DR. ING.

PAVLE FUKAREK

TISA (TAXUS BACCATA L.), NJENA NALAZITA U BOSNI I HERCEGOVINI I NJIHOVA ZATITA
UVOD
Tisa ( T a x u s baccata L.) je etinarsko drvo koje se u Evropi javlja u bukovim i mjeo vitim bukovim i jelovim umama. Ona je dosta rijetka i prema podacima iz raznih krajeva, danas je znatno suzila svoj areal usljed razliitih okol nosti, meu koje na prvo mjesto dolazi ovjek i njegova privredna djelatnost. Tisa je drvo srednje visine iz porodice T a x a ceae reda C o n i f e r a e . Sa svojim najbliim srodnicima evropska tisa sainjava rod koji broji ukupno neto oko 7 vrsta, odnosno podvrsta ili geografskih rasa. Veina botaniarasistematiara smatraju svojte ovog roda posebnim vrstama, dok ih neki u novije vrijeme svrstavaju kao podvrste, odnosno geografske rase jedne skupne vrste T a x u s b a c c a t a L . sensu latiore. Prema tome, evropska tisa bi bila podvrsta T a x u s b a c c a t a L . s s p . e u - b a c c a t a Pilger, dok bi ostale svojte kao to su: T. c a n a d e n sis Marsch. iz istonog dijela Sjeverne Amerike; T. brevifolia Nutt. iz zapadnog dijela Sje verne Amerike; T. W a l l i c h i a n a Zucc. iz Nepala, sa Himalaja i iz Kine; T. c u s p i d a t a Sieb. et Zucc. iz Japana, T. g l o b o s a Schlechtd. iz junog Meksika i T. f l o r i d a n a Chapm. iz jugoistonih predjela Sjeverne Amerike, trebalo smatrati kao podvrste T a x u s b a c c a t a L. istog naziva. Ovakva podjela opravdana je zbog toga to postoje zaista vrlo male razlike izmeu poje dinih vrsta, tako iroko rasprostranjenih po ci jeloj sjevernoj hemisferi. Mi emo se u daljim izla ganjima ograniiti samo na evropsku tisu T a x u s b a c c a t a L. ssp. e u-b a c c a t a Pilger, iako joj naziv evropska ne pripada sa punim pravom, jer je rairena i u jugozapadnoj Aziji i u sjevero zapadnoj Africi. U Evropi tisa se javlja u mjeovitim umama kao pojedinano stablo ili u manjim grupama. Nigdje ne stvara iste sastojine, osim u junoj En gleskoj, gdje se vjeruje da su i tamonje iste sastojine iskonski bile donji sprat nekadanjih bu kovih uma koje su posjeene i nisu se mogle obnoviti zbog divljih kunia i druge divljai. Mi emo ovdje izostaviti detaljni opis tise, jer se ovaj moe nai u svakoj dendrologiji. Naglasiemo samo injenicu, da je ona dvodomna vrsta, to jest vrsta koja ima posebna muka, a posebna enska stabla, pa se zbog toga tee razmnoava spolnim putem. Ona se obnavlja i iz posjeenih panjeva, iri se od debla zakorijenjavajui grane, a nije iskljueno da se i njene odlomljene gran ice mogu zakorijeniti pod povoljnim okolnostima. Njene granice, iglice i same sjemenke (sa izu zetkom crvenog ovoja-arilusa koji obuhvata sjemenku) sadre alkaloid taxin, koji je vrlo otro van, i za mnoge, naroito domae ivotinje, smr tonosan. Njeno drvo je vrlo fine grae, sa uskim, jedva milimetar ili dva irokim godovima usljed vrlo sporog rasta, koji joj je jedna od glavnih osobina. Drvo je osim toga vrlo tvrdo i neobino trajno, pa je u velikoj mjeri bilo cijenjeno i upo trebljavano ve u prvim danima naseljavanja evropskog kopna. Naeno je ve u grai prethistoriskih sojenica; u Starom vijeku upotreblja vano je za lukove i kao otporno i elastino drvo za grudne titove, nalo je, nadalje, veliku upo trebu u graevinama Srednjeg vijeka, pa i na poetku Novog doba i kasnije kao drvo koje se ugraivalo u lukobrane pristanita na Sjevernom Moru. Postoje podaci iz XIV vijeka na osnovu kojih se moe utvrditi iva trgovina tisovim drvetom u alpskim krajevima Njemake i Austrije, koja je znatno pridonijela nestajanju tise iz tih krajeva. Rauna se da je tada prosjeno godinje posjeeno oko 10.000 stabala tise u tim i u kra jevima Istone Njemake, Poljske i Litve. To se drvo stjecalo u nekoliko sjevernonjemakih lu kih gradova, ija je trgovina konkurisala tada

263

Engleskoj, koja je takoer nemilice sjekla svoje zalihe tisovog drveta. Ono je i jo donedavno, dok ga je bilo vie i po naim umama, sluilo za iz radu raznih sitnijih predmeta za trajniju upo trebu. Smatra se da je posljednjih godina prolog stoljea najvie tisovog drveta otilo za slavine na vinskim i drugim bavama. Ve su stari narodi poznavali otrovnost tise. Iz Cezarovog djela O Galskom ratu znamo da su narodi Galije vjerovali u neku natprirodnu mo tisovog drveta znajui za njegovu otrovnost. Iz ovog saznanja razvio se poseban kult drveta kod mnogih naroda. Tako imamo i kod naih na roda brojne primjere oboavanja i praznovjerice pevazane sa tisom i njenim drvetom. L. P e o (20a) navodi da se u Bosni esto nalazi u kojeg starog pobonog teaka koji komad lua, a radije tisovine u sanduku (kovegu), i uva ih esto kao neku svetinju. Nadalje narod vjeruje da se vile sakupljaju gdje ima tisovine, a tisovina opet da raste samo na istom mjestu. (P e o 1. c.) U mnogim krajevima seljaci i varolije niske prosvijeenosti sijeku ili kupuju drvo od tisovine jedino zbog toga da od njega izrezbaru krstie koje uivaju svojoj djeci u koulje (djevojke ih nose u kosi!), usvrdlaju u rogove govedima ili smjetaju negdje na vidnom mjestu u kui, kako bi se ouvali od uroka, sprijeili zlim oima da izazovu bolest ili smrt djece, slabost i ugibanje stoke, odnosno, da bi time odbili svaku nesreu koja moe navratiti na njihovo imanje. U Biru nose seljaci u odijelu amajlije male krstie iz tisovine. U upi kod Viegrada, osim toga, meu krsti iz tisovine u beiku djetetu pod glavu, a zabiljeeno je da i oko Sarajeva tisovinu dre kod sebe kao amajliju i to makar i najmanji koma di bez stalna oblika. (P e o 1. c.) Prema podacima koje je crpio iz nekih ra dova, koji su kod nas objavljeni jo za vrijeme austrijske okupacije, Marsell (19 a) je istakao, da se u Bosni sasvim osobito cijeni tisa i od tamonjeg muslimanskog stanovnitva. Navodei obiaj da se na G l a s i n c u mogu nai kriii ili komadii drveta tise u odjei ena i djece, da ih ono uva od uroka, istie, dalje, da se u Foi od tisovine izrauju korice noeva jer takvim no evima ne moe nita nakoditi, ni vrag, ni vje tice. Osobata je dragocjenost imati tap od tiso vine, a najvei opet ponos i tvrdo uzdanje u na predak svakom teaku imati teljig od tisovine

(P e o 1. c). Prema kazivanju ing. M. P e r i a, koji je prije prolog rata radio na ureivanju uma u okolici Bugojna, nije niko mogao zausta viti i odvratiti umske radnike koji su naili na jedno manje stablo tise da se bezobzirce, oti majui ga jedan od drugog, bace na isjecanje ko mada, za koje su bili uvjereni da e im biti od lini i neurokljivi teljizi na volovima. Nije to izuzetan sluaj. U mnogim krajevima nalazimo ostatke tisovih posjeenih panjeva iz kojih izbijaju izbojci u velikom broju, a i ovi e biti posjeeni im neto odebljaju. Zbog toga gotovo svi izvje taji govore o nalazima tise kao krljavim zao stalim grmovima! Jedino tamo gdje je tisa uzgo jena na neijem imanju i uz koju je povezana suprotna praznovjerica, tj. da e kua i imanje vlasnika stradati ako se stablo posijee, nalazimo njezina normalno razvijena stabla. Porijeklo ovih praznovjerica treba dovesti u vezu upravo s tim otrovnim granicama od kojih strada stoka koja pase po umama. Ako se drvo posijee, onda nema opasnosti za stoku, pa vjerovatno ni za obane koji su, moda, katkada stradali jedui kiselkaste tisine plodove. S jedene strane, dakle, ove praznovjerice, a, s druge, samo tisovo drvo koje se vrlo rado ko risti za izradu utura, bukara, zatim za kaike, kutije i druge predmete, jedan su od razloga zbog kojih tisa nestaje iz naih uma. U selu Drenici (prema saoptenju ing. R. K n e e v i a ) bilo je nekoliko odrina izraenih od tisovine, a u planin skom katunu Stubica ispod Maglia nali smo ko made tisovog drveta koji su ostali nakon izrade sitnih daica za kutije. Zbog svega toga tise je nestajalo ve odavna iz naih krajeva. Mi nemamo nikakve sigurne podatke o tome koliko su u Srednjem vijeku i u naim krajevima sjekli tisu radi drveta za bro dogradnju i za druge potrebe, koliko su tisovih stabala posjekli nai feudalci za gradnju svojih ardaka, koliko su prvi trgovci drvetom iz naih uma izvukli njenog dragocjenog drveta za sred njoevropsko i mediteransko trite, no sve to nije toliko vano koliko injenica, da mi danas jo u naim umama imamo samo tu i tamo, na velikim udaljenostima pokoje stablo ili grm tise. Ona su, bez svake sumnje, ostaci nekadanje ire raire nosti tise u naim krajevima. Zbog toga moraemo i mi poduzeti neke efikasnije mjere za zatitu tise, kao to su to uinili i drugi narodi kod kojih je tisa takoer ugroena.

PROLOST I SADANJOST TISE U EVROPSKIM UMAMA

Prolost areala tise na naem kopnu vrlo je teko rekonstruirati. Iz polenanalize brojnih tresetita sjeverne i srednje Evrope imamo vrlo oskudne podatke, jer, kako istie F i r b a s (10a), njen polen ima tanke opne koje u vodi brzo raspuknu i zbog toga se teko moe dokazati njegova prisutnost u materijalu buotina. Tek kod nalaza sjemena, iglica ili drveta moe se sa veom sigur nou govoriti o prisustvu tise u ovom ili onom sloju prolosti.

264

F i r b a s (1. c), koji pregledno navodi sve do danas poznate nalaze tise u slojevima tresetita sjevernih krajeva, istie da se iz toga ne mogu po vui neki zakljuci. On smatra da se vei broj nalaza tisovog drveta u slojevima tresetita sjeveronjemake nizine ima zahvaliti velikoj trajnosti i boljoj sposobnosti konzerviranja drveta, nego to me to je ova vrsta bila tu u prolosti obilnije za stupljena, nego moda u planinskim i junijim krajevima. Prema tome, jedino je bitno to da je tisa u sjeverozapadnoj Njemakoj nizini posto jala najkasnije na prelazu izmeu srednjeg i ka snog toplog doba, kada bukve jo nije bilo ili je nastupala samo u vrlo malom broju. Postoji sa mo jedan nalaz iz bronanog doba, koji ne moe potvrditi miljenje (B e r t s c h) da je tisa naselila neke predjele prije bukve. Za vajcarsku postoji nekoliko nalaza iz Neolitika (iz sojenica tog doba), o kojima se F i r b a s ne izjanjava odreenije, nego zakljuuje da koliko se god tisa moe dobro primijeniti kao pokazatelj klime, toliko su jo oskudna naa poznavanja prolosti irenja njenog areala, pa tim i nae mogunosti da iz toga izvo dimo zakljuke o klimi. Nai krajevi su u posljednim decenijama tako er u prilinoj mjeri istraeni metodama polenanalize. Iako manje prikladni, zbog nepostojanja

brojnih tresetita, izuzev neto vie u Sloveniji i Srbiji, u naim krajevima pokazale su neke bu otine takoer i prisutnost polena tise. Na tresetitima planine Otrozub u Srbiji nali su G i g o v i N i k o l i (11a.) polen tise i doli do zakljuka da je u toku razvoja umskih faza, koje su pret hodile dananjoj (dakle, u fazama dominiranja jele, dominiranja bukve-jele-bora, te u fazi do miniranja bukve), postojao u naim umama i po seban sprat u kojem je uz zelenie (Laurocerasus officinalis Roem) bila razvijena i tisa. I tisu, kao i mnoge druge vrste etinara poti snula je bukva i na planinama Balkanskog Polu otoka. G i g o v i N i k o l i (lc) navode za to primjer planine Tare gdje se, prema mjesnim na zivima (Tisovo Brdo iznad Mitrovca) kao i prema sjeanju mjetana na nekadanje vee ume tise od kojih danas tamo vie nema ni traga, taj proces potiskivanja etinara, posebno tise, prodornijom bukvom, odigrao u nedavnoj prolosti (ali po na em miljenju i uz veliku pomo ljudskih nasto janja da se domognu vrijednog tisovog drveta). Smjene tise bukvom u novijoj istoriji uma spo minju, meutim, i drugi autori za razne evropske predjele. Prema Rikliju (R i c k l i, 22 a) tisa je borealnomediteransko-orijentalna vrsta, ija je karakteri-

K a r t a 1. Areal evropske tise (Taxus baccata L. s. str.). Izraeno prema Meusel-u 1943 i dopunjeno novim podacima

265

Sl. 1. Najstarija tisa u Engle skoj (Oxford-Iffley Church)

stika u tome, da joj je glavni areal u sjevernom euroazijskom prostoru sa vie manje jakim pro diranjem u Mediteran i djelomice na Orient, pa ak do centralnog, visokog i dalekog Istoka. To je iskljuivo nordijska vrsta sa velikom ekspanzivnou, kojoj istono i juno podruje stepa i pustinja ne pretstavlja nepremostivu prepreku u prodiranju.

Za tisu imamo zasada jedinu dobru arealkartu kod M e u s e l - a (1 c. I. S. 26), na kojoj je prika zano njeno rasprostiranje u Evropi, Kavkazu, Ma loj Aziji i u Sjevernoj Africi. Iz ove arealkarte, koja velikim tamnim povrinama prikazuje po druja u kojima je tisa obilno rairena, a takama gdje je naena samo pojedinano ili u malim gru pama, vidimo da se ona najobilnije iri po atlant skom dijelu zapadne Evrope i da joj istona gra Kod M e u s e 1 - a (20.) evropska tisa (Taxus nica ne silazi sa Karpata u Rusiju (termika baccata L. s. str.) je meu brojnim elementima granica!), pa se tek opet javlja junije (odnosno, evropskih bukovih uma jedna junoevropsko- istonije) na Krimu i Kavkazu. Meutim, uz obale montano-srednjoevropska vrsta sa subatlantskom Jadranskog Mora unesena je tu velika crna povr tendencijom rasprostiranja. Ako se ona shvati kao ina koja pokriva podruje priblino od Zadra i skupna vrsta (Taxus baccata L. s. lat.) i ako se Banja Luke na sjeveru, pa sve uz obalu i kopnom obuhvate njene svojte u istonoj Aziji i Sjevernoj preko Sarajeva do Prokletija i dalje do Sjeverne Americi, onda bi je trebalo uzeti kao amfiboreo- Grke. Takav prikaz areala tise u naim krajevima meridionalno-(sub)montano-oceansku vrstu. Tip dozvoljavao bi pretpostaku, da se ona tu nalazi njenog rasprostranjenja u Euraziji odgovara tipu rairena jednako tako kao i na Britanskim oto skupne vrste Hedera. cima, na junim obalama Skandinavije ili u PireMi danas imamo dosta rijetko gdje zabiljeene nejima, a svakako vie nego u Alpama ili u Sje podatke o cjelokupnom arealu rasprostranjenja vernoj Njemakoj! Meutim, stvarnost je sasvim tise, i, ukoliko su ti podaci negdje i objavljeni, drugaija, kako emo vidjeti iz daljeg izlaganja. oni se, naroito za nae krajeve, odlikuju znatnom Mi smo tu kartu preradili i dopunili, odnosno is pravili prema podacima koje emo za ostale netanou. To, naravno, nije nikakav izuzetak kod tise, jer se i kod podataka o arealu drugog evropsko-azisko-afrike predjele ukratko iznijeti, a za nae krajeve, specijalno za Bosnu i Hercego drvea u naim krajevima susreemo sa slinim netanostima koje vode svoj korijen iz nedosta vinu, prikazati detaljnijim izlaganjima. (Vidi kartu areala, br. 1.). taka sigurnih i provjerenih podataka.

AREAL EVROPSKE TISE Na osnovu svega onoga to su paleobotaniari i fitogeografi Utvrdili za prolost i sadanjost ras prostiranja tise dade se sada izvesti i konaan po gled u njezin areal na auroazijskoafrikom kopnu. Ako ponemo od sjevera, vidimo da je tisa ra irena obilno u priobalnom pojasu skandinavskih planina. U vedskoj i Norvekoj tisa se nalazi u podruju u kojem dopire uticaj atlantske klime, a to su juni dijelovi okrenuti Atlantskom Okeanu, Danskoj, a dobrim dijelom i Sjevernom Moru. U unutranjosti June vedske nalazimo je i u po druju velikih jezera. Najsjevernija taka njenog dopiranja nalazi se u priobalnom pojasu Norveke kod 63 sjeverne irine.

266

U Finskoj poznata su njena rijetka stanita sa mo na krajnjem jugozapadu poluotoka. Iz toga se podruja njen areal dalje iri, u srazmjerno uskom pojasu uz obale Sjevernog Mora, obuhvatajui njena stanita u nekadanjim sovjetskim republi kama Letoniji, Estoniji i Litvi. Tu se sjevero istona granica areala poklapa sa pruanjem ja nuarske izoterme od 5 C, pa se tisa moe sma trati da se u sjevernim krajevima Evrope ponaa kao i bukva. U Danskoj je zasada poznato samo jedno na lazite tise.. U Njemakoj te na podruju dananje Poljske, naroito u nekadanjoj Pruskoj, tisa je vrlo esta vrsta koja mjestimino stvara i vee grupe u um skim sastojinama. Za predratnu Njemaku postoje detaljni podaci i arealkarta kod S c h o e n i c h e n - a (26), iz koje se vidi da tisa tu nastava tri odijeljena podruja. Jedno od ovih vezano je na atlantsko-sjevernomorski pojas sjevernog dijela kopna, drugo u najjunijem alpskom podruju gornjeg Rajnlanda, Crne ume i Bavarske, a tree u podruju oko rijeke Vezer, koje se preko Harca vezuju na Sudete i Karpate spram istoka. Osim toga tisa je u centralnoj Njemakoj rasuta pojedi nano i u grupama na veem broju mjesta, za koje je karakteristino da se nalaze izvan pojasa podzoliranih tala u sjeverozapadnom dijelu zemlje. Na podruju Poljske tisa dolazi na visoravni sredinjih dijela zemlje, zatim obilno i u Voloniji i Podoliji. Zabiljeena je i u praumi Bialovei. Istono od Radomska opisano je podruje u kojem se nalazi 6000 primjeraka tise. U junijim dijelo vima zemlje vezuje se na stanita u Karpatima. U nekadanjoj Potkarpatskoj Rusiji poznata su njena stanita u praumama oko Jasinja, Trebuna itd. Prema Kliki ( K l i k a 15.a) tisa je na cijelom po druju dananje ehoslovake razbacana kao potstojno drvo u sastojinama jele i bukve, najee kao stijene ljubee stablo, pojedinano, a nikada ne stvarajui iste sastojine. Izostavljajui nabra janje pojedinih lokaliteta koje navodi K l i k a (l.c), treba istaknuti da dolazi u Luikim Gorama, u srednjoj ekoj (u srezu krivoklatskom 5000 pri mjeraka prema S v o b o d i!) na Tereovskim Go rama kao i umavi. Isto tako rairena je na po druju Moravske (Moravski Kras!), zatim na Beskidima i po Karpatima. Unutranji planinski poloaji Tatre i Karpata, zbog svoje izrazito kon tinentalne klime, nisu pogodna stanita za tisu, pa je tu vrlo rijetka ili je uope nema. U Slovakoj, kod Banske Bistrice, nalazi se u Evropi najznaajnije stanite tise. Tu se, prema podacima T s c h e r m a k - a (32), na junim padi nama ogranaka Karpata, do kojih dolazi jo do izraaja klimatski uticaj Jadrana! (oceanska mo dificirana klima), nalazi u sastojinama jele i bukve, u nadmorskoj visini od 450 do 1250 m (u gradskim umama Banske Bistrice), na oko 3000 hektara

ukupno preko 300.000! (nije greka: tristotine hi ljada) stabala tise. Prije toga se smatralo da je u Evropi najbogatije nalazite tise u Maarskoj, na podruju Bakonjske ume. Tu opisuje G a y e r (10) u nadmorskoj visini izmeu 300460 m u sjeni bukve, obinog graba, katkad i hrasta kitnjaka ili ikare ljeske, katkad u masama, katkad pojedinano rasuta, u drutvu sa vrstom Daphne Laureola 48.179 primjeraka tise! Osim toga u Bakonjskoj umi naena su jo dva odvojena nalazita tise. Na padinama Karpata, na podruju Rumunije, tisa se prema karti A n t o n e s c u - a kod S c h o en i c h e - a (l.c str. 6) nalazi na istonim padinama, u gornjim tokovima rijeka Pruta i Sereta, zatim uz brojne dunavske pritoke, pa i uz sam Dunav kod Orave. U gornjem toku svih pritoka rijeke Tise, koji izviru u Karpatima, nalazimo takoer brojna nalazita tise. U Bugarskoj, prama Stefanov-u ( S t e f a n o f f B. 28), javlja se tisa tu i tamo na padinama pla nina Rile, Vitoe, Bjelasice, Pirina, Ali-Botua, te na zapadnim i centralnim Rodopama, kao i sasvim istono na padinama Strande. Na svim tim pla ninama, a osobito na Strandi rijetko se sreta tisa i ona je i tu vrsta velike rijetkosti. Jedino na Vitoi, u jednoj dolini rijeke Marice, nalazi se neto vee nalazite a I tu svega 50 do 60 pri mjeraka, od kojih su neki visoki 5 do 6 metara i imaju do 2 m u promjeru debla. Istonije tisa ima samo jo potpuno izdvojena i ograniena nalazita na junom dijelu poluotoka Krima, zatim uz Kaspijsko More, sjeverno od Kav kaza i na junim padinama ove planine, na dije lovima okrnutim Kaspiskom i Crnom Moru. Tu. uz obalu Kaspiskog Mora nalaze se krajnje istona stanita evropske tise. Na kopnu Male Azije stanita tise su vrlo ri jetka. Nalazimo ih samo na nekoliko mjesta u pla ninama uz Crno More blizu Trapezunta, zatim na junom kraju, na Ciliciskom Taurusu i na granici Turske i Sirije. Njena nalazita zabiljeena su i u planinama juno od Dardanela. Da li ima evropske tise u planinama Sjeverne Perzije (oko Kaspiskog Mora), i da li se tu nalaze njena najistonija stanita, kako tvrde neki autori ( S c h o e n i c h e n l.c. i drugi), nije utvreno sa potpunom sigurnou. U junom dijelu Balkanskog Poluotoka tisa se, kao veoma rijetko drvo u umama bukve i grke jele (Abies cephalonica), nalazi na nekoliko mje sta na Peloponezu, u srednjoj i sjevernoj Grkoj, te na poluotoku Halkidici, gdje je vjerovatno umjetno naseljena. Prema H a 1 a c s y - u, (Conspectus Florae Graecae Vol. III Lipsiae 1904 S. 458459) tise ima u Grkoj: u umama brdske i subalpinske regije, s o l i t e r n o ; u Tesaliji: kod Kastanije u Pindu, na planinama Olimpu, Eti; u Euritaniji: kod Karoplesi, na brdu Tymphrestus,

267

brdu Parnasu blizu Karkarije; na otoku Eubeji: kod Kumija, na brdu Dirphys; u Aheji: na brdu Kyllene, na Chelmosu; u Arkadiji kod Kapse i u Lakoniji na brdu Malevo. U Albaniji nalazimo tisu na nekoliko mjesta u Prokletijama, kako to proizlazi iz Koaninove karte rasprostranjenja drvea, a prema istraiva njima M a r k g r a f a (34) na planini Mokra, u gornjem Skuminu, juno od Lange, na 1500 m nadmorske visine u jelovoj umi. U Centralnoj Evropi tisa se susree vrlo obilno i na sjevernim i na junim ogranicima Alpi. U vajcarskoj, Bavarskoj, Zapadnoj Austriji i Sje vernoj Italiji postoje brojna njena nalazita, koja bi bilo teko nabrajati. U vajcarskim umama poznata je posebna zajednica bukve i tise (TaxetoFagetum), koja se javlja na strmim padinama, gdje se ne moe potpuno razviti bukova brdska uma. Ona je specijalist za hladne strme padine vapnenih laporaca. U Centralnim Alpama, isto tako kao i u Cen tralnim Karpatima, tisa je rijetka zbog kontinen talne klime tih stanita. U zapadnoj Evropi nalazi se tisa u velikom mnotvu u Engleskoj i na zapadnim obalama Irske. Ovdje je u izrazito oceanskoj klimi tisa vrlo obino umsko drvo, koje dolazi u potstojnom spratu bu kovih sastojina ili mjestimice u istim sastojinama, za koje se ipak smatra da su svojevremeno bile samo donja etaa posjeenih bukovih sastojina, (koje se iz raznih razloga nisu mogle obnoviti pri rodnim putem). U Engleskoj se nalazi najvei pri mjerak tise (na groblju Estry-Calvados), iji obujam debla iznosi 10 metara, visina 12 m, a sta rost 1450 godina. U Holandiji, Belgiji, zatim na velikom prostoru Sjeverne, Zapadne i Centralne Franuske tisa nije naena u prirodi. Tu, vjerovatno usljed pomanj kanja krenjake podloge i zbog drugih okolnosti, tisa je samo poznata kao drvo parkova i groblja. Prema podacima Flore Abe Kosta ( A b b C o s t e Flore de France Tom. III. 1937. S. 280) tisa je u Francuskoj rairena po stijenama i u planinskim umama samo istonog junog i jugozapadnog podruja. Nalazimo je u Vogezima, na padinama Jure, u Alpama, na Sevenama, na Korbieru, te na sjevernim padinama Pireneja. Naroito su poznata njena stara i debela stabla na planini Sent-Bom sjeveroistono od Marseja u departmanu Var. Ta koer su vrlo znaajna njena nalazita u oblasti departmana Ero, zapadno od M o n p e 1 i e a, gdje se u jednom zatienom umskom rezervatu ispod planine Karu, moe nai uz bukvu, crniku (Quercus ilex), boikovina (Ilex aquifolium) i ne koliko stabala tise. U sjevernoj paniji tisa se iri po vijencu Pi reneja uz Biskajski Zaliv sve do blizu krajnjih atlantskih obala. Na junim padinama ide sve do

blizu obala Sredozemnog Mora. Poznata su jo i neka njena usamljena stanita u centralnoj i junoj paniji. U Portugalu (prema A m a r a l d o F r a n ko 2.) tisa se javlja spontano samo na planini Serras do Noste, ali se izvan tih nalazita susree u parkovima i u nekim umskim kulturama. U sjevernoj Africi tisa je poznata sa niza sta nita u planinskom masivu Atlasa i sa drugih mjesta; tako sa podruja Rifa i u planinama Babor. Prema E m b e r g e r u (7) tamo tisa nikad ne stvara ume, ali se tu i tamo susreu vee grupe ili pojedini primjerci u viim, vlanijim planinskim predjelima. Nalazimo je u sastojinama atlantskog cedra na Malom Atlasu, u centralnom zapadnom gorju Rifa, gdje prelazi i nadmorske visine od 2000 metara. U vlanim podrujima planina oko Ceute nalazimo je i na 500 metara nadmorske visine. Na Velikom Atlasu nije dosada naena, ali je zato poznata i iz planina Alira. Najzapadnije njeno dopiranje nalazi se na oto cima Azorima u Atlantskom Oceanu (Madeira). Na otocima Sredozemnog Mora raste, prema K n o c h e - u (16), i na Balearima, i to na planini Mont del Teix, koja je ba po tisi i dobila svoje ime, kao i jo na dva lokaliteta otoka Majorke. Na Korzici tisu spominju francuski botaniari sa nekoliko planinskih umskih stanita (Monte Terribile). Isto tako se navodi i za Sardiniju i Si ciliju, na ovom posljednjem otoku samo u sjevero istonom planinskom dijelu. Za Sardiniju navodi F i o r i (9) njena stanita na Monti Ogliastri, Ogliena, Gennargento i Puli Na Siciliji dolazi kod S. Fratello Tassita (naziv prema tisi!), u umama Caronija, Nistrete, Montesoro kao i na padinama Etne. F i o r i j u takoer navodi za otok Elbu na podruju Monte Capanne Na Apeninskom Poluotoku stanita tise se sa padina Zapadnih i Centralnih Alpa pruaju na jug u jednom dvostrukom luku, koji poinje u plani nama oko enovskog Zaljeva i dri se centralnog lanca Apenina. Prema F i o r i u (1. c.) u Italiji se tisa nala, osim na podruju Alpi i u Liguriju, u Apuanskim Alpama, na podrujima Volterrano, Monte Amiata i Casantno. Prema B e r t o l o n i - u (kod F i o r i-a 1. c. 9) postojalo je u Maceratese stanite Tassaneta, koje govori o nekadanjem veem prisustvu tise; danas je tu u nestajanju (ubi olim erat silva ingens et adhuc remanent reliquiae ejus). Takoer postoje podaci za neka nalazita tise u Abrucima, na Gran Sasso i na poluotoku Gargano u umi Umbra, gdje se nalaze vrlo stari primjerci. Tako su ukratko navedeni svi vaniji podaci o rasprostranjenju tise na podruju njenog euroazisko-afrikog areala, izuzev podataka o njenom rasprostranjenju u Jugoslaviji, a posebno u Bosni i Hercegovini, o kojima emo sada govoriti neto detaljnije.

268

RASPROSTRANJENJE TISE NA PODRUJU JUGOSLAVIJE Prema podacima literature, izgleda da najvie tise ima kod nas u sjevernim alpskim krajevima i da se ona sve vie gubi iz naih uma idui prema jugu. Tu, u naim junim predjelima na lazimo ju zato esto i izvan sklopljenih umskih sastojina, na otvorenim mjestima i u strmim klancima pojedinih veih rijeka. Ta njena stanita izgledaju kao neka sklonita pribjeita, koja navode na pomisao da se tisa, kao i mnoge druge vrste s njom, tu sauvala za vrijeme glacijacija i da se otuda i dalje irila zajedno sa drugim novonaseljenim drveem po sadanjim umama. Da je tisa danas zaista rijetka u naim junim krajevima, moemo se uvjeriti i iz pisanja mnogih botaniara. P a n i (26) za nju kae da je u Sr biji obino vrlo malo ima. Takoer navodi i H i r c (13) da tisa pripada meu drveta kojih nestaje. U Hrvatskoj nje je neko bilo na Tisovcu kod Mrzle Vodice, na Tisovcu kod Gerova i na Tisovcu kod Delnica. Jo prolog vijeka bijae na abarskom kotaru toliko tise, da su od nje pravili indru i pokrivali krov upne crkve u Pre zidu. Da je bijae neko i u Slavoniji, svjedoi brijeg Tisovac kod Orahovice. R o r n m l l e r (4) navodi, da se tisa ubraja u Makedoniji ve u najrjee vrste etinarskog drvea. Takoer i B o n j a k (6) naglaava da je tisa najrjea vrsta meu umskim drveem koje se susree na pod noju Prokletije. U Sloveniji, prema i v i c u (30), tisa se su sree pojedinano i u veim i manjim skupinama na Gorenjskom: oko i izmeu Mojstrane i Martuljka na lijevoj strani Belice, u Krmi, u dolini Vrata, u dolini Radolne, na sjev. strani Lisca kod Bohinja i u dolini potoka Ribnice, na zap. i sjev. padinama Jelovice iznad Sotonske, zatim na Dobercu i Begunjici u Planaku, na peinama Dragoani. Nadalje je ima u podruju Kokre (ume Korito, Vobence, Suhodol itd.), te u podru ju Jezersko na sjev. padinama Storia i Krike Gore kao i na susjednim brdima. U kamnikom kraju ima je u predjelu Bisterica, u ljubljanskom kraju u predjelima St. Jot, Kozjuh, Zaplana, Stara Vrhnika i Verd. U logarskom kraju nalazi se obilno i u umama na podnoju Javornika i Snjenika (predjeli Dolenja Vas, Otok, Dane, Podcerkev, Podlesk, Kozare, Vrh, Babino Polje) zatim po stijenama Rane Gore, Bloeka, Zupaneka (predjeli Igavas, Poljane, Kneja Njiva, Lo, Metulji i Topol). U koevskom kraju ima ukupno iz meu 500 do 700 primjeraka koji se nalaze raza suti po raznim predjelima koje i v i c (l.c) i posebno navodi. U rnomeljskom kraju ima je vei broj na panjaku Mirna Pe kod Novog Mesta. U krkom kraju ima mnogo primjeraka tise u bu kovim umama. U umi Markov hrid izgleda, meutim, da se je naselila iz oblinjeg parka. Najljepa tisa u Sloveniji nalazi se u Zgornji Lipnici nedaleko ruevina Pustega Grada. Taj pri mjerak bio je star preko 500 godina, a u prsnom promjeru mjerio je oko 80 cm. Starih tisa ima i na sjevernim padinama planine Nanos. Jedna zna menita tisa nalazi se u Solani. U tajerskoj ima tise manje nego u Kranjskoj. U celskom i konjikom kraju nalazimo je jo po jedinano po umama. U mariborskom kraju tise ima u veoj mnoini na sjevernim padinama Po orja, a tu je nje ranije bilo mnogo vie, dok se nije poela jae sjei i iskoriavati. Tise ima takoer i na nekoliko mjesta u Istri. Prema S c h l o s e r - V u k o t i n o v i u (24), u Hrvatskoj se tisa nalazi in sylvis montanis et subalpini, a posebno na Vratima kod Kalnika, na vijencu planine Ivanice kod Zlatara, u umama na planinama okolice Zagreba i Samobora, na Kleku kod Ogulina, zatim na Velebitu. Na Vele bitu tisu navodi Vi s i a n i (33) u Paklenici i na Svetom Brdu. H i r c (13) ju navodi na brojnim lokalitetima, i to na Zagrebakoj Gori (u Kaptol skoj umi, kod Graana, kod Vidovca, na Magle n k i i Vitelnici, u Bistranskoj Gori itd.) na Ivan ici (u umama Velike Ivanice, oko Vidovca), za tim u Gorskom Kotaru: u Markovom Brlogu ispod Risnjaka, na Bijelim Stijenama kod Crnog Luga, na Tisovom Hribu kod Tra, te kod abra. U Lici tise ima na Velikoj Kapeli, na Bijelim Stije nama kod Jasenka (Pod Tisom), izmeu Modruana i Drenice u ponikvi Lopai, na Tisovcu kod Plakog, zatim u okolini Plitvikih Jezera po pe inama oko donjih jezera, a posebno kod pilje Golubnjae a ima na jezerima i jedna umica, u kojoj je poraslo do 100 stabalaca. Na planini Pljeivici, na dananjoj njenoj bo sanskoj strani, ima takoer pokoja tisa, prema saoptenju ing. B. D e p i n e . Isto tako je ima i u Maloj Kapeli u umama irkove Uvale, Prijeke Kose i Visibabe. Uostalom, ve su i maarski u mari F e k e t e i B l a t t n y navodili 11 nalazita tise na podruju Hrvatske. Prema P a n i u (26), tisa raste u Srbiji po krevima: na trpcu u Krajinskoj, Muaju i Torniku u Uikoj. Ima je i na planini Tari, osobito u umama koje se pruaju spram strmog klanca rijeke Drine. Isti se podaci nalaze u P a n i e v o j Flori (1874) bez novih nalazita. U razbacanim podacima literature nalazi se tu i tamo jo koji podatak o tisi u Srbiji, ali oni nisu nigdje skupljeni na jed nom mjestu. Moda bi to bio zahvalan zadatak za jednog dentrologa, jer nije iskljueno da se i tu nau neka jo (bar kroz literaturu) nepoznata na lazita.

269

Za Crnu Goru spominje je R o h l e n a (23) na sjevernim padinama Lovena (ovdje v. ericoides Carr. sa mnogo uim, usiljenim listiima). Nadalje R o h l e n a (23) navodi tisu prema svojim i podacima starijih autora, jo i na slije deim lokalitetima: po krevitim umama Dur mitora (P a n t o c z e k, P a n i ) na Komovima ( P a n t o c z e k , H o r a k ) u dolini Skrobotue na podruju Kui (S z y s z y 1 o v i c z) na Lovenu, Vojniku, ( R o h l e n a ) oko Andrijevice i avnika. ( R o h l e n a ) Meutim, to je sigurno samo jedan mali dio nalazita koja postoje u Crnoj Gori. Takoer i M u r a v j e v (35) navodi tisu u str mim i nepristupanim liticama kanjona rijeke Tare blizu Levertare i podvlai da samo ta nepristupanost lokaliteta objanjava injenicu da se tu uspjela sauvati ova naa rijetka vrsta drvea. Na podruju dananjeg Kosmeta tisu navodi P e t r o v i (1 c S. 485) na Oljaku iznad sela Sevca kod Prizrena, te u gornjem toku rijeke Ibra negdje kod sela Resnika. Ovo posljednje nalazite bie vjerovatno isti lokalitet koji navodi B o n j a k (6) na podruju: od Majstira dalje gore prema Ibrovoj Glavi, od 750 do 1500 m. U Makedoniji navode se dosta malobrojna na lazita tise. K o a n i n (17) navodi tisu na Belasici kod Strumice, na Galiici kod Ohridskog Je-

zera i na Prokletijama kod Gusinja. A d a m o v i (1) je navodi na Kajmakalanu, a B o r n m l l e r (4) u Demir-Kapiji: nekoliko starih stabala na str mim stjenovitim padinama Krute, na Dudici Planini, na vrhu Dve Ui, te u dolini Ljesnice, sjeverno od Nide Planine. Prema D. P e t r o v i u (21), najznaajnije je nalazite u klisuri Demir-Kapije oko sela Klisure, kod mjesta Stu dene Vode, gdje se nalaze 32 drveta, a juno od sedla na Preodcu jo 3 stabla od kojih je jedno imalo 6 m visine i 58 cm u promjeru. Drugo na lazite je u masivu planine Nide u izvornom dijelu Bele Vode izmeu Staninog Visa i Belog Grotla, gdje se nalazi nekoliko, 23 m visokih primjeraka u mjeovitoj umi bukve i bora, a tree je na albanskoj granici kod Deata u potoku Vr tae vie sela Rostue, ispod V. Krina u gustoj staroj bukovoj umi. Prema K o a n i n u (17), a to navodi i B o r n m l l e r (l.c 4), tise nema na Korabu, a ni na ar-Planini. Meutim, D. P e t r o v i (22), na osnovu nalaza ing. R u g o l e i i n k o v e c a , navodi na ar-Planini jedan tisov grm na suvatu Lenica u gornjopolokom srezu. K i t a n o v (15) navodi tisu na albanskom po druju blizu nae granice, i to: na Meginskom Grebenu u bukovoj umi, na 1650 m, na zap. ekspoziciji.

TISA I NJENA NALAZITA NA PODRUJU BOSNE I HERCEGOVINE U brojnim radovima o flori i vegetaciji Bosne i Hercegovine nalazimo srazmjerno malo poda taka o lokalitetima na kojima raste tisa. Ti po daci osim toga obino i ne govore o broju primje raka koji su naeni na izvjesnom mjestu, nego navode prosto lokalitet i nita vie. Zbog toga je naroito udno kako je moglo doi i do toga, da su neki strani biljni geografi oznaili zapadne dijelove Balkanskog Poluotoka kao podruje ma sovnog rasprostranjenja tise. Oskudni podaci u literaturi ne bi to mogli opravdati. Prvi podatak za tisu u Bosni i Hercegovini dao je F i a 1 a za Klekovau Planinu. U B e c k o v o j Flori Bosne (5a) govori se o tisi kao vrsti drvea koja se sresree pojedince po umama u regi jama poviih brda i predalpa. On navodi osim Klekovae, i slijedea nalazita u Bosni (sa na vedenim autorima): iznad Drinia ( B e c k ) , ia pl. (B e c k), iznad Ovareva na Vlaiu (F r e y n i B r a n d i s ) , oko Varea: kod Osoja, Potoci, Pobrin Han (P r o t i ), na Kamenici (B e c k), zatim u Hercegovini: na Malinovcu kod Prologa (P r o t i ), (samo to je ovaj lokalitet takoer u Bosni. Napomena P. F.), na Prenju, naroito u gornjoj dolini Idbara u pravcu prema Tisovici ( B e c k ) , kod Grabovice (F i a 1 a), u Bijeloj Gori (po P a n t o c z e k u ) . Kasnije nalazimo jo nekoliko podataka o lo kalitetima, zabiljeenim kod M a l y - a (18) i to za Hercegovinu: Prenj Planina: Na obronku Glo gova spram Neretve. Navodno takoer u Vujoj Bari i u Vukovom Podu iznad Javorak Vrela na junoj strani Babe, (zatim M a l y 19), u Tisovom Kru na jugoistonoj strani Bjelanice kod Gacka (J. a d e k usmeno), te kod K. B o n j a k a (5) za planinu vrsnicu u Hercegovini (po kazivanju mojeg vjerodostojnog pratioca Hasana ehia iz sela Grabovice) lokaliteti u Meuplasi ovdje-ondje- sasvim malo u Privratima, vie u Kozilima, Zakamenju, Borju i Osoju. Kod ajnia na brdu Cicelju navodi M u r a v j e v (36) meu ostalim biljem i stabla tise. Ove podatke moemo nadopuniti i nekim loka litetima prema eantijonima koji se nalaze u herbaru Sarajevskog muzeja. Tu se (osim nekih koji su ve naprijed spomenuti kao publicirani u literaturi) nalaze granice od primjeraka sa slje deih lokaliteta: Grme Pl. cca 1200 m ( F i a l a 1891 g.); u klancu rijeke Prae u rogatikom srezu ( u r i 1897); padine Banje Stijene spram Prae, nedaleko Rusanovia u rogatikom srezu cca 800 m ( F i a l a 1897 moda isti lokalitet kao i prednji!); iza vrela Ljubovii u jelovoj umi kod Pazaria (H. Ritter 1937); vrsnica Planina:

270

K a r t a 2. Rasprostranjenje tise (Taxus baccata s. str.) u Bosni i Hercegovini. Pojedini krugovi oznauju pojedinana stabla ili manje grupe, a dva do tri kruga zajedno, vee i broj nije nalazite. Kriii oznauju mjesta gdje je tisa uzgojena kao ukrasno drvo u seoskim ili gradskim vrtovima. Kursivom su upisani znaajniji mjesni nazivi koji vode porijeklo od tise

271

Tisovac cca 1450 m (F i a 1 a 1896. ); Plasa Pla nina: iznad vrela Javorka (M a 1 y 1926.). Tu nisu navedeni herbarski eantijoni koji potjeu sa uzgojenih stabala (u selu Ljubovii (H. R i t t e r ) ; na Trebeviu ispod umarske kue ( M a l y ) ; Pe peljari kod Begovog Hana (L o s c h n i g g). Osim ovih, kao to se vidi, vrlo oskudnih po dataka o lokalitetima tise u Bosni i Hercegovini, raspolagali smo i sa izvjesnim brojem eantijona i sa biljekama o novim stanitima koje smo utvrdili i nali za vrijeme naih vegetaciskih istra ivanja bosansko-hercegovakih uma. Tako za Trebevi, Treskavicu, Goliju i druge planine, o kojima emo govoriti kasnije. Da bismo provjerili i dopunili sve te raspo loive podatke o nalazitima tise u Bosni i Herce govini, zamolili smo sve umske uprave u B. i H. da nam dostave izvjetaje o lokalitetima tise u umama. Zamolili smo uprave da te podatke pro vjere i kod terenskog lugarskog osoblja koje bi moralo biti najbolje upoznato s onim to se nalazi u naim umama. Vei broj umskih uprava po slao nam je izvjetaje da na njihovim podrujima nema tise. Neke umske uprave javile su nam lo kalitete ve poznatih nalazita s izvjesnim poda cima koji su nam korisno posluili kao dopuna, ali mnoge umske uprave poslale su nam nove, dosada nepoznate podatke o nalazitima tise, sa kojima smo mogli dopuniti spisak i izraditi prilo enu preglednu kartu. Nadalje, raspitali smo se za podatke o pozna tim nalazitima tise i kod mnogih umarskih ininjera koji se esto kreu po terenu, te tako sma tramo da smo, dopunjujui literaturu i vlastita zapaanja, prikupili gotovo sve podatke o posto jeim nalazitima tise u Bosni i Hercegovini. Do zvoljavamo da nam je i promaklo koje nalazite, i to samo neko od takvih, koja su ili tee pristu pana ili jo nepoznata i umarskom osoblju na terenu. Takvih, po naoj pretpostavci, moe biti samo u umama i klisurama rijeke Drine i u ne kim zabaenim predjelima Srednje Bosne. Prelazimo sada na izlaganja skupljenih poda taka o nalazitima tise, koja su jednovremeno pri kazana i u priloenoj geografskoj karti. Prelazei sa podruja susjedne Like, tisa se kod nas javlja ve u sjeverozapadnoj Bosni na podruju oko Bihaa, ve na padinama Pljeivice Planine. Tu ima, prema izvjetaju umske uprave u Bihau (drug C. K r a s o j e v i ), u odjelu 32 (gosp. jed. Pljeivica), u visokoj jelovo-bukovoj umi 3 grmolika stabla, i u odjelu 21, takoer u visokoj jelovo-bukovoj umi, 4 grmo lika, vrlo slaba stabla. Na podruju iste umske uprave nalazi se jo 4 grmolika stabla u gospo darskoj jedini Kestenovac (u odjelu 4), u pre djelu zvanom Debeljaa, iznad sela Dobrenice (ovdje u ve poodrasloj ikari raznih listaa), te u gospodarskoj jedinici Gata (odjel 7), iznad

izvora potoka Klokot, takoer jedno grmoliko stablo. Na podruju Grmea (prema izvjetaju um ske uprave u Bos. Petrovcu M. P e t r o v i ) ima poneki primjerak tise kao izbojak iz panja u odjelima 191, 192 i 219, a odraslih stabala ili ka kovih sastojina nema. Prema saoptenju ing. B. D e p i n e na Grmeu ima tise i u Bjelajskoj Uvali, te od Hrgarske Uvale u predjelu spram Bihaa. Na planini Grmeu (prema podacima ing. P an o v a) nalaze se jo i dva lijepa, ali svega 1 m visoka stabla tise u blizini sjemenske sastojine Razboj (iznad sela Janjila), na junoj i jugo zapadnoj ekspoziciji, a sastojini bukve, smre i jele (odjel 244 gospodarske jedinice Grme). Za tisu na podruju planine Kozare postojale su izvjesne pretpostavke, koje nam je potvrdio i ing. B. D e p i n a , a prema izvjetaju umske uprave u Bosanskoj Dubici (ing. F o r s t i n g e r ) postoji tamo jedno stabalce (u gospodarskoj jedi nici Kozara Mleanica, odjel 27), u nadmor skoj visini od svega 320 m. To stabalce nalazi se na sjevernoj ekspoziciji, visoko je 3 metra, a u visini grudi ima promjer debalca oko 8 cm. I ovdje je tisa u sastavu jelovo-bukove ume, a ovaj njezin jedini preostali primjerak govori da je nekada bila mnogo jae rairena i na Kozari. umska uprava u Banjoj Luci (prema podaci ma ing. T. M a j i a ) daje podatke o manjem broju krljavih, niskih primjeraka koji se nalaze u strmim stijenama klanca rijeke Vrbas, na mje stu zvanom Tijesno (na cesti Banja Luka Jajce, oko 10 km juno od Banje Luke). Na podruju umske uprave u Kljuu poznato je u umama ukupno 1 stablo i 6 grmova tise (prema izvjetaju ing. I. I s a j e v a). Ona rastu pojedinano u bukovo-jelovim sastojima gospod. jedinice ia-Pale (odjel 23-predjel Sokolovaa, odjel 47 i 73) i gospodarske jedinice Klekovaa (odjel 391, 63 i 41). Na podruju umskog predjela KlekovaaOsjeenica kod Drvara (prema podacima efa umske uprave u Drvaru ing. M e r c v a j l e r - a ) tisa se nalazi na 8 mjesta, i to, kako izlazi iz iz vjetaja: predjel Otrelj, u sastojini bukve i smre (oko 1200 m, na NW ekspoziciji) jedno stablo grmolikog oblika; predjel Tisov vrh, u sastojini bukve, jele i smre (oko 1300 m, na NW W ekspoziciji) jedno stablo grmolikog oblika; predjel Komarova Kosa, u sastojini bukve, jele i smre (oko 1100 m, na NO ekspoziciji) 5 grmoli kih primjeraka (za ova stabla dobili smo podatke i od ing. A. P a n o v a ) ; predjel Cjepalo u sasto jini bukve i jele (oko 1150 m, na NO ekspoziciji) 20 vrlo slabih, grmolikih stabala (do 2 m visine i do 8 cm promjera); predjel Studeni, u sastojini bukve i jele (oko 1150 m, na NO ekspoziciji) 3 vrlo slaba grmolika stabla; predjel Javor, u sa-

272

stojini bukve, jele i smre (oko 1500 m, na NO ekspoziciji) 6 grmolikih stabala u gustom sklo pu; predjel Muselinovac, u sastojini bukve, jele i smre (oko 1200 m, na NO ekspoziciji) 1 pri mjerak loeg izgleda; predjel Lunjevaa, Slje me, u sastojini bukve, jele i smre (oko 1000 m, na NO ekspoziciji) 1 primjerak grmolikog oblika. Na Osjeenici iznad Bosanskog Petrovca ima tise u Javorovoj Kosi, Crvaljevom Dolu i na Markanovom Vrhu (prema saoptenju ing. B. D e pine). Prema saoptenju P. V i d o v i a tise je bilo, a vjerovatno je ima jo i danas, na padinama Jadovnika kod Drvara. Tu su seljaci izraivali kaike i bukare od tisovine, pa su je, moda, i iskorijenili. Na podruju umske uprave Glamo, u gospo darskoj, jedinici StaretinaGolija, postoji i predjel zvan Tisovac (juno od mjesta Glamoa). Ovdje ima sada jo samo jedan jedini, oko 4 me tra visoki primjerak (u odjelu broj 8 ispod kote 1491) u sastojim bukve, jele i smre. (Izvje taj umske uprave drug M i t r o v i .) Na rubu Glamokog Polja, u predjelu Carevac, bilo je nekada nekoliko primjeraka tise prema saop tenju S. A n d i a. Na jugozapadnoj strani grebena Velike Golije u umi Zakopanik (na livanjskom podruju) nali smo 1955 godine u bukovo-jelovoj umi dvije skupine mladih izbojaka i krljavih stabalaca tise, izraslih iz posjeenih panjeva. Tisu nalazimo takoer i na graninim dalma tinskim planinama zapadno od Livna. Prema iz vjetaju umske uprave u Livnu (ing. M a r k o v i ) pojedini primjerci tise susreu se u vidu grmova u gospodarskoj jedinici Troglav, na nad morskoj visini od cca 1000 m, u odjelu 23. zv. Fratarska Draga. Ovdje su to takoer niski, jedva do 2 metra visoki primjerci, koji su na stali od izbojaka iz panjeva nekad posjeenih sta rih stabala. Tu ih nalazimo i u sklopu jelovobukove ume i van umskih sastojina. Ovdje treba dodati i ona nalazita koja se u literaturi spominju na Kamenici (B e c k) i Pro logu (P r o t i ). Na planini Malovanu kod Kupresa, ispod Gole Kose (na granici odjela 127 i 128 nove gospodar ske jedinice Malovan - Kujaa) uz umski put, nalaze se 3 mlada primjerka tise (prema saopte nju ing. L j e v a k a ) . Isto tako se i u predjelu Babina Glava (na planini Kujai sjeverno od Cincara) kod jedinog vrela, koje se nalazi u tom predjelu, nalazi i jedno stablo tise. (Saoptenje ing. L j e v a k a ) . U gospodarskoj jedinici krta - Nian zapa dno od Bugojna, postojalo je do 1937 godine jedno ovee tisovo stablo koje su, prema saoptenju ing. P e r i a, posjekli umski radnici. Prema izjavi ing. D e p i n e tise ima i u po
18
Nae starine IV

druju rijeke Vrbanje izmeu Skender-Vakufa i ipraga. Na podruju umske uprave Mrkonji-Grad (prema izvjetaju ing. A. S e l m a n o v i a ) , po stoji jedna grupa od oko 20 tisovih stabalaca, vi sine od 5060 cm, u jelovo-bukovoj sastojini, odjelenja 5. u gospodarskoj jedinici Ovara. Ta se stabalca nalaze u nadmorskoj visini od kojih 1000 m. Na podruju iste uprave nalazi se jo jedan niski grm (oigledno izdanak iz korijena) u prorijeenoj jelovo-bukovo-smrevoj sastojini odjela 1, gospodarske jedinice Pliva. Taj pri mjerak raste takoer na krenjakoj, podlozi, u nadmorskoj visini od oko 1300 m, na jednoj za ravni koju je sa june strane zatiena jednim planinskim ogrankom (Kurozeb). Na podruju umske uprave u Zavidoviima (prema izvjetaju ing. S. e r z i a) grmolike tise ima u gospodarskoj jedinici Gostovi, na granici odjela 64 i 168. Takoer su nekada bila 3 primjerka (mladice) tise u odjelu 435 gosp. je dinice Donja Krivaja, ali su ona unitena prili kom umskih radova. U jednoj privatnoj umi kod sela Stojii nalazi se takoer jedno tisovo stabalce. U podruju oko gornjeg toka rijeke Krivaje kod Olova postoji nekoliko nalazita tise. Osim orijake tise u selu Bukov Dol, o kojoj e biti kasnije vie reeno, tu se nalazi i jedna manja sastojina tise na povrini od oko 2 ha iznad sela Azinovia (prema saoptenju ing. A. P o s t n ik o v a). To e biti vjerovatno ista sastojina o kojoj govori izvjetaj umske uprave u Olovu (ing. S. Ili), koja se nalazi u odjelu 249 gospo darske jedinice Kaljina-Biotica. Tu ima pede set do ezdeset sitnih, ravastih primjeraka tise u sastojini bukve, jele i smre na nadmorskoj vi sini od oko 850 m, a na istonoj ekspoziciji i kre njakoj podlozi. Osim ove sastojine, prema izvjetaju iste um ske uprave, nalaze se jo dva, 67 m visoka i 12 do 14 cm debela primjerka u odjelu 245 gospodar ske jedinice Donja Krivaja u nadmorskoj visini od oko 900 m na zapadnoj ekspoziciji, a takoer u sastojini bukve, jele i smre. Ovdje je, navodno, temeljna podloga pjear. Na podruju umske uprave Nemila nalaze se ve spomenute dvije prastare tise u selu Pepe ljari. Prema podacima ing. u 1 e p e, i u okolnim umama mogu se pojedinano nai mladi pri mjerci. Prof. ing. B e g o v i navodi da se umski predjel kraj Pepelara u kojem se nalaze mlade tise i zove Tisovac. umska uprava nam je dosta vila izvjetaj (bez pobliih podataka) da tise ima na podruju i u Bistriaku, (to e biti jedno, oko 4 m visoko stablo koje se nalazi iznad potoka, kraj jedne osamljene seoske kue i izgleda da je tu doneseno iz ume), u erikom Potoku, te u podruju potoka Ograjne.

273

Prema podacima prof. ing. B e g o v i a tisova stabalca u podruju potoka Ograjne (pritoke Bistriaka) nalaze se u predjelu zvanom Tisovac Brdo. Osim toga, on nam je saoptio podatke za dva nova nalazita tise na tom podruju. Jedno je u podruju Starinske Rijeke, pokraj sela Sta rine, odnosno Bistrice, na junim padinama gre bena Palanice. Drugo nalazite, takoer na pa dinama Palanice, ali na sjeveroistonim, nalazi se u gornjem toku eljezne Rijeke (kod sela e ljeznog Polja). Ovdje ima izvjestan vei broj mla dih primjeraka, a nekada je bilo i starih veih stabala. Preduzetnici Hodi i Sonenfeld su ovdje posjekli, jedne predratne godine nekoliko stabala, medu kojima je bilo i preko 60 cm debelih tru paca! Na podruju umske uprave u Travniku (pre ma izvjetaju ing. J. M a r k u n o v i a ) nalazi se 6 stabalaca tise, visokih oko 1 m, u jelovo-bukovo-smrevoj umi odjela 129 (predjel Galica - Bunari) gospodarske jedinice Gornji Ugar, zatim 2 stabalca iste visine u predjelu Tisovac gospodar ske jedinice Gole-Radalje (odjel 99), takoer u jelovo-bukovo-smrevoj umi, te jo dva manja stabla u bukovoj ikari odjela 99 i 100 iste gospo darske jedinice. Na podruju umske uprave u Busovai (pre ma podacima ing. D. S t i p c a) postoje tri sta balca, odnosno tri grma tise, svatri u jelovo-bukovim umama, u gospodarskoj jedinici Busovaa. Jedno od ovih nalazi se u 174 odjelu, u nadmorskoj visini od 1330 m, na sjevernoj ekspo ziciji, drugo u 109 odjelu, u nadmorskoj visini od 1410 m, na sjevernoj ekspoziciji, a tree u 105 odjelu, u nadmorskoj visini od oko 1100 m, na sjeverozapadnoj ekspoziciji. Svatri stabalca su loeg izgleda, jako su razgranjena, tako da se moe pretpostaviti, da su nekad posjeena, pa da su to sada izbojci koji su izrasli iz panjeva. Na podruju umske uprave u Fojnici (prema izvjetaju ing. S. V u k o v i a ) nalazi se 100 150 veih grmova i pojedinanih stabala debljine 818 cm, dobrog izgleda i zdravstvenog stanja u gospodarskoj jedinici Fojnica (odjel 77), u predjelu zvanom Lejnjaa (oko 1150 m nadmorske visine), u smrevo-bukovoj sastojini. Taj se pre dio (odnosno odjel) nalazi juno od potoka Jezernice, na sjevernim padinama masiva Vranica Matorac ispod vrha Tikva. Na podruju iste um ske uprave, u gospodarskoj jedinici Pogorelica Gare, koja se nalazi uz vododjelnicu zapadno od Kreeva, nalazi se oko 30 komada, 515 cm debelih stabala tise, u sastojini bukve i jele, u predjelu Gradac (odjeli 31 i 32). Nadmorska vi sina je tu oko 1.200 m. Vjerovatno je to isti loka litet, koji se nalazi u blizini sela Deevice, za koga nam je tamonji reonski lugar govorio o posto janju tise u bukovim sastojinama.

Na podruju umske uprave Vare ima mnogo vie tise nego to to navodi B e c k, prema P r ot i u (1. c. 5a). Prema izvjetaju umske uprave (ing. O. H a m z a ) , na podruju gospodarske jedi nice Gornja Stavnja rastu: u odjelu 284, u nad morskoj visini od oko 1200 m dva 56 cm de bela stabalca; u odjelu 300, u nadmorskoj visini od oko 1192 m jedno stabalce promjera 5 cm, a u odjelu 224 bilo je nekada 4 do 5 manjih stabala koja se sada nisu mogla pronai, pa ni ustanoviti da li su unitena. Nadalje, postoji jo jedno stabalce istih dimenzija u odjelu 11 gospo darske jedinice Bukovica, u nadmorskoj visini od oko 1100 m. Sva ta stabalca nalaze se u potstojnom spratu mjeovitih jelovo-bukovih sasto jina na sjevernim padinama. Na podruju umske uprave u Srednjem kod Sarajeva (prema podacima ing. M. S i s o j e v i a) nalazi se u gospodarskoj jedinici Ljubina-Visojevica, u predjelu Stojna Stijena (izmeu sela Jelica i Razdalje) jedna manja sastojina bukve, jele i tise. Ova, za nae prilike rijetka sastojina stavljena je na inicijativu Zavoda za zatitu spo menika u Sarajevu pod zatitu. Prema podacima ing. R e h a k a, to su manje grupe i skupine 6 do 8 m visokih tisa na NW ekspoziciji i u nad morskoj visini od kojih 1000 m. I na strmim padinama Trebevia kod Sarajeva (ispod t. zv. Bijelih Stijena) nalazi se jedna sku pina od desetak srednjedobnih tisovih stabala. Ta se stabla nalaze u prilino devastiranoj bukovojelovoj umi u nadmorskoj visini od oko 1350 m, a na sjevernoj padini planine. Na toj planini postoji i predjel Tisovaa, bar tako proizlazi iz starih topografskih karata, ali u njemu nije naen nijedan primjerak tise. Na podruju planine Treskavice kod Trnova nali smo jedno omanje, razgranjeno stabalce tise, na gornjem rubu ume, pokraj stijena i toila ispod visa Zupci. Ovo osamljeno stabalce visoko je svega 2 m i na njemu se vidi da je ranije bilo esto sjeeno i kreno. U okolnim umama, po pripovijedanju seljaka, nalazi se jo nekoliko ma njih stabalaca, ali ih mi nismo mogli pronai. Tise ima takoer i u predjelima oko rijeke Drine. Sa podruja umske uprave u Srebrenici nije primljen nikakav izvjetaj, ali, poznavajui te krajeve, moemo pretpostaviti da se i tu nalazi tu i tamo pokoje stablo ili manja grupa tisovih stabala u jelovo-bukovim umama, koje tu imaju mjestimice jo uvijek praumski izgled. 1
1 Naknadno primljeni izvjetaj umske uprave u Srebrenici (ing. S u l e j m a n o v i ) govori o dva, do sada jo nezabiljeena nalazita tise na podruju oko rijeke Drine. Jedno nalazite se nalazi u gospodarskoj jedinici Luka (odjel 61), na mjestu zvanom Podcerni Vrh, a drugo u predjelu Dubrave. Na prvom lokalitetu nalaze se dva, na drugom pet primjeraka, pribline debljine od oko 10 cm i visine izmeu 1,2 do 2,5 m. I na jednom i na drugom mjestu nije mogu pristup

274

Na podruju umske uprave u Viegradu (pre ma izvjetaju ing. S. K r e s e ) tise ima blizu sela Bjegojevii u umskom prejelu Vihra (odjel 152, gospodarske jedinice Viegrad), u nadmorskoj visini izmeu 850 i 1000 m. Lokalni naziv ovog predjela je Iza Kolibina u Vlasenju. Tu s obe strane potoka, na duini od oko 400 metara ima oko 60 stabala (podmlatka) visine do 0,5 m. Ovo nalazite je vrlo zanimljivo, jer po izvjetaju um ske uprave proizlazi da je temeljna podloga serpentin, a sastojina, pod kojom se nalaze ta brojna stabalca i podmladak tise sastavljena je od crnog bora. Na podruju umske uprave Gorade kod Foe (prema podacima ing. R a p a j i a) nalazi se u gospodarskoj jedinici Kova-takorina, u pre djelu Cicelj iznad ajnia, u nadmorskoj visni od oko 900 m, na sjevernim padinama, a u sastojini jele i smre jedna grupica tisovih, oko 3 m visokih stabalaca. Ovu sastojinu, koju ve ranije kao nalazite tise spominje M u r a v j e v, trebalo bi staviti pod zatitu, tim vie, to se tu u blizini nalazi i rijetka jagljika (smilje D a p h n e B l a g a y a n a F r e y . ) , koja e, zbog neogranie nog branja cvjetova vrlo brzo nestati iz ovog pre djela. Sa podruja umske uprave u Foi nismo, na alost, dobili traeni izvjetaj, ali smatramo da tu ima vei broj zanimljivih lokaliteta na kojima raste tisa. Jedno stablo tise postojalo je jo prije rata na podruju praume Peruice, u jelovo-bukovoj umi u predjelu blizu Prijevora. To stablo je, naalost, posjeeno. Isto tako posjeeno je ne davno i jedno povee stablo tise u podruju uma na Zelengori. umska uprava je zaplijenila od nekog seljaka usjeene trupce i jedan od ovih stigao je i u zbirku umarskog fakulteta u Sa rajevu. Ovo je moralo biti jedno dosta staro, odra slo stablo za koje postoji vjerovatnost da e se omladiti iz panja, jednako tako kao i ono posje eno u Peruici. Na tom podruju ima, sigurno, jo dosta tisovih stabala, pa, ukoliko doemo ka snije do podataka, opisaemo ih posebno. Prema saoptenju ing. D. T e r z i a , manja skupine pojedinano razbacanih tisovih stabala na lazila se i na sjevernim padinama Volujaka, na kamenjarima koji se rue spram Suhe. Tu je 1947 godine umski poar unitio veliki dio sastojine, pa vjerovatno i ova stabalca tise.

nimljivo i to da na planinama vrsnici, Prenju i Visoici tisa ide dosta nisko, pa i na kamenita otvorena stanita, te tako potvruje pretpostavku da je taj Neretvin klanac, od Rame, odnosno Ja2 blanice do Solakovca (sjeverno od Mostara), je dno znaajno pribjeite planinske vegetacije, iz bjegle za vrijeme diluvijalnih glacijacija. Ovo potvruje i pretpostavku da je tisa kod nas mo rala biti rairena i prije glacijacije, jer se isto tako nalazi u naprijed ve spomenutim refugijama rijeke Vrbasa i Prae. Prve podatke o tisi u Hercegovini nalazimo ve kod B e c k-a (5a). On navodi dolinu bujice Idbar, u sklopu planine Prenj, kao stanite tise. Iznad ovog nalazita prua se u Prenju velika lednika dolina Tisovica, nazvana sigurno po ko jem tisovom stablu koje se tu nalazi. Jedna gran ica koju je ubrao B e c k-a, nalazi se u herbaru Sarajevskog muzeja i nosi oznaku nalazita Ti sovica Prenj Planina. Mlade primjerke tise nali smo i na kamenitim nanosima u bukovoj umi ispod Rakovog Laza kod Bijele. Tamonji uvar lova B o g d a n K a l e m pokazao nam je i tee pristupaan predio ispod Crvene Zemlje u kojem se nalazi i nekoliko odraslih primjeraka. Nadalje tise ima na nekoliko mjesta i u dolini Borake Drage. Jedno nisko, esto upano i ra nije sjeeno stabalce nalazi se ispod staze koja, kroz strmo toilo vodi na Vodeni Kuk (Crvene Stijene, odjel 28, gospodarske jedinice Crna Gora Boranica Rakov Laz) i u umu zvanu Je lovina. Putem kroz Dragu za Crno Polje nalazi se jo nekoliko manjih stabala u jelovo-bukovoj sa stojini. Prema miljenju umske uprave u Ko njicu, tu je ranije moralo biti vie primjeraka tise. Osim ovih, ve iz literature poznatih primje raka tise, umska uprava u Konjicu (ing. S. B e h m e n ) javlja da tise ima u veem mnotvu u go spodarskoj jedinici Vis-Tranjine, i to oko Ka raule Lipete, u odjelu 27, u nadmorskoj visini od oko 1100 m. Tu se nalazi razasuto oko 150 ko mada, sa prsnim promjerom do 30 cm i visinom do 5 m, u jelovo-bukovoj umi na sjevernim pa dinama. Takoer i na podruju gospodarske jedi nice Slatina-Raica, koja se prua po zapadnim padinama planine Visoice, u predjelima Hum, Humac i Bijele Stijene, ima ukupno oko 300 pri mjeraka tise, od ega su najmanje 40 primjeraka stabla do 5 m visine i do 30 cm debela u prsnom promjeru. Ona se nalaze u jelovo-bukovim i bu kovim sastojinama.
Tu osim tise nalazimo i znaajni atlantski um ski elemenat boikovinu (Ilex aquifolium L.), koja se nalazi uz same obale rijeke, izmijeana s nizom (kasnije prodrlih) termofilnih mediteranskih eleme nata.
2

*
U Hercegovini izgleda u prvi mah da tise ima neto manje nego u Bosni, ali je ipak nalazimo vrlo esto na nizu planina, osobito na njihovim umovitim sjevernim padinama. Posebno je zastablima, jer se ona nalaze u strmim, sjeveroistoku ili istoku okrenutim stijenama dubokog kanjona rijeke Drine, koji je tu usjeen u krenjaki masiv za gotovo 1000 m.

275

to se tie onih tisa koje je ve B e c k navodio za okolinu potoka Idbara, prema izvjetaju um ske uprave, od njih ima danas jo 11 primjeraka, visokih 10 m i u promjeru do 40 cm, u predjelima Bukovica Laz i Duboki Potok (gospod. jedinica Idbar odjel 9 i 16), u nadmorskoj visini od oko 1300 m. Ta su stabla u sastojini bukve sa neto munike. Nadalje, na podruju gospod. jedinice ReicaPrenj-Glogovo, u predjelu Sirova Gora (odjel 10) nalazi se 10 slabih, zakrljalih stabalaca tise, u jelovo-bukovoj sastojini, u nadmorskoj visini od oko 1400 m. Jedan primjerak tise nalazi se u strmim stije nama neretvanskog kanjona u blizini eljeznike stanice Prenj u nadmorskoj visini od oko 150 m. Tu je tisa na sjevernoj strani strme stijene izrasla iz jedne pukotine, a zadrala se tu zbog nepristupanosti mjesta. S njom u drutvu nalazimo neo bine pratioce, kao to su crni jasen, crni grab, pa i Moltkia petraea. Na planini Prenju mora postojati jo jedno na lazite tise, negdje u predjelu oko Bijelih Voda (na junim ograncima planine), jer smo tu jed nom prilikom nali otkinutu granicu koju su odbacili prolaznici, ali stablo nismo mogli pronai. M a 1 y (18) navodi tisu i na obronku Glogova spram Neretve, ali to bi bilo suvie udaljeno na lazite od predjela, gdje smo mi nali otkinutu granicu. Za planinu vrsnicu, gdje se u dolini Dive Grabovice jedan predjel zove Tise, imamo vrlo tane podatke kod B o n j a k a (5), koje je on zabiljeio po kazivanju njegovog vjerodostojnog pratioca Hasana ehia, lovca, mjetanina iz Gra bovice. Tu tisa dolazi u Meuplasi ovdje, ondje, sasvim malo u Privratima, vie u Kozilima, Zakamenju, Borju i Osoju. Tu imamo sluaj sa pojedinim osamljenim stablima (ovdje, ondje) i sa manjim, rasutim grupicama koje su prema mjesnim oznakama unesene u priloenu kartu. U vrsnici postoji takoer lokalitet nazvan Tisovica, i u njemu, na oko 1450 m jedan (ili vie) primjerak tise sudei po granici u herbaru Sarajevskog muzeja, koju je sabrao F. F i a 1 a. Na podruju umske uprave u Nevesinju (drug R. M i l j a k ) tise ima pojedinano po visokim u mama, i to: u gospodarskoj jedinici CrvanjPolje, u predjelu ura (odjel 7) oteena 3 pri mjerka, visine oko 3 m i sa prsnim promjerom od 11 do 14 cm; zatim u gospodarskoj jedinici Vele, u predjelu Mala Poljica (odjel 22) jedan oteeni, 2.5 m visoki i 15 cm debeli pri mjerak, te u istoj gospodarskoj jedinici u pre djelu Jarac Kuk (odjel 32) 2 manja, oko 3 m visoka i 1517 cm debela primjerka. Jedno stablo postojalo je nekada i u Kondilu, na padinama junog vrha Velei. Isto tako na jugu okrenutim padinama Crvnja mogli su se nai

grmoliki ostaci stabala tise u krakim trapama, koje su ih sauvale od potpunog unitenja. Na gatakom podruju naveo je ve M a 1 y (19) tisu na junim padinama Babe i Bjelasice Pla nine. Od umske uprave u Gacku dobili smo de taljne podatke o 3 nalazita tise, od kojih se, vjerovatno, jedno odnosi na ve poznato sa Bjelasice-Planine, a ostala dva su nova. Podaci se od nose na nalazite u Vranjevini (gospodarska jedi nica broj 3, odjel 10 a), gdje postoji nekoliko, 2 do 3 metra visokih, grmolikih primjeraka, zatim na predjel Tisovi Kom (ista gosp. jedinica, odjel 4a), gdje postoji 1.5 do 2 m visoki grmovi, te na pre djel Kuk (gosp. jedinica br. 2, odjel 50), gdje se takoer nalazi 1.5 m visoki grmovi. Sva ta nala zita su u nadmorskoj visini izmeu 1300 i 1600 m, na sjeveroistonoj ekspoziciji i u jelovo-bukovim sastojinama. Tise ima i u Podveleju istono od Mostara, u predjelu zvanom Tise (odjel 19 neureene go spodarske jedinice Podveleje), na jugozapad noj (!) ekspoziciji, u nadmorskoj visini od kojih 900 m. Prema izvjetaju umske uprave u Mo staru (drug J. B 1 a e v i ) tu ima 21 stabalce, u starosti od kojih 20 do 50 godina, slabog uzrasta. Izgleda da je ovdje tisa izvan dananjih umskih sastojina, na otvorenom poloaju, a to govori u prilog tvrdnji da su i na hercegovakom kru bile nekada (i to ne ba tako davno) bukove ume ireg raspostranjenja nego danas . Prema izvjetaju umske uprave u Trebinju nije se mogao potvrditi navod P a n t o c z e k a , da na planini Bijeloj Gori raste tisa, u to je ve B e c k posumnjao, navodei ovo nalazite sa zna kom pitanja.

Vrlo je zanimljiva injenica da imamo i broj ne primjerke tise uzgojene po naim selima. To je posljedica praznovjerja koje je, kako smo vi djeli, s jedne strane imalo za posljedicu unita vanje i nestanak brojinih primjeraka koji su rasli po naim umama, a evo, u ovim i slinim slua jevima, i ouvanje pojedinih, iz ume prenesenih stabala. Meu tim primjercima, koji se danas na laze izvan svojih prirodnih nalazita, nalazimo i one najvee i svakako (na Balkanu vjerovatno) najstarije primjerke u selu Pepelari kod Begova Hana u Centralnoj Bosni. To su dva orijaka sta bla o kojima je ve svojevremeno pisao K. M a l y (18a), zalaui se za njihovo stavljanje pod zatitu. O njima je reeno dovoljno i kod generalnog pri kaza svih prirodnih rijetkosti u Bosni i Herce govini. Godine 1929, dakle prije vie od 25 go dina, jedna od ovih dviju tisa, i to enski primje rak, koji se nalazio kod damije u muslimanskom selu Pepeljari kod Han Begova u nadmorskoj vi sini od 606 m imao je u prsnoj visini opseg debla 3.42 m, a drugi, na imanju tadanjeg vlasnika

276

Sl. 2. Orijaka tisa u Bu kovom Dolu kod Olova. Fotosluba Zavoda

Bajre Zuke, bio je visok 15 m, sa kronjom iro kom 1012 m, a sa opsegom debla od 2.80 m. Orijaka tisa u selu Bukovi Dol kod Soluna, u srezu Kladanj, o kojoj pie M a 1 y (18 a) i za koju istie da je najljepe, pravilno graeno drvo (te vrste! Napomena P. F.) u Bosni, muki primjerak ija kruna mjeri u promjeru 17 m (!!), spada takoer meu primjerke koje je, zahva ljujui narodnom vjerovanju, dospjelo iz ume na imanje izvjesnog Muana Ejubovia (kasnije, na sljednika Raida), koji je to drvo uvao, vjerujui sigurno da mu donosi berieta i odgoni zlo od kue i kuita. Ta tisa bila je 1911 godine (prema podacima kod K. M a 1 y 1. c.) oko 14 m visoka sa promjerom debla oko 1,77 m. Za ovaj primjerak pisao je K. M a l y da ga kao najljepi prirodni spomenik Bosne treba sauvati od unitenja i postaviti nad njim zakonsku zatitu. 3 U selu Ferhatlije kod Pazaria, zapadno od Sarajeva, nalaze se takoer dvije stare tise, ali ne tako velike, kao to su ove naprijed opisane. One su izrasle po seoskim dvoritima oko kua, i svakako su nekada, kao mlade biljke donesene iz neto junijeg, pod planinom Bjelanicom leeeg predjela, gdje raste vea skupina divljih pri mjeraka. Prema izvjetaju umske uprave u Olovu (ing. S. Ili) ova tisa nalazi se i danas tu pred kuom Ejubovi Ahme i njeno stablo je razgranjeno u vidu gnijezda sa oko 20 izbojaka. Nadmorska visina loka liteta iznosi oko 800 m, ekspozicija je istona, a podloga krenjak. Prema ureajnom elaboratu gospo darske jedinice Donja Krivaja ovaj predio (selo Bukov Do) nalazi se kraj 155 odjela, u kojem su bu kove sastojine.
3

U selu Dusini kod Kreeva postoji takoer jedna stara tisa vrlo zanimljivog uzrasta (vidi fo tografiju), a koja je takoer bila nekada davno zasaena i sada se nalazi u vonjaku iznad jedne seoske kue. Njene grane su okrenute uvis i zbog toga je kronja uska i odgovarala bi varijetetu fastigiata Loud. Prema izvjetaju umske uprave u Bihau, jedno vrlo lijepo razvijeno stablo prsnog pro mjera 20 cm i visine oko 5 m nalazi se u selu Veliki Skoaj, u dvoritu pred kuom Barievi Martina. U selu Grabe ima jedno stablo pro mjera oko 12 cm i visine oko 4 m, te u selu Bos. Doljani jedno lijepo razvijeno stablo, sa prsnim promjerom oko 22 cm i visinom od oko 10 m. U samom gradu Bihau nalaze se 3 stabla tise od kojih dva imaju po dva debla. Promjer im je 24/28; 23/25 i 18 cm, a visina prosjeno oko 7 m. Prema saoptenju ing. P. Z a r i a, ima jedno tisovo stablo, koje mjeri u promjeru oko 60 em, u selu Bjelobuje blizu Teslia. I ovo se nalazi izvan ume, u selu blizu kua. I u Bistriaku, sjeverozapadno od Zenice nali smo jedno manje stablo tise tik uz jednu usa mljenu seosku kuu. I ono je tu bilo zasaeno prije nekoliko decenija, a danas ga domain uva i njeguje. U okolici Travnika, u selu Paklarevu, ima tisovih stabala po privatnim imanjima. Jedno od tih je 6 m visoko, a u prsnom promjeru ima 14 cm, dok su ostala visoka 1 do 3 metra. U selu Potkraj blizu Turbeta ima jedno tisovo stablo vi sine od oko 5 m, a u promjeru ima 23 cm.

277

U samom gradu Travniku ima u jednom pri vatnom vrtu 5 m visoko stablo sa promjerom od 12 cm. Na podruju umske uprave u Vitezu kod Travnika (prema podacima ing. D u r n-a) nalazi se, u gospodarskoj jedinici Kruica, u predjelu Vranjska Rijeka, jedno, 14 m visoko i 45 cm de belo, staro stablo tise, u blizini jedne seoske kue. Ovo stablo je umska uprava stavila pod zatitu. U okolici Kljua rastu tisova stabla u selu Donji Ribnik, i jedno stablo u selu Vaganac, ali su nam nepoznate njihove dimenzije, jer one nisu bile navedene u izvjetaju umske uprave. I u selima oko Varea moe se tu i tamo nai pokoje uzgojeno stablo tise u dvoritu katolikog ivlja, porijeklom Sasa, koji su ovo jo i ranije masovnije uzgajali, a po predanju uzgajanje, od nosno kultiviranje je vreno, jer su tise smatrane svetim potovanim drvetom. (Sela Potoci i Pogari prema izvjetaju umske uprave). umska uprava u Visokom (ing. D o k m a n o v i ) takoer nas obavjetava o dvjema tisama na svom podruju. One se nalaze u vonjacima, od nosno, izvan umskih sastojina. Jedna od tih, stara oko 60 godina, nalazi se u selu Dumancu, a druga, stara oko 30 godina, u selu Stagoii kod Kaknja. Na kraju treba navesti i stablo, navodno, kul tivirane tise na donjim padinama Trebevia, za koje je K. M a 1 y, uz herbarski primjerak (HMS) zabiljeio da se nalazi nie donje umske kue, uz jedan potok. Na kraju treba istai da i u parkovima glav nog grada Republike Sarajeva imamo desetak lijepih primjeraka tise. Veinom su to mlai grmovi. Osobito se istie jedno, oko 6 m visoko, sastavljeno, kronjato stablo u parku vojne bol nice, te isto takvo u parku pred Izvrnim vijeem. Ova stabla izgleda da su starija nego drvee u nji hovoj okolici, pa se moe pretpostaviti, da su tu rasla jo za vrijeme turske uprave. I po privat nim batama i dvoritima moe se tu nai pokoje lijepo razvijeno tisovo stablo. Jedno od takvih nalazi se i u gornjem dijelu Soukbunara, u dvo ritu jedne stare bosanske kue.

Iz svih naprijed izloenih podataka vidimo da tisa i kod nas raste gotovo uvijek samo na podlozi krenjakog kamenja, a najee i na plitkoj, ka menoj podlozi. Gotovo je uvijek u donjem sloju gustih jelovo-bukovih sastojina, dakle, u zajednici A b i e t o - F a g e t u m , a izuzetno u bukovim

Sl. 3. Staro tisovo stablo u selu Dusina kod Kreeva Sl. 4. Donji dijelovi razgranjenog stabla tise u jednom parku u Travniku. Fotosluba Zavoda

278

brdskim umama ili u ikarama koje su iz njih nastale. Nikada je neemo nai u smrevim sastojinama na kiselom tlu, niti u sastojinama termofilnog drvea i grmlja, pa ni u umama graba i kitnjaka. Prema tome, ona je kod nas usko ve zana za jednu odreenu umsku zajednicu za koju se moe smatrati karakteristinom vrstom. Da li bi se i na naem podruju moglo nai nastojina u kojim se tisa moe uzeti kao diferencijalna vrsta za jednu odreenu, ekoloki izraenu, subsocijaciju bukovo-jelove ume, pokazae naa budua istraivanja. Svakako je bilo vrijedno truda sabrati sve te podatke o postojanju pojedinih primjeraka tise u naim umama. Za nju smo iz ranijih podataka smatrali da je ne samo izuzetno rijetka, nego i gotovo nestala iz naih uma. Meutim, iako smo mogli ustanoviti itav niz novih, dosada jo ne zabiljeenih nalazita, ipak se ne bi smjeli zani-

jeti milju da to vrijedno drvo u naim umama ne trai zatitu i vie njege i uzgoja. Vidjeli smo da su gotovo svi njeni primjerci niski grmovi ili stabalca najvie 2 do 3 m visoka, veinom izbojci iz panjeva ranije prosjeenih stabala. Samo njena sposobnost vegatativnog razmnoavanja i sposob nost da se razvija u zasjeni gustih kroanja um skih stabala, pomogla joj je da se odri u naim umama, poto je bila stalno na udarcu sjekire i zbog svog vrijednog drveta i zbog praznovjerica koje su sa njom povezane u naem narodu. Moda e vremenom i nestati ovih praznovjerica, ali dok one potpuno ne ieznu, treba tisu zatititi i sa uvati bar na onim mjestima gdje su jo preostala pojedina njena stabla ili grmovi. Prema tome, moda ne ba na prvo mjesto, ali svakako, m e u u g r o e n e v r s t e d r v e a u Bosni i Hercegovini treba uvr s t i t i i tisu.

LITERATURA 1. Adamovi L.: Vegetationsverhltnisse der BalkanLnder. Leipzig 1909 (Vidi i . B. Z. 1908. S. 487.) 2. Amaral do Franco: Dendrologia florestal. Lisboa, 1943. S. 78 3. Arnaudov N.: Tist na Vitoa Godinik fiz. mat. fak. Univer. Sofia, 1921 S. 18 4. Bornmiiller: J.: Beitrage zur Flora MazedonienEngler's Bot. Jahrb. LXI. 1928. Beibl. 146. S. 184 5. Bonjak K.: Iz Hercegovake flore Glasnik Hrv. prirodosl. dr. XLI XLVIII Zagreb, 1936. S. 23 5.a Beck G.: Flora Bosne i Hercegovine i Novopazarskog Sandaka I. G. Z. M. Sarajevo, 1903 6. Bonjak K.: Botanika ekskurzija u Prokletije Priroda XXVI. Zagreb, 1937 Nr. 7 7. Emberger L,: Les 1938. S. 2730 arbres des Maroc. Paris, 14. Kacsanovszky J.: A tiszafa a Velebit-bei. Erdesseti Lapok, 39. (1900) S. 765768 15. Kitanov B.: Prinos kon izuavanje florata na istona Albanija. Godi. Zbornik Filoz. fak. na Univ. Skopje, Kn. I. Prir. mat, oddel, 1948. S. 187 15.a Klika J.: Lesni drevini. Ed. II. Pisek 1947 S. 112 114. 17. Koanin.: Die Verbreitung der Waldkoniferen auf ar-Planina und Korab. sterr. Botan. Zeitschr. 1912 S. 209 16. Knoche H.: Flora Balearica. Tom I. 1921. S. 269. 18. Maly K.: Prilozi flori B. i H. X. G. Z. M. Sa rajevo, 1928. S. 161 18.a Maly K.: Znamenito drvee nae zemlje u rijei i slici. G. Z. M. Sarajevo, 1930. S. 128132 19. Maly K.: Notizen zur Flora von Bosnien-Hercegovina. G. Z. M. Sarajevo, 1940. S. 45 19.a Marsell H.: Die deuaschen Bume in der Volkskunde. Mitt. d. Deut. Dendr. Gess. 1928. S. 109 20. Meusel H.: Vergleichende Arealkunde. BerlinZehlendorf, 1943. S. 26 20.a Peo Lj: Obiaji i verovanja iz Bosne Etno grafski zbornik. Knj. 32. Srp. Akad. Nauka. Beo grad, 1925. S. 376377. 20.b Pani J.: umsko drvee i iblje u Srbiji. Glasnik Srp. uenog drutva. Beograd, 1871. Str. 288. 21. Petrovi D.: Tisa na podruju uprave u Gjevgjeliji. umarski list, 1923. S. 217218. 22.a Rikli M.: Das Pflanzenkleid der Mittelmeerlnder. Bd. II, Bern, 1946. S. 973 23. Rohlena J.: Conspectus Florae Montenegrinae. Preslia XXXXI. Praha, 1942. S. 13 24. Schlosser-Vukotinovi: 1889. S. 1938 Flora Croatica. Zagabria.

8. Ettinger J.: Naa tisovina umarski list, 1882. S. 348349 9. Flori A.: Il tasso (Taxus baccata L.) L'Alpe. XVIII. 1931. Nr. 1. S. 9596 9.a Fukarek P.: Nestajanje tise u naim krajevima. Priroda. XXVI. Zagreb, 1936. Str. 15.

10. Gayer J.: Die Eibe im Bakonyer Wald. Mitteil. d. Deut. Gesell. 1930. S. 353355. 10.a Firbas F.: Waldgeschichte Mitteleuropas. Bd. I. Jena, 1949. S. 270271 11. Goll W.: Taxus baccata. Mittheill, d. Krain. kstl. Forstver. Wien, 1890. P. 3841

11.a Gigov A. i Nikoli V.: Rezultati analize polena na tresavama planine Ostrozub. Arh. biolokih nauka, VI. Beograd, 1954. Sv. 12. S. 115. 12. Heinrich J.: Die Eibe (Taxus baccata L.). Gebirgsforst 24. Wien, 1942. S. 191192. 13. Hirc D.: Revizija Hrvatske flore I. dio. Rad Jugosl. Akad. Zagreb, S. 188

279

25. Schollmayer: Monographischer Beitrag zur Kenntniss der Rotheibe (Taxus baccata L.). Mitheil. d. Krain. kstl. Forstverein. Wien, 1890. S. 5370 26. Seidl L.: Tis (Taxus baccata L.) v Gorjancih. Glasnik Muzej, drut. za Sloveniju II/III. Lju bljana, 1925. S. 6364. 28. Stefanoff B.: Dendrologija. Univerzitetska bi blioteka Nr. 44 Sofija, 1934. S. 361365 29. Svoboda P.: O tisech ve strednich echach. Krasa nai domova. Praha, 1941. S. 134156 30. ivic A.: Tisa in njena nahalita u Sloveniji. umarski list Zagreb, 1923. S. 310.

31. Tschermak L.: Einiges ber die Eibe in sterreich einst und jetzt. Wiener Allg. Forst-u Jagd. Ztg. 1932 32. Tschermak L.: Die Eibe im stdtisehen Forstamt Neusohl, Slowakei, das grsste der bisher bekannten Eibenvorkommen in Europa-Forstwissenschaf. Centralblatt. 68 Heft. 1. S. 411 33. Visiani R.: Flora Dalmatica. Lipsiae, 1842. S. 205 34. Markgraf F.: An den Grenzen des Mittelmeergebiets. Fedde. Repertorium, Beiheft. XLV (1927) S. 167

RSUM

RPARTITION DU TAXUS BACCATA L. EN BOSNIE-HERZGOVINE ET LA PROTECTION DE SES STATIONS

L'auteur expose grands traits la rpartition de l'If d'Europe (Taxus baccata ssp. eubaccata Pilger) et en prsente la carte corrige et complte de nouvelles donnes. Il nonce les raisons pour lesquelles l'if d'Europe est menac dans les forts: il faut chercher ces raisons non seulement dans la trs grande valeur de son bois, mais aussi dans les superstitions attaches ses aiguilles, qui soit-disant renferment du poison. Sur le territoire yougoslave, c'est surtout dans les rgions nord que l'on rencontre l'if d'Europe, celui-ci se faisant de plus en plus rare lorsqu'on descend vers le sud. En Bosnie-Herzgovine on le rencontre et l en groupes peu importants, ou bien isol dans des forts de sapins et de htres, mais certains noms de lieux donnent croire qu'il tait jadis beaucoup plus rpandu. Dans la seule rgion entourant la rivire Neretva, et en Bosnie prs de Srednje, il existe des groupements comprenant un plus grand nombre de

spcimens, mais ceux-ci ne dpassent cependant jamais 100 spcimens dans une seule rgion. Se servant de donnes fournies par la littrature, de spcimens d'herbiers, de rapports tablis par certains services de la Direction des Forts, l'auteur donne un aperu gnral de tous les lieux en Bosnie Herzgovine o l'on a remarqu la prsence de l'if d'Europe. Il rsulte de cet aperu que celui-ci ne reprsente plus dans la flore des Balkans qu'une espce en voie de disparition. En outre, la plupart des spcimens trouvs dans les forts ne sont que des taillis de petite taille ou des arbustes qui ont pouss sur les souches d'arbres jadis abattus. C'est pourquoi il faut ranger l'if d'Europe parmi les espces d'arbres et de taillis qui doivent tre protgs. Pour terminer, l'auteur parle de toute une srie de spcimens d'ifs d'Europe plants dans les villes et les villages. Parmi eux se trouvent les vieux ifs gants des villages de Pepeljari et de Bukovo, dont les troncs atteignent plus de deux mtres de diamtre.

280