljuenje toplinskog izvora na dizalicu topline t
rebaju biti to manji
energija za transport topline od izvora do isparivaa dizalice
topline treba biti to manja.
Slika 5.11. Kvalitativan prikaz djelotvornosti i raspoloivosti izvora topline [7]
Okolinji zrak kao izvor topline
Najvei i najpristupaniji ogrjevni spremnik topline za dizalice topline
predstavlja okolinji zrak. Orebreni izmjenjiva topline s prisilnom cirkulacijom
zraka koristi se za izmjenu topline izmeu zraka i radne tvari (Slika 5.12.).
Razlika temperature okolinjeg zraka, kao izvora topline i radne tvari koja
isparava, kree se od 6 do 10 C. Kod izbora ovakve izvedbe dizalice topline
Slika 5.12. Dizalica topline zrak-voda Slika 5.13. Dizalica topline voda-voda
Koritenje dizalice topline s ovakvim izvorima topline ekonomski je opravdano
kod vanjskih temperatura iznad granice od 0 C. Pri tom veliku ulogu imaju
poloaj i veliina rijeke ili jezera.
Jezera su zbog vee akumulacije u pogledu temperature vode obino povoljnija
od rijeka. Kod dovoljno velikih jezera i na dovoljno velikim dubinama (oko 20 do
30 m), temperatura vode u zimskom vremenu ne pada ispod 5 C. Nedostatak
ovog izvora je ogranienost njegove primjene samo na mali broj potroaa
koji lee uz samo jezero. Za potroae koji lee dalje od jezera, investicijski i
pogonski trokovi za crpljenje i povratak vode u jezero su preveliki.
Podzemne vode kao izvor topline
Temperatura podzemne vode iznosi u veini sluajeva od 8 do 12 C i ovisi o
dubini iz koje se voda crpi. Ova se temperatura tokom cijele godine neznatno
mijenja te je podzemna voda najpovoljnija kao izvor topline za pogon dizalice
topline.
Za crpljenje podzemne vode potrebna su dva bunara, crpni i ponorni (Slika
5.14.). Razmak izmeu ovih bunara treba biti to je mogue vei, a po
mogunosti ne manji od 10 m. Crpni bunar treba davati u svim vremenima
pogona dovoljnu koliinu vode, odnosno izdanost crpnog bunara je najvanija
za projektiranje ove dizalice topline.
Slika 5.14. Dizalica topline voda-voda
Tlo kao izvor topline
Tlo predstavlja ogroman toplinski spremnik, koji se moe koristiti kako za
grijanje tako i za hlaenje prostora. Iako se hlaenje moe ostvariti neposrednim
koritenjem izmjenjivaa topline u tlu, u svrhu grijanja je u pravilu potrebno
upotrijebiti dizalicu topline. Ugradnjom prekretnog ventila, dizalica topline se
naelno zimi moe koristiti za grijanje, a ljeti za hlaenje.
Glavna prednost zemlje kao izvora ili ponora topline je u njezinoj relativno
konstantnoj temperaturi ve na dubini od 2 m (od 7 do 13 C), koja omoguuje
rad dizalice topline u optimalnoj projektnoj toki, bez dnevnih i sezonskih
varijacija.
Horizontalna izvedba izmjenjivaa
Horizontalna izvedba izmjenjivaa topline (Slika 5.15.) zahtjeva nie investicijske
trokove, ali zbog nedostatka potrebne slobodne povrine esto nije primjenjiva
osim u ruralnim podrujima. Potrebna slobodna povrina je otprilike 2 2,5
puta vea od grijane povrine objekta. Najee se izmjenjiva topline polae u
tlo u obliku snopa vodoravnih cijevi na dubini od 1,2 do 1,5 m, s meusobnim
razmakom cijevi od 0,3 do 0,8 m, ovisno o sastavu i vrsti tla. Priblino na svaki
m
2
grijanog prostora treba u zemlju poloiti 1,5 do 2 m cijevi. Izmjenjivake
sekcije koje se paralelno spajaju, trebaju biti podjednake duine radi lakeg
balansiranja izmjenjivaa. Duina jedne izmjenjivake sekcije iznosi do 100 m.
Promjer polietilenske cijevi veinom iznosi 25 ili 32 mm. Uinak izmjenjivaa,
ovisno o svojstvima tla, kree se u granicama od 15 do 35 W/m
2
, pri emu
se najbolja uinkovitost dobiva za glineno tlo. Regeneracija toplinskog izvora
dogaa se zahvaljujui sunevom zraenju, kii ili rosi.
Slika 5.15. Dizalica topline tlo-voda (horizontalna izvedba izmjenjivaa u tlu)
Izmjenjivake sekcije mogu se postavljati i u kanale (rovove) ime su potrebe za
slobodnom povrinom smanjene.
Vertikalna izvedba izmjenjivaa
Vertikala izvedba buotine (Slika 5.16.) u koju se ulae izmjenjiva od 40 do
150 m (200 m) dubine esto je prihvatljiva u gusto naseljenim podrujima,
pogotovo na mjestima gdje je okoli ureen, pri emu dolazi do minimalnih
promjena vanjskog izgleda okoline. Ovakvi su sustavi iroko prihvaeni u
razvijenom svijetu, u emu prednjae vedska, SAD, Austrija, Njemaka,
vicarska.
Koliko se topline moe oduzeti tlu ovisi o njegovom sastavu i vlanosti, te
mjestu polaganja izmjenjivaa topline (Tablica 5.5.). Do sada provedena
istraivanja, kao i u praksi instalirani sustavi, pokazuju da je temperatura tla
na dubini od 2 m otprilike 7 do 10 C, a na dubini do 100 m temperatura tla
se kree izmeu 10 i 13 C.
Izmjenjiva (tvorniki predmontiran) se u tlo polae u dvije osnovne izvedbe:
kao dvostruka U cijev
kao koaksijalna cijev, pri emu kroz unutarnju PE cijev struji
hladni medij (voda + glikol), dok se kroz vanjsku metalnu
cijev zagrijani medij vraa na ispariva.
Ekonomski pokazatelji primjene dizalica topline
Dizalice topline smatraju se visokouinkovitim sustavima za dobivanje toplinske
energije. U primjeni dizalica topline prednjae Austrija, vedska, vicarska,
Njemaka i SAD. Primjenjuju se u svim veliinama, od onih najmanjih za
grijanje stanova, pa sve do toplinskih sustava itavih naselja.
Prepreku u njihovoj primjeni predstavljaju vei investicijski trokovi (primjer
koritenja tla u vertikalnoj izvedbi izmjenjivaa), u odnosu na konvencionalne
sustave grijanja. Trokovi pogona koji su npr. znatno manji u odnosu na uljne
kotlove, najvie ovise o cijeni elektrine energije, dok trokovi ulaganja ovise o
primijenjenom toplinskom izvoru i uinku dizalice topline.
Toplinski uinak dizalica topline koje se koriste u kuanstvima kree se od 2 do
12 kW, pri emu pogonska snaga kompresora iznosi od 0,7 do 5 kW. Isplativost
njihovog koritenja ponajvie ovisi o investicijskim trokovima i odnosu cijena
elektrine energije i ostalih energenata poput plina i ulja. Tako je primjerice
cijena energije dobivene uz pomo dizalice topline 2 do 4 puta nia od one
dobivene iz lo ulja, odnosno 0,7 do 1,3 cijene energije iz plina (Tablica 5.7.).
Nedostatak u njihovom radu je ovisnost o promjenjivoj temperaturi toplinskog
izvora (npr. zraka), koja znatno utjee na uinkovitost sustava.
Tablica 5.7. Cijena toplinske energije iz razliitih izvora energije
Energent kn/MJ kn/kWh
Elektrina energija
NT 0,108 0,39
VT 0,205 0,75
Prirodni plin ( = 0,94) 0,063 0,228 2,08 Kn/m
3
Lo ulje (EL) (= 0,9) 0,175 0,63 5,72 kn/lit
Dizalica topline
(
g
= 2,5)
NT 0,043 0,16
VT 0,082 0,3
Ekonomski pokazatelji bi jo vie ili u prilog dizalicama topline u odnosu na
ostale izvore toplinske energije, ako bi prosjeni toplinski mnoitelj dizalice
topline bio vei od 2,5, to nije rijetkost.
Slika 5.16. Dizalica topline tlo-voda (vertikalna izvedba izmjenjivaa u tlu)
Tablica 5.5. Parametri dizalice topline s vertikalnim buotinama
Uinak vertikalnog izmjenjivaa 20 85 W/m
Promjer PE cijevi: 25, 32, 40 mm
Promjer buotine 80 150 mm (250 mm)
Ispuna buotine: smjesa betonita i cementa
Toplinska vodljivost tla 1 3 W/(m K)
Kod instalacija s izmjenjivaem u vertikalnoj buotini, kod normalnih
hidrogeolokih uvjeta, uzima se da je srednji uinak izmjenjivaa s dvostrukom
U cijevi 50 W/m (prema VDI 4640, [8]). Pouzdaniji rezultati dobiju se in-situ
mjerenjima svojstava tla.
Trokovi izvedbe buotine i polaganja izmjenjivaa zajedno s ispunom iznose
od 30 do 50 /m. Navedena cijena izvedbe vertikalnog izmjenjivaa odnosi
se na Njemaku. U SAD-u cijene su neto nie. U Hrvatskoj za sad nema ire
primjene ove tehnologije, a cijena izvedbe buotine s izmjenjivaem je znatno
via u odnosu na cijene u drugim zemljama.
Dimenzioniranje sustava grijanja pa tako i grijanja pomou dizalice topline,
provodi se na osnovi ukopne potrebne topline za grijanje objekta prema EN
12831 (prije DIN 4701).
Priblino odreivanje toplinskog optereenja stambene kue na osnovi grijane
povrine prikazano je u Tablici 5.6.
Tablica 5.6. Specifno toplinsko optereenje razliitih tipova objekta [7]
Tip objekta
Specifno optereenje,
W/m
2
Pasivna kua 10
Niskoenergetska kua 40
Novogradnja (dobra toplinska
izolacija)
50
Kua (normalna toplinska izolacija)
80
Starija kua (bez posebne toplinske
izolacije)
120
Literatura
[1] M. Zagorec, P. Donjerkovi, Analiza prirodne ventilacije, Graevinar, 5/2006.
[2] H. Reknagel, E. Sprenger, E.R. Schramek: Taschenbuch fr Heizung und Klimatechnik, Oldenbourg Verlag, 2005.
[3] I. Balen, Podloge za predavanja kolegija Klimatizacija, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2007.
[4] EGE, Klima ureaji to, gdje, kako, koliko?, Zagreb, 3/2003.
[5] E. Granryd, Introduction to refrigerating engineering, Part II, Royal Institute of Technology, Stockholm, 2005.
[6] V. Soldo, Teorijska i eksperimentalna analiza dizalice topline sa solarnim kolektorima, Doktorski rad, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2004.
[7] Viessmann Serija strunih publikacija, Toplinske crpke, Zagreb, 2006.
[8] VDI Richtlinien, Ground source heat pump systems, VDI 4660, Part 2, Berlin, 1998.
Literatura
[1] M. Zagorec, P. Donjerkovi, Analiza prirodne ventilacije, Graevinar, 5/2006.
[2] H. Reknagel, E. Sprenger, E.R. Schramek: Taschenbuch fr Heizung und Klimatechnik, Oldenbourg Verlag, 2005.
[3] I. Balen, Podloge za predavanja kolegija Klimatizacija, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2007.
[4] EGE, Klima ureaji to, gdje, kako, koliko?, Zagreb, 3/2003.
[5] E. Granryd, Introduction to refrigerating engineering, Part II, Royal Institute of Technology, Stockholm, 2005.
[6] V. Soldo, Teorijska i eksperimentalna analiza dizalice topline sa solarnim kolektorima, Doktorski rad, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2004.
[7] Viessmann Serija strunih publikacija, Toplinske crpke, Zagreb, 2006.
[8] VDI Richtlinien, Ground source heat pump systems, VDI 4660, Part 2, Berlin, 1998.
6. Priprema potrone tople vode
6. PRIPREMA POTRONE TOPLE VODE
6.1. Uvod
Na pripremu potrone tople vode (PTV) u prosjenom kuanstvu u kontinentalnom
dijelu R. Hrvatske otpada otprilike 20% ukupne godinje potronje toplinske
energije, dok se ostatak troi na grijanje prostora (~73%) i kuhanje (~7%).
U primorskim dijelovima taj je udio energije za pripremu PTV-a jo i vei.
Prosjeni graanin potroi dnevno oko 200-300 litara pitke vode, od ega u
prosjeku 40-70 litara otpada na potronu toplu vodu temperature 45C koja
se uglavnom koristi za odravanje osobne higijene i pranje posua. U sezoni
kada nema grijanja priprema, PTV-a predstavlja pojedinano najvei izdatak
za energiju jednog kuanstva, bez obzira koji se energent koristi. Uinkovita
priprema i koritenje PTV-a moe stoga znatno utjecati na smanjenje ukupnih
trokova za energiju u kuanstvu.
6.2. Naini pripreme potrone tople vode
Izbor naina pripreme tople vode uglavnom ovisi o broju osoba u kuanstvu,
potronji te izboru energenta.
Ovisno o potrebama kuanstva koriste se sljedei tipovi ureaja:
Protoni plinski ili elektrini bojler (< 2 osobe)
Akumulacijski plinski ili elektrini bojler (< 4-5 osoba)
Kombinirani plinski bojler za PTV i grijanje prostora-protoni
ili akumulacijski (< 4-5 osoba)
Kotao s indirektno grijanim spremnikom za centralnu
pripremu vode ( > 4-5 osoba)
Solarni kolektori sa spremnikom ( > 3 osobe)
Dizalica topline ( > 3 osobe).
6.2.1. Protoni bojleri
Elektrini bojleri
Protoni bojleri se mogu podijeliti na elektrine i plinske. Elektrini (Slika 6.1.)
se obino koriste u kupaonicama za pripremu koliina vode do 12 lit/min (pri
45C). Kod novijih ureaja postoji stupnjevita mogunost regulacije snage i
temperature vode. Prednost ovakvih ureaja je niska cijena, velika uinkovitost
u radu, mali toplinski gubici u kratkim cjevovodima, kratko vrijeme zagrijavanja.
Nedostaci su relativno velika prikljuna snaga (12-27 kW), te ovisno o tarif
(1,7-3,2) vei trokovi pripreme vode u odnosu na plinske bojlere.
Slika 6.1. Elektrini protoni bojler
Plinski bojleri
Protoni plinski bojleri (Slika 6.2.) koriste zemni ili ukapljeni naftni plin za
zagrijavanje potrone tople vode koja prolazi kroz cijevni izmjenjiva topline
u kojem voda preuzima dio topline od vruih produkata izgaranja plina
(dimnih plinova) na plameniku, koji se potom odvode u atmosferu. Plamenik
se ukljuuje po otvaranju ispusta vode (slavine) i gasi po zatvaranju. Najvei
protoni kapacitet bojlera iznosi do 11 l/min vode temperature 45 C, dok
je odgovarajua snaga 26 kW. Uslijed relativno malog raspoloivog protoka,
broj ispusnih mjesta ogranien je na 2 do 3, a koji bi se trebali nalaziti u blizini
samog bojlera kako bi se izbjeglo prekomjerno rashlaivanje vode u dovodnim
cjevovodima.
Slika 6.2. Plinski protoni bojler
Plinski protoni bojleri se odlikuju visokom efkasnou u radu (~90%),
niskim trokovima rada, mogunou regulacije snage plamenika (Slika 6.3.),
odnosno protoka i temperature vode. Nedostatak je potreba za instalacijom
dimnjaka (ili odvoda na fasadu), uestalije paljenje plamenika u odnosu na
akumulacijske bojlere, vea varijacija temperature u razdoblju neposredno
nakon paljenja plamenika. Veliki problemi u radu nastaju uslijed taloenja
kamenca u cijevima i time uzrokovanog slabijeg odvoenja topline, kada moe
doi i do pregaranja cijevi izmjenjivaa uslijed taloenja kamenca. Taloenje
kamenca je posebice izraeno kod rada s nepotrebno visoko namjetenim
temperaturama vode >55C.
Slika 6.3. Regulacija snage plamenika plinskog protonog bojlera
6.2.2. Akumulacijski bojleri
Elektrini bojleri
U akumulacijskim se bojlerima zagrijavaju vee koliine tople vode koja je
onda na raspolaganju u duljem vremenskom razdoblju na vie ispusnih mjesta.
Elektrini akumulacijski bojleri (Slika 6.4.) se koriste u kuhinjama (zapremina
do 5-10 Lit) i u kupaonicama (zapremina 50-120 Lit). Snage grijaa u
1. fltar za vodu; 2. prikljuni elementi za hladnu vodu sa zapornim ventilom; 3. zakretna sklopka za odabir uina; 4. ven-
turijeva sapnica; 5. regulator koliine vode; 6. membrana; 7. vodena glava; 8. membranski zapornik sa zatikom; 9. uklopni
kontakt za automat sko preklapanje s polovice nazivnog optereenja na puno nazivno optereenje; 10. sklopka sa strujanjem;
11. sigurnosna sklopka; 12. mrena prikljuna stezaljka; 13. ogrjevna spirala; 14. ogrjevni blok; 15. protuprovalni ventil; 16.
prikljuni elementi za toplu vodu
vode je oteana regulacija temperature vode. Prednost u odnosu na plinske i
elektrine bojlere, lei u injenici da se kao gorivo koristi ekoloki prihvatljiva
biomasa (u sluaju ureaja na drvo i pelete). Takoer prednost su i nii trokovi
u odnosu na elektrino grijanje (20-60% ovisno o tarif) i lo ulje (50%).
Slika 6.6. Kotao na kruto gorivo
6.2.3. Kombinirani plinski bojleri
Kombinirani plinski bojleri koriste se za grijanje prostora i pripremu tople vode.
Mogu se podijeliti na protone i akumulacijske.
Protoni tip
Protoni tipovi (Slika 6.7.) esto se koriste u sustavima etanog grijanja u
stambenim zgradama s vie stanova, ime se omoguava neovisna priprema i
koritenje toplinske energije u svakom pojedinom stanu. Konstrukcijom su slini
protonim bojlerima za pripremu PTV-a, uz tu razliku to se kod kombiniranih
bojlera ugrauje dodatni (ploasti) izmjenjiva topline u kojem se zagrijava
PTV vodom iz primarnog kruga, odnosno vodom prethodno zagrijanom dimnim
plinovima. U razdobljima kad nema potronje PTV-a voda iz sustava grijanja se
izravno zagrijava dimnim plinovima u cijevnom izmjenjivau.
Nazivne snage ureaja se kreu od 11 do 32 kW uz kapacitet 1,5-14 l/min
tople vode 45C. Snaga plamenika se automatski regulira u ovisnosti o
trenutnom protoku vode tako da se odrava konstantna odabrana temperatura
vode, ime se tedi energija i smanjuje emisija tetnih plinova u okoli.
Ovakvi ureaji odlikuju se visokom efkasnou u radu (90% ili 110% kod
kondenzacijskih izvedbi), u odnosu na kotlove s pomonim spremnikom za
grijanje i pripremu PTV-a kada rade u ljetnom reimu, jer su kotao i njegov
plamenik dimenzionirani za oboje grijanje prostora i zagrijavanje PTV-a (tj. za
rad u zimskom razdoblju). Smanjena potronja toplinske energije iz spremnika
u ljetnom razdoblju kod tih kotlova uzrokuje esta ukljuivanja i iskljuivanja
plamenika ime se smanjuje ukupna uinkovitost plamenika i skrauje radni
vijek cijelog ureaja, uz nepovoljan odnos toplinskih gubitaka kroz izolaciju
spremnika i iskoritene energije jer se zagrijava znatno vea koliina vode u
spremniku, s obzirom na potrebe za PTV-om.
Nedostaci kombiniranih protonih bojlera su identini onima navedenim za
protone plinske bojlere namijenjenih iskljuivo za pripremu PTV-a.

akumulacijskim bojlerima su znatno nie od onih u bojlerima protonog tipa
te iznose 1,5-2,6 kW, uz vrijeme zagrijavanja od 10 min do 3 sata ovisno o
veliini spremnika i snazi grijaa.
U odnosu na protone bojlere, topla voda je kod akumulacijskih jednolinije
temperature te je raspoloiva u kraem vremenskom intervalu nakon otvaranja
slavine. Pored nie potrebne el. snage, dodatna prednost u odnosu na elektrine
protone bojlere, lei u mogunosti zagrijavanja vode u razdobljima nie tarife
koritenjem vremenskih regulatora. Nedostaci akumulacijskih bojlera se prije
svega oituju u nioj uinkovitosti rada zbog gubitaka akumulirane topline
kroz izolaciju spremnika, te znatno duljem vremenu zagrijavanja vode na
eljenu temperaturu u odnosu na protone bojlere.
Slika 6.4. Elektrini akumulacijski bojler
Plinski bojleri
Kao i u sluaju elektrinih, plinski akumulacijski bojleri (Slika 6.5.) se
upotrebljavaju u sluajevima kada je potrebno pripremiti vee koliine potrone
vode na vie ispusnih mjesta u odnosu na sluajeve kada se koriste protoni
bojleri. Zapremina plinskih bojlera se kree u rasponu od 120 do 220 Lit, pri
emu je snaga plamenika nia no kod protonih bojlera i kree se u rasponu od
7-9 kW, uz potrebno vrijeme zagrijavanja vode na temperaturu 45C od 10-20
min. Uz sve prednosti i nedostatke u odnosu na protone bojlere, navedene
prethodno za elektrine akumulacijske bojlere, potrebno je jo istaknuti i
potrebu za instalacijom dimnjaka te znatno nie trokove pripreme tople vode
(1,7-3,2 puta) u odnosu na elektrine bojlere.
Slika 6.5. Akumulacijski plinski bojler
Bojleri na kruta goriva
Kruta goriva (drvo, peleti, ugljen) se uglavnom koriste u kotlovima za grijanje
prostora i kombiniranim peima za pripremu hrane i grijanje prostora, dok su
neto rjei ureaji koji koriste kruta goriva samo za pripremu tople vode (koja
se moe koristiti i za centralno grijanje). Takvi ureaji imaju zapreminu od 30
do 150 Lit, a u nekim sluajevima se manji akumulacijski spremnici do 10
Lit ugrauju u klasine tednjake na drva. Nedostatak ovakve pripreme tople
Slika 6.7. Protoni kombinirani plinski bojler za grijanje prostora i pripremu PTV-a
Akumulacijski tip
Kombinirani plinski bojleri akumulacijskog tipa sastoje se od plinskog grijaa
vode kojom se potom zagrijava voda u akumulacijskom spremniku najee
preko spiralnog izmjenjivaa topline (Slika 6.8.). Volumen spremnika kree se
od 100 do 150 Lit a snaga do 20 kW. Automatska regulacija snage plamenika
(30-100%) osigurava efkasan rad neovisno o potronji vode. Voda u spremniku
se dogrijava tijekom same potronje, tako da ovakvi bojleri praktino rade s
identinom snagom kao i protoni bojleri, namijenjeni iskljuivo za pripremu
PTV-a. Zbog toga je uinkovitost ovakvih bojlera via u odnosu na kombinirane
kotlove s jednostupanjskim ili dvostupanjskim plamenikom koji rade s
odvojenim spremnikom. Kombinirani bojleri akumulacijskog tipa se obino
koriste u manjim obiteljskim kuama gdje su potrebne neto vee koliine vode
na vie ispusnih mjesta u odnosu na sluajeve kada se primjenjuju protoni
tipovi. Pored kondenzacijskih izvedbi postoje i izvedbe s mogunou spajanja
spremnika na solarni krug grijanja. Prednosti i nedostaci ovih bojlera identini
su onima navedenim kod plinskih akumulacijskih bojlera za pripremu iskljuivo
PTV-a.

Slika 6.8. Akumulacijski kombinirani (kondenzacijski) plinski bojler sa i bez
spiralnog izmjenjivaa topline u spremniku
6.2.4. Kotlovi s indirektno grijanim spremnikom (centralna
priprema vode)
U kuanstvima s vie od 4 do 5 lanova vodu je prikladnije pripremati na jednom
centralnom mjestu te od tamo razvoditi do izljevnih mjesta. U tu se svrhu
najee koriste kotlovi na plin ili lo ulje kojima se zagrijava voda u zasebnom
spremniku preko izmjenjivaa topline (Slika 6.9.). Ti spremnici mogu biti fziki
odvojeni od kotlova (stojei) ili pak privreni za sami kotao (leei).
Snage kotlova koji se ugrauju u obiteljske kue (do 6-8 osoba, do 300-400
m
2
) se kreu od 16 do 34 kW a veliine spremnika od 100 do 150 Lit. Za
vee objekte ili vie kua u nizu na tritu se mogu nabaviti kotlovi snage
do 300 kW. Iako kotlovi imaju deklariranu uinkovitost >90% (>100% kod
kondenzacijskih tipova) ukupna godinja uinkovitost je znatno nia (<50%)
zbog toplinskih gubitaka koji nastaju do izljevnih mjesta, gubitaka kroz izolaciju
spremnika te gubitaka u poetnom razdoblju paljenja plamenika. Kako je
diskutirano u prethodnom poglavlju, ti su gubici posebice izraeni u ljetnom
razdoblju kod sustava koji su dimenzionirani za pokrivanje potreba i grijanja
prostora i PTV-a, kada su ukljuivanja / iskljuivanja plamenika radi odravanja
zadane temperature vode u spremnika esta jer je potronja toplinske energije
iz spremnika znatno manja. Ti se nedostaci mogu ublaiti koritenjem zasebnih
kotlova dimenzioniranih samo za pokrivanje potreba PTV-a, ime se s druge
strane poveavaju investicijski trokovi. Nadalje, ukupnu je uinkovitost
mogue podii koritenjem niskotemperaturnih i kondenzacijskih kotlova,
dvostupanjskih plamenika ili plamenika s regulacijom snage (npr. 30-100%),
te naposljetku kombiniranjem kotlova sa solarnim kolektorima. Tu je jo
potrebno istaknuti da je pravilan odabir naina regulacije od izuzetnog znaaja
za postizanje maksimalno efkasnog rada kotla i cijelog sustava.
Slika 6.9. Centralna priprema vode s kotlom i indirektno grijanim spremnikom
6.2.5. Solarni kolektori
Solarni kolektori koriste se samostalno ili u kombinaciji s klasinim kotlovima
na plin, lo ulje, elektrinu energiju ili biomasu. Zbog potrebe akumuliranja
solarne energije, zapremine spremnika su vee nego kod grijanja samo s
kotlovima, te se kreu od 200 do 300 Lit za obiteljske kue.
Sustavi za pripremu PTV-a sa solarnim kolektorima i plinskim ili uljnim
kotlovima, pored koritenja (besplatne) suneve energije, omoguuju i
smanjenje godinjeg broja ukljuivanja kotla te izbjegavanje grijanja cijelog
sustava iskljuivo kotlom (posebice u ljetnom razdoblju), ime se dodatno
doprinosi podizanju ukupne godinje uinkovitosti cijelog sustava. Detaljniji
opis solarnih sustava dan je u Poglavlju 7 .
6.2.6. Dizalica topline u pripremi PTV-a
Kako je detaljno objanjeno u poglavlju 5.2.2 pojedine vrste dizalica topline je
mogue koristiti i za grijanje prostora i zagrijavanje PTV-a (Slike 5.12-5.16).
Snage ovih ureaja za primjene u kuanstvima se kreu od 2 do 12 kW, pri
emu se pogonska el. snaga kree oko 0,7-5 kW. Kod tih se ureaja toplina
na kondenzatoru odvodi vodom umjesto zrakom, kao to je to sluaj kod split
sustava za hlaenje/grijanje zraka (Poglavlje 5.2.1).
Ploasti
izmjenjiva
topline -
voda/voda
Cijevni izmjenjiva
topline -
voda/dimni plinovi
Specifan sluaj koritenja otpadne topline iz kondenzatora za pripremu PTV
a kod jednog klasinog split sustava je prikazan kod ureaja klima-bojler
koji je patentirao prof. Orest Fabris s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i
brodogradnje u Splitu. Ureaj (Slika 6.10.) se sastoji od vanjske i unutarnje
jedinice klasinog split-sustava za hlaenje manjih prostora te spremnika
PTV-a. U ljetnom reimu ureaj hladi i grije pri emu se otpadna toplina
kondenzatora koristi za zagrijavanje PTV-a umjesto da se predaje okolinom
zraku. Kada nije potrebno hlaenje, toplina kondenzatora se moe koristiti za
zrano grijanje prostora i/ili zagrijavanje PTV-a.
Slika 6.10. Klima-bojler ureaj za grijanje i hlaenje
6.3. Spremnici PTV-a
Spremnici tople vode koji se upotrebljavaju u prethodno opisanim sustavima za
pripremu PTV-a u kuanstvima, imaju obino zapreminu od 100 do 300 Lit (Slika
6.11.). Izrauju se od nehrajueg elika ili obinih ugljinih elika s unutranje
strane zatienih slojem emajla, plastike ili premaza koji mora zadovoljiti sve
zakonski propisane zahtjeve na prikladnost za pitku vodu. Izmjenjivai topline
su obino bakrene cijevi savijene u spiralu kroz koje protjee voda zagrijana
u kotlu i kojom se onda zagrijava voda u spremniku (kod indirektno grijanih
spremnika). Drugi tip izmjenjivaa su cijevi s turbulatorima kroz koje prolaze
dimni plinovi (kod plinskih akumulacijskih bojlera). U pojedinim tipovima
spremnika nalaze se i elektrini grijai (u elektrinim akumulacijskim, solarnim
spremnicima).
Radi smanjenja toplinskih gubitaka, spremnici se izoliraju slojem mineralne
vune ili spuve debljine 5-12 cm. Takoer, radi smanjenja toplinskih gubitaka,
uputno je izolirati i sve spojne cjevovode do izljevnih mjesta i to izolacijom 2-5
cm. Toplinski gubici spremnika rastu s poveanjem temperature u spremniku,
koja stoga ne bi trebala biti znatno via od 45C. Pri temperaturama veima
od 60C dolazi do pojaanog izluivanja kamenca koji se potom taloi na
svim dijelovima sustava a pogotovo na ogrjevnim povrinama (izmjenjivaima
topline) i u samim cjevovodima. S druge strane, pri temperaturama od 25-
45C javlja se opasnost od pojaanog razmnoavanja mikrooragnizama, od
kojih najopasnija legionela moe izazvati po ivot opasno pluno oboljenje.
Stoga je potrebno sustav povremeno zagrijati na temperaturu iznad 60C.
Zatitu od taloenja kamenca mogue je provesti ugradnjom posebnog ureaja
na vodovodni prikljuak koji djeluje na smanjenje koncentracije kalcijevih,
magnezijevih, eljeznih i dr. soli u vodi, na principu elektromagnetskih tokova
ili ionske izmjene.
Kada su izljevna mjesta udaljenija od mjesta pripreme PTV-a, potrebno je
istoiti vee koliine vode prije no to se dobije topla voda na samom izljevnom
mjestu. Da bi topla voda bila raspoloiva neposredno nakon otvaranja slavine,
ugrauje se recirkulacijski vod kroz koji se voda uz pomo pumpe (ili prirodno
uslijed razlike temperatura) cirkulira u zatvorenom krugu izmeu spremnika i
izljevnog mjesta kada nema potronje. S obzirom da se time znatno poveavaju
toplinski gubici u sustavu, uputno je ukljuivanje pumpe programirati u
ogranienim razdobljima dana kada se obino troi topla voda.
Slika 6.11. Spremnik PTV-a s cijevnim izmjenjivaem
6.4. Mjerenje potronje PTV-a
Koliina energije koju voda preda ili preuzme u krugu izmjene topline mjeri se uz
pomo tzv. mjerila toplinske energije (kalorimetara). Takvi ureaji mjere protok
vode (obino ultrazvuno) te temperaturu polaznog i povratnog voda kruga
izmjene topline. Raunska jedinica izraunava iz tih podataka koliinu toplinske
energije izmijenjene u sustavu. Mjerila toplinske energije se primjerice ugrauju
u instalacije grijanja i PTV-a pojedinih stanova zgrade u kojoj se centralno
priprema topla voda ili preuzima toplina iz sustava daljinskog grijanja, ne bi li
se dobio podatak o potroenoj energiju u svakom pojedinom stanu.
Za mjerenje koliine energije potrebne za proizvodnju PTV-a u centraliziranim
sustavima (kotlovnicama), koriste se vodomjeri ugraeni na ulaz svjee vode.
Izmjereni podatak o protoku dovoljan je izraun potroene energije ukoliko je
poznata temperatura svjee i tople vode u odreenom razdoblju mjerenja.
Vodomjere i mjerila toplinske energije potrebno je umjeriti jednom godinje u
ovlatenom laboratoriju.
Literatura:
[1] H. Reknagel, E. Sprenger, E.R. Schramek: Taschenbuch fr Heizung und Klimatechnik,
Oldenbourg Verlag, 2005.
[2] E. Granryd, Introduction to refrigerating engineering, Part II, Royal Institute of
Technology, Stockholm, 2005.
7. Obnovljivi izvori energije u
kuanstvu
7. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U KUANSTVU
7.1. Suneva energija
Obzirom na probleme dananjice vezane uz poveano zagrijavanje atmosfere,
oneienje okolia, ubrzan rast cijena fosilnih goriva i predvianja o njihovom
nestajanju u skoroj budunosti, Svijet se sve vie okree prema podizanju
energetske uinkovitosti proizvodnje i potronje energije te posebice
koritenju obnovljivih izvora energije. Najvei izvor obnovljive energije je Sunce
ije zraenje dolazi na Zemlju i tamo se pretvara u druge oblike obnovljive
energije poput energije vjetra, hidroenergije, biomase, energije valova i
dr. Sunevo zraenje predstavlja daleko najvei izvor energije na Zemlji, pri
emu je godinje dozraena energija vea 15 000 puta od ukupnih svjetskih
potreba. Energija Sunca se danas direktno iskoritava uz pomo sunevih
kolektora za zagrijavanje PTV-a i grijanje prostora, uz pomo fotonaponskih
elija za proizvodnju elektrine energije ili pak pasivno u graevinama pomou
arhitektonskih mjera u svrhu grijanja i osvjetljavanja prostora.
7.1.1. Karakteristike suneve energije
Na koliinu dozraene suneve energije (insolaciju) pojedinog mjesta na
Zemlji ponajvie utjeu njegova zemljopisna irina i lokalne klimatske prilike.
U Republici Hrvatskoj godinja insolacija na horizontalnu plohu iznosi 1200-
1600 kWh/m
2
ovisno radi li se o kontinentalnom ili primorskom dijelu. Od
toga se 75% dozrai u toplijoj polovici godine (od poetka travnja do kraja
rujna), dok je u hladnijem dijelu godine, kada su potrebe za energijom najvee,
insolacija osjetno nia. U kontinentalnom dijelu na rad solarnih sustava u
zimskom razdoblju nepovoljno utjeu i niske temperature zraka koje uz nisku
insolaciju dodatno sniavaju uinkovitosti kolektora. S obzirom da je prividni
put Sunca preko nebeskog svoda u hladnijem dijelu godine krai u odnosu
na ljetne mjesece, a upadni kut znatno manji (vidi sliku 7.1.), mijenja se i kut
pod kojim je potrebno postaviti kolektor da bi se postigle najvee vrijednosti
prikupljenog zraenja. Prikaz optimalnih kuteva kolektora za pojedine mjesece
Slika 7.1. Prividno kretanje Sunca u raznim razdobljima godine
Ukoliko se kolektori instaliraju pod fksnim kutem od 37 do 43 u smjeru juga,
ukupna godinja dozraena energija na plohu kolektora e biti samo ~6% nia
od one koja bi se dozraila ukoliko bi se nagib kolektora mijenjao svaki mjesec
prema tablici 7.1. Stoga prilagodba kuta nagiba razdoblju godine ima smisla
samo kada se solarni sustav koristi iskljuivo u tom dijelu godine, kao to je
primjerice sluaj kod zagrijavanja PTV-a u turistikim apartmanima, iskljuivo
tijekom ljetnih mjeseci, kada se pri kutu 20 moe prikupiti do 13% vie
suneve energije u odnosu na prikupljenu energiju pri kutu 43. Ugradnjom
mehanizama za praenje putanje Sunca tijekom dana, mogue je prikupiti
dodatne koliine suneve energije, no takvi ureaji zbog cijene i problema
oko odravanja nisu danas jo isplativi, s obzirom na ostvareno poveanje
dozraene energije.
7.1.2. Aktivno koritenje suneve energije uz pomo sunevih
kolektora
Naini koritenja suneve energije se mogu podijeliti na pasivne, aktivne i one
za proizvodnju el. energije. U nastavku su opisani oni aktivni naini koritenja
koji imaju za cilj grijanje prostora i zagrijavanje potrone tople vode, te
proizvodnju el. energije, dok je o pasivnom koritenju suneve energije bilo
rijei u poglavlju 3.
Suneva energija se aktivno prikuplja uz pomo sunevih (solarnih) kolektora,
u naim krajevima prvenstveno u svrhu zagrijavanja PTV-a i u manjoj mjeri
grijanja prostora. Sunevi kolektori se ugrauju u sklopu solarnog sustava iji
su uz kolektor, osnovni dijelovi: akumulacijski spremnik tople vode, dodatni
zagrija (kotao, el. grija), regulacijski sklop. Sunevi kolektori se najee
montiraju na krovove kua, terase ili u vrtove, te ih se kad god je to mogue
usmjerava u pravcu juga uz odstupanje do 30 bez znaajnijeg utjecaja na
koliinu dozraene energije. Solarni spremnik ne smije biti previe udaljen od
kolektora koji ga zagrijava kako bi se to je vie mogue smanjili toplinski
gubici u spojnim cjevovodima.
7.1.2.1. Sunevi kolektori
Ploasti kolektori
Sunevi kolektor apsorbira sunevo zraenje i predaje ga tekuem nosiocu
topline (vodi ili mjeavini vode i propilenglikola) koji cirkulira izmeu kolektora
i akumulacijskog spremnika tople vode. Na naem su tritu najvie zastupljeni
ploasti kolektori uz manji broj vakuumskih. Ploasti kolektori (Slika 7.2.) se
sastoje od tanke (0.3-0.5 mm) metalne apsorberske ploe prosjenih dimenzija
(0,8-1)(1,9-2) m na koju su privrene cijevi kroz koje tee nosilac topline.
Sunevo se zraenje apsorbira u tankom premazu apsorberske ploe (apsorpcija
90-95%). Apsorbirana se toplina potom provodi kroz materijal ploe i cijevi
do nosioca topline. Apsorber s cijevima je smjeten u izolirano (min. vuna,
stiropor, spuva) kuite (metalno ili plastino) i pokriven specijalnim staklom
visoke propusnosti (90%) radi smanjenja toplinskih gubitaka od zagrijane
apsorberske ploe na okoli te zatite od vremenskih utjecaja.
Mjesec 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.
Split 65 57 43 24 10 1 6 20 37 55 64 67
Zagreb 58 53 38 24 11 2 7 20 37 51 50 52
Tablica 7.1. Prikaz optimalnih kuteva kolektora prema horizontali za pojedine mjesece u Zagrebu i Splitu
7.1.2.2. Efkasnost kolektora
Efkasnost kolektora je defnirana omjerom korisne topline, prikupljene
kolektorom i intenziteta upadnog sunevog zraenja na plohu kolektora. Na
efkasnost kolektora ponajvie utjeu svojstva premaza apsorbera te kvaliteta
privrivanja cijevi za apsorbersku plou (tj. veliina toplinskog otpora
provoenju topline prema nosiocu topline u cijevima). Na ovo posljednje
treba obratiti pozornost jer mnogi proizvoai u tehnikoj dokumentaciji uz
kolektore navode samo karakteristike premaza (apsorpcija 90-95%) i stakla
(propusnost 90%) koji su danas manje-vie standardni. Stoga je pri nabavci
kolektora uputno zatraiti i krivulju efkasnosti rada kolektora (Slika 7.5.) koja
omoguuje odreivanje efkasnosti kolektora (time i njegovog toplinskog uina),
pri proizvoljnim radnim i vremenskim uvjetima (insolaciji, temperaturi zraka i
nosioca topline) te usporedbu toplinskih karakteristika raznih modela kolektora.
Najbolje karakteristike imaju spojevi ostvareni laserskim zavarivanjem cijevi
za ravnu plou te specijalnim postupcima tokastog lemljenja. Kako se vidi
iz dijagrama na slici 7.5. efkasnost kolektora pada sa smanjenjem insolacije
i temperature zraka, te s poveanjem srednje temperature nosioca topline.
Stoga je poeljno osigurati da temperatura u kolektoru ne bude previsoka,
s obzirom na eljenu temperaturu vode u spremniku (~50C). To je mogue
postii pravilnim odabirom protoka nosioca topline (tj. pumpe i promjera
cjevovoda) te nainom spajanja i brojem kolektora u spoju.
Slika 7.5. Krivulja efkasnosti ploastog i vakuumskog kolektora
7.1.2.3. Spajanje kolektora
Kolektori se mogu montirati u paralelnom i serijskom spoju (Slika 7.6.). Paralelni
spoj omoguuje priblino jednaku temperaturu na ulazu i izlazu svakog
kolektora, dok kod serijskog spoja izlazna temperatura iz jednog kolektora
predstavlja zapravo ulaznu temperaturu u drugi. Iz tog razloga serijski spoj
omoguuje vei prirast temperature nosioca topline prilikom prolaza kroz
grupu, ali i niu ukupnu efkasnost svih kolektora u spoju zbog znatno viih
prosjenih temperatura nosioca topline od temperature vode u spremniku, te
uz sve to i vei pad tlaka. Iz tih se razloga ee koristi paralelni spoj unato
tomu to zahtijeva vee protoke, cjevovode veih promjera i dulje vrijeme
zagrijavanja vode u spremniku zbog manjeg prirasta temperature nosioca
topline u spoju (tj. manje razlike temperature izmeu nosioca topline i vode
Slika 7.2. Ploasti kolektor
Vakuumski kolektori
Vakuumski kolektori (Slika 7.3.) se sastoje od odreenog broja staklenih
vakuumiranih cijevi (6-10) u kojima se nalaze metalne (bakrene) cijevi kroz
koje protjee nosilac topline (voda, propilen glikol/voda, alkohol, freon i dr.),
preuzimajui toplinu od apsorbera koji moe biti u obliku ravne trake ili trake
obavijene oko same unutranje cijevi. Iz staklenih cijevi je izvuen zrak kako
bi se smanjili toplinski gubici s apsorbera na okolini zrak, to povoljno utjee
na krivulju efkasnosti vakuumskih kolektora koja je manje strma nego kod
ploastih (Slika 7.5.). To znai da u odnosu na ploaste, vakuumski kolektori
postiu bolju efkasnost u zimskim mjesecima, a u ljetnim omoguuju postizanje
veih temperatura. Njihov glavni nedostatak u odnosu na ploaste kolektore
je znatno via cijena koja ne prati poveanje efkasnosti te gubitak vakuuma
tijekom nekoliko godina koritenja a time i pad efkasnosti.
Slika 7.3. Vakuumski kolektor
Apsorberi
Posebnu grupu neostakljenih kolektora ine tzv. apsorberi. Napravljeni su od
UV otporne gume ili plastike, a zbog velikih toplinskih gubitaka su prikladni
samo za niskotemperaturne aplikacije (2432)C poput plivakih bazena.
Nasuprot niskoj efkasnosti i propadnja materijala uslijed izravne izloenosti
vremenskim uvjetima i UV zraenju, odlikuju ih niska cijena i jednostavnost
ugradnje.
Slika 7.4. Apsorberi sunevog zraenja za grijanje bazena
Cijevni
registar
Ploa
absorbera
Izolacija
Kuite
Pokrovno
ataklo
u spremniku). Serijski spoj se ee koristi u podrujima nie insolacije (poput
Njemake, Austrije) gdje bi paralelni spoj zahtijevao prevelike izmjenjivake
povrine u spremnicima. Protok nosioca topline kroz kolektor mora biti takav
da se u svakom paralelno spojenom kolektoru (ili serijskom spoju) ostvari
prirast temperature od 5 do 15 C. To se postie ukoliko je protok oko 30-70
Lit/h po m
2
povrine apsorbera. Nii protoci mogu uzrokovati znaajniji pad
efkasnosti zbog loijeg odvoenja topline u cijevima te previsokih temperatura
nosioca topline u kolektoru. Broj kolektora u paralelnom spoju ne bi trebao
biti vei od 5 do 6 zbog izraenijeg problema jednolike raspodjele protoka
nosioca topline kroz svaki pojedini kolektor, u sluaju njihovog veeg broja u
spoju. U serijskom spoju tih problema nema, a pad tlaka i prirast temperature
su odluujui faktori za odabir broja kolektora.

a)
b)
Slika 7.6. a) paralelni i b) serijski spoj kolektora
7.1.2. 4. Solarni toplovodni sustavi
Priprema PTV-a
Tipian solarni sustav za zagrijavanje PTV-a je prikazan na slici 7.7. Osnovni
dijelovi su kolektor, akumulacijski spremnik, cirkulacijska pumpa i regulacija.
Nosilac topline preuzima apsorbirano sunevo zraenje u kolektoru i predaje
ga vodi u akumulacijskom spremniku preko izmjenjivaa topline, koji se sastoji
od cijevi savijenih u spiralu radi bolje izmjene topline i zauzimanja manjeg
prostora. Kod veih sustava koriste se visokouinski ploasti izmjenjivai
smjeteni unutar ili izvan spremnika.
Slika 7.7. Solarni sustav s jednim spremnikom
U razdobljima nedovoljne insolacije ili poveane potronje u veini solarnih
sustava voda se dogrijava preko dodatnog izmjenjivaa topline kroz koji struji
topla voda iz kotla na lo ulje, plin, el. energiju ili biomasu. U ljetnim mjesecima
je uputno koristiti elektrini grija ugraen izravno u spremnik, s obzirom da
sustav centralnog grijanja ne radi, pa zagrijavanje cijelog kotla i vode u sustavu
nije ekonomino. El. grija i izmjenjiva topline za dogrijavanje kotlom se nalaze
u gornjem dijelu spremnika jer se topla voda nakon zagrijavanja oko izmjenjivaa
solarnog kruga die prema gornjim dijelovima spremnika. Na taj nain je
najhladnija voda uvijek u donjem dijelu spremnika u podruju oko izmjenjivaa
solarnog kruga to omoguuje rad kolektora pri niim temperaturama nosioca
topline, odnosno veu efkasnost u radu. Da bi se odrala to vea razlika
temperatura izmeu donjih i gornjih dijelova spremnika, ugrauje se dodatni
manji spremnik (Slika 7.8. ) izravno napajan svjeom vodom, ime se sprjeava
mijeanje tople i hladne vode u veem spremniku to, izmeu ostalog, povoljno
utjee na poveanje efkasnosti rada kolektora.
Slika 7.8. Solarni sustav s dvostrukim spremnikom
Sustavi namijenjeni zagrijavanju veih koliina PTV-a u turistikim objektima
(npr. apartmanima) u ljetnim mjesecima, obino se sastoje od dva spremnika
(Slika 7.24.) koji se zasebno griju. Kada temperatura u jednom spremniku
dostigne eljenu vrijednost (obino ~50C), tada automatika preko troputnog
ventila usmjerava nosilac topline na izmjenjiva drugog spremnika. U takvom
sustavu je zagrijavanje vode bre, a efkasnost vea u odnosu na sustav s
jednim spremnikom jednake ukupne zapremine.
Grijanje prostora
Sustavi koji su namijenjeni i zagrijavanju PTV-a i grijanju prostora zahtijevaju
veu povrinu kolektora i veu zapreminu spremnika. Kod takvih se sustava
javljaju problemi vika prikupljene energije u ljetnim mjesecima, koja se
onda moe koristiti primjerice za zagrijavanje bazena, apsorpcijsko hlaenje
prostora ili pak za pokrivanje znatno veih potreba za PTV-om u ljetnim
mjesecima, kao to je to sluaj s apartmanima u obiteljskim kuama i hotelima
tijekom ljetne sezone. Najvea se efkasnost sustava postie ukoliko je grijanje
niskotemperaturno, to povlai upotrebu podnog ili zidnog grijanja ili pak
veih povrina radijatora.
Sustavi s prirodnom cirkulacijom
Kod nas se na tritu mogu pronai i sustavi s prirodnom cirkulacijom nosioca
topline (Slike 7.9. i 7.10.) koji se nakon zagrijavanja u kolektoru uslijed razlike
u gustoi die do spremnika, postavljenog iznad kolektora, tamo hladi i vraa
nazad u kolektor, potiskujui toplu vodu prema spremniku. Ne zahtijevaju
regulaciju niti pumpu, no imaju manju efkasnost zbog manjih protoka
u kolektoru i veih toplinskih gubitaka ukoliko je spremnik montiran izvan
objekta. Stoga su takvi sustavi prikladni za pripremu PTV-a u manjim objektima
u ljetnim mjesecima.
Slika 7.9. Solarni sustav s prirodnom cirkulacijom
Slika 7.10. Solarni kolektor u paketu sa spremnikom s prirodnom cirkulacijom
Automatika
Zadatak automatike (regulacije) je osigurati najveu efkasnost rada solarnog
sustava. Diferencijalna automatika u solarnom sustavu upravlja radom pumpe
koja cirkulira nosioca topline izmeu kolektora i spremnika. Automatika
ukljuuje pumpu kada je temperatura na izlazu iz kolektora nekoliko C
vea od one u spremniku na mjestu neposredno iznad izmjenjivaa topline,
a iskljuuje, kada je ta razlika manja od zahtijevane. Tako se onemoguuje
rashlaivanje spremnika u razdobljima kada je temperatura u spremniku via
od one u kolektoru (za oblana vremena ili tijekom noi). Pored upravljanja
solarnim krugom, u pojedinim sustavima isti sklop automatike upravlja i radom
pumpe pomonog grijanja, el.grijaa te pumpom grijanja prostora objekta.
7.1.2.5. Dimenzioniranje solarnih toplovodnih sustava
Kod solarnih sustava namijenjenih iskljuivo pripremi PTV-a odabir broja
kolektora i njihovog nagiba te veliine spremnika, ponajvie ovisi dnevnoj
potronji vode u pojedinom dijelu godine, klimatskom podruju (kontinentalni
ili primorski dio), te orijentaciji kolektora u odnosu na strane svijeta. Tipine
vrijednosti za obitelj s 4-5 lanova su 4-6 m
2
kolektora u kontinentalnom dijelu
i do 4 m
2
u primorskom dijelu uz spremnik zapremine 200-300 Lit. Tada je
kroz cijelu godinu mogue prikupiti oko 600 kWh/m
2
toplinske energije u
kontinentalnom dijelu i oko 1000 kWh/m
2
u primorskom dijelu nae zemlje.
Ti se podaci odnose na visokouinske ploaste kolektore (Tinox apsorber)
instalirane pod kutem 45 i usmjerene prema jugu, uz pokrivanje svih potreba
za energijom u ljetnim mjesecima, te najkrae razdoblje povrata investicije
(omjer investicije i godinje utede na pojedinom energentu) koji u odnosu na
grijanje vode plinom iznosi 24 godine u kontinentalnom dijelu i 16 godina u
primorskom dijelu, te u odnosu na elektrino grijanje 8.5 odnosno 5.5 godina.
Tu je potrebno naglasiti da su kod veih sustava razdoblja povrata investicije
znatno nii jer u investiciju za solarni dio sustava ne ulazi cijeli spremnik
nego samo poveanje u odnosu na spremnik koji bi se instalirao za klasino
grijanje kotlom. Dijagrami na slikama 7.11. i 7.12. pokazuju okvirne vrijednosti
optimalne kolektorske povrine u ovisnosti o broju osoba, te iznos godinje
utede u odnosu na konvencionalne energente plin i elektrinu energiju.
Prethodno iznesene vrijednosti se odnose na sustave s kolektorima usmjerenim
prema jugu, no ukoliko nema mogunosti za postavljanje kolektora prema
jugu, potrebno je konzultirati strunjake radi odreivanja optimalne povrine
kolektora.
S obzirom na vrlo niske vrijednosti insolacije tijekom hladnije polovice godine u
naim krajevima, te posebice niske temperature u kontinentalnom dijelu koje
dodatno snizuju efkasnost kolektora (oko 35% zimi dok u ljeti >55%), uporaba
solarnih sustava za grijanje prostora zahtijeva struni odabir i dimenzioniranje
sustava uz dobru procjenu stvarnih potreba za energijom, kako bi tehniko
rjeenje sustava bilo ekonomski prihvatljivo.
7. 11 Prikaz optimalne kolektorske povrine (nagnute pod kutem od 45 prema
horizontali) u ovisnosti o broju osoba
7. 12 Godinja uteda na energiji PTV-a ostvarena koritenjem solarnog sustava
7.1.3. Fotonaponske elije
Fotonaponske elije pretvaraju energiju sunevog zraenja u elektrinu.
Napravljene su od poluvodikog materijala (najei silicija (Si)) u obliku
tankih ploica povezanih u module (Slika 7.13.). Dodavanjem malih koliina
primjesa (poput borona, fosfora) osnovnom materijalu nastaju pozitivno i
negativno nabijene poluvodike ploice koje spojene zajedno, kada ih se
osvijetli, generiraju istosmjernu el. struju u vanjskom krugu. Jakost struje
je proporcionalna intenzitetu sunevog zraenja. Tipina monokristalna Si
fotoelija proizvodi napon od oko 0.5 V i struju manju od 3 A, tako da je
potrebno spojiti vie takvih elija u seriju da bi se dobio napon vei od 12 V jer
je to nominalni napon veine baterija koje se pune uz pomo fotonaponskih
elija. Tako spojene elije formiraju fotonaponske module koji imaju
maksimalnu snagu oko 73 W (pri insolaciji od 1000 W/m
2
) i povrinu oko 0,5
m
2
(1 0,5 m). Prema tome, efkasnost ovakvih monokristalnih fotonaponskih
elija je oko 14.5%. Ovdje je potrebno naglasiti da snaga (time i efkasnost)
pada s povienjem temperature elije tako da prethodne vrijednosti mogu
biti nie u realnim uvjetima eksploatacije. Pored monokristalinih Si elija
postoje i jeftinije polikristaline elije ija je kristalna struktura manje pravilna
a efkasnost 10%, te elije od amorfnog silicija koje su daleko najjeftinije, ali
imaju malu efkasnost od samo 4%.
Elektrina energija proizvedena fotonaponskim elijama se uskladitava u
baterijama slinim onima kakve se koriste kao akumulatori u automobilima.
Punjenje/pranjenje se regulira posebnim regulatorom, a obino se ugrauje
i pretvara istosmjerne struje u izmjeninu, prikladnu za pogon ureaja u
kuanstvu (Slika 7.14.). Pretvorba kemijske energije baterije natrag u el.
energiju (gubici 20%) te ostali gubici u navedenim regulatorima i pretvaraima,
dodatno smanjuju efkasnost pretvorbe suneve u korisnu el. energiju. Zbog
male efkasnosti i jo uvijek visoke cijene (8-10 EUR/W), fotonaponske elije se
ugrauju samo tamo gdje su potrebne male snage ili ve ne postoji prikljuak
na el. mreu. Primjeri primjene su npr. planinarski domovi, radiorepetitori
na vrhovima planina, telefonske govornice uz autoceste, ulina rasvjeta,
parkirni automati, baterije za manje brodove i jedrilice itd. Cijena instalacije
fotonaponskih modula se moe smanjiti ukoliko se oni koriste kao dijelovi
krova, to je ve testirano na mnogo projekata u EU, a iji rezultati upuuju da
bi s daljnjim poveanjem proizvodnje i padom cijene, fotonaponske elije mogle
postati ekonomski konkurentne klasinim nainima opskrbe el. energijom.
Slika 7.13. Fotonaponski moduli
Slika 7.14. Nain spajanja FN modula s potroaima preko regulatora
punjenja/pranjenja baterije i DC/AC pretvaraa
7.1.4. Uporaba suneve energije u R. Hrvatskoj
Hrvatska je tijekom 70-tih bila jedna od vodeih zemalja u svijetu u promoviranju
i istraivanjima iskoritenja suneve energije (Tehniki fakultet Rijeka i Institut
R.Bokovi). Unato tome, danas primjerice jedna Slovenija ima 2-3 puta
vie instaliranih kolektora (100.000 m
2
) od nas dok Austrija ak 30 puta vie
unato upola manjoj godinjoj insolaciji. Zbog relativno velikih investicijskih
trokova u odnosu na konvencionalne sustave za grijanje i pripremu PTV-a,
veina europskih zemalja subvencionira ulaganje u opremu za iskoritavanje
obnovljivih izvora energije (Slovenija daje poticaje u iznosu od 100 EUR po
m
2
instalirane povrine kolektora, Grka vlada pokriva 50% investicije u svaki
solarni sustav, itd). ak i bez takvih poticaja, prorauni i iskustva pokazuju
da je koritenje solarnih kolektora ekonomski vrlo isplativo kao alternativa
elektrinom zagrijavanju vode koje je uobiajeno u tijeku turistike sezone
na Jadranu, odnosno grijanju na lo ulje koje je esto koriteni energent u
kontinentalnom dijelu nae zemlje.
7.1.5. Proizvoai solarne opreme
Na naem su tritu prisutni domai i strani proizvoai solarne opreme, koji se
uz proizvodnju bave i prodajom i ugradnjom te opreme. Takoer, ugradnjom se
bave i mnogi instalateri grijanja. S obzirom na specifnost solarnih sustava u
odnosu na klasine, za njihovo pravilno dimenzioniranje i instaliranje, potrebna
je visoka razina strunosti i iskustvo. Upravo zbog nedostatka toga, danas u
Hrvatskoj mnogi solarni sustavi ne zadovoljavaju potrebe korisnika i podloni
su estim ispadima iz rada. Stoga je nabolje odabir i instalaciju solarnih sustava
povjeriti dokazanim frmama s dugogodinjim iskustvom.
7.2. Biomasa
Posljednjih godina sve vie sazrijeva spoznaja, kako na lokalnom tako i na
globalnom planu, o dobrobiti pridobivanja toplinske energije iz biomase.
Izmeu razliitih vrsta biomase drvna ima najiru primjenu. Dobro osmiljeni
umski kompleksi predstavljaju odrivi izvor energije, jer se mogu obnavljati,
CO
2
su neutralni i dobra su zamjena za postojea fosilna goriva. Danas praktiki
nema tehnikih prepreka koje bi sputavale rast uporabe drveta, posebice kad
se znaju prednosti koje ona nosi. Stvaranje pozitivnog okruenja za uporabu
drvne biomase nosi sa sobom odrivo rjeenje za budue energetske potrebe.
Slika 7.15. Zatvoreni ciklus ugljika u prirodi
Na slici 7.15. prikazan je put ugljika akumuliranog u drvnoj masi, koritenoj
kao gorivo u procesu proizvodnje energije. Ako ga promatramo kao zatvoren
ciklus, nema vika CO
2
koji bi se gomilao u atmosferi kao posljedica izgaranja
drveta, ukoliko su sjea i prirast drvne mase u odrivom odnosu. Drugim
rijeima koliina drvne mase koja se troi kao gorivo, mora biti kontinuirano
nadomjetana istom koliinom rastue biomase. Samo u tom sluaju e se sav
izgaranjem nastao ugljini dioksid utroiti na rast nove biomase.
7.2.1. Biomasa kao spremnik energije
Biomasa akumulira energiju sunca pomou fotosinteze. Biomasa iz vode i
ugljinog dioksida i energije sunca tvori glukozu a pri tome se oslobaa kisik.
Za stvaranje glukoze potrebno je priblino 0,8 kWh/mol (energije po jedinici
mase). Prilikom izgaranja glukoze u zatvorenom sustavu, oslobaa se priblino,
bez topline kondenzacije vodene pare, 0,78 kWh/mol (energije po jedinici
mase glukoze). Na taj nain u biomasi akumuliranu energiju sunca dobivamo
izgaranjem u obliku toplinske energije. U procesu gorenja vee se ugljik iz
goriva s kisikom i u sluaju potpunog izgaranja nastaje CO
2
. Ukoliko izgaranje
nije potpuno, stvaraju se i drugi spojevi CO, C
x
H
y.
Drvna masa predstavlja samo jedan dio tvari biolokog podrijetla koje nazivamo
zajednikim imenom biomasa i potencijalni su obnovljivi izvori energije.
Razlikujemo drvnu masu namijenjenu iskljuivo za loenje i drvnu masu koja
predstavlja tehnoloki otpad, a moe se koristiti kao gorivo (otkorci, otpadci,
piljevina, blanjevina i sl.). Indikativan je podatak da 35 do 40% drvne mase
stabla namijenjenog za daljnju preradu ostaje kao otpad. Za neke specifne
proizvode (parketi) ta se koliina penje do 65%. Sav taj otpadni materijal veliki
je energetski potencijal.
Ciklus modernog uzgoja drvne mase namijenjene za gorivo je od 3 do 15
godina, ovisno o vrsti drveta koje se uzgaja. Prinos takvog uzgoja kree se od
10 do 15 t/ha/god to omoguava da se s 11.250 ha moe dobiti drvne mase
za pogon 30 MW elektrane koja je dostatna za opskrbu elektrinom energijom
naselja od cca 30.000 kua. Klasian uzgoj drvne mase ima ciklus od 30 do 80
godina i kod njega ogrjevno drvo predstavlja dodatni proizvod.
7.2.1.1. Karakteristike biomase
Svaka biomasa ima svojstva koja defniraju nain njezine uporabe kao
goriva, posebno njezino ponaanje u loitu, kako za izgaranje tako i za
rasplinjavanje.
Najvanija svojstva su:
Sadraj vlage
Sadraj pepela
Sadraj hlapivih sastojaka
Kemijski sastav
Ogrjevna vrijednost
Gustoa.
Kad defniramo svojstva biomase vano je navesti jesu li ona svedena na masu
koja sadri vlagu, pepeo ili na istu suhu tvar.
Slika 7.16. Defniranje svojstava biomase
Vlaga
Predstavlja koliinu vode u drvnoj masi izraenu u % njezine mase.Moe biti
svedena na vlano stanje, suho stanje ili suho stanje bez pepela. Kako vlaga
izravno utjee na ogrjevnu vrijednost goriva, bitno je znati na to je svedena.
Biomasa ima iroki dijapazon sadraja vlage, od 10% pa do 50 ili ak 70%.
Sadraj pepela
Pepeo sadri anorganske tvari (minerale), i izraava se kao i vlaga, a najee
je sveden na suhu biomasu.U biomasi ga ima:
Drvo < 0,5%
Slama itarica: 5 to 10 %
Riina slama i pljeva: 30 to 40%.
Kemijski sastav pepela i njegova koliina u biomasi vani su za konstrukciju
loita. Oni mogu izazvati probleme u loitima kotlova i rasplinjaima ukoliko
dolazi do pojave taljenja pepela.
Hlapive tvari
Kada se biomasa zagrijava na temperaturu od 400 do 500 C, ona se raspada
na hlapive tvari i drveni ugljen. U usporedbi s klasinim ugljenom koji ima
svega do 20% hlapivih tvari, u biomasi ih ima do 80%. To stvara probleme kod
izgaranja i regulacije izgaranja u ureajima.
Sastav
Sastav biomase bez pepela manje-vie je konstantan. Osnovne komponente su:
ugljik C, kisik O, vodik H i mala koliina duika N, a teinski udjeli svedeni na
suhu tvar bez pepela su dani u tablici 7.2.
Tablica 7.2. Sastav biomase
Element Simbol Teinski udio sveden na suhu tvar bez pepela
Ugljik C 44 51
Vodik H 5,5 6,7
Kisik O 41 50
Duik N 0,12 0,6
Sumpor S 0,0 0,2
Biomasa i utjecaj na okoli
Sirova biomasa sadri vrlo malo za okoli tetnih tvari. Sumpor i klor prisutni
su u vrlo malim koliinama i mogu stvarati kisele kie, pretvarajui se u SO
2
ili
HCl u procesu izgaranja.
Duik: Oksidi duika (NO i NO
2
ukupno izraeni kao NO
x
) takoer uzrokuju kisele
kie. Dva tipa NO
x
spojeva nastaju prilikom izgaranja. Termiki NO
x
nastaje
na temperaturama iznad 950 C iz N sadranog u zraku za izgaranje. NO
x

koji nastaje iz N sadranog u gorivu, stvara spojeve na niim temperaturama.
Koliina NO
x
moe se ograniiti izborom niih temperatura izgaranja ili
stupnjevitim izgaranjem.
Hlapivi ugljikovodici CxHy: Ovi spojevi mogu izgoriti ukoliko provedu dovoljno
dugo vrijeme u vruoj zoni izgaranja (minimalno 2 s). U dobro konstruiranim
loitima emisija CxHy spojeva je vrlo mala. Meutim kod loe konstruiranih
loita i otvorenih vatri emisije CxHy spojeva mogu biti znatne.
7.2.1.2. Karakteristike drvne mase kao goriva
2,5 kg drvne mase (cca 20% vlage) = 1 lit. EL loivog ulja
1 ha ume apsorbira koliinu CO2 koja nastaje izgaranjem
88.000 lit. EL loivog ulja ili 135.000 Nm
3
prirodnog plina.
Slika 7.17. Drvna biomasa kao gorivo
Ogrjevna vrijednost i vlanost drva
Ogrjevna vrijednost drveta ovisi u prvom redu o sadraju vlage u drvnoj masi
(1 kg drvne mase prosjene vlanosti 20% ima donju ogrjevnu vrijednost od
14.500 kJ). Za sve vrste biomase gornja ogrjevna vrijednost Hg svedeno na
stanje suho i bez pepela iznosi:
suhu
Hg =20.400 kJ/kg +/- 15%.
Karakteristike drvne biomase u ovisnosti o sadraju vlage su prikazani u tablici
7.3. i na slici 7.18.
Tablica 7.3. Karakteristike drvne biomase
1 prostorni metar (prm)
sirovog drveta
1 prostorni metar drveta suenog na
zraku w=15%
1500 kWh 2100 kWh
cca 800 kg cca 500 kg
1,9 kWh/kg 4,2 kWh/kg
Cijene drveta za ogrjev
Iz tablice 7.4. se vidi da je drvo kao ogrjevni materijal jeftino, te pored toga
prihvatljivo za okoli.
Tablica 7.4. Cijene razliitih vrsta goriva na EU tritu (2004. god.)
koliina EUR H
d
kWh kotla EUR/MWh
Bjelogorica 1prm2 40 2070 80% 24,00
Crnogorica 1 prm 30 1570 80% 23,80
Sjeckano drvo 1 prm 17 900 85% 28,30
Preano drvo 100 kg 20 510 90% 43,50
EL loivo ulje 1lit. 0,60 10 95% 66,60
Zemni plin 1m
3
0,40 10 95% 44,40
El. energija 1 kWh 0,09 1 100% 90,00
Onaj tko je spreman uloiti odreeno vrijeme i trud za njegovo iskoritavanje,
moe raunati da s 1 prm drvne mase zamjenjuje oko 180 lit. EL loivog
ulja. Pogledajmo to na jednom primjeru:
Tablica 7.5. Usporedni prikaz trokova grijanja na EL loivo ulje i drvo
Godinji trokovi grijanja
Domainstvo A Domainstvo B
god. potronja 4.000 lit. EL 23 prm drva
cijena 0,6 EUR/lit. 35 EUR/prm
ostali trokovi - 15 EUR/prm, piljenje
UKUPNO 2340 EUR 1150 EUR
7.2.2. Ureaji za izgaranje biomase
Izgaranje drveta
Biomasa ima svojstva koja se razlikuju od svojstava klasinih fosilnih goriva.
Osnovna razlika je u velikom sadraju hlapivih tvari, ak do 80% dok ih ugljen
sadri svega do 20%. U procesu izgaranja razlikujemo nekoliko faza:
SUENJE koje ukljuuje isparavanje vlage (100 do 150C)
IZGARANJE hlapivih sastojaka (240 do 600C piroliza i
izgaranje)
IZGARANJE drvenog ugljena (do 1400C).

Dobivanje toplinske energije iz drveta
Najstariji nain koritenja drveta je izgaranje na otvorenom. Danas postoji niz
ureaja i nekoliko naina pretvorbe energije sadrane u drvnoj masi u toplinsku
energiju.
Izgaranje u peima i kaminima
Izgaranje u kotlovima
Rasplinjavanje i izgaranje
Dobivanje tekueg goriva, plina i topline pirolizom
Slika 7.19. Pei, kamini i tednjaci
Slika 7.20. Pe na piljevinu
Toplinski uinak 25 do 40 kW, punjenje 2 x 55kg
55 kg piljevine = 30 m
3
zemnog plina
H
g
H
d
Sadraj vlage, %
O
g
r
i
j
e
v
n
a

v
r
i
j
e
d
n
o
s
t
,

k
J
/
k
g
Slika 7.18. Ogrjevna vrijednost drveta kao funkcija sadraja vlage
Mogue primjene
Kotlovi na biomasu mogu se u sustave ugraivati kao samostalni izvori topline,
u kombinaciji sa solarnim kolektorima ili kotlovima na drugu vrstu goriva. Na
slikama koje slijede prikazane su neke od tih izvedbi, a u priloenim tablicama
dan je usporedni pregled cijena sustava grijanja s ugraenim malim, srednjim i
velikim kotlovima na razliite vrste energenata.
Tablica 7.7. Cijene malih toplovodnih kotlova u Hrvatskoj (kn)
Uin kotla
25 kW
Kruto gorivo
EL loivo
ulje
Plin
Cijena kotla 5.200 3.750 3.750
Cijena pribora 600 100 100
Cijena plamenika 2.700 5.500
UKUPNO 5.800 6.550 9.350
Tablica 7.8. Cijene srednjih toplovodnih kotlova u Hrvatskoj (kn)
Uin kotla
70 kW
Kruto gorivo
EL loivo
ulje
Plin
Cijena kotla 9.000 5.400 5.400
Cijena pribora 700 100 100
Cijena
plamenika
3.100 7.900
UKUPNO 9.700 8.600 13.400
Tablica 7.9. Cijene toplovodnih kotlova u Hrvatskoj (kn)
Uin kotla
240 kW
Kruto gorivo EL loivo ulje Plin
Cijena kotla 27.800 16.900 16.900
Cijena pribora 10.700 800 800
Cijena
plamenika
10.100 19.900
UKUPNO 38.500 27.800 37.600
Za kotlove na biomasu preporua se ugradnja akumulacijskog spremnika
veliine 40 lit./kW. Na taj se nain osigurava rad kotla na priblino nazivnoj
snazi i dobrom stupnju djelovanja. U tom se sluaju mogu na instalaciju
centralnog grijanja ugraditi termostatski ventili. Ukoliko ne postoji akumulacijski
spremnik, termostatski ventili uzrokuju lo rad kotla radi priguivanja plamena
kod smanjene potrebe za toplinom.

Slika 7.21. Standardni kotao na kruto gorivo s pelet plamenikom loen peletima
i kotao na kruto gorivo s ugraenim inox spremnikom za sanitarnu vodu
Slika 7.22. Pirolitiki toplovodni kotao na drva
Slika 7.23. Veliki toplovodni kotlovi na biomasu
Tablica 7.6. Cijene pojedinih ureaja za proizvodnju toplinske energije (izvor,
Heizen mit Holz .., 2001)
Vrsta cijena po kW toplinskog uina
Kalijeva pe 100 150 EUR/kW
Kotao (toplovodni) 50 200 EUR/kW
Akumulacijski spremnik 1 EUR/lit.
Plamenik za pelete 30 100 EUR/kW
Automatsko odpepeljavanje 30 100 EUR/kW
Automatsko loenje 250 800 EUR/kW
Velika postrojenja 350 500 EUR/kW
Energane 1.000 2.500 EUR/kW
7.2.3. Preporuke
Biomasa koja se koristi kao gorivo u kotlovima mora odgovarati zahtjevima
koje navodi proizvoa kotlova, a tu se prvenstveno misli na sadraj vlage i
dimenzije:
Kotao mora biti konstruiran za odgovarajui tip biomase.
Dimnjak mora biti dimenzioniran prema snazi kotla, izraen iz
kvalitetnih materijala i izoliran.
Mora se ostvariti traen potlak dimnjaka.
Ugradnja akumulacijskog spremnika osigurava kvalitetan rad
sustava.
Drvnu biomasu potrebno je prije uporabe suiti na zraku
minimalno 12 mjeseci da se postigne traena vlaga.
Kotao treba istiti prema uputama proizvoaa, a po potrebi i ee.
Kontrolu i ienje dimnjaka treba povjeriti strunoj osobi
(dimnjaaru) svake godine.
7.3. Kogeneracija u kuama
Kogeneracija je proces koritenja primarne energije goriva za proizvodnju
dvije vrste korisne energije od kojih je jedna toplinska, a druga elektrina.
Primjer jednog kogeneracijskog ureaja je motor s unutranjim izgaranjem
koji proizvodi elektrinu energiju s efkasnou od 30%, koristei istovremeno
razvijenu otpadnu toplinu za zagrijavanje PTV-a (i grijanje prostora). Time se
ukupna efkasnost ureaja podie na 90%, ime je postignuta znaajna uteda
goriva u odnosu na sluaj kada bi se el. energija i toplinska za PTV proizvodili
u zasebnim ureajima (tada bi odnos ukupno dobivene korisne energije i
ukupno uloene energije iz goriva bio oko 60%). Pored velikih kogeneracijskih
postrojenja (npr. u termoelektranama) posebno su interesantna individualna
postrojenja koja omoguuju snabdijevanje objekata poput jedne ili vie
obiteljskih kua jeftinom el. i toplinskom energijom. Danas se na naem
tritu mogu pronai kompaktni tzv. mikrokogeneracijski ureaji el. snage oko
5 kW koji se sastoje od plinskih motora s vodenim hlaenjem (Slika 7.27.)
Prikljuivanjem kruga hlaenja na izmjenjiva topline spremnika PTV-a (i dalje
kruga grijanja), mogue je iskoristiti jo 18 kW toplinske energije za zagrijavanje
Slika 7.24. Toplovodni kotao na drvnu masu u sklopu solarnog sustava
Slika 7.25. Sustav za grijanje biomasom (peleti i sjeka)
Slika 7.26. Shema spajanja kotla na biomasu
PTV-a (i grijanje prostora). Ovakvi su ureaji posebice prikladni za objekte koji
nemaju prikljuak na el. mreu, a kao energent moe se koristiti ukapljeni naftni
plin, ukoliko ne postoji prikljuak na plinsku mreu. Pored plinskih generatora
mogue je nabaviti i one koji koriste skuplji dizel, a koji su neto robusniji i
dugovjeniji. Praktiki se svi vodom hlaeni generatori el. energije na plin ili
dizel mogu pretvoriti u kogeneracijske ureaje jednostavnim preusmjeravanjem
kruga hlaenja prema spremniku PTV-a. Glavni nedostaci proizvodnje el.
i toplinske energije uz pomo kogeneracijskih ureaja su ogranieni radni
vijek motora (do 4000 sati) koji se moe produljiti servisiranjem, te buka pri
radu. Vie informacija o ureajima moe se dobiti kod tehnike slube frme
Vaillant.
Slika 7.27. Plinski kogeneracijski ureaj
7.4. Energija vjetra
7.4.1. Openito o energiji vjetra
Vjetrovi nastaju najveim dijelom kao posljedica razliitog intenziteta
zagrijavanja/hlaenja pojedinih dijelova Zemlje. Veliki energetski potencijal
energije vjetra za proizvodnju el. energije poinje se znaajnije iskoritavati u
europskim zemljama tijekom 90-tih godina prolog stoljea, te je u velikom
porastu sve do dananjih dana (100% godinje). Zemlje predvodnice su
Njemaka i Danska s vie od 7 GW odnosno 3 GW instalirane snage. Danska
tako danas pokriva 20% svih potreba za el. energijom iz svojih vjetroelektrana.
Poslije hidroenergije, energija vjetra predstavlja najznaajniji obnovljivi izvor za
proizvodnju el. energije, tako da se u EU sa 100 GW instalirane snage planira
do 2030 pokriti 10% svih dananjih potreba za el. energijom. U R. Hrvatskoj
iskoritavanje energije vjetra je na vrlo niskoj razini, a odreeni pomaci
uinjeni su instaliranjem vjetroelektrana na Pagu (proizvede 15 000 MWh
godinje) i na brdu Trtar-Krtolin iznad ibenika (proizvede 32 000 MWh struje
godinje - dovoljno za opskrbu 10 000 domainstava). Unato tomu, interes
za vjetroelektrane je u porastu, posebice za male vjetro turbine (vjetrenjae),
koje mogu pokriti potrebe jedne obiteljske kue, a o kojima e biti vie rijei
u nastavku.
7.4.2. Karakteristike vjetroturbina
Za proizvodnju el. energije danas se najvie koriste vjetroturbine s horizontalnom
osi s jednom, dvije ili tri lopatice (Slika 7.28.), dok su one s vertikalnom osi jo
uglavnom u fazi razvoja. Za crpljenje vode koriste se turbine s horizontalnom osi i
veim brojem lopatica (npr. 12). Na vrhu stupa vjetroturbina s horizontalnom osi
obino se nalazi mjenjaka kutija s generatorom el. struje (obino izmjenine).
Vjetroturbine se pokreu pri brzinama vjetra veim od 5 m/s (18 km/h) te
postiu najveu snagu pri 15 m/s koja ostaje konstantna sve do 30 m/s (108
km/h) kada dolazi do zaustavljanja lopatica radi sprjeavanja oteenja. Iz tih
razloga esto nije mogue koristi energiju bure koja uz nau obalu na mahove
pue brzinom veom od 150 km/h. Prije instaliranja svake vjetroturbine,
potrebno je provesti mjerenja brzine vjetra tijekom jedne ili vie godina na
raznim visinama, s obzirom na to da se brzina vjetra poveava s udaljenou
od tla. Zbog velike varijacije u snazi tijekom rada, potroai koji su spojeni
na vjetroturbine moraju imati dodatni izvor el. energije, a same vjetroturbine
(vjetroelektrane) mogunost predaje vikova energije u el. mreu. Kod manjih
sustava vikovi energije se mogu spremati u akumulatore ili koristiti za grijanje
prostora ukoliko ne postoji ugovor s distributerom el. energije za otkup vikova
kroz mreu. Glavni nedostaci koritenja vjetroturbina se prije svega oituju kroz
vizualno zagaenje okolia te buku koju proizvode u neposrednoj okolini.
Slika 7.28. Vjetroturbina s horizontalnom osi i tri lopatice
7.4.3. Male vjetroturbine
Vjetroturbine se mogu podijeliti na male (do 30 kW), srednje (30-1500 kW) i
velike (>1500 kW). Visina investicije se kree od 1500 do 3000 EUR/kW za
male, 700 do 1100 EUR /kW za srednje i 1500 EUR kW za velike (offshore)
elektrane.
Male vjetroturbine (Slika 7.29.) su prikladne za proizvodnju el. energije na
primjerice svjetionicima, vikendicama, u udaljenim naseljima, za pogon
telekom. i signalnih ureaja na brodovima, crpljenje vode. Za razliku od
velikih vjetroturbina, najmanjim vjetroturbinama, kakve se koriste primjerice
na brodovima (do 100 W) se obino generira istosmjerna struja pri emu se,
kao i kod fotonaponskih elija, od dodatnog pribora koriste baterije, regulatori
punjenja i pretvarai istosmjerne u izmjeninu struju.
Vjetroturbine srednjih i veih snaga su uinkovitije i ekonominije od manjih,
no male vjetroturbine imaju nie trokove postavljanja jer nisu potrebne velike
dizalice, proizvedeni rad se moe koristiti na licu mjesta (npr. za crpljenje
vode) ili proizvodnju el. energije i manji je utjecaj na okoli. Takoer, male
vjetroturbine je mogue kombinirati s fotonaponskim elijama radi pokrivanja
varijacija u insolaciji i brzini vjetra.
Slika 7.29. Mala vjetroturbina ( 70 W) i regulator punjenja
Literatura:
[1] Twidell J., Weir T., Renewable energy resources, E&FN Spon, pp.439, London, 1997
[2] Boyle G., Renewable energy-power for sustainable future, Oxford University Press, pp.477, Oxford, 1998
[3] Duffe J.A., Beckman W.A., Solar engineering of thermal processes, John Wiley&Sons, pp.919, New York, 1991
[4] Kulii P., Novi izvori energije, k. knjiga, pp.154, Zagreb, 1991
8. Elektrina energija u kuanstvu
Slika 8.1. Primjer dnevnog dijagrama optereenja
8.2. Potronja elektrine energije u kuanstvu
U Hrvatskoj je danas vrlo teko nai kuanstvo koje nema dostupa do
elektrine energije. Veina kuanstva u Hrvatskoj opremljena je tednjakom,
hladnjakom, ledenicom za duboko zamrzavanje, perilicom za rublje, bojlerom
za pripremu tople vode te televizorom i radioprijemnikom. Takoer, u stalnom
porastu je broj kuanstava koja uz navedenu opremu imaju i suilice rublja,
perilice posua, mikrovalne penice, osobna raunala te ureaje za hlaenje
unutarnjeg boravinog prostora.
Izmeu 1992. i 2004. godine neposredna potronja energije u kuanstvima u
Hrvatskoj porasla je s 1,57 Mten (milijuna tona ekvivalentne nafte energetski
omjer 1 kgen = 11,63 kWh [1]) na 1,87 Mten (vrijednosti nisu korigirane s
obzirom na klimatsko podneblje). Na slici 8.2. lako se uoava pad u potronji
energije tijekom Domovinskog rata (1990. 1992.) te znaajniji porast u
potronji energije tijekom 1996. godine koji se moe povezati s hladnom zimom,
ali i s poveanjem ivotnog standarda jer je broj stanovnika i kuanstava ostao
gotovo nepromijenjen u odnosu na prethodne godine. Prema energetskoj
bilanci iz 2004. godine elektrina energija pojedinano zauzima najvei udio, i
to u iznosu od 32% ukupne energije potroene u kuanstvima [2].
Slika 8.2. Potronja energije u kuanstvima u Hrvatskoj od 1990. do 2004.
godine [2]
U prikazanom razdoblju sasvim se jasno uoava i trend rasta potronje elektrine
energije u kuanstvima. Potronja elektrine energije u kuanstvima je 1992.
godine iznosila oko 4.050 GWh, dok je 2004. godine dosegnula vrijednost
od oko 6.070 GWh [2]. U ukupnoj godinjoj potronji elektrine energije u
Hrvatskoj u 2004. godini (ukljueni svi gubici i potronja energetike) kuanstva
sudjeluju s 35,7% [1]. Prema [2] broj kuanstava u Hrvatskoj u 2004. godini
8.ELEKTRINA ENERGIJA U KUANSTVU
8.1. Uvodno o elektrinoj energiji
Ako bi se pokuala formirati ljestvica prioriteta dananjih ljudskih potreba, uz
uvaavanje dostignua modernog doba i nain ivota suvremenog ovjeka,
elektrina energija bi na toj ljestvici gotovo sigurno zauzimala vrlo visoko
mjesto. Dananji ivot u razvijenom svijetu je jednostavno nezamisliv bez
elektrine energije. Elektrina energija u kuanstvima koristi se za rasvjetu,
kuhanje, omoguava rad raunala, TV prijamnika, perilice rublja te ostalih
elektrinih i elektronikih ureaja. U industriji se elektrina energija koristi za
rad razliitih strojeva i alata, raunala, rasvjetu proizvodnih hala itd. Zamisliti
ivot bez javne rasvjete za koju se opet koristi elektrina energija je gotovo
nemogue. A odakle dolazi elektrina energija?
Elektrina energija se preko elektroenergetskog sustava dostavlja u stanove,
kue i tvrtke. Osnovna karakteristika i zadatak elektroenergetskog sustava
(EES) je osiguravanje ravnotee izmeu proizvodnje i potronje elektrine
energije u svakom trenutku. Da bi elektroenergetski sustav mogao izvriti
taj zadatak, potrebno ga je kontinuirano odravati, razvijati i graditi. Stalan
porast potronje elektrine energije zahtijeva i stalnu izgradnju EES-a, odnosno
postrojenja za proizvodnju, prijenos i distribuciju elektrine energije. Razvoj
i izgradnja EES-a je vrlo sloen i skup tehnoloki proces jer su investicije u
elektroenergetske objekte izrazito velike i jer im je razdoblje povrata prilino
dugo (esto i preko 30 godina).
Proizvodnja elektrine energije se realizira u elektranama. Dakle, elektrane
su postrojenja za proizvodnju elektrine energije a njihova osnovna podjela
napravljena je prema pogonskom gorivu koje koriste. Tako su na primjer
hidroelektrane dobile ime po tome to u njima pomou vodenih turbina
iskoritava potencijalna energija vode za proizvodnju elektrine energije.
Termoelektrane su dobile ime po tome to se u njima proizvodi elektrina
energija pretvorbom toplinske energije dobivene izgaranjem fosilnih goriva ili
koritenjem drugih izvora topline (Sunce, geotermalni izvor, komunalni otpad
itd.) Nuklearna elektrana je u osnovi termoelektrana u kojoj se toplinska
energija dobiva fsijom nuklearnog goriva. Osnovni zadatak elektrana u EES-u
je proizvodnja potrebne koliine elektrine energije i to u trenutku kad to
zahtijeva potroa. Budui da ne postoji mogunost akumuliranja veih koliina
elektrine energije, u svakom trenutku mora biti zadovoljena jednakost izmeu
proizvodnje i potranje, tj. proizvodnja = potranja, a elektrane u sustavu
moraju biti tako dimenzionirane da u svakom trenutku mogu udovoljiti ovom
uvjetu. U EES-u postoji veliki broj potroaa i, naravno, svaki od potroaa troi
elektrinu energiju na nain i u trenutku kad to njemu najvie odgovara. Stoga
se i potranja za elektrinom energijom tijekom dana mijenja i ta promjena
prikazana je dnevnim dijagramom optereenja (Slika 8.1.). Osim dnevne
promjene optereenja, postoje i tjedne promjene jer ni svi dnevni dijagrami
optereenja unutar tjedna nisu jednaki, npr. dijagram optereenja u srijedu
znatno se razlikuje od onoga u nedjelju, jer je nedjelja neradni dan, pa je izmeu
ostalog smanjena industrijska potronja, a poveana potronja u kuanstvima.
Godinje doba, takoer, utjee na potranju elektrine energije, tj. dijagram
optereenja zimskog dana znatno se razlikuje od dijagrama optereenja
ljetnog dana, mada je potrebno istaknuti da se danas te razlike u razvijenom
svijetu sve vie smanjuju. Na kraju i vrste potroaa u sustavu kao i odnos
izmeu pojedinih vrsta potroaa, igraju znaajnu ulogu na oblik dnevnog
dijagrama optereenja. Tu se prvenstveno misli na stupanj industrijalizacije
zemlje ili podruja koje zahvaa pojedini sustav kao i odnos izmeu industrijske
potronje i potronje u kuanstvima.
iznosio je 1.426.210 te je godinja potronja elektrine energije po kuanstvu
iznosila oko 4.260 kWh to je malo vie od prosjeka zemalja EU-25. Na slici
8.3. prikazana je potronja elektrine energije u 2004. godini po kuanstvu u
Hrvatskoj te odabranim zemljama iz Europske unije.
Slika 8.3. Potronja elektrine energije u 2004. godini po kuanstvu u Hrvatskoj
i odabranim zemljama Europske unije [2]
Naravno, podatke sa slike 8.3 nikako ne treba promatrati, a da se ne uzme u
obzir i stupanj gospodarskog razvoja pojedine zemlje. Naime, bilo bi pogreno
zakljuiti da se na primjer u poljskim ili hrvatskim kuanstvima elektrina
energija koristi uinkovitije od prosjeka zemalja EU-15.
Prema dostupnim podacima iz 2004. godine (literatura [2]) napravljena je i na
slici 8.4. prikazana bilanca potronje elektrine energije u sektoru kuanstva.
Slika 8.4. Bilanca potronje elektrine energije u sektoru kuanstva u Hrvatskoj u
2004. godini [2]
Na slici 8.4. sasvim se jasno vidi kako se skoro jedna treina ukupno utroene
elektrine energije u hrvatskim kuanstvima koristi za grijanje prostora i
pripremu sanitarne tople vode. Naravno, u kuanstvima u kojim se elektrina
energija koristi za grijanje i pripremu tople vode, njen udio u ukupno utroenoj
energiji je bitno vei i vrlo esto prelazi i 60%. Prikazana bilanca se odnosi na
cijeli sektor kuanstva i treba uzeti u obzir da se u dobrom dijelu kuanstava za
grijanje i pripremu tople vode koriste drugi energenti kao na primjer prirodni
plin ili toplina iz javnog toplinskog sustava. Osuvremenjivanjem sustava
grijanja i pripreme sanitarne tople vode te zamjenom elektrine energije
prirodnim plinom, ukapljenim naftnim plinom ili eventualno biomasom,
otvorio bi se veliki potencijal za smanjenje potronje elektrine energije
u kuanstvima. Ukoliko je elektrina energija jedini dostupan energent za
grijanje prostora ugraivanjem dizalice topline, umjesto elektrinih radijatora
ili pei, moe se, uz zadravanje istoga stupnja ugodnosti boravka u prostoru
smanjiti potronja elektrine energije za dva do etiri puta. Instalacijom dizalice
topline uz grijanje zimi, isti ureaj se koristi i za eventualno hlaenje prostora
u ljetnim mjesecima.
Veliki udio elektrine energije koja se troi u kuanskim aparatima (hladnjaci,
ledenice, perilice, suilice itd.) te za kuhanje (tednjaci, penice), ukazuje
na injenicu da se u Hrvatskoj jo uvijek koristi razmjerno veliki broj starih,
energetski manje uinkovitih, elektrinih ureaja.
Visina ukupnih trokova u kuanstvu izravno ovisi o potronji elektrine
energije pojedinih kuanskih ureaja. Prema istraivanju tvrtke GfK Hrvatska
d.o.o. na reprezentativnom uzorku (osobna anketa) od tisuu kuanstava u
prosincu 2005. godine, opremljenost kuanstava i starost pojedinih kuanskih
ureaja u Hrvatskoj (vidi tablicu 8.1.) pokazuje da su mogue znaajne utede
u potronji elektrine energije ukoliko se potroai prilikom zamjene ili kupnje
novih ureaja odlue i na kupnju nove generacije neto skupljih ureaja koji
troe manje elektrine energije. To su svi oni ureaji s posebnom oznakom
energetske uinkovitosti koji svojim kupcima donose trajno nie kuanske
trokove i smanjuju ukupnu potronju elektrine energije u cijeloj zemlji.
Prema rezultatima ankete [3] perilicu rublja ima 98% kuanstva u Hrvatskoj. Od
ukupnog broja priblino 80% perilica, staro je do 10 godina. Preostalih 20%
nalazi se u skupini koju e se polako trebati zamijeniti novim ureajima jer se
njihov ivotni vijek blii kraju. Namjeru kupnje novih perilica pokazalo je 6%
kuanstava, od ega 4% eli kupiti klasinu, a 2% sa suilicom. Samostalna
suilica rublja koristi se u tek 5% kuanstava i sasvim oekivano veina ih
je starosti do 5 godina. Oko 4% kuanstava eli ovaj stroj nabaviti u 2006.
godini.
Perilica posua je kuanski ureaj koji koristi priblino 30% kuanstava dok
oko 4% kuanstava ima namjeru kupiti novu perilicu posua tijekom 2006.
godine.
Hladnjak je uz perilicu rublja jo jedan obvezni ureaj u kuanstvima. Oko 56%
posjedovanih hladnjaka ima jedna vrata (oko 20% uope nema odjeljak za
zamrzavanje hrane, a 36% ima). Ostatak ine vei kombinirani hladnjaci koji
imaju dvoja vrata tj. odvojene dijelove za uvanje hrane i za zamrzavanje.
Preko 20% kuanstava ima hladnjak ija starost prelazi 10 godina. Namjeru
kupnje u 2006. godini iskazalo je oko 6% kuanstava (pri emu je jednak omjer
onih koji ele manji hladnjak s jednim vratima i vei s dva odvojena dijela/
vrata). Kompletnu sliku o uvanju hrane u kuanstvima dobiva se tek kada
se podaci o posjedovanju hladnjaka usporede s podacima o broju ledenica.
Ledenicu posjeduje 65% kuanstava, od ega ih veina ovaj ureaj ima u obliku
krinje (76%), a manji dio ima stojei ormar za zamrzavanje (24%). Ledenice
su openito najvie zastupljene u sjevernoj Hrvatskoj i u Slavoniji (preko 80%)
u koje se stavlja hrana osigurana u vlastitoj proizvodnji, odnosno iz ire obitelji
[3]. Oko 35% ledenica starije je od 10 godina to se moe povezati i s injenicom
da je krajem osamdesetih i poetkom devedesetih, postojao relativno veliki
trend pripreme zimnice koji je zadnjih godina u velikom padu, posebice u
gradovima. Naime, zamjenu ili kupnju novog zamrzivaa u 2006. godini planira
tek oko 3% kuanstava. To su prvenstveno krinje, a tek zanemarivo mali
broj kuanstava (0,3%) eli kupiti stojei ormar za zamrzavanje.
Ugradbene elektrine penice ima oko 16% kuanstava. Veina kuanstava u
Hrvatskoj ima kompletan tednjak (elektrini ili plinski) s elektrinom penicom.
Samo oko 2% kuanstava iskazalo je namjeru kupnje ugradbene elektrine
penice u 2006. godini.
Tablica 8.1. Opremljenost kuanstava pojedinim kuanskim ureajima [3]
Posjedovanje
(prosinac 2005.)
Plan nabave
(tijekom 2006.)
Starost <5
god.
Starost >5 <10
god.
Starost >10
god.
Perilica rublja 98% 6% 39% 41% 20%
klasina
sa suilicom
94% 4%
4% 2%
Suilica rublja 5% 2% 84% 16% -
Perilica posua 29% 4% 74% 26% -
Hladnjak 100% 6% 39% 39% 22%
1 vrata
2 vrata
56% 3%
44% 3%
Ledenica 65% 3% 31% 34% 35%
Elektrina penica 94% 5% 38% 34% 28%
u tednjaku
ugradbena
84% 3%
16% 2%
Ureaj za hlaenje/grijanje boravinog
prostora
23% 5% 90% 10% -
Ureaj za hlaenje/grijanje boravinog prostora ili popularno nazivan i
klima ureaj (to je potpuno krivi izraz jer klimatizacija nuno podrazumijeva
pripremu i dovoenje svjeeg zraka) je zbog relativno pristupane cijene, ali i
toplijih godina sve vie prisutan i u kuanstvima. Gotovo etvrtina kuanstava
u Hrvatskoj danas ima taj rashladni ureaj, a 90% ugraenih staro je do 5
godina. Najee slue za hlaenje i grijanje (77%), a samo manji dio za
hlaenje (23%). Namjeru kupnje ovoga ureaja iskazalo je oko 5% kuanstava
(hlaenje i grijanje 3%, te samo za hlaenje 2%). Prema podacima Svjetske
meteoroloke organizacije posljednjih devet godina iz razdoblja od 1995. do
2004. godine (izuzetak je 1996.) je meu deset najtoplijih godina u razdoblju
od 1861. godine, od kada se instrumentalno mjeri temperatura [4]. Bitno je
napomenuti da je u analiziranom razdoblju zabiljeen i karakteristian visoki
porast potronje elektrine energije tijekom ljetne sezone, od oko 4%. (izvor
[5], [6], [7], [8] i [9]).
Prikupljeni i obraeni podaci pokazuju da kuanstva u Hrvatskoj imaju znaajan
broj velikih kuanskih ureaja. Sva kuanstva koja su nabavila energetski
uinkovitije ureaje imaju i manje mjesene trokove za elektrinu energiju.
U odabiru novih ili zamjeni starih/dotrajalih kuanskih ureaja, potroaima
bi od velike pomoi trebao biti i Pravilnik o oznaavanju energetske
uinkovitosti kuanskih ureaja koji je u punoj primjeni od 1. svibnja 2006.
godine. Pravilnik je dostupan na internetu i to na stranici http://www.nn.hr/
clanci/sluzbeno/2005/2471.htm. Jedan od glavnih ciljeva Pravilnika je upravo
poticanje racionalnijeg koritenja elektrine energije kupnjom energetski
uinkovitih kuanskih ureaja.
Znaajan dio elektrine energije se u hrvatskim kuanstvima koristi za
elektrinu rasvjetu. Razvojem tehnologije danas su tzv. tedne arulje bitno
jeftinije nego to su bile prije dvadesetak godina i postale su dostupne svim
slojevima drutva.
U nastavku poglavlja o elektrinoj energiji u kuanstvima bit e vie rijei o
utedama koje se mogu ostvariti pravilnim izborom, rukovanjem i odravanjem
kuanskih ureaja. Kroz primjere e biti objanjeno to donosi zamjena
standardne, tzv. obine arulje tednom aruljom odgovarajue snage, koje
su koristi od izbora kuanskih aparata vie klase energetske uinkovitosti te
kako izabrati odgovarajui tarifni model za preuzimanje elektrine energije u
kuanstvu.
8.3 Elektrina rasvjeta
8.3.1. Openito o svjetlu svjetlosne veliine
ovjek prvenstveno skuplja informacije vidom, jer je njegova okolina vizualni
svijet. Oko je najvanije osjetilo i dobiva 80% svih informacija koje ovjek
prima. Bez svjetla ovo ne bi bilo mogue svjetlo je medij koji omoguuje
vizualnu percepciju. Brzina prijenosa informacija vidom je gotovo 10 puta vea
nego sluhom [10].
Svjetlost utjee i na raspoloenje te osjeaj sigurnosti. Osvijetljenost i boja,
utjecaj sjene i izmjena svjetla i tame utjeu na trenutne osjeaje i odreuju ritam
ivota. Nedovoljno svjetlosti ili potpuni izostanak stvaraju osjeaj nesigurnosti
nedostatak informacija. Prosjean Europljanin provede 90% svog vremena u
zatvorenom, pa je zbog toga vanost umjetne rasvjete nenadoknadiva [10].
A to je zapravo svjetlost? Svjetlost je elektromagnetsko zraenje valnih
duljina od 10
-7
m do 10
-3
m koje nadrauje mrenicu u ovjejem oku i time u
organizmu izaziva osjet vida. Taj dio zraenja naziva se optiko zraenje.
A to je elektromagnetsko zraenje? Elektromagnetsko zraenje je
oblik energije, a spektar takvoga zraenja daje informaciju o njegovom
sastavu. Kompletan spektar elektromagnetskog zraenja obuhvaa od
X-zraka na visokoenergetskom, kratkovalnom podruju do radiovalova na
niskoenergetskom, dugovalnom podruju [10].
Vrlo esto se u obinom govoru koristi izraz svjetlo ime se oznaava svako
zraenje, koje uzrokuje neposredno vidljivo opaanje. Inae, svjetlost se moe
promatrati na dva naina, i to u:
fzikalnom smislu (prijenos energije u obliku
elektromagnetskih valova gornja defnicija),
osjetilnom smislu (modeliranje dijelova ljudskog oka).
Osnovna svjetlosna veliina je kandela [cd] koja je defnirana kao monokromatsko
zraenje svjetlosti frekvencije 540,015 10
12
Hz i snage 1/683 W po jedininom
prostornom kutu [11]. U kandelama se izraava intenzitet (esto se koristi i
izraz jakost) svjetlosti i to je osnovna SI jedinica.
Svjetlosni tok predstavlja snagu zraenja koju emitira izvor svjetla u svim
smjerovima. Jedinica za svjetlosni tok je lumen [lm]. To je izvedena jedinica
SI sustava - tokasti izvor svjetla ima svjetlosni tok od 1 lm kada u prostorni
kut od 1 sr zrai jakou svjetlosti od 1 cd [10]. Primjera radi svjetlosni tok
standardne arulje sa arnom niti snage 100 W iznosi 1.380 lm, a kvalitetne
fuorescentne cijevi snage 18 W iznosi 1.350 lm.
Osvijetljenost je mjerilo za koliinu svjetlosnog toka koja pada
na odreenu povrinu. Jedinica za Osvijetljenost je luks [lx] i to
je izvedena jedinica SI sustava. Lx je defniran kao osvijetljenost
1 kvadratnog metra na koju pada ravnomjerno raspodijeljen svjetlosni tok od
1 lm. Nekoliko primjera razine osvijetljenosti nalazi se u tablici 8.2 odnosno
na slici 5.5 [10]. Dakle, sve to se eli vidjeti mora biti osvijetljeno, jer je sama
svjetlost nevidljiva. Za sunana dana osvijetljenost je do 100.000 lx, u hladu
drveta 10.000 lx, a pri mjeseini samo 0,25 lx. Ipak, prilagodljivost oka doputa
da vidimo u svim ovim uvjetima.
Tablica 8.2. Primjeri razine osvijetljenosti [10]
Primjer osvijetljenost [lx]
Rasvjeta operacijskog stola 20.000 - 120.000
Sunan ljetni dan 60.000 - 100.000
Oblaan ljetni dan 20.000
Oblaan zimski dan 3.000
Dobro osvijetljeno radno mjesto 500 - 750
Pjeaka zona 5 - 100
No s punim mjesecom 0,25
No s mladim mjesecom 0,01
Slika 8.5. Primjeri razine osvijetljenosti [10]
Svjetlosna iskoristivost izvora svjetlosti defnira se kao omjer dobivenog
svjetlosnog toka izvora svjetlosti i uloene snage:
P
= [lm/W] (8.1)
gdje je:
svjetlosni tok mjeren u lm,
P elektrina snaga mjerena u W.
Svjetlosna iskoristivost pokazuje iskoristivost kojom se uloena elektrina
energija pretvara u svjetlost. Teoretski maksimum iskoristivosti, pri kojem se
sva energija pretvara u vidljivo svjetlo iznosi 683 lm/W. U stvarnosti vrijednosti
su puno manje i iznose izmeu 10 i 150 lm/W [10]. Svjetlosna iskoristivost
predstavlja jedan od osnovnih parametara za ocjenu ekonominosti rasvjetnog
sustava.
Vidljivo zraenje ovjeje oko ne opaa samo po jaini svjetlosti ve i po bojama.
Taj se osjeaj naziva podraaj boja. Pri tome je svejedno radi li se o zraenju
izvora (boja svjetlosti) ili osvijetljenom objektu (boja predmeta), jer je upravo
svjetlost jedini izvor boje na svijetu. Svjetlost je uvijek obojena, a zastupljenost
pojedinih boja moe se odrediti analizom pojedinih valnih duljina. Svjetlost
ne moe proizvesti nikakvu boju koje nema u spektru te svjetlosti (primjetno
kod monokromatskih izvora svjetlosti). Teorija tri boje (crvene, zelene i plave),
koje nadrauju pojedine epiaste receptore u oku, te superponiranjem svih
podraaja stvaraju zapaanje boje, osnova je kolorimetrije. Kolorimetrija ili
mjerenje boja je znanost koja se bavi kvantitativnim vrednovanjem boja.
Za oznaavanje boje nekog izvora svjetlosti uz tzv. trikromatski dijagram
koristi se i pojam temperature boje. Temperatura boje mjeri se u kelvinima
[K] i oznaava boju izvora svjetlosti, usporedbom s bojom svjetlosti koju zrai
idealno crno tijelo. Temperatura idealnog crnog tijela u kelvinima, pri kojoj
ono emitira svjetlost kao mjereni izvor, naziva se temperatura boje toga izvora
svjetlosti.
Zbog standardizacije, temperature boja izvora svjetlosti podijeljene su u tri
grupe:
dnevno svjetlo ( > 5000 K)
neutralno bijelo (3500 5000 K)
toplo bijelo (< 3500 K)
Ovisno o primjeni, umjetno svjetlo treba omoguiti da se boje vide kao da
su obasjane prirodnim svjetlom. Ova kvaliteta izvora svjetla naziva se uzvrat
boje i izraava se faktorom uzvrata boje (tzv. Ra faktorom). Uzvrat boje nije
povezan s temperaturom boje, te se ne moe na osnovu temperature boje
izvoditi zakljuak o kvaliteti svjetla. Primjer dobrog i loeg uzvrata boje nalazi
se na slici 8.6. [10]. to je Ra faktor izvora nii, to je uzvrat boje toga izvora
loiji. Referentni Ra iznosi 100.
Slika 8.6. Primjer dobrog (lijevo) i loeg (desno) uzvrata boje [10]
Uz navedena svojstva izvora svjetlosti (svjetlosni tok, jakost svjetlosti, uzvrat
boje, temperature boja, svjetlosna iskoristivost) promatraju se i sljedea
svojstva koja su meusobno viestruko povezana:
Kompaktnost
zahtjevi za prostorom
veliina svjetiljke
utjecaj na arhitekturu
usmjerljivost svjetla
Uporaba
jednostavnost
komfor korisnika (temperatura i uzvrat boje)
regulabilnost
jednostavnost zamjene
Ekonominost
svjetlosna iskoristivost
vijek trajanja
cijena
troak zamjene
Utjecaj na okoli
potronja energije
potronja prirodnih resursa
zbrinjavanje.

8.3.2. Izvori svjetlosti
Prije 400.000 godina ovjek je poeo koristiti vatru kao izvor svjetla i topline.
Oko 70.000 godina prije nae ere izumljena je prva svjetiljka. uplja stijena
ili ahura bile bi napunjene mahovinom (ili slinim materijalom) natopljenom
ivotinjskom mau i zapaljene. U 7. stoljeu prije nae ere Grci poinju izraivati
tzv. terra cotta svjetiljke kao zamjenu za baklje. U 18. stoljeu nae ere koristile
su se uljne svjetiljke, to je ujedno prvi pokuaji regulacije jakosti svjetlosti,
dok u 19. stoljeu postaju popularne plinske svjetiljke. Prelomi trenutak u
razvoju rasvjete dogodio se 1879. godine kada je Thomas Alva Edison, koristei
usavrenu ugljenu nit, te uvodei vakuum unutar arulje, uspjeno demonstrirao
njen rad. Unatrag nekoliko desetaka godina razvoj izvora svjetlosti i svjetiljaka
izuzetno je dinamian, te ukljuuje najnovije tehnologije, nove optike sustave,
nove materijale i posebno u zadnje vrijeme brigu prema okoliu.
Izvore svjetlosti prvenstveno dijelimo prema nainu generiranja svjetlosti
princip termikog zraenja (arulje sa arnom niti) i princip luminiscencije
(arulje na izboj). Takoer, esto spominjana je i podjela na prirodne i umjetne
izvore svjetlosti.
Svjetlost sunca spada u grupu termikih isijavanja. Tijekom evolucije ljudsko oko
se posebno prilagodilo spektru zraenja Sunca, koje prolazi kroz atmosferu u
dovoljnoj koliini i jednolinosti. Sunevo zraenje odgovara temperaturi crnog
tijela od 5.800 K. Specifna energija zraenja iznosi izvan atmosfere 1,374
W/m
2
. Na morskoj povrini energija je 60-70% ove vrijednosti. Atmosfera
proputa samo zraenje izmeu 350 i 2.500 nm. Stoga u sunevu zraenju
nema UV-C i IR-C zraenja. Dnevno svjetlo mjeavina je izravnog i neizravnog
zraenja, te ovisi o vremenskim uvjetima [10]. U hrvatskim kuanstvima se
najee upotrebljavaju standardne tzv. obine arulje sa arnom, halogene,
fuokompaktne te u manjem opsegu fuorescentne arulje (cijevi).
8.3.2.1. Standardne (obine) arulje
Standardne arulje spadaju u kategoriju arulja sa arnom niti te generiraju
svjetlost principom termikog zraenja. Svjetlost nastaje tako to elektrina
struja prolazi kroz arnu nit od wolframa i ugrijava (usijava) je na temperaturu
od 2.600 do 3.000 K. Veina zraenja emitira se u infracrvenom dijelu
spektra.
Na osnovna svojstva standardne arulje svjetlosna iskoristivost i vijek trajanja
najvie utjee temperatura arne niti. to je ona via, svjetlosna iskoristivost
je vea, a vijek trajanja krai. Vijek trajanja se smanjuje zbog naglog porasta
broja atoma wolframa koji se odvajaju sa arne niti pri porastu temperature.
Ovaj proces ne samo da proizvodi tamni sloj na unutranjoj strani staklenog
balona (to dovodi do smanjenja svjetlosnog toka), ve i dovodi do pucanja
arne niti pregaranja arulje.
Ovaj proces moe se bitno ublaiti dodavanjem inertnog plina (argon, kripton
ili ksenon) u punjenje balona, ime se podie temperatura arne niti (time
i iskoristivost) i smanjuje isparavanje wolframa. Danas standardno punjenje
ine plinovi argon i duik, a kripton ili ksenon dodaju se zbog poboljanja
iskoristivosti.
Daljnji korak u poboljanju iskoristivosti je nain motanja spirale dvostrukim
motanjem spirale smanjuje se povrina isijavanja, a time i gubici. Primjera radi
za standardnu arulju snage 100W potrebno je 1m wolframa debljine niti kose,
a duljina arne niti je oko 3 cm [10]. Na slici 8.7. prikazan je spektar zraenja i
shematski prikaz standardne arulje sa arnom niti.
Slika 8.7. Spektar zraenja i shematski prikaz standardne arulje sa arnom niti
[10]
Svjetlosna iskoristivost standardnih arulja sa arnom niti snage 25 500W
iznosi 9 17 lm/W. U svjetlost se pretvara 5-10% uloene elektrine energije
dok se ostatak pretvara u toplinu. Vijek trajanja standardne arulje sa arnom
niti u normalnim pogonskim uvjetima (nazivni napon, sobna temperatura i bez
izloenosti vibracijama) iznosi 1.000 sati. Ove arulje imaju vrlo dobar uzvrat
boje (oznaka 1A, Ra > 90) a temperatura boje kree se u granicama od 2.600
do 2.800 K.
Brojne pogonske karakteristike arulje sa arnom niti ovise o naponu (svjetlosni
tok je ovisan o naponu koristi se kod regulacije). Sniavanjem pogonskog
napona smanjuje se svjetlosni tok, ali se poveava vijek trajanja arulje. Takoer,
povienjem pogonskog napona poveava se svjetlosni tok, ali se smanjuje vijek
trajanja arulje. Ove promjene su dosta drastine pa se recimo sniavanjem
pogonskog napona za oko 10% svjetlosni tok u odnosu na referentni smanji
za skoro 30%, ali se zato radni vijek uetverostrui. Isto vrijedi i za promjenu
u suprotnom smjeru, tj. povienjem pogonskog napona za oko 10% u odnosu
na referentni raste svjetlosni tok za oko 30%, dok se vijek trajanja smanji za
oko etiri puta. Zbog troenja arne niti, svjetlosni tok se smanjuje u pogonu i
obino na kraju iznosi 15% manje od nazivnog. Zbog izraene temperaturne
ovisnosti otpora wolframove niti, struja ukljuivanja je bitno vea od nazivne
struje (za 100 W arulju 14 puta, prijelazna pojava traje 56 ms).
Iako imaju vrlo malu svjetlosnu iskoristivost zbog svojih karakteristika: topla
i ugodna bolja, odsutnost treperenja, trenutno postizanje maksimalnog
svjetlosnog toka, lakog rukovanja i ugradnje te niske cijene, ove arulje su
jo uvijek najrasprostranjeniji izvor svjetlosti u svijetu. Meutim, potrebno
je naglasiti da razvojem tehnologije i poveanjem svijesti o nunosti zatite
okolia, fuokompaktne arulje s integriranom elektronikom prigunicom (tzv.
tedne arulje) sve vie istiskuju standardne arulje iz svakodnevne upotrebe.
Koritenjem tednih arulja odgovarajue snage umjesto standardnih arulja
uz zadravanje istih uvjeta osvijetljenosti prostora, ostvaruju se utede u
energiji i do 80%. O ovome e vie rijei biti u poglavlju o fuokompaktnim i
tednim aruljama.
8.3.2.2. Halogene arulje
Halogene arulje su takoer arulje sa arnom niti, te koriste princip termikog
zraenja pri generiranju svjetlosti. Dodatak halogenida (brom, klor, for i jod)
plinskom punjenju gotovo potpuno sprjeava crnjenje balona arulje, ime se
odrava gotovo konstantan svjetlosni tok kroz cijeli vijek trajanja. Upravo zbog
zadnje navedenog, mogue je napraviti balon puno manjih dimenzija, s viim
pritiskom plinskog punjenja, ime se dodatno poveava iskoristivost inertnih
plinova u punjenju kriptona i ksenona. Takoer, mogue je arnu nit zagrijati
na puno viu temperaturu, ime se podie svjetlosna iskoristivost (ovo nije
bilo mogue kod standardne arulje zbog pojaanog isparavanja wolframa pri
viim temperaturama).
Glavna karakteristika halogenih arulja je halogeni kruni proces. Naime,
wolfram koji isparava sa arne niti odlazi prema stjenci balona, gdje se pri
temperaturi < 1400 K spaja s halogenidima. Termiko strujanje odvodi ovaj
spoj blie prema arnoj niti, gdje se pri temperaturi > 1400 K razgrauje, a
atom wolframa se ponovno vraa na arnu nit. Pri tome on ne dolazi na staro
mjesto, tako da ipak dolazi do pucanja arne niti na kraju vijeka trajanja.
Pri ovom procesu temperatura arne niti dosee i do 3.000 K, a stakla i do
520 K (250C). Zbog toga se mora koristiti balon od kvarcnog stakla, koje je
specijalno dotirano pa ujedno i zadrava tetno UV zraenje.
Osnovne prednosti halogene arulje u odnosu na standardnu arulju su:
via svjetlosna iskoristivost (do 25 lm/W)
dulji vijek trajanja (do 4.000 sati)
optimalna kontrola svjetla
male dimenzije
konstantan svjetlosni tok kroz vijek trajanja i
via temperatura boje sjajno, bijelo svjetlo.
Kao i standardna arulja sa arnom niti, halogena arulja jako je osjetljiva na
promjene pogonskog napona. Pogotovo kod niskonaponskih arulja (12 V AC),
do izraaja dolazi osjetljivost vijeka trajanja o naponu. Zbog toga poveanje
pogonskog napona od samo 5% (12,6 V) donosi smanjenje vijeka trajanja
za 40%!!! Do ovakve drastine promjene dolazi zbog toga to se halogeni
kruni proces odvija samo u strogim temperaturnim (naponskim) granicama,
te prestaje pri veim odstupanjima, ime se automatski znatno smanjuje vijek
trajanja.
Do poveanja napona dolazi uglavnom zbog neodgovarajuih transformatora
(magnetski transformatori imaju nelinearnu karakteristiku, pa pri rastereenju
dolazi do rasta napona). Zbog toga suvremeni rasvjetni sustavi koriste
elektronike transformatore. Pri smanjenju napona dolazi do blagog poveanja
vijeka trajanja, ali ne takvog kao kod standardnih arulja.
Halogene arulje se najee u kuanstvima koriste kao dodatni izvor svjetlosti
na radnom stolu, iznad postelje ili u kupaonici. Zbog malih dimenzija su jako
pogodne za dekorativnu rasvjetu.
8.3.2.3. Fluorescentne arulje
Fluorescentne arulje pripadaju grupi niskotlanih izvora na izboj. Svjetlost se
generira izbojem u ivinim parama visoke luminoznosti, pri emu se stvara
uglavnom nevidljivo ultraljubiasto zraenje, koje se fosfornim slojem na
unutranjoj stijenki cijevi pretvara u vidljivo svjetlo. Ovaj princip generiranja
svjetlosti naziva se fotoluminiscencija. U obinom govoru esto ih se naziva i
neonkama to je potpuno krivi naziv jer u njima nema neona! Neonske cijevi
najee se koriste za obojene svjetlosne natpise (reklame) i nikako ih ne treba
mijeati s fuorescentnim aruljama (cijevima).
400 500 600 700nm
Spektar zraenja koji daje fuorescentna cijev dosta je sloen, a uporabom
razliitih fuorescentnih materija mogue je dobiti drukije karakteristike
temperature boje, faktora uzvrata i svjetlosne iskoristivosti. Odlikuje ih dosta
dugi vijek trajanja, prosjeno gledano i preko 15.000 sati.
Postoje i okrugle i fuorescentne cijevi U-oblika. Promjer cijevi smanjuje se,
ime se postie vea iskoristivost svjetlosnog sustava (izvor svjetlosti je blii
tokastom). Danas se najee koriste cijevi promjera 26 mm (T8 8/8), a
cijevi nove generacije imaju promjer od 16 mm (T5). Postoje i 38 mm (T12) i
7 mm (T2) cijevi.
Kao i sve arulje na izboj, fuorescentne cijevi ne mogu se prikljuiti izravno
na mreni napon, ve trebaju prigunicu, te kod starije generacije prigunica
i starter (pri paljenju trebaju vii napon nego u pogonu koristi se samo uz
magnetske prigunice). Magnetske prigunice su induktiviteti koji se spajaju
u seriju s izvorom svjetlosti. Suvremeni rasvjetni sustavi sve vie koriste i
elektronike prigunice. Primjenom modernih tehnologija i metoda mogunosti
za utede energije su dosta velike, vidi sliku 8.8.
Dakle, fuorescentne cijevi predstavljaju znaajan potencijal za utedu elektrine
energije. Primjera radi samo se zamjenom magnetske prigunice elektronikom
moe ostvariti i do 25% utede elektrine energije, te se dodatno produljuje
radni vijek fuorescentne cijevi, dobiva se rad bez treperenja koje se javlja uz
magnetsku prigunicu, nii su trokovi odravanja te se dodatno popravlja cos .
Studije s podruja ergonomije potvrdile su da je latentno treperenje svjetla
stresni faktor za osobe koje su mu izloene, a pogotovo pri radu s raunalom.
Rezultati ove vrste stresa su poveani umor, nedostatak koncentracije i pogreke
pri obradi/unosu teksta. Takoer, unutar direktive Europske unije, oznaka
2000/55/EC, od studenoga 2005. godine, zabranjeno je koristiti magnetske
prigunice u svim novim instalacijama fuorescentne rasvjete.
Iako se 70% umjetne rasvjete [10] proizvodi u fuorescentnim cijevima, njihova
zastupljenost u kuanstvima je vrlo mala. U kuanstvima se fuorescentne
cijevi najee koriste za osvjetljavanje radne povrine na kuhinjskom pultu
te u veim stambenim objektima za rasvjetu u dizalima. Bitno je naglasiti da
sve arulje na izboj koje sadre ivu (dakle i fuorescentne cijevi), pripadaju
skupini proizvoda koje se tretiraju kao opasan otpad, te se ne mogu baciti
u smee, njihovo prikupljanje i daljnja prerada je organizirana (preradom, tj.
recikliranjem bave se specijalne tvrtke).
8.3.2.4. Fluokompaktne arulje i tedne arulje
Fluokompaktne arulje su zapravo savinute fuorescentne cijevi, ime se postiu
manje ukupne dimenzije izvora svjetlosti, dok se zadravaju sve karakteristike
rada fuorescentnih cijevi. Naziv dolazi od engleskog izvornika Compact
Fluorescent Lamps pa se za njih vrlo esto koristi i skraenica CFL arulje.
Fluokompaktne arulje pripadaju grupi niskotlanih arulja na izboj,
pri emu se svjetlost generira principom fotoluminiscencije. Izboj
se dogaa izmeu elektroda u ivinim parama, pri tlaku od oko
1,07 Pa (tlak para tekue ive pri temperaturi od 40C). Osim ive u punjenju se
obino nalazi i neki inertni plin, kao pomo pri startanju (argon, kripton, neon,
ksenon, ...). Koliina ive se bitno smanjuje, i iznosi 5-10 mg u kvalitetnijim
cijevima. Kao i veina arulja na izboj, fuokompaktne arulje moraju u pogonu
imati, u seriju spojenu, napravu za ograniavanje elektrine struje. Ova
predspojna naprava, koja se naziva prigunica, ograniava pogonsku struju
na vrijednost za koju je arulja napravljena, te osigurava potreban startni i
pogonski napon.
Temperaturu boje svjetla koju daju fuokompaktne arulje, mogue je
kontrolirati fosfornim omotaem, kao i kod fuorescentnih cijevi. Standardno se
koriste trokomponentni fosfori. Zahvaljujui svojim kompaktnim dimenzijama,
fuokompaktne arulje razvijene su prvenstveno kao zamjena za standardne
arulje snaga od 25 do 200W, ali se zahvaljujui konstantnom razvoju,
njihovo podruje primjene znatno proirilo, te danas predstavljaju jedan od
najpopularnijih izvora svjetlosti, jer spajaju visoku iskoristivost fuorescentnih
cijevi i kompaktne dimenzije.
Slika 8.8. Mogunosti za utede koritenjem dostignua suvremene rasvjete [10]
Fluokompaktne arulje proizvode se u snagama od 3 do 70 W. Postoje izvedbe
s integriranom elektronikom prigunicom i standardnim grlom E27 i E14,
koje mogu zamijeniti gotovo svaku standardnu arulju, ostvarujui pri tome
utedu energije od gotovo 80%. Kao to je ve navedeno, za ovakvu izvedbu
fuokompaktnih arulja koristi se naziv - tedne arulje. Primjer tedne arulje
prikazan je na slici 8.9.
Uteda uvoenjem novog rasvjetnog sustava sa tednim aruljama, sastoji se
od nekoliko elementa (neki su dosta tek o mjerljivi):
uteda elektrine energije zbog smanjene potronje
rasvjetnog sustava
uteda na trokovima nabave zbog duljeg vijeka trajanja
arulje
uteda elektrine energije zbog smanjenja dodatnog
zagrijavanja prostora uzrokovanog rasvjetom (uteda na
hlaenju prostora)
poveana udobnost i sigurnost zbog vee pouzdanosti
rasvjetnog sustava,
smanjenje optereenja napojnih vodova
manja osjetljivost sustava o pogonskom naponu i
uporaba ekoloki prihvatljivijeg izvora svjetlosti (npr.
smanjenje emisije CO
2
, NO
x
itd.).
Slika 8.9. Primjer tedne arulje (OSRAM DULUX EL LONGLIFE E27) s oznakom snaga za zamjenu odgovarajuih standardnih arulja [10]
Primjer 8.1: Za koliko vremena e se kuanstvu isplatiti investicija u zamjenu
standardne arulje snage 100W s odgovarajuom tednom aruljom ako se
uzme u obzir godinje vrijeme rada od 700 sati? Pretpostavka: kuanstvo ima
ugovoren plavi tarifni model za preuzimanje elektrine energije.
Iz kataloga proizvoaa tednih arulja odabrana je arulja OSRAM DULUX EL
ECONOMY, tedna tapiasta, grlo E27, snaga 21W, vijek trajanja 8.000 h,
napon 220-240V, boja 827 LUMILUX INTERNA,1.200 lumena.
Godinja potronja elektrine energije uz koritenje standardne arulje iznosi
70 kWh (100W 700 h).
Godinja potronja elektrine energije uz koritenje odabrane tedne arulje
(OSRAM DULUX EL ECONOMY) iznosi 14,7 kWh (21W 700 h).
Izraunata godinja uteda u elektrinoj energiji iznosi 55,3 kWh (70 kWh
14,7 kWh).
Cijena elektrine energije prema tzv. plavom tarifnom modelu za kuanstva
iznosi 0,71 KN/kWh (ukljuen PDV). [11]
Izraunata novana uteda: 39,76 KN/god.
Cijena nove tedne arulje iznosi 46,46 KN (ukljuen PDV) [12]
Jednostavno razdoblje povrata investicije iznosi 1,17 godina ili 14 mjeseci uz
naznaku da nova arulja ima 8 puta dui vijek trajanja od standardne arulje
sa arnom niti. Bitno je naglasiti da uz godinji rad od 700 sati vijek
trajanja instalirane tedne arulje (uz normalne pogonske uvjete)
iznosi 11,4 godine to je gotovo dovoljno da ukuani i zaborave
kako se mijenjaju arulje!
Na ovaj nain uinjen je i korak u smanjenju emisija CO
2
u iznosu od 15,3 kg/
god. (55,3 kWh/god 276,75 g CO
2
/kWh) [13]
Na osnovu svega iznesenog u ovom poglavlju, sasvim je jasno da se isplati
ugraivati tedne arulje. Prilikom kupovine novih tednih arulja kupci
svakako trebaju voditi rauna o deklariranom vijeku trajanja arulje jer se na
mjestima gdje se rasvjeta puno koristi isplati ugraivati arulje s duim vijekom
trajanja i obrnuto. Uobiajeno se za kuanstva uzimaju tedne arulje s vijekom
trajanja do 8.000 sati.
Na kraju bitno je naglasiti da zakonska regulativa jako promovira koritenje
tednih svjetlosnih sustava jer su jako rasprostranjeni a uinci poduzetih
mjera su odmah vidljivi!!!
8.3.3. Regulacija upravljanje rasvjetom, ovisnost o dnevnom
svjetlu
Osnovni postulat za utede elektrine energije u sustavu elektrine rasvjete
glasi:
Kada ne treba rasvjetu nemoj je niti koristiti!!!
Naime, est je sluaj da je rasvjeta ukljuena u prostoji u kojoj nema nikoga ili
da prilikom izlaska iz prostorije nije iskljuena jer se dotina osoba planira vrlo
brzo vratiti u tu prostoriju. U ovom sluaju nije bitno niti to da je instalirana
najtedljivija mogua arulja jer i ona radi bez ikakve potrebe.
Energetski najuinkovitija mjera za poboljanje svjetlosne udobnosti boravka
u zatvorenom prostoru je u to veoj mjeri koristiti dnevno svjetlo. Dnevno
svjetlo osigurava zdravije klimatske uvjete u prostorijama, omoguava vee
standarde vizualne udobnosti, ini prostorije vedrijima i ugodnijima za
boravak, tedi energiju i novac, smanjuje emisije tetnih plinova u atmosferu
i tedi ograniene globalne izvore energije. Zbog svih tih razloga, trebalo
bi maksimizirati mogunosti koritenja dnevnog svjetla. Meutim, kako je
dnevno svjetlo esto nedovoljno koristi se umjetna rasvjeta s naznakom da
je razina osvijetljenosti propisan standardom. Dakle, nikako ne treba tedjeti
tako da se zbog slabe osvijetljenosti ugroava vid i normalni uvjeti za ivot
i rad. Na ovaj nain ostvarene utede u energiji nemaju smisla. Nedostatna
rasvjeta osim ugroavanja vida, izaziva stres koji se oituje poveanim umorom
i rastresenou. Isto tako niti prekomjerna osvijetljenost nije dobra i ugroava
zdravlje. Pri opremanju stana ili kue pravilan izbor i raspored rasvjetnih tijela
u funkcionalnom ali i dekorativnom smislu, jednako je znaajan kao i izbor
namjetaja ili boja za zidove. Na alost, est je sluaj da se ovom segmentu
posveuje premalo pozornosti pa tako rasvjetna tijela s pripadajuim
elektrinim instalacijama, po izboru projektanta (linijom najmanjeg mogueg
otpora) zavre na sredini sobe uz nekoliko nasumice rasporeenih utinica po
zidovima.
Na sreu danas se sve ee i u hrvatskim kuanstvima (pogotovo u tzv. urbanim
vilama za regulaciju rasvjete u dnevnoj sobi) koriste ureaji za regulaciju
upravljanje rasvjetom ovisno o dnevnom svjetlu. Takvi sustavi sukladno
zadanim postavkama podeavaju rasvjetu u prostoru ovisno o doprinosu
dnevnog svjetla i na taj nain tede energiju, vidi sliku 8.10. Sustav prikazan na
slici 8.10. automatski odrava zadanu razinu osvijetljenosti u prostoru. Inae,
ovakvi sustavi automatske regulacije rasvjete u ovisnosti o dnevnom svjetlu
postali su praksa u novoizgraenim uredskim prostorima. Dobivene utede u
elektrinoj energiji za uredske prostore opravdavaju poetnu investiciju. Manja
primjena ovih sustava u kuanstvima vezana je uz relativno dugako razdoblje
povrata poetne investicije zbog visoke cijene ugradnje ali i manjeg (po broju
sati) koritenja umjetne rasvjete tijekom dana u kuanstvima.
Za oekivati je da e primjena ovakvih ili slinih sustava za automatsku
regulaciju rasvjete, ovisno o dnevnom svjetlu u kuanstvima rasti s porastom
ivotnog standarda u Hrvatskoj. Jeftinija inaica ovoga sustava, gdje se runo
podeava razina rasvijetljenosti ve se dosta esto moe sresti u hrvatskim
kuanstvima.
8.4. Kuanski ureaji
Kuanski ureaji zauzimaju sredinje mjesto u potronji elektrine energije u
svakom kuanstvu. Jednako kao i kod rasvjete odgovornim ponaanjem prilikom
koritenja kuanskih ureaja, mogu se postii znaajne utede. Vrlo esto
korisnik je fokusiran na aktivnost koju obavlja pomou odreenog kuanskog
ureaja (na primjer kuhanje veere ili pranje hlaa prije vanog sastanka) i ne
vodi rauna o utroenoj elektrinoj energiji za obavljanje te aktivnosti. Upravo
zbog te neosjetljivosti korisnika na energetski dio, obine kuanske aktivnosti
rezultiraju bitno veom potronjom energije nego to bi trebalo. Opet vrijedi
pravilo da elektrinu opremu treba potpuno iskljuivati kada se ne koristi! Na
alost, u hrvatskim kuanstvima est je sluaj da ukljueni televizor nitko ne
gleda, radio nitko ne slua itd. Odgovornim ponaanjem korisnika ovi, krajnje
nepotrebni trokovi mogu se potpuno eliminirati.
Takoer, prilikom zamjene starih i dotrajalih ureaja, svakako treba voditi rauna
o na njima deklariranoj potronji energije, tj. razredu energetske uinkovitosti.
Izborom ureaja odgovarajueg razreda poetno vea investicija vraa se
tijekom ivotnog vijeka ureaja. Naravno, opet je potrebno skrenuti pozornost
na pravilan izbor veliine i snage kuanskog ureaja. Naime, nema prevelikog
smisla kupiti trostruko vei i snaniji ureaj nego to su stvarne potrebe bez
obzira to je on eventualno veeg razreda energetske uinkovitosti.
8.4.1. Oznaavanje elektrinih ureaja
Poveavanjem energetske uinkovitosti ureaja za istu ili veu razinu usluge
troi se manje energije i na taj nain se ostvaruju uz energetske i novane
utede. Naravno, energetske utede su u izravnoj vezi sa smanjenjem emisija
tetnih plinova jer se smanjuje i izgaranje fosilnih goriva za proizvodnju
elektrine energije.
Slika 8.10. Princip rada i mogunosti za utedu primjenom modernog sustava regulacije rasvjete u prostoru, ovisno o dnevnom svjetlu [10]
Energetske oznake informiraju kupca o potronji energije, cijeni i utjecaju na
okoliu ureaja kojeg namjerava kupiti. Upravo je standardizacija energetskih
oznaka te neovisno ispitivanje ureaja uvelo dodatni mehanizam zatite
kupaca od lanih tvrdnji proizvoaa ili trgovaca o energetskoj potronji.
Kupcu se daje toan podatak o energetskoj potronji ureaja ime je
njegova odluka o kupnji racionalnija jer ukljuuje i cijenu energije utroene
tijekom ivotnog vijeka ureaja. Energetski standardi obvezuju proizvoae
ureaja da isporuuju samo one ureaje koji zadovoljavaju minimalnu razinu
energetske uinkovitosti. Ureaje koji ne zadovoljavaju energetski standard
mora se tehnoloki unaprijediti, za njih pronai drugo trite (trita koje
nemaju obvezujue energetske standarde) ili ih se jednostavno mora prestati
proizvoditi.
Kljuni dokument koji bi trebao biti pomo kupcima kod kupovine novih
i zamjeni starih/dotrajalih kuanskih ureaja je Pravilnik o oznaavanju
energetske uinkovitosti kuanskih ureaja koji je u punoj primjeni od 1.
svibnja 2006. godine.
Odredbe ovoga Pravilnika primjenjuju se na sljedee skupine kuanskih
ureaja:
hladnjake i ledenice, te njihove kombinacije
perilice rublja
bubnjaste suilice rublja
kombinirane perilice-suilice rublja
perilice posua
elektrine penice
klimatizacijske ureaje
elektrine izvore svjetla napajane izravno iz mree.
Gore navedeni kuanski ureaji koji za pogon koriste elektrinu energiju, a
proizvode se u Republici Hrvatskoj radi stavljanja na hrvatsko trite ili se uvoze
na podruje Republike Hrvatske radi stavljanja na hrvatsko trite, moraju
biti oznaeni oznakom energetske uinkovitosti. Svaki od gore navedenih
ureaja ima posebno defniranu oznaku energetske uinkovitosti. Na slici
8.11. prikazani su primjeri energetskih oznaka za hladnjak/ledenicu i perilicu
rublja. Dakle, oznake su izgledom identine, ali sadre podatke relevantne za
kvalitetan odabir ureaja od interesa.
Kao to je vidljivo posebno mjesto na slici 8.11. zauzima razred energetske
uinkovitosti. Razred energetske uinkovitosti se kree u rasponu od A do
G, s tim da A znai manju potronju energije a G veu. Za neke ureaje (na
primjer hladnjaci) defnirani su i razredi A+ i A++. Nain izrauna u koji razred
energetske uinkovitosti pripada odreeni ureaj detaljno je opisan i moe se
nai u Pravilniku o oznaavanju energetske uinkovitosti kuanskih ureaja
koji je besplatno dostupan na internetskoj stranici Narodnih novina.
Nakon svega izreenog ipak se postavlja pitanje: Isplatili li se kupovati
energetski uinkovitije ureaje i kako ove oznake zbilja pomau u stvarnom
ivotu? Odgovor na ovo pitanje dan je kroz primjer kupovine hladnjaka robne
marke Konar.
Primjer 8.2: Za koliko vremena e se kuanstvu isplatiti investicija u kupovinu
hladnjaka KONAR, model HC 360, razreda energetske uinkovitosti A u
odnosu na model KONAR HCB 60 330.BV razreda energetske uinkovitosti
B? Hladnjak model HC 360 je neto veeg volumena iako troi manje energije.
Vizualno su oba hladnjaka jako slina. Pretpostavka: kuanstvo ima ugovoren
plavi tarifni model za preuzimanje elektrine energije.
Iz kataloga proizvoaa KONAR oitana je za hladnjak HC 360 E godinja
potronja elektrine energije u iznosu od 346 kWh te cijena hladnjaka u iznosu
2.600 KN (ukljuen PDV).
Iz kataloga proizvoaa KONAR oitana je za hladnjak HCB 60 330.BV
godinja potronja elektrine energije u iznosu od 449 kWh te cijena hladnjaka
u iznosu 2.400 KN (ukljuen PDV).
Izraunata godinja uteda u elektrinoj energiji iznosi 103 kWh (449 kWh
346 kWh).
Cijena elektrine energije prema tzv. plavom tarifnom modelu za kuanstva
iznosi 0,71 KN/kWh (ukljuen PDV). [11]
Izraunata novana uteda: 73,13 KN/god.
Jednostavno razdoblje povrata investicije iznosi 2,73 godine.
Na ovaj nain uinjen je i korak u smanjenju emisija CO
2
u iznosu od 28,5 kg/
god. (103 kWh/god 276,75 g CO
2
/kWh) [13]
Na cijenu ureaja jako utjee i njegov dizajn te kad se rauna isplativost
ulaganja u energetski uinkovitije ureaje uz tehnike karakteristike, svakako
treba voditi rauna i o njihovoj fzikoj slinosti jer je esto razlika u cijeni
posljedica dizajna a ne tehnikih karakteristika. Meutim, moe se zakljuiti
kako se isplati kupovati energetski uinkovitije elektrine ureaje te da
energetske oznake predstavljaju veliku pomo u pravilnom izboru! Veina starih
ureaja koji se koriste u hrvatskim kuanstvima spada u razrede energetske
uinkovitosti D, E i F.
8.4.2. Savjeti za poboljanje uinkovitosti koritenja kuanskih
elektrinih ureaja
U svim elektrinim ureajima potrebno je kad god je to mogue izbjegavati
tzv. gubitke u stand-by nainu rada. Suprotno opem vjerovanju ovi gubici
Slika 8.11. Primjer izgleda energetskih oznaka koje se primjenjuju na hrvatskom
tritu [14]
nisu nikako zanemarivi jer je veina kuanskih ureaja spojena utinicom
konstantno sve dane u godini. Na razini Europske unije pokrenuta je tzv.
Stand-by inicijativa za reduciranje ovih gubitaka. Prema dostupnim podacima
[15] u tablici 8.3. prikazani su gubici u stand-by nainu rada nekih vrlo esto
koritenih kuanskih ureaja.
Tablica 8.3. Primjeri stand-by gubitaka nekih esto koritenih kuanskih ureaja
[15]
Ureaj Raspon iznosa gubitaka [W]
Televizor 1 - 13 W
Videorekorder 5 - 19 W
Radiobudilica 1 - 3 W
Mikrovalna penica 2 - 6 W
Punja baterija 2 - 4 W
Automatska telefonska sekretarica 2 - 4 W
Glazbene linije 0 - 12 W
8.4.2.1. Hladnjaci i ledenice
Hladnjak/ledenica je kuanski ureaj koji u svojoj unutranjosti zadrava
niu temperaturu od temperature okoline. To postie tako da toplinu iz svoje
unutranjosti izvlai u okolinu. Iako postoji vie principa rada hladnjaka
najei nain je onaj pomou kompresora. U hrvatskim kuanstvima susreu
se razliite izvedbe hladnjaka/ledenica i njihovih kombinacija. Izvedbe se
razlikuju u tehnikim karakteristikama i veliini. Pri kupovini novog ureaja
svakako ne treba pretjerivati s veliinom jer ako je ureaj predimenzioniran,
sasvim sigurno troi vie energije a samim time i novaca.
Prilikom smjetanja hladnjaka/ledenice u prostor, potrebno je voditi brigu da
isti ne bude u pretjeranoj blizini izvora topline ili da nije izravno izloen suncu
jer e to samo poveavati vrijeme rada kompresora, potrebno da se postigne
zadana temperatura. Iz samih fzikalnih zakona proizlazi da ako je temperatura
prostora u kojem se hladnjak/ledenica nalazi, rashladni agregat potroit e
veu koliinu energije da rashladi unutarnji prostor. U vrlo nepovoljnim
situacijama poveanje temperature okoline za jedan stupanj znai i poveanje
potronje elektrine energije za oko 5% u odnosu na referentnu. Takoer,
vano je izbjegavati postavljanje hladnjaka u uske prostore. Hladnjak se u
prostoru mora postaviti prema naputcima proizvoaa, tj. vrlo esto mora imati
barem 5 cm razmaka od zidova ili drugih ureaja. Na ovaj nain smanjuje se
nakupljanje praine iza ureaja i temperatura u njegovoj okolini. Naime, vrlo
poeljno je istiti hladnjak/ledenicu svaka dva mjeseca. Iza i ispod hladnjaka
se nalaze metalne cijevi, obino crne boje. Njihova uloga je da prenose toplinu
iz unutranjosti ureaja u okolinu. Vrlo esto su prekrivene prainom koja se
ponaa kao izolator, pa hladnjak mora raditi mnogo due kako bi odravao
potrebnu temperaturu, a time se poveava njegova potronja. Metalne ipke
je najbolje istiti usisavaem ili etkom za prainu. Racionalno koritenje e
poveati ivotni vijek hladnjaka koji iznosi otprilike 15-20 godina.
Ako hladnjak ima mogunost tednog reima rada, dobro ga je i koristiti, u
protivnom termostat treba postaviti otprilike na 4-5 C u hladnjaku i -18 C u
zamrzivau. Kod duih izbivanja iz kue, ako je to mogue, dobro je hladnjak/
ledenicu isprazniti i iskljuiti.
Namirnice se spremaju u hladnjak tako da se ostavlja mali razmak izmeu
njih, te izmeu njih i stjenke hladnjaka. Kada se to ne potuje, moe doi
do kvarenja jer hladan zrak nee moi doi do svih dijelova unutar ureaja.
Takoer, vlaga nastaje ishlapljivanjem iz spremljene hrane koja se kondenzira
na stjenkama i stvara zaleeni sloj. Taj sloj leda poveava potronju elektrine
energije hladnjaka zbog smanjenog prijelaza topline izmeu cijevi i zraka u
unutranjosti ureaja. Odmrzavanje je potrebno nakon to sloj leda prijee
debljinu od 3 do 5 mm. Moderni hladnjaci imaju opciju samoodmrzavanja.
Korisno je sve spremljene tekuine (sokovi, juhe itd.) drati zaklopljenima
kako bi se usporilo ishlapljivanje i stvaranje leda. Takoer, dobro je hranu prije
spremanja u hladnjak/ledenicu prvo ohladiti i spremiti u vie manjih kutija jer
e se na taj nain smanjiti ishlapljivanje i vrijeme potrebno za hlaenje.
Predugo dranje hladnjaka otvorenim, tzv. razmiljanje ili kreativna pauza uz
otvorena vrata je gubljenje energije. Kada god je to mogue dobro je prvo
razmisliti o tome to se eli uzeti iz ureaja, a tek onda ga otvoriti. to su
vrata due otvorena vie hladnog zraka se izgubi, te rashladni ureaj mora
due raditi kako bi ponovo snizio temperaturu. Kod starijih modela koji su
dugi niz godina u upotrebi, dobro je provjeriti je li guma na vratima jo uvijek
dobro brtvi. Pozitivno je kada se stvori navika provjeravanja jesu li vrata dobro
zatvorena. Novi hladnjaci u sluaju otvorenosti dulje vremena, korisnike na tu
injenicu upozoravaju zvunim signalima.
Prilikom zamjene starog hladnjaka novim, potrebno je uzeti u obzir i energetske
karakteristike budueg ureaja kao to je to prikazano u primjeru 2. Dizajn
ureaja i megalomanija nikako ne smiju biti ideje vodilje prilikom odabira
novog hladnjaka/ledenice ili bilo kojeg drugog elektrinog ureaja.
8.4.2.2. tednjaci
Veliki dio hrane koja se tijekom dana konzumira je termiki obraena (kuhana,
peena itd.). tednjak je osnovni kuanski aparat koji je namijenjen za pripremu
hrane. On se u osnovi sastoji od grijae ploe i penice. Danas je sve vei trend
da se odvojeno kupuju grijae ploe i penice koje se onda i odvojeno ugrauju u
kuhinjski namjetaj. Posebno popularna je staklokeramika grijaa ploa koja ima
oko 20 do 25% manju potronju elektrine energije u odnosu na klasine grijae
ploe. Naravno, mora se naglasiti da je iskoritenje ulazne energije (do 92%)
najbolje kod plinskih kuhala. Ako se k tome jo pridodaju gubici u proizvodnji,
prijenosu i distribuciji elektrine energije, onda su plinski tednjaci viestruko
isplativiji od elektrinih. Uz ostalo plinski tednjaci se uglavnom mogu koristiti
i za vrijeme nestanaka elektrine energije, pa ih to ini povoljnijima za podruja
u kojima se esto dogaaju ispadi u napajanju. Meutim, potrebno je naglasiti
da su elektrini tednjaci uglavnom jednostavniji za odravanje i ienje nego
konvencionalni plinski tednjaci. Takoer, ne smije se zanemariti i injenica da
kod elektrinih tednjaka ne postoji opasnost od istjecanja plina, pa time i ne
postoji opasnost od eksplozije.
Osnovni zahtjevi koji se postavljaju na moderne grijae ploe i penice, tj.
tednjake openito su:
to krae vrijeme postizanja maksimalne temperature
to je mogue manja akumulirana toplina po prestanku rada
(iskljuivanju)
to je mogue fnija regulacija
energetska uinkovitost i
to je mogue vea pouzdanost (to je mogue manje
kvarova).
Iako su indukcijske grijae ploe vizualno jako sline klasinim staklokeramikim
ploama, svakako ih treba razlikovati od njih. Indukcijsko zagrijavanje je
budunost kuhanja sa stajalita koritenja elektrine energije i ve od samih
poetaka privlai mnogo poklonika jer posebnim nainom rada omoguava
iznimno kratko vrijeme zagrijavanja te omoguava brze reakcije na svaku
promjenu stupnja snage rada. Naime, na indukcijskim ploama toplina se
razvija u dnu same posude, a ne na ploi za kuhanje, pa je samim time i
zagrijavanje sadraja u posudi mnogo bre. Potrebno je naglasiti da indukcijske
ploe za kuhanje zahtijevaju posebno posue s kojim ploa moe zatvoriti
magnetski krug. Meutim, na vrlo jednostavan nain moe se isprobati je li
se i postojee posue moe koristiti na indukcijskim ploama. Naime, ako se
mali magnet prihvati na dno posude, ona se moe bez problema upotrijebiti
na indukcijskoj ploi. Upravo zbog te karakteristike posua i ploe, odnosno
njihove mogunosti da zatvaraju magnetski krug i stvaraju toplinu u dnu
posude za kuhanje, a ne na ploi za kuhanje, vrijeme hlaenja nakon kuhanja je
iznimno kratko. Zbog toga se indukcijsko kuhanje naziva i tzv. hladno kuhanje.
Budui da se tijekom rada sama staklokeramina povrina ne zagrijava,
postupak ienja ploe iznimno je lagan jer nema opasnosti od zagorijevanja.
Kako indukcijske ploe prepoznaju prisutnost posua i njegovu veliinu, nema
nepotrebnog zagrijavanja dijelova ploe na kojima se ne nalazi posuda. Jedina
mana indukcijskih ploa je njihova jo uvijek relativno visoka cijena.
Pozitivna navika da se grijaa ploa ili penica ugasi odmah nakon koritenja
korisna je zbog utede dijela energije. Ipak, bitno je naglasiti da se grijaa
ploa ili penica moe iskljuivati i prije zavretka koritenja jer se koristiti
akumulirana toplina grijae ploe ili penice.
I prilikom kuhanja dobro je planirati unaprijed te izabrati pravu veliinu
posude za kuhanje. Naime, bitno vie energije se utroi za pripremu male
koliine hrane u neprimjereno velikoj posudi nego u odgovarajuoj manjoj
posudi. Prilikom kuhanja pametno je koristiti to je mogue manje vode jer e
namirnice biti jednako kuhane u malo ili puno vode. Manje vode u posudi znai
i skraivanje vremena kuhanja a time i potronje energije. Takoer, korisno
i poeljno je koritenje poklopca za posude jer tako toplina sporije izlazi iz
posude te se hrana kuha bre i poveava se iskoristivost proizvedene topline
ak i do etiri puta u odnosu na kuhanje bez poklopca. Kada voda u posudi
prokljua, pametno je smanjiti dovod energije na primjerenu razinu na kojoj
e voda i dalje kljuati. Potrebno je truditi se im manje otvarati penicu ili
podizati poklopac s posude prilikom kuhanja jer se na taj nain nepotrebno
rasipa energija.
Grijae ploe i penice potrebno je redovito istiti jer se na taj nain odrava
higijena ali i smanjuju gubici prijelaza topline. Moderne penice imaju programe
samoienja, pri emu se prljavtina otklanja pri vrlo visokim temperaturama.
Manje e se energije potroiti ukoliko se program samoienja pokrene dok je
penica jo vrua, dakle neposredno nakon peenja.
Dakle, uz pravilan izbor tednjaka, tj. grijae ploe ili penice kljuno je i
odgovorno ponaanje prilikom upotrebe.
8.4.2.3. Mikrovalne penice
Mikrovalna penica je danas sve ei ureaj i u hrvatskim kuanstvima. Koristi
se za odmrzavanje, podgrijavanje ili ak i kuhanje manje koliine hrane. U
tzv. kombiniranim mikrovalnim penicama (imaju ugraen infracrveni grija)
hrana se moe i pei. Osnovna prednost koritenja mikrovalnih penica lei
u brzini pripreme hrane i s tim u vezi manje potronje energije. Posebice u
mladim kuanstvima mikrovalna penica je omiljena zbog mogunosti brzog
podgrijavanja djeje hrane. Prilikom postavljanja mikrovalne penice potrebno
je voditi rauna o tome da oko nje ima dovoljno prostora za kruenje zraka.
Mikrovalne penice s mogunou odabira temperature, odnosno snage,
tedljivije su i korisnije od obinih jer nije uvijek potrebna maksimalna snaga
koju penica moe dati.
Odmrzavanja hrane u mikrovalnoj penici je potreba koja se moe potpuno
eliminirati uz malo planiranja prilikom kuhanja.
8.4.2.4. Perilice i suilice rublja
Za perilice i suilice rublja vrijedi isto pravilo kao i za sve ostale elektrine
ureaje, tj. pravilan izbor (energetska uinkovitost) i racionalno koritenje
temeljni su preduvjeti za ostvarivanje uteda tijekom koritenja ureaja.
Najvei dio energije, pa ak i do 90%, koju troi jedna perilica odlazi na
zagrijavanje vode potrebne za pranje. Prosjena perilica troi oko 100 litara
vode, dok vee perilice troe i do 160 litara vode po ciklusu pranja. Iz navedenog
se moe jasno vidjeti koliko su ovo veliki izdaci u kuanstvu i koliko je vano
racionalno koritenje ureaja. Naime, veinu koritene odjee mogue je oprati
s hladnim ili toplim pranjem i hladnim ispiranjem. Ovakav tedni reim rada
perilice ostvaruje utede i do 65% energije koja se troi kod vrueg ispiranja.
Perilicu je vano odravati istom iznutra i izvana. Prljavtina na perilici, te
proliveno sredstvo za pranje mogu zaprljati svjee opranu odjeu to zahtijeva
ponovno pranje. Praina na zadnjoj strani perilice moe dovesti do njenog
poveanog zagrijavanja to joj istovremeno poveava potronju i smanjuje
ivotni vijek. Vano je ureaj istiti i tititi od kamenca, pravovremeno mijenjati
fltere te redovito provjeravati odvodne cijevi i elektroinstalacije [16].
Prilikom svakog pranja/suenja rublja perilica/suilica treba biti primjereno
puna (u skladu s preporukama proizvoaa). Prazna ili prenatrpana perilica/
suilica rublja ne moe obaviti svoju funkciju i zbog potrebnog ponovnog
pranja/suenja vea je i potronja energije.
8.4.2.5. Perilice posua
Perilice posua su vrlo koristan kuanski ureaj koji postaje gotovo nezaobilazan
posebice u mlaim kuanstvima. Uz pravilno i racionalno ponaanje posue
oprano u perilici posua higijenski je ie nego kod runog pranja te je i u
samom procesu pranja utroeno manje energije i vode.
Kao i kod perilice rublja jako je bitno da je perilica posua primjereno puna
te da je posue u njoj pravilno sloeno. Na ovaj nain perilica e na najbolji
mogui nain obaviti svoj zadatak. Kada god je to mogue potrebno je koristiti
tedljive programe pranja posua. U principu prije slaganja u perilicu, posue
nije potrebno dodatno ispirati i na taj nain nepotrebno troiti vodu. Jako vano
je redovito ienje fltera i odvodnog kanala od ostataka hrane jer u protivnom
potronja energije moe biti znatno vea zbog slabijih rezultata pranja.
8.4.2.6. Elektrini ureaji za pripremu potrone tople vode
U Hrvatskoj se jo uvijek jako velika koliina elektrine energije u kuanstvima
koristi za pripremu potrone tople vode. Ovaj segment potronje predstavlja
veliki potencijal za utede u energiji a osnovni princip je da se, ako je to
mogue umjesto elektrine energije za pripremu potrone tople vode koriste
drugi raspoloivi energenti npr. prirodni plin, ukapljeni naftni plin ili solarna
energija. Dugorono gledano trenutno stanje nije odrivo i Hrvatska u ovom
segmentu potronje elektrine energije jako zaostaje za Europom. Priprema
potrone tople vode obraena je detaljnije u poglavlju 6 ovog prirunika.
8.4.2.7. Elektrini ureaji za grijanje/hlaenje boravinog prostora
Iako je i ova tema detaljnije obraena na drugom mjestu u priruniku (vidi
poglavlja Grijanje stambenog prostora i Ventilacija i hlaenje stambenog
prostora), znaajno je spomenuti da se, i kod ovih ureaja, tijekom njihovog
ivotnog vijeka, viestruko isplati pravilno i racionalno koritenje te poetni
izbor ureaja u skladu sa stvarnim potrebama. Naime, potpuno neracionalno i
nezdravo je boravine prostore pregrijavati ili previe hladiti.
8.4.2.8. Mali kuanski ureaji
U skupinu malih kuanskih ureaja spadaju svi oni mali, pomoni ureaji
koji se nalaze u gotovo svakom kuanstvu. Najee koriteni mali kuanski
ureaji su usisava, glaalo, fen za suenje kose itd. Kako ovi ureaji na tritu
nisu oznaeni oznakom o energetskoj uinkovitosti prilikom njihove kupnje
potrebno dodatno voditi rauna o tome da odabrani ureaj tono zadovoljava
postavljene ciljeve. Racionalnim ponaanjem i pravilnim koritenjem (npr.
redovitom zamjenom punih vreica kod usisavaa ili ienjem donje povrine
kod glaala) ostvaruju se znaajne utede u energiji i produava ivotni vijek
ureaja.
8.5. Sustavi za inteligentno upravljanje u kuanstvu
inteligentne zgrade
Svakako da je tenja prema poboljanju kvalitete ivljenja bila glavna ideja
vodilja napretka ovjeanstva. Sasvim prirodnom se ini tenja da ovjek sebi
i svojoj obitelji pokua pruiti maksimalan komfor i sigurnost. Jedan od naina
za postizanje gore navedenih ciljeva je i koritenje tzv. sustava za inteligentno
upravljanje u kuanstvu. esto se i u argonu objekti u kojima se primjenjuju
ovakvi sustavi nazivaju inteligentni objekti (stanovi, kue, zgrade).
U kontekstu inteligentnih objekata esto se spominju sustavi inteligentnih
elektrinih instalacija, koji e daljnjim razvojem tehnologije gotovo sigurno u
potpunosti zamijeniti tradicionalne elektrine instalacije te pruiti mogunost
korisniku da sebi na najbolji nain prilagodi svoj ivotni prostor. Novi inteligentni
sustavi preuzimaju brigu i kontrolu nad svim funkcijama u stanu, obiteljskoj
kui i svakom drugom objektu namijenjenom za boravak ljudi. Tehnikih
ogranienja nema, u smislu obima sustava ili zaguenja protoka informacija, tj.
ogranienja ovise iskljuivo o kreativnosti projektanta i eljama korisnika.
Sustavi za inteligentno upravljanje mogu biti sloeniji ili jednostavniji, vei ili
manji, o emu e ovisiti broj komponenti integriranih u sustav. Sustav funkcionira
kao skup odreenog broja komponenti, smjetenih u prostoru od kojih svaka
vri funkciju za koju je namijenjena. Sve komponente meusobno su povezane
komunikacijskom opremom i meusobno komuniciraju. Openito govorei
komponente sustava grubo se mogu podijeliti u dvije osnovne kategorije:
komponente za prikupljanje vanjskih informacija i njihovo
slanje u sustav (senzori pokreta, dima, plina, vode, senzori
temperature, termostati itd.)
izvrne komponente koje na osnovu informacija dobivenih u
sustav, odrauju funkciju za koju su namijenjene (regulacije
i upravljanje rasvjetom, upravljai prozorima i roletama,
upravljai ventilokonvektorima itd.).
Inteligentni sustavi se programiraju tako da na osnovu
podatka prikupljenih u sustav alju nalog odreenoj
komponenti da obavi svoju funkciju.
Sustav inteligentnih instalacija primjenjiv je na svim objektima, bez obzira na
namjenu. Inteligentna instalacija prvenstveno e podii komfor prostora koji
pokriva sigurnost ljudi i materijalnih dobara, racionalizirati utroak elektrine
energije i drugih energenata. Prije izrade projekta elektrinih instalacija
obiteljske kue, potrebno je defnirati funkcije koje se ele staviti pod nadzor
inteligentnog sustava. Upravo o ovim zahtjevima ovisit e kompleksnost te
cijena inteligentne instalacije.
Najee funkcije inteligentnih sustava u kuanstvima su:
upravljanje unutarnjom rasvjetom (upravljanje unutarnjom
rasvjetom odabrano je u ovisnosti o namjeni
prostorije)
upravljanje vanjskom rasvjetom (vanjska rasvjeta uklapa se
samo u trenutku kad je to potrebno)
regulacija grijanja i hlaenja (na osnovu zadanih reima rada)
upravljanje roletama, zavjesama, prozorima
otvaranje i zatvaranje svih vrsta vrata
zatita od poara, poplave, curenja plina itd. (dojava na
mobitel, telefon)
alarm SOS tipkalo.
U Hrvatskoj su ovakva rjeenja najee u primjeni kod izgradnje novih
luksuznih vila ili stanova. Daljnjim razvojem tehnologije, prvenstveno njenim
pojeftinjenjem, te poveanjem ivotnog standarda, ovakvi sustavi e sigurno
nai svoje mjesto i u veem broju hrvatskih kuanstava.
8.6. Tarifni sustavi za preuzimanje elektrine energije u
kuanstvima
Prema vaeem tarifnom sustavu [17], kuanstva spadaju u istoimenu kategoriju
potronje koja elektrinu energiju moe preuzimati iskljuivo na niskom naponu
(mjesto predaje elektrine energije na niskom naponu, do ukljuivo 1 kV) [17].
Za kupce iz kategorije kuanstava jo uvijek nije otvoreno trite elektrine
energije te ne mogu samostalno birati opskrbljivaa. Prema Zakonu o tritu
elektrine energije, planirano otvaranje trita za kuanstava planira se 1.
srpnja 2008. godine [18]. Za kuanstva se mogu ugovoriti etiri razliita tarifna
model za preuzimanje elektrine energije, tj. plavi, bijeli, naranasti i crni tarifni
model. Trenutno vaei tarifni modeli na snazi su od 1. rujna 2005. godine.
Svakom je kupcu omoguen odabir tarifnog modela koji najvie odgovara
njegovom nainu potronje elektrine energije. Naravno, sasvim je drugo
pitanje je li svaki kupac odabrao optimalni tarifni model. Osnovne znaajke
gore navedenih tarifnih modela prikazane su tablici 8.4.
Tablica 8.4. Osnovne znaajke tarifnih modela za preuzimanje elektrine energije u kuanstvima [11]
Obraunski element
Tarifne stavke Cijene* u KN po tarifnim modelima
Mjerna jedinica Vrijeme obrauna Plavi Bijeli Naranasti Crni
Radna energija KN/kWh
Via tarifa VT
0,58
(0,71)
0,61
(0,74)
0,85
(1,04)
0,26
(0,32)
Nia tarifa NT -
0,32
(0,39)
-
0,26
(0,32)
Mjesena naknada KN/mjeseno
15,75
(19,22)
15,75
(19,22)
-
5,25
(6,41)
*svi iznosi u zagradama su s ukljuenim PDV-om i zaokrueni na dvije decimale.
Uz navedeno kupci plaaju i naknadu za poticanje proizvodnje iz obnovljivih
izvora [19] i to za 2007. godinu u iznosu od 0,0089 KN/kWh (bez PDV-a).
U razdoblju do 2010. godine naknada za poticanje iznosi po godinama:
za 2008. godinu: 0,0198 KN/kWh
za 2009. godinu: 0,0271 KN/kWh i
za 2010. godinu: 0,0350 KN/kWh.
Tarifni modeli podrazumijevaju razliite mjerne ureaje. Plavi tarifni model
mogu izabrati kupci koji imaju jednotarifno ili vietarifno brojilo. Bijeli tarifni
model mogu izabrati kupci s vietarifnim brojilom [11]. Ovisno o vremenu
koritenja elektrine energije za kategoriju kuanstava postoje dvije dnevne
tarife tzv. via i nia tarifa. Za vrijeme zimskog raunanja vremena, via tarifa se
primjenjuje od 7 do 21 sat, a nia od 21 do 7 sati. Za vrijeme ljetnog raunanja
vremena, via tarifa se primjenjuje od 8 do 22 sata, a nia od 22 do 8 sati.
Naranasti tarifni model mogu izabrati kupci koji imaju ugraeno samonaplatno
brojilo. Naranasti tarifni model je primjereno rjeenje za:
kupce koji ele imati potpunu kontrolu nad potronjom i
obraunom elektrine energije, prema pravilu plati koliko
troi
posjede iji se zakupci esto mijenjaju (primjerice, apartmani i
druge nekretnine u najmu),
objekte koji se rijetko ili povremeno koriste
kupce koji se ele osloboditi periodinih obrauna
kupce zabrinute za iznose svojih rauna i
kupce s neredovitim prihodima.
Prilikom izbora naranastog tarifnog modela, kupac treba obratiti pozornost na
injenicu da pri njegovu odabiru mora na vlastitom mjernom mjestu ugraditi
odgovarajui mjerni ureaj (samonaplatno brojilo) [11].
Crni tarifni model (tzv. upravljana potronja) podrazumijeva isporuku
elektrine energije za kategoriju kuanstva, kod koje isporuitelj, daljinskim
upravljanjem odreuje vrijeme upotrebe elektrine energije (energija kupcu
nije dostupna 24 sata dnevno). Zbog ogranienog vremena u kojem se kupcu
isporuuje elektrina energija, crni tarifni model je dopunski tarifni model. Ovaj
model je primjenjiv za troila u kuanstvima kod kojih je vrijeme upotrebe
elektrine energije mogue prilagoditi vremenu u kojem je elektrina energija
raspoloiva (termoakumulacijske pei, bojleri i slino). Vrijeme u kojem je
elektrina energija raspoloiva odreuje isporuitelj, s tim da kupac ta troila
moe koristiti najmanje osam sati tijekom dana, najee za vrijeme trajanja
nie dnevne tarife. Potrebni preduvjeti za primjenu ovog modela su da HEP
ODS mora imati tehnike uvjete koji omoguavaju sustav daljinskog upravljanja
potronjom na odreenom podruju, a kupac mora imati posebno brojilo i
pripadajuu instalaciju, sukladno vaeim tehnikim uvjetima. Praktino je
crni tarifni model u primjeni u distribucijskim podrujima, odnosno dijelovima
podruja Elektroistra Pula i Elektrojug Dubrovnik. Primjena u ostalim
podrujima, odnosno dijelovima podruja, u kojima su osigurani tehniki uvjeti,
planira se ovisno o iskazanom interesu kupaca [11].
Promjena tarifnog modela je besplatna, uz uvjet da su na mjernom mjestu
kupca osigurani svi tehniki uvjeti koji omoguavaju mjerenje potronje
prema novoodabranom tarifnom modelu te da je od prole promjene tarifnog
modela proteklo najmanje 12 mjeseci [11]. Dakle, prije poduzimanja aktivnosti
oko promjene tarifnog modela u cilju sprjeavanja eventualnih neeljenih
iznenaenja, jako je bitno koji tip brojila se koristi na mjestu od interesa
(jednotarifno, vietarifno, samonaplatno).
Primjer 8.3: Ovisno o zadanim navikama potronje elektrine energije
proraunom odrediti najpovoljniji tarifni model.
Izbor najpovoljnijeg tarifnog modela (u biti se radi o izboru izmeu plavog i
bijelog tarifnog modela jer su za izbor ostala dva modela presudni neki drugi
faktori) ovisi o navikama potronje energije u kuanstvu. Ilustracije radi u
tablici 5.5 prikazan je proraun trokova za razliite naine potronje energije
u kuanstvu. Poetna pretpostavka proraun je da ukupna godinja potronja
elektrine energije u 2007. godini za odabrano kuanstvo, iznosi 4.260 kWh
(hrvatski godinji prosjek iz 2004. godine). Analizirane su sljedee varijante
potronje elektrine energije:
Varijanta A: 90% elektrine energije (0,94.260 kWh = 3.834 kWh) potroeno
je za vrijeme vie dnevne tarife, a 10% (0,14.260 kWh = 426 kWh) za
vrijeme nie dnevne tarife.
Varijanta B: 75% elektrine energije (0,754.260 kWh = 3.195 KWh)
potroeno je za vrijeme vie dnevne tarife, a 25% (0,254.260 kWh = 1.065
kWh) za vrijeme nie dnevne tarife.
Varijanta C: 50% elektrine energije (504.260 kWh = 2.130 kWh) potroeno
je za vrijeme vie dnevne tarife, a 50% (0,54.260 kWh = 2.130 kWh) za
Varijanta D: 25% elektrine energije (0,254.260 kWh = 1.065 kWh)
potroeno je za vrijeme vie dnevne tarife, a 75% (0,754.260 kWh = 3.195
kWh) za vrijeme nie dnevne tarife.
Varijanta E: 10% elektrine energije (0,14.260 kWh = 426 kWh) potroeno
je za vrijeme vie dnevne tarife, a 90% (0,94.260 kWh = 3.834 kWh) za
Bitno je naglasiti da su za oba tarifna modela jednaki trokovi za stalnu
mjesenu naknadu, naknadu za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora i
PDV-a te stoga nisu niti uvrteni u tablicu 8.5.
Tablica 8.5. Primjer prorauna trokova potronje elektrine energije ovisno o
navikama potronje
Tarifni model
Radna energija
Ukupno [KN/
god.]
Via tarifa
[KN/god.]
Nia tarifa
[KN/god.]
Plavi Varijanta A 2.470,80 - 2.470,80
Plavi Varijanta B 2.470,80 - 2.470,80
Plavi Varijanta C 2.470,80 - 2.470,80
Plavi Varijanta D 2.470,80 - 2.470,80
Plavi Varijanta E 2.470,80 - 2.470,80
Bijeli Varijanta A 2.338,74 136,32 2.475,06
Bijeli Varijanta B 1.948,95 340,80 2.289,75
Bijeli Varijanta C 1.299,30 681,60 1.980,90
Bijeli Varijanta D 649,65 1.022,40 1.672,05
Bijeli Varijanta E 259,86 1.226,88 1.486,74
Dakle, ako se na lokaciji od interesa ve posjeduje vietarifno brojilo te ako se
barem 11% ukupno utroene elektrine energije troi za vrijeme nie dnevne
tarife, isplati se ugovoriti bijeli, dvotarifni, tarifni model za preuzimanje elektrine
energije. Takoer, u tablici 8.5. sasvim se jasno vidi zato se korisnicima ako
su u mogunosti, isplati prebaciti potronju elektrine energije iz vie u niu
dnevnu tarifu. Naime, na taj nain vrlo jednostavno tede svoj novac!
Prilikom promjena tarifnog sustava svaki potroa/kupac trebao bi odvojiti
neto vremena i prouiti nova pravila za nabavu elektrine energije. Ovo e
postati posebno znaajno potpunom liberalizacijom trita elektrine energije
u Hrvatskoj jer e tada i promjene biti izraenije.
8.7. Kompenzacija jalove snage
Kod izmjenine struje veina potroaa uzima veu struju od one koja bi
odgovarala njihovoj radnoj snazi uveanoj za gubitke. Kod istosmjerne struje
snaga je jednaka umnoku napona na potroau i struje kroz taj potroa. Ovaj
zakon vrijedi i kod izmjenine struje, ali samo za termike potroae kao to su
elektrine pei, grijalice, i arulje. Motori, fuorescentna rasvjeta, transformatori
i elektrini vodovi uzimaju veu struju od one koja bi odgovarala obavljenom
radu. Uveana struja dolazi iz generatora i na vodovima stvara uveane gubitke
snage. U elektrotehnici se razlikuju dva pojma i to radna i jalova komponenta
struje, snage i energije. Jalova komponenta moe biti induktiva i kapacitivna.
Ove dvije komponente po svom karakteru su suprotne te se meusobno
ponitavaju. Prirodno stanje veine elektrinih motora je potranja induktivne
energije koja se koristi za izgradnju magnetskih polja.
Potrebna jalova snaga tijekom dana se mijenja. Omjer maksimalne i minimalne
snage tipino se kree i do 2:1. Iz prethodnih rauna za elektrinu energiju
poznata je mjeseno preuzeta radna i jalova energija . Isto tako poznata je
i mjesena vrna snaga P
v
. Iz poznate radne P i jalove Q energije moe se
izraunati prosjeni cos.
2 2
cos
Q P
P
+
= (8.2.)
Dodavanjem kondenzatora potrebno je podignuti cos iznad 0,95 i na taj
nain izbjei dodatne trokove za jalovu energiju. Pretpostavi li se prosjeni
cos na vrnoj snazi, moe se nacrtati sliku uz iju pomo se odredi
potrebni iznos kapacitivne snage kondenzatora.
Q1
Prije kompenzacije
nekompenzirano
Qcap
P
S1
Q2
S2
Q2
2
1
Slika 8.12. Kompenzacija jalove snage
Sa slike 8.12. vidljivo je kako je doputeno preuzimati snagu Q
2
, a Q
cap
je
potrebna snaga kondenzatora.
1 1
tan = P Q (8.3.)
2 2
tan = P Q (8.4.)
Q
cap
=Q
1
Q
2
(8.5.)
Dakle, dobiva se izraz za potrebu snagu kondenzatora, ako je poznata radna
snaga i kut
1
, odnosno faktor snage cos .
) tan (tan
2 1
= P Q
cap
[ kVAr ], [P u kW] (8.6.)
Ukupni iznos snage kondenzatora se raspodijeli u nekoliko stupnjeva, najee
6. U dananje vrijeme kondenzatorske baterije opremljene su regulatorom
koji ih ukljuuje prema potrebi. Dvostruka pogreka bila bi ukljuiti previe
kondenzatora, prvo bi se poveali gubici, a investicija u kompenzaciju ne bi
imala nikakvog smisla.
Za defnirani 95 , 0 cos = kut je 18 stupnjeva, a omjer jalove
energije prema radnoj je 1/3. To znai da potroa moe besplatno preuzimati
jalove energije brojano u iznosu od 33% preuzete radne energije tijekom
analiziranog mjeseca. Po smjetaju kondenzatorske baterije se postavljaju:
centralno, grupno, pojedinano i mjeovito. Svaki od ovih naina kompenzacije
ima svoje prednosti i mane.
Kod centralne kompenzacije kondenzatori su postavljeni na jedno mjesto uz
glavne sabirnice. Opremljeni su regulatorima koji ih ukapaju u stupnjevima
po potrebi. Nedostatak ovog naina kompenzacije je to vodovima tee jalova
struja i tako stvara gubitke na vodovima, tipino 0,5 do 1%. Potrebno je
nadzirati kondenzatore jer ako bi pregorio osigura jedne faze, pojavila bi se
velika nesimetrija, koja poveava gubitke kod asinkronih motora, poveava
harmonike, a dolazi i do prenapona.
Grupna kompenzacija primjenjuje se za kompenzaciju kod elektromotornih
pogona s vie manjih motora. Izvodi se i bez regulatora, ali tad se uzima
podatak o ukopanosti s nekoliko motora. Bitno je naglasiti da se na ovaj
nain ne izvodi kompenzacija u potpunosti, ve se nadopunjuje centralna
kompenzacija. Prednost grupne kompenzacije je to se na taj nain dijelom
smanjuju gubici na vodovima. Zbog faktora istovremenosti potrebno je vie
kondenzatora.
Kod pojedinane kompenzacije kondenzator za popravljanje faktora snage
prikljuuje se neposredno na troilo, te se ukapa i iskapa zajedno s njim.
Pogodna je za kompenzaciju rasvjete. Prednost ovog tipa kompenzacije to se
nalazi na mjestu nastajanja jalovine pa nema gubitka na vodovima. Naravno,
mana je to je potrebno vie kondenzatora i zahtijeva puno rada na postavljanju i
odravanju. Kod fuorescentnih svjetiljki kondenzatori se ugrauju ve pri izradi
armature svjetiljke. Pojedinana kompenzacija prikladna je za kompenzaciju
kod asinkronih motora s trajnim pogonom kao to su pumpe, ventilatori i
kompresori. Na ovaj nain se smije kompenzirati samo iznos jalove snage koju
motor troi u praznom hodu. Struja praznog hoda
ph
I se mora izmjeriti.
Izraz po kojem se odreuje kondenzator za pojedinanu kompenzaciju
asinkronog motora je:
3
10 3 9 , 0

=
ph cap
I U Q [kVAr] (8.7.)
Izmjeri li se ili izrauna li se struja punog tereta prije i poslije kompenzacije
te poznaje li se duina i presjek voda ili otpor voda
v
R , moe se izraunati
smanjenje gubitaka.
v poslije prije gub
R I I P = ) ( 3
2 2
(8.8.)
Obino ta uteda se kree oko 1% snage to za motore koji trajno rade nije
zanemarivo. Primjera radi za jedan elektromotorni pogon snage 200 kW i koji
je u trajnom pogonu te ima 8.000 h rada godinje, ispravno dimenzioniranom
pojedinanom kompenzacijom moe se utedjeti oko 16.000 kWh/godinje ili
jedna mjesena bruto plaa djelatnika u pogonu (energetski ekvivalent plae
djelatnika). Za kraj bitno je naglasiti da proraun potrebne snage kondenzatora
za kompenzaciju jalove snage i mjerenje na terenu prije same instalacije treba
prepustiti kvalifciranim strunjacima.
0,95
ph
ph 10
8.8. Dostupnost opreme na tritu
Zbog sve vee globalizacije gotovo da i nema razlike izmeu trita Europske
unije i hrvatskog trita. Naime, gotovo sva oprema i ureaji raspoloivi
na tritu Europske unije dostupni su i u Hrvatskoj. Istina je kako je cijena
odreenih ureaja u zemljama Europske unije jo uvijek neto nia nego u
Hrvatskoj te su potrebna kraa ekanja na isporuku zbog bolje povezanosti
unutarnjeg trita Unije. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju za oekivati je da
e se i ove preostale barijere premostiti.
Takoer, prilikom kupovine novog elektrinog ureaja, bitno je provjeriti i
kakva je dostupnost servisa odabrane robne marke. Naime, svaki ureaj moe
se i pokvariti, stoga je jako bitno kako je razgranata servisna mrea te u kojem
roku serviseri imaju obvezu zamijeniti ureaj ukoliko se kvar ne moe otkloniti,
a ureaj je jo uvijek pod garancijom.
Popis koritenih oznaka i rjenik pojmova
CFL eng. Compact Fluorescent Lamps, hrv. fuokompaktne arulje
EES Elektroenergetski sustav
EU Europska unija
EU-15 Europska unija sa zemljama lanicama prije proirenja od 01.05.2004.
EU-25 Europska unija bez novih lanica Rumunjske i Bugarske
FER Fakultet elektrotehnike i raunarstva Sveuilita u Zagrebu
HEP Hrvatska elektroprivreda
HEP ODS HEP - Operator distribucijskog sustava je tvrtka unutar HEP Grupe odgovorna za siguran, pouzdan i uinkovit pogon distribucijske mree, osiguravanje nepristranosti prema
korisnicima distribucijske mree, ukljuujui povezana drutva unutar HEP-grupe davanje informacija korisnicima mree koje su im potrebne za uinkovit pristup i koritenje mree,
osiguravanje pristupa mrei prema reguliranim, razvidnim i nepristranim naelima i briga o gubicima u mrei i svakogodinjoj analizi gubitaka. itd. i tako dalje
PDV Porez na dodanu vrijednost
Literatura
[1] Energija u Hrvatskoj 2005., Ministratsvo gospodarstva rada i poduzetnitva, Zagreb, 2006., dostupno na http://www.mingorp.hr/ (31.10.2007.)
[2] Energy effciency in Croatia (1992 - 2004), Energetski institut Hrvoje Poar, Zagreb, 2005., dostupno na http://www.eihp.hr/hrvatski/pdf/Energy_ Effciency_Croatia.pdf
(31.10.2007.)
[3] S interneta, http://www.gfk.hr/press1/kucanski.pps, 20.10.2007.
[4] Internetske stranice DHMZ-a, http://hidro.hr/hidro.html, http://prognoza.hr/prognoze.html i http://klima.hr/suradnja/aladin.html, listopad 2007.
[5] Grupa autora HEP, Elektroenergetsko izvjee za 2002. godinu, HEP, Zagreb, 2003.
[8] Grupa autora HEP, Elektroenergetska bilanca za 2003. godinu, HEP, Zagreb, 2002.
[9] Grupa autora HEP, Elektroenergetska bilanca za 2004. godinu, HEP, Zagreb, 2003.
[10] Debrecin, Nenad et al: Predavanja sa strunog studija energetske uinkovitosti i zatite okolia, FER, Zagreb, 2004/05.
[11] S Interneta, http://www.hep.hr/ods/kupci/tarifni.aspx, 25.10.2007.
[12] S Interneta, http://www.zaruljica.com/, 25.10.2007.
[13] Borkovi Hrs, eljka et al: GHG Project Monitoring and Verifcation Protocol, Energetski institut Hrvoje Poar, Zagreb, 2007.
[14] S interneta, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2005/2471.htm, 28.10.2007.
[15] S interneta, http://sunbird.jrc.it/energyeffciency/pdf/consumer_electronics_communication.pdf, 28.10.2007.
[16] S interneta, http://www.mojaenergija.hr/index.php/me/knjiznica/energetska_ucinkovitost/ energetska_ucinkovitost_u_kucanstvu, 28.10.2007.
[18] S interneta, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2004/3078.htm i http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2007/2401.htm, 28.10.2007.
8.9. Zakljuak
U ovom poglavlju analizirana je potronja elektrine energije u kuanstvima
te su predstavljene metode za ostvarivanje energetskih i novanih uteda.
Najjednostavniji, ali i najuniverzalniji savjet za uinkovito gospodarenje
elektrinom energijom u kuanstvima moe se saeti u sljedeu reenicu:
Iskljuite elektrine ureaje kada ih ne koristite jer i najuinkovitija
arulja bespotrebno troi elektrinu energiju ako nema razloga za
njen rad!!!
Pravilnim izborom opreme i racionalnim ponaanjem mogu se ostvariti znaajne
utede elektrine energije u kuanstvima. Potrebno je pravilno protumaiti
podatke s energetskih oznaka jer su one kljune za pravilan izbor ureaja.
Temeljni princip prilikom izbora novog ureaja svakako treba biti njegova
funkcionalnost, a ne dizajn.
9. Ekonomska procjena projekata
energetske uinkovitosti
9. EKONOMSKA PROCJENA PROJEKATA ENERGETSKE UINKOVITOSTI
Odluka o provoenju neke mjere energetske uinkovitosti donijet e se na temelju ocjene njezine isplativosti. U ovom e se poglavlju dati osnove ekonomske procjene
projekta, objasnit e se uobiajeni naini za izraun isplativosti projekta, ali e se dati i primjeri nekih sloenijih prorauna, kao to su analiza novanih tokova projekta
i procjena trokova u ivotnom ciklusu projekta. Naposljetku e se dati pregled moguih fnancijskih poticaja za projekte energetske uinkovitosti u Hrvatskoj.
9.1. Osnove ekonomike projekta
9.1.1. Ekonomski parametri
Za svaku procjenu proftabilnosti potrebni su sljedei ulazni podaci:
Investicija I
0
[kn]
Investicija podrazumijeva sve trokove projekta, ukljuujui projektiranje, nabavu opreme, instalaciju opreme, PDV, ostale poreze i dr.
Godinje utede V [kn/god]
Godinje utede predstavljaju ukupne utede koje se na godinjoj razini ostvaraju projektom. Jednostavno se raunaju:
E Q V = (9.1.)
gdje su
Q godinja uteda energije [kWh]
E cijena energije [kn/kWh]
U jednadbu (9.1.) potrebno je ukljuiti i jo neke utede ako su primjenjive na dani projekt, kao primjerice snienje naknade za angairanu elektrinu snagu,
smanjenje naknada za okoli, smanjenje operativnih trokova i trokova odravanja, i dr.
Vrijeme efektuiranja T [god]
Tehniki ivotni vijek neke opreme podrazumijeva ono vremensko razdoblje u kojem oprema tehniki ispravno funkcionira, dok je ekonomski ivotni vijek ono vremensko
razdoblje nakon kojega je isplativo zamijeniti postojeu opremu. Ukoliko se oprema mijenja zbog zastarjelosti, napretka tehnologije, promjene u standardima i
regulativi i sl., ekonomski ivotni vijek je krai od tehnikog.
Najbolji primjer su raunala njihov tehniki ivotni vijek je 7 do 10 godina, ali im je ekonomski ivotni vijek 3 godine, jer ih je nakon toga uputno zamijeniti novijom
tehnologijom.
Valja istaknuti da se u ekonomskim procjenama koristi ekonomski ivotni vijek. Ovaj ekonomski ivotni vijek projekta naziva se razdoblje efektuiranja. U tom razdoblju
investicijski projekt stvara profte i novane tokove koji se mogu tretirati kao njegova kontribucija poveanju sadanje vrijednosti poduzea/investitora.
Stopa infacije i [%]
Infacija se defnira kao prosjeno godinje poveanje cijena roba i usluga.
Diskontna stopa k [%]
Diskontna stopa je mjera vremenske vrijednosti novca, odnosno svoenja buduih novanih iznosa ili primitaka na sadanju vrijednost. Diskontna stopa neke tvrtke
odreuje se koritenjem troka kapitala te tvrtke, a pokazuje ustvari kamatnu stopu po kojoj je tvrtka (ulaga) voljna investirati. Valja razlikovati nominalnu i
realnu diskontnu stopu. Realna diskontna stopa je nominalna korigirana prema stopi infacije, relativnom poveanju cijene energije i drugim moguim relevantnim
poveanjima cijena.
Ovo je iznimno vaan parametar za ocjenu proftabilnosti projekta, ali ga je teko tono odrediti. Metode odreivanja diskontne stope temelje se na prosjenom
ponderiranom troku kapitala tvrtke, ije odreivanje ipak prelazi okvire ovog prirunika.
Ipak, pokaimo kako se nominalna diskontna stopa korigira prema stopi infacije i stopi porasta cijena energije. Ukoliko se radi korekcija samo po stopi infacije, realna
diskontna stopa rauna se prema izrazu:
i
i k
k
n
+
=
1
(9.2.)
Ukoliko se rade grube procjene, moe se koristiti sljedea jednadba:
i k k
n
= (9.3.)
Sloenije e pak procjene u obzir uzeti i mogue godinje poveanje cijena energije (e), pa e realna diskontna stopa povrata biti:
e
i
i k
e
k
n
+
=
1 1
1
(9.4.)
Cijena energije je vrlo bitan parametar u projektima energetske uinkovitosti, jer e isplativost projekta ovisiti o tome kolike su neto godinje utede. Kako cijena
energije raste, projekt energetske uinkovitosti postaje fnancijski sve atraktivniji.
9.1.2. Vremenska vrijednost novca
Novac nema jednaku vrijednost u vremenu. Stoga se svi novani tokovi trebaju svesti na zajedniki trenutak u vremenu.
U ovoj, tzv. vremenskoj preferenciji novca razlikujemo dva procesa ukamaivanje i diskontiranje.
Ukamaivanje je svoenje vrijednosti novca na trenutak u budunosti. Ukoliko se svota novca B
0
i uloi u banku uz kamatnu stopu k, nakon n godina svota novca
iznosi:
t
t
k V V ) 1 (
0
+ = (9.5.)
Primjer 9.1: U banci imate 1.500 kn na tednji uz kamatnu stopu od 15%. Koliko ete novaca imati nakon 5 godina?
017 . 3 ) 15 , 0 1 ( 1500 ) 1 (
5
0
= + = + =
t
t
k V V kn
Diskontiranje je svoenje novanih tokova na sadanji trenutak. Diskontirana vrijednost novca V
t
u sadanjem trenutku jest V
0
i vrijedi:
t
t
k
V
V
) 1 (
0
+
= (9.6.)
Pri emu je k diskontna stopa, a sljedea veliina naziva diskontni faktor:
t
k
d
) 1 (
1
+
= (9.7.)
Primjer9.2: Za 10 godina primit ete bonus od svoje tvrtke u iznosu od 20.000 kn. Koliko danas vrijedi taj novac ako je stopa infacije 5%.
278 . 12
) 05 , 0 1 (
000 . 20
) 1 (
10
0
=
+
=
+
=
t
t
k
V
V kn
Dakle, taj je bonus preraunat na dananju vrijednost znatno manji.
9.2. Ocjena isplativosti projekta
Postoji niz metoda kojima se ocjenjuje isplativost investicije. U nastavku e biti pojanjene najee koritene metode.
Vana napomena: Primjeri dani u ovom poglavlju ne odraavaju stvarne cijene, trokove i utede, ve su navedeni samo kao primjer kojim se objanjava pojedina
metoda ocjene isplativosti projekta energetske uinkovitosti.
9.2.1. Razdoblje povrata
Razdoblje povrata najjednostavniji je kriterij fnancijskog odluivanja o investicijama. Nakon to je postignuto razdoblje povrata investicije, novani tokovi projekta u
ostatku vremena efektuiranja predstavljaju zaradu investitora.
Matematiki se kriterij razdoblja povrata zapisuje:
=
=
Tp
t
t
V I
1
0
, a uz pretpostavku da se godinje ostvaruju jednake
neto utede (V
1
=V
2
==V
T
):
| | god
V
I
utede Godinje
a Investicij
T
P
0
= =
(9.8.)
Primjer 9.3: Instalirali ste novi kotao u sustavu grijanja koji je kotao 10.000 kn. Zbog poboljanja uinkovitosti sustava ocijenili ste da ete na osnovu energetskih
uteda godinje utedjeti 2.500 kn. Koliko je razdoblje povrata ove investicije?
god
V
I
T
P
4
500 . 2
000 . 10
0
= = =
Sa stajalita rizika investiranja povoljnije je da se sredstva uloena u neki projekt vrate u to je mogue kraem razdoblju. Neki projekt e se ocijeniti fnancijski
isplativim, ukoliko vraa uloena sredstva u razdoblju kraem od unaprijed defniranog maksimalno prihvatljivog broja godina.
Ova metoda ocjene isplativosti projekta je vrlo jednostavna za koritenje, ali je njezin glavni nedostatak to ne uzima u obzir uinke projekta nakon to se vrate
investicijski trokovi, tj. ne razmatra cijelo vrijeme efektuiranja projekta, pa se ne moe upotrijebiti za usporedbu isplativosti projekata s razliitim vremenima
efektuiranja. Takoer, ova metoda ne uzima u obzir vremensku preferenciju novca.
01,5)
5
20
10
12
0,05)
10
Tp
9.2.2. Diskontirano razdoblje povrata
Kriterij diskontiranog razdoblja povrata varijanta je metode razdoblja povrata kojom se nastoji ukloniti nedostatak neuzimanja u obzir vremenske vrijednosti novca.
Ovom se metodom izraunava vrijeme potrebno da se diskontirani isti novani tokovi izjednae s investicijskim trokovima projekta. Matematiki se to izraava
sljedeom formulom:
=
+
=
Tp
t
t
t
k
V
I
1
0
) 1 (
(9.9.)
Iz jednadbe (9.7.) jasno slijedi:
=
=
Tp
t
t
k t
d V I
1
0
Diskontni faktor d izraunava se za diskontnu stopu i vrijeme efektuiranja projekta, te se prikazuje u tablicama.
Ukoliko su godinji isti novani tokovi jednaki, vrijedit e jednakost:
T
k
k
I
Vt
+
=
) 1 ( 1
0
(9.10.)
Faktor s desne strane jednakosti moemo raunati za dane k i T, te prikazivati tablino.
Kriterij fnancijskog odluivanja, dakako je, to bre diskontirano razdoblje povrata. No, i ova metoda zadrava temeljni nedostatak metode razdoblja povrata, jer ne
uzima u obzir uinke projekata nakon vraanja investicijskih trokova.
Primjer 9.4. : Ukoliko investicija u neki projekt iznosi 71.500 kn, godinje neto utede 15.000 kn, a stvaran kamatna stopa 7%, potrebno je nai vrijeme povrata te
investicije.
Tablica s vrijednostima faktora s desne strane jednadbe (9.10.) za razliite vrijednost k i T moe se vrlo lako izraditi u MS Excelu.
Prema jednadbi (9.10.), izraunavamo da je V
t
/I
0
jednako 0,2098, a iz donje tablice iitavamo da ova vrijednost uz diskontnu stopu od 7% odgovara diskontiranom
razdoblju povrata od 6 godina.
9.2.3. ista sadanja vrijednost
Kako je ve reeno, novac nema istu vrijednost u razliitim vremenskim trenucima. Tako e 1.000 kn obino vrijediti manje u 2007. negoli je vrijedilo u 2006. godini
zbog infacije. Ovo svojstvo novca mora se primijeniti i kod ocjene projekata energetske uinkovitosti.
Kako bi se sumirale diskontirane vrijednosti godinjih novanih uteda (dobitaka), potrebno je defnirati referentnu godinu, na koju se svode sve investicije i utede.
Nije vano koja e to godina biti, dok god se sve novani iznosi svode upravo na nju. No, uobiajeno se za referentnu godinu uzima godina u kojoj se investiralo u
projekt.
ista sadanja vrijednost (oznaka S, eng. net present value - NPV) je dananja vrijednost svih buduih uteda ostvarenih tijekom vremena efektuiranja projekta (od
godine 1 do godine T), umanjena za investicijske trokove (u godini 0).
S
0
=Diskontirana vrijednost istih uteda (dobici) - investicija
Kriterij proftabilnosti je:
S>0
Ukoliko su godinje utede razliite iz godine u godinu V
1
V
2
V
3
.V
T
, tada je ista sadanja vrijednost:
( ) ( ) ( )
0
1
0 2
2
1
1
0
) 1 ( 1
...
1 1
I
k
V
I
k
V
k
V
k
V
S
T
t
t
t
T
T
+
=
|
|
.
|
\
|
+
+ +
+
+
+
=

=
(9.11.)
Tablica 9.1.
t
(god) Diskontna stopa k(%)
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
1. 1,0100 1,0200 1,0300 2,0400 1,0500 1,0600 1,0700 1,0700 1,0900 1,1000
2. 0,5075 0,5150 0,5226 2,0400 0,5378 0,5454 0,5531 0,5531 0,5685 0,5762
3. 0,3400 0,3468 0,3535 2,0400 0,3672 0,3741 0,3811 0,3811 0,3951 0,4021
4. 0,2563 0,2626 0,2690 2,0400 0,2820 0,2886 0,2952 0,2952 0,3087 0,3155
5. 0,2060 0,2122 0,2184 2,0400 0,2310 0,2374 0,2439 0,2439 0,2571 0,2638
6. 0,1725 0,1785 0,1846 2,0400 0,1970 0,2034 0,2098 0,2098 0,2229 0,2296
7. 0,1486 0,1545 0,1605 2,0400 0,1728 0,1791 0,1856 0,1856 0,1987 0,2054
Tp
Tp
Vt
Najee se ipak pretpostavlja da e godinje utede biti jednake svake godine, a tada se S izraunava prema izrazu:
0 0
) 1 ( 1
I
k
k
V S
T
+
=

(9.12.)
Primjer 9.5: Vlasnik zgrade eli instalirati termostatske ventile. Koristei sljedee podatke odredite je li investicija isplativa:
Investicija I
0
2.300 kn
Godinje utede energije Q 19.000 kWh/god.
Cijena energije E 0,03 kn/kWh
Vrijeme efektuiranja T 10 god.
Nominalna diskontna stopa k
n
34%
Infacija i 25%
*Napomena: podaci ne odraavaju stvarne cijene, ve su dane samo kao primjer!
Prvo izraunamo godinje neto utede:
god kn Q E V / 570 03 , 0 000 . 19 = = =
Realna diskontna stopa iznosi:
% 7 07 , 0
25 , 0 1
25 , 0 34 , 0
1
= =
+

=
+
=
i
i k
k
n
ista sadanja vrijednost iznosi:
kn I
k
k
V S
T
703 . 1 300 . 2
07 , 0
) 07 , 0 1 ( 1
570
) 1 ( 1
10
0
=
+
=
+
=

Kako je ista sadanja vrijednost pozitivna, zakljuujemo da je projekt isplativ.
ista sadanja vrijednost temeljni je kriterij fnancijskog odluivanja. Nulta ista sadanja vrijednost oznaava da je projekt sposoban vratiti uloeni kapital, a projekti
s pozitivnom istom sadanjom vrijednou imaju viu proftabilnost od one koja se zahtijeva na tritu. No, najvea potekoa kod primjene ove metode jest odabir
diskontne stope, koji znatno moe utjecati na veliinu iste sadanje vrijednosti. Zbog toga se najee koristi metoda interne stope proftabilnosti, kao druga temeljna
metoda fnancijskog odluivanja, o kojoj e vie rijei biti kasnije u ovom poglavlju.
9.2.4. Indeks proftabilnosti
Indeks proftabilnosti (PI) jest dodatni kriterij za poboljanje investicijskog odluivanja i svojevrsna je izvedenica iste sadanje vrijednosti. Indeks proftabilnosti
je odnos diskontiranih istih novanih tokova projekta u vremenu efektuiranja i njegovih investicijskih trokova. Ovaj pokazatelj isplativosti projekta koristi se za
usporedbu dviju ili vie opcija, a izraunava se prema jednadbi:
0
1
) 1 (
I
k
V
PI
T
t
t
t
=
+
= (9.13.)
Primjer 9.6: Koja je od sljedeih mjera energetske uinkovitosti isplativija?
a) Ugradnja termostatskih ventila
b) Ugradnja jedinice za iskoritavanje otpadne topline u ventilacijskom sustavu
Pri proraunu se trebaju koristi sljedei podaci:
Investicija
Godinje utede
Vrijeme efektuiranja
Diskontna stopa
I
0
V
T
k
Termostatski ventili
2.300 kn
570 kn/god.
10 god.
7%
Uporaba otpadne topline
10.000 kn
2.500 kn/god.
15 god.
7%
Ukoliko izraunamo razdoblje povrata za obje ove mjere, vidjet emo da su u oba sluaja jednaki i iznose 4 godine. Samo na temelju razdoblja povrata, stoga, ne
moemo donijeti odluku.
a) termostatski ventili
b) Prema jednadbi (9.13.) raunamo indeks proftabilnosti:
19 03 kn
kn
34 25
07
25
07
07
10
I
74 , 1
) 1 ( 1
) 1 (
0 0
1
=
+
=
+
=
I
k
k
V
I
k
V
PI
T
T
t
t
t
a) Jedinica za uporabu otpadne topline
Prema jednadbi (9-13) raunamo indeks proftabilnosti:
28 , 2
) 1 ( 1
) 1 (
0 0
1
=
+
=
+
=
I
k
k
V
I
k
V
PI
T
T
t
t
t
Dakle, ovaj nam primjer pokazuje da su obje razmatrane mjere isplative, da imaju razdoblje povrata 4 godine, ali je isplativija mjera b) jer ima vei PI.
PI trai to vee diskontirane novane tokove u cijelom razdoblju efektuiranja projekta u odnosu na investicijske trokove tog projekta. Prema tome, preferiraju se
trokovi s veim PI. Kriterij isplativosti projekta je PI 1. Valja istaknuti da je indeks proftabilnosti dodatni, a ne temeljni kriterij fnancijskog odluivanja, ija uporaba
dolazi do izraaja kod rangiranja projekata. On poboljava investicijsku odluku tako da izmeu projekata jednakih istih sadanjih vrijednosti izabire onaj koji zahtijeva
nie investicijske trokove.
9.2.5. Metoda anuiteta
Kriterij anuiteta takoer je pomono sredstvo za poboljanje investicijske odluke, te je jednako kao i PI izvedenica iste sadanje vrijednosti. On iste novane tokove
ne sagledava u njihovoj ukupnoj sadanjoj vrijednosti, ve u prosjenim godinjim iznosima, pa je po tome i dobio ime. Novani tokovi se svode na prosjenu godinju
veliinu anuitetskim faktorom. Za jednake godinje iste novane tokove (utede), anuitetski faktor zapisuje se na sljedei nain:
T
k
k
a
+
=
) 1 ( 1
(9.14.)
Anuitetski faktor se izraunava za vrijeme efektuiranja i diskontnu stopu, te se prikazuje u tablicama.
Anuiteti se izraunavaju tako da se anuitetski faktor primijeni na sadanju vrijednost ukupnih novanih iznosa. Anuitet investicijskih trokova rauna jednak je:
a I A
i
=
0
(9.15.)
Anuitet istih novanih tokova jest:
=
+
=
T
t
t
t
V
k
V
a A
1
) 1 (
(9.16.)
Ukoliko su godinji isti novani tokovi jednaki, njihov anuitet jednak je upravo iznosu godinjeg istog novanog toka.
Logika kriterija anuiteta je maksimalizacija razlike izmeu anuiteta istih novanih tokova i anuiteta investicijskih trokova, pa je kriterij fnancijskog odluivanja
A
v
A
i
.
9.2.6. Interna stopa proftabilnosti
Interna stopa proftabilnosti je zasigurno najprecizniji indikator isplativosti nekog projekta. No, i ovaj se indikator temelji na istoj sadanjoj vrijednosti. Ideja je pronai
diskontnu stopu R za koju je projekt jo uvijek isplativ, dakle za koju je S=0.
0
) 1 (
0
1
0
=
+
=

=
I
R
V
S
T
t
t
t
(9.17.)
Ukoliko su godinji novani tokovi (utede) jednaki, tada mora vrijediti jednakost:
0
) 1 ( 1
0 0
=
+
=

I
R
R
V S
T

(9.18.)
Interna stopa proftabilnosti je ona diskontna stopa koja svodi iste novane tokove projekta u cijelom vijeku efektuiranja na vrijednost njegovih investicijskih trokova.
Za razliku od kriterija iste sadanje vrijednosti gdje se pomou unaprijed defnirane diskontne stope izraunava sadanja vrijednost buduih novanih tokova, u ovoj
se metodi diskontna stopa pojavljuje kao nepoznanica. Interna stopa proftabilnosti odreuje se iterativnim postupkom. U sluaju jednakih godinjih novanih tokova
V
t
i poznatog vremena efektuiranja projekta T, iz tablica se moe iitati faktor I
0/
/V
t
. Taj je faktor u tablicama dan za traenu stopu i za vijek efektuiranja projekta.
Kriterij za prihvaanje projekta svakako e biti najvia interna stopa proftabilnosti. Svaka e tvrtka na osnovu svog troka kapitala odrediti koja je to donja granica
prihvatljivosti. Najvea snaga ove metode upravo je mogunost usporedbe s drugim investicijskim opcijama.
28
74 I
I
Primjer 9.7: Odredimo sada isplativost projekta ugradnje jedinice za iskoritavanje otpadne topline u sustavu ventilacije pomou svih indikatora isplativosti, uz
sljedee ulazne parametre:
Investicija
Godinje utede energije
Cijena energije
Vrijeme efektuiranja
Diskontna stopa
Infacija
I
0
Q
E
T
k
i
10.500 kn
30.000 kn/god.
0,06 kn/god.
10 god.
30%
20%
Stvarna diskontna stopa iznosi prema jednadbi (9.2.) iznosi:
% 3 , 8 083 , 0
02 , 0 1
02 , 0 03 , 0
1
= =
+
=
+
=
i
i k
k
n
Razdoblje povrata
Godinje iste novane utede:
god kn E Q V / 800 . 1 06 , 0 000 . 30 = = =
god
V
I
T
P
8 , 5
800 . 1
500 . 10
0
= = =
Diskontirano razdoblje povrata
Prema jednadbi (9.10.) vrijedi:
17 , 0
500 . 10
800 . 1
) 1 ( 1
0
= =
+
=
T
k
k
I
Vt
Uz poznat ovaj faktor i stvarnu kamatnu stopu od 8,3%, pomou tablica odreujemo da je vrijeme povrata investicije 8,6 godina (za razliku od T
P
koji iznosi 5,8
godina).
ista sadanja vrijednost
kn I
k
k
V S
T
416 . 1 500 . 10
3 , 0
) 3 , 0 1 ( 1
800 . 1
) 1 ( 1
10
0
=
+
=
+
=

Kako je ista sadanja vrijednost pozitivna, zakljuujemo da je projekt isplativ.
Indeks proftabilnosti
13 , 1
500 . 10
916 . 11
) 1 ( 1
) 1 (
0 0
1
= =
+
=
+
=
I
k
k
V
I
k
V
PI
T
T
t
t
t
Budui da je PI vei od 1, i ovaj nam indikator govori da je projekt isplativ.
Interna stopa proftabilnosti
Uz poznati faktor I
0/
/V
t
i vrijeme efektuiranja projekta, pomou tablica odreujemo internu stopu proftabilnosti koja je jednaka 11%.
Kako je interna stopa proftabilnosti vea od stvarne diskontne stope, zakljuujemo da je projekt isplativ.
Nadalje, ovako odreena interna stopa proftabilnosti je stvarna diskontna stopa k. To znai da je nominalna diskontna stopa prema jednadbi (9.2.) jednaka:
% 33 33 , 0 2 , 0 ) 2 , 0 1 ( 11 , 0 ) 1 ( = = + + = + + = i i k k
n
Dakle, ukoliko su kamate u banci na tednju vee od 33%, tada se vie isplati novac uloiti na banku, nego u mjeru koja ima unutarnju stopu povrata 11%. Upravo
je ovo najvea vrijednost metode unutarnje stope povrata. Ona u obzir uzima vremensku preferenciju novca i omoguava nam usporedbu s drugim investicijskim
mogunostima na tritu (npr.tednja u banci).
9.3. Analiza novanih tokova (cash fow)
Svi prethodno navedeni indikatori isplativosti projekta razmatraju samo sam projekt. No, godinje ekonomske posljedice investiranja u neki projekt ovisit e i o nainu
na koji je projekt fnanciran. Uobiajeno e investitor uloiti dio svojih sredstava, a dio e fnancirati putem kredita.
03 02
02
30
10
17
10
10
10
13
10
06 kn
kn
11
11 33 33
t
Vt
I
Uzimanjem u obzir naina fnanciranja projekta, provodi se analiza svih tokova novca ili tzv. cash-fow analiza. Analiza novanih tokova ukljuuje sve novane
prihode i rashode vezane uz projekt. U projektima energetske uinkovitosti novani prihodi su novane utede na temelju smanjene potronje energije i smanjenih
trokova odravanja, dok su rashodi investicija i to u obliku vlastitog kapitala, glavnice kredita i pripadajuih kamata, operativni trokovi, trokovi odravanja i, ako je
primjenjivo, porezi (npr. porez na dobit za tvrtke). Najjednostavnije reeno, temelj ove analize je isti novani tok koji je jednak:
isti novani tok = novani primici - novani izdaci
Analizu novanog toka najbolje je objasniti na primjeru.
Primjer9.8: Pretpostavimo da je investicija u neki projekt 160.000 kn, a godinje utede su 60.000 kn. Ekonomski ivotni vijek investicije je 5 godina, a stvarna
stopa povrata 6,5%.
Nadalje pretpostavimo da se projekt fnancira sa 100.000 kn vlastitih sredstava, a za preostalih 60.000 kn je uzet kredit na 3 godine, uz kamatnu stopu 15%.
Plan otplate kredita je dan u tablici 9.2. Vidimo da se ukupan godinji troak kredita sastoji od glavnice i od kamata.
Tablica 9.2.
Obrok Datum Glavnica (kn)
Preostalo
potraivanje (kn)
Iznos kamata (kn)
Ukupan troak
kredita (kn)
12. mjesec godine 0 60.000
1. 12. mjesec godine 1 20.000 40.000 9.000 29.000
2. 12. mjesec godine 2 20.000 20.000 6.000 26.000
3. 12. mjesec godine 3 20.000 0 3.000 23.000
Total 60.000 18.000 78.000
Analiza novanih tokova u 5 godina projekta dana je u tablici 9.3.:
Tablica 9.3.
Novani tokovi
Godina
0 1. 2. 3. 4. 5.
Investicija 160.000
Financiranje:
vlastiti kapital
kredit
troak kredita
100.000
60.000
29.000 26.000 23.000
iste utede 60.000 60.000 60.000 60.000 60.000
isti tok novca (100.000) 31.000 34.000 37.000 60.000 60.000
Akumulirani tok novca (100.000) (69.000) (35.000) 2.000 62.000 122.000
Brojka u zagradi u ekonomskim analizama znai negativnu vrijednost. Iz tablice je vidljivo da ovaj projekt ve u prvoj godini generira pozitivan tok novca.
Probajmo sada odrediti istu sadanju vrijednost za ovaj projekt. Da bismo to uinili, moramo vrijednost istog toka novca iz svake godine diskontirati na sadanju
vrijednost. To dakako radimo pomou diskontnog faktora prema jednadbi (9.7.). Diskontni faktor te diskontirana vrijednost toka novca za svaku godinu dani su u
nastavku tablice. Posljednji red predstavlja akumuliranu, odnosno istu sadanju vrijednost projekta.
isti tok novca (100.000) 31.000 34.000 37.000 60.000 60.000
Akumulirani tok novca (100.000) (69.000) (35.000) 2.000 62.000 122.000
Diskontni faktor (d) 1 0,939 0,882 0,828 0,777 0,730
Sadanja vrijednost (SV) (100.000) 29.110 29.980 30.640 46.640 43.800
Akumulirana sadanja vrijednost (100.000) (70.890) (40.910) (10.270) 36.370 80.170
Prema tome, ista sadanja vrijednost ovog projekta u 5 godina je 80.170 kn, a izraunali smo je kao:
S
0
=SV
0
+SV
1
+SV
2
+SV
3
+SV
4
+SV
5
gdje su :
SV = isti tok novca x d
n
n
k
d
) 1 (
1
+
=
k
n
= 6,5%
Ukoliko istu sadanju vrijednost izraunamo prema jednadbi (9.12.), ona iznosi 89.340 kn. Prema tome, vidimo da je zbog uzimanja u obzir uvjeta fnanciranja
projekta, ista sadanja vrijednost projekta neto nia.
Iz analize toka novca moemo odrediti i internu stopu proftabilnosti, izjednaavajui istu sadanju vrijednost s nulom:
0= SV
0
+SV
1
/(1-k)
1
+SV
2
/(1-k)
2
+SV
3
/(1-k)
3
+SV
4
/(1-k)
4
+SV
5
/(1-k)
5
0=-100.000+29.110/(1-k)
1
+29.980/(1-k)
2
+30.640/(1-kr)
3
+46.640/(1-k)
4
+43.800

/(1-k)
5
Gornja je jednadba sloena i za njezino se rjeavanje moraju primijeniti numerike metode (iteracija). No, unutarnja se stopa povrata moe odrediti i grafki, tako
da se izrauna ista sadanja vrijednost za nasumino izabrane vrijednosti k. Tamo gdje krivulja sijee X os, jest vrijednost interne stope proftabilnosti investicije, u
ovom sluaju 29,1%.
Tablica 9.4.
Interna stopa proftabilnosti 15 20 25 30 35 40
ista sadanja vrijednost 41.150 23.949 9.760 -2.010 -11.870 -20.230
U jo detaljnijim analizama novanih tokova uzimaju se jo neki faktori u obzir, a to su amortizacija opreme i porez na dobit. Ovakav detaljan proraun obino je
potrebno napraviti za tvrtke koje investiraju u energetsku uinkovitost, dok je za ocjenu projekta kojega pojedinac eli provesti u svome kuanstvu dovoljno napraviti
jednostavniju analizu novanih tokova, kako bi se usporedile godinje utede koje je mogue ostvariti mjerom energetske uinkovitosti s potrebnom investicijom i
posebice s otplatom te investicije, ukoliko se za nju mora dii bankovni kredit.
Predloak za provedbu detaljne analize tijeka novca dan je u tablici 9.5.
Tablica 9.5.
Novani tokovi
Godina
0 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.
A Investicija
Financiranje:
B Vlastiti kapital
C Kredit
D Glavnica
E Kamate
F Utede:
G Ukupne utede
H Operativni trokovi
I iste utede prije poreza
J Amortizacija
K Utede prije poreza
L Porez
M Porezne olakice
N iste utede nakon poreza
O isti tok novca
P Akumulirani tok novca
Q Diskontni faktor
R Sadanja vrijednost (SV)
S Akumulirana SV
I = G-H P
1
= C
K = I-J-F P
n
= P
n-1
+Q
n
L = stopa poreza x K Q
n
= 1 / (1-r)
n
N = I-L+M
R = O x Q
O =N-E-F
S
n
= S
n-1
+ R
n

9.4. Procjena trokova u ivotnom ciklusu projekta (Life Cycle Cost Analysis)
Prilikom donoenja odluka o investicijama u novu opremu ili sustave, nuno je provesti analizu prihoda i rashoda kroz itav predvieni ivotni vijek proizvoda/
sustava. Dakle, uz poetnu investiciju, u obzir je potrebno uzeti i trokove pogona, odravanja, energije, zatite okolia (naknade za emisije), dekomisije i odlaganja
opreme nakon isteka radnog vijeka. Ova se ekonomska metoda ocjene isplativosti projekta, koja u obzir uzima sve trokove projekta kroz njegov ivotni vijek, naziva
Life-Cycle-Cost (LCC) analiza.
Naime, neke jednostavnije metode, poput jednostavnog razdoblja povrata, razmatraju samo koliko se brzo vrati poetna investicija, ne uzimajui u obzir nikakve
druge trokove i dobiti tijekom ivotnog vijeka opreme/sustava i zanemarujui vremensku vrijednost novca. LCC analiza se temelji na analizi tijeka novca (cash fow),
a razliite opcije rangira, koristei indikatore isplativosti projekta, prvenstveno unutarnju stopu povrata (internal rate of return).
LCC analizu nuno je primjenjivati upravo za projekte energetske uinkovitosti, jer se njome ocjenjuje mogu li se poveani poetni investicijski trokovi ekonomski
opravdati smanjenim trokovima za energiju kroz razmatrani ivotni vijek sustava, ali i drugim imbenicima koji utjeu na trokove rada sustava (primjerice, smanjenje
iznosa naknada za emisije, smanjeni trokovi odravanja i sl.).
Dakle, LCC analiza je ekonomska tehnika kojom se procjenjuju sveukupni trokovi posjedovanja i koritenja nekog objekta (kue, zgrade i dr.) ili sustava kroz
vremensko razdoblje njegovog koritenja.
LCC analizom utvruje se dananja vrijednost (diskontiranje) svih buduih trokova vezanih uz neki objekt ili sustav. Ti trokovi tipino ukljuuju:
poetnu investiciju (zemljite, projektiranje, graevinski radovi, oprema)
operative trokove (trokovi energije i vode)
trokove odravanja
trokove zamjene opreme (prema oekivanom ivotnom vijeku opreme)
trokove dekomisije i odlaganja
ostale trokove (razne naknade, porezi i sl.).
Sve trokove je potrebno svesti na dananju vrijednost novca (diskontiranje), upravo na nain prikazan u prethodnom poglavlju. Trokove je potrebno umanjiti za
vrijednost objekta ili sustav koju e imati na kraju razmatranog vremenskog razdoblja (amortizacija).
LCC analizu potrebno je svakako provesti ukoliko postoji nekoliko alternativa i potrebno je odabrati ekonomski najpovoljniju. Kriterij e biti, dakako, najnii LCC.
Posebice je preporuljivo LCC analizu provesti ve u fazi inicijalnog rjeenja, odnosno dizajna, primjerice pri projektiranju nove kue. Tada je mogue odabrati sve one
opcije koje e dugorono imati najmanje trokove, jer opcija koja ima najmanje investicijske trokove nije nuno ekonomski najisplativija opcija.
9.5.Pregled moguih izvora fnanciranja i poticaja za projekte energetske uinkovitosti
9.5.1. Porezne olakice
Gotovo svaki zaposlenik jednom godinje vri prijavu poreza na dohodak. Stoga valja biti upoznat s injenicom da u poreznom sustavu Republike Hrvatske postoji
mogunost traenja uveanja osobnog odbitka od dohotka za prijavu poreza u sluaju:
kupnje ili gradnje prvog stambenog prostora (stambene kue ili stana) na podruju Republike Hrvatske za potrebe trajnog stanovanja
za odravanje postojeeg stambenog prostora na podruju Republike Hrvatske u vlasnitvu poreznog obveznika ili vlasnitvu njegovog branog druga, radi
poboljanja uvjeta stanovanja, a pod uvjetom da rezident u tom stambenom prostoru ima prebivalite i trajno boravi
za iznos plaene slobodno ugovorene najamnine za potrebe stanovanja u stambenom prostoru najmodavca.
Za iskoritavanje ovih mogunosti energetska uinkovitost nije postavljena kao kriterij, iako je to praksa u brojnim europskim zemljama.
No, mjere energetske uinkovitosti obino se provode na ve postojeim objektima u vlastitom vlasnitvu, pa se tako prilikom rekonstrukcije objekta ili nekog njegovog
dijela treba svakako razmiljati o energetski uinkovitijim rjeenjima, iako mogunost poveanja osobnog odbitka ne ovisi o energetskim karakteristikama izvrene
rekonstrukcije. Poveanjem osobnog odbitka od dohotka za prijavu poreza dio se uloenog novca vrati kroz vei povrat poreza. Maksimalni iznos osobnog odbitka
za navedene svrhe iznosi 12.000 kn.
9.5.2. Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost
Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost (FZOEU) je osnovan radi osiguranja dodatnih sredstava za fnanciranje pripreme, provedbe i razvoja programa,
projekata i slinih aktivnosti u podruju ouvanja, odrivog koritenja, zatite i unapreivanja okolia te u podruju energetske uinkovitosti i koritenja obnovljivih
izvora energije.
Sredstava Fonda dodjeljuju ne temelju provedenog javnog natjeaja koji objavljuje Fond. Mogui naini fnanciranja koje Fond nudi su:
zajmovi
subvencije
fnancijske pomoi i
donacije.
Prema Pravilniku o uvjetima i nainu dodjeljivanja sredstava Fonda (Narodne novine 183/04), korisnici sredstava mogu biti pravne i fzike osobe. Zajmove i subvencije
Fond u pravilu dodjeljuje trgovakim drutvima i drugim pravnim osobama, obrtnicima i fzikim osobama. Financijske pomoi i donacije Fond u pravilu dodjeljuje
jedinicama podrune (regionalne) samouprave i jedinicama lokalne samouprave. Vano je napomenuti da Fond ne fnancira projekte u punom iznosu njihovih
trokova, ve i sam izvoa projekta mora osigurati dio sredstava. Tako jedinice podrune (regionalne) samouprave i jedinice lokalne samouprave mogu ostvariti
sredstva Fonda:
do 80% zaokruene fnancijske konstrukcije ulaganja ako se nalaze na podrujima od posebne dravne skrbi
do 60% zaokruene fnancijske konstrukcije ulaganja ako se nalaze na otocima i u brdsko-planinskim podrujima, te ako su im fnancijske
mogunosti ograniene (prihod po glavi stanovnika manji od 65% prosjeka RH i dr.)
do 40% zaokruene fnancijske konstrukcije ulaganja na ostalim podrujima.
Trgovaka drutva i druge pravne osobe, obrtnici i fzike osobe mogu ostvariti sredstva Fonda u visini od najvie 40% zaokruene fnancijske konstrukcije ulaganja.
Vie o sredstvima Fonda, kao i o otvorenim natjeajima moe se nai na internetskim stranicama Fonda www.fzoeu.hr .
9.5.3. Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR)
U okviru HBOR-ova Programa kreditiranja projekata zatite okolia, energetske uinkovitosti i obnovljivih izvora energije otvara se mogunost realizacije investicijskih
projekata kojima je svrha zatita okolia, podizanje energetske uinkovitosti te uporaba obnovljivih izvora energije.
Prihvatljivi krajnji korisnici kredita su:
jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave (opine, gradovi, upanije), ako ispunjavaju predviene zakonske uvjete
komunalna drutva
trgovaka drutva
obrtnici
ostale pravne i fzike osobe.
Najmanji iznos kredita je ogranien na 100.000 kn. Najvei iznos kredita nije ogranien, a ovisi o HBOR-ovim mogunostima fnanciranja, konkretnom investicijskom
programu, kreditnoj sposobnosti krajnjeg korisnika kredita, te vrijednosti i kvaliteti ponuenih instrumenata osiguranja.HBOR u pravilu kreditira do 80% predraunske
vrijednosti investicije s ukljuenim porezom na dodanu vrijednost. Za kreditna sredstva namijenjena za fnanciranje investicija postoji mogunost subvencioniranja
kamatne stope (u visini od 2%) poticajnim sredstvima. Takoer, za otoke i podruja od posebne dravne skrbi mogue je smanjenje kamatne stope za jo 2%, tako
da konana kamatna stopa za gore navedena podruja moe se spustiti do 2%. Subvencioniranje kamatne stope osigurava Fond.
Tablica 9.6. Uvjeti kreditiranja
Rok otplate: do 12 godina ukljuujui i poek
Poek: do 2 godine
Kamatna stopa:
4% godinje za izvoznike
6% godinje
svi ostali gospodarski subjekti, jedinice lokalne uprave i podrune
(regionalne) samouprave, obrtnike i ostale pravne i fzike osobe
EURIBOR (tromjeseni)
+ 2%
za sve krajnje korisnike
Ukoliko Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost odobri subvenciju kamatne stope, gore utvrena kamatna stopa umanjuje se za 2%, odnosno za
iznos odobrene subvencije.
HBOR ovaj Program provodit na sljedei nain:
posrednim kreditiranjem krajnjih korisnika kredita putem poslovnih banaka koje su prihvatile suradnju na provoenju ovog programa
neposrednim kreditiranjem krajnjih korisnika kredita.
Kreditni zahtjevi do iznosa od 5.000.000,00 kuna u pravilu se podnose i rjeavaju putem poslovnih banaka.
Vie detalja o ovom programu fnanciranja moe se nai na internetskim stranicama HBOR-a www.hbor.hr.
Literatura :
1. Cleaner Production, Energy Effciency and Renewables in Croatia - Training programme on Financial Engineering, ENSI Energy Saving International AS, Zagreb, 2004.
2. Orsag, S.: Budetiranje kapitala: Procjena investicijskih projekata, Masmedia, Zagreb, 2002.
3. Projekt Poticanje energetske efkasnosti u Hrvatskoj, http://www.ee.undp.hr
4. Fonda za zatitu okolia i energetsku uinkovitost, http://www.fzoeu.hr
5. Hrvatska banka za obnovu i razvoj, http://www.hbor.hr
10. Energetski pregled zgrade
10. ENERGETSKI PREGLED ZGRADE
Suvremeno upravljanje energijom u zgradama ukljuuje iroku analizu svih
energetskih sustava zgrade. Energetski pregled ili audit zgrade podrazumijeva
analizu toplinskih karakteristika i energetskih sustava zgrade s ciljem utvrivanja
uinkovitosti i/ili neuinkovitosti potronje energije te donoenja zakljuaka i
preporuka za poveanje energetske uinkovitosti. Energetski pregled utvruje
nain koritenja energije, podruja rasipanja energije i identifcira mjere za
poveanje energetske uinkovitosti.
Osnovni cilj energetskog pregleda je prikupljanjem i obradom niza parametara
dobiti to toniji uvid u zateeno energetsko stanje zgrade s obzirom na:
graevinske karakteristike u smislu toplinske zatite; kvalitetu sustava za
grijanje, hlaenje, prozraivanje i rasvjetu; zastupljenost i kvalitetu energetskih
ureaja; strukturu upravljanja zgradom te pristup stanara ili zaposlenika
energetskoj problematici, nakon ega se odabiru konkretne optimalne
energetsko-ekonomske mjere poveanja energetske uinkovitosti.
Na temelju raspoloivih podataka moe se odrediti bazna potronja za
promatranu godinu, no bitno je ustanoviti korekcijske faktore koji se u prvom
redu odnose na promjene broja ukuana te promjene korisne odnosno grijane
povrine objekta. S time se odreuje bazna potronja, odnosno energetske
potrebe u nekom buduem promatranom stanju.
Uz ustanovljenje budueg energetskog stanja, elja i realnih potreba za
energijom, pristupa se odabiru provedivih varijanti poveanja energetske
uinkovitosti objekta, uzimajui u obzir i udobnost stanovanja. Te se varijante
odnose na:
poboljanje toplinskih karakteristika vanjske ovojnice primjenom
toplinske izolacije,
zamjenu ili poboljanje sustava grijanja i poveanje uinkovitosti,
zamjenu ili poboljanje sustava klimatizacije i poveanje
uinkovitosti,
zamjenu ili poboljanje sustava pripreme tople vode,
promjenu energenta gdje je to ekonomski i ekoloki isplativo,
uvoenje obnovljivih izvora energije (Suneva, geotermalna,
biomasa),
poboljanje uinkovitosti sustava elektrine rasvjete i elektrinih
kuanskih aparata,
racionalno koritenje vode te
upravljanje energetikom openito.
Za svaku od varijanti utvruju se tehnike karakteristike provedbe, uklapanje u
cijeli sustav, ostvarive utede energije te ekonomske karakteristike procjena
investicije i moguih ekonomskih uteda. Na temelju usporedbe varijanti
i isplativosti ulaganja u svaku od njih izrauje se izvjetaj s ocjenama i
preporukama za optimalni zahvat.
U strunoj praksi razlikuju se dvije vrste energetskih pregleda (audita) u
zgradarstvu:
Preliminarni ili tzv. walk-through energetski pregled,
Detaljni energetski pregled s izradom investicijske studije za projekt
poboljanja energetske uinkovitosti.
Prilikom pristupanja preliminarnom energetskom pregledu neke zgrade ili
objekta nuan je korak pripremanje odgovarajueg upitnika za dobivanje
osnovnih informacija o energetskoj situaciji u zgradi. Osnovni upitnik ima za
cilj pomoi auditoru u uspostavi kontakata s odgovornom osobom zaduenom
za problematiku energetike u zgradi. Nakon analize prvog upitnika klijentu
se dostavlja i tzv. detaljni upitnik za sagledavanje energetske situacije. Tek
nakon analize detaljnog upitnika provodi se tzv. preliminarni energetski
pregled zgrade. Preliminarni energetski pregled moe dati zadovoljavajue
rezultate samo ako je dobro pripremljen i zbog toga je jako bitno da su oba,
gore spomenuta upitnika, kvalitetno popunjena od strane odgovorne osobe
zaduene za problematiku energetike u zgradi. Uz upitnike prije samog
posjeta zgradi nuno je dobiti i raune za sve energente i vodu koja se koristi
u objektu i to za zadnje tri godine. Preliminarni energetski pregled jako je
znaajan za kompletno sagledavanje energetske situacije u nekoj zgradi i
predstavlja kljuni korak u analizi. Kroz obradu podatke o potronji svakog
pojedinog energenta potrebno je komparirati sa strukturom potronje te
temeljem analize izvesti zakljuke o openitim uzorcima ponaanja u potronji
energije. Potronja plina iskazana u m
3
sama po sebi teko je usporediva s
potronjom elektrine energije koja je iskazana u kWh te je potrebno i
potronju prirodnog plina prevesti u lake usporedivu veliinu tj. kWh. Takoer,
radi lakeg razumijevanja ili prezentacije obraenih podataka te povezivanja
potronje pojedinih energenata sa stvarnom situacijom u zgradi u njihovu
iskazivanju koriste se tzv. indikatori potronje npr. kWh
el
/l. kuanstava, kWh
th
/
l. kuanstva itd. Sam posjet zgradi tijekom trajanja preliminarnog energetskog
pregleda traje 1 dan i auditoru daje kratki uvid u stanje energetike zgrade, s
ciljem utvrivanja potencijala za poboljanje energetske uinkovitosti. Takoer,
tijekom trajanja preliminarnog energetskog pregleda mogu se provesti i kraa
mjerenja na osnovu kojih e auditor dobiti kvalitetniju sliku o tome kako se
u analiziranoj zgradi troi energija. Kroz razgovor s odgovornom osobom
za pitanja energetike u analiziranoj zgradi tijekom trajanja preliminarnog
energetskog pregleda auditor raiava sve eventualne nejasnoe iz detaljnog
upitnika. Rezultati preliminarnog energetskog pregleda predaju se korisniku u
formi izvjea te sadravaju uz energetsku i trokovnu bilancu i pregled svih
analiziranih tehnikih mjera poboljanja energetske uinkovitosti u zgradi.
Pregled svih analiziranih tehnikih mjera poboljanja energetske uinkovitosti
u zgradi sadrava proraun/procjenu uteda, procjenu potrebne investicije,
jednostavni period povrata ulaganja te proraun uteda u emisijama tetnih
plinova.
Ukoliko se nakon provedenog preliminarnog pregleda procijeni kako postoji
znaajan prostor za primjenu programa energetske uinkovitosti u analiziranoj
zgradi pristupa se detaljnom energetskom pregledu. Specifnost detaljnog u
odnosu na preliminarni energetski pregled lei u injenici da se mjerna oprema
za snimanje potronje energije ostavlja na lokaciji u trajanju od minimalno
dva do etiri tjedna. Nakon to su prikupljeni i verifcirani svi podaci pristupa
se izradi fnalnog izvjea koje ukljuuje detaljnu analizu primjenjivosti i
isplativosti pojedinih mjera energetske uinkovitosti tj. izradi kompletne
investicijske studije.
Detaljni energetski pregled ulazi u tzv. dubinsku energetsku analizu zgrade i
identifkaciju potencijalnih mjera energetske uinkovitosti. Detaljnim pregledom
zgrade i provoenjem potrebnih mjerenja potronje toplinska mjerenja,
mjerenja elektrine energije, termografsko snimanje, mjerenje propusnosti
zraka kod zgrada utvruju se kljuni problemi i u formi investicijske studije
prenose odgovornim vlasnicima ili upraviteljima zgrade.
Na osnovu analize primjenjivosti i isplativosti tehnikih mjera energetske
uinkovitosti izrauje se redoslijed prioritetnih mjera, za promatranu zgradu,
koje se mogu implementirati u nekoliko faza. Ukoliko se ulaganje u poveanje
energetske uinkovitosti pokae energetski, ekonomski i ekoloki isplativo
projekt se moe predloiti za sufnanciranje ili fnanciranje u sklopu uvjeta
pojedinih banaka. Prijedlog mora ukljuiti poslovni i fnancijski plan s opisom
projekta, ciljeva, postignua te energetskih i ekolokih uteda uz prihvatljiv
vremenski period povrata investicije.
U svakom sluaju klijentu se mora sasvim jasno objasniti da bez sustavnog
pristupa i provoenja preliminarnog i detaljnog energetskog pregleda nema
niti garantiranog ostvarivanja uteda. Naime, ulazak u investiciju bez kvalitetne
snimke prethodnog stanja i analize budueg vrlo esto vodi u promaaj.
Uvoenjem energetske certifkacije zgrada u budunosti, odnosno klasifkacije
i ocjenjivanja zgrada prema potronji energije, energetski pregled zgrade
trebao bi postati nezaobilazna metoda utvrivanja uinkovitosti, odnosno
neuinkovitosti potronje energije te podloga za izradu energetskog certifkata
zgrade.
Primjena infracrvene termografje u zgradarstvu
IC termografja je beskontaktna i nerazorna metoda biljeenja intenziteta
toplinskog zraenja u infracrvenom podruju, a nakon mjerenja ostaje trajan
zapis koji se zove termogram. Infracrvena termografja slui se mjerenjem
u podruju infracrvenog zraenja. Svako tijelo odailje elektromagnetsko
zraenje iji intenzitet ovisi prvenstveno o temperaturi povrine tijela. Prednost
IC termografje je beskontaktno mjerenje temperature, koje omoguava
mjerenje na daljinu, mjerenje nedostupnih objekata i mjerenje bez razaranja.
Iz termograma moemo vidjeti intenzitet zraenja po povrini i uz odreene
pretpostavke vrlo brzo oitati temperature. Meutim, za kvalitetnu i tonu
interpretaciju rezultata moramo poznavati svojstva objekta - emisija, refeksija,
prozirnost, svojstva atmosfere i utjecaj drugih objekata te svojstva same
kamere kojom snimamo.
S obzirom na nain primjene termografje, razlikujemo kvalitativnu i
kvantitativnu termografju. Kvalitativna termografja daje ogranieni broj
informacija u kratkom roku dok se kvantitativnom termografjom dobivaju
toni podaci o temperaturnoj raspodjeli, za to je potrebno preraunavanje
podataka iz termograma. Kvalitativno koritenje termografje daje nam
okvirne podatke o promatranoj povrini iz kojih se mogu uoiti problemi i
temperaturna odstupanja. Za kvantitativnu termografju moramo poznavati
emisijska svojstva promatranog objekta, stanje atmosfere i okoline, i druge
vanjske utjecaje. Takoer razlikujemo pasivnu i aktivnu termografju. Pasivna
termografja je snimanje objekta u ustaljenom temperaturnom stanju, uz
uvjet da je temperatura objekta razliita od temperature okolia. Za aktivnu
termografju potrebna je toplinska pobuda objekta dovoenjem ili odvoenjem
topline. Pasivna termografja je u veini sluajeva kvalitativna a aktivna
kvantitativna.
Za kvalitetno termografsko snimanje mora postojati temperaturna razlika. Kod
provoenja topline kroz dva tijela jednakih debljina, ali razliitih koefcijenata
toplinske vodljivosti pad temperature kroz tijelo nie vrijednosti toplinske
vodljivosti biti e izraeniji uslijed veeg toplinskog otpora. Temperaturni nivo
kojeg biljei kamera biti e nii, odnosno toplinski gubici iz toplog grijanog
prostora prema hladnom vanjskom, negrijanom prostoru bit e manji.
Termografskim snimanjem zgrada, mogue je locirati toplinske nedostatke
konstrukcije i usmjeriti zahvate na sanaciji prema optimalnom poboljanju
energetske uinkovitosti sustava zgrade. Danas se termografja pokazuje kao
izuzetno korisna metoda u istraivanju i unapreivanju energetske uinkovitosti
u zgradarstvu. Metoda termografje se sve vie uvodi kao obavezna metoda
kod kontrole pri primopredaji objekata, te u redovitom nadzoru i odravanju
zgrada.
Termografskim snimanjem zgrada mogue je uoiti:
nehomogenost materijala zida
neispravnost ili nepostojanje toplinske izolacije
vlagu u konstrukciji
problemi ravnih krovova
toplinske mostove
otvorene propuste za zrak-ventilacije, fuge te koncentracija
instalacija u zidu.
Slika 10.1. Usporedba termograma toplinski neizolirane zgrade prije rekonstrukcije
te nakon izvedbe toplinske zatite. /Izvor:EIHP/
Uvoenjem energetske certifkacije zgrada i stalne energetske kontrole
postojeih objekata moemo oekivati znatni razvoj primjene metode
infracrvene termografje u graditeljstvu.
Cilj daljnjeg razvoja primjene termografje u zgradarstvu je:
Pomo pri pregledu i ocjeni kvalitete novih zgrada putem odreivanja
parametara toplinske uinkovitosti izvedene konstrukcije zgrade
Uvoenje termografje kao standardne metode za uinkovito odravanje
postojeih zgrada
Odreivanje toplinske uinkovitosti zgrade mjerenjem gubitaka topline
kroz vanjsku ovojnicu zgrade
Unapreenje zgradarstva na podruju projektiranja i gradnje, naroito sa
stanovita utede energije
RIJENIK POJMOVA
Apsorberska ploa dio sunevog kolektora koji slui za apsorpciju sunevog
zraenja, a o njoj najvie ovisi toplinski uinak kolektora
Apsorberski kolektor slui za zagrijavanje bazenske vode, te predstavlja
najisplativiji primjer koritenja suneve energije u sustavima grijanja
Biomasa obnovljivi izvor energije koji ukljuuje brojne proizvode biljnog
podrijetla (ogrjevno drvo, grane i drvni otpad iz umarstva, piljevina, kora i
drugi ostatak iz drvne industrije, slamu, kukuruzovinu, stabljike suncokreta,
ostatke pri rezidbi vinove loze i maslina, kotice vianja i kore od jabuka iz
poljoprivrede), kao i proizvode ivotinjskog podrijetla (izmet i ostatke iz
stoarstva, komunalni i industrijski otpad)
Broj izmjena zraka broj koji pokazuje odnos izmeu volumena zraka koji
ulazi u prostor u jednom satu i ukupnog volumena prostora
CFC Klorofuorougljici; su potpuno halogenirani derivati zasienih
ugljikovodika (metana i etana). To je skupina kemikalija koje sadre klor, fuor i
ugljik, a koriste se kao radne tvari u rashladnoj tehnici (npr. R11, R12) , potisni
plinovi za aerosole, otapala za ienje, te u proizvodnji pjena. Jedan su od
glavnih uzroka oteenja ozonskog omotaa, a u Hrvatskoj je ugradnja u nove
rashladne ureaje zabranjena od 1999, dok je uvoz zabranjen od poetka
2006. godine
Daljinsko grijanje sustav koji ukljuuje centralnu pripremu toplinske
energije u toplani, te njenu distribuciju do krajnjih potroaa toplinskih
podstanica u zgradama
Dizalice topline kompresijski ureaji koji iskoritavaju toplinu iz okolia
i pretvaraju je u korisnu toplinu za grijanje prostorija i zagrijavanje sanitarne
vode uz pomo elektrine energije
Efekt dimnjaka pojava koja uzrokuje strujanje toplijeg zraka kroz zgradu
prema gore zbog razlike u temperaturi, tj razlike gustoa toplijeg i hladnijeg
zraka
Efkasnost kolektora predstavlja omjer korisne topline prikupljene
kolektorom i intenziteta upadnog sunevog zraenja na plohu kolektora
Ekspanzijska posuda slui za preuzimanje volumena radnog medija (tople
vode) u sustavu grijanja koji nastaje uslijed zagrijavanja
Energetska bilanca zgrade svi energetski gubici i dobici zgrade
Energetska uinkovitost (efkasnost) iroki opseg djelatnosti kojima
je krajnji cilj smanjenje potronje svih vrsta energije u promatranom objektu,
to rezultira smanjenjem emisije CO
2
uz nepromijenjenu toplinsku, svjetlosnu i
drugu udobnost njezinih stanara
Energetski pregled zgrade analiza potronje energije, ovojnice zgrade te
energetskih sustava zgrade s ciljem utvrivanja uinkovitosti i/ili neuinkovitosti
potronje energije te donoenja zakljuaka i preporuka za poveanje energetske
uinkovitosti

Energija sposobnost tijela za obavljanje rada
Faktor hlaenja predstavlja omjer ostvarenog rashladnog uinka na
isparivau i privedene snage kompresoru
Faktor oblika zgrade, f
0
= A/V
e
(m-1), jest kolinik oploja, A (m
2
), i obujma,
V
e
(m
3
), grijanog dijela zgrade
Fosilna goriva goriva koja sadre ugljikohidrate, nastala od ostataka biljaka
i/ili ivotinja. Trenutno su osnovni izvor energije na Zemlji. Energija iz fosilnih
goriva obino se oslobaa izgaranjem prilikom ega se oslobaaju otrovni i
tetni plinovi koji utjeu na okoli (prvenstveno na efekt staklenika) kao to
su: ugljini monoksid CO, ugljini dioksid CO
2
, sumporni dioksid SO
2
, SO
3
, NO
3

itd.
Fotonaponske elije poluvodiki elementi koji direktno pretvaraju energiju
Suneva zraenja u elektrinu energiju, a mogu se koristiti kao samostalni ili
kao dodatni izvor energije
Fotosinteza proces u kojem se svjetlosna energija pretvara u kemijsku
pohranjenu u organskim molekulama
Godinja potrebna toplina za grijanje, Q
h
(kWh/god) - raunski odreena
koliina topline koju sustav grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu
da bi se odravala unutarnja projektna temperatura u zgradi
Godinji toplinski mnoitelj (SPF) omjer stvarno proizvedene toplinske
energije dizalice topline tijekom godine (Q
K
) i ukupne godinje energije
utroene na pogon kompresora, pumpi, ventilatora, te sustav odleivanja
isparivaa (E)
HCFC Klorofuorougljikovodici su djelomino halogenirani derivati zasienih
ugljikovodika koji sadre vodik i klor. Vodik skrauje njihov atmosferski vijek,
inei tako HCFC-e dugorono manje tetnima od CFC-a za razgradnju ozona.
Koriste se u rashladnoj tehnici kao radna tvar (R22), a ugradnja u nove ureaje
je zabranjena od 2006. godine
HFC Fluorirani ugljikovodici su djelomino halogenirani derivati zasienih
ugljikovodika koji sadre vodik i ne sadre klor (R134a)
Hidroelektrana elektrine centrala koja pomou vodenih turbina pretvaraju
potencijalnu energiju vode u kinetiku i mehaniku koja se dalje koristi za
pokretanje elektrinog generatora
Indikator energetske uinkovitosti (energetski broj ili energetska
znaajka) godinja potronja energije po korisnoj jedinici grijane povrine,
izraena u kWh/m
2
god
Infltracija - dotok vanjskog zraka u prostoriju kroz zazore na prozorima i
vratima, a manjim dijelom kroz zidove, te kroz vanjska vrata pri ulaenju i
izlaenju iz objekta
Infracrvena termografja beskontaktna i nerazorna metoda biljeenja
intenziteta toplinskog zraenja u infracrvenom podruju odnosno prikaz
raspodjele temperature na povrini ovojnice zgrade
Insolacija koliina energije to je prima Zemlja sa sunevim zrakama
Inverterska regulacija frekvencijska regulacija broja okretaja kompresora,
ime se ostvaruje stupnjevana regulacija uinka (rashladnog ureaja)
Ispariva dio rashladnog ureaja u ijim cijevima isparava radna tvar, pri
emu toplinu za isparavanje uzima iz okoline u kojoj se nalazi
Izgaranje Izgaranje je proces kod kojeg dolazi do oksidacije gorivih sastojaka
nekog goriva pri emu se oslobaa toplina
Kalorimetar ureaj za mjerenje toplinske i rashladne energije
Klima bojler ureaj koji iskoritava otpadnu toplinu sa kondenzatora
rashladnog ureaja za pripremu PTV-a
Klimatizacija sloen proces koji ukljuuje kondicioniranje, transport i
ubacivanje zraka u klimatizirani prostor. Kondicioniranje zraka podrazumijeva
pripremu zraka odreene temperature, vlanosti i istoe. Zrak se pri tome
ubacuje u prostor odreenom brzinom kako bi u zoni boravka ljudi osigurali
strujanje zraka manje od 0.25 m/s
Koefcijent prolaska topline U (W/m
2
K) koliina topline koju graevni
element gubi u 1 sekundi po m
2
povrine kod razlike temperature od 1 K
Koefcijent toplinske vodljivosti (W/mK) koliina topline koja proe
u jedinici vremena kroz sloj materijala povrine 1 m
2
, debljine 1 m kod razlike
temperature od 1 K. Vrijednost koefcijenta razliita je za razliite materijale, a
ovisi o gustoi, veliini i povezanosti pora i stanju vlanosti materijala
Koefcijent paropropusnosti (bezdimenzijski) otpor difuziji vodene
pare
Kogeneracija (CHP) - proces koritenja primarne energije goriva za
proizvodnju dvije vrste korisne energije od kojih je jedna toplinska a druga
elektrina
Kondenzacijski kotao kotao koji iskoritava i toplinu dimnih plinova
poveavajui iskoristivost goriva
Kondenzator dio rashladnog ureaja u ijim cijevima kondenzira radna tvar,
pri emu toplinu kondenzacije predaje okolini u kojoj se nalazi
Konvekcija je pored zraenja i provoenja topline jedan od naina izmjene
topline. Prilikom procesa konvekcije izmjenjuje se toplina izmeu vrste stijenke
i fuida (kapljevine ili plina) u gibanju, npr. ljudskog tijela i zraka u prostoru.
Osnovni uvjet konvekcije je meusobno gibanje estica, tako da konvekcija
moe biti prirodna i prisilna

Korisna energija - energija za zadovoljavanje potreba krajnjih korisnika,
primjerice to je toplina elektrine grijae ploe na tednjaku
Lokalno grijanje najstariji oblik grijanja gdje se izvor topline nalazi u
prostoriji koju grijemo (kamini, pei na drva, elektrine grijalice, plinske
grijalice)
LOW
e
oznaka za staklo smanjene toplinske propustljivosti zahvaljujui
metalno-oksidnom premazu na strani stakla prema upljini
Mehanika ventilacija - prisilna izmjena zraka u zatvorenome prostoru uz
pomou ventilatora
Neobnovljivi izvori energije - su fosilna (ugljen, nafta i prirodni plin) i
nuklearna goriva (uran, plutonij), ija su nalazita i zalihe ograniene i podlone
konanom iscrpljivanju

Neposredna (konana) energija - energija koja dolazi do krajnjeg korisnika,
dakle do naeg doma
Niskoenergetska kua graevina sa visokouinkovitim sustavima grijanja,
hlaenja i ventilacije i minimalnim gubicima topline zbog poveanog nivoa
toplinske izolacije. Godinja potronja toplinske energije je manja od 40 kWh/m
2
Nuklearna elektrana elektrana koja kao izvor energije koristi toplinu
dobivenu u nuklearnom reaktoru pomou fsije nuklearnog goriva
Obnovljivi izvori energije - izvori energije koji su sauvani u prirodi i
obnavljaju se u cijelosti ili djelomino; energija vodotoka, vjetra, Suneva
energija, biogoriva, biomasa, bioplin, geotermalna energija, energija morskih
mijena i morskih valova
Odsisna ventilacija odsisavanje zraka iz prostorije kao npr. kupaonica i
kuhinja (kuhinjskim napama)
Odrivi razvoj - razvoj koji zadovoljava potrebe dananjice bez ugroavanja
sposobnosti buduih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba
Odriva gradnja - jedan od znaajnijih segmenata odrivog razvoja, a
ukljuuje uporabu graevnih materijala koji nisu tetni po okoli, energetsku
uinkovitost zgrada i gospodarenje otpadom od gradnje i ruenja graevina.
Odriva gradnja mora osigurati trajnost, kvalitetu oblikovanja i konstrukcija uz
fnancijsku, ekonomsku i ekoloku prihvatljivost
Ogrjevna vrijednost goriva - predstavlja koliinu energije, topline, sadrane
u gorivu
Ogrjevno tijelo ureaj (radijator) koji toplinu koju dobije od nosioca topline
(tople vode) prenosi na okoli
Pasivna kua graevina bez aktivnog sustava za zagrijavanje konven-
cionalnim izvorima energije i minimalnim gubicima topline zbog visokog nivoa
toplinske izolacije. Godinja potronja toplinske energije je manja od 15 kWh/m
2

Potlak tlak koji je manji od okolinog tlaka
Pretlak tlak koji je vei od okolinog
Primarna energija energija sadrana u nosiocu energije - energentu (nafta,
plin, ugljen, drvo)
Prirodna ventilacija - ventilacija kod koje se zrak u prostoru izmjenjuje
prirodnim silama tj. zbog efekta dimnjaka (temperaturne razlike zraka) i
energije vjetra tj. bez uporabe mehanikih i drugih slinih ureaja
Projektna temperatura (zimska ili ljetna) vrijednost temperature
vanjskog zraka za pojedinu lokaciju koja se uzima u obzir prilikom prorauna
toplinskih i rashladnih optereenja, tj. kapaciteta sustava grijanja ili hlaenja
Prolaz topline predstavlja toplinski tok koji prelazi s nekog fuida na krutu
stjenku te sa stjenke na drugi fuid i rauna se uz poznavanje koefcijenta
prolaza topline U i povrine A preko koje se prolaz topline odvija
Provoenje topline - je pored zraenja i konvekcije jedan od naina izmjene
topline. Prilikom procesa provoenja izmjenjuje se toplina izmeu dvaju krutih
tijela u dodiru. Proces se odvija se pod utjecajem temperaturnog gradijenta.
Rekuperacija topline iskoritavanje otpadne topline
Sekundarna energija - energija dobivena energetskom pretvorbom
(transformacijom) iz primarne energije (primjerice, to je eklektina energija
dobivena iz ugljena u termoelektrani, na pragu te elektrane)

Snaga P (W) rad izvren u jedinici vremena

Solarni kolektor ureaj koji prikuplja sunevu energiju za pripremu PTV-a
i/ili grijanje

Specifni toplinski kapacitet c (kJ/kgK) predstavlja koliinu topline Q
koja masu m od 1 kg zagrije za 1K
Split sustav ureaj za hlaenje/grijanje zraka koji se sastoji od vanjske
jedinice u kojoj su smjeteni kondenzator i kompresor, te od unutarnje jedinice
u kojoj su smjeteni ispariva i priguni ventil
Stakleniki plinovi plinovi koji apsorbiraju infracrvene zrake, prirodni
ili sintetiki, koji uglavnom u atmosferu dospijevaju emisijom plinova (npr.
izgaranjem fosilnih goriva), a djelomino nastaju u atmosferi kemijskim
reakcijama
Stupanj dan - umnoak broja dana grijanja s temperaturnom razlikom izmeu
dogovorene unutarnje temperature zraka (dogovoreno 20C) i temperature
vanjskog zraka pri emu se u raun uzimaju samo oni dani u godini kod kojih
je temperatura zraka nia od 12C (dogovor)
Stupanj djelovanja omjer korisno dobivenog rada ili snage i utroenog
rada ili snage
Svjetlo medij koji omoguuje vizualnu percepciju
Termostatski ventil radijatorski ventil koji regulira temperaturu prostorije
na nain da upravlja protokom ogrjevne vode kroz radijator
Tlana ventilacija ubacivanje vanjskog zraka u prostor koji se ventilira
Termoelektrana postrojenje u kojem elektrinu energiju dobivamo izgaranjem
fosilnih goriva
Toplinska ugodnost stanje svijesti kojim izraavamo zadovoljstvo s
toplinskim stanjem okolia
Toplinsko izolacijski materijal materijal sa malim koefcijentom
toplinske provodljivosti
Toplinski dobici prostora koliina topline koja ulazi u hlaeni prostor iz
vanjskih izvora (kao npr. sunevo zraenje) ili se predaje prostoru od unutarnjih
izvora topline (kao npr. metaboliki dobici uslijed boravka ljudi u prostoru,
toplina koju oslobaaju rasvjetna tijela i elektrini ureaji) u promatranom
vremenskom intervalu
Toplinski most manje podruje u omotau grijanog dijela zgrade kroz
koje je toplinski tok povean radi promjene materijala, debljine ili geometrije
graevnog dijela
Toplinski tok predstavlja prenesenu koliinu topline u jedinici vremena
Transmisijski toplinski gubici gubici topline nastali provoenjem topline
kroz ovojnicu zgrade prema okolini i tlu, te prema okolnim prostorima s
razliitim toplinskim optereenjem
Transpiracija proces izluivanja vode u obliku vodene pare s povrine
ljudskog organizma
Trigeneracija (ili poligeneracija) istovremena proizvodnja elektrine,
toplinske i rashladne energije
Uinkovitost, iskoristivost predstavlja odnos dobivene koliine topline ili
toplinskog toka i utroene koliine topline ili unesenog toplinskog toka
Ventilacija proces dobave i odvoenja zraka prirodnim ili mehanikim
putem u ili iz prostora
Ventilacijski toplinski gubici nastaju zbog prodora vanjskog zraka kroz
prozore i vrata
Vjetrogenerator autonomna jedinica za proizvodnju elektrine energije iz
energije vjetra koja se sastoji od vjetroturbine i generatora
Vjetroturbina ureaj za proizvodnju elektrine energije iz kinetike
energije vjetra
Zraenje - je pored konvekcije i provoenja topline jedan od naina izmjene
topline. Prilikom procesa zraenja toplina se izmjenjuje elektromagnetskim
valovima
Zrakopropusnost zgrada metodom stvaranja potlaka mjeri se tok zraka
kroz konstrukciju izvana prema unutra ili suprotno, a na brzi nain ustanovljuje
stanje ovojnice

Prirucniksavjetnici

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Prirucniksavjetnici

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Prirunik za energetske savjetnike 1

Prirunik za energetske savjetnike

You might also like