7. ELEKTRINA MJERENJA 7.

1 Opte o mjerenju Mjerenja imaju znaajnu ulogu u razvoju ljudskog drutva uopte, a u razvoju nauke i tehnike posebno.U elektrotehnikoj nauci i njenoj primjeni, elektrina mjerenja zauzimaju veoma vano mjesto. Elektrina mjerenja pomau da se tano i pravilno shvate zakonitosti elektriciteta i njegove primjene.U inenjerskoj praksi, mjerenjem se utvruju svojstva elektrotehnikog materijala, provjerava kvalitet izraenih proizvoda, provjerava ispravnost elektrinih instalacija, mjerenjem se dobija informacija o ispravnosti i sigurnosti ureaja, kao i o ekonominosti njegovog rada. Po svojoj sutini mjerenje je poreenje koliine jedne veliine sa drugom koliinom iste veliine. Pod veliinom podrazumijevamo objektivnu prirodnu pojavu kao to je: duina, masa, sila, elektrini napon itd. Svaka veliina, koja je definisana matematiki formulisanim zakonom, ima dvije bitne karakteristike: osobinu ili kvalitet i koliinu ili kvantitet. Kvalitet je obiljeje neke veliine, po kome se ona sutinski, po svojoj prirodi, razlikuje od drugih veliina. Kvalitet se jo naziva i dimenzija neke veliine. Apsurd je porediti kvalitete. Ne moe se uzimati odnos dva razliita kvaliteta - dimenzije.Kvantitet je druga osobina veliine, i na osnovu ovog obiljeja moemo meusobno da poredimo dvije ili vie pojava iste prirode. U mjerenjima greka se ne moe izbjei. Rezultati koje dobijamo nisu nikada apsolutno tani, ve samo manje ili vie priblini. Njihova tanost zavisi od vie faktora, a uglavnom od znanja i vjetine lica koje mjerenje vri, od preciznosti korienih mjernih instrumenata i tanosti primjenjene mjerne metode. Ako se ne moe dati apsolutno taan rezultat, uvijek se mogu odrediti granice u kojim se nalazi tana vrijednost. Inae, mjerenje nema punu vrijednost i nije potpuno, ako se, pored rezultata, ne odredi, u apsolutnom iznosu, i via granica greke. Klasifikacija metoda mjerenja vri se na osnovu toga ta se poredi i kako se poredi. Ako se mjerenjem porede dvije koliine iste prirode, tada kaemo da se mjerenje obavlja direktnom metodom; na primjer mjerenje mase pomou vage sa polugom. Ako se, na osnovu poznatih relacija, mjerenjem porede koliine razliitih veliina, tada se mjerenje vri indirektnom metodom; na primjer, mjerenje otpornosti na osnovu izmjernog napona i struje. Prema nainu kako se porede koliine, postoje takoe dvije osnovne metode: - metoda skretanja ili metoda neposrednog ocjenjivanja i - metoda ravnotee ili nulta metoda. Metoda skretanja sastoji se u tome da se poredi skretanje kazaljke, koje ostvari izvjesna koliina mjerene veliine i skretanje, koje izaziva jedinica koliine te veliine, na odreenom mjernom instrumentu. Ravnotene metode sastoje se u tome, to se mjerenje koliine neke veliine obavlja pomou mjernog instrumenta, putem uporeenja sa odreenom koliinom iste veliine (direktna metoda) ili neke druge veliine (indirektna metoda). Kada su koliine u ravnotei, kazaljka instrumenta je na nuli, npr. mjerenje mase pomou vage sa kracima.Pored navedenih, postoji jo itav niz metoda, koje se, vie ili manje, zasnivaju na ve navedenom. Sve one imaju svoje odreene osobine sa praktine i teorijske strane, koje ih opredjeljuju za odreenu vrstu primjene. 7.2 Mjerenje elektrinih veliina i elektrini mjerni instrumenti 7.2.1 Opte o elektrinim mjernim instrumentima

Mjerni instrumenti i metode mjerenja razvijali su se sa ciljem postizanja to tanijeg ali i to jednostavnijeg mjerenja, i uvijek se teilo da se, to je mogue vie, izbjegne subjektivnost ovjeka i njegovih ula, koja imaju ogranienu mo zapaanja i ocjenjivanja. Veina elektrinih mjernih instrumenata sadri pokretni sistem na koji djeluju dva sprega; jedan koji proizvodi mjerna veliina, i drugi, suprotnog smjera, koji proizvodi spiralna opruga, kojom je privren pokretni dio. Prvi spreg se naziva aktivni ili kretni, a drugi otporni ili upravljaki. Aktivni spreg M je, u optem sluaju, funkcija mjerene veliine v i ugla skretanja : M = f (v , ) (7.1) dok je otporni spreg M 0 , obino srazmjeran uglu skretanja M 0 = k0 (7.2) U naim razmatranjima, emo zanemariti otporni spreg usljed trenja, poto je pokretni sistem instrumenta obino izraen sa relativno malom masom, a leita osovina pokretnog dijela vrlo briljivo su uraena. Pod dejstvom aktivnog sprega, pokretni sistem se pokree i dolazi u novi ravnoteni poloaj, za koji je zadovoljeno M 0 = M , k0 = f (v , ) (7.3) Pokretni sistem, prije nego to se zaustavi u novom ravnotenom poloaju, usled svoje inercije, napravie izvjestan broj oscilacija oko ravnotenog poloaja. Usljed toga, mjerenja su relativno spora, a i manje tana, kada se M bre mijenja. Ovo oscilovanje moe se smanjiti ili ak potpuno priguiti, uvoenjem umirljivih spregova, koji se proizvode, bilo komprimovanjem vazduha pomou klipova, bilo pomou vrtlonih struja. Za mjerenja pri dinamikim elektrinim procesima, koriste se specijalni instrumenti bez pokretnih dijelova - osciloskopi. U novije vrijeme sve iru primjenu nalaze i digitalni mjerni instrumenti. 7.2.2 Mjerenje napona i jaine struje Instrumenti za mjerenje jaine elektrine struje nazivaju se ampermetri. Ampermetri za svoj rad koriste razliita dejstva elektrine struje kao to su: hemijsko, elektromagnetno, elektrodinamiko, termiko i indukciono. Blagodarei razliitim dejstvima elektrine struje, kao i veoma irokom spektru primjene ampermetara, u svim oblastima elektrotehnike, razvijeno je mnogo razliitih vrsta ampermetara. U elektrinom kolu (sl.7.1), ampermetar se vezuje na red sa potroaem ( ili izvorom) ija se struja eli mjeriti.
I Z V O R

P O T R O A

I Z V O R

P O T R O A

Slika 7.1 Mjerenje jaine struje

Slika 7.2 Mjerenje napona

Mjerenje napona, ili potencijalne razlike, vri se voltmetrima. Kada koriste dejstva elektrine struje navedena za ampermetre, tada se radi o voltmetrima sa zatvorenim kolom. Postoje i voltmetri sa otvorenim kolom, koji za svoj rad koriste dejstvo Kulonove sile. Voltmetar sa zatvorenim kolom je ustvari osjetljivi ampermetar, sa kojim je na red vezan veliki otpor. Dakle, od svakog osjetljivog ampermetra se moe napraviti voltmetar, ako mu se na red doda dovoljno veliki otpor. U elektrinom kolu, voltmetar se vezuje paralelno sa potroaem (ili izvorom), kao na sl.7.2, iji se napon eli mjeriti. Objanjenje, kako to da ampermetar, ije

skretanje mora zavisiti od jaine struje kroz njega, moe da mjeri napon, oigledno je iz Omovog zakona. Naime, jaina struje, koja prolazi kroz instrument, srazmjerna je potencijalnoj razlici na njegovim izvodima. 7.2.3 Instrument sa zakretnim kalemom Za precizna mjerenja jednosmjerne struje i napona, gotovo iskljuivo, se koriste instrumenti sa kretnim kalemom. Oni se sastoje od stalnog magneta N-S, izmeu ijih se polova nalazi kalem (namotaj) pravougaonog oblika, koji se sastoji od N meusobno izolovanih slijepljenih navojaka. Tako kalem ini kompaktnu cjelinu i ima izgled okvira (sl.7.3).

Slika 7.3 Instrument sa zakretnim kalemom Usvojimo da je magnetno polje, tamo gdje je kalem, homogeno i da se ravan kalema, kada kroz njega ne tee struja, nalazi u pravcu linija magnetnog polja i da su te linije normalne na osovinu kalema. Kada kroz kalem prolazi struja, poto se nalazi u stranom magnetnom polju, na njega e djelovati elektromagnetna mehanika sila:

F = N I (l B) iji je intenzitet F = N I l B sin(l , B)

(7.4)

Kako je za vertikalne strane MN i PQ ugao izmeu vektora l i B jednak / 2, to su sile koje djeluju na ove strane jednakih intenziteta F = N I l B . Kada se ravan kalema poklapa sa smjerom vektora indukcije B , tada na horizontalne strane kalema MP i NQ ne djeluju elektromagnetne sile, jer su l i B kolinearni. Kada se, meutim, kalem zakrene, i na ove strane e djelovati sile, ali su one aksijalne (u pravcu osovine), pa, prema tome, nemaju uticaja na kretanje kalema. Sile koje djeluju na vertikalne strane obrazuju aktivni obrtni spreg M , koji zakree kalem i koji bi ga, kad se ne bi protivio otporni moment M 0 opruga O1 i O2 , zakrenuo tano za ugao / 2 radijana i postavio tako, da se smjer sopstvenog fluksa poklopi sa smjerom fluksa stalnog magneta. Zahvaljujui otpornom momentu kalem skree samo za neki ugao < / 2 rad, za koji vai ravnotea izmeu aktivnog i otpornog sprega M = M 0 : M a = Fb cos = NIlB b cos = I 0 cos = k 0 = M o (7.5) gdje 0 predstavlja ukupni maksimalni fluks indukcije kroz kalem. Da bi se obezbijedilo da aktivni spreg ne zavisi od ugla skretanja , polovima magneta daje se pogodan oblik, a izmeu polnih nastavaka magneta ubacuje se kalem postavljen na valjak od mekog gvoa, kao na sl.7.4

Slika 7.4 Pokretni kalem izmeu polova

Na ovaj nain, u meugvou m, gdje se nalazi pokretni kalem K, magnetno polje je radijalno i homogeno. Sada je, za svsko zakretanje, sila F normalna, ne samo na vektor indukcije B, ve i na kalem, pa je aktivni spreg:

M = Fb = NIlBb = I 0
Za ravnoteno stanje vai:
I 0 = k 0 I= k0 0

(7.6)

I = Ki Koeficijent srazmjernosti Ki naziva se strujna konstanta instrumenta, i ona je stalna za dati

instrument. Reciprona vrijednost konstante

rad podeoka 1 = Si A = amperu Ki

Si se naziva strujna osjetljivost instrumenta. Usljed postojanja unutranje otpornosti instrumenta Rg , pri prolasku struje I kroz njega, na krajevima instrumenta e vladati napon: U (7.8) U = R g I ; I = = K i ; U = Rg K i = K u Rg Ku - naponska konstanta instrumenta V volti = K u = R g K i (= ) rad podeoku

podeoka 1 = S u (= ) Ku voltu Su - naponska osjetljivost instrumenta. Rezimirajmo. Ugao skretanja kalema zavisi od jaine struje kroz njega. Kada je instrument vezan redno (ampermetar), kroz njega prolazi struja potroaa. Kada je inmstrument vezan paralelno, (voltmetar), kroz njega prolazi struja srazmjerna naponu na koji je instrument priklljuen. Instrument sa kretnim kalemom moe, dakle, da mjeri i struju i napon. To, meutim, ne znai da jedan instrument, koji je izgraen da se koristi kao ampermetar (sa veoma malom otporrnosu kalema), smijemo povezati kao voltmetar. Tada bi, pri iole veem naponu, kroz instrument protekla vrlo velika struja, koja bi ga razorila. Zakretni sistem instrumenta, naroito za precizna mjerenja, treba da ima to manju masu. To znai, da namotaji kalema ne smiju biti masivni. Kroz osjetljiv kalem ne smijemo propustiti velike struje, jer bi dolo do njegovog razaranja. Da bi se preciznim instrumentom, ipak, mogle mjeriti i jae struje, vri se proirenje mjernog podruja instrumenta. Neka je struja punog skretanja kazaljke I g , a neka je

maksimalna struja koju elimo mjeriti I >> I g . Treba nai vrijednost otpornosti paralelnog otpornika (anta) R, takvu da, kada potroa uzima maksimalnu struju I, ampermetar ima maksimalno skretanje (sl. 7.5).
P O T R O A

Slika 7.5 Proirenje mjernog podruja ampermetra

Iz uslova jednakosti padova napona izmeu taaka A i B ima se: Rg I g = U AB = R I (7.9) I = I I g ; R g I g = R (I I g )

R = Rg

Dakle, ugradnjom paralelnog otpornika mjerno podruje ampermetra. Proirenje mjernog podruja voltmetra, vri se povezivanjem dodatog otpornika Rv , na red sa instrumentom (sl.7.6).
V
P O T R O [ A ^

1 I I Ig 1 Ig R << Rg , mogue je proiriti = Rg

Ig

(7.10)

Slika 7.6 Proirenje mjernog podruja voltmetra

Vrijedenost dodatnog otpornika treba odrediti tako, da pri maksimalnom naponu U, kroz instrument tee maksimalna dozvoljena struja instrumenta I g . U = U g + Rg I v = I g Rg + I g Rv (7.11) U = Rg 1 U Ig g Iz izraza (7.10) i (7.11) oigledno je, da pri porastu struje, vrijednost otpora anta, za proirenje mjernog podruja ampermetra, opada, a pri porastu napona, vrijednost dodatnog otpora, za proirenje mjernog podruja voltmetra, raste.

Rv =

U I g Rg

7.2.4 Instrument sa pokretnim mekim gvoem

Instrument sa mekim gvoem, sl.7.7, sastoji se od dvije tanke ploice od mekog gvoa; pokretne g1 , koja je privrena na osovinu O, na kojoj se nalazi i opruga i kazaljka. Nepokretna ploica g2 , privrena je uz kalem. Struja, koja prolazi kroz navojke kalema,

proizvodi unutar kalema magnetno polje, pa se ploice od mekog gvoa namagnetiu istim polaritetom. Istoimeno namagnetisane ploice se odbijaju. Dakle, pokretna ploica se odbija od fiksirane i tako dolazi do zakretanja kazaljke.

g2

Slika 7.7 Instrument sa pokretnim mekim gvoem

Za odreivanje kvantitativne veze izmeu jaine struje i, kroz kalem, i ugla skretanja kazaljke , poimo od izraza za energiju magnetnog polja kalema, koja je data izrazom: 1 W = L i2 (7.12) 2 Instrument se moe izraditi tako, da koeficijent indukcije kalema L, ne zavisi od jaine struje kroz kalem. Diferencijalno mala promjena energije dW , do koje doe pri pomjeranju ploice g1 za ugao d je:

dW =

Ovo poveanje energije, jednako je radu, koji obavi pokretni sistem, nasuprot djelovanja otpornog momenta opruga na pokretnom sistemu: 1 2 i dL = M 0 d = K0 d = M = M 0 (7.14) 2 U ravnotenom stanju, aktivni i otporni moment su jednaki M = M 0 1 2 dL (7.15) i = K0 2 d Instrument se konstruie tako, da je promjena koeficijenta induktivnosti sa uglom konstanta K1 , pa imamo: 1 K = 1 i2 (7.16) 2 K0 Ako kroz kalem tee jednosmjerna struja I, tj. i = I, iz (7.16) vidimo, da je ugao skretanja instrumenta srazmjeran kvadratu struje:

1 2 i dL 2

(7.13)

= K I2 (7.17) Ako kroz kalem tee naizmjenina struja, ona e stvarati naizmjenino magnetno polje. Ploice e mijenjati svoj polaritet u ritmu struje, ali e uvijek biti istoimeno namagnetisane i uvijek e se odbijati. Dakle, instrument moe da mjeri i naizmjeninu struju. Neka kroz kalem tee naimjenina struja i = Im sin ( t ) . Ugao skretanja je: 1 K1 2 = I m sin 2 ( t ) = 2 K0 (7.18) 1 K1 2 = I m (1 cos (2 t 2 )) 4 K0

Obino je period slobodnih oscilacija pokretnog sistema instrumenta, usled velike mase, relativno velik, u odnosu na periodu elektrine struje kroz kalem, pa pokretni sistem nee moi slijediti promjene struje i skretanje e biti jednako nekoj srednjoj vrijednosti :: T 1 K1 2 1 = I m (1 cos (2 t 2 )) dt = 4 K0 T 0 (7.19) 1 K1 2 1 K1 2 2 = Im = I = K I 4 K0 2 K0 Srednja vrijednost ugla skretanja srazmjerna je, dakle, kvadratu efektivne vrijednosti struje kroz kalem, pa skala instrumenta, kao i kod jednosmjerne struje, treba da bude kvadratina. Konstrukcijom gvozdenih ploica, skalu je mogue, dobrim dijelom, linearizovati. Koristei isti rezon, da je struja kroz kalem srazmjerna naponu na njegovim krajevima, zakljuujemo, da se i ovaj instrument moe koristiti kako za mjerenje jaine struje, tako i za mjerenje napona. Samo, nemojmo izgubiti iz vida, da se ampermetar izrauje sa manje namotaja deblje ice (Rg 0) , a voltmetar se izrauje od vie namotaja tanje ice (R g ) . Za dobijanje otpornog sprega, kod ovih instrumenata koristi se ili eleastinost spiralnih opruga ili samo zemljina tea. Priguenje oscilacija pokretnog sistema vri se pomou vazdunog klipa K. Ovo su najee primjenjivani instrumenti u industrijskim mjerenjima struje i napona, jer su dosta robusni, pouzdani i jeftini.
7.2.5 Elektrodinamiki instrumenti

Konstruktivno, elektrodinamiki instrument se sastoji iz dva kalema, od kojih je jedan nepokretan, a drugi, pokretni, je manji i smjeten je u nepokretnom (sl.7.8). Kada kroz nepokretni kalem tee struja i 1 , a kroz pokretni struja i2 , tada e na pokretni kalem djelovati elektromagnetni moment M , koji ga zakree. Ovom momentu se suprotstavlja otporni moment M 0 spiralnih opruga,

= k

Pri prolasku struja kroz kalemove, (a one mogu biti, bilo jednosmjerne, bilo naizmjenine), stvara se magnetno polje, ija je energija data izrazom: 1 1 2 W = L1 i12 + L2 i2 + i1 i2 L12 (7.20) 2 2 Elektromagnetni moment M zakree pokretni kalem iz poloaja n-n, kako bi se elektromagnetna energija poveala do najvee vrijednosti do poloaja s-s, emu se protivi otporni moment M 0 spiralnih opruga. Diferencijalno poveanje ove energije dW , jednako je radu aktivnog momenta M d , koji se dobija na raun izvora struja i 1 i i2 . To diferencijalno poveanje energije je:
dW = i1 i2 dL12

(7.21)

Slika 7.8 Elektrodinamiki instrument jer L1 i L2 ne zavise od meusobnog poloaja pokretnog i nepokretnog kalema. Da bi se obavilo ovo zakretanje kalema, mora se savladati rad spiralnih opruga: M d = M 0 d = i1 i2 dL12 (7.22) Kazaljka se zaustavi kada se aktivni i otporni moment izjednae: dL M = i1 i2 12 = K0 = M 0 (7.23) d Poto se konstrukciono moe postii da je promjena koeficijenta meusobne indukcije sa zakretanjem konstantna, to je ugao zakretanja: K = 1 i1 i2 = K i1 i2 (7.24) K0 Dakle, skretanje kazaljke je srazmjerno proizvodu jaina struje u pokretnom i nepokretnom kalemu. Kada se ovi instrumenti koriste za mjerenje struje ili napona, tada se pokretni i nepokretni kalem vezuju na red, pa kroz njih prolazi ista struja: i1 = i 2 = i .
P O T R O [ A ^

Slika 7.9 Elektrodinamiki instrument kao ampermetar

P O T R O [ A ^

Slika 7.10 Elektrodinamiki instrument kao voltmetar Kada se instrument koristi kao ampermetar (sl.7.9) skretanje je srazmjerno kvadratu struje, a kad se koristi kao voltmetar, kvadratu napona. Tako, za mjerenja kod jednosmjerne struje, imamo:

(7.25) Kada je struja naizmjenina prostoperiodina, tada je, koristei isti postupak dokaza kao u prethodnom paragrafu, skretanje srazmjerno kvadratu efektivne vrijednosti struje, odnosno napona. Elektrodinamiki instrument se dakle, moe koristiti za mjerenje i napona i jaine struje i to kako jednosmjerne tako i naizmjenine. Elektrodinamiki instrumenti se najee koriste za mjerenje snage, i to jednosmjerne i naizmjenine struje (sl.7.11). Nepokretni kalem AB vezan je na red sa potroaem. Kroz njega protie struja potroaa i1 , pa se on naziva strujni kalem. Pokretni kalem povezan je paralelno sa potroaem, kroz njega protie struja i2 srazmjerna naponu potroaa, pa se on naziva naponski kalem.

A = K i I 2 ;

v = K U U 2

P O T R O [ A ^

Slika 7.11 Elektrodinamiki instrument kao vatmetar Skretanje kazaljke je:

K i1 u = K p i u Z Kada se radi o naizmjeninoj struji srednje skretanje je: T 1 = K p i u dt = K p P T 0

= K i1 i2 =

(7.26)

(7.27)

Ovako povezan instrument - vatmetar mjeri dakle, srednju ili aktivnu snagu.
7.2.6 Katodni osciloskop

Katodni osciloskop je mjerni ureaj koji koristi katodnu cijev i niz drugih elektronskih ureaja. Pomou njega se ostvaruje vizuelno praenje promjena elektrinih napona raznih oblika.

Slika 7.12 Katodni osciloskop Na ekranu sliku mjerene pojave crta tanak snop elektrona koji udara na fosforescentni zastor katodne cijevi. Pomjeranje elektronskog snopa vri se djelovanjem elektrinih ili

magnetnih polja i slijedi njihove promjene praktino bez vremenskog zakanjenja. Na taj nain, mogue je snimanje pojava ija je frekvencija i preko 100 MHz. [ematski prikaz osciloskopa dat je na slici 7.12. Osnovni dio osciloskopa je katodna cijev. Katodna cijev je posebna vrsta elektronske cijevi. U katodnoj cijevi sa visokim vakumom, indirektno grijana usijana katoda K, emituje elektrone koji se jako ubrzavaju pod uticajem visokog pozitivnog napona anoda A1 i A2. Odmah iza katode nalazi se Venelov cilindar W, koji ima mali otvor u sredini i zadatak mu je da ogranii debljinu elektronskog mlaza (snopa). Venelov cilindar je na negativnom naponu, u odnosu na katodu (-20 do 40 volti). Klizaem k1 moe se mijenjati potencijal katode. Time se mijenja broj elektrona u elektronskom mlazu, a time intenzitet osvjetljenosti take na ekranu. Anode A1 i A2, koje se nalaze na pozitivnom potencijalu (nekoliko stotina, pa i hiljada volti) u odnosu na katodu, primoravaju elektrone da se prema ekranu kreu velikom brzinom. Osim toga, zadatak anoda je da koncentriu elektronski mlaz. Cio ovaj sistem; katoda, Venelov cilindar i anode, obrazuju tzv. "elektronski top", koji ima zadatak da ostvari snaan uzak snop brzih elektrona. Na svom daljnjem putu elektronski snop nailazi na dva para otklonskih ploica; vertikalne Y1-Y2 i horizontalne X1-X2. Izmeu svakog para ploica postoji elektrino polje, pod ijim djelovanjem dolazi do izvjesnog skretanja elektronskog mlaza. Elektroda A, koja je u stvari sloj grafita sa unutranje strane lijevka cijevi, ima zadatak da ubrzava elektrone koji naputaju otklonske ploice, kao i da skuplja sekundarne elektrone emitovane sa zastora uslijed dejstva elektronskog mlaza. Osim toga, ova elektroda slui kao magnetna zatita elektronskom mlazu od eventualnih elektrinih i magnetnih polja izvan cijevi. Kako otklonske ploice vre skretanje elektronskog mlaza? Otklonske ploice za vertikalno skretanje Y1-Y2 postavljene su horizontalno, prema tome elektrino polje izmeu njih je vertikalno. Zanemarujui rasipanje na ivicama ploica, homogeno elektrino polje postoji samo izmeu njih. Neka su ploice duine l, na meusobnom rastojanju d i neka je izmeu njih potencijalna razlika U0. Tada je vrijednost jaine elektrinog polja izmeu njih K=U0/d. Na elektron, ije je naelektrisanje qe i masa me, koji dolazi du x-ose i normalno upada u prostor izmeu ploica, djeluje Kulonova sila F=qeK. Prema drugom Njutnovom zakonu ova sila je jednaka F=meay, gdje je ay ubrzanje mase u pravcu y-ose. Dakle, imamo: U0 d2y F = qe = m e 2 = me a y (7.28) d dt Odavde brzina kretanja elektronskog mlaza u pravcu y-ose je:
vy = qe U 0 t me d

(7.29)

l , gdje je v x brzina u smjeru vx x-ose. Sada izraz za brzinu u smjeru y-ose moemo pisati u obliku: q U l (7.30) vy = e 0 me d v x odakle nalazimo ugao skretanja elektrona nakon prolaza izmeu ploice:

Da bi elektron preao put izmeu ploica potrebno je vrijeme t =

= arctg

vy vx

= arctg

qe U 0 l 2 me d v x

(7.31)

Na otklonske ploice za vertikalno skretanje mlaza Y1-Y2 dovodi se ispitivani napon, a na ploice za horizontalno skretanje mlaza X1-X2 dovodi se testerasti napon iz posebnog generatora testerastog napona (koji se ve nalazi u sklopu osciloskopa). Testerasti napon ima zadatak da elektronski mlaz, tj. njegovu svijetlu taku na ekranu katodne cijevi, pomjera linearno sa vremenom du horizontalne ose. Na taj nain se dobija vremenska osnova ili

vremenska baza, koja nam omoguava da slikovito u ravni X-Y pratimo vremenske promjene ispitivanog napona. Osnovna primjena osciloskopa je vizuelno praenje promjena elektrinih napona raznih oblika. Mjrenje struje vri se indirektno, mjerei pad napona na poznatom otporniku. Poznato i tano odreeno trajanje testerastog napona, moe se iskoristiti za mjerenje vremena. Pomou osciloskopa je takoe mogue posmatranje dviju periodinih pojava i npr., dobiti histerezisnu krivu. 7.2.7 Mjerenje elektrine otpornosti

Pri mjerenju elektrine otpornosti, naroito preciznom, treba voditi rauna i o sljedeim injenicama: prikljuni vodovi i kontaktna mjesta mogu imati znaajne vrijednosti otpora, termonaponi mogu da utiu na tanost mjerenja, otpornost je razliita za razliite temperature otpornika i sl. Postoje razliite metode mjerenja otpornosti. Koja e se primijeniti, zavisi od toga da li je potrebno precizno mjerenje ili je dovoljno da se samo konstatuje da je, npr., neki provodnik u prekidu (R = ) , ili da li je kratki spoj izmeu dva razliita namotaja (R = 0 ) .
Mjerenje otpornosti mjerenjem struje i napona (U-I metoda)

Mjerenjem jaine jednosmjerne struje I koja prolazi kroz otpornik nepoznate otpornosti R i mjerei pad napona U koji ta struja izaziva u otporniku, na osnovu Omovog zakona moemo izraunati vrijednost otpornosti kao: U R= I

Slika 7.13 Mjerenje otpornosti U-I metodom

Slika 7.14 Mjerenje otpornosti U-I metodom

Imamo dvije mogunosti povezivanja ampermetra i voltmetra kao na sl. 7.13 i sl. 7.14. Za prvi sluaj:
R= U U = = I I IV U U I RV

(7.32)

Kako je RV to slijedi da je IV << I , pa se , za manje precizna mjerenja, moe uzeti da je otpornost jednaka odnosu mjerenog napona i mjerene struje tj. R = R UV / I A . U drugom sluaju:
U U RA I U U A = = = R + RA I I I i nazivamo je mjerena otpornost. R=

(7.33)

gdje je R = U V / I A Kako je RA 0 ovdje se moe smatrati da je otpornost priblina odnosu mjerenog napona i struje. Ova metoda, U-I metoda, je prosta i pogodna, esto i rado se koristi u industriji i naziva se industrijska metoda.
Mjerenje otpornosti Vitstonovim mostom

Vitstonov most (sl.7.15) sainjavaju tri na red vezana poznata promjenljiva otpora R a , Rb i Rc i nepoznati otpor Rx , tako da sainjavaju etvorougao A,B,C,D.

Slika 7.15 Mjerenje otpornosti Vitstonovim mostom

U dijagonali AC se postavi izvor ems-e E i prekida P, a u dijagonali BD galvanometar V (to je vrlo precizni nul-instrument, npr. instrument sa kretnim kalemom kod koga je nula na sredini skale) i prekida P2 . Zatvorimo prvo prekida P. Struja iz izvora E raspodijelit e se po granama etvorougla. Zatvorimo sada prekida P2 . U optem sluaju kroz galvanometar e protei neka struja (to dovodi do skretanja njegove kazaljke na lijevu ili desnu stranu od nule, odnosno pozitivnom ili negativnom smjeru), jer, opte govorei, take B i D nisu na istom potencijalu. Mijenjajui otpornost poznatih otpornika (npr. pomjeranjem odgovarajueg klizaa, ili zakretanjem odgovarajue preklopke) moemo postii da kroz galvanometar ne tee struja (kazaljka pokazuje 0), a to znai da su take B i D na istom potencijalu, odnosno da je potencijalna razlika -napon izmeu njih jednaka nuli; U BD = 0 , to se moe izraziti na sledee naine:
U BD = 0 = Rb Ib Ra Ia Ra Ia = Rb Ib
U BD = 0 = Rc Ic + Rx I x Rx I x = Rc Ic

(7.34) (7.35)

Poto sada kroz galvanometar ne tee struja, to moraju biti zadovoljene i sledee jednakosti (prvi Kirhofov zakon) (7.36) Ia = I x i Ib = Ic Podijelimo jednainu (7.35) sa jednainom (7.34) Rx I x Rc Ic = Ra I Rb Ib Imajui u vidu (7.36) nepoznatu otpornost Rx dobijamo kao:

Rc (7.37) Rb U principu, poznati otpornici su bilo kakvi promjenljivi otpornici; najee su to dekadne kutije otpora. Ponekad se most izrauje tako da se umjesto otpora Rb i Rc koristi kalibrirana ica sa klizaem, tako da se njihov odnos moe kontinualno mijenjati, tada most nazivamo iani most. Rx = Ra

Mjerenje otpornosti megometrom (M -metar)

Megometri se koriste za provjeru izolovanosti ili provodljivosti (npr. da li je namotaj motora u prekidu; da li postoji kratki spoj (galvanska veza) izmeu namotaja i kuita motora). Najiru primjenu naao je tzv. induktor. To je mali prenosni generator iji rotor obremo runo (sl.7.16).

Slika 7.16 Mjerenje otpornosti megometrom

Na krajeve E i K povezuju se krajevi elementa iju provodljivost (izolovanost) elimo da mjerimo. Obrtanjem ruice generatora G na njegovim krajevimo dobijemo izvjesni napon. Pri zatvorenom prekidau P imamo maksimalno skretanje ampermetra g . Nastavimo sa obrtanjem rotora i otvorimo prekida P tada se strujno kolo zatvara preko otpora Rx . Skretanje galvanometra obrnuto je srazmjerno sa veliinom Rx . Ako je Rx = 0 (kratki spoj) skretanje je maksimalno, a ako je Rx = (izolovano) skretanja nema, jer je struja galvanometra I g = U g / Rx = 0. Veliina Rx izmeu ove dvije ekstremne vrijednosti procjenjuje se direktno na skali galvanometra.
7.2.8 Mjerenje elektrine snage

Elektrina snaga mjeri se, opte govorei, specijalnim instrumentima, koji se nazivaju vatmetri. Meutim, kod jednosmjerne struje i jednofazne naizmjenine kada je optereenje omsko, snaga se moe mjeriti mjerei struju i napon.
U-I metoda mjerenja snage.

ema mjerenja prikazana je na sl.7.17. Mogue je da se voltmetar vee i sa strane generatora u odnosu na ampermetar. U oba sluaja izmjerena snaga vea je od snage prijemnika i to u jednom (ovom) sluaju za potronju voltmetra, a u drugom, za potronju ampermetra. Tana snaga koju uzima potroa je:
P = U I = U (I I V ) = U I U I V

(7.38)

gdje je UI -mjerena snaga, a U I V =

U2 je snaga koju troi voltmetar. r

M

G
N

Slika 7.17 Mjerenje snage U-I metodom

Kako je otpor voltmetra r , potronja voltmetra je relativno mala i sa dovoljnom tanou se moe uzeti P U I .
Mjerenje snage vatmetrom

Prema nainu dobijanja sile koja djeluje na njihov kretni sistem, vatmetri mogu biti: elektrodinamiki, indukcioni, termiki i elektrostatiki. Najiru primjenu nali su elektrodinamiki vatmetri i to elektrodinamiki vatmetar bez gvoa za preciznija, laboratorijska mjerenja, a u industrijskim mjerenjima elektrodinamiki vatmetar sa gvoem (gvozdenim magnetnim kolom). O prvom je bilo rijei u odjeljku 7.2.5, a ematski prikaz elektrodinamikog vatmetra sa gvozdenim magnetnim kolom dat je na sl.7.18.

Slika 7.18 Oklopljeni elektrodinamiki instrument

To je imitacija instrumenta sa kretnim kalemom, s tim to je stalni magnet aparata sa kretnim kalemom ovdje zamijenjen sa elektromagnetom. Gvozdeni oklop spreava uticaj spoljnih magnetnih polja. Na njegovim ispustima postavljen je strujni nepokretni namotaj S S . Pokretni namotaj smjeten je na dobou od aluminijuma. Jak obrtni moment, mala sopstvena potronja i velika izdrljivost, dobre su osobine ovog instrumenta. Meutim, upotreba gvoa umanjuje tanost aparata (usled) histerezisa i vrtlonih struja.
Mjerenje snage trofaznog sistema

U optem sluaju snaga trofaznog sistema mjeri se pomou tri vatmetra, a snaga sistema dobije se kada se pokazivanja sva tri vatmetra aritmetiki saberu. Kod trofaznih sistema bez nultog provodnika (sl.7.19) naponski kalemovi se preko dodatnih otpornika r vezuju u vjetaku nulu V0 . Kada postoji nulti provodnik on je zajednika taka. Ako je sistem simetrian i uravnoteen tada se snaga sistema moe mjeriti jednim vatmetrom. Snaga sistema jednaka je trostrukom pokazivanju vatmetra.

Slika 7.19 Mjerenje snage trofaznog sistema

U trofaznom troinom sistemu mjerenje snage moe se izvoditi pomou dva vatmetra. Ovakva veza poznata je pod nazivom Aronova sprega sl.7.20. Posmatrajmo trofazni troini sistem. Neka su impedanse optereenja Z1 , Z2 i Z3 vezane u zvijezdu. Ukupna trenutna snaga koju uzima potroa je: p(t ) = u1 i1 + u2 i2 + u3 i3 (7.39) Poto je trofazno optereenje vezano u zvijezdu vai: i1 + i2 + i3 = 0; i3 = i1 i2 pa se jednaina 7.39 moe pisati u obliku: p( t ) = i1 U 13 + i2 U 23 gdje su U 13 i U 23 linijski (ili meufazni) naponi izmeu prve i tree odnosno izmeu druge i tree faze. Prema tome, Aronova sprega se moe realizovati kako je prikazano na sl.7.20.

Slika 7.20 Mjerenje snage Aronovom spregom

Poto, kako smo vidjeli, vatmetri mjere srednju snagu, i to prvi

P1 = U 13 I 1 cos (U 13 , I 1 )

(7.40)

P2 = U 23 I 2 cos (U 23 , I 2 ) (7.41) to je ukupna snaga potroaa jednaka algebarskom zbiru pokazivanja oba vatmetra (7.42) P = P1 P2 Aronova sprega moe se koristiti i kada je potroa vezan u trougao. Pri dokazivanju ove tvrdnje treba se poi od injenice da je u ovom sluaju zbir trenutnih vrijednosti napona u svakom trenutku jednak nuli.
Mjerenje reaktivne snage

a drugi

Mjerenje reaktivne snage vri se varmetrima, ija je izvedba slina izvedbi vatmetara, samo to se konstrukciono postie da struja u naponskom kalemu zaostaje za 900 iza napona.

Ovo se postie tako to se u naponsko kolo elektrodinamikom vatmetru doda induktivni otpor. U tom sluaju eme veza su iste kao kod mjerenja aktivne snage.

P O T R O [ A ^

U23 U3

Slika 7.21 Mjerenje reaktivne snage pomou vatmetara

Reaktivn snaga se moe mjeriti i vatmetrima. U tom sluaju se naponski kalem vezuje na linijski (meufazni) napon izmeu druge dvije faze u kojima nije vezan odnosni strujni kalem, kao to je prikazano na sl.7.21. Sa fazorskog dijagrama se vidi da je napon U 23 , koji vlada na naponskom kalemu vatmetra iji je strujni kalem vezan u fazi 1, fazno pomjeren od napona U 1 za 900 unazad i za 3 puta vei od njega. Prema tome, instrument W1 (vatmetar) e mjeriti:

PW1 = U 23 I 1 cos (90 1 ) = 3 U 1 I 1 sin = 3Q1

(7.43)

Kako se ista logika moe prenijeti i na ostala dva instrumenta, ukupna reaktivna snaga trofaznog sistema, mjerena pomou tri vatmetra povezana prema emi na sl.7.21 iznosi:
Q= Q1 + Q2 + Q3 3

(7.44)

7.2.9 Mjerenje elektrine energije

Elektrina energija W, koju troi neki prijemnik, za neko vrijeme t data je integralom:
W = P( t ) dt
0
t

(7.45)

Kada je snaga konstantna P ( t ) = P tada je W = P t . Kako snaga koju uzimaju potroai tokom vremena obino nije stalna, za mjerenje energije se upotrebljavaju specijalni aparati, koji se nazivaju elektrina brojila. U veini sluajeva, to su mali elektromotori podeeni tako da je njihova ugaona brzina srazmjerna utroenoj snazi; ovi motori obru brojanike obrta, na kojima se uvijek moe proitati utroena energija za posmatrano vrijeme t, jer je ova srazmjerna broju obrtaja koje brojilo naini za to vrijeme t. d Poznata je veza P = M = M (7.46) dt gdje su: - ugaona brzina - ugao obrtanja Pri ustaljenom stanju obrtanja brojila postoji ravnotea izmeu elektromagnetnog momenta M i otpornog momenta M 0 . Otporni moment je obino stalan, pa za ustaljeno stanje vai:
W = P( t ) dt = M 0
0
t

2 n

d = M
0

2 n

(7.47)

gdje je: 2 n - ugao koji je napravio motor tokom vremena t, tj. n - broj obrtaja rotora motora za to vrijeme.

Da bismo mjerili utroeni rad, jasno je da se za obrtanje motora-instrumenta ne smije troiti cjelokupan rad, ve to je mogue manje. Potrebno je, dakle, da je pokretaki moment M srazmjeran a ne jednak utroenoj snazi, a otporni moment M 0 srazmjeran ugaonoj brzini obrtanja tj.: M = K 1 P; M 0 = K 2 (7.48) Izjednaavajui ova dva momenta i integralei u vremenu dobija se:
K1 P dt = K 2
0 t t n 2

d = K n2
2 0

K W = Pdt = 2 n2 = Kn K1 0 gdje je K - konstanta brojila.

Indukciono brojilo

(7.49)

Iako je mogue razliito konstruisanje brojila, skoro iskljuivo, u primjeni su indukciona brojila. Razmotrimo konstrukciju i princip rada jednofaznog indukcionog brojila sl.7.22.

Slika 7.22 Jednofazno indukciono brojilo Jednofazno indukciono brojilo se sastoji od diska K od aluminijuma, koji se moe obrtati oko osovine O u meugvou stalnog magneta M i dva elektromagneta S i N postavljena tako da se prodorne take njihovih osa nalaze na jednoj tetivi diska. Strujni namotaj S vezan je na red sa prijemnicima i kroz njega protie struja I1 koju uzimaju ti prijemnici. Naponski namotaj N vezan je na mreu paralelno sa prijemnicima i struja I2 koja prolazi kroz njega srazmjerna je naponu U koji vlada na prijemnicima. Elektrina ema veze jednofaznog indukcionog brojila data je na sl. 7.23.

Slika 7.23 ema veze jednofaznog indukcionog brojila Naizmjenine struje koje prolaze kroz namotaje elektromagneta S i N proizvode naizmjenine flukseve 1 i 2 koji su pomjereni i u vremenu i u prostoru jedan u odnosu na drugi. Ovi fluksevi indukuju u aluminijumskom disku K vrtlone struje. Kada je disk u miru svaki od ovih flukseva djeluje uglavnom na struje u disku koje je indukovao onaj drugi kalem i rezultat ovih djelovanja je motorni spreg (obrtni moment) koji okree disk brojila. Moe se podesiti da motorni spreg M bude srazmjeran snazi koju uzima potroa, a otporni spreg M 0 srazmjeran ugaonoj brzini diska:
M =C 1 P ; M 0 = C2 Za stacionarni reim brojila ( =const.) imaemo: d C1 P = C 2 = C 2 M = M 0; dt C1 Pdt = C2 d ;
0 0
t

(7.50)

C1W = C2 t

(7.51)

gdje je:

t - ugao za koji se disk obrnuo za vrijeme t i on je srazmjeran broju obrtaja n koje je disk nainio za to isto vrijeme t:

t = 2 n , pa je: C1W = C2 2 n
(7.52) W = Kn C 2 2 kWh = konstanta brojila (= )J (= ) K = C1 obrtaju prema tome, konstanta brojila K predstavlja energiju koju registruje brojilo kada se njegov disk obrne za jedan obrt.
Mjerenje energije trofaznog sistema

Trofazno brojilo konstruktivno predstavlja skup tri jednofazna sistema-tri diska sa tri para N-S kalemova - postavljena na jednoj osovini. Takvo brojilo nazivamo trofazno trosistemsko brojilo i njegova ema vezivanja u kolo data je na sl.7.24. Trofazna brojila mogu da se izvode i kao trofazna dvosistemska brojila - dva diska sa dva para N-S kalemova - (analagno mjerenju snage sa dva vatmetra), koji se u kolo vezuju prema emi na sl.7.25.

Slika 7. 24 ema veze trofaznog tro-sistemskog brojila

Slika 7.25 Trofazno dvo-sistemsko brojilo

U oba sluaja na brojanicima se ita cjelokupna utroena energija trofaznog sistema.
Mjerenje reaktivne energije

Mjerenje reaktivne energije vri se pomou brojila reaktivne energije, a uz posebnu elektrinu vezu (analogno mjerenju snage), mogu se koristiti i brojila aktivne energije. Tada se mora voditi rauna o elektrinoj vezi i o vrijednosti konstante brojila.
7.2.10 Osnovi tarifnog sistema

U mnogim procesima proizvodnje, a u proizvodnji aluminijuma i elektro elika posabno, udio trokova za energiju u jedinici cijene proizvoda je znaajan. Postoji niz mogunosti i mjera koje mogu obezbijediti racionalniju potronju elektrine energije. Zbog toga je korisno da se upoznamo sa osnovama tarifnog sistema. Potroai elektrine energije, osim utroene energije, plaaju isporuiocu energije i angaovanu maksimalnu snagu. Zato? U izlaganju u glavi 5. vidjeli smo da u svakom trenutku mora biti zadovoljena jednakost proizvodnja = potronja. Proizvoa, dakle, mora biti snabdjeven instalacijom i opremom koja e zadovoljiti potroae i u trenutku njihove maksimalne potrebe ( Pmax ). Ako potroa samo kratko vrijeme radi sa maksimalnom snagom, tada e on utroiti znatno manje energije od mogue proizvodnje, dakle, oprema i instalacija proizvoaa je nedovoljno iskoriena, pa on naplauje i mjeseno maksimalnu srednju 15-to minutnu snagu potroaa, koja se mjeri maksigrafom. Maksigraf je instrument ija se kazaljka svakih 15 minuta vraa na nulu (iskljuuje se). Brzina kretanja kazaljke srazmjerna je snazi potroaa. Ispred kazaljke instrumenta nalazi se markir- zastavica, koju kazaljka moe pomjeriti prema naprijed (ali ne i prema nazad). Markir e, dakle, pokazivati maksimalnu srednju 15-to minutnu snagu koja se pojavila izmeu dva oitavanja (mjeseno). Lice koje oitava maksigraf vraa markir na nulti poloaj. Kako smanjiti maksimalnu angaovanu snagu? Proces rada organizovati tako, da agregati koji rade sa promjenjivim snagama u toku procesa, ne rade istovremeno sa maksimalnim snagama. Npr. pei za topljenje elika, ne treba istovremeno da budu u fazi topljenja are, kada im je snaga oko tri puta vea od snage u fazi oksidacije ili rafinacije. Sa tipinog dnevnog dijagrama optereenja (sl.5.2) oigledno je da se snaga bitno mijenja u toku dana. Postoje intervali vremena kada je snaga znatno manja od maksimalne. Kako je interes proizvoaa da se snaga to manje mijenja, on stimulie potronju u ovim intervalima dajui niu tarifu za energiju utroenu u tom vremenu. Nia tarifa za utroenu elektrinu energiju obino je u vremenu od 13h do 16h i od 22h do 6h narednog dana. U nekim sredinama nia tarifa vai i za dane vikenda i praznika. Zbog toga se neka brojila izrauju kao dvotarifna brojila. Dvotarifna brojila su izvedena sa dva brojanika. Pomou satnog mehanizma, zavisno od vremena, ukljuuje se jedan ili drugi brojanik, koji preko punog mehanizma registruje broj obrtaja osovine brojila, a time i utroenu energiju.

Mnogi elektrini ureaji rade sa faktorom snage cos manjim od jedinice. Takvi su: elektromotori, elektrine pei, razni poluprovodniki energetski pretvarai, indukcione pei i ureaji posebno. Oni za svoj rad angauju i odreenu reaktivnu energiju, koju takoe treba platiti isporuiocu energije. Da bi se smanjili (ili potpuno eliminisali) trokovi za reaktivnu energiju, ugrauju se ureaji za kompenzaciju reaktivne energije (snage). Ovi ureaji ugrauju se za pojedinane agregate, kao to je sluaj kod indukcionih pei za topljenje metala, ili za grupu potroaa, odnosno za preduzee kao cjelinu. Osnovni element ureaja za kompenzaciju je kondenzatorska baterija iji je kapacitet, po pravilu, moe mijenjati. Nastoji se da struja kondenzatorske baterije Ic bude jednaka reaktivnoj komponenti Ir struje preteno induktivnih potroaa, tj. Ic = Ir . Kako su ove dvije struje u protivfazi (opoziciji), reaktivna struja praktino "eta" izmeu kondenzatorske baterije i potroaa. Iz mree elektroenergetskog sistema uzima se, dakle, samo aktivna komponenta struje, koja je u fazi sa naponom, pa je cos = 1.

7.2.11 Mjrenje uestanosti

U primijenjenoj elektrotehnici esto je vano da se uestanost ili frekvencija naizmjenine struje odrava u odreenim granicama (elektrino indukciono zagrijavanje). Zato je neophodno da se njena vrijednost moe mjeriti. Za mjerenje uestanosti stoji na raspolaganju vie mogunosti od kojih se najee primjenjuju: - mjerenje brzine; - mehanika rezonansa; - elektrina rezonansa. U industriji se gotovo iskljuivo koriste frekvencmetri koji rade na principu mehanike rezonancije (sl.7.26). Oni su prosti, robusne konstrukcije i pokazuju uestanost direktno u hercima. Za donju stranu grede privreno je 20 do 30 vitkih elinih lamela l a za njenu gornju stranu armatura A od mekog gvoa, koja je deblja od lamela, a irine oko 5-6 lamela. Sama greda uvrena je preko tanke elastine ploe P za osnovu aparata. Razliitim duinama lamela l, ili dodavanjeem mase m kalaja na njihovim vrhovima, dobija se da je period sopstvenog oscilovanja lamela razliit.

Slika 7.26 Frekvencmetar

Elektromagnet E, iji je namotaj povezan direktno na mreu ija se uestanost mjeri, privlai bre ili sporije-zavisno od uestanosti struje, armaturu A i tako proizvodi vibracije cijelog sistema lamela. Ako je perioda proizvedenih vibracija jednaka periodi sopstvenih oscilacija neke od lamela, ta lamela dolazi u rezonanciju i jako vibrira. Amplituda vibracija

lamele u rezonanciji je najvea, meutim, i susjedne lamele vibriraju, istina sa manjom amplitudom. Obino je skala graduisana na 0,5 Hz, pa se na ovakvom instrumentu ne moe postii tanost mjerenja ispod 0,5 Hz. Frekvencimetri se u strujno kolo vezuju paralelno, kao voltmetri.

7.3. Elektrina mjerenja neelektrinih veliina 7.3.1 Opte

Mnogi procesi u savremenoj nauci, tehnici i proizvodnji zahtijevaju mjerenja raznih neelektrinih veliina kao to su mehanike, toplotne, hemijske, optike ili akustine. Ova mjerenja primjenjuju se u toj mjeri da predstavljaju najrasprostranjeniju oblast elektrine mjerne tehnike. Ona ne slue samo za pokazivanje rezultata mjerene veliine, ve su vrlo esto potrebna ili neophodna za automatsko upravljanje sloenim tehnolokim procesima, za matematiku obradu podataka bez posredstva ovjeka, prenos rezultata mjerenja na vea odstojanja itd. Razvoj mjerne tehnike ubjedljivo je pokazao da je sa vie stanovita najpovoljnije da se vri preobraaj razliitih mjernih veliina u elektrine, i bez obzira da li se radi o prenosu, regulaciji, matematikoj obradi ili upravljanju, mogue je da se koristi standardna elektrina aparatura koja ima itav niz prednosti nad mehanikim mjernim ureajima. Tipian ureaj za elektrino mjerenje neelktrinih veliina predstavljen je blokdijagramom na sl.7.27

Slika 7.27 Blok-ema elektrinog mjerenja neelektrinih veliina

Osnovni djelovi ureaja su: pretvara, mjerni lanac, indikator i izvor energije. Pretvara, ili kako se jo naziva dava ili senzor ili transmiter, vri pretvaranje mjerene neelektrine veliine u proporcionalni elektrini signal. Ovaj signal obino ima malu energiju i u takvom obliku je nedovoljan za direktno registrovanje pomou uobiajenih indikatora. Mjerni lanac obavlja razliite modifikacije elektrinog signala. One mogu biti jednostavne, npr. pojaanje signala, ili pretvaranje; promjenu elektrine otpornost u promjenu napona ili struje. Obrada signala moe biti i sloenija, npr. konverzija analognog signala u digitalni (A/D konverzija). Indikator za oitavanje mjerenog signala moe biti analognog ili digitalnog tipa. Obino je graduisan u jedinicama mjerene neelektrine veliine.

Izvor napajanja je najee ispravljaki ureaj koji obezbjeuje stabilni jednosmjerni napon, ili je to izvor naizmjeninog prostoperiodinog napona. Ovaj izvor najee napaja mjerni lanac, a u nekim sluajevima se napaja i pretvara i/ili indikator. 7.3.2 Mjerni pretvarai

Mjerni pretvara, u smislu elektrinih mjerenja neelektrinih veliina, je element mjerne aparature koji se nalazi u izvjesnom odnosu sa mjerenom neelektrinom veliinom. Interakcija mjerene veliine i pretvaraa, po odreenim zakonitostima, izaziva promjenu parametara ili stanja pretvaraa. Kao posljedica ove interakcije na pretvarau se javlja odreeni elektrini signal, koji je srazmjeran mjerenoj neelektrinoj veliini. Mjerni pretvarai se meusobno veoma razlikuju i to kako po principu njihovog djelovanja, tako i po sloenosti konstrukcije. Jednostavniji su pretvarai kod kojih neelektrina mjerena veliina neposredno djeluje na promjenu parametara pretvaraa. Takvi su npr. otporniki pretvarai koji pod dejstvom toplote ili svjetlosti mijenjaju svoju otpornost. Kod sloenijih pretvaraa, za konverziju obino nije dovoljna jedna elektromehanika komponenta, ve se konverzija neelektrine veliine u elektrini signal vri u dvije ili vie faza. S obzirom na veoma iroku oblast primjene, i veoma razliite fizike fenomene koji se koriste kod pretvaranja, postoji vie klasifikacija pretvaraa. Mi emo se opredijeliti za onu po kojoj pretvarai dijele na: - pasivne ili parametarske pretvarae i - aktivne ili generatorske pretvarae. Pasivni pretvarai daju elektrini izlazni signal samo ako se napajaju iz stranog izvora energije. Ovi pretvarai, kao izlaznu veliinu daju promjenu elektrinog parametra; -otpornosti R, induktivnosti L ili kapacitivnosti C- koji se mijenjaju pod uticajem mjerene veliine. U ovu grupu spadaju: razni otporniki pretvarai kao to su otporne (tenzometrijske) mjerne trake, gdje se elektrina otpornost mijenja uslijed promjene dimenzija otpornika, termootpornici, gdje se otpornost mijenja uslijed promjene temperature otpornika; fotootpornici, gdje se otpornost mijenja uslijed promjene osvjetljenosti otpornika; potenciometri, gdje se potencijal izmeu dvije take mijenja promjenom otpornosti otpornika; zatim razni induktivni i kapacitivni pretvarai, gdje se njihovi parametri L i C mijenjaju npr. uslijed pomjeranja nekog dijela pretvaraa. Aktivni pretvarai kao izlazni signal imaju elektromotornu silu ili struju koja se generie direktno pod uticajem neelektrine veliine. U ovu grupu spadaju termoelementi, gdje se termoelektromotorna sila javlja kao posljedica temperaturne razlike izmeu dva spoja termopara; fotoelementi, gdje je elektromotorna sila direktna posljedica osvjetljenosti; piezoelektrini pretvarai, gdje je struja srazmjerna pritisku na pretvara; i indukcioni pretvarai (tahogeneratori), gdje je indukovana ems-a srazmjerna brzini obrtanja. O nekim od ovih pretvaraa govorit emo detaljnije uz razmatranja mjerenja pojedinih neelektrinih veliina.
7.3.3 Mjerenje temperature

Elektrino mjerenje temperature koristi prije svega ems-u termoelektrinih parova (termoelemenat), zatim temperaturnu zavisnost elektrine otpornosti metala, legura i poluprovodnika, kao i intenzitet pojedinog spektra toplotnog zraenja. Ureaji na bazi zraenja nazivaju se pirometri i oni spadaju u bezkontaktne termometre, jer pri mjerenju nisu u direktnom kontaktu sa tijelom ija se temperatura mjeri, a svi ostali su kontaktni termometri. Osnova svih mjerenja temperature je termodinamika temperaturna skala (Kelvinova), koja je nezavisna od svojstava tijela ija se temperatura mjeri. Osim Kelvinove dozvoljena je primjena Internacionalne praktine temperaturne skale (Celzijusova) koja se zasniva na

nekoliko fiksnih taaka kao to su: topljenje leda 0,00 o C kljuanje vode 100,00 o C topljenje kalaja 231,91 o C itd., pri pritisku od 1, 05 10 5 Pa. Veza izmeu ove dvije skale je: T (K ) = ( o C ) + 273 ,15 to znai da je temperaturna razlika ista bez obzira na korienu skalu. Iako propisima nije dozvoljena primjena, u tehnikoj praksi se jo mogu sresti i Farenhajtova i Reomirova temperaturna skala. Veza meu ovim skalama je sledea: 5 ( o C ) = ( o F 32) 9 9 ( o F ) = ( o C ) + 32 5 9 ( o R) = K 5 Prema nainu prenosa toplote sa tijela ija se temperatura mjeri na detektor mjernog instrumenta i vrstu mjernog pretvaraa razlikujemo vie metoda mjerenja temperature, a mjerenje se vre: - termoelektrinim termometrima, - otpornikim termometrima i - radijacionim termometrima-pirometrima.
Termoelektrino mjerenje temperature

Fiziar Zebek je 1821.god. otkrio da postoji elektrina struja u kolu sastavljenom od dva razliita metala, kada se njihovi spojevi nalaze na razliitim temperaturama sl.7.28.

Slika 7.28 Uz objanjenje Zebekovog efekta Peltije je 1834.god. otkrio inverzan efekt Zebekovom, kada struja tee kroz spoj dva razliita metala, toplota se apsorbuje i spoj se hladi, a kada se promijeni smjer struje, tada se isti spoj zagrijava. To znai da je Zebekov efekt reverzibilan. Treba razlikovati Peltijeov i Dulov efekt. Tomson je, 1854.god. eksperimentalno pokazao da u jednom provodniku od homogenog materijala postoji gradijent elektrinog potencijala, ako du tog provodnika postoji temperaturni gradijent. Vrijednost Tomsonove EMS-e je:
ET = d
1 2

- Tomsonov koeficijent, (V/ C ), zavisi od vrste materijala provodnika i moe biti

o

pozitivan i negativan. Tomsonov efekt je takoe reverzibilan; kada struja proizvedena stranim izvorom tee u smjeru ET , kod metala sa pozitivnim , tada se provodnik hladi, i obrnuto provodnik se grije, kod metala sa negativnim , suprotno. Ukupna termoelektromotorna sila (TEMS-a) u kolu sl.7.28 je:
E (1 2 ) = E ( 2 ) B d E (1 ) + A d AB AB
2 1 1 2

(7.53)

U optem sluaju, kada je 1 2 , u ovom kolu postoji odreena vrijednost TEMS-e. Pod uticajem te TEMS-e kroz kolo e tei odreena struja. Energija u ovom kolu ostvaruje se na raun utroka toplotne energije izvan kola. Ako sada u kolo ukljuimo i trei metal C (sl.7.29)

iji su krajevi na temperaturama 2 i 3, i za ovo kolo, na analogan nain, moemo odrediti ukupnu vrijednost TEMS-e E ABC .
E ABC = E BC ( 2 ) B d E ( 1 ) + A d AB
2 1 1 3

E ( 3 ) + C d AC
3

(7.54)

Slika 7.29 Kolo sa tri metala

U optem sluaju ova TEMS-a ima neku vrijednost koja je razliita od nule. Meutim, ako se ima u vidu da je zbir Zebekovih sila jednak nuli kada su svi spojevi na istoj temperaturi, tj. za 1 = 2 = 3 = 2 bie: EBC ( 2 ) + E ( 2 ) + E ( 2 ) = 0 AB AC odatle je: E ( 2 ) = EBC ( 2 ) E ( 2 ) (7.55) AB AC Osim toga, Tomsonova sila u provodniku C jednaka je nuli kada su njegovi krajevi na istoj temperaturi, pa uvrstimo li jo 7.55 u 7.54, vidimo da ona postaje ista kao jednaina 7.53. To drugim rijeima znai, ako smo izmeu metala A i B ubacili metal C i ako smo njegove krajeve drali na istoj temperaturi u kolu se nije nita izmijenilo; ukupna TEMS-a je ostala ista kao kad u kolu nije bilo metala C. Praktini znaaj ove konstatacije oigledan je sa sl.7.30.

Slika 7.30 Mjerenje temperature pomou termoelementa

Ako se temperatura referentnog spoja r odrava konstantnom, tada e skretanje milivoltmetra biti srazmjerno temperaturi radnog spoja x . Na radnom spoju dva prikladna razliita materijala se spoje tvrdim lemljenjem ili zavarivanjem. Tako dobijamo termopar, ili termospreg ili termoelement. Kao termoparovi najee se koriste sledei materijali (naveden je i dijapazon radnih temperatura): bakar - konstantan (legura Cu, Ni, Mn) .....................(-200 do 400) o C eljezo konstantan .....................................................(-200 do 600) o C nikalhrom - nikal ..........................................................( 0 do 400) o C platinarodijum - platina ................................................( 0 do 1600) o C U nekim specijalnim izvedbama, termoelementima je mogue mjeriti temperature i do 2600 o C .

Pt, Rh-Pt

Slika 7.31 TEMS-a raznih termoparova u funkciji temperature

Vrijednosti TEMS-a odreenih termoparova u zavisnosti od temperature, daju se u literaturi u vidu dijagrama ili tabela. Ako se referentni spoj ne nalazi na stalnoj temperaturi za koju je instrument badaren, dolazi do greke mjerenja. Za odravanje r =const., u laboratorijskim uslovima obino se koristi posuda sa ledom koji se topi (0 o C ), a u industrijskim mjerenjima se koriste termostati. To su vei metalni blokovi elektrino zagrijavani, najee na r =60 o C . Savremeni ureaji za termoelektrino mjerenje temperature koriste kompenzacione metode, sa jednom vrstom Vitstonovog mjernog mosta sl.7.32. Neka je most bio u ravnorei. Neka sada doe do promjene temperature mjernog mjesta x . Zbog toga e doi do promjene TEMS-e E x . Promjena E x e izazvati skretanje indikatora (galvanometra) G. Signal sa indikatora se pojaa u pojaavau P i odvodi na motor M, koji se zakrene u odreenom smjeru, zavisno od polariteta signala, odnosno od porasta ili pada temperature. Motor pomjera kliza na otporniku R p , i istovremeno pokaziva (kazaljku) temperature. Promjenom poloaja klizaa na R p mijenja se duina C sve dok se napon kompenzacije U k ne izjednai sa novom TEMS-om E x : C (7.56) U k = ( R1 + R p ) I 1 R3 I 2 l Meutim, do promjene E x e doi i ako doe do promjene referentne temperature r . Gornji postupak kompenzacije ne bi bio dobar, jer je x ostala nepromijenjena. Promjena napona kompenzacije ostvaruje se promjenom lana R3I2, za isti iznos za koliko se promjenila E x uslijed promjene r . Ovo se postie tako to se R3 izrauje od materijala ija se otpornost znaajno mijenja sa promjenom temperature (legura nikla) i to se nalazi na mjestu, odnosno na temperaturi referentnog spoja r -na sl.7.32 0=0'. Na ovaj nain izvrena je automatska kompenzacija uticaja promjene referentne temperature, pa se metoda nekada naziva kompenzaciona metoda, a mjerni most kompenzacioni most.

Slika 7.32 Veza termoelementa u Vitstonov most

Mjerenje temperature otpornikim temometrima Termootpornikom se naziva provodnik ili poluprovodnik sa velikim temperaturnim koeficijentom otpornosti, a koji se nalazi u izvjesnom toplotnom odnosu sa okolinom. Struja

kroz termootpornik treba da bude mala, kako Dulova toplota razvijena u njemu ne bi izazvala veliku greku mjerenja. Zavisnost otpornosti od temperature za veinu metala moe se izraziti sledeom zakonitou: R = R1 1 + 1 ( 1 ) + 1 ( 1 ) 2 + ... (7.57) o o Gdje je: 1 - referentna temperatura, obino 0 C ili 20 C , 1 , 1 - temperaturni koeficijenti otpornosti u odnosu na referentnu temperaturu 1 . Za manje temperaturne dijapazone i za manju, ali dovoljnu tanost, zakon (7.57) se moe koristiti u obliku: R = R1 1 + 1 ( 1 ) (7.58) o odnosno, ako je referentna temperatura 1 = 0 za . 0 C R = R0 (1 + 0 ) (7.59)

Pitanje izbora materijala za pretvara zavisi uglavnom od hemijske inertnosti prema okolnoj sredini i eljenog intervala mjerenja temperature; -bakar: (-50 do 180) o C , sredina bez vlage i korodivnih gasova, -nikal: (-250 do 300) o C , do 100 o C ima linearnu karakteristiku, -platina: (-200 do 650) o C , za interval iznad 500 o C pogodnija upotreba termoelemenata. U novije vrijeme kao termootpornici se koriste poluprovodnici koji se tada nazivaju termistori; to su obino oksidi bakra, kobalta ili mangana. Termistori, pored pozitivnog temperaturnog koeficijenta otpornosti -PTC termistori, mogu da imaju i negativan tempernaturni koeficijent otpornosti -NTC termistori, a i osjetljivost im, u odreenom temperaturnom diapazonu, moe biti znatno vea nego kod metala. Fizika injenica -temperaturna zavisnost elektrine otpornosti-, jednostavno se moe iskoristiti za mjerenje temperature (sl.7.33). Strujno kolo se sastoji od izvora E, termootpornika R i pokaznog instrumenta (ampermetra), koji moe biti badaren direktno u o C . Meutim, skretanje instrumenta ne zavisi samo od R , jer je I = E / ( R + Rvodova ) . Da bi se eliminisao uticaj promjene EMS-e izvora na tanost mjerenja, koristi se logometarski instrument (sl.7.34).
Rr K1 K2 Rj R E

Rj

Slika 7.33 Princip mjerenja termootpornikom

Slika 7.34 Mjerenje temperature primjenom logometra

Logometar je izveden tako da su momenti kalemova K1.i. K2 suprotni, pa promjena EMS-e E jednako utie na veliinu struje u oba kalema, pa nema uticaja na skretanja kazaljke. Poto struja kroz kalem K2 zavisi i od otpora R , to e i rezultantni moment, tj. poloaj kazaljke zavisiti od veliine R odnosno nepoznate temperature x na kojoj se nalazi taj otpor. Na red sa oba kalema povezani su i otpori R j -justirni (badarni) otpornici- pomou kojih se povremeno podeava otpornost u kolu (bez R ). Da bi se smanjio uticaj promjene otpornosti zbog promjene temperature okoline, koristi se kompenzaciona mostna metoda (sl.7.35).

Slika 7.35 Mjerenje temperature primjenom Vitstonova mosta Otpornicima R j vri se povremeno podeavanje kako bi spoljni otpor veza bio isti kao pri badarenju instrumenta. Priblino isti otpori provodnika R p nalaze se u dvije grane mosta (pa se promjene kompenzuju), a i dijagonala sa izvorom vezana je neposredno kod pretvaraa R , pa je uticaj temperature okoline praktino poniten. Promjena nepoznate temperature x izaziva promjenu R , a to poremeaj ravnotee mosta i pojavu napona U na pojaavau, koji se pojaan dovodi na motor. Motor pomjera Rr sve dok se ne uspostavi nova ravnotea ( U =0), ime se ujedno pomjera i kazaljka koja sada pokazuje novu vrijednost nepoznate temperature x .
Mjerenje temperature radijacionim termometrima U praktinim mjerenjima otporniki termometri se koriste do temperature 500 oC , termoelektrini termometri do 1600 oC , a za vie temperature koriste se radijacioni termometri pirometri. Pirometrima se temperatura mjeri sa izvjesne udaljenosti, dakle, nema direktnog kontakta sa medijumom iju temperaturu mjerimo, kao kod prve dvije vrste termometara (kontaktnih). Pri mjerenju temperature na bazi zraenja zagrijanog tijela mogue je koristiti ukupnu energiju zraenja, ili samo dio spektra toplotnog zraenja, npr. vidni dio spektra, ili mjerenjem odnosa intenziteta dviju boja iz spektra toplotnog zraenja. Princip pirometra na ukupno zraenje vidi se na sl. 7.36. Tijelo zagrijano na temperaturu x emituje toplotne zrake, ovi se pomou soiva fokusiraju na pretvara koji moe biti termopar ili termootpornik.

Slika 7.36 Princip pirometra na ukupno zraenja U kolu je i pokazni instrument ije skretanje zavisi od nepoznate temperature x . Ukupna energija koju zrai crno tijelo, po Stefan-Bolcmanovom zakonu je: E o = T 4 ; = 5. 77 10 8 Wm 2 K 4 a realnog sivog tijela je: E s = Ts4 - koeficijent emisivnosti, predstavlja odnos energije zraenja sivog tijela i crnog tijela na istoj temperaturi.

Radijacioni termometar, badaren na bazi zraenja apsolutno cenog tijela, pri mjerenju na realnom tijelu, pokazat e neku temperaturu Tr - radijaciona temperatura datog tijela. Stvarna temperatura datog tijela moe se izraunti: Tr4 = Ts4 ; Ts = Tr 4 1 / (7.60) Optiki pirometri Ovim pirometrima mjeri se intenzitet zraenja u dijapazonu talasnih duina zraenja 0, 4m < < 0, 7m koje pripadaju vidnom spektru izdvojenom iz znatno ireg spektra toplotnog zraenja. ematski prikaz optikog pirometra dat je na sl. 7.37.
S

Slika 7.37 Optiki pirometar Posmatranjem tijela sa temperaturom x na ekranu, po pravilu, uoavamo sijalicu S kao svjetliju ili tamniju mrlju na ekranu. Pomjeranjem klizaa na R mijenja se intenzitet svjetlosti sijalice sa uarenim vlaknom, sve dok se na ekranu okulara ne izgubi mrlja, to znai da je izjednaena osvjetljenost sijalice i toplotnog izvora, a istovremeno i njihove temperature, ija se vrijednost moe oitati na pokaznom instrumentu G. Instrument je obino badaren tako da pokazuje tzv. "optiku temperaturu" odnosno temperaturu crnog tijela. Za mjerenje temperature sivog tijela potrebno je izvriti odreenu korekciju. Naime, toplotno zraenje okarakterisano je spektralnim intenzitetom zraenja opisanim Plankovim zakonom: 1 o E = C15 C2 e To 1 o gdje je: C1 i C2 - prva i druga Plankova konstanta; -talasna duina; E -spektralni intenzitet zraenja crnog tijela, to je ona koliina energije koju crno tijelo zrai u jedinici vremena sa jedinice povrine i po jedinici dijapazona talasne duine. Za vidni dio spektra i za remperature T < 3000 K , Plankov zakon za zraenje crnog tijela moe se pisati:
E = C1 e
o 5 C2

To

a za sivo tijelo:
E = C1 e (7.61) gdje je: 0 < < 1, emisioni koeficijent za dati interval spektra. Kako je optiki pirometar graduisan na osnovu zraenja crnog tijela, stvarna temperatura datog tijela izrauna se iz:
5 C2

Ts

= C1 e C2 1 1 1 1 ( ) = ln i (7.62) odakle je: = + ln Ts To Ts To C2 Vidimo da je za odreivanje stvarne temperature Ts sivog tijela potrebno poznavati spektralni emisioni koeficijent , koji zavisi od vie elemenata, pa mu je potrebno pokloniti punu panju.
5 5

C1 e

C2

To

C2

Ts

7.3.4 Mjerenje mehanikih naprezanja

Mehanike deformacije uzoraka nastale pod uticajem mehanikih naprezanja (pritisak, istezanje, savijanje) efikasno se mogu odrediti primjenom otporne mjerne trake - tenzometra. Tenzometar je ustvari tanka otporna ica prenika od oko 0,2 mm, savijena u cik-cak liniju i zalijepljena na tanku specijalnu hartiju (sl.7.38). Traka se lijepi na predmet ije se naprezanje mjeri, tako da se naprezanje sa ispitivanog predmeta direktno prenosi na mjernu traku.

Slika 7.38 Otporna mjerna (tenzometarska) traka

Mjerna traka radi na principu promjene termogene otpornosti trake usled promjene njene geometrije-duine i poprenog presjeka-pri njenom izduenju ili sabijanju. Mjerne trake se mogu primjeniti i kod mjerenja drugih mehanikih veliina kao to su ubrzanje, pritisak, protok fluida itd. Odnos izmeu relativne promjene otpornosti R / R i relativne promjene izduenja l / l naziva se osjetljivost mjerne trake K.

K =

R / R = (1,9 do 2,1) l / l

predstavlja karakteristiku trake koju daje proizvoa, kao i sopstvenu otpornost trake R. Standardne vrijednosti za R su 120, 350, 600 i 700 . Kod tipinih ispitivanja relativna promjena otpornosti R / R usled naprezanja je reda 104 do 103 , a ista promjena se dobije i pri promjeni temperature od oko 10o C to znai da je potrebno uticaj temperature kompenzovati S obzirom na veoma male promjene otpornosti pri mjerenju potrebno je da se primjeni precizna metoda mjerenja otpornosti. U tom cilju obino se korist Vitstonov most (sl.7.39).

Sl.ika 7.39 Mjerna traka u Vitstonovom mostu

U jednu granu mosta povee se mjerna traka R2, koja je nalijepljena na ispitivani predmet (epruvetu). Pri neoptereenoj mjernoj traci, podesi se ravnotea mosta, pomou promjenjivih otpornika R1 i R3 , a vrlo osjetljivi promjenjivi otpornik se zadrava na R4 = 0 . Kako smo vidjeli, pri ravnotei mosta vai: R R2 = R4 1 R3 Kada se mjerna traka optereti, R2 se promjeni za R 2 , a ponovna ravnotea se uspostavi pomou R4 pa je: R R R R2 + R2 = (R4 + R4 ) 1 = R4 1 + R4 1 R3 R3 R3

R1 (7.63) R3 Uz poznatu osjetljivost trake K, sada moemo odrediti relativno izduenje l / l = R 2 / R 2 (7.64) = K Sa druge strane, odnos mehanikog naprezanja i relativnog izduenja , u granicama elastinosti, vai poznati Hukov zakon: R2 = R4

pa je promjena otpora:

R2 / R2 (7.66) E S K Da bi se izbjegao uticaj promjene temperature koriste se dvije mjerne trake istih karakteristika, postavljene u iste temperaturne uslove. Ova korekciona traka, ili pasivna traka, za razliku od aktivne, nije podvrgnuta mehanikom naprezanjima, a vezuje se u susjednu granu mosta, na red sa otporom R1 . Naglasimo da se uspjena kompenzacija greke mjerenja i poveanje tanosti mjerenja postie korienjem tzv. punog mosta. Kod punog mosta koriste se etiri aktivne mjerne trake postavljene u sve etiri grane mosta. U dvije naspramne grane mosta postavljaju se trake sa pozitivnim (istezanje), a u druge dvije grane sa negativnim (sabijanje). Tada je, za interval sila od nekoliko stotina njutna pa do F = 5 106 N , mogue postii da greka mjerenja ne bude vea od 0,05%. Mjerenje se vri mjerei napon na dijagonali mosta (neuravnoteen most). Za mjerenje dinamikih promjena naprezanja obino se koristi most napajan naizmjeninom strujom sa elektronskim pojaavaem koji poveava osjetljivost, a pojava se prati na katodnom osciloskopu. F = E S =

=E (7.65) gdje je: = F / S (= )N / m 2 , mehaniko naprezanje ili napon; E- Jangov moduo elastinosti, poznata karakteristika ispitivanog materijala. Sada moemo odrediti i silu koja djeluje na ispitivanu epruvetu:

7.3.5 Mjerenje nivoa dielektrine tenosti

Mjerenje nivoa dielektrine tenosti kao to su: benzin, razna ulja, lakovi itd., vri se pomou tzv. Satijevog mosta sl.7.40, koji se napaja iz izvora naizmjenine struje i u dvije grane sadri kondenzatore od kojih je jedan mjerni pretvara Cx .

Slika 7.40 Mjerenje nivoa Satijevim mostom Za ravnoteno stanje U BD = 0 vai: 1 1 i1 = i2 R1 i1 = R2 i2 ; j Cx j C R R1 j Cx = R2 j C ; Cx = C 2 (7.67) R1

Pretvara ili senzor u ovom sluaju je kondenzator, najee obrazovan od dvije koaksijalne cijevi, postavljen u posudi sa tenou iji se nivo eli mjeriti. Jedan dio kondenzatora je uronjen u tenost sa dielektrinom konstantom > o , a drugi dio je u vazduhu (sl.7.41), pa Cx ustvari predstavlja ukupni kapacitet dva paralelno vezana kondenzatora.

Slika 7.41 Senzor nivoa tenosti

Kapacitet ovih cijevi kada se nalaze u vazduhu je: 2 o l1 Co = (7.68) b ln a Kapacitet potopljenog dijela pretvaraa: l r = C1 = Co r 2 o l1 Kapacitet dijela pretvaraa koji viri iznad tenosti: C2 = Co (l1 l2 ) / l1 pa je ukupna kapacitivnost pretvaraa Cx : l C x = C1 + C2 = Co + Co 2 ( r 1) (7.69) l1 Kako su Co , l1 i r konstantni, vidimo da kapacitet direktno zavisi od nivoa tenosti. Indikator G moe direktno da pokazuje nivo, a esto se taj signal (napon dijagonale BD) odvodi na regulator, koji nivo tenosti odrava konstantnim. 7.3.6 Mjerenje pH faktora
Prema Arenijusovoj teoriji elektrolitike disocijacije voda razlae molekule kiselina, baza i soli na jone. Eksperimentalno je utvreno da ista voda disocira na 107 molova vodonikovih jona H + i na 107 molova jona OH . Ako je u vodi otopljena kisela supstanca tada je koncentracija H + vea, a koncentracija OH manja. Obratno, ako je u vodi otopljena bazina supstanca, tada je koncentracija H + manja, a koncentracija OH vea. Dakle, koncentracija vodonikovih jona H + moe se uzeti kao mjera za odreivanje bazinosti odnosno kiselosti nekog rastvora. Koncentracija vodonikovih jona izraava se pomou pH faktora. pH faktor je definisan kao negativan logaritam za osnovu deset od koncentracije vodonikovih jona pH = log10 CH + i bezdimenzioni je broj. Kao referentna vrijednost za odreivanje bazinosti ili kiselosti rastvora uzima se, dakle, pH faktor iste vode: pH H 2 O = log107 = 7 . Za neki rastvor konstatujemo da je kiseo ako je njegov pH<7, da je bazian ako je njegov pH>7, a da je neutralan ako je njegov pH=7. Prema tome, pH faktor se kree od 0, pH=0 ima normalna kiselina, a pH=14 ima normalna baza. Elektrina metoda mjerenja pH faktora svodi se na mjerenje napona E na pH-metru (sl.7.42). Obje elektrode (1) su tzv. vodonikove elektrode, tj. elektrode kojima je povrina

prevuena poroznom patinom i zasiena gasovitim vodonikom H2 . Normalni rastvor (3) sadri vodonikove jone u koncentraciji CH o = 1mol / l i nalazi se na temperaturi od 20 o C . Za smanjenje difuzione EMS-e izmeu normalnog rastvora (3) i mjernog rastvora (2) postavlja se tzv. elektrolitiki klju (4). Prema Nernstovom zakonu EMS-a E ovakvog elementa je: R T C ln H E= (7.70) n F CH o gdje je: -R=8,317 (J/K)- univerzalna gasna konstanta; -T ( K) - apsolutna temperatura; -n- valentnost jona; -F=96522 (C/gr.ekv)- Faradejeva konstanta; - CH (gr.ekv./l)- koncentracija vodonikovih jona. Ako parametre za posmatrani pH-metar sa T=293,2, n=1, C H o =1 uvrstimo u jednainu (7.70), i prelazei sa prirodnog na dekadni logaritam, dobijamo: E = 0, 0581 log C H = 0, 0581 pH (7.71)
potenciometar

4 D C

Slika 7.42 pH-metar Vrijednosti pH=1 odgovara dakle, EMS-a E=0,0581V=58,1mV. Odnosno, poto je napon izmeu elektroda linearno zavisan od pH-faktora, vrijednost pH-faktora mjerenog rastvora jednaka je: E pH = 0, 0581 gdje je E- napon u voltima izmjeren izmeu elektroda.