:: Lynne McTaggart - Polje

::

Stranica 1 od 279 ::

:: Lynne McTaggart - Polje

::

Stranica 2 od 279 ::

SADRAJ
SADRAJ....................................................................................... 3 Pohvale polju................................................................................... 5 Zahvale............................................................................................ 6 Predgovor...................................................................................... 11 UVOD........................................................................................... 15 PRVI DIO...................................................................................... 23 PRVO POGLAVLJE Svjetlost u tami.............................................................................. 24 DRUGO POGLAVLJE More svjetlosti............................................................................... 35 TREE POGLAVLJE Svjetlosna bia............................................................................... 57 ETVRTO POGLAVLJE Jezik stanice................................................................................... 76 PETO POGLAVLJE U rezonanciji sa svijetom................................................................93 DRUGI DIO.................................................................................115 ESTO POGLAVLJE Kreativni promatra......................................................................116 SEDMO POGLAVLJE Zajedniki snovi........................................................................... 140 OSMO POGLAVLJE Produeni vid............................................................................... 157 DEVETO POGLAVLJE Beskonano ovdje i sada...............................................................178 TREI DIO Povezivanje s poljem....................................................................194 DESETO POGLAVLJE

Polje iscjeljenja............................................................................ 195 JEDANAESTO POGLAVLJE Telegram od Gaje......................................................................... 212 DVANAESTO POGLAVLJE Doba nulte toke.......................................................................... 230 BILJEKE................................................................................... 243 BIBLIOGRAFIJA........................................................................ 262

Pohvale polju
Ovo je vana knjiga i treba je se itati u velikoj mjeri ... Potie nau matu jer daje vrste argumente da smo na rubu jo jedne revolucije u naem razumijevanju svemira - moda ak i vee od one koja je najavila atomsko doba. Arthur C. Clarke "Polje Lynne McTaggart je vrlo itka knjiga koju odlikuju jasnoa i elegancija. To je pregled znanosti treeg tisuljea i naina na koje e utjecati na ivote svih ljudi na Zemlji. Oslobaa svijest i ponovno ju postavlja na njezin velianstveni i zaslueni poloaj uzrone sile u svemiru. Na knjizi Lynne McTaggart trebalo bi stajati upozorenje: MOE ZAUVIJEK PROMIJENITI VA POGLED NA SVIJET." Larry Dossey, dr. med., autor knjiga Healing Words, Reinventing Medicine i Healing Beyond the Body "Zadivljujue i izvrsno izlaganje o istinskoj prirodi ivota koje trebamo biti svjesni i koju trebamo prihvatiti." Bernie Siegel, dr. med., autor knjiga Love, Medicine & Miracles i Prescriptions for Living Jedna od najsnanijih i najpounijih knjiga koje sam ikad proitao. Wayne W. Dyer Iako dominantnoj struji u znanosti treba vremena da prizna njezino postojanje, Sila je s nama. Na sreu, kako britanska znanstveno-medicinska spisateljica Lynne McTaggart naglaava u Polju, vodei znanstvenici izveli su pokuse koji znanstveno dokazuju podruja koja su do sada pripadala domeni istoih mistika i zapadnih vjetica koje su zavravale na lomaama ... Ogromno tematsko podruje ove knjige razotkriva stanje postojanja koje je samim roenjem nae steeno pravo. Nexus "Fascinantna, provokativna i izuzetno itka... Jedno od najintrigantnijih tiva godine." The Ecologist Ova knjiga e nam pomoi da shvatimo ljudsku auru, ljudsko pamenje, mo izljeivanja, ljudski duh i mnoge druge zadivljujue aspekte onoga to nazivamo "ovjekom". Lynne McTaggart nam je svojim opirnim izvjetajem o ovoj udesnoj temi uinila veliku uslugu. Journal of Energy Medicine

Zahvale
OVA KNJIGA POELA je nastajati prije osam godina, kad sam u svojem radu stalno poela nailaziti na uda. Ne na uda u uobiajenom smislu rijei - razdvajanje mora ili eksponencijalno umnoavanje truca kruha - ve na uda koja se, svejedno, dijametralno protive naem poimanju djelovanja svijeta. uda na koja sam naila povezana su s vrstim znanstvenim dokazima o alternativnoj medicini a koji se rugaju svim naim predodbama o vlastitoj biologiji. Tako sam, na primjer, pronala nekoliko dobrih istraivanja o homeopatiji. Sluajna, dvostruko-slijepa istraivanja s placebo kontrolom - to je zlatno pravilo suvremene znanstvene medicine - pokazala su da pacijentu moemo dati tvar koja je toliko razrijeena da od nje nije ostala ni jedna jedina molekula, nita vie od same vode, a pacijentovo stanje se pobolja. Naila sam i na slina istraivanja o akupunkturi; kvalitetne studije pokazale su da pri nekim oboljenjima pomae kada na odreenim tokama na tijelu, uzdu takozvanih energetskih meridijana, kou bodemo tankim iglama. Neka istraivanja o duhovnom lijeenju bila su manjkava, no bilo je i dovoljno dobrih, te je bilo oito da se tu zbiva neto posebno i da se kod lijeenja na daljinu ne radi samo o placebo uinku. U mnogim istraivanjima pacijenti nisu ni znali da ih netko pokuava lijeiti. Studije su, usprkos tome, pokazale da se pojedini ljudi mogu na daljinu usredotoiti na pacijenta, ije stanje se potom pobolja. Ta otkria su me nemalo zaudila i uzdrmala temelje mojih uvjerenja. Sve te duhovne metode temeljile su se na paradigmama o ovjekovom tijelu koje su posve drugaije od onih koje poznaje suvremena znanost. Ti medicinski sustavi sadravali su rad na 'energetskim razinama', i ja sam si neprestano postavljala pitanja o kakvoj se tono energiji tu govori. U alternativnim krugovima stalno upotrebljavaju rijei kao to je "suptilna energija", no to nije zadovoljilo skeptika u meni. Odakle ta energija dolazi? Gdje se nalazi? to je u njoj toliko suptilno? Po-

Zahvale

stoje li zaista ovjekova energetska polja? I ako postoje, moemo li im pripisati - pored brojnih alternativnih oblika lijeenja - i brojne dosad nerazjanjene tajne ivota? Postoji li zaista izvor energije kojega jo ne razumijemo? Ako neto kao to je homeopatija doista djeluje, to bi okrenulo naglavake sva naa uvjerenja o ovjekovoj fizikoj i biolokoj stvarnosti. Jedna od njih - ili homeopatija ili priznata medicina - morale bi biti u krivu. Kako bismo u znanost uvrstili injenice koje su oito vrijedile u "energetskoj medicini", trebali bismo nita manje nego novu fiziku i novu biologiju. Zanimalo me postoje li u svijetu znanstvenici ija bi istraivanja pretpostavljala, odnosno potvrivala takav alternativni pogled na svijet. U svojoj sam potrazi proputovala cijeli svijet, te se susretala s fiziarima i drugim istraivaima pionirima u Rusiji, Njemakoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Junoj i Srednjoj Americi te u SAD-u. Putem pote i telefona bila sam u vezi i s mnogim znanstvenicima iz drugih drava. Posjeivala sam konferencije na kojima su bila predstavljana radikalno nova otkria. Odluila sam uglavnom se drati znanstvenika vrhunskih kvalifikacija koji u svojem radu potuju stroge znanstvene kriterije. U alternativi je i tako ve dovoljno spekulacija o energiji i lijeenju, te sam zato postavila kriterij da svaka nova teorija mora biti u potpunosti dokaziva, matematiki ili eksperimentalno, s jasnim jednadbama: prava fizika s kojom je mogue uhvatiti se u kotac i razumjeti je. Kako sam ranije na temelju znanosti pokuavala pronai dokaze za konvencionalnu ili alternativnu medicinu, tako sam sada eljela da mi znanstvena zajednica, u odreenom smislu, prui novu znanost. Jednom kada sam poela na takav nain traiti, otkrila sam malenu ali kohezivnu zajednicu vrhunskih znanstvenika s impresivnim znanstvenim zaleem, od kojih je svaki prouavao razliiti aspekt iste stvari. Njihova otkria bila su nevjerojatna. Bilo je oito da ono na emu su radili obara trenutno priznate zakone biokemije i fizike. Njihov rad nije samo pojanjavao djelovanje homeopatije i duhovnoga lijeenja: njihove su teorije i pokusi sastavili mozaik nove znanosti, novog pogleda na svijet. Ova knjiga je u velikoj mjeri nastala na temelju intervjua s glavnim znanstvenicima spomenutim u Polju, a neto materijala preuzela sam iz njihovih najvanijih objavljenih radova. Ti znanstvenici su Jacques Benveniste, William Braud, Brenda Dunne, Bernhard Ha-

Zahvale

usch, Basil Hiley, Robert Jahn, Ed May, Peter Marcer, Edgar Mitchell, Robert Nelson, Fritz-Albert Popp, Karl Pribram, Hal Puthoff, Dean Radin, Alfonso Rueda, Walter Schempp, Marilyn Schlitz, Helmut Schmidt, Elisabeth Targ, Russel Targ, Charles Tart i Mae Wan-Ho. Svi su mi osobno, telefonski i putem pote, pruili ogromnu pomo i potporu. Veinu sam intervjuirala nekoliko puta, mnoge po deset i vie puta. Vrlo sam im zahvalna to su pristali na sve te silne konzultacije i to su mi dozvolili da detaljno provjerim sve injenice. Podnosili su moje stalno dosaivanje i moje neznanje, i pruili mi neprocjenjivu pomo. Posebno se elim zahvaliti Deanu Radinu koji me pouio statistici; Halu Puthoffu, Fritzu Poppu i Peteru Merceru koji su mi prenijeli znanja za cijeli teaj fizike; Karlu Pribramu to me pouio neurodinamici mozga; te Edgaru Mitchellu koji mi je posredovao najnovije spoznaje o istraivanjima povezanim s Poljem. Takoer sam zahvalna i drugim istraivaima s kojima sam razgovarala ili se dopisivala. To su Andrei Apostol, Hans Betz, Marco Bischof, Christen Blom-Dahl, Richard Broughton, Toni Bunnell, William Corliss, Deborah Delanoy, Suitbert Ertel, George Farr, Peter Fenwick, Peter Gariaev, Valerie Hunt, Ezio Insinna, David Lorimer, Hugh MacPherson, Robert Morris, Rupert Sheldrake, Denis Stillings, William Tiller, Marcel Truzzi, Dieter Vaitl, Harald Walach, Hans Wendt i Tom Williamson. Iako sam svoje misli i zakljuke na ovaj ili onaj nain crpila iz gomile knjiga i znanstvenih radova, najvie dugujem sljedeim autorima: Deanu Radinu i Richardu Broughtonu koji su u knjigama The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (New York: Harper Edge, 1997.) i Parapsychology: The Controversial Science (New York: Ballantine, 1991.) sabrali znanstveni materijal o psihikim fenomenima; Larryju Dosseyu ije knjige su vrlo koristan izvor dokaza duhovnog lijeenja; i Ervinu Laszlu koji je u knjizi The Interconnected Universe: Conceptual Foundations of Transdisciplinary Unifies Theory (Singapore: World Scientific, 1995.) predstavio svoje fascinantne teorije o vakuumu. Mnogo zahvaljujem i cijelom timu HarperCollinsa, a posebno mojim urednicima, Larryju Ashmeadu i Kristi Stroever na njihovim mudrim savjetima i hrabrosti u podupiranju ovog projekta. Posebnu zahvalu zasluuje Andrew Coleman koji je vrlo briljivo korigirao rukopis. Za potporu u ovom projektu elim se takoer zahvaliti svo-

Zahvale

jim suradnicima u timu What Doctors Don't Tell You; Julie McLean i Sharyn Wong su u zadnjem trenutku mnogo pomogli, A Kathy Mingo mi je vie puta ljubazno priskoila u pomo da se pri radu pobrinem i za obitelj. Posebnu zahvalu dugujem Peteru Tobinsonu, mojemu zastupniku u Velikoj Britaniji, i Danielu Benoru, mom meunarodnom zastupniku, koji su se latili projekta sa zaista velikim entuzijazmom. Takoer posebno zahvaljujem svojem zastupniku za Ameriku, Russellu Galenu, ija su predanost i nepokolebljiva vjera u ovaj projekt bili upravo nevjerojatni. Vrlo sam zahvalna svojoj djeci, Caitlin i Anyi, preko kojih Polje svakoga dana doivljavam iz prve ruke. I kao i uvijek, za ovu knjigu najvie dugujem svom suprugu Bryanu Hubbardu koji mi je pomogao razumjeti pravi smisao ove knjige kao i pravi smisao meusobne povezanosti.

Fiziari bi se mogli suoiti s revolucijom koja je slina onoj koja se dogodila prije tono jednog stoljea...

Arthur C. Clarke, 'Kada e zapoeti pravo svemirsko doba?'

Kada bi nam aneli govorili o svojoj filozofiji... mnoge bi njihove izjave najvjerojatnije sliile jednadbi 2 X 2 = 13.

Georg Christophe Lichtenberg, Aforizmi

Predgovor
Ako cijelo vrijeme projiciramo slike u vanjski prostor, onda je naa slika svijeta zapravo prividna stvarnost Lynne McTaggart

PRED SOBOM IMAMO knjigu "Polje" istaknute novinarke Lynne McTaggart koja je, tijesno suraujui sa znaajnim brojem suvremenih znanstvenika - heretika, uspjela proizvesti neku vrstu probne sinteze svega onoga o emu govore njihova otkria. Ta su otkria zaista revolucionarna i znae da i neoborivi eksperimenti potvruju ono o emu govore razliite "mistine" (ne volim ovu rije, ali je rabim jer je ula u iroku upotrebu) tradicije i religije Istoka i Zapada. Knjiga obuhvaa i opisuje radove, eksperimente i otkria cijelog niza znanstvenika iz razliitih podruja znanosti. Tu moemo nai podatke o doivljajima i radovima astronauta i fiziara Edgara Mitchela, Waltera Schempa, sveuilinog profesora matematike, Karla Pribrama, poznatog neurofiziologa, Stuarta Hameroffa, Fritza-Alberta Poppa fiziara, Hala Puthoffa, Jacquesa Benvenistea, Charlesa Tarta i mnogih drugih. U knjizi se mogu nai podaci koji bacaju vie svjetla na akupunkturu, homeopatiju i druga podruja. Kljuni pojam do koga su doli svi ovi znanstvenici je polje nulte toke. To je temelj na kome poiva cijeli pojavni svijet. Polje nulte toke je ona krajnja stvarnost iz koje sve proizlazi i u koju se sve vraa. Za nas koji smo, kao zlatne ribice u svom akvariju, ogranieni krutim trodimenzionalnim gledanjem na svijet kao materiju, svijet koji neznano kako stie iz praha i vraa se u prah, ovo su zaista revolucionarna otkria za koja su mnogi od znanstvenika o kojima govori ova knjiga platili gubitkom karijere (danas ih se, ipak, ne moe vie javno spaljivati!). Podatomske estice (kvarkovi itd.) se

Predgovor

sve slijevaju u jedan ogroman ocean energije. Ovaj ocean podrava sve to postoji tako to odrava ravnoteu nevjerojatno tonim i pravovremenim davanjem i primanjem energije. Mogli bismo jo puno toga rei na ovu temu ali to nije svrha ovakvog predgovora. Znaenje ove knjige i radova znanstvenika o kojima ona govori svodi se na jednu vrlo jednostavnu misao: nita u svemiru ne postoji izolirano, svi smo povezani u jednu mreu dogaanja i sve to sami mislimo i inimo djeluje na cijeli svemir i obratno - sve to se dogaa bilo gdje djeluje na nas. A to nam kae i idovska Kabala svojim pojmom Aina (Nitavila, negativnog postojanja) iz koga sve potjee i kome se sve vraa, indijska tradicija govori o Akai - temelju svemira u kojoj je zapisano sve to se dogodilo, sve to se dogaa i to e se dogoditi. Rije je o uvenim Akaikim zapisima. Znanstvenici o kojima se govori u knjizi kau potpuno isto o polju nulte toke - u njemu je sve registrirano: prolost, sadanjost i budunost. O tome govori i poznati fiziar David Bohm u svojoj hipotezi o implicitnom i eksplicitnom redu. Nije teko pogoditi da je implicitni red zapravo polje nulte toke. Iz knjige se moe vidjeti da je zapravo jedina stvarnost - ovdje i sada. Knjiga opisuje strojeve pomou kojih se moe nazrijeti to e se dogoditi u budunosti ali i da je mogue izmijeniti i prole dogaaje. Za nae ograniene i jednosmjerne umove ovo je previe! Bitno je postaviti slijedee pitanje: kako je dolo do "pada" u materiju, zato smo se ograniili na podatke koje dobivamo samo od naih osjetila? Taj fatalni "pad" dogodio se u 17. stoljeu pojavom Isaaca Newtona i Rene Descartesa. Prvi nam je svima ulio u glavu pojam svemira kao mrtvog, mehanikog satnog mehanizma, a drugi pojam o potpunoj odvojenosti tijela i duha. Veina ljudi nije vjerojatno dovoljno upoznata s radom ove dvojice uenjaka, ali su njihove teorije smjetene duboko u naem nesvjesnom. To je ono to je izgradilo u nama onaj temeljni pojam o svijetu, ono o emu mislimo da se samo po sebi podrazumijeva i ne pada nam na pamet da provjeravamo ili u to posumnjamo. Trea fatalna stvar je teorija Charlesa Darwina. Prema njegovoj evolucijskoj teoriji, ovjeji je ivot sluajan, razbojniki, usamljen i besmislen. Prema toj teoriji, kako kae autorica, ovjek je genetski terorist. Da li je ba sasvim sluajno to je ovakvo gledanje i danas vladajue u svijetu? Ako se malo vratimo u prolost, vidjet emo da je genijalni Rudolf Steiner o tome govorio kao o ahrimanskom (Ahriman je

Predgovor

u staroj zoroastrijanskoj religiji duh tame, naelo zla) utjecaju, utjecaju koji nastoji nae miljenje skrenuti u jednu, robotsku, krajnost. Trevor James Constable u svom klasinom ("underground") djelu "Kozmiki puls ivota" izrijekom navodi u 10 toaka u emu se oituje taj ahrimanski utjecaj. To je slijedee: proklinjanje due i duha, prijezir, sumnja i otpor svemu duhovnom, oboavanje materijalnih dobara, izopaenost kulturnog ivota (sve je usmjereno na profit), poricanje nevidljivih svjetova, nacionalizam, neprekidna stranaka borba, mrtvi znanstveni pojmovi, mrtvo obrazovanje, oboavanje brojeva (raunala!), dosada vanjskog ivota, opsjednutost mjerenjem. Pogledajmo svijet oko sebe! Vidimo li to od toga? Knjiga koja je pred nama ispunjava ogromnu prazninu u nama i rui mnoge uvrijeene pojmove. Meutim, po mom skromnom miljenju, ima jedan veliku nedostatak - nuno je jednostrana. Izvrsno nam pokazuje kako je materija nestvarna i kako zapravo ne postoji. Energija je jedina stvarnost. Ali kako je nastala materija? Tu se opet moramo vratiti na Steinera, Reicha i Constablea. Jo je veliki Johan Wolfgang von Goethe zapoeo s istraivanjima eterinih formativnih sila, to je dalje nastavio Steiner, a potom i Wilhelm Reich (orgonska energija). Te su sile izravno antagonistine elektromagnetnim silama u koje se "otapa" materija i o emu govori ova knjiga. Eterine formativne sile (Steiner govori o njihova 4 oblika, a Reich o jednom) u sebi sadre ifru informacije o strukturi materije. Tako imamo zatvoreni krug: duh se pretvara u eterine formativne sile, one izgrauju materiju, materija se raspada na podatomske estice i nestaje - opet u duhu. Fiziari bi rekli: u polju nulte toke. Da zakljuim. Knjiga koja je pred vama je neobino znaajna. Dokumentirano nam kae kako je energija jedina stvarnost. Ako smo bia energije, tonije energetska polja, ako smo bolesni onda znai da nam energetsko polje nije u redu. Ako to prihvatimo, tj. da nam je bolest dola zbog poremeaja energetskog polja (tj. zastoja, blokiranja, energije) tad nam se i zdravlje moe vratiti ako omoguimo toj energiji da ponovno tee. I ne samo to. Sve to vidimo oko sebe ovisno je o frekvenciji vibracije - i svijet kojeg vidimo i svijet koji nas vidi. Kao to autorica doslovno kae: "Poznati svijet doslovno znai samo to da smo na njegovoj valnoj duljini." Valna duljina, tj. frekvencija vibracije materijalnog svijeta, niska je. Kako se ta frekvencija snizila ? Sniavanje te frekvencije znai pretvaranje apsolutnog znanja kojeg smo svi nekad bili svjesni (to

Predgovor

je ono to se zove raj) u zamjedbu ili percepciju koja znai fatalni rascjep (pojava ega, rekli bismo - pakla) subjekta koji gleda neto i tog neeg gledanog. Zamjedba se lako iskrivila jer je nestabilna i vrlo smo lako doli do krive zamjedbe. Ona nam kae da nam blinji nisu prijatelji i nisu jedno s nama. Od toga je samo korak do - ljudske povijesti koja je, kako kae Eckart Tolle, povijest neprekidnog klanja. Knjiga "Polje" obiluje preciznim podacima. To joj daje znaajnu teinu. Meutim, jo je vanije da se ne izgubimo u tim pojedinostima, nego da knjigu pokuamo sagledati u cjelini, kao cjelinu, da joj vidimo smisao. Moda je znaenje ove knjige najbolje izraeno ovim reenicama: "iva svijest nije izolirana jedinica. ovjekova svijest poveava red u svemiru i ima nevjerojatne moi da nas lijei i da lijei cijeli svijet: da taj svijet u odreenom smislu uredimo prema vlastitim eljama."

dr. Petar Vasiljevi

UVOD

Nova revolucija
DANAS STOJIMO NA pragu revolucije - revolucije koja je smjela i duboka poput Einsteinova otkria relativnosti. Na samoj granici znanosti raaju se nove ideje koje prkose svim naim uvjerenjima o funkcioniranju naeg svijeta i o nama samima. Nova otkria dokazuju ono to je religija oduvijek tvrdila: da su ljudi mnogo vie od mesa i kostiju. Nova znanost u svojoj osnovi odgovara na pitanja koja su muila znanstvenike stotinama godina, a u dubljem smislu rijei to je znanost o udesnom. Ugledni istraivai iz cijelog svijeta i iz razliitih znanstvenih disciplina ve desetljeima izvode dobro osmiljene pokuse iji rezultati opovrgavaju priznatu biologiju i fiziku. Sva ta istraivanja u svojoj cjelini pruaju nam obilje podataka o sredinjoj organizacionoj sili koja upravlja naim tijelima i ostatkom svemira. Njihova otkria su uistinu zapanjujua. Na naoj najelementarnijoj razini ovjek nije kemijska reakcija, nego energetski naboj. ovjek, kao i svaka iva tvar, skup je energije u polju energije povezan sa svim drugim stvarima u svijetu. To pulsirajue energetsko polje sredinji je pokreta naeg bia i nae svijesti, alfa i omega naega postojanja. Nae tijelo u odnosu prema svemiru ne poznaje dvojnosti - ja i ne-ja - jer ih povezuje u jedno bazino energetsko polje. Polje utjee na najvie funkcije naeg uma i izvor je informacija koje odreuju rast naih tijela. Ono je na mozak, nae srce i nae pamenje, ono je nacrt svijeta za sva vremena. Polje, a ne mikrobi ili geni, sila je o kojoj naposljetku ovisi da li smo zdravi ili bolesni, i s kojom moramo raditi da bismo ozdravili. Privreni smo i vezani za na svijet, i nedjeljivi od njega; naa jedina temeljna istina jest na odnos s njim. Polje je, kao to je Einstein to jezgrovito sroio, jedina stvarnost.1 Biologija i fizika sve do danas bile su slukinje pogleda koje je zagovarao Isaac Newton, otac suvremene fizike. Sve nae predodbe

UVOD Nova revolucija

o svijetu i naem mjestu u njemu potjeu od zamisli koje su se oblikovale jo u sedamnaestom stoljeu, no koje jo uvijek tvore jezgru suvremene znanosti - teorije po kojima su svi elementi u svemiru izolirani jedan od drugoga, odjeljivi i potpuno samodostatni. Ustvari su te teorije stvorile predodbu o odvojenosti. Newton je opisao materijalni svijet u kojem pojedine estice tvari podlijeu odreenim zakonima gibanja kroz prostor i vrijeme. I prije no to je Newton sroio svoje zakone o gibanju, francuski je filozof Rene Descartes predstavio za ono vrijeme revolucionarnu zamisao da je ovjek, kojega predstavlja razum, odvojen od mrtve tvari fizikog tijela, koje je samo jo jedna vrsta dobro podmazanog stroja. Svijet sastavljaju brojni milijuni malenih, odvojenih predmeta ije je ponaanje mogue predvidjeti. Najvie odvojen od svih njih je ovjek. Ljudi se nalaze izvan ovog svemira, i promatramo ga prema unutra. ak je i nae tijelo na neki nain odvojeno i razliito od naeg pravog ja, svjesnog uma koji je promatra. Newtonovski svijet je moda bio svijet potivanja zakona, no to je u krajnjoj liniji bilo samotno, pusto mjesto. Svijet je iao svojim putem, kao jedna golema maina, bez obzira na to jesmo li mi u njemu ili ne. Newton i Descartes s nekoliko spretnih poteza otkinuli su Boga i ivot od svijeta materije, te ovjeka i njegovu svijest od sredita naeg svijeta. Iz svemira su istrgnuli srce i duu, tako da je u njemu ostala samo mrtva zbirka meusobno povezanih mehanikih dijelova. I to je najvanije, kao to se izrazio Danah Zohar u knjizi Kvantno ja (The Quantum Self): Newtonovo gledite istrglo nas je iz tkanja od koje je satkan svemir. Naa slika o samima sebi nakon Darwinove teorije evolucije postala je jo alosnija. Po njegovoj teoriji, koju su neodarvinisti sada malo okljatrili, ljudski ivot je sluajan, grabeljiv, besmislen i samotan. Ako nisi najbolji, nee preivjeti. ovjek je samo sluajna pojava u evoluciji. Golema ahovnica biolokog naslijea svela se na samo jednu glavnu postavku - preivljavanje. Jedi druge ili e biti pojeden. ovjek je u svojoj biti genetski terorist koji djelotvorno uklanja sve slabije karike. U ivotu nisu kljuni dijeljenje i meuzavisnost. Vano je pobjeivati, biti prvi. Uspije li preivjeti, na samom si vrhu evolucijskog drveta. Te dvije paradigme - svijeta kao stroja i ovjeka kao stroja za preivljavanje - dovele su do toga da smo danas vrlo dobro tehnoloki ovladali svijetom, ali posjedujemo vrlo malo pravog znanja koje

UVOD Nova revolucija

bi nam bilo od istinske vanosti. Na duhovnoj i metafizikoj razini dovele su do osjeaja oaja i potpune osamljenosti. Takoer nas nisu nimalo pribliili osnovnim tajnama vlastitog postojanja: kako razmiljamo, kako nastaje ivot, kako se razbolimo, kako se jedna jedina stanica razvije u posve razvijenu osobu te to se dogodi sa svijeu kada ovjek umre. Pogled na svijet kao na mehanizirano i odvojeno mjesto ne ispunjava nas, no svejedno ga zagovaramo, ak i ako nije u skladu s naim svakodnevnim iskustvima. Mnogi pred krutim i nihilistikim injenicama o naem postojanju trae utoite u religiji koja nam sa svojim idealima jedinstva, zajednice i svrhe moe donekle pomoi, no tekoa je u tome to je njezin svjetovni nazor u suprotnosti s nazorom koji zagovara znanost. Duhovni traitelji moraju se boriti s ta dva oprena pogleda na svijet, bezuspjeno ih pokuavajui uskladiti. Poslije otkria kvantne fizike poetkom dvadesetog stoljea taj svijet odvojenosti bi se morao sruiti jednom za svagda. Kada su pioniri kvantne fizike stekli uvid u samo srce materije, bili su zapanjeni nad onim to su vidjeli. Najsitniji djelii materije uope nisu bili materija kakvu poznajemo, te nisu bili neto odreeno, nego ponekad jedna stvar, a ponekad sasvim druga. Jo udnije je to da su esto istovremeno bili vie moguih stvari. A najznaajnije otkrie je da te subatomske estice nemaju znaenja same za sebe, u izolaciji, nego iskljuivo u odnosu sa svim ostalim. Materiju na njenoj najosnovnijoj razini nije mogue rascijepiti na samodostatne malene jedinice, nego je ona potpuno nedjeljiva. Svemir je mogue razumjeti iskljuivo kao dinamiku mreu meusobne povezanosti. Jednom povezane stvari uvijek ostaju povezane, i u vremenu i u prostoru. Pokazalo se da su i prostor i vrijeme samo arbitrarne tvorevine koje vie nisu primjenjive na ovoj razini svijeta. Vrijeme i prostor - kakve ih poznajemo - ustvari uope ne postoje. Sve to moemo vidjeti, dokle nam pogled see, jedan je dugi pejza od 'ovdje' i 'sada'. Pioniri kvantne fizike - Ervin Schrdinger, Werner Heisenberg, Niels Bohr i Wolfgang Pauli - nekako su naslutili da su stupili na zabranjeno, metafiziko podruje. Ukoliko su svi elektroni posvuda i istovremeno povezani, to ukazuje na neku duboku istinu o prirodi cijeloga svijeta. Da bi shvatili dublju istinu neobinog subatomskog svijeta kojeg su promatrali, okrenuli su se klasinim filozofskim djelima. Pauli je istraivao psihoanalizu i arhetipove te kabalu, Bohr

UVOD Nova revolucija

je prouavao kinesku filozofiju i taoizam, Schrdinger se zadubio u hindusku filozofiju, a Heisenberg u starogrku Platonovu teoriju.3 Pa ipak, nisu uspjeli izraditi koherentnu teoriju o duhovnim implikacijama kvantne fizike. Niels Bohr objesio je na svoja vrata natpis Radovi u tijeku - filozofima ulaz zabranjen. Kvantna teorija ostala je nedoreena i na isto praktinom podruju. Bohr i njegovi suradnici sa svojim eksperimentima i razumijevanjem doli su samo do odreene toke. Njihovi pokusi o kvantnim uincima odvijali su se u laboratoriju, sa neivim, subatomskim esticama. Odatle su znanstvenici iza njih prirodno pretpostavili da taj neobini kvantum postoji samo u svijetu mrtve tvari, a da se sve to je ivo jo uvijek ravna po zakonima Newtona i Descartesa. Takvo je razmiljanje oblikovalo cijelu modernu medicinu i biologiju. ak se i biokemija oslanja samo na Newtonovu silu i koliziju. A to je s nama? Odjednom smo se nali u sreditu svih fizikih procesa, no nitko to nije u potpunosti prepoznao. Kvantni pioniri otkrili su da je ovjekova ukljuenost u materiju od kljunog znaaja. Subatomske estice postoje u svim moguim stanjima sve dok ih mi sa svojim promatranjem ili mjerenjem ne ometemo; tek tada se, napokon, smire i materijaliziraju u neto stvarno. Nae promatranje ljudska svijest -apsolutno je kljuno za to da iz tog subatomskog strujanja zaista nastane neto odreeno, meutim ni Heisenberg ni Schrdinger nisu u nijednoj od svojih jednadbi u obzir uzeli ljudski imbenik. Obojici je bilo jasno da je ovjek na neki nain klju, no nisu znali na koji ga nain ukljuiti. Sa stajalita znanosti, ovjek je jo uvijek bio odvojen od svijeta i promatrao ga je izvana prema unutra. Sve te nepovezane niti kvantne fizike nisu nikada bile objedinjene u koherentnu teoriju, a kvantna je fizika reducirana na iznimno uspjeno tehnoloko orue nuno za proizvodnju bombi i moderne elektronike. Filozofske implikacije su zaboravljene, a sve to je preostalo imalo je svoje praktine koristi. Veina dananjih fiziara bila je spremna prihvatiti bizarnu prirodu kvantnoga svijeta jer njegova matematika - na primjer, Schrdingerova jednadba - tako dobro djeluje, a na njegove osobine koje se ne slau s oekivanim samo su odmahnuli glavom.4 Kako elektroni mogu biti povezani sa svime odjednom? Kako je mogue da elektron ne moe postojati kao odreena pojedinana stvar, sve dok ga ne ponemo prouavati ili mjeriti? I kako bi u svijetu moglo postojati bilo to stvarno ako sva-

UVOD Nova revolucija

ka stvar - prije no to ju ponemo poblie promatrati - nije nita drugo do privid? Njihov odgovor je bio da postoji jedna istina za sve maleno i druga istina za neto mnogo vee, jedna istina za stvari koje su ive a druga za neive stvari; i preporuka da prihvatimo ta oita proturjeja kao to smo prihvatili osnovni Newtonov aksiom. To su pravila koja vladaju svijetom i jednostavno ih trebamo prihvatiti. Matematika 'tima' i to je sve to je vano. Mala skupina znanstvenika rasprenih po cijelom svijetu nije bila zadovoljna rutinskim razumijevanjem kvantne fizike. Bio im je potreban kvalitetniji odgovor na brojna i velika pitanja koja su ostala nerazrijeena. U svojim istraivanjima i pokusima nastavili su od toke do kojeg su stigli pioniri kvantne fizike, i poeli prodirati dublje. Nekoliko istraivaa ponovno je poelo razmiljati o pojedinim jednadbama koje su u pravilu svi izostavljali iz kvantne fizike. Te jednadbe su odreivale takozvano polje nulte toke - more mikroskopskih vibracija u prostoru izmeu stvari. Doli su do zakljuka da ukoliko polje nulte toke ukljuimo u nau sliku o najosnovnijoj prirodi materije tada je sama osnova naeg svemira valovito more energije, jedno ogromno kvantno polje. Ukoliko je doista tako, tada je sve povezano sa svim ostalim, poput kakve nevidljive mree. Otkrili su takoer da smo svi sastavljeni od istog osnovnog materijala. Na svojoj najosnovnijoj razini iva su bia, ukljuujui i ljude, svenjevi kvantne energije koji neprestano izmjenjuju informacije s tim neiscrpnim morem energije. ive tvari emitiraju slabu radijaciju koja je kljuni aspekt biolokih procesa. Informacije potrebne za sve ivotne procese - od meustanine komunikacije do izuzetno opsenih procesa reguliranja DNK - pristiu putem razmjene informacija na kvantnoj razini. Ispostavilo se da sukladno kvantnim procesima djeluje ak i ovjekov um koji je, navodno, potpuno van zakona materije. Misli, osjeaji i sve druge, vie kognitivne funkcije povezane su s kvantnim informacijama koje istovremeno pulsiraju kroz na mozak i tijelo. Ljudska percepcija rezultat je meudjelovanja subatomskih estica naeg mozga i mora kvantne energije. Doslovce rezoniramo s naim svijetom. Njihova otkria bila su izuzetna i heretina. Jednim udarcem osporili su mnoge temeljne bioloke i fizike zakone. Ono to su vje-

UVOD Nova revolucija

rojatno otkrili ne predstavlja nita manje nego klju za sve obrade i razmjene informacija u naem svijetu, od meustanine komunikacije do percepcije svijeta openito. Ponudili su odgovore na neka od najdubljih biolokih pitanja o ljudskoj morfologiji i ivoj svijesti. Ovdje, u takozvanom mrtvom prostoru, moebitno lei klju samog ivota. I ono to je moda najvanije - dokazali su da smo na najosnovnijoj razini svi jedni s drugima povezani, kao i sa svijetom. Eksperimentalno su pokazali da bi mogla postojati ivotna sila koja proima cijeli svemir, a koju neki nazivaju kolektivna svijest, a teolozi Sveti Duh. Pruili su uvjerljivo objanjenje mnogih pojava u koje ovjeanstvo vjeruje ve stoljeima, a za koje dosada nije bilo vrstih dokaza i primjerenog objanjenja: od djelovanja alternativne medicine i molitve do ivota poslije smrti. U odreenom smislu, mogli bismo rei da su nam dali znanost o religiji. Njihovo vienje je - za razliku od newtonowskog ili darwinovskog pogleda - ivotu vratilo vrijednost. Njihove nove ideje, sa svojim implikacijama reda i nadzora, mogle bi nas ovlastiti. ovjek vie nije tek sluajan proizvod prirode. Na svijet je osmiljen i temelji se na jedinstvu, a svatko u njem ima svoje mjesto i vanu ulogu. Nai postupci i misli zaista nisu nevani - tovie, kljuni su za stvaranje naega svijeta. ovjek nije vie odvojen od drugog ovjeka. Ne radi se vie o 'nama' i 'njima'. Vie nismo na rubu naeg svemira - kao vanjski promatrai koji gledaju prema unutra. Sada moemo opet zauzeti mjesto koje nam pripada, u sreditu naeg svijeta. Ove ideje su doekane kao izdajnike, a znanstvenici koji su ih zagovarali u mnogim su se sluajevima morali boriti protiv dobro utvrenog i neprijateljski nastrojenog establimenta. Njihova istraivanja trajala su trideset godina, uglavnom nepriznata i potisnuta, ali ne zato to su bila nekvalitetna. Svi ti znanstvenici izveli su besprijekorne pokuse, a dolazili su iz najuglednijih ustanova: sveuilita Princeton i Stanford te vrhunskih instituta u Njemakoj i Francuskoj. Meutim, svojim su pokusima ugrozili brojne doktrine koje se smatraju svetima budui da predstavljaju samu jezgru suvremene znanosti. Njihove nove zamisli nisu se uklopile u prevladavajui znanstveni pogled po kojemu je svijet tek stroj. Kada bi priznali te nove zamisli morali bi se odrei mnogoega od onoga u to vjeruje suvremena znanost i morali bi, u neku ruku, krenuti od samog poetka. Stara garda to nije eljela. Nove se ideje nisu slagale s uvrijee-

UVOD Nova revolucija

nim pogledom na svijet i stoga su morale biti pogrene. No, prekasno je. Revolucija je nezaustavljiva. Znanstvenici predstavljeni u ovoj knjizi samo su neki izabrani pioniri, manji dio veeg pokreta.5 Njihovim stopama idu mnogi drugi koji provode eksperimente, osporavaju i modificiraju njihova stajalita; ukratko, djeluju kao i svi pravi istraivai. Priznata znanost, koja sada odbacuje te informacije jer se navodno ne uklapaju u znanstveni pogled na svijet, prije ili kasnije morat e uskladiti svoje nazore s novim podacima. Vrijeme je da Newtona i Descartesa postavimo na pravo mjesto, kao proroke povijesnog pogleda koji je nadmaen. Znanost je proces razumijevanja svijeta i nas samih, a ne niz za sva vremena zacementiranih pravila; kad se uvodi novo esto je potrebno odbaciti staro. Polje je pria o ovoj revoluciji koja je u tijeku. Kao i mnoge revolucije, zapoela je s malim aritima pobune u kojima se okupila snaga i pokretaka sila pojedinaca - proboj na jednom podruju, otkrie na nekom drugom - a ne s jednim velikim pokretom reforme. Premda su ti istraivai upoznati s radom svojih kolega, to su mukarci i ene u laboratoriju koji esto nemaju posebne elje da se pri eksperimentima uputaju i u razmiljanja o svim moguim implikacijama svojih spoznaja, ili nemaju uvijek dovoljno vremena da ih postave u kontekst drugih, najnovijih znanstvenih dokaza. Svi ti znanstvenici uputili su se na istraivako putovanje i svatko od njih otkrio je svoj komadi kopna, no nitko nije bio dovoljno hrabar da ga proglasi kontinentom. Polje je jedan od prvih pokuaja da se sva ta razliita istraivanja povezu u jednu kohezivnu cjelinu. Ova knjiga takoer daje znanstvenu potvrdu podrujima koja su dosada u velikoj mjeri bila u domeni religije, mistike, alternativne medicine i novodobnih spekulacija. Premda je cjelokupni materijal ove knjige utemeljen na vrstim injenicama znanstvenih eksperimenata, povremeno sam se, uz pomo pojedinih znanstvenika, morala upustiti u spekulaciju o nainu na koji je sve to povezano. Zato elim naglasiti da je ova teorija - kao to bi se rado izrazio dekan emeritus princetonskog sveuilita Robert Jahn - jo u radu. Neke od dokaza znanstvenih eksperimenata koje smo predstavili u Polju neovisne skupine jo nisu ponovile. Kao i svaka nova ideja koja se jo oblikuje, i Polje je tek rani pokuaj da se pojedinana otkria poveu u koherentan model iji dijelovi e u budunosti svakako biti popunjeni.

UVOD Nova revolucija

Takoer, prisjetimo se poznate izreke koja kae da se ispravnu ideju nikada ne moe definitivno dokazati. Najvie to znanost moe postii je da opovrgne pogrene ideje. Mnogi su ve pokuali diskreditirati predstavljene nove zamisli koje su rezultat kvalitetnih eksperimenata dobrih znanstvenika, no dosada u tome jo nitko nije uspio. Dokle god otkria ovih znanstvenika netko ne ospori ili pobolja - ona su valjana. Ova knjiga napisana je za laike i da bi neke prilino sloene ideje uinila zanimljivim, esto sam morala upotrebljavati metafore koje predstavljaju samo grubu priblinost istine. Tu i tamo e radikalno nove zamisli od itatelja zahtijevati poveanu panju i ne mogu obeati da e tivo uvijek biti lagano. Brojni koncepti su prilino teki jer smo naviknuti na newtonowski i kartezijanski nain razmiljanja po kojem je sve odvojeno i cjelovito. Na kraju, vano je naglasiti da nita od napisanog nije moje otkrie. Ja sama nisam znanstvenica; novinarka sam i povremeno interpretatorica. Pljesak zasluuju veinom nepoznati mukarci i ene u laboratorijima koji su otkrili i shvatili izuzetnost u uobiajenim, svakodnevnim stvarima. esto ni sami nisu bili svjesni da su tijekom svojeg rada postali traitelji u fizici nemoguega.
Lynne McTaggart

London, srpanj 2001.

PRVI DIO Svemir u rezonanciji

Sada znam da nismo u Kanzasu. Dorothy, arobnjak iz Oza

PRVO POGLAVLJE Svjetlost u tami

ONO TO JE doivio Ed Mitchell moda je bilo posljedica besteinskog stanja ili pak dezorijentiranosti svih njegovih osjetila. Putovao je prema kui koja je u tom trenutku bila udaljena nekih 400.000 kilometara, negdje na povrini oblacima prekrivenog modro-bijelog polumjeseca koji se s vremena na vrijeme ukazivao kroz trokutasti prozor u upravljakom modulu Appola 14. Prije dva dana postao je esti ovjek koji je sletio na Mjesec. Putovanje je bilo pravi trijumf: prvo slijetanje na Mjesec sa svrhom znanstvenih istraivanja. O tome je svjedoilo etrdeset kilograma uzoraka kamenja i tla u spremitu letjelice. Ed i njegov zapovjednik Alan Shepard nisu doli do vrha prastarog, dvjesto i pedeset metara visokog Stoastog kratera, no preostale stavke s rasporeda objeenog o njihova zapea, koji je detaljno odreivao gotovo svaku minutu njihovog dvodnevnog putovanja, bile su metodino odreene. Ono to nisu dovoljno dobro procijenili bio je uinak tog pustog svijeta na ovjekova osjetila - svijeta s malom silom gravitacije i bez atmosfere koja bi filtrirala otre obrise. U pranjavo-sivom krajoliku koji se prostirao dokle pogled see, bez smjerokaza kao to je drvee ili telefonske ice - ustvari bez iega drugog osim Antaresa -lunarnog modula nalik kukcu - svaka percepcija prostora, razmjera i udaljenosti bila je zastraujue iskrivljena. Ed je bio zapanjen kada je otkrio da su sve navigacijske toke, koje su pomno oznaili na fo tografijama visoke rezolucije, bile na barem dvaput veoj udaljenosti nego to je oekivao. Bilo je to kao da su se on i Alan tijekom puto vanja kroz svemir smanjili jer su malene izboine i brazde, kakvima su im se inile na fotografijama, sada narasle na visinu od dva metra i vie. Ne samo da su osjeali kako su se smanjili, nego su bili i laki no ikada prije. Uslijed slabog djelovanja gravitacije Ed je iskusio neobinu lakou, te je unato velikoj teini i glomaznosti svojega nezgrapnog svemirskog odijela pri svakom koraku imao osjeaj

kao da pliva. Iskrivljenoj percepciji doprinosilo je i Sunce koje je u tom svijetu bez zraka isto i nepatvoreno. Na sunevoj svjetlosti koja je zasljepljivala ak i za relativno hladnog jutra, prije no to se temperatura povisila do maksimuma od oko sto i trideset stupnjeva Celzija, krateri, orijentiri, tlo i zemlja - ak i samo nebo - boli su oi svojom apsolutnom bistrinom. Za um naviknut na meki filtar Zemljine atmosfere, otre sjene i promjenljive boje kriljasto sivog tla kao da su se urotile u nakani da zavaravaju vid. Ed i Alan nisu bili svjesni da su od ruba Stoastog kratera bili udaljeni svega osamnaest i pol metara, odnosno deset sekundi, te su se okrenuli, uvjereni da nee na vrijeme stii do njega za Eda je to bilo gorko razoaranje jer je jako elio pogledati u taj otvor promjera tristo i trideset metara usred Mjeseeve visoravni. Njihove oi nisu bile u stanju interpretirati takvo hiper-vienje. Nije bilo nikakvog ivota, no nita nije bilo skriveno od pogleda i svemu je manjkalo suptilnosti. Svaki je pogled zasljepljivao oko bljetavim kontrastima i sjenkama. Vidio je, u odreenom smislu, i jasnije i mutnije nego ikad dotada. Raspored astronauta bio je tako ispunjen aktivnostima da nije bilo vremena za razmiljanje, uenje ili za bilo koju misao koja bi bila izvan okvira njihove misije. Otili su u svemir, dalje nego ijedan ovjek prije njih, no bili su svjesni da amerike porezne obveznike kotaju dvjesto tisua dolara na minutu, i stoga su osjeali odgovornost da neprestano pogledavaju na sat i odrauju pojedinane zadatke koje je Houston predvidio u njihovom prepunjenom rasporedu. Tek nakon to se lunarni modul ponovno spojio s upravljakim modulom i zapoeo svoje putovanje natrag prema Zemlji, Ed je uspio svui svemirsko odijelo, uprljano zemljom s Mjeseca, prilei u svojim dugim donjim hlaama, te pokuati nekako srediti svoju frustraciju i zbrku u mislima. Kittyhawk se polako, kao pile na ranju, okretao oko svoje osi, kako bi se termalni uinci jednakomjerno rasporedili po svim stranama svemirskog broda; a dok se polagano vrtio, Zemlja se, kao maleni polumjesec u tami zvjezdane noi, periodiki pomaljala kroz prozor. Iz te toke gledita, dok se pogled na Zemlju izmjenjivao s pogledom na ostatak Sunevog sustava, nebo nije bilo samo iznad, kao to ga uobiajeno vidimo, nego je za astronaute postalo cjelovit entitet koji je obavijao Zemlju sa svih strana. I tada je, gledajui kroz prozor, Ed doivio najneobiniji osjeaj u

svom ivotu: osjeaj povezanosti, kao da su svi planeti i svi ljudi sve vrijeme povezani nekom nevidljivom mreom. Od velianstvenosti trenutka skoro je prestao disati. Iako je i dalje okretao i pritiskao dugmad, imao je osjeaj odvojenosti od tijela, kao da navigaciju obavlja netko drugi. Osjeao je prisutnost ogromnog polja energije koje od poetka vremena povezuje sve ljude, njihove namjere i misli, kao i sve ive i neive oblike materije. Imao je osjeaj da svakim inom i milju utjee na ostatak svemira, te da svaki dogaaj u svemiru isto tako utjee na njega. Vrijeme je bilo samo umjetna tvorevina. Spoznao je da ne postoje ni sluajnost ni individualna ljudska namjera. Prirodna inteligencija koja djeluje milijardama godina, koja je stvorila i molekule njegovog bia bila je odgovorna i za njegovo sadanje putovanje. To nije bilo samo intelektualno promiljanje nego izuzetno dubok osjeaj, kao da se kroz prozor fiziki proirio do najudaljenijih dijelova svemira. Ed nije ugledao Boje oblije; nije se tu radilo o klasinom vjerskom iskustvu. To je prije bilo duhovno prosvjetljenje ili otkrie vieg smisla koje istone religije opisuju kao 'ekstaza jedinstva'. Na neki nain, Ed Mitchell je u tom trenutku otkrio i osjetio Energiju. Kriomice je pogledao Alana i Stua Roosa, treeg astronauta u Apollu 14, ne bi li otkrio proivljavaju li i oni neto slino. Kada su prvi puta stupili iz Antaresa na Mjeseevu ravnicu Fra Mauro, Alan veteran iz prvog amerikog putovanja u svemir koji je obino bio vrlo hladnokrvan i nije troio vrijeme na razglabanje o mistinim idejama - je pogledao prema gore i zaplakao pri pogledu na Zemlju, tako nemogue lijepu na bezranom nebu. No sada se inilo da Alan i Stu mehaniki obavljaju svoje poslove, te je stoga Ed radije zadrao za sebe ono to je sam doivio kao trenutak istine. U svemirskom programu uvijek su ga smatrali pomalo udnim, a sa etrdeset i jednom godinom, iako je bio mlai od Sheparda, bio je jedan od starijih lanova Apolla. Meutim, svoju je ulogu uvijek vrlo dobro igrao, s izgledom tipinog Amerikanca sa Srednjeg zapada, crvene kose, irokog lica te sa zategnutim govorom karakteristinim za pilota na komercijalnim linijama. Drugi su ga smatrali intelektualcem: bio je jedini meu njima koji je istovremeno bio i doktor znanosti i pokusni pilot. I nain na koji je doao u svemirski program bio je neuobiajen. Mislio je da e ako doktorira astrofiziku na MIT-u biti nezamjenjiv, i tako je promiljeno zacrtao

svoj put prema NASA-i; tek kasnije mu je palo na pamet da e ga prije primiti ako dodatno povea broj sati letenja koje je stekao u prekomorskim zemljama. Bez obzira na to, Ed nije bio eprtlja to se tie letenja. Kao i svi drugi momci i on je sudjelovao u leteem cirkusu Chucka Yeagera u pustinji Mojave, u kojem su sa zrakoplovima inili nevjerojatne stvari za koje nisu ovi bili predvieni. Neko je vrijeme ak bio njihov instruktor. Pa ipak, sebe je radije vidio kao istraivaa nego kao pokusnog pilota; sam je sebe doivljavao kao neku vrstu modernog traitelja istine. Privlanost koju je osjeao za znanost uvijek se kosila s gorljivim baptistikim fundamentalizmom iz njegove mladosti. Kao da nije bilo sluajno to to je odrastao u Roswellu u Novom Meksiku gdje je navodno dolo do prvog susreta s vanzemaljcima - na udaljenosti od svega kilometar i pol od doma Roberta Goddarda, oca amerike raketne znanosti, i samo nekoliko kilometara preko planina od mjesta prvih pokusa s atomskom bombom. U njemu su, meusobno se natjeui za prevlast, koegzistirale i znanost i duhovnost, a sam je udio za tim da se one na neki nain priblie i pomire. Postojalo je jo neto to nije otkrio svojim suputnicima. Kasno uveer, kada su Alan i Stu ve spavali u svojim viseim mreama, Ed je tiho izvukao svoje zabiljeke o pokusu kojega je provodio tijekom cijelog putovanja na Mjesec i natrag. U zadnje je vrijeme pomalo eksperimentirao sa svijeu i vanosjetilnom percepcijom, na to su ga nadahnula djela dr. Josepha B. Rinea, biologa koji je proveo mnoge pokuse o vanosjetilnoj prirodi ovjekove svijesti. Dva njegova najnovija prijatelja bili su lijenici koji su provodili znanstvene pokuse o prirodi svijesti. Zajedno su doli na pomisao da je Edovo putovanje na Mjesec jedinstvena prilika da ispitaju je li ljudska telepatija mogua i na veim udaljenostima od onih pri pokusima koje je u svojem laboratoriju obavio dr. Rhine. etrdeset i pet minuta nakon poetka vremena za spavanje Ed je, kao i u protekla dva dana putovanja na Mjesec, izvukao malu runu svjetiljku te svoju biljenicu s ranije upisanim sluajnim brojevima i odgovarajuim Zenerovim simbolima: kvadratom, krugom, kriem, zvijezdom i parom valovitih linija. Potom se intenzivno usredotoio na njih te metodino, jednog za drugim, poeo "odailjati" svoje izbore kolegama kod kue. Iako je bio krajnje uzbuen zbog tog pokusa, zadrao ga je za sebe. Jednom je pokuao s Alanom porazgovarati o prirodi svijesti, no nije bio istinski blizak sa svojim

efom, a ujedno to i nije bila tema koja bi druge nadahnjivala kao njega. Neki astronauti su za vrijeme boravka u svemiru mislili na Boga i svi lanovi svemirskog programa su znali da trae neto novo u nainu djelovanja svemira. No da su Alan i Stu znali da alje svoje misli ljudima na Zemlji, smatrali bi ga jo veim udakom. Ed je okonao svoj noni pokus kojega e ponoviti sljedee veeri. Meutim, nakon onoga to mu se ranije dogodilo, inilo mu se da to vie i nije potrebno; sada je imao svoje unutarnje uvjerenje da je to istina. Ljudski umovi meusobno su povezani, a jednako tako povezani su sa svim drugim na ovom svijetu i na svim drugim svjetovima. Njegovo intuitivno 'ja' to je prihvatilo, no za znanstvenika u njemu to nije bilo dovoljno. Sljedeih dvadeset i pet godina u znanosti je traio odgovor na pitanje o tome to mu se dogodilo u svemiru. Edgar Mitchell sigurno je stigao kui. S putovanjem na Mjesec nije se moglo usporeivati nijedno drugo fiziko istraivanje na Zemlji. Kada su u sljedee tri godine zbog nedostatka sredstava otkazali zadnja tri leta na Mjesec, napustio je NASA-u, i tek tada je za njega zapoelo pravo putovanje. Istraivanje unutranjeg svemira pokazalo se beskrajno duljim i teim od slijetanja na Mjesec ili traenja Stoastog kratera. Njegov mali pokus s vanosjetilnom percepcijom bio je uspjean, to znai da je uspostavio jedan oblik komunikacije koji prkosi svakoj logici. Kada su usporedili podatke koje je Ed sakupio za vrijeme devetodnevnog putovanja s podacima njegovih estoro kolega, pokazalo se da je njihova podudarnost znaajna, s vjerojatnou od jedan naprama tri tisue da se radi o sluajnosti.2 Ti rezultati bili su u suglasju s tisuama slinih pokusa koje su na Zemlji, u razdoblju od nekoliko godina, obavili Rhine i njegovi suradnici. Iskustvo prosvjetljenja koje je Edgar Mitchell doivio u svemiru prouzroilo je brojne napukline u njegovom sustavu vjerovanja. Ono to ga je najvie smetalo glede iskustva koje je imao u svemiru bilo je trenutno znanstveno tumaenje biologije, a posebice svijesti, koje mu se inilo nevjerojatno ograniavajuim. Unato svim spoznajama o prirodi svemira do kojih je doao za vrijeme studija kvantne fizike na MIT-u, imao je dojam da je biologija zaglavila u pogledu na svijet, u pogledu starom etiristo godina. Bioloki model jo se uvijek temeljio na klasinom newtonovskom pogledu na

materiju i energiju po kojem se zasebna kruta tijela predvidljivo kreu u praznom prostoru, te na kartezijanskom pogledu na tijelo kao odvojenom od due, odnosno uma. Takvi pogledi ni u emu odgovarajue ne odraavaju veliku kompleksnost ovjeka i njegova odnosa sa svijetom, a posebno ne s njegovom svijeu; ljudsko bie i njegove dijelove jo uvijek, u svakom pogledu, promatraju kao mehanizam. Veina biolokih objanjenja velikih tajni ivota cjelinu pokuava razumjeti na nain da je cijepa na sve manje i manje mikroskopske dijelove. Tijela navodno uzimaju oblik kakav uzimaju zbog genetskih zapisa, sinteze proteina i slijepe mutacije. Neurobiolozi su tada tvrdili da je svijest locirana u modanoj kori, te da je rezultat jednostavnog mijeanja kemikalija i modanih stanica. Kemikalije proizvode televizijsku sliku u naem mozgu, a kemikalije su odgovorne i za 'ono' to tu sliku promatra.3 Poznajemo svijet radi sloenosti vlastite mainerije. Moderna biologija ne vjeruje u svijet koji je u svojoj konanici nedjeljiv. Kroz svoj rad o kvantnoj fizici na MIT-u, Ed Mitchell je saznao da je na subatomskoj razini newtonowski, odnosno klasini pogled na fiziku - po kojem se sve odvija na udobno predvidiv nain - davno zamijenjen neodreenijim i neureenim kvantnim teorijama, prema kojima svemir i nain na koji djeluje nisu tako jednoznano ureeni kako su znanstvenici dotada smatrali. Materiju i njezinu najosnovniju razinu nije mogue razdijeliti na neovisne jedinke, tovie nije ju mogue ak ni potpuno opisati. Subatomske estice nisu vrsti maleni predmeti, slini biljarskim kuglama, nego vibrirajui i neodreeni svenjevi energije koje ne moemo tono izmjeriti ili razumjeti. U stvarnosti, one kao da su izofrene jer se ponekad ponaaju kao estice, kao stvrdnuta tvar ograniena na mali prostor, ponekad kao val, koji se ponaa kao vibrirajua i rasprenija tvar koja je rairena na irokom podruju prostora i vremena, a ponekad kao val i estica istovremeno. Kvantne estice su takoer sveprisutne. Na primjer, ini se da elektroni, kada prelaze iz jednog energetskog stanja u drugo, istovremeno isprobavaju sve mogue nove orbitale; poput kupca nekretnina koji pokuava istovremeno ivjeti u svim kuama u etvrti prije no to izabere onu u kojoj e se naposljetku skrasiti. I - nita nije sigurno. Ne postoje definitivne lokacije, ve samo vjerojatnost da e, na nrimjer, elektron biti na odreenom mjestu. Na toj razini

stvarnosti nita nije zajameno; znanstvenici moraju biti zadovoljni samo mogunou da pretpostavljaju to je najvjerojatnije. Najvie to se moe izraunati je vjerojatnost, odnosno izgled da ete, kada izvrite odreeno mjerenje, u odreenom vremenskom intervalu dobiti odreeni rezultat. Uzrono-posljedine veze na subatomskoj razini vie ne vrijede. Atomi koji izgledaju stabilno mogu iznenada i bez vidljivog uzroka doivjeti neki unutarnji raskol; elektroni pak mogu bez razloga izabrati da prijeu iz jednog energetskog stanja u drugo. Kada su kvantni fiziari materiju pogledali iz velike blizine, vidjeli su da to vie i nije materija, da to nije jedinstvena vrsta tvar koju moete dodirnuti ili opisati, nego da je to mnotvo tentativnih subjekata koji svi istovremeno paradiraju uokolo. Na najosnovnijoj razini materije svijet sa svojim odnosima nije statian i odreen ve nesiguran i nepredvidiv, stanje istog potencijala i beskonanih mogunosti. Znanstvenici su uzeli u obzir univerzalnu povezanost u svemiru, no iskljuivo u kvantnom svijetu, drugim rijeima, samo na podruju neivoga. Kvantni su fiziari u subatomskom svijetu otkrili neobinu osobinu koju su nazvali nelokalnost. To je sposobnost kvantnog entiteta, na primjer elektrona, da na proizvoljnoj udaljenosti trenutno djeluje na neku drugu kvantnu esticu, a bez bilo kakve meusobne razmjene sile ili energije. Kvantne estice koje su jednom bile u vezi oito zadravaju meusobnu povezanost ak i nakon odvajanja, tako da djelatnost jedne uvijek utjee na drugu bez obzira na to koliko su se udaljile. Allbert Einstein je to svojstvo omalovaavajue nazvao fantomskim djelovanjem na daljinu i, premda je tu pojavu od 1982. godine definitivno dokazalo nekoliko fiziara, ona je bila jedan od glavnih razloga za njegovo nepovjerenje prema kvantnoj mehanici. Nelokalnost je potresla same temelje fizike. Na materiju se vie nije moglo gledati kao na neto odvojeno. Neki se dogaaj u zamjetljivom prostoru moe dogoditi bez zamjetljivog uzroka. Einsteinov temeljni aksiom bio je pogrean: na odreenoj razini materije stvari mogu putovati bre od svjetlosti. Subatomske estice same za sebe nemaju smisla; moemo ih razumjeti samo kroz njihove odnose. Svijet je na svojoj najosnovnijoj razini sloena mrea meusobno zavisnih, zauvijek nedjeljivih odnosa. Vjerojatno najvaniji sadraj tog meusobno povezanog svemira jest iva svijest koja ga opaa. U klasinoj fizici eksperimentator

je odvojeni entitet, tihi promatra iza stakla koji pokuava razumjeti svemir, a svemir se ponaa po svojim pravilima, bez obzira promatramo li ga ili ne. U kvantnoj je fizici, meutim, otkriveno da se bilo koja kvantna estica iz stanja svih mogunosti - onog trenutka kad ju mi ponemo promatrati ili mjeriti - materijalizira u odreeni entitet. Kako bi objasnili tu neobinu pojavu, kvantni su fiziari pretpostavili da izmeu promatraa i promatranog objekta postoji participativan odnos tj. da su te estice bile vjerojatno postojee u vremenu i prostoru samo do trenutka kada smo ih zasmetali, te ih promatranjem i mjerenjem prisilili u odreeno stanje slino zgunjavanju elatine. To zapanjujue otkrie otvorilo je i posve nov pogled na prirodu stvarnosti time to je ukazalo na to da svijest promatraa uzrokuje nastanak promatranog objekta. Nita u svemiru ne postoji, kao stvarna 'stvar', neovisno od nae percepcije. Svake minute svakoga dana stvaramo svoj svijet. Edu se najparadoksalnijom inila tvrdnja fiziara da tapovi i kamenje podlijeu drukijim fizikim zakonima od atomskih estica koje su unutar njih, da postoji jedno pravilo za maleno i drugo za veliko, jedno pravilo za ivo a drugo za neivo. Klasini zakoni nedvojbeno su upotrebljivi za opis osnovnih svojstava gibanja, za objanjenje kako na kostur dri tijelo uspravnim, kako plua diu, kako srce kuca i kako miii nose veliku teinu. I brojni tjelesni procesi kao to su jedenje, probava, spavanje i spolne funkcije zaista se ravnaju po fizikim zakonima. No klasina fizika i biologija ne mogu zadovoljavajue odgovoriti na najosnovnija pitanja. Na prvom mjestu - kako mislimo; zato se tjelesne stanice organiziraju na odreeni nain; koliko molekularnih procesa se odvija takorei trenutno; zato se unato jednakim genima i bjelanevinama ruke razvijaju kao ruke, a noge kao noge; zato ljudi obolijevaju od raka; kako tjelesni ustroj moe udesno izlijeiti samoga sebe; pa ak i to je znanje, odnosno kako to da znamo ono to znamo? Znanstvenici mogu do najsitnijeg detalja razumjeti kako funkcioniraju vijci, matice, utori i kotai, ali ne znaju nita o sili koja stroj stavlja u pogon. Premda poznaju i najmanje mehanike dijelove tijela, jo su uvijek u neznanju kad je rije o najosnovnijim tajnama ivota. Ukoliko je tono da zakoni kvantne mehanike vrijede i za makrokozmos, a ne samo za subatomski svijet, te i za biologiju, a ne samo za svijet materije, tada je itava paradigma bioloke znanosti

pogrena, odnosno nepotpuna. Kako su kvantni teoretiari s vremenom poboljali Newtonove zakone, tako su i Heisenberg i Einstein moda bili u krivu, ili su barem samo djelomino bili u pravu. Kada bi kvantnu teoriju ire primijenili u biologiji ovjeka bismo promatrali vie kao sloenu mreu energetskih polja koja su u dinaminoj interakciji s kemijom naih staninih sustava. U tom svjetlu svijet bi bio jedna vrsta matrice nerazdjeljivih uzajamnih odnosa, upravo kao to ga je Ed doivio u svemiru. Shvatio je da standardna biologija oito nema objanjenja za ureujue naelo - ovjekovu svijest. Ed je poeo gutati knjige o vjerskim iskustvima, istonoj filozofiji i o malobrojnim znanstvenim dokazima o prirodi svijesti. Zapoeo je prva istraivanja s nekoliko znanstvenika sa Stanforda, utemeljio je Institut noetikih znanosti (Institute of Noetic Sciences), neprofitnu organizaciju za financiranje istraivanja takve vrste, te je poeo sabirati znanstvena istraivanja o svijesti za potrebe svoje knjige. Uskoro nije ni o emu drugom ni mislio ni govorio, a zbog njegove opsjednutosti tim pitanjima u to se vrijeme raspao i njegov brak. Edgarovo djelo moda nije zapalilo revolucionarni plamen, no sigurno ga je potaknulo. Na prestinim sveuilitima diljem cijelog svijeta nastajale su male grupe tihog otpora newtonowskom i darwinowskom pogledu na svijet, dualizmu u fizici i trenutnom pogledu na ovjekovu percepciju. U svojoj potrazi Ed je uspostavio veze s izvrsnim znanstvenicima s brojnih uglednih sveuilita kao to su Yale, Berkeley, Pronceton i Edinburgh, ija se otkria jednostavno nisu podudarala s dosadanjim spoznajama. Ti znanstvenici, za razliku od Edgara, do novog pogleda na svijet nisu doli zahvaljujui duhovnom otkrivenju. U svojem su radu jednostavno naletjeli na rezultate koji se nikako nisu slagali s priznatom znanstvenom teorijom, i koliko god su se trudili da ih postave u ustaljene okvire - a u mnogim sluajevima to su iskreno eljeli - u tome nikako nisu uspijevali. Veina tih znanstvenika do svojih je zakljuaka dola sluajno te su, poput ovjeka koji je izaao iz vlaka na pogrenoj postaji, ocijenili da im ne preostaje nita drugo nego da se prihvate istraivanja novog podruja. Pravi istraiva nastavlja s istraivanjem ak i kada ga ono odvede na mjesto koje u poetku nije namjeravao posjetiti. Najvanija odlika svih tih znanstvenika bila je jednostavna spremnost da privremeno odloe svoje nepovjerenje i ostanu otvoreni za pravo otkrie, ak i kada je to znailo da e morati prkositi postoje-

em redu stvari, otuiti se od kolega ili se izloiti cenzuri te riskirati propast vlastite karijere. Tko danas eli biti revolucionar u znanosti mora biti spreman suoiti se s profesionalnim samoubojstvom. Premda znanost naizgled potie eksperimentalnu slobodu, cjelokupna njezina struktura - zajedno s vrlo natjecateljskim sustavom financiranja poduprtim sustavom objavljivanja i recenziranja meu kolegama znanstvenicima - u velikoj je mjeri ovisna o pojedincima koji se podreuju priznatom znanstvenom pogledu na svijet. Cijeli je sustav podeen na nain da ne podrava istinske inovacije, ve potie strukovnjake prvenstveno na eksperimente koji potvruju ve postojee teorije i pomau razviti tehnologiju za industriju.5 Svi koji su radili na tim pokusima imali su osjeaj da su na pragu neega to e preobraziti nae cjelokupno razumijevanje stvarnosti i ovjeka, no tada su to bili samo istraivai-pioniri bez kompasa. Brojni znanstvenici koji su djelovali nezavisno jedan od drugoga svaki za sebe su otkrili po jedan dio cijele slagalice. Meu njima nije bilo zajednikog jezika jer je ono to su otkrili jeziku upravo prkosilo. Unato tome, kada je Mitchell s njima uspostavio kontakte njihov odvojeni rad poeo se sjedinjavati u alternativnu teoriju evolucije ovjekove svijesti i dinamike svih ivih stvari. Ona je nudila najbolje izglede za oblikovanje jedinstvenog pogleda na svijet koji se ne temelji samo na teoriji, nego na pravim eksperimentima i matematikim jednadbama. Edov glavni zadatak bio je da meusobno upoznaje znanstvenike, financira dio njihovih istraivanja, te koristi svoj status nacionalnog heroja za predstavljanje njihovog rada javnosti, uvjeravajui ih na taj nain da nisu sami. Cjelokupni se rad kretao prema jednoj toki - ovjekovo 'ja' ima polje utjecaja na svijet i obrnuto. Imali su jo jednu zajedniku toku: svi obavljeni pokusi bili su smrtonosni udarac za postojee znanstvene teorije.

DRUGO POGLAVLJE More svjetlosti

2. MORE SVJETLOSTI

BILL CHURCH OSTAO je bez goriva. U normalnim okolnostima to mu ne bi pokvarilo cijeli dan, no 1973. godine, za vrijeme prve naftne krize u SAD-u, benzin ste mogli natoiti samo svakog drugog dana, a to je ovisilo o dvije stvari: zadnjoj brojci na registarskim ploicama vaeg automobila i danu u tjednu. Ako je zadnja brojka bila neparna, mogli ste toiti ponedjeljkom, srijedom i petkom; za parne brojeve bili su rezervirani utorci, etvrtci i subote; a nedjelja je bila dan odmora, bez goriva. Bili je imao neparnu brojku, a bio je utorak. Bez obzira na vanost sastanka koji ga je ekao, zapeo je kod kue kao talac OPEC-a i aice vlastodraca sa Srednjeg istoka. ak i da se broj na njegovim registarskim ploicama poklopio s danom u tjednu, jo uvijek bi mu trebalo priblino dva sata, koliko je trajalo ekanje u kolonama koje su se u cik-cak formi ovijale oko uglova brojnih etvrti. Pod uvjetom da uope pronae benzinsku postaju koja je otvorena. Prije dvije godine, kada je goriva jo bilo na pretek, mogli su poslati Edgara Mitchella na Mjesec i natrag, no sada su morali zatvoriti polovicu benzinskih postaja u dravi. Predsjednik Nixon nedavno se obratio naciji, pozivajui sve Amerikance da kod kue smanje termostate, da se voze zajedno, u manje automobila, i da ne troe vie od etrdeset litara benzina tjedno. Poduzeima su naloili da rasvjetu u radnim prostorima smanje za polovicu te da ugase svjetla u veama i skladitima. Washington je pruio primjer za to te su lampice na nacionalnoj Boinoj jelci postavljenoj na travnjaku ispred Bijele kue bile ugaene. Sita i samozadovoljna nacija, navikla na veliku potronju kako energije tako i cheesburgera, bila je potresena jer je prvi put bila primorana pritegnuti pojas. Kruile su glasine da e se racionalizirati ak i tiskanje knjiga. Pet godina kasnije Jimmy Carter je izjavio da je to razdoblje za ameriki moral bilo jednako stanju rata, i to je osjeala veina sredovjenih Amerikanaca koji gorivo nisu morali tedjeti jo od Drugog svjetskog rata.

2. MORE SVJETLOSTI

Bill je odjurio natrag u kuu i zgrabio telefon da se potui Halu Puthoffu. Hal, strunjak za lasersku fiziku, Billu je esto sluio kao znanstveni alter ego. Mora postojati neki bolji nain. - zavapio je Bili frustrirano u slualicu. Hal se sloio da je dolo vrijeme da zaponemo traiti alternative fosilnom gorivu za prijevoz; neto to nije ugljen, drvo ili atomska energiju. No, to nam je jo dostupno? - rekao je Bill. Hal je pribiljeio sve trenutne mogunosti: fotovoltaiku (upotrebu sunevih elija), gorive elije, vodene baterije (pokuaj da se vodik iz vode u stanici pretvori u elektrinu energiju), pa vjetar, otpadne produkte pa ak i metan, no nijedan od tih energetskih izvora, ukljuujui i one najegzotinije, nije bio dovoljno robustan, odnosno realan. Bill i Hal sloili su se da je u stvari potreban jedan potpuno novi izvor - jeftin, neogranien, moda jo neotkriven izvor energije. Njihovi razgovori esto bi skrenuli u takav spekulativni smjer. Hal je uglavnom volio nove, avangardne tehnologije; to su bile vie futuristike, to su ga snanije privlaile. Bio je vie izumitelj nego obian fiziar; ve s trideset i pet godina patentirao je podesivi infracrveni laser. U velikoj je mjeri bio samouk i sam se kolovao, nakon to mu je kao mlaem maloljetniku umro otac. Diplomirao je na Sveuilitu Florida 1958., godinu dana nakon polijetanja Sputnika 1, a punoljetan je postao u vrijeme Kennedyjeve administracije. Kao i mnoge mlade ljude njegove generacije, i njega je osvojila Kennedyjeva sredinja metafora o Sjedinjenim Dravama koje se uputaju u nova, neistraena podruja. U godinama amerikog svemirskog programa, pa ak i nakon to je program zbog smanjenog zanimanja i premalo novaca zastao, Hal je zadrao skromni idealizam o svojem radu i sredinjoj ulozi koju znanost ima za budunost ovjeanstva. vrsto je vjerovao da je znanost ta koja pokree civilizaciju prema naprijed. Bio je nizak i vrst momak s gustom, valovitom kestenastom kosom; pomalo je sliio na glumca Mickeya Rooneya, no iza flegmatine i skromne vanjtine vrio je unutarnji ivot neukalupljenog razmiljanja i to ako mogunosti. Na prvi pogled teko da je izgledao kao avangardni znanstvenik. Usprkos tome, u sebi je gajio iskreno uvjerenje da je pionirski znanstveni rad kljuan za budunost naeg planeta jer ljudima moe pruiti nadahnue za uenje i ekonomski rast. Volio

2. MORE SVJETLOSTI

je takoer povremeno izai iz laboratorija i pokuati svoje fizike teorije primijeniti u stvarnom ivotu. Bill Church mogao je postati uspjean poslovni ovjek, no bio je idealist, kao i Hal, i vjerovao je da znanost pomae razvoju civilizacije. Bio je kao skromni Medici Hala Da Vincija. Svoju znanstvenu karijeru prekinuo je kada su ga pozvali da preuzme obiteljsko poduzee, Church's Fried Chicken, teksaki odgovor Kentucky Fried Chickenu. Tvrtku je vodio deset godina, a nedavno se odluio prodati ju. Zaradio je dovoljno i sada mu se prohtjelo ostvariti svoje mladenake snove, no bez izobrazbe to je mogao ostvariti iskljuivo preko nekog drugog. Svog savrenog dvojnika pronaao je u Halu, nadarenom fiziaru i istraivau znanstvenih podruja koja se obinim znanstvenicima ne ine vrijedna prouavanja. U rujnu 1982. godine Bili je Halu u znak poetka njihove suradnje darovao zlatni sat na kojemu je pisalo Geniju Ledenjaku poklanja Snijeg. Simbolika je bila u tome to je Hal tihi inovator, a Bill je snijeg koji s uvijek novim izazovima neprestano pada na Halla. Postoji jedan golemi izvor energije o kojem jo nismo govorili. rekao je Hal. Pojasnio je da svaki kvantni fiziar dobro poznaje polje nulte toke. Kvantna mehanika dokazala je da vakuum odnosno nitavilo u stvarnosti ne postoji. Navodna potpuna praznina koja bi trebala postojati u svemiru - iz kojega je izuzeta sva tvar i energija - te u prostoru izmeu zvijezda u subatomskom je smislu pravi mravinjak aktivnosti. Po naelu neodreenosti, koje je razvio Werner Heisenberg, jedan od zaetnika kvantne teorije, nijedna estica nikada potpuno ne miruje nego je u neprestanom gibanju zbog osnovnog stanja polja energije koje je u neprestanoj interakciji sa svom subatomskom materijom. To znai da je temeljna supstancija svemira more kvantnih polja koju nije mogue eliminirati pomou nijednog poznatog zakona fizike. Na navodno stabilni, statini svemir u stvari je kipui vrtlog subatomskih estica koje se u hipu pojavljuju i nestaju. Iako je Heisenbergovo naelo najpoznatije po tome to se odnosi na neodreenost pri mjerenju fizikih svojstava subatomskog svijeta, ono ima jo jedan aspekt: kod subatomskih estica ne moemo istovremeno znati i kolika je njihova energija i koliki im je ivotni vijek, te zbog toga vrijedi da za subatomski dogaaj u vrlo malom vremenskom periodu ne moemo odrediti koliinu njegove energije. Einsteinove

2. MORE SVJETLOSTI

teorije i njegova slavna jednadba E=mc2 - u kojoj je energija razmjerna masi - u velikoj su mjeri uzrok da sve elementarne estice meusobno utjeu jedna na drugu tako da izmjenjuju energiju s drugim kvantnim esticama, koje se prividno pojavljuju iz neega te se u trenutku uzajamno udruuju i unitavaju - u 1O-23 sekunde, da budemo precizni - ime prouzrokuju sluajne fluktuacije energije bez vidljivog uzroka. Nestalne estice koje nastaju u tom zbijenom trenutku poznate su kao virtualne estice. Od pravih estica razlikuju se po tome to postoje samo u trenutku te izmjene - neodreenom vremenu koje doputa naelo neodreenosti. Hal je taj proces rado usporeivao s prtanjem vodene praine u podnoju vodopada. Taj subatomski tango zaista je vrlo kratak, no subatomska zbivanja u cijelom svemiru sabiru se u ogromnu energiju koja je vea od cjelokupne energije u svoj materiji svijeta. Polje nulte toke (kako fiziari nazivaju vakuum) tako se naziva jer su fluktuacije u tom polju primjetne i pri temperaturi od apsolutne nule, najniem moguem energetskom stanju u kojem vie nema nijedne tvari, i u kojem navodno nema vie niega to bi prouzrokovalo bilo kakvo gibanje. Energija nulte toke je energija u maksimalno praznom prostoru pri najmanjoj moguoj energiji, od koje se vie nimalo energije ne moe oduzeti; to je najblie koliko se gibanje subatomske tvari moe pribliiti nitici.2 No, prema naelu neodreenosti, zbog izmjene virtualnih estica uvijek je prisutno jo poneto rezidualnog vibriranja. Fiziari tu trenju, zato to je uvijek prisutna, uglavnom otpisuju. Veina fiziara u fizikim jednadbama obino oduzima problematinu energiju nulte toke; taj postupak naziva se renormalizacija.3 Prema njihovoj teoriji energija nulte toke je uvijek prisutna i zato nita ne mijenja, a budui da nita ne mijenja, moemo ju zanemariti.4 Hal se ve nekoliko godina zanimao za polje nulte toke, jo od kada je u fizikalnoj knjinici sluajno naletio na znanstvene rasprave koje je napisao Timothy Boyer sa City Universityja u New Yorku. Boyer je pokazao da klasina fizika - ako u nju ukljuimo postojanje kontinuirane, sluajne energije polja nulte toke - moe objasniti mnoge neobine pojave iz kvantne teorije.5 Ukoliko je Boyer imao pravo, tada za objanjavanje svemira ne trebamo dvije vrste fizike: klasinu newtonsku i kvantnu. Sve pojave u kvantnom prostoru moemo objasniti pomou klasine fizike, samo moramo u nju ukljuiti polje nulte toke.

2. MORE SVJETLOSTI

to je vie Hal razmiljao o tome, to je vie raslo njegovo uvjerenje da Polje odgovara svim kriterijima koje je traio: bilo je besplatno, bilo je neogranieno i nita ga nije oneiavalo. Upravo bi polje nulte energije moglo predstavljati ogroman, jo neiskoriten izvor energije. Kada bismo imali pristup tom izvoru, rekao je Billu, pomou njega bismo mogli pokretati ak i svemirske brodove. Billu se ideja svidjela i ponudio se da financira uvodna istraivanja. Na kraju krajeva, prije toga financirao je i lue Halove projekte. Za Hala je u odreenom smislu to bio ba pravi trenutak jer je s trideset i est godina nekako ostao visjeti u zraku. Rastavio se od prve ene i upravo je iziao udbenik iz kvantne elektronike kojega je napisao s jo jednim autorom. Prije pet godina je na Stanfordu stekao doktorat iz elektrotehnike na temu lasera. Kad mu je teoretiziranje poelo dosaivati, postao je istraiva za lasere na istraivakom institutu Stanford Research Institute (SRI), gigantskoj istraivakoj trnici koja je u to vrijeme bila u sklopu Sveuilita Stanford. Sam SRI je praktiki bio golemo sveuilite meusobno povezanih pravokutnih, kvadratnih i u obliku slova Z oblikovanih trokatnih zgrada od crvene cigle koje su se skrivale u sanjivom kutku parka Menlo, stisnutog izmeu sjemenita St. Patrick i grada krovova u panjolskom stilu koji su predstavljali samo stanfordsko Sveuilite. Tada je SRI bio drugi najvei trust mozgova na svijetu i u njemu je svatko mogao istraivati doslovce bilo to, samo je trebao pronai mecenu za svoja istraivanja. Hal je nekoliko godina posvetio itanju znanstvene literature i izradi nekoliko osnovnih izrauna. Zanimali su ga novi, fundamentalniji pogledi na vakuum i opu relativnost. Premda je po prirodi bio suzdran, morao se truditi da ostane u isto intelektualnim okvirima i povremeno nije mogao svoje misli sprijeiti da ustro krenu prema naprijed. ak i u tim prvim danima istraivanja znao je da je naiao na neto to je od izuzetnog znaaja za fiziku. Radilo se o nevjerojatno vanom napretku, moda ak i nainu za primjenu kvantne fizike u makrokozmosu, moda posve novu znanost. Bilo je to vanije od lasera i svega drugog to je do tada radio. Unato skromnosti, pomalo se osjeao kao Einstein kada je otkrio relativnost. Tek je s vremenom shvatio do ega je u stvari doao: bio je na pragu otkria da je nova fizika subatomskog svijeta najvjerojatnije pogrena, odnosno u najboljem sluaju potrebita temeljite revizije.

2. MORE SVJETLOSTI

Halovo otkrie u odreenom smislu uope nije bilo otkrie nego stanje koje fiziari jo od 1926. uzimaju zdravo za gotovo, i koje odbacuju kao nebitno. Za kvantnog fiziara to je smetnja koju treba ukloniti i zanemariti. Za vjeru ili mistiku to je znanost koja dokazuje udesno. Kvantni izrauni govore da ovjek i njegov svemir ive i diu u pravom moru gibanja, u kvantnom moru svjetlosti. Heisenberg, koji je 1927. godine razvio naelo neodreenosti, tvrdio je da zbog fluktuacija koje su inherentne u prirodi nije mogue istovremeno poznavati sva svojstva neke estice, primjerice njezino mjesto u prostoru i moment sile. Energetsku razinu bilo koje poznate estice ne moemo tono odrediti budui da se neprestano mijenja. Dio tog naela takoer pretpostavlja da nijednu subatomsku esticu nije mogue dovesti u stanje potpunog mirovanja, jer e uvijek posjedovati siuna rezidualna gibanja. Znanstvenici ve dugo znaju da te fluktuacije odgovaraju nepravilnim umovima mikrovalnih prijemnika i elektronikih krugova, te da tako ograniavaju visinu do koje moemo pojaati signale. ak i fluorescentna neonska svjetla rade na principu fluktuacija u vakuumu. Zamislimo da moemo uzeti nabijenu subatomsku esticu i privrstiti je na malenu oprugu bez trenja (kao to fiziari rado ine kako bi izveli svoje jednadbe). estica bi morala neko vrijeme poskakivati gore-dolje, a kad bi dosegla temperaturu apsolutne nule morala bi se potpuno zaustaviti. Meutim, fiziari nakon Heisenberga otkrili su da energija u polju nulte toke i dalje djeluje na esticu koja se zbog toga nikada ne zaustavi, nego se neprestano kree na opruzi.6 Aristotel je bio jedan od prvih koji je tvrdio - unato protivljenju svojih suvremenika koji su vjerovali u prazan prostor - da je prostor u stvari plenum, pozadinski temelj ispunjen stvarima. Sredinom devetnaestog stoljea znanstvenik Michael Faraday u vezi s elektrinom strujom i magnetizmom uveo je koncept polja; bio je uvjeren da najvaniji aspekt energije nije njezin izvor, nego prostor oko nje, te utjecaj koji preko neke sile provode jedan na drugoga.7 Prema njemu, atom nije nekakva malena i vrsta biljarska kugla, nego maksimalno koncentrirano sredite sile koje se iri u prostor. Polje je matriks odnosno medij koji povezuje dvije ili vie toki u prostoru, obino preko neke sile, kao to je gravitacija ili elektromagnetizam. Djelovanje sile esto vidimo kao valovitost u polju. Elektromagnetsko polje, upotrijebimo li samo jedan primjer, nije nita drugo nego zdrueno elektrino i magnetsko polje koje

2. MORE SVJETLOSTI

brzinom svjetlosti alje valove energije. Elektrino i magnetsko polje stvara se oko svakog elektrinog naboja koji, najjednostavnije reeno, predstavlja suviak ili pomanjkanje elektrona. I elektrino i magnetsko polje imaju dva pola, negativni i pozitivni, koji privlae odnosno odbijaju druge nabijene estice, ovisno o tome jesu li naboji suprotni (jedan pozitivan i jedan negativan) ili jednaki (oba pozitivna ili oba negativna). Polje je podruje u prostoru u kojem moemo primijetiti taj naboj i njegove uinke. Pojam elektromagnetskog polja je vrlo prikladna apstrakcija koju su izmislili znanstvenici (te ga predstavili kao silnice s odreenim smjerom i oblikom) kako bi pokuali objasniti iznenaujue djelovanje elektrine struje i magnetizma te njihovu sposobnost da utjeu na predmete na daljinu - i, teoretski, do u beskonanost iako u meuprostoru nema nikakve primjetljive tvari ili materije. Jednostavno reeno, polje je podruje utjecaja. Dva istraivaa su ga slikovito opisala rijeima: Svaki put kada koristite va toster, polja oko njega uznemire, ma koliko slabano to bilo, nabijene estice u najudaljenijim galaksijama.8 James Clark Maxwell je prvi pretpostavio da je prostor eter elektromagnetske svjetlosti; ta predodba prevladavala je sve dok ju 1881. godine (te est godina kasnije u suradnji s amerikim profesorom kemije Edwardom Morleyem), u pokusu sa svjetlou koji je pokazao da u masi etera nema nikakve tvari, nije pobio fiziar poljskog porijekla Albert Michelson.9 Einstein je takoer mislio da je prostor ista praznina, sve dok njegove vlastite ideje, koje je s vremenom razvio u opu teoriju relativnosti, nisu pokazale da prostor zaista sadri plenum aktivnosti. No, tek su 1911. godine s pokusom Maxa Plancka, jednog od otaca kvantne fizike, fiziari uvidjeli da prazan prostor upravo prti od aktivnosti. Kvantna polja u kvantnom svijetu ne povezuju sile, nego izmjena energije koja se neprestano, u dinamikom uzorku, preraspodjeljuje. Ta stalna izmjena je imanentno svojstvo estica, tako da ni stvarne estice nisu nita drugo do malena vozila energije koja se nakratko pojavljuju, a onda ponovno nestaju u bazinom polju. Prema teoriji kvantnog polja, pojedinani entitet je prolazan i bestjelesan. estice nije mogue odvojiti od praznoga prostora oko njih. ak je i Einstein priznao da je sama materija izuzetno intenzivna, to je u odreenom smislu smetnja savrenoj sluajnosti, i da je jedina fundamentalna stvarnost bazini entitet - samo polje.10

2. MORE SVJETLOSTI

Fluktuacije u atomskom svijetu razlog su da energija neprestano prolazi naprijed i nazad, kao loptica u stolnom tenisu. Ta energetska razmjena je poput posudbe pedeset lipa; ako posudi nekome pedeset lipa, bit e za pedeset lipa siromaniji, a on za pedeset lipa bogatiji, a kada ti vrati pedeset lipa, uloge se mijenjaju. Takva emisija i resorpcija virtualnih estica ne odvija se samo kod fotona i elektrona nego kod svih kvantnih estica u svemiru. Polje nulte toke je skladite svih polja, svih osnovnih energetskih stanja i svih virtualnih estica: polje polja. Pri svakoj razmjeni svake virtualne estice otputa se energija. Energija nulte toke pri svakoj pojedinoj razmjeni u elektromagnetskom polju je nepojmljivo malena: polovica vrijednosti fotona. Meutim, ukoliko saberemo sve razliite estice u svemiru koje se neprekidno pojavljuju i nestaju, dobili smo ogroman, neiscrpan izvor energije jednak koncentriranoj energiji u atomskoj jezgri ili jo vei od nje; dok sve te estice diskretno postoje u pozadini praznoga prostora oko nas kao neka sveproimajua, energijom nabijena svemirska kulisa. Izraunato je da ukupna energija polja nulte toke premauje svu energiju u materiji za faktor 1040, to odgovara jedinici sa etrdeset nula.11 Kao to je jednom to opisao veliki fiziar Richard Feynman, elei nekako prispodobiti tu veliinu: Energija u jednom jedinom kubinom metru prostora bila bi dovoljna da uzavru svi oceani na Zemlji.12 Polje nulte toke sadravalo je dvije mogunosti koje Halu nisu dale mira. Jasno, bio je to pravi sveti Gral na podruju energetskih istraivanja. Kada bismo na neki nain dobili pristup tom polju, mogli bismo iz njega proizvoljno crpiti energiju, ne samo za gorivo na Zemlji, nego i za svemirske letove na udaljene zvijezde. Trenutno bi za putovanje do najblie zvijezde trebali raketu koja bi, da bi mogla nositi potrebno gorivo, trebala biti velika kao Sunce. More temeljne energije impliciralo je i neto vie. Postojanje polja nulte toke pretpostavlja da je cjelokupna tvar u svemiru povezana s valovima koji se ire kroz vrijeme i prostor i mogu se iriti do u beskonanost, povezujui pojedinane dijelove svemira sa svim ostalim dijelovima. Koncept Polja lako bi mogao pruiti znanstveno objanjenje za mnoge metafizike ideje, kao to je na primjer kinesko vjerovanje u ivotnu silu ili chi koja je u starim spisima opisana kao neto to je slino energetskom polju. Na Polje bi se mogla odnositi i prva izjava

2. MORE SVJETLOSTI

Boga u Starom zavjetu: Neka bude svjetlost, iz koje je bila stvorena tvar.13 Hal je s vremenom napisao znanstvenu raspravu koju je objavio u Physical Review-u, jednom od najprestinijih asopisa za fiziku u svijetu, u kojoj je pokazao da stabilno stanje materije samo svoje postojanje duguje toj dinaminoj izmjeni energija izmeu subatomskih estica i potpornog polja nulte toke.14 U kvantnoj se teoriji fiziari neprestano bore s problemom zato su atomi stabilni. To su pitanje - bilo u laboratoriju ili matematiki - uvijek rjeavali s vodikovim atomom. Vodik je za analizu najjednostavniji atom u svemiru budui da ima samo jedan elektron i jedan proton. Kvantne znanstvenike muilo je pitanje zato elektron krui oko protona kao planet oko Sunca. Stabilnu krunicu planeta u Sunevom sustavu omoguava sila tee, no u atomskom svijetu elektroni koji se gibaju, koji nose naboj, ne bi smjeli biti stabilni kao planeti, nego bi se s vremenom morali izraiti ili iscrpsti svoju energiju, te u spirali prodrijeti u jezgru, pri emu bi se raspala cjelokupna atomska struktura predmeta. Danski fiziar Niels Bohr, jo jedan utemeljitelj kvantne fizike, taj je problem rijeio izjavivi da ga on ne doputa.15 Pojasnio je kako elektron emitira energiju samo kada preskoi iz jedne orbitale u drugu te da orbitale, da bi dolo do emisije fotonske svjetlosti, moraju imati odreenu razliku u energiji. Bohr je sroio vlastiti zakon koji, naime, kae da energija ne postoji, zabranjena je, ja zabranjujem elektronu da se raspadne. Taj postulat i njegove pretpostavke vodile su do daljnjih pretpostavki po kojima materija i energija istovremeno posjeduju i svojstva valovitosti i osobine estica, radi ega elektroni ostaju na mjestu i u odreenim orbitalama; to je naposljetku dovelo do kvantne mehanike. U najmanju ruku, Bohr nije matematiki pogrijeio kada je predvidio tu razliku u energetskim razinama.16 Meutim, rad Timothyja Boyera, kojega je Hal kasnije usavrio, pokazao je da, uzmemo li u obzir polje nulte toke, uope ne trebamo Bohrov postulat. Matematiki je dokazao da elektroni neprestano gube i onda od polja nulte toke ponovno dobivaju energiju i dinamiki uravnoteeni ostaju na tono pravoj orbitali. Elektroni dobivaju potrebnu energiju za kruenje oko jezgre i ne zaustavljaju se, jer napajaju se preko povezanosti s fluktuacijama u praznom prostoru. Drugim rijeima, polje nulte toke je uzrok za stabilnost

2. MORE SVJETLOSTI

vodikovog atoma, a posljedino i za stabilnost cjelokupne materije. Ako prekinemo tok energije nulte toke, pokazao je Hal, sruila bi se cjelokupna atomska struktura.17 Hal je pomou fizikalnih izrauna takoer dokazao da fluktuacije valova polja nulte toke prouzrokuju gibanje subatomskih estica te da, s druge strane, cjelokupno gibanje svih estica u svemiru generira polje nulte toke; kao neka vrsta feedback petlje u svemiru koja samu sebe generira.18 Hala je to podsjealo na maku koja lovi vlastiti rep.19 U jednom znanstvenom lanku zapisao je: ...interakcija polje nulte toke je bazino, stabilno vakuumsko stanje najnie toke u kojem daljnja interakcija tog polja, na bazi dinamine ravnotee, jednostavno reproducira postojee stanje.20 To implicira, kae Hal, neku vrstu osnovnog stanja svemira koje neprestano samo sebe regeneriran21 te ostaje konstantno, osim u sluaju kada ga neto uznemiri. To znai i da smo preko valova divovskih dimenzija u polju nulte toke doslovno povezani sa cjelokupnom materijom svemira, sve do njegovih najudaljenijih kutaka.22 Slino valovima na moru ili nabiranju povrine jezera, i na subatomskoj razini valove prepoznajemo kao privremene oscilacije koje se kreu kroz svoj medij, u ovom sluaju polje nulte toke. Ta titranja predstavlja klasina sinusoida - poloeno slovo 'S' - slina uetu za preskakanje kada ga na oba kraja dre dvije osobe i vijugaju njime gore-dolje. Amplituda vala jednaka je polovici visine krivulje od vrha do dola vala, a valna duljina ili ciklus je potpuni titraj, odnosno udaljenost izmeu dva susjedna vrha ili dola. Frekvencija je broj ciklusa u sekundi i obino je izraavamo u hercima; jedan herc jednak je jednom ciklusu u sekundi. Elektrina mrea u Europi ima frekvenciju od 50 herca ili ciklusa u sekundi, a u SAD-u ona iznosi 60 herca. Mobilni telefoni djeluju na frekvencijama od 900 ili 1800 megaherca. Izraz faza u fizici oznaava toku koju val dosegne na svom titrajnom putu. Dva vala su u fazi kada su oba istovremeno na valnom vrhu odnosno dolu, ak i ako imaju razliitu frekvenciju i amplitudu. Kada dou u fazu, to znai da su se sinkronizirali.

2. MORE SVJETLOSTI

Jedno od najvanijih svojstava valova je to da mogu kodirati i prenositi informacije. Kada su dva vala u fazi i preklapaju se, to se struno naziva interferencija, zajednika amplituda oba vala vea je od njihovih pojedinanih amplituda. Signal se tada ojaa i prouzroi konstruktivnu interferenciju, proces utiskivanja ili razmjene informacija. S druge strane, destruktivna interferencija je neutraliziranje dvaju valova, kada je jedan na vrhu a drugi na valnom dolu. Kada se jednom sudare, oba vala sadre informacije, u obliku energetskog kodiranja, jedan o drugom. U interferencijskim uzorcima neprestano se skupljaju informacije i valovi imaju praktiki beskonanu mogunost pohranjivanja podataka. Ako je sva subatomska materija na svijetu u neprestanoj interakciji s tim osnovnim poljem energije koje sve okruuje, to znai da subatomski valovi Polja neprestano utiskuju zapise o oblicima svih stvari. Polje nulte toke -koje je indikator i utiskava svih valnih duina i frekvencija - neka je vrsta snimke svemira za sva vremena, zrcalna slika i zapis svega to je ikada postojalo. U odreenom smislu, vakuum je poetak i kraj svega u svemiru.23 Premda je sva tvar okruena energijom nulte toke koja jednoliko bombardira dotini predmet, bilo je primjera u kojima su znanstvenici zaista mogli izmjeriti smetnje u polju. Jedna takva smetnja zbog polja nulte toke jest Lambov pomak - nazvan po amerikom fiziaru Willisu Lambu - koji je na podlozi vojnog radara razvijen tijekom etrdesetih godina prolog stoljea; pri toj pojavi elektroni se zbog fluktuacija nulte toke malo pomaknu u svojim orbitalama i pri priblino tisuu megaherca prouzroe pomak frekvencije.24 U etrdesetim godinama otkriven je jo jedan primjer smetnje u polju nulte toke, a otkrio ga je nizozemski fiziar Hendrik Casi-mir. On je pokazao da dvije metalne ploe, kada ih vrlo pribliimo, stvaraju privlanost koja ih jo vie meusobno privlai. Kako neke valne duljine nisu zastupljene, naruava se ravnotea u polju to prouzrokuje da je u prostoru izmeu ploa manje energije nego u vanjskom praznom prostoru. Ta vea gustoa energije potiskuje metalne ploe jednu prema drugoj. Jo jedan klasian dokaz postojanja polja nulte toke je van der VVaalsov uinak, takoer nazvan po svojemu otkrivau, nizozemskom fiziaru Johannesu Dideriku van der Waalsu. On je otkrio da sile privlanosti i odbojnosti izmeu atoma i molekula djeluju zbog naina na koji se raspodjeljuje elektrini naboj; naposljetku je

2. MORE SVJETLOSTI

otkriveno da je i tome uzrok lokalna neravnotea u Polju. Zbog tog uinka odreeni se plinovi pretvaraju u tekuine. Isto tako, pokazalo se da je spontana emisija, pri kojoj se atomi iz nepoznatog razloga raspadaju i emitiraju energiju, takoer uinak polja nulte toke. Fiziar Timothy Boyer, iji je lanak prije svih potaknuo Puthoffa, pokazao je da bi se mnoga svojstva subatomske tvari - koja su zbunjivala fiziare i zbog kojih su postavljali udna kvantna pravila - mogla bez muke objasniti klasinom fizikom, pod uvjetom da ona ukljui polje nulte toke. Neodreenost, dualizam valnih estica, fluktuacijsko gibanje estica - sve je to povezano s interakcijom materije i polja nulte toke. Hal se ak poeo pitati ne bi li se na taj nain mogla razloiti i jo uvijek najtajnovitija i najkontraverzannija od svih sila - gravitacija. Za fiziare je gravitacija poput Waterlooa. I najvei fizikalni geniji ostajali su zbunjeni kada su pokuali razraditi naelo za to fundamentalno svojstvo materije i svemira. ak ni Einstein, koji je teinu odlino opisao pomou svoje teorije relativnosti, nije mogao uistinu objasniti odakle ona potjee. Tijekom godina brojni su fiziari, ukljuujui i Einsteina, pokuavali teinu objasniti tako da joj pripiu elektromagnetsku prirodu, da je definiraju kao atomsku silu, ili ak da joj daju vlastiti set kvantnih pravila, no nikome nije uspjelo dokazati svoje teorije. Potom je 1968. godine priznati sovjetski fiziar Andrej Saharov uobiajenu pretpostavku okrenuo naglavake: to ako teina, u stvari, nije interakcija meu predmetima, nego samo uzgredni uinak? Tonije reeno, to ako je teina posljedini uinak polja nulte toke kojega prouzrokuju promjene u polju nastale zbog prisutnosti materije?25 Na razini kvarkova ili elektrona sva materija je u stanju vibriranja to je posljedica njezine interakcije s poljem nulte toke. Jedan od zakona elektrodinamike kae da e fluktuirajua nabijena estica iriti oko sebe polje elektromagnetskog zraenja. To znai da pored primarnog polja nulte toke postoji i more tih sekundarnih polja. Radi tih sekundarnih polja izmeu dvije estice se stvara izvor privlanosti za kojega je Saharov vjerovao da je povezan s teinom.26 Hal je poeo ozbiljno razmiljati o toj teoriji. Ako je Saharov bio u pravu, tada je pogreka fiziara bila u tome to su teinu razmatrali kao samosvojnu pojavu. Umjesto toga, trebali su je gledati kao neku vrstu pritiska. Palo mu je na pamet da je teina moda neka vrsta dalekosenog Casimirovog uinka kod kojeg dva predmeta koja se

2. MORE SVJETLOSTI

meusobno privlae blokiraju neke valove polja nulte toke27, ili je to moda ak dalekosena Van der Waalsova sila, kao privlaenje dva atoma na odreenoj udaljenosti. Pojedinana estica u polju nulte toke pone poigravati zbog svoje interakcije s nultim Poljem; dvije estice ne samo da se tresu same za sebe, nego na njih utjee i polje koje stvaraju druge estice svojim vlastitim vibriranjem. Dakle, polja stvorena iz tih estica, koja predstavljaju djelomini tit oko sveproimajueg polja nulte toke u osnovnom stanju, uzrokuju privlanost koju mi vidimo kao teinu. Saharov je te ideje razvio samo kao hipotezu, a Puthoff je otiao korak dalje i latio se njihove matematike provedbe. Dokazao je da su gravitacijski uinci potpuno usklaeni s gibanjem estica u polju nulte toke, to su Nijemci nazvali zitterbewegung ili drhtavo gibanje.29 Povezivanje teine s energijom nulte toke razrijeilo je mnoge zagonetke koje su ve stoljeima muile fiziare. Tako je, na primjer, pronaen odgovor na pitanje zato je teina slaba i zato se ne moe zatititi (ni polje nulte toke, koje je uvijek prisutno, ne moe se u potpunosti zatititi). Ta veza pojasnila je i injenicu da postoji samo pozitivna, a ne i negativna masa. I naposljetku, teinu je, zajedno s drugim fizikalnim silama kao to su atomska energija i elektromagnetizam, povezala u uvjerljivu jedinstvenu teoriju kakvu su se fiziari oduvijek trsili stvoriti, no jo se nikome dotada nije posreilo. Hal je po objavi svoje teorije o teini dobio uljudan i suzdran pljesak. Premda se nikome nije urilo da ponovi njegove rezultate, uspjeh je bio ve i to to ga nisu ismijali jer je sa svojim lankom u biti poremetio statiku itavog temelja fizike dvadesetog stoljea. Najslavnija tvrdnja kvantne fizike govori da estica istovremeno moe biti i val, osim ako ga promatramo i mjerimo kada se sve njezine tentativne mogunosti kolabiraju u odreeni entitet. U Halovoj teoriji estica je uvijek estica; njezino stanje je samo prividno neodreeno jer je u neprestanoj interakciji s tim osnovnim energetskim poljem. Jo jedno svojstvo elektrona odnosno subatomskih estica koju u kvantnoj teoriji uzimaju zdravo za gotovo je 'nelokalnost' - Einsteinovo fantomsko djelovanje na daljinu. I to svojstvo mogue je objasniti s poljem nulte toke. Hal je to usporedio s dvama ibama zabodenim u pijesak uz rub oceana kojima se upravo pribliava morski val. Kada ne biste znali za val, a obje su ibe zbog njega jedna za drugom pale, mogli biste misliti da je jedna iba na daljinu

2. MORE SVJETLOSTI

djelovala na drugu te imenovati taj uinak nelokalnosti. Meutim, to ako je fluktuacija u polju nulte toke isti pozadinski mehanizam koji djeluje na kvantne estice i zbog kojega jedna estica utjee na drugu?30 Ako je to tono, tada to znai da svaki dio svemira moe istovremeno biti u dodiru sa svim drugim dijelovima. Usporedo s radom u SRI, Hal je postavio mali laboratorij u Pescaderu, na obroncima sjevernokalifornijske obale u kui Kena Shouldersa. Ken je bio sjajan laboratorijski inenjer i njegov stari znanac, i nedavno ga je bio uvjerio da mu pomogne. Zajedno su poeli raditi na podruju tehnologije zgusnutog naboja, sofisticiranoj verziji pokusa koji se moe opisati kao struganje nogama po tepihu nakon kojega vas strese elektrina struja kada dotaknete neki metal. Elektroni se obino meusobno odbijaju i ne ele biti preblizu jedan drugog. Meutim, uzmemo li u obzir polje nulte toke koje na odreenoj toki, kao mala Casimirova sila, pone gurati elektrone na okup, elektronski naboj moe se vrlo zgusnuti. To omoguava izraivanje vrlo malenih elektronskih ureaja. Hal i Ken poeli su izraivati aparatie koji su koristili tu energiju, te su i patentirali svoja otkria. S vremenom su izumili poseban ureaj kojega je bilo mogue nataknuti na kraj potkone igle na rendgenskom aparatu, tako da su lijenici imali mogunost snimati i u siunim pukotinama u tijelu, a potom i visokofrekventni generator signala koji je omoguavao djelovanje iz izvora nita veeg od kreditne kartice. Bili su takoer meu prvima koji su konstruirali televizor s ravnim zaslonom irokim kao slika na zidu. Svi njihovi patenti bili su prihvaeni s objanjenjem da je temeljni izvor energije najvjerojatnije zraenje vakuumskoga kontinuuma nulte toke.31 Halovi i Kenovi pronalasci doivjeli su neoekivanu reklamu kada je Pentagon, koji ocjenjuje nove tehnologije po vanosti za dravu, na popisu u National Critical Issue tehnologiju zgusnutih naboja - kako su se u to vrijeme nazivala istraivanja u vezi s poljem nulte toke - postavio na tree mjesto, odmah iza nevidljivih bombardera i optikih raunala. Sljedee je godine tehnologija zgusnutih naboja ve bila na drugom mjestu. Ocjenjivaka skupina Interagency Technological Assessment Group bila je uvjerena da je Hal na tragu neega to je od vanosti i za nacionalni interes, te da se aeronautika moe dalje razvijati samo ukoliko se energija bude mogla crpiti iz vakuuma.

2. MORE SVJETLOSTI

Kada je amerika Vlada preporuila njihov rad, Puthoff i Shoulders mogli su birati izmeu pojedinih poduzea koja su bila spremna financirati njihova istraivanja. Naposljetku su se 1989. godine odluili za Boeing koji se zanimao za njihov maleni radarski ureaj i elio financirati njegov razvoj u okviru posebnog, velikog projekta. Projekt je nekoliko godina stagnirao, a potom je Boeing izgubio svoja financijska sredstva. Veina drugih kompanija zahtijevala je potpuno razvijen prototip prije no to bi pristali financirati projekt. Hal je tada odluio osnovati svoje vlastito poduzee u kojem e razvijati svoj rendgenski ureaj. Bio je ve na pola puta do osnivanja kada je shvatio da bi to za njega bilo samo nepotrebno skretanje s puta. Moda bi mu i donijelo dobru zaradu, no projekt ga je zanimao samo radi novaca koje bi mogao upotrijebiti za vlastita energetska istraivanja. Izraunao je da bi mu trebalo najmanje deset godina ivota da tvrtku postavi na noge i zapone posao, slino kao to je Billu obiteljska firma oduzela cijelo desetljee. Smatrao je da je mnogo lake potraiti nekoga tko bi bio spreman financirati energetska istraivanja. Hal je tada vrsto odluio da e se potpuno koncentrirati na altruistiki cilj kojega si je postavio na samom poetku i da e na njega usredotoiti cijelu svoju karijeru. Najprije rad, a potom slava i na kraju, ako je uope bude, plaa. Hal je skoro dvadeset godina ekao da i drugi ponove, te proire njegove teorije. Potvrda njegovog rada stigla je putem telefonske poruke ostavljene u tri ujutro, iji bi se sadraj veini fiziara uinio hvalisavim ili ak smijenim. Berni Haisch sreivao je nekoliko posljednjih sitnica u svom uredu tvrtke Lockheed u Palo Altu, spremajui se da iz Kalifornije odleti u Njemaku kamo ga je na znanstveno istraivanje pozvao institut Maxa Plancka u Garchingu. Bernie, koji je u Lockheedu radio kao astrofiziar, se ve veselio to e ostatak ljeta istraivati zvjezdanu emisiju X-zraka i smatrao se sretnikom to mu se ukazala takva mogunost. Bernie je bio neobina mjeavina osobnosti; na poslu je bio formalan i oprezan radnik, a kod kue bi dao oduka svojoj kreativnosti kroz pisanje folk-pjesama. Meutim, u laboratoriju nije upotrebljavao pjesnike hiperbole, a to nije radio ni njegov prijatelj Alfonso Rueda, priznati fiziar i strunjak za primijenjenu matematiku na Kalifornijskom dravnom sveuilitu u Long Beachu, koji mu je sada poslao poruku. Fiziari su pri svom radu tek rijetko kori-

2. MORE SVJETLOSTI

stili smisao za humor, a ovaj je Kolumbijac bio tih i radian ovjek, i nipoto nije bio hvalisavac. Moda je Rueda na taj nain zamiljao alu na tui raun. Poruka ostavljena na Haischovoj telefonskoj sekretarici glasila je: O moj Boe, mislim da sam upravo izveo formulu F=ma. Za svakoga fiziara ova bi izjava bila jednaka tvrdnji da je netko izveo matematiku jednadbu koja dokazuje postojanje Boga. U ovom primjeru Bog je bio Newton, a F=ma prva Boja zapovijed. F=ma je sredinja dogma u fizici koju je Isaac Newton 1687. godine postulirao u svojoj knjizi Principia, svetom pismu klasine fizike, kao temeljnu jednadbu za gibanje. U fizikalnoj teoriji ta je jednadba do te mjere sredinja da ima status postulata, odnosno neega to je zadano; ne neega to je dokazivo, ve neega to se jednostavno prihvaa kao istinito i nikada se ne dokazuje. Sila je jednaka umnoku mase (ili inercije) i akceleracije. Odnosno, ubrzanje pri danoj sili obrnuto je proporcionalno masi. Tromost - tenja predmeta da ostane u stanju mirovanja, te da se teko pokree i teko zaustavlja jednom kada se pokrene - smanjuje nau sposobnost da poveamo brzinu odreenog predmeta. to je vei predmet, to vie sile je potrebno da ga se pokrene. Sila koja je potrebna da loptica preleti tenisko igralite ne bi ni pomaknula nilskog konja. Radi se o tome da taj zakon nitko nije matematiki dokazao. Na njemu je izgraena itava religija. Poslije Newtona svi fiziari su ga prihvatili kao osnovnu pretpostavku te gradili svoje teorije i eksperimente na tom kamenu temeljcu. Newtonov postulat je u biti definirao tromu masu i poloio temelje fizike mehanike u posljednjih tristo godina. Svi znamo da je ispravan, premda ga nitko zapravo nije mogao dokazati.32 A sada je Alfonso Rueda u svojoj telefonskoj poruci tvrdio da je upravo ta jednadba, uz E=mc2 najslavnija u fizici, konani rezultat grozniavog matematikog raunanja s kojim se mnoge mjesece muio do kasno u no. Podrobnosti e Bernieju potom poslati u Njemaku. Iako je bio zadubljen u svoj aeronautiki rad, Bernie je proitao neke lanke Hala Puthoffa te se i sam poeo zanimati za polje nulte toke, prije svega kao izvora energije za svemirska putovanja na velike udaljenosti. Bernija su nadahnuli i fiziari Paul Davies i William Unruh iz University of British Columbia koji su otkrili da pri gibanju kroz vakuum s konstantnom brzinom sve izgleda jednako.

2. MORE SVJETLOSTI

No, im ponete ubrzavati, vakuum iz vae perspektive dok se kreete dobiva izgled mlakog mora toplinskog zraenja. Bernie se poeo pitati je li tromost, kao i to toplinsko zraenje, takoer prouzrokovana ubrzavanjem kroz vakuum.33 Potom je na jednoj konferenciji sreo Ruedu, poznatog fiziara s dobrom podlogom iz vie matematike, i na Bernijevo ustrajno poticanje i nagovaranje, po prirodi izuzetno ustrajni Rueda latio se analize koja je ukljuivala polje nulte toke i idealno njihalo, temeljnu napravu koja se koristila pri rjeavanju mnogih problema klasine fizike. Halov rad o gravitaciji pobudio je njegovo zanimanje te je razmiljao bi li mogla postojati veza izmeu tromosti i polja nulte toke. Uslijedili su mjeseci i mjeseci rada da bi Rueda dovrio izraune. Ustanovio je da e njihalo, kada ga ubrzamo kroz nulto polje, naii na otpor koji je proporcionalan ubrzanju. inilo se kao da su za cijeli svijet upravo uspjeli dokazati zato stoji F=ma. Formula vie nije postojala samo zato to ju je Newton izvolio tako definirati. Ako je Alfonso imao pravo, tada bi jedan od temeljnih aksioma svijeta bio reduciran na postavku koju je mogue izvesti iz elektrodinamike. Nita nije trebalo pretpostavljati. Newtonovu tvrdnju mogli ste dokazati jednostavno, na nain da u obzir uzmete polje nulte toke. Kada je Bernie dobio Ruedine izraune pozvao je Hala Puthoffa s kojim se dogovorio da e raditi zajedno. Bernie je o tome napisao vrlo dug znanstveni lanak kojega je, tek nakon dosta odugovlaenja, u veljai 1994. godine u nepromijenjenom obliku objavio Physical Review, prestini mainstream fizikalni asopis.34 Autori su u lanku pokazali da je tromost, osobina svih predmeta u fizikom svemiru, jednostavno otpor prema ubrzavanju kroz polje nulte toke. U svom lanku napisali su da je tromost, u stvari, takozvana Lorentzova sila: sila koja usporava estice koje se gibaju kroz magnetsko polje. U tom sluaju magnetno je polje komponenta polja nulte toke koja reagira s nabijenim subatomskim esticama. to je vei predmet, vie estica sadri i polje snanije sprjeava njegovo gibanje. To je u osnovi znailo da je fizika tvar, koju nazivamo materija i kojoj su sve fiziari od Newtona pa na dalje pripisivali masu, u stvari - iluzija. Pravo stanje stvari pokazuje da se to bazino more energije protivi ubrzanju tako to vrsto dri subatomske estice predmeta kada god ga elimo pogurnuti. Masa je, u njihovim oima, samo pomono sredstvo, privremena varijabla za openitiji reakcijski uinak kvantnog vakuuma.35

2. MORE SVJETLOSTI

Hal i Bernie su, osim toga, uvidjeli da je njihovo otkrie povezano sa slavnom Einsteinovom formulom E=mc2 koja je uvijek implicirala da se energija, jedan odvojeni fizikalni entitet u svemiru, pretvara u masu, drugi odreeni entitet. Sada su uvidjeli da je odnos mase i energije zapravo u veoj mjeri tvrdnja o energiji kvarkova i elektrona u takozvanoj materiji, koju prouzrokuju interakcije s fluktuacijama u polju nulte toke. U umjerenom, neutralnom jeziku fizike u biti su htjeli rei da materija nije temeljna fizikalna postavka. Einsteinova jednadba bila je jednostavno recept za koliinu energije koja je potrebna da se stvori privid mase. To znai da u stvari ne postoje dva osnovna fizikalna entiteta - neto materijalno i neto nematerijalno - nego samo jedan: energija. Sve u naem svijetu, sve to drimo u rukama, ak i najgui, najtei i najvei predmet, na najosnovnijoj ravni samo je zbir elektrinih naboja koji su u neprestanoj interakciji s bazinim morem elektromagnetskog polja i drugih energetskih polja: neka vrsta elektromagnetne vune sile. Kasnije su zapisali: Masa nije jednaka energiji; masa jest energija.36 Ili, ukoliko odemo korak dalje - masa uope ne postoji. Postoji samo naboj. Poznati pisac znanstvene fantastike Arthur C. Clark kasnije je prorekao da e znanstvenu raspravu Haischa, Ruede i Puthoffa jednom smatrati smjernicom u znanosti37 i u svojoj je knjizi 3001: Posljednja Odiseja zamislio svemirski brod na poseban pogon koji neutralizira silu tromosti, odnosno pogon SHARP to je akronim za Saharov, Haisch, Alfonso Rueda i Puthoff.38 Kao objanjenje zato se odluio ovjekovjeiti njihovu teoriju, Clarke je u svojoj knjizi o njoj napisao sljedee: Obrauje problem koji je tako fundamentalan da ga obino svi uzimaju zdravo za gotovo, samo slegnu ramenima kao da kau: to e, svemir je takav. Meutim, Haisch, Rueda i Puthoff zapitali su se: to nekom predmetu daje masu (ili tromost), tako da trebamo odreenu silu da bi ga pokrenuli, i tono jednaku silu da bi ga vratili u poetno stanje? Njihov provizorni odgovor temelji se na zapanjujuoj i izvan fizikalnih krugova slabo poznatoj injenici da je takozvani prazni prostor u stvari kotao kipuih energija: polje nulte toke... Haisch, Rueda i Puthoff smatraju da su

2. MORE SVJETLOSTI

tromost i teina elektromagnetske pojave koje nastaju kao posljedica interakcije s tim poljem. Sve od Faradaya brojni su fiziari pokuavali teinu povezati s magnetizmom. Mnogi eksperimentatori tvrdili su da im je to polo za rukom, meutim rezultati nijednoga od njih nikada nisu dokazani. Ako bi mogli dokazati teoriju Haischa, Ruede i Puthoffa, to bi otvorilo mogunosti, ma kako udaljene, za izradu antigravitacijskih svemirskih motora, pa ak jo fantastinije mogunosti upravljanja tromou. To bi moglo dovesti do vrlo zanimljivih situacija: ako bi nekoga samo lagano dotaknuli, ta bi osoba trenutano nestala brzinom od vie tisua kilometara na sat, dok se ve djeli sekunde kasnije ne bi odbila o zid sobe. Sva srea da bi prometne nesree bile tako rei nemogue: automobili i putnici mogli bi se i pri najveoj brzini sudariti bez ikakvih posljedica.39 Drugdje je, u jednom lanku o budunosti svemirskih letova, Clarke napisao: Kada bih ja imao glavnu rije u NASA-i ... svojim bi najboljim, najbistrijim i najmlaim (kandidati ne bi smjeli imati vie od dvadeset i pet godina) naloio da si uzmu dovoljno vremena i dobro proue jednadbe Puthoffa i drugih.40 Kasnije su Haisch, Rueda i Daniel Cole iz IBM-a objavili lanak koji je pokazao da je sama struktura svemira rezultat polja nulte toke. Prema njima, vakuum prouzrokuje ubrzavanje estica zbog ega se one sljepljuju u koncentriranu energiju koju nazivamo materija.41 Moglo bi se rei da je ekipa SHARP napravila neto to nije napravio ni sam Einstein.42 Dokazali su jedan od najosnovnijih zakona svemira, te pojasnili jednu od njegovih najveih tajni. Pokazali su da se na polju nulte toke zasnivaju mnoge temeljne fizikalne pojave. Bernie Haisch, kojega je podupirala NASA, ivo se zanimao za novootvorene mogunosti svemirskih letova kada bi s tim bazinim morem energije istovremeno povezali tromost, masu i teinu. I on i Hal dobivali su dotacije za razvijanje izvora energije kojega bi se crpilo iz vakuuma; U Bernijevom primjeru to je bila NASA koja je arko eljela unaprijediti svemirske letove. Kad bi s bilo kojeg mjesta u svemiru mogli crpiti energiju iz polja nulte toke ne bismo trebali nositi gorivo sa sobom, nego bismo jednostavno otplovili u svemir i po potrebi se napajali iz polja

2. MORE SVJETLOSTI

nulte toke koje je kao neka vrsta svemirskog vjetra. Hal Puthoff je u jednoj drugoj raspravi, takoer s Danielom Coleom iz IBM-a, pokazao da u zakonima termodinamike naelno ne postoji nita to bi iskljuivalo mogunost crpljenja energije iz Polja.43 Druga mogunost je da bismo manipuliranjem valovima polja nulte toke mogli postii da ti valovi djeluju kao jednostrana sila i guraju nae vozilo. Bernie je zamiljao da emo jednom u budunosti samo namjestiti svoj vakuumski pretvara (valni transformator) i odvesti se. No, moda bi bilo jo neobinije kada bismo mogli prilagoditi ili iskljuiti tromost; na taj bismo nain bili u mogunosti lansirati raketu s vrlo malo energije, te samo prilagoditi sile koje koe njezino gibanje. Ili bismo pak upotrijebili vrlo brzu raketu i prilagodili tromost astronauta kako ih sila ubrzanja ne bi spljotila. Ako bismo mogli na neki nain iskljuiti gravitaciju, mogli bismo takoer promijeniti teinu rakete, ili pak silu potrebnu za njezino ubrzanje.44 Mogunosti je bezbroj. Meutim, svemirski letovi nisu bili jedini vid energije nulte toke sa skrivenim mogunostima. Hal je jo ranije bio naletio na neka istraivanja o levitaciji. Tadanji cinini pogled na levitiranje drao je da se radi o prevarantskom triku, odnosno haluciniranju vjerskih fanatika. Meutim, brojni ljudi koji su ih pokuali raskrinkati nisu u tome uspjeli. Hal je pronaao izuzetne podatke o tim pojavama. Fiziar u njemu, koji je uvijek morao ralaniti danu situaciju i prouiti pojedinane dijelove - kao to je to inio u mladosti s radiostanicama - govorio mu je da opisi primjera levitacije daju naslutiti da se tu radi o relativistikoj pojavi. Levitacija je kategorizirana kao psihokineza, sposobnost ovjeka da pomie predmete (ili sebe) bez pomoi bilo koje poznate sile. Obraivani primjeri levitacije na koje je naletio Hal u fizikalnom su smislu bili mogui iskljuivo ukoliko su njihovi akteri na neki nain utjecali na gravitaciju. Ako su fluktuacije u vakuumu, koje veina kvantnih fiziara smatra nevanim, zaista neto to bi se moglo po volji upotrebljavati, bilo za automobilsko gorivo ili za pomicanje predmeta s jednostavnim usredotoenjem pozornosti na njih, to bi imalo nesluene posljedice ne samo za gorivo, nego i po sve aspekte naih ivota. To bi moglo biti najblie onome to se u Ratovima zvijezda naziva Sila. U svom profesionalnom radu Hal je pazio da uvijek ostane vrsto unutar okvira konzervativne fizikalne teorije. Unato tome, privatno je poinjao razumijevati metafizike implikacije osnovnog

2. MORE SVJETLOSTI

mora energije. Ako materija nije stabilna, nego je kljuan element u temeljnom ambijentu, moru sluajne energije - razmiljao je - tada bismo to mogli upotrijebiti kao praznu matricu na koju bismo zapisali koherentne uzorke, jer je u polju nulte toke preko kodiranja s valnom interferencijom zapisano sve to se ikada dogodilo na svijetu. Takve informacije mogle bi pojasniti koherentne estice i strukture polja. No, mogla bi postojati i cijela ljestvica drugih moguih informacijskih struktura, na primjer koherentna polja oko ivih organizama, ili moda to djeluje kao ne-biokemijsko sjeanje u svemiru. Moda je te fluktuacije ak mogue na neki nain organizirati jednostavno primjenom volje.45 Clarke je zapisao: Moda to u vrlo malom opsegu ve sada inimo; tako bi naime mogli objasniti brojne anomalne rezultate koje u posljednje vrijeme u eksperimentima iskusnih inenjera daju razliiti pokusni ureaji koji emitiraju vie energije nego to je potroe.46 Hal je, kao i Bernie, na prvom mjestu fiziar koji je svoja promiljanja uvijek drao na uzdama, a kada bi se prepustio trenucima spekulacije postajalo mu je jasno da pred njim nije nita manje nego ujedinjeni koncept svemira po kojem je sve na neki nain povezano i usklaeno s ostatkom svemira. Mogli bismo rei da su informacije utisnute u tom tekuem, nestalnom polju informacija valuta itavog svemira. Polje je dokazivalo da je istinska valuta svemira - sam razlog njegova postojanja - razmjena energije. Ako smo svi povezani preko Polja, mora postojati i nain da se prikljuimo na taj neiscrpan izvor energije, te izvuemo iz njega odreene podatke. Kada bi ljudi bili u stanju crpiti podatke iz tako ogromne banke podataka postalo bi mogue praktiki sve - dakako, ako bi ljudi imali neku vrst kvantne strukture koja bi im dozvoljavala pristup toj banci. I upravo je tu bio kamen spoticanja: trebali bismo tijela koja bi mogla djelovati sukladno zakonima kvantnog svijeta.

TREE POGLAVLJE Svjetlosna bia

3. SVJETLOSNA BIA

FRITZ ALBERT POPP je vjerovao da je otkrio lijek za rak. Bilo je to 1970. godine, jednu godinu prije leta Edgara Mitchella na Mjesec, i teoretski biofiziar na Marburkom sveuilitu u Njemakoj, Popp je pouavao radiologiju, utjecaj elektromagnetskog zraenja na bioloke sustave. Prouavao je benzo(a)piren, policikliki ugljikovodik poznat kao jedan od najsmrtonosnijih kancerogena za ovjeka, i osvjetljavao ga ultraljubiastom svjetlou. Popp se u laboratoriju esto poigravao svjetlou. Od samog poetka svojeg studija na Sveuilitu u Wiirzburgu bio je fasciniran utjecajem elektromagnetnog zraenja na ive sustave. Mnogo puta je uio u kui - a ponekad ak i u istoj sobi - u kojoj je Wilhelm Rontgen sluajno otkrio da zrake odreene frekvencije mogu proizvesti slike vrstih struktura u tijelu. Popp je pokuavao odrediti kakav se uinak postie kada taj smrtonosni spoj stimuliramo ultraljubiastom svjetlou. Otkrio je da benzo(a)piren ima ludo optiko svojstvo. Najprije apsorbira svjetlost, a potom ju pone emitirati na posve drugoj frekvenciji, kao neki tajni agent koji presree neprijateljev komunikacijski signal i ispremijea ga. Ta kemikalija igrala je ulogu pravog mjeaa biolokih frekvencija. Popp je potom isti pokus napravio i na benzo(e)pirenu, isto tako policiklikom ugljikovodiku koji je skoro identian benzo(a)pirenu osim sitne razlike u molekularnoj strukturi. No ta malena razlika u jednom prstenu tog spoja je kljuna jer benzo(e)piren zbog nje nije opasan za ovjeka. Osim toga, kroz tu je kemikaliju svjetlost prolazila neizmijenjena. Popp je razbijao glavu ne bi li otkrio u emu je ta razlika, te se i dalje bavio svjetlou i spojevima. Isti pokus proveo je na jo trideset i sedam kemikalija od kojih su neke bile kancerogene, a neke nisu. Nakon nekog vremena bio je u stanju samo na temelju tog pokusa predvidjeti prouzrokuje li neka tvar rak. Sve kancerogene

3. SVJETLOSNA BIA

tvari primile su ultraljubiastu svjetlost, apsorbirale je i promijenile joj frekvenciju. Ti su spojevi imali jo jedno neobino svojstvo. Svi kancerogeni reagirali su samo sa svjetlou odreene valne duljine - 380 nanometara. Popp jo uvijek nije uspijevao razumjeti zato tvar koja prouzrokuje rak mijenja frekvenciju svjetlosti. Zadubio se u znanstvenu literaturu o ovjekovim biolokim reakcijama i pronaao podatak o pojavi koja se naziva foto-popravak. Iz laboratorijskih pokusa dobro je poznato da, kada neku stanicu bombardiramo ultraljubiastom svjetlou tako da je 99%-tno unitimo, ukljuujui i njezinu DNK, u samo jednom danu moemo gotovo u potpunosti popraviti tetu ukoliko tu stanicu osvjetljavamo istom valnom duljinom vrlo slabog intenziteta. Konvencionalni znanstvenici ni danas ne znaju objasniti ovu pojavu, no nitko ju ne opovrgava. Popp je takoer znao da pacijenti s konom boleu kseroderma pigmentozum na posljetku umiru od raka koe zato to njihov sustav foto-popravaka ne funkcionira i ne popravlja tetu koju nanosi suneva svjetlost. Popp je bio nemalo iznenaen kada je otkrio da je sustav foto-po pravaka najdjelotvorniji upravo pri 380 nanometara - pri valnoj duljini na koju reagiraju i koju zamjenjuju spojevi koji prouzrokuju rak. Tu je Popp napravio logiki skok. Priroda je previe savrena a da bi se tu radilo samo o sluajnoj podudarnosti. Ako karcinogeni reagiraju iskljuivo na toj valnoj duljini, to mora biti na neki nain povezano s foto-popravcima. Ako je to tono, u tijelu mora postojati nekakva svjetlost koja je odgovorna za foto-popravke. Kancerogeni spoj oigledno prouzrokuje rak zato to trajno blokira tu svjetlost i mijenja joj valnu duljinu, i na taj nain sustav foto-popravaka ne moe vie djelovati. Popp je bio duboko potresen tom milju i njezinim implikacijama. Tada je vrsto odluio da e svoj budui rad posvetiti tim istraivanjima. Napisao je opsenu znanstvenu raspravu koju nije gotovo nikome spomenuo i bio je zadovoljan, iako ne i previe iznenaen, kada je urednik prestinog asopisa o raku pristao na to da ju objavi.1 Nekoliko mjeseci prije objavljivanja lanka Popp je bio vrlo nestrpljiv jer se brinuo da njegovu zamisao netko ne ukrade. Ako bi se nepromiljeno otvorio nekom sluajnom sugovorniku, taj bi odmah otiao i patentirao njegovo otkrie. Kada znanstvena zajednica shvati da je otkrio lijek za rak, postat e jedan od najslavnijih

3. SVJETLOSNA BIA

znanstvenika svoga vremena. To je bio njegov pohod u novo znanstveno podruje, to e mu osigurati Nobelovu nagradu. Popp je, uostalom, bio naviknut na razne poasti. Do tog su mu vremena ve bile dodijeljene gotovo sve mogue nagrade na sveuilitu. Dobio je ak i Rontgenovu nagradu za diplomski rad u okviru kojega je izradio mali estini akcelerator. Ta se nagrada, nazvana po Poppovom idolu Wilhelmu Rontgenu, svake godine dodjeljuje najboljem studentu fizike na Sveuilitu u Wiirfzburgu. Popp je u mladosti uio kao opsjednut. Ispite je poloio mnogo prije drugih studenata. Doktorat iz teoretske fizike takoer je zavrio u rekordnom vremenu. I poslijediplomski rad za sveuilinu profesuru, koji njemakim diplomantima obino oduzme barem pet godina, obavio je u malo vie od dvije godine. U trenutku svoga otkria Popp se meu kolegama ve proslavio kao udo od djeteta, ne samo zbog iznimnih sposobnosti nego i zbog pristalog, mladolikog izgleda. Kad je njegova disertacija bila objavljena, Popp je imao trideset i tri godine i bio privlaan izgledom: imao je izraenu eljust, prodoran metalno-plavi pogled pustolova iz Hollywoodskih filmova i djeako lice zbog ega se doimao mnogo mlaim. Iako je njegova supruga bila sedam godina mlaa od njega, ljudi su esto mislili da je starija. I zaista, u njemu su postojale neke karakteristike pustolova: meu kolegama studentima glasio je kao najbolji maevalac na sveuilitu. Tu svoju reputaciju stavljao je na provjeru u brojnim dvobojima, a u jednom od njih zaradio je duboku brazgotinu du lijeve strane glave. Meutim, iza Poppovog vanjskog izgleda i nastupa skrivala se velika ozbiljnost. On je, poput Edgara Mitchella, bio i filozof u istoj mjeri kao i znanstvenik. Jo kao dijete pokuavao je razumjeti svijet, pronai neko openito rjeenje koje bi mogao primijeniti na sve stvari u svojem ivotu. Namjeravao je studirati filozofiju, ali kolski ga je uitelj uvjerio da bi za njega fizika mogla biti primjerenije rjeenje. No, klasina fizika, po kojoj je stvarnost neovisna od promatraa, ostavila ga je krajnje sumnjiavim. Popp je itao Kanta i kao filozof bio je uvjeren da je stvarnost kreacija ivih sustava. Promatra mora imati sredinju ulogu u stvaranju svojega svijeta. Poppa je njegov lanak u pravom smislu rijei proslavio. Heidelberki Deutsche Krebsforschungszentrum (Njemaki Centar za istraivanje raka) pozvao ga je da u okviru osmodnevne konferencije o svim aspektima raka pripremi predavanje za petnaest vodeih

3. SVJETLOSNA BIA

svjetskih specijalista za rak. Govoriti u tako ekskluzivnom drutvu bila je iznimna prigoda koja je takoer poveala njegov ugled na sveuilitu. Doao je na kolokvij u novoj odjei, elegantniji od svih, no njegov govorniki nastup bio je najloiji zato to se muio sa svojim engleskim. U Poppovoj prezentaciji i lanku njegova znanost bila je neoboriva, izuzev jednog detalja: pretpostavljala je da tijelo na neki nain proizvodi slabu svjetlost s valnom duljinom od 380 nanometara. Za istraivae raka taj je podatak bio poput vica. Postoji li doista svjetlost u tijelu, rekli su mu, ne mislite li da bi ju netko negdje za sve ovo vrijeme ve opazio? Jedna jedina istraivaica, fotokemiarka s Instituta Madame Curie koja je prouavala kancerogenu aktivnost molekula bila je uvjerena da je Popp u pravu. Pozvala ga je da joj se pridrui pri njezinom radu u Parizu, no umrla je od raka prije nego to joj se uspio pridruiti. Istraivai raka izazvali su Poppa da im priskrbi dokaz, a on je na to odgovorio protuizazovom: pomognu li mu konstruirati primjerenu opremu, pokazat e im odakle dolazi svjetlost. Nedugo zatim Poppu je doao student Bernhard Ruth i zamolio ga za mentorstvo pri njegovoj doktorskoj disertaciji. Nemam nita protiv, odvratio mu je Popp, samo ako mi moete pokazati da je u tijelu svjetlost. Ruth je smatrao da je Poppov prijedlog apsurdan; jasno je da u tijelu nema svjetlosti. U redu, rekao je Popp, onda mi dokaite da u njemu nema svjetlosti, i doktorat je va. Njihov susret je za Popa bio prava srea jer Ruth je bio sjajan eksperimentalni fiziar. Odmah se primio izrade eksperimentalne opreme koja e jedanput za svagda dokazati da tijelo ne isijava nikakvu svjetlost. Za dvije godine napravio je stroj koji je bio slian velikom rendgenskom detektoru (EMI 9558QA) s ugraenim fotomultiplikatorom pomou kojega je stroj mogao brojiti svjetlost, foton po foton. Ta je naprava jo i danas jedna od najboljih na svojem podruju. Aparat je bio vrlo osjetljiv budui je Popp pretpostavljao da e morati mjeriti krajnje slaba svjetlosna zraenja. Godine 1976. bili su spremni za prvi pokus. Uzgojili su sadnice krastavca, jedne od manje zahtjevnih biljaka, i poloili ih u stroj. Foto-multiplikator je detektirao da sadnice emitiraju fotone, odnosno svjetlosne valove zapanjujue visokog intenziteta. Ruth je bio

3. SVJETLOSNA BIA

krajnje skeptian. To je zacijelo posljedica klorofila, mislio je, a Popp se sloio s njim. Odluili su da e pri sljedeem pokusu, ovaj put s krumpirom, sadnice uzgojiti u tami, tako da onemogue fotosintezu. Unato tome, kad su postavili krumpirove sadnice u foto-multiplikator, instrumenti su zabiljeili jo vei intenzitet svjetlosti.2 Popp je shvatio kako je nemogue da opaeni uinak ima bilo kakve veze s fotosintezom. tovie, ti fotoni u ivim sustavima bili su koherentniji od svega to je dotle vidio. 'Kvantna koherencija' izraz je u kvantnoj fizici koji oznaava sposobnost kvantnih estica da meusobno surauju. Ti subatomski valovi, odnosno estice ne samo da znaju jedan za drugoga, nego su i vrsto meusobno spojeni kao svenjevi zajednikih elektromagnetskih polja, tako da mogu komunicirati kao cjelina. Moemo si ih predoiti kao mnotvo glazbenih vilica koje sve ponu zajedno rezonirati. Kada ti valovi dou u fazu, odnosno kada se sinkroniziraju, ponu djelovati kao jedan jedini gigantski val i jedna jedina subatomska estica. Tada ih praktiki vie ne moemo razluiti. Mnogi neobini kvantni uinci koje primjeujemo u jednom jedinom valu vrijede i za cjelinu. Ako djelujemo na jednoga, istovremeno utjeemo na sve druge. Koherencija uzrokuje komunikaciju. To je poput subatomske telefonske mree. to je bolja koherencija, to je finija telefonska mrea i profinjeniji uzorci subatomskih valova na taj nain imaju svoj telefon. Konani rezultat podsjea na veliki orkestar: svi fotoni sviraju zajedno, no kao pojedinani instrumenti mogu izvoditi svoje individualne dionice. Svejedno, kada sluamo cijeli orkestar, teko razluujemo pojedine instrumente. Jo vie zapanjuje injenica da je Popp u ivom sustavu mogao promatrati najviu moguu razinu kvantnoga reda, odnosno koherencije. Tu koherenciju, nazvanu Bose-Einsteinova kondenzacija, obino opaaju u materijalnim supstancijama kao to su suprafluidi ili supravodii, i to samo u laboratoriju pri vrlo niskim temperaturama od svega nekoliko stupnjeva iznad apsolutne nule, a ne u vruem i neureenom okoliu ivog bia. Popp je poeo razmiljati o svjetlosti u prirodi. Svjetlost je, dakako, u biljkama prisutna kao izvor energije koju koriste tijekom fotosinteze. Kada jedemo biljnu hranu, razmiljao je, zacijelo unosimo fotone i potom ih skladitimo. Recimo, pojedemo obrok brokule. Kada ju probavimo, izmjenom tvari nastaju ugljini dioksid (CO2) i

3. SVJETLOSNA BIA

voda, te preostaje samo u fotosintezi uskladitena suneva svjetlost. CO2 i vodu izluujemo, a svjetlost, odnosno elektromagnetska valovitost, oigledno se uskladiti. Kada fotone unosimo u tijelo, njihova energija se raspri i s vremenom raspodjeli preko cijelog spektra elektromagnetskih frekvencija, od najnie do najvie. Ta energija postaje pokretaka snaga za sve molekule naeg tijela. Fotoni ukljuuju razliite tjelesne procese kao dirigent koji pojedinane instrumente uvodi u zvuk cijelog orkestra. Na razliitim frekvencijama oni obavljaju razliite funkcije. Popp je u svojim pokusima otkrio da molekule u stanicama odgovaraju na odreene frekvencije i da razliiti spektri vibracija od fotona prouzrokuju razliite frekvencije u drugim molekulama naeg tijela. Svjetlosni valovi pruili su odgovor i na pitanje kako tijelo moe obavljati sloene zadatke s vie razliitih tjelesnih dijelova istovremeno, odnosno kako moe obavljati dvije ili vie funkcije odjednom. Te biofotonske emisije, kako ih je nazvao, mogle bi biti savren komunikacijski sustav za prijenos informacija do brojnih stanica po cijelom organizmu. Meutim, jo uvijek je ostalo nerazjanjeno najvanije pitanje - odakle dolaze? Jedan njegov iznimno nadareni student nagovorio ga je da napravi jedan poseban pokus. Poznato je da se etidijev bromid, kada ga pomijeamo s uzorcima DNK, ugura u sredinu osnovnih parova dvostruke spirale i prouzroi da se ona odvije. Student je predloio da nakon toga on i Popp izmjere svjetlost koju isijava uzorak. Popp je utvrdio da to je vea koncentracija etidijevog bromida, to se vie DNK odvija, pri emu su mjerili i sve vei intenzitet svjetlosti. Smanjivanje koncentracije te kemikalije sniavalo je svjetlosnu emisiju.3 Otkrio je takoer da DNK moe isijavati velik opseg frekvencija te da su pojedine frekvencije povezane s razliitim funkcijama. Ako je svjetlost zaista uskladitena u DNK, tada je logino da ona isijava vie svjetlosti kada se odvije. Ta i druga istraivanja Poppu su potvrdila da je DNK jedna od glavnih skladita svjetlosti i jedan od glavnih izvora biofotonskih emisija. DNK moemo usporediti s glavnom glazbenom vilicom u naem tijelu. Kada zazvoni odreenu frekvenciju, slijede je druge pojedinane molekule. Bilo je lako mogue da je nabasao na kariku koja nedostaje u teoriji o DNK pomou koje bi se moda mogao objasniti najudesniji proces u biologiji ovjeka uope - proces kojim iz jedne jedine stanice izraste potpuno razvijen ovjek.

3. SVJETLOSNA BIA

Uobiajeno znanstveno objanjenje govori o kemijskim interakcijama meu molekulama, te njihovoj interakciji s DNK - dvostrukom spiralom s genetskim kodovima koji sadre u sebi nacrt tjelesnih proteina i aminokiselina. Svaka spirala DNK odnosno kromosom - a dvadeset i est parova identinih kromosoma postoji u svakoj od deset milijardi stanica naeg tijela4 - sadri dugi lanac nukleotida ili baza od etiri razliite komponente (adenin, timin, citozin i gvanin) koji su u tijelu svakog pojedinog ovjeka rasporeeni u jedinstvenom poretku. Najvei broj znanstvenika favorizira objanjenje da su nai geni na taj nain programirani te da kolektivnim djelovanjem odreuju oblik tijela, a popularna je i hipoteza neodarvinista Richarda Dawkinsa koji tvrdi da bezobzirni geni, kao ikaki razbojnici, imaju mo stvaranja oblika te da smo mi strojevi za preivljavanje, slijepo programirana vozila za ouvanje sebinih molekula koje zovemo geni.5 Prema toj teoriji, DNK je poput nekog renesansnog ovjeka naeg tijela - u jednoj osobi i arhitekt, i glavni graditelj, i sredinja strojarnica - ije orue za svu tu zapanjujuu djelatnost jest aica kemikalija koje tvore proteine. Suvremena znanstvena teorija govori da DNK na neki nain uspijeva izgraditi tijelo i voditi sve njegove dinamike aktivnosti jednostavno na nain da selektivno ukljuuje i iskljuuje odreene segmente ili gene, iji nukleotidi ili genske upute izabiru pojedine molekule RNK, a one iz opsene abecede aminokiselina izabiru genske rijei koje stvaraju odreene proteine. Ti su proteini navodno sposobni obavljati oba divovska zadatka: izgraditi tijelo, te ukljuiti i iskljuiti sve kemijske procese u stanicama o kojima je, naposljetku, ovisno funkcioniranje tijela. Nema nikakve dvojbe da proteini imaju vrlo znaajnu ulogu u funkcioniranju tijela. Meutim, darvinistima nedostaje objanjenje o tome kako DNK zna kada da to sve orkestrira, te kako kemikalije koje se slijepo zalijeu jedna u drugu djeluju vie ili manje istovremeno. U svakoj stanici svake sekunde prosjeno se odvija oko sto tisua kemijskih reakcija i isti proces se istovremeno odvija u svim tjelesnim stanicama. Svake sekunde dogodi se na milijarde kemijskih reakcija ove ili one vrste. Tempiranje je nevjerojatno precizno; kada bi bilo koji kemijski proces u svim milijunima naih tjelesnih stanica imao samo malen vremenski pomak, za nekoliko bismo sekundi eksplodirali. Problem kojega genetiari openito ostavljaju po

3. SVJETLOSNA BIA

strani glasi: ako DNK djeluje kao upravljaka soba, koji je mehanizam povratnih informacija koji joj omoguava usklaivanje djelatnosti pojedinih gena ili stanica da unisono odravaju sve sustave? Koja kemikalija ili genski proces kae pojedinanim stanicama da izrastu u ruku, a ne u nogu? I koji stanini procesi se dogaaju u kojem vremenu? Kada se oploeno jajace pone dijeliti i stvarati stanice keri, svaka od njih polako preuzima strukturu i funkciju s obzirom na svoju konanu ulogu u tijelu. Svaka ki ima jednake kromosome s jednakim genetskim informacijama, meutim odreene vrste stanica odmah znaju da moraju upotrijebiti druge genetske informacije da bi se ponaale drukije od drugih; odreeni geni dakle moraju znati da je doao red na njih, a ne na ostale gene iz paketa. Nadalje, ti geni na neki nain znaju koliko od svake odreene vrste stanica treba proizvesti na pravom mjestu. Svaka stanica, nadalje, mora poznavati svoje susjede kako bi odredila svoje mjesto u cjelokupnom planu. Za sve to je ve u vrlo ranoj fazi embrionalnoga razvoja, kao i za svako daljnje razdoblje naeg ivota, potrebna vrhunski domiljata metoda sporazumijevanja meu stanicama. Genetiari se slau da je za staninu diferencijaciju kljuno da se stanice ve vrlo rano naue meusobno razlikovati, da na neki nain zapamte da su razliite, te da tu bitnu informaciju prenose sljedeim generacijama stanica. Ako dananje znanstvenike upitate kako stanice mogu sve to obaviti, i jo tako brzo, samo slijeu ramenima. I sam Dawkins je priznao: Kako se tono na taj nain s vremenom razvije dojene pria je koju e embriolozi jo desetljeima, moda i stoljeima, razvijati. No, injenica je da se razvije.6 Znanstvenici su pri tome slini policajcima koji u elji da to prije rijee sluaj uhite najvjerojatnijeg poinitelja tako da se ne bi morali muiti s prikupljanjem dokaza. Podrobnosti njihove apsolutne sigurnosti o tome kako proteini sve to postiu posve sami ostaju sasvim nejasne.7 A o orkestraciji staninih procesa biokemiari se u stvari nikada ni ne pitaju.8 Jedan od najustrajnijih i najglasnijih kritiara takvog pristupa britanski je biolog Rupert Sheldrake koji kae da razvoj oblika nije mogue objasniti iskljuivo aktivacijom gena i proteina, isto kao to kuu ne moemo izgraditi iskljuivo dostavom graevinskog materijala na zemljite. Trenutna teorija o genetici takoer ne objanjava, kae, kako sustav u razvoju moe sam sebe regulirati ili normalno

3. SVJETLOSNA BIA

rasti ak i kada je dio sustava dodan ili odstranjen, kao to ne objanjava ni na koji nain se organizam obnavlja, odnosno zamjenjuje manjkajue ili oteene strukture.9 Tijekom boravka u indijskom aramu, Sheldrake je u trenutku grozniavog nadahnua izradio svoju hipotezu o formativnoj kauzalnosti koja govori da se svi oblici samoorganizirajuih ivih tvari od molekula i organizama do drutva ili cijelih galaksija - oblikuju uz pomo morfnih polja. Ta polja imaju morfnu rezonanciju, zajedniko, odnosno kumulativno sjeanje slinih sustava kroz kulture i vremena; tako ivotinjske i biljne vrste mogu zapamtiti ne samo svoj izgled nego i svoje ponaanje. Rupert Sheldrake terminom morfna polja, kao i drugim izrazima iz vlastitog rjenika opisuje sposobnosti biolokih sustava - od molekula do tijela i drutva - da se sami organiziraju. Morfna rezonancija za njega je naelo utjecanja jednakog na jednako kroz prostor i vrijeme. Ta polja, kojih je vie, po njegovom su miljenju razliita od elektromagnetskih polja jer se proteu kroz mnoge generacije i imaju inherentno sjeanje o pravilnom obliku i formi.10 to vie nauimo, to je drugima lake slijediti nae stope. Sheldrakeova teorija prekrasno je i jednostavno izvedena no, unato tome, kao to i sam priznaje, ne sadri fizikalna objanjenja o nainu na koji se sve te informacije skladite u morfnim poljima.11 Popp je bio uvjeren da je u biofotonskim emisijama pronaao odgovor na pitanje morfogeneze i gestaltbildunga (meustanine komunikacije i koordinacije) koji su mogui samo u holistikom sustavu s jednim glavnim dirigentom. Popp je u svojim pokusima pokazao da su ta slaba svjetlosna isijavanja sposobna orkestrirati cijelim tijelom. Emisije moraju imati malen intenzitet budui da se te komunikacije odvijaju na kvantnoj razini; vei intenziteti mogli bi se osjetiti samo u makrosvijetu. Kada je Popp poeo istraivati to podruje, uvidio je da su prije njega mnogi drugi znanstvenici ve spominjali polje elektromagnetskog zraenja koje na neki nain usmjerava rast staninog tijela. Ruski znanstvenik Aleksandar Gurvi bio je prvi koji je, u dvadesetim godinama prolog stoljea, otkrio mitogenetsko zraenje u korijenju luka. Gurvi je pretpostavio da je za strukturalno formiranje tijela najvjerojatnije odgovorno polje, a ne same kemikalije. Gurviev rad je veim dijelom bio teoretski, no kasniji istraivai su i eksperimen-

3. SVJETLOSNA BIA

talno dokazali da slabo zraenje iz tkiva stimulira stanini rast u susjednim tkivima istog organizma.12 Daljnja rana istraivanja te pojave, koja su u meuvremenu ponovili mnogi znanstvenici, u etrdesetim je godinama obavio neuroanatom Harold S. Burr sa sveuilita Yale koji je prouavao i mjerio elektrina polja oko ivih organizama, konkretno dadevnjaka. Burr je otkrio da dadevnjake ovija energetsko polje koje ima oblik odraslog dadevnjaka; taj je uzorak postojao ak i u neoploenom jajetu.13 Burr je otkrio elektrina polja oko svih vrsta organizama, od plijesni, preko dadevnjaka i aba, do ljudi.14 Pronaao je da su promjene u elektrinim nabojima u meuovisnom odnosu s rastom, spavanjem, regeneracijom, svjetlou, vodom, nevremenima, nastankom raka, pa ak i s mjeseevim mijenama.15 Kada je, na primjer, eksperimentirao sa sadnicama biljaka, otkrio je elektrina polja koja su slina odraslim, razvijenim biljkama. Jo neke od zanimljivih prvih pokusa proveo je na poetku dvadesetih godina i Elmer Lund, istraiva sa sveuilita u Texasu koji je eksperimentirao s hidrama, slatkovodnim ivotinjicama koje imaju do dvanaest glava koje imaju sposobnost regeneracije. Lund je, a kasnije su do toga doli i drugi, otkrio da se s putanjem vrlo slabe struje kroz hidrino tijelo moe upravljati njezinom regeneracijom. Upotrebom struje koja je dovoljno jaka da nadjaa vlastitu elektrinu silu organizma, Lund je mogao prouzroiti da na mjestu gdje bi trebao biti rep izraste glava. Lundove eksperimente kasnije su ponovili i drugi znanstvenici. U pedesetim godinama su G. Marsh i H. W. Beams otkrili da e se pri dovoljno velikim naponima ak i trakavica poeti reorganizirati: glava e se pretvoriti u rep i obrnuto. Druga su istraivanja pokazala da vrlo mlad embrio s odstranjenim ivanim sustavom, kada ga se presadi u zdrav embrio, zapravo moe preivjeti kao sijamski blizanac na leima zdravog embrija. Daljnji pokusi pokazali su da je proces regeneracije ak mogue i obrnuti ako kroz dadevnjakovo tijelo pustimo slabu struju.16 Ortoped Robert O. Becker uglavnom se bavio stimuliranjem i pospjeivanjem regeneracije kod ljudi i ivotinja. Meutim, osim toga je u strunom asopisu Journal of Bone and Joint Surgery objavio brojne pokuse o struji ozljede; u tim eksperimentima se kod dadevnjaka i drugih ivotinja s amputiranim udovima na mjestu badrljka razvila promjena naboja iji napon bi rastao sve dok im ne bi izrastao novi ud.17

3. SVJETLOSNA BIA

Brojni biolozi i fiziari zagovornici su ideje da su za sinkroniziranost pri dijeljenju stanica te razailjanje kromosomskih uputa po tijelu odgovorni zraenje i oscilacijski valovi. Moda najslavniji meu njima, Herbert Frohlich, istraiva sa Sveuilita u Liverpoolu i dobitnik prestine medalje Maxa Plancka, kojom Njemako drutvo za fiziku svake godine poasti nekog iznimnog fiziara, meu prvima je predstavio zamisao da je za meusobnu suradnju proteina i njihovo izvravanje uputa od DNK i staninih proteina zasluna neka vrsta kolektivne vibracije. Frohlich je ak predvidio da vibracije u tim proteinima mogu generirati odreene frekvencije (koje se sada nazivaju Frohlichove frekvencije) tik ispod staninih membrana. Prema njemu, valna komunikacija je sredstvo koje omoguava manje aktivnosti proteina, kao to je na primjer rad aminokiselina, te usklauje aktivnosti izmeu proteina i cjelokupnog sustava.18 Frohlich je u svojim istraivanjima pokazao da jednom kada energija dosegne odreeni prag, molekule poinju unisono vibrirati sve dok ne dosegnu visok stupanj koherencije. Onog trenutka kada dosegnu to stanje koherencije preuzimaju neka svojstva kvantne mehanike ukljuujui nelokalnost. Dou do toke u kojoj mogu djelovati u tandemu.19 Talijanski fiziar Renato Nobili sa Sveuilita u Padovi sakupio je eksperimentalne dokaze o pojavljivanju elektromagnetske frekvencije u ivotinjskim tkivima. U pokusima je otkrio da stanina tekuina sadri struje i valne uzorke, te da oni odgovaraju valnim uzorcima u modanoj kori i tjemenu koje pokazuje elektroencefalogram (EEC).20 I ruski nobelovac Albert Szent-Gyorgyi je postulirao da proteinske stanice djeluju kao poluvodii koji energiju elektrona pohranjuju i prenose u obliku informacija.22 Meutim, veina tih istraivanja ukljuujui i Gurviev poetni rad bila je ignorirana, a razlog je uglavnom leao u injenici to prije izuma Poppovog aparata nije bilo dovoljno osjetljivih instrumenata pomou kojih bi se mogle mjeriti siune svjetlosne estice. Osim toga, svaki spomen o zraenju kao meustaninoj komunikaciji bio je potpuno odbaen sredinom dvadesetog stoljea kada se nakon otkria hormona rodila biokemija prema kojoj je sve mogue objasniti uz pomo hormona i kemijskih reakcija.22 U vrijeme kada je Popp razvio svoj svjetlosni stroj bio je manje-vie osamljen u pogledu teorije o zraenju DNK. Unato tome, nepokolebljivom je ustrajnou nastavio s pokusima i otkrivao sve

3. SVJETLOSNA BIA

vie osobina te tajanstvene svjetlosti. Uvidio je da sve ive tvari, od najjednostavnijih biljaka i ivotinja do najkompleksnijeg bia - ovjeka, isijavaju stalan tok fotona, od samo nekoliko pa do vie stotina. Bilo je oito da je broj emitiranih fotona povezan s poloajem organizma na evolucijskoj ljestvici: to je organizam kompleksni)i, emitira manje fotona. Nerazvijene ivotinje i biljke isijavale su sto fotona po kvadratnom centimetru u jednoj sekundi pri valnoj duljini od dvjesto do osamsto nanometara, to odgovara vrlo visokoj frekvenciji elektromagnetskog vala koji je jo unutar vidljivog spektra svjetlosti, dok su ljudi pri jednakoj povrini, vremenu i frekvenciji isijavali samo po deset fotona. Otkrio je jo jednu zanimljivu stvar. Kada je ive stanice osvijetlio svjetlou, one bi je najprije upile, a poslije nekog vremena snano zasjale, to se naziva zakanjela luminiscencija. Popp je pomislio da bi to mogao biti korekcijski mehanizam. ivi sustav mora odravati osjetljivu ravnoteu svjetlosti. U ovom primjeru bio je bombardiran s previe svjetlosti te je zato njezin suviak odbacio. Na svijetu je vrlo ogranien broj mjesta koja su zaista crna kao ugljen. Za to bi najpogodniji bio zatvoren prostor sa svega aicom fotona. Popp je imao takvo mjesto - sobu koja je bila toliko mrana da se u njoj moglo detektirati svega nekoliko fotona u minuti. To je bio jedini prikladni laboratorij za mjerenje svjetlosti u ovjeku, i upravo je na tom mjestu poeo prouavati uzorke biofotonskih emisija nekih svojih studenata. U jednom nizu istraivanja ispitanica je bila zdrava dvadesetsedmogodinja djevojka koja je devet mjeseci svakoga dana dolazila u njegov prostor gdje joj je mjerio fotone koji su izlazili iz malih podruja na ruci i elu. Popp je nakon analize prikupljanih podataka bio iznenaen kada je shvatio da svjetlosne emisije slijede odreene uzorke - bioloke ritmove od 7, 14, 32, 80 i 270 dana kada su emisije bile identine, ak i nakon jedne godine. U korelaciji su bile i emisije lijeve i desne ruke. Kada je desne ruka isijavala vie fotona, emisija se pojaala i u lijevoj ruci. Na subatomskoj razini valovi obje ruke bili su u fazi. Desnica je, to se svjetlosti tie, znala to ini ljevica. inilo se da se emisije poklapaju s jo nekim prirodnim biolokim ritmovima; slinosti su bile zamijeene obzirom na dan i no, te tjedno i mjeseno, kao da se tijelo istovremeno ravna i po planetarnim i po vlastitim bioritmovima.

3. SVJETLOSNA BIA

Do sada je Popp prouavao samo zdrave osobe kod kojih je otkrio izuzetnu koherenciju na kvantnoj razini. No, kakva je svjetlost prisutna u bolesnom ovjeku? Da bi odgovorio na to pitanje testirao je svoj instrument na nizu osoba oboljelih od raka. Otkrio je da su svi bolesnici izgubili prirodne periodike ritmove kao i vlastitu koherenciju. Uzorci njihove unutarnje komunikacije bili su pomijeani. Izgubili su svoju vezu sa svijetom, a njihova se svjetlost doslovno gasila. Posve suprotne rezultate dobio je kod multiple skleroze; tu je stanje bilo previe ureeno. Pacijenti s tom boleu upijali su previe svjetlosti zbog ega stanice nisu mogle obavljati svoj posao. Previe kooperativne harmonije onemoguava prilagodljivost i individualnost, isto kao to previe vojnika koji stupaju u korak prouzroe uruavanje mosta pod njima. Savrena koherencija je optimalno stanje izmeu kaosa i reda. Prevelika kooperativnost je kao orkestar u kojemu pojedinci vie ne mogu improvizirati. Bolesnici s multiplom sklerozom utapali su se u svjetlosti.23 Popp je ispitao i uinak stresa. U stanju stresa biofotonsko je zraenje ojaalo: oito je to obrambeni mehanizam smiljen da se uz njegovu pomo pacijent vrati u ravnoteu. Sve su te pojave dovele Poppa do zakljuka da su biofotonske emisije neka vrsta korekcije koje fluktuacije u polju nulte toke obavljaju u ivom sustavu. Svaki sustav pokuava postii minimum slobodne energije. U savrenom svijetu zbog destruktivne bi se interferencije svi valovi meusobno ponitili. Meutim, to je nemogue u polju nulte toke u kojem siune fluktuacije energije neprestano ometaju sustav. Zraenje fotona predstavlja in kompenzacije koji pokuava zaustaviti te smetnje i uspostaviti jednu vrstu energetske ravnotee. Poppu je pala na pamet usporedba da polje nulte toke ovjeka sili u stanje slino svijei. Najzdravije tijelo odailje najmanje svjetlosti i najblie je idealnom stanju nulte toke - najblie stanju nitavila to ive stvari mogu postii.23 Popp je sada uvidio da je predmet njegova istraivanja ak nadilazio okvire lijeka za rak ili gestaltbildunga. Model koji mu se razotkrio mogao je bolje od neodarvinistike teorije objasniti evoluciju svih ivih organizama na planetu. Ako DNK raznovrsne frekvencije upotrebljava kao sredstvo za prenoenje informacija, tada je to cjeloviti sustav povratnih informacija, preko valova koji ih kodiraju i prenose, to je pretpostavka koja ima mnogo vie smisla

3. SVJETLOSNA BIA

od neodarvinistike teorije o sustavu sretnih, no u konanici sluajnih pogreaka. To bi moglo objasniti i sposobnost tijela za regeneraciju. Tijela brojnih ivotinjskih vrsta imaju sposobnost da im ponovno naraste izgubljeni ud. Jo tridesetih godina prolog stoljea pokusi s dadevnjacima dokazali su da im se moe amputirati cijeli ud, eljust ili ak ona lea, no oni e im se kao po nekom tajnom nacrtu regenerirati. Taj bi model mogao pojasniti i pojavu fantomskih udova - snaan fiziki osjeaj ljudi kojima je jedan od udova amputiran da je njihova ruka ili noga koja nedostaje jo uvijek prisutna. Mnogi s amputiranim udovima koji se tue na vrlo stvarne greve, bol ili svrbe na mjestu manjkajueg uda moda doivljavaju fiziku stvarnost koja jo uvijek postoji - kopiju uda utisnutu u polje nulte toke.24 Popp je uvidio da bi svjetlost u tijelu takoer mogla biti klju kako za zdravlje tako i za bolest. U jednom pokusu usporeivao je svjetlosnu emisiju jaja od kokoi koje su se slobodno kretale i jaja od kokoi iz gajbi. Fotoni u jajima pilia iz slobodnog uzgoja bili su daleko koherentniji od onih u jajima iz peradarnika. U sljedeoj je seriji pokusa upotrijebio biofotonske emisije kao mjerilo za odreivanje kvalitete hrane. Najzdravija hrana imala je najnii i najkoherentniji intenzitet svjetlosti. Svaka smetnja u sustavu poveala je proizvodnju fotona. Zdravlje je bilo stanje savrene subatomske komunikacije, a bolest je bilo stanje u kojem je ta komunikacija naruena. Bolesni smo kada nai valovi nisu sinkronizirani. Kada je Popp zapoeo objavljivati svoja otkria, poeo je na sebe privlaiti neprijateljstvo znanstvene zajednice. Mnogi njegovi kolege znanstvenici u Njemakoj bili su uvjereni da se Poppova svijetla zvijezda konano ugasila. Na njegovom sveuilitu poeli su onemoguavati studente koji su eljeli prouavati biofotonske emisije. Kada je 1980. godine istekao Poppov ugovor za mjesto profesora asistenta, imali su dobar izgovor da ga otpiu. Dva dana prije isteka roka u njegov su se laboratorij uetali zastupnici sveuilita i zahtijevali da im preda svu opremu. Na sreu, Popp je bio pravodobno obavijeten o raciji te je sakrio svoj fotonski broja u podrumu stana jednog dobrohotnog studenta. Kada je napustio sveuilini posjed, svu svoju dragocjenu opremu ponio je sa sobom. Odnos uprave Sveuilita u Marburgu prema Poppu bio je slian odnosu prema kriminalcu bez potenog suenja. Kao profesor

3. SVJETLOSNA BIA

asistent s viegodinjim staem, Popp je imao pravo na znatnu otpremninu koju mu Sveuilite nije eljelo isplatiti. Bio je primoran tuiti ih kako bi dobio etrdeset tisua maraka koje su mu pripadale. Izborio se za svoj novac, no karijera mu je bila u rasulu. Bio je oenjen mukarac s troje male djece i bez stvarnih izgleda za zaposlenje. Nijedno sveuilite u to vrijeme nije eljelo imati posla s njim. Izgledalo je da je Poppova akademska karijera zavrena. Proveo je dvije godine radei za privatnu farmaceutsku tvrtku Roedler koja je proizvodila homeopatske lijekove i bila jedna od rijetkih ustanova koja je njegove lude teorije uzimala ozbiljno. Popp je, usprkos svemu, kao tvrdoglavi autokrat u vlastitom laboratoriju, jednako tvrdoglavo, uvjeren u njegovu valjanost, nastavio sa svojim radom. S vremenom je pronaao pokrovitelja, profesora Waltera Nagla sa Sveuilita Kaiserslautern, koji ga je pozvao da radi s njim. Meutim, Poppova istraivanja jo su jedanput prouzroila ogorenje meu nastavnikim osobljem fakulteta koje je zahtijevalo njegovu ostavku na temelju toga to svojim radom naruava ugled Sveuilita. Naposljetku je Popp dobio posao u Centru za tehnologiju u Kaiserslauternu kojeg u velikoj mjeri subvencionira njemaka Vlada. Otprilike dvadeset i pet godina okupljao je preobraenike iz redova znanstvene zajednice i polako je nekolicina izabranih znanstvenika iz svih krajeva svijeta poela razmatrati postavku da je tjelesni komunikacijski sustav sloena mrea rezonancije i frekvencije. Naposljetku su osnovali Meunarodni institut za biofiziku (International Institute of Biophysics) kojeg je inilo petnaest skupina znanstvenika iz meunarodnih centara diljem svijeta. Popp je u mjestu Neuss pokraj Dsseldorfa otvorio ured svoje nove skupine. Brat dobitnika Nobelove nagrade, unuk Aleksandra Gurvia, atomski fiziar s bostonskog sveuilita i atomskog istraivakog laboratorija CERN, dva kineska biofiziara: uvaeni znanstvenici iz cijelog svijeta napokon su se poeli slagati s njim. Poppu se srea ponovno nasmijeila; iznenada su mu ugledna svjetska sveuilita poela slati ponude i ugovore za profesuru. Popp je zajedno sa svojim novim kolegama zapoeo eksperimentirati sa svjetlosnim emisijama vie organizama iste ivotinjske vrste, najprije s vodenom buhom po imenu Daphnia. Otkrili su neto zaista zapanjujue. Testovi s foto-multiplikatorom pokazali su da vodene buhe upijaju emitiranu svjetlost jedna od druge. Popp je isti pokus ponovio s manjim ribama te otkrio da i one rade to isto. Pre-

3. SVJETLOSNA BIA

ma njegovom fotonskom brojau, suncokreti su bili pravi bioloki usisavai, okretali su se u smjeru najvee koliine sunevih fotona i usisavali ih. ak su i bakterije prodirale fotone iz medija u koji su bile postavljene.25 Poppu je sinulo da te emisije imaju svoju svrhu i izvan tijela. Valna rezonancija se ne koristi samo za komuniciranje unutar tijela, nego i za komunikaciju izmeu ivih tvari. Dva zdrava bia jedno drugome siu fotone, kao to je to nazvao Popp, i tako ih meusobno izmjenjuju. Shvatio je da bi ta izmjena mogla pruiti odgovor na neke od najveih, a dosad nerazjanjenih zagonetki iz ivotinjskog kraljevstva. Na primjer, kako plove riba ili jata ptica u trenutku postignu savrenu koordinaciju. Takoer, mnogi pokusi o sposobnosti ivotinja da nau put do kue pokazali su da one pri tome ne slijede uobiajene putove ili miris, pa ak ni Zemljina elektromagnetska polja, nego se ravnaju po nekoj tihoj komunikaciji, koja djeluje kao nevidljiva elastika, ak i kada su kilometrima udaljene od ljudi.26 A za ljude je to predstavljalo jo jednu mogunost. Ako moemo primati fotone od drugih ivih bia, tada takoer moemo upotrebljavati njihove informacije kako bi korigirali vlastitu svjetlost kada doe u stanje neravnotee. Popp je poeo eksperimentirati na temelju te ideje. Ako neke kancerogene kemikalije mogu poremetiti biofotonske emisije u tijelu, tada bi moglo biti mogue da neke druge kemikalije imaju sposobnost ponovno uspostaviti dobru komunikaciju. Popp se pitao bi li odreeni biljni ekstrakti mogli promijeniti prirodu biofotonskih emisija kancerogenih stanica tako da one ponovno ponu komunicirati s ostalim tijelom. Zapoeo je pokuse s vie neotrovnih tvari koje bi mogle pomoi u lijeenju raka. U svim sluajevima osim u jednom te su tvari samo dodatno poveale emisiju fotona u tumorskim stanicama tako da su postale jo smrtonosnije za tijelo. Uspjena je bila jedino imela koja je oito pomagala tijelu da resocijalizira, odnosno vrati u normalno stanje fotonsku emisiju tumorskih stanica. Jedan od brojnih sluajeva na koje je Popp naiao bila je ena u kasnim tridesetima s rakom na dojci i vagini. Na uzorcima njezinog od raka oboljelog tkiva iskuao je imelu i druge biljne ekstrakte, te otkrio da je odreeni ekstrakt imele u tkivu ostvario koherenciju koja je bila slina koherenciji tijela. Uz suglasnost svoga lijenika ena je napustila sve druge naine lijeenja osim tog ekstrakta imele. Nakon jedne godine svi su njezini laboratorijski nalazi

3. SVJETLOSNA BIA

ponovno bili praktiki normalni. ena, koja je kao sluaj s rakom u zadnjoj fazi bila ve otpisana, samo uzimanjem trave ponovno je uspostavila svoju svjetlosnu ravnoteu. Za Fritz-Alberta Poppa homeopatija je bila jo jedan primjer usisavanja fotona. O njoj je poeo razmiljati kao o rezonantnom absorbentu. Homeopatija se temelji na postavci da se jednako lijei jednakim. Biljni ekstrakt koji u punom koncentratu moe prouzroiti koprivnjau u krajnje razrijeenom obliku koristi se za njezino lijeenje. Ako maligna frekvencija u tijelu moe proizvesti odreene simptome, tada i visoko razrijeena tvar koja bi, u svom nerazrijeenom obliku, proizvela te iste simptome, jo uvijek u sebi nosi te vibracije. Kao glazbena vilica koja je u rezonanciji, primjerena homeopatska otopina moe privui i potom apsorbirati nepravilne vibracije, ime tijelu pomae da se vrati u normalu. Popp je razmiljao o tome da bi se ak i akupunktura mogla objasniti uz pomo elektromagnetske molekularne signalizacije. Tradicionalna kineska medicina kae da ovjekovo tijelo posjeduje sustav meridijana koji se nalazi duboko u tjelesnim tkivima i kroz kojega tee nevidljiva energija koju Kinezi nazivaju i ili ivotna sila. i navodno u tijelo ulazi kroz akupunkturne toke i odatle tee u dublje organske strukture (koje se ne poklapaju s organima u biologiji ovjeka kod zapadne znanosti) dovodei energiju i ivotnu silu. Bolest se pojavljuje kada negdje du tih prolaza doe do zastoja energije. Prema Poppu, meridijani djeluju kao provodnici valova koji prenose odreene tjelesne energije do odreenih dijelova tijela. Znanstvena istraivanja pokazala su da brojne akupunkturne toke na tijelu - u usporedbi s tokama na koi oko njih - drastino smanjuju elektrini otpor koji u sredini akupunkturne toke iznosi deset kilooma, a na koi oko nje tri megaoma.28 Istraivanja su pokazala i da se kod stimuliranja akupunkturnih toaka pri niskim frekvencijama u tijelu oslobaaju endorfini koji ublaavaju bol te steroidni kortizol, a pri visokom frekvencijama neurotransmiteri koji reguliraju raspoloenje, kao to su serotonin i norepinefrin. Isto se ne dogaa kada stimuliramo kou oko tih toaka.29 Druga su istraivanja pokazala da akupunktura moe proiriti krvne ile i poveati dotok krvi do pojedinih organa.30 Daljnjim istraivanjima eksperimentalno je dokazano postojanje meridijana te uinkovitost akupunkture pri raznim oboljenjima. Ortopedski kirurg Robert Becker, koji je obavio brojna istraivanja elektromagnetnih polja u

3. SVJETLOSNA BIA

tijelu, izradio je posebnu elektrodnu napravu koja je kod svih testiranih ljudi registrirala elektrine naboje na mjestima koja se redom tono poklapaju s tokama kineskih meridijana.31 Pred znanstvenicima su bile brojne istraivake mogunosti od kojih e neke biti uspjene, a neke ne. Meutim, Popp je bio uvjeren u jedno - njegova teorija o DNK i biofotonskoj emisiji bila je ispravna i to je pokretalo tjelesne procese. Nije imao ni najmanje dvojbe da biologiju vode kvantni procesi koje je promatrao. Sada je preostalo jo samo to da njegovu teoriju eksperimentalno dokau i drugi znanstvenici.

ETVRTO POGLAVLJE Jezik stanice

4. JEZIK STANICE

U BIJELOJ PRIJENOSNOJ kuici u Clamartu, staromodnom parikom predgrau, na vrhu posebne konstrukcije kucalo je maleno srce. Na ivotu ga je odravao mali tim francuskih znanstvenika koji su mu dovodili pravu kombinaciju kisika i ugljikovog-dioksida to je bio dio najmodernije kirurke tehnike za presaivanje srca. U ovom primjeru nije bilo ni davatelja ni primatelja; srce ve dugo nije sluilo svojemu vlasniku, istokrvnom zamorcu pasmine Hartlev, i znanstvenike je zanimao iskljuivo sam organ i nain njegovog reagiranja. Primijenili su acetilkolin i histamin, dva poznate sredstva za proirivanje krvnih ila (ili vasodilatora), te agoniste atropin i mepiramin koji imaju suprotno djelovanje. Potom su izmjerili koronarni tok i mehanike promjene kao to je, na primjer, prosjena brzina kucanja srca. Nije bilo nikakvih iznenaenja. Kao to su i oekivali, histamin i acetilkolin prouzroili su povean protok krvi u sranim arterijama, a mepiramin i atropin su ga smanjili. U tom pokusu bilo je neobino samo to da uzrok promjena nisu bile same farmakoloke kemikalije, nego niskofrekventni valovi elektromagnetskih signala stanice koje su prije toga snimili posebnim senzorskim pretvaraem i raunalom sa zvunom karticom. Signale u obliku elektromagnetskih valova na frekvenciji manjoj od dvadeset kiloherca dovodili su u srce zamorca i tako ga ubrzavali na isti nain kao to bi to inile kemikalije.1 Signal je djelotvorno zamijenio kemikalije zato to je signal u stvari potpis molekule. Znanstveni tim koji je s njim uspjeno nadomjestio original potiho je bio svjestan eksplozivne prirode svojeg postignua. Svojim su radom takorei bacili na koljena uobiajene teorije o molekularnom signaliziranju i sporazumijevanju izmeu stanica. Prvi su laboratorijski dokazali ono to je nedugo prije toga pretpostavio njemaki biofiziar Fritz Popp: da svaka molekula u svemiru ima jedinstvenu frekvenciju i da je jezik kojime govori svijetu zapravo njezin rezonantni val.

4. JEZIK STANICE

Dok je Popp razmiljao o irim implikacijama biofotonskih emisija, francuski je znanstvenik istraivao obrnuti proces - uinak te svjetlosti na pojedine molekule. Popp je pretpostavljao da biofotonske emisije orkestriraju svim tjelesnim procesima, a istraiva iz Francuske otkrio je kako to tono djeluje. Biofotonske vibracije u tijelu koje je Popp promatrao prouzrokovale su da molekule vibrira-ju i stvaraju vlastiti frekvencijski potpis koji predstavlja jedinstvenu pokretaku snagu, a takoer i sredstvo za komunikaciju u tijelu. Francuski znanstvenik je zastao i osluhnuo te jedva ujne titraje, i zauo simfoniju svemira. Svaka molekula naeg tijela svira vlastiti ton koji se uje po cijelom svijetu. To otkrie predstavljalo je trajan i muan otklon u karijeri francuskog istraivaa Jacquesa Benvenistea koji je sve do osamdesetih godina dvadesetog stoljea stupao predvidivim putom uglednog znanstvenika. Benveniste je kao doktor medicine radio u parikom bolnikom sustavu nakon ega se prebacio na istraivanja o alergijama i specijalizirao za mehanizme alergija i upala. Bio je imenovan ravnateljem istraivanja u Francuskom narodnom institutu za zdravlje i medicinska istraivanja (INSERM) te se proslavio otkriem trombocitnog aktivacijskog faktora (PAF), vanog initelja u alergijama kao to je astma. Sa pedeset godina Benveniste je imao cijeli svijet pod svojim nogama. Bilo je jasno da je na najboljem putu do meunarodnog priznanja u znanstvenoj zajednici. Kao Francuz, bio je ponosan to se dokazao na podruju na kojem njegovi sunarodnjaci nisu imali znaajnijeg uspjeha jo od Descartesa. Kruile su glasine o mogunosti da postane jedan od malobrojnih francuskih biologa koji e biti nominiran za Nobelovu nagradu. Njegove su znanstvene rasprave meu znanstvenicima s INSERM-a bile od najee citiranih, to je znaajka vrsnog i uglednog znanstvenika. Primio je ak i srebrnu medalju od CNRS-a (Centre National de la Recherche Scientifique), jednu od najprestinijih francuskih znanstvenih nagrada. Benveniste je imao lijep, kran izgled, aristokratsko dranje, puteni smisao za humor te trideset godina branog staa. Svejedno, ni njegov brani status ni njegovo tadanje zadovoljstvo nisu ni najmanje umanjili njegovu sklonost prema nevinom flertu, to je svojstvo koje se za Francuza smatralo manje-vie obaveznim. I tada, 1984. godine, njegovu svijetlu i sigurnu budunost sluajno je ugrozilo neto za to se kasnije ispostavilo da je mala pogreka

4. JEZIK STANICE

u izraunu. U Benvenistovom laboratoriju u INSERM-u prouavali su degranulaciju bazofila: reakciju posebnih bijelih krvnih tjeleaca na alergene. Jednoga dana je Elisabeth Davenas, jedna od njegovih najboljih laboratorijskih tehniara, dola k njemu i izvijestila ga da je vidjela i zabiljeila reakciju u bijelim krvnim tjelecima premda je u otopini bilo premalo molekula alergena. Do toga je dolo zbog jednostavne pogreke u izraunu. Davenasova je, naime, mislila da poetna otopina ima veu koncentraciju nego to ju je stvarno imala. Kada ju je razrijedila na, kako je bila mislila, uobiajenu koncentraciju, otopinu je nehotice toliko razrijedila da je u njoj ostalo vrlo malo od prvotnog broja antigenskih molekula. Nakon provjeravanja podataka Jacques se razljutio i gotovo ju potjerao iz svojeg ureda budui da su, kako je rekao, njezini rezultati nemogui jer u otopini nema molekula. Eksperimentirali ste s vodom. - rekao joj je. Vratite se i ponovite pokus! Tek kada je nekoliko puta ponovila eksperiment s jednakom otopinom i svaki puta dobila isti rezultat, Jacques je shvatio da je Elisabeth, koja je inae bila vrlo pedantan radnik, moda naletjela na neto to vrijedi istraiti. Nekoliko tjedana poslije toga Elisabeth se vraala u njegov ured s istim neobjanjivim podacima o snanim biolokim uincima u otopini koja je bila toliko razrijeena da nije mogla imati dovoljno antigena koji bi prouzroili takve uinke. Jacques je s vie ili manje nategnutim objanjenima pokuao te rezultate uklopiti u neku priznatu bioloku teoriju. Moda pojavu uzrokuje neko drugo protutijelo koje reagira kasnije; ili moda reakcija ne neki drugi, neotkriveni antigen, razmiljao je. Nakon to je pregledao rezultate, jedan od docenata u njegovom laboratoriju, lijenik koji je bio i homeopat, sluajno je spomenuo da ti eksperimenti jako podsjeaju na naelo homeopatije. U tom medicinskom sustavu otopine aktivne tvari razrijede se do te mjere da od prvotne tvari ne ostane gotovo nita, ostane tek njezino sjeanje. Jacques u to vrijeme uope nije znao to je homeopatija, to govori o tome koliko klasian lijenik je bio, meutim, znanstveniku istraivau u njemu apetit se bio probudio u dovoljnoj mjeri. Zamolio je Elisabeth da otopinu razrijedi jo vie, tako da u njoj vie ne bude ni traga prvotne aktivne tvari. U tim novim istraivanjima Devanasova je stalno dobivala konzistentne rezultate; ak i kada je otopinu toliko razrijedila da je

4. JEZIK STANICE

postala obina voda, i dalje je djelovala kao da su aktivni sastojci jo uvijek unutar nje. Kao specijalist za alergije Jacques je u svojim istraivanjima upotrebljavao standardni alergijski test kojim je u ovjekovim stanicama mogue prouzroiti tipinu alergijsku reakciju. Izolirao je bazofile, vrstu bijelih krvnih tjeleaca koji na svojoj povrini imaju protutijela tipa imunoglobin E (IgE). Te stanice uzrokuju hipersenzitivne odzive kod ljudi koji pate od alergija. Jacques je izabrao IgE stanice budui da se one zbog otputanja histamina iz svojih meustaninih granula lako odazivaju na alergene kao to su pelud i grinje, a i na odreena anti-IgE protutijela. Ako na takvu vrstu stanice neto utjee, mala je vjerojatnost da ete to previdjeti. Prednost IgE stanica je i u tome to je njihovu mogunost bojanja mogao testirati uz pomo testa kojeg je sam razvio i patentirao u INSERN-u. Bazofili, kao i veina stanica, imaju elatinozni izgled te ih je zbog toga, da bi ih se kod prouavanja u laboratoriju uope moglo vidjeti, potrebno obojiti. Meutim, postojanost standardnih boja kao to je toluidinsko modrilo promjenljiva je, to ovisi o brojnim faktorima, poevi od zdravlja domaina pa do utjecaja drugih stanica na prvotnu stanicu. Izlaganje IgE stanica anti-IgE protutijelima mijenja sposobnost apsorbiranja boja IgE stanica. Anti-IgE protutijela su pravi bioloki razrjeiva2 jer su toliko djelotvorne u neutraliziranju bojanja da u njihovoj prisutnosti bazofili opet postaju nevidljivi. I konano, Benveniste je izabrao anti-IgE protutijela i iz razloga to su te molekule posebno velike. Ako elite ustanoviti ima li voda isti uinak i nakon to ste iz nje filtrirali sve anti-IgE molekule, zbog njihove veliine nema anse da ete previdjeti neku molekulu koja je sluajno preostala. U istraivanjima izmeu 1985. i 1989. godine, ije rezultate je Elisabeth Davenas neumorno biljeila u laboratorijske biljenice, Benvenistova je skupina stvarala visoko razrijeene anti-IgE tako da su jednu desetinu prijanje otopine lijevali u sljedeu epruvetu i to nadopunili s devet dijelova standardnog otapala. Svaku otopinu su potom snano protresali kao to to homeopati rade sa svojim pripravcima. Koristili su, dakle, otopine kod kojih su jedan dio pomijeali s devet dijelova otapala, te su ih na taj nain i dalje razrjeivali sve dok nisu dobili jedan dio otopine naspram devedeset i devet dije-

4. JEZIK STANICE

lova otapala, ili ak jedan dio otopine naspram devetsto devedeset i devet dijelova otapala. Svaku novu snano razrijeenu otopinu dodali su bazofilima koje su potom prebrojali uz pomo mikroskopa. Na veliko iznenaenje svih prisutnih, otkrili su do 66 postotni uinak smanjenja apsorpcije boje, ak i kod otopina koje su razrijedili do razmjera jedan naprama IO60. U daljnjim eksperimentima u kojima su se otopine serijski stostruko razrjeivale sve do razmjera jedan naprama IO120 dijelova, pri emu vie praktiki nije mogla ostati nijedna molekula IgE, bazofili su jo uvijek reagirali i ostajali bez boje. Najneoekivanija stvar tek se trebala pojaviti. Premda je potencija anti-IgE molekula bila najvia pri koncentracijama jedan naprama tisuu (razrjeenje tree decimale) i sa svakim se daljnjim razrjeivanjem polako smanjivala, to je i bilo za oekivati, smjer pokusa se pri devetom razrjeenju potpuno obrnuo. Na toj toki je djelovanje snano razrijeenih IgE poelo rasti i raslo je sa svakim novim razrjeenjem.3 Kao to su homeopati oduvijek tvrdili - to je otopina slabija, to je njezin uinak snaniji. Benveniste se povezao s pet razliitih laboratorija u etiri drave (Francuskoj, Izraelu, Italiji i Kanadi) od kojih su svi ponovili njegove rezultate. Potom je 1988. godine trinaest znanstvenika u vrlo prestinom asopisu Nature zajedniki objavilo rezultate svoje etverogodinje suradnje. Dokazali su da otopina s antitijelima koju uzastopno razrjeujemo sve dok u njoj nema vie ni jedne molekule antitijela, bez obzira na to i dalje prouzrokuje reakciju imunih stanica.4 Autori su zakljuili da u nekim otopinama vie nije bila prisutna nijedna poetna molekula i da: Za vrijeme razrjeivanja/protresanja oito dolazi do prijenosa odreenih informacija. Voda moda djeluje kao ablona za molekulu, na primjer, uz pomo beskonane mree vodikovih veza ili preko elektrinih i magnetskih polja... Priroda te pojave jo nije posve razjanjena. Za medije, koji su eljno prigrabili objavljeni lanak, Benveniste je otkrio pamenje vode i njegova istraivanja su razglasili kao znanstvenu potvrdu homeopatije. Sam Benveniste je znao da reperkusije njegovih pronalazaka seu mnogo dalje od bilo koje teorije alternativne medicine. Ako je voda sposobna utisnuti u pamenje

4. JEZIK STANICE

i pohraniti informacije molekula, to e imati dalekosean utjecaj na nae razumijevanje molekula i naina njihovog komuniciranja u tijelu, jer molekule u ljudskim stanicama su, naravno, okruene vodom. U ivoj stanici na svaku proteinsku molekulu dolazi deset tisua molekula vode. I u asopisu Nature nesumnjivo su razumjeli moebitne posljedice tog otkria za prihvaene biokemijske zakone. Urednik John Maddox pristao je na objavu lanka, no pri tome je napravio korak bez presedana - na kraju lanka postavio je uredniki dodatak: Urednika ograda itatelji ovog lanka moda dijele skepsu brojnih strunjaka koji su tijekom posljednjih nekoliko mjeseci komentirali nekoliko njegovih verzija. Bit predstavljene rasprave je da vodena otopina s protutijelima ouva svoju sposobnost pobuivanja bioloke reakcije ak i kada ju razrijedimo do mjere da postoji samo zanemariva mogunost da je u uzorcima ostala i jedna jedina molekula. Za takvu aktivnost nema nikakve fizikalne osnove. Profesor Benveniste ljubazno se sloio da Nature pozove neovisne istraivae i da s njima ponovi svoje eksperimente. Izvjetaj o tom istraivanju objavit emo uskoro. Maddox je, uz to, u vlastitom uvodniku pozvao itatelje da potrae propuste u Benvenistovom istraivanju.5 Benveniste je bio ponosan ovjek kojega nije bilo strah lupiti akom o stol i suprotstaviti se establimentu. Ne samo da ga nije bilo strah lanak objaviti u jednom od najkonzervativnijih asopisa u cjelokupnoj znanstvenoj zajednici nego je i, nakon to su posumnjali u njegovu vjerodostojnost, ustro prihvatio izazov i pristao na njihovu elju da u svom laboratoriju ponovi rezultate. etiri dana nakon objave Maddox je osobno doao sa znanstvenim sljeparskim vodom, kako se Benveniste poslije izrazio, u kojemu su osim Maddoxa jo bili Walter Stewart, poznati razotkriva arlatana, te James Randi, profesionalni magiar kojega su obino pozivali pri raskrinkavanju znanstvenih radova koji su se ustvari temeljili na nekoj vrsti prijevare. Benveniste se pitao jesu li magiar, novinar i prokaziva arlatana najbolja mogua ekipa za procjenjivanje suptilnih promjena u biolokom eksperimentiranju. Elisabeth

4. JEZIK STANICE

Davenas pod njihovim je budnim pogledom obavila etiri pokusa, jednoga slijepog, od kojih su, prema Benvenistovim rijeima, svi bili uspjeni. Unato tome, Maddox i njegova ekipa opovrgavali su rezultate, te su odluili promijeniti eksperimentalni protokol, skratiti postupke kodiranja, i ak su jednom melodramatskom gestom kod zalijepili za strop. Stewart je inzistirao na tome da neke pokuse izvede sam te je, iako je Benveniste ustvrdio da je nestruan za takvu vrstu pokusa, promijenio nain njegove izvedbe. Sa svojim novim protokolom i u nabijenom ozraju, budui da su oito eljeli dokazati da INSERM-ova ekipa neto skriva, obavili su jo tri pokusa koja nisu uspjela. Sada je Maddoxova ekipa dobila eljene rezultate te su se urno pokupili, a prije toga je Maddox jo zatraio kopije od tisuu i pet stotina Benvenistovih spisa. Nedugo nakon njihovog petodnevnog posjeta u Nature-u je objavljen izvjetaj pod naslovom Eksperimenti s krajnje razrijeenim otopinama raskrinkani. U lanku je pisalo da se u Benvenistovom laboratoriju nije potovao primjeren znanstveni protokol. Maddox je izrazio sumnju u potvrdne rezultate iz drugih laboratorija. Izrazio je iznenaenje to istraivanja nisu uvijek bila uspjena, a budui je to standard u biolokim istraivanjima - to je bio jedan od razloga zbog ega je Benveniste objavio rezultate tek nakon to je obavio vie od 300 pokusa. Maddox je u svojoj procjeni takoer propustio istaknuti da je test s bojama vrlo osjetljiv, te da i najmanja promjena u eksperimentalnim uvjetima moe pokvariti eksperiment, tako da ni visoke koncentracije anti-IgE ne izazivaju nikakav uinak na uzorku davateljeve krvi. Izrazili su osupnutost injenicom da dvojicu Benvenistovih suautora plaa proizvoa homeopatskih pripravaka. Cinjenica da proizvoai financiraju znanstvena istraivanja neto je posve uobiajeno., kontrirao je Benveniste. elite li moda rei da su rezultati promijenjeni kako bi ili na ruku pokrovitelju? Benveniste je uzvratio udarac strastvenim odgovorom i pozivom na znanstvenu nepristranost: Salemski lov na vjetice i progoni ala McCarthy pokopat e znanost. Znanost uspijeva samo u slobodi ... Tko eli dokazati suprotne rezultate to moe uiniti iskljuivo tako da ponovi pokuse. Moe biti da smo svi u dobroj vjeri u krivu. To nije nikakav zloin nego uobiajena pojava u znanosti.6

4. JEZIK STANICE

Rezultati objavljeni u asopisu Nature imali su razoran uinak na Benvenistov ugled i poloaj u INSERM-u. Znanstveno vijee INSERM-a poelo je cenzurirati njegov rad, i svi su gotovo jednoglasno izjavljivali da bi trebao provesti dodatne pokuse prije zauzimanja stajalita da su svi znanstvenici tijekom dva stoljea propustili uoiti neku pojavu.7 U INSERM-u se nisu osvrtali na Benvenistove prigovore o kvaliteti istraivanja lanova asopisa Nature, i naposljetku su ga sprijeili da nastavi sa svojim radom. Kruile su glasine o mentalnoj neuravnoteenosti i prijevari. Nature i druge publikacije obasula su protestna pisma u kojima su njegov rad nazivali dubiozna znanost, okrutna obmana i pseudo-znanost. Benvenistu je prueno nekoliko prilika da na dostojan nain napusti svoj rad i nikakav profesionalni razlog da s njime nastavi. Ustrajanjem na svom prvotnom radu zacijelo bi unitio karijeru koju je tako drugo gradio. Meutim, Benveniste je u INSERM-u ve dospio do vrha i nije imao nikakve elje postati direktor. Nikada nije bio karijerist i sve to je elio bilo je nastaviti sa svojim istraivanjima. Tada je znao i da vie nema izbora - duh je ve izaao iz boce. Skupio je znanstvenu grau koja je poruila sva njegova uvjerenja i sve naueno o meustaninom sporazumijevanju; vie nije bilo puta natrag. Meutim, u svemu tome nalazio je i neporecivo uzbuenje. Pred njim su bila najprivlanija istraivanja koje si je mogao zamisliti i 'najeksplozivniji' mogui rezultati. To je bilo, kao to je sam volio rei, kao da je samoj prirodi zavirio pod suknju. Benveniste je napustio INSERM i potraio potporu privatnih izvora kao to je, na primjer, poduzee DigiBio gdje su mu omoguili da zajedno s Didierom Guillonnetom, nadarenim inenjerom iz parike cole Centrale koji mu se pridruio 1997. godine, nastavi svoj rad. Poslije fijaska s Nature-om prebacili su se na digitalnu biologiju - otkrie koje nije bilo posljedica trenutnog nadahnua nego rezultat osam godina dugog briljivog, loginog eksperimentiranja.9 Istraivanja o sjeanju vode navela su Benvenista da istrai nain sporazumijevanja molekula unutar ive stanice. U svim ivotnim aspektima molekule se moraju jedna s drugom sporazumijevati. Kada se uznemirimo, nadbubrene lijezde izluuju dodatne koliine to odreenim receptorima mora rei da ubrzaju rad srca. Prema vaeoj teoriji kvantitativnog odnosa izmeu strukture i aktivnosti, dvije strukturno odgovarajue molekule meusobno izmjenjuju odreene (kemijske) informacije, do ega dolazi kada se

4. JEZIK STANICE

molekule sudare jedna s drugom. To je vrlo slino kljuu koji pronalazi svoju kljuanicu te se zato ta teorija esto naziva model kljua i kljuanice. Biolozi se jo uvijek dre mehanicistikih Descartesovih postavki po kojima se reakcija moe odvijati jedino putem dodira, neke vrste impulzivne sile. Iako priznaju silu tee, odbacuju sve druge predodbe o djelovanju na daljinu. Ako su te pojave samo proizvod sluajnosti, tada je statistika mogunost da se dogode u svemiru ovjekove stanice vrlo malena. U prosjenoj stanici koja sadri jednu proteinsku molekulu na deset tisua molekula vode, molekule se sudaraju kao teniske loptice koje plutaju u bazenu. Sredinji problem vaee teorije je da se previe oslanja na sluajnost, a zahtijeva i previe vremena. Ne moe zadovoljavajue objasniti brze bioloke procese kao to su ljutnja, radost, tuga ili strah. Meutim, pretpostavimo li da svaka molekula posjeduje vlastiti frekvencijski potpis, tada se njezin receptor, odnosno molekula s odgovarajuim spektrom obiljeja moe podesiti na tu frekvenciju, kao to se radio podesi na odreenu frekvenciju postaje koja pri tome moe biti vrlo udaljena, i kao to jedna glazbena vilica uzrokuje da druge glazbene vilice titraju na istoj frekvenciji. Kada te dvije molekule rezoniraju na istoj valnoj duljini, poinju rezonirati sa sljedeom molekulom u biokemijskoj reakciji i tako stvaraju, Benvenistovim rijeima, kaskadu elektromagnetskih impulsa koji putuju brzinom svjetlosti. Za razliku od teorije sluajnih sudara, ovaj model bolje objanjava pokretanje praktiki trenutane lanane biokemijske reakcije. To je takoer logino proirenje rada Fritza Poppa. Ako fotoni u tijelu uznemiruju molekule u cijelom spektru elektromagnetskih frekvencija, tada je logino da imaju svoj vlastiti frekvencijski potpis. Benvenistovi pokusi uvjerljivo su dokazali da se stanice ne pouzdaju u sluajnost sudara ve u elektromagnetske signale niskofrekventnih (manje od 20 kHz) elektromagnetskih valova. Elektromagnetske frekvencije koje je Benveniste prouavao odgovaraju frekvencijama ujnog spektra, premda ne odailju stvaran zvuk koji bismo mogli razaznati. Svi zvui na naem planetu - zvuk vode u uboreem potoku, udar groma, ispaljeno tane, cvrkutanje ptica nalaze se na niskim frekvencijama, izmeu dvadeset herca i dvadeset kiloherca, koje ljudsko uho moe uti. Prema Benvenistovoj teoriji, dvije molekule se tada ugode jedna na drugu te, ak i ako su vrlo udaljene, rezoniraju na istoj frekvenciji.

4. JEZIK STANICE

Te dvije rezonantne molekule tada stvaraju novu frekvenciju koja rezonira sa sljedeom molekulom ili skupinom molekula u sljedeoj fazi bioloke reakcije. Benvenista smatra da bi to moglo biti objanjenje zato vrlo male promjene u molekuli, na primjer zamjena peptida, imaju vrlo velik uinak na ono to molekula u stvari radi. Obzirom na sve to ve znamo o nainu vibriranja molekula, to i nije toliko duga lopta. I pojedinane molekule i meumolekularne veze odailju odreene specifine frekvencije koje se uz pomo najosjetljivijih modernih teleskopa mogu otkriti na udaljenostima od nekoliko milijardi svjetlosnih godina. Fiziari ve dugo prihvaaju te frekvencije, no u biolokoj zajednici jo nikome osim Fritz-Albert Poppa i njegovih prethodnika nije palo na pamet da one moda imaju neku posebnu svrhu. Prije Benvenista su, na primjer, Robert O. Becker i Cyril Smith proveli opsene pokuse s elektromagnetskim frekvencijama u ivim organizmima. Benveniste je prvi pokazao da molekule i atomi imaju svoje vlastite jedinstvene frekvencije, a njegov doprinos je i u tome to je koristio modernu tehnologiju za snimanje tih frekvencija, te da je istovremeno same snimke koristio za staninu komunikaciju. Benveniste je od 1991. godine demonstrirao da je prijenos specifinih molekularnih signala mogu jednostavno koritenjem pojaala i elektromagnetske zavojnice. etiri godine kasnije uz pomo multimedijskog raunala mogao je snimati i zatim reproducirati te signale. Benveniste i Guillonnet su u tisuama pokusa snimali aktivnost odreene molekule na raunalo te ju ponovno putali u bioloki sustav koji je obino osjetljiv na tu tvar. Bioloki sustav je svaki put bio prevaren, uvjeren kako je u interakciji sa samom tvari i odazvao se biolokom lananom reakcijom, kao to bi to uinio u stvarnoj prisutnosti prave molekule.10 Druga istraivanja su pokazala da Benvenistova skupina te signale moe i izbrisati, te izmjeninim magnetnim poljem zaustaviti aktivnost u stanicama; ove pokuse su proveli u suradnji s Centre National de la Recherche Scientifique u francuskom Medudonu. Neizbjean zakljuak: kao to je Fritz-Albert Popp pretpostavljao, molekule zaista jedna s drugom razgovaraju uz pomo oscilirajuih frekvencija. Polje nulte toke oito stvara uvjete pogodne da se meusobno sporazumijevanje molekula odvija nelokalno, i takorei trenutano. Ekipa iz DigiBio-a iskuavala je digitalnu biologiju u pet vrsta istraivanja: bazofilnoj aktivaciji, neutrofilnoj aktivaciji, konim te-

4. JEZIK STANICE

stovima, aktivnosti kisika i, naposljetku, u koagulaciji plazme. Kao i sva krv, koagulira i plazma, ukasta tekuina u krvi koja prenosi proteine i otpadne tvari. Kako bismo upravljali tom sposobnou, najprije kemijskim postupkom iz plazme izluimo kalcij. Ako potom krvi dodamo vodu s kalcijem, krv se stvrdne, odnosno koagulira. Dodatkom heparina, klasinog antikoagulanta, sprjeavamo stvrdnjavanje krvi, ak i ako je kalcij prisutan. U najnovijem istraivanju Benveniste je u epruvetu s plazmom bez kalcija dodao vodu s kalcijem koju je uz pomo digitaliziranog potpisa elektromagnetske frekvencije prije toga izloio zvuku heparina. Kao i u svim drugim njegovim pokusima frekvencijski je potpis heparina djelovao kao da su bile prisutne same molekule heparina; krv je koagulirala mnogo tee no obino. Od svih Benvenistovih pokusa moda je najspektakularniji eksperiment u kojem je pokazao da je signal mogue elektronskom potom ili pak na disketi, u obinom pismu, poslati na drugi kraj svijeta. Njegovi kolege u ikakom Northvvestern University snimili su signale ovalbumina (Ova), acectilkolina (Ach), dekstrana i vode. Signale molekula snimili su uz pomo posebnog pojaala i raunala sa zvunom karticom. Signal su potom snimili na disketu i obinom potom ga poslali u DigiBio laboratorij u Clamartu. U kasnijim pokusima slali su signale i kao priloge u elektronskoj poti. Ekipa iz Clamarta potom je obinu vodu izloila signalima tih digitalnih Ova, Acha ili obine vode te izmjenino ubrizgavala izloenu vodu i obinu vodu u izolirana srca zamoraca. Svi uzorci digitalizirane vode proizveli su statistiki vrlo znaajne promjene koronarnog toka, za razliku od kontrolnih primjera kada su srca primila obinu, neizloenu vodu. Uinci digitalizirane vode bili su identini onima koje su na srcu prouzroile prave supstance.11 Giuliano Preparata i njegov kolega Emilio del Giudice, talijanski fiziari s milanskog Instituta za nuklearnu fiziku, radili su na posebno ambicioznom projektu: pokuavali su odrediti zato neke tvari na svijetu ostaju u jednom dijelu. Zakoni klasine fizike znanstvenicima su omoguili da u velikoj mjeri razumiju plinove, ali jo uvijek vrlo malo znaju o aktivnostima unutar zgusnute materije - tekuina i krutina. Plinovi nisu preteki za razumijevanje budui da se sastoje od pojedinanih atoma ili molekula koje individualno djeluju u velikim prostorima. Istraivai imaju vee tekoe s vrsto zgusnutim

4. JEZIK STANICE

atomima i molekulama, kao i s njihovim ponaanjem kao skupine. Nijedan vam fiziar ne moe rei zato voda jednostavno ne ishlapi u plin, ili zato atomi u stolu ili drvetu ostaju na okupu, posebno ukoliko navodno komuniciraju samo sa svojim najbliim susjedom i ako ih dre iskljuivo sile kratkog dometa.12 Voda je jedna od najtajnovitijih tvari jer predstavlja smjesu dvaju plinova, a pri normalnim temperaturama i pritiscima ipak je tekua. Del Giudice i Preparata svojim su istraivanjima matematiki dokazali da se zajedno stisnuti atomi i molekule ponaaju kolektivno i formiraju, kako su ih oni nazvali, koherentne domene. Posebno ih je zanimalo kako se ta pojava odvija u vodi. U znanstvenom radu objavljenom u Physical Review Letters Preparati i Del Giudice su pokazali da vodene molekule stvaraju domene na nain vrlo slian laseru. Svjetlost se obino sastoji od fotona mnogih valnih duljina, kao kod duginih boja, no fotoni u laseru imaju visok stupanj koherencije to je slino jednom jedinom koherentnom valu ili jednoj izrazitoj boji.13 Te pojedine valne duljine vodenih molekula u prisutnosti drugih molekula na neki se nain informiraju, odnosno polariziraju oko bilo koje nabijene molekule te na taj nain pohranjuju i prenose svoju frekvenciju tako da ju je mogue proitati na daljinu. To bi znailo da je voda poput magnetofona, snima i prenosi informacije bez obzira je li izvorna molekula prisutna ili nije. ini se da stresanje epruveta u homeopatiji pospjeuje taj proces.14 Voda, dakle, ima odluujuu ulogu u prijenosu energije i informacija; Benvenistova istraivanja u stvari govore da se molekularni signali u tijelu ne mogu prenositi bez vode.15 U Japanu je fiziar Kunio Yasue s Istraivakog instituta za informacije i znanost (Research Institute for Information and Science) u okviru sveuilita Notre Dame u Seishinu takoer otkrio da vodene molekule imaju odreenu ulogu u organiziranju neskladne energije u koherentne fotone, odnosno u procesu koji je nazvan suprazraenje.16 Na temelju toga moe se zakljuiti da voda, kao prirodan medij u svim stanicama, djeluje kao nuan provodnik frekvencijskog potpisa molekule u svim biolokim procesima, te da se same vodene molekule organiziraju u uzorak u kojega se moe utisnuti valna informacija. Ako je Benveniste u pravu, voda ne samo da signal alje, nego ga i pojaava. Najvaniji vid znanstvene inovacije nije nuno samo otkrie nego ljudi koji ponavljaju originalni rad. Tek ponavljanje znanstve-

4. JEZIK STANICE

nih rezultata daje valjanost nekom istraivanju i uvjeri ortodoksnu znanstvenu zajednicu da je moda na tragu neega novog. Premda je gotovo cjelokupni znanstveni establiment ismijao Benvenistove rezultate, polako su se i drugi ugledni znanstvenici poeli laati istovrsnih istraivanja. Godine 1992. Federacija amerikih drutava za eksperimentalnu biologiju (Federation of American Societies for Experimental Biology ili FASEB) odrala je simpozij pod okriljem Meunarodnog drutva za bioelektriku (International Society for Bioelectricity) na kojemu su raspravljali o interakcijama elektromagnetskih polja s biolokim sustavima.17 Brojni drugi znanstvenici ponovili su eksperimente s visoko razrijeenim otopinama18, a opet nekoliko drugih znanstvenika poduprlo je i uspjeno ponovilo pokuse s digitaliziranim informacijama za molekularnu komunikaciju.19 Benvenistova posljednja istraivanja osamnaest su puta ponovili u neovisnom laboratoriju u Lyonu, i u jo tri druga neovisna centra. Nekoliko godina poslije epizode sa sjeanjem vode u asopisu Nature razne su znanstvene skupine jo uvijek pokuavale dokazati da je Benveniste u krivu. Profesorica Madelene Ennis s Queens University u Belfastu okupila je veliku sveeuropsku istraivaku skupinu elei jednom zasvagda dokazati da su homeopatija i sjeanje vode ista besmislica. Konzorcij od etiri neovisna laboratorija iz Italije, Francuske, Belgije i Nizozemske, pod vodstvom profesora M. Roberfroida s Catholic University of Louvain u Bruxullesu, proveo je inaicu Benvenistovog prvotnog eksperimenta s bazofilnom degranulacijom. Pokus je bio besprijekoran. Nitko od istraivaa nije znao u kojim je epruvetama homeopatska otopina, a u kojima ista voda. Sve su otopine bile pripremljene u laboratorijima koji nakon toga nisu imali nikakve veze s pokusom. Rezultate je kodirao i dekodirao te tabularno uredio neovisni istraiva koji isto tako nije bio povezan s istraivanjem. Naposljetku su tri od etiri laboratorija dobili statistiki znaajne podatke s homeopatskim pripravcima. Profesorica Ennis jo uvijek nije vjerovala rezultatima te ih je odbacila kao ljudsku pogreku. Da bi iskljuila mogunost ljudske muiavosti upotrijebila je protokol za automatsku obradu dobivenih rezultata. Rezultati su i dalje bili jednaki. Iako je aktivni sastojak bio snano razrijeen, otopina je jo uvijek djelovala, bez obzira na to je li aktivni sastojak uope bio prisutan ili je voda bila toliko razrijeena da u njoj nije ostalo nita

4. JEZIK STANICE

od prvotne tvari. Ennisova je bila prisiljena priznati: S obzirom na dobivene rezultate moram napustiti svoju nevjericu i zapoeti traiti racionalna objanjenja za nae pronalaske.20 To je za Benvenista bila kap koja je prelila au. Da su rezultati Ennisove bili negativni, objavili bi ih u asopisu Nature i tako njegov rad zauvijek pospremili u kantu za smee. Meutim, poto su se njezini rezultati slagali s njegovima, bili su objavljeni u relativno nevanom asopisu, i to nekoliko godina poslije dogaaja kako ih nitko ne bi zapazio! Pored rezultata Ennisove, Benvenistova otkria poduprla su i sva znanstvena istraivanja o homeopatiji. Odlina, dvostruko slijepa istraivanja s placebo kontrolom pokazala su da homeopatija pomae pri mnogim oboljenjima ukljuujui astmu,21 dijareju,22 infekcije gornjeg dijela dinog trakta kod djece23 te ak i kod sranih bolesti. 24 Od najmanje sto i pet pokusa s homeopatijom, osamdeset i jedan je dao pozitivne rezultate. U najveoj mjeri neoborive eksperimente u Glasgowu proveo je dr. David Reilly. Njegova dvostruko slijepa istraivanja s placebo kontrolom i svim uobiajenim provjerama prave znanstvene studije pokazale su da homeopatija pomae kod astme.25 Unato znanstvenoj zasnovanosti pokusa, urednitvo The Lanceta je, vrlo slino asopisu Nature u Benvenistovom primjeru, pristalo na objavu rezultata, ali ih u uvodniku jednostavno nisu htjeli priznati: to bi moglo biti apsurdnije od zamisli da neka supstanca ima terapeutski uinak ak i ako je toliko razrijeena da pacijent najvjerojatnije ne primi niti jednu njezinu molekulu? Da, naelo razrjeivanja u homeopatiji je apsurdno; razlog za bilo kakav terapeutski uinak mora leati negdje drugdje.26 Nakon to je proitao polemiku o Reillyjevim studijama koja se razvila u Lancetu, Benveniste se nije mogao suzdrati da ne reagira: Ovo nas neumoljivo podsjea na udesno samodostatnu izjavu francuskog akademika iz devetnaestog stoljea u vruoj debati glede postojanja meteorita koja je uzbudila znanstvenu zajednicu tog vremena: Kamenje ne pada s neba, jer na nebu nema nikakvog kamenja.27

4. JEZIK STANICE

Benveniste je bio umoran od toga da razliiti laboratoriji pokuavaju i ponekad ne uspijevaju ponoviti njegov rad, pa je stoga zamolio Guillonnetu da mu izradi robota. Radilo se o obinoj kutiji s ruicom koja se pomicala u tri smjera, tako da je robot mogao obaviti sav posao osim poetnog mjerenja. ovjek mu je tek trebao dati same sastojke i komad plastine cijevi, pritisnuti gumb i mogao je otii svojim poslom. Robot je uzeo vodu s kalcijem, stavio ju u zavojnicu i pet minuta putao signal heparina tako da je voda bila informirana. Potom je informiranu vodu u epruveti pomijeao s plazmom, stavio mjeavinu u mjerni instrument, iitao rezultate i predoio ih bilo kome tko je radio istraivanje. Sa svojim su robotom Benveniste i njegova skupina proveli na stotine pokusa, no glavna im je namjera bila da seriju takvih ureaja poalju drugim laboratorijima. Na taj nain i drugi centri i Clamart mogu biti sigurni da je pokus univerzalno standardiziran i da se identini protokol izvodi pravilno. Dok je Benveniste radio sa svojim robotom, u veem je opsegu otkrio ono emu je Popp svjedoio u svojem laboratoriju s vodenim buhama: dokaz da elektromagnetski valovi ivih organizama djeluju na svoju okolinu. Jednom kada je robot ve neko vrijeme uspjeno obavljao posao, Benveniste je otkrio da openito funkcionira dobro, ali da ponekad zakae. Neobino je bilo to to je uvijek grijeio tono u dane kada je u laboratoriju bila odreena ena. Cherchez la femme (traenje ene), rekao si je Benveniste, iako su slinu situaciju imali i u laboratoriju u Lyonu koji je ponavljao njihove rezultate, a tamo je element smetnje bio jedan mukarac. Benveniste je u vlastitom laboratoriju obavio nekoliko eksperimenata, runo i uz pomo robota, kako bi izolirao ono ime je ta ena sprjeavala djelovanje pokusa. Njezina znanstvena metodika bila je zaista besprijekorna i drala se protokola do zadnjeg slova. Sama ena bila je lijenica i biolog, te iskusna, savjesna radnica. Svejedno, nijednom nije dobila pozitivne rezultate. est mjeseci takvih istraivanja iznjedrili su jedan jedini zakljuak: neto u samoj njezinoj prisutnosti prijeilo je pozitivan rezultat. Jacques je dobro znao to je na kocki te je smatrao prijeko potrebnim da se to pitanje istjera na istac. Mogao bi svoga robota, na primjer, poslati na Cambridge, gdje bi u laboratoriju zbog odreene osobe dobili pogrene rezultate, i laboratorij bi zakljuio da je sam eksperiment manjkav, premda bi se radilo o problemu u eksperimentalnoj okolini.

4. JEZIK STANICE

Kod biolokih uinaka nema mnogo filozofije. Sa samo malom promjenom u strukturi ili obliku molekule potpuno se mijenja njezina sposobnost da se uklopi u svoje receptorske stanice. Da ili ne, uspjeh ili neuspjeh. Lijek djeluje ili ne djeluje. U danom primjeru, neto u toj eni u potpunosti je sprjeavalo komunikaciju stanica u njegovom eksperimentu. Benveniste je sumnjao da biologinja najvjerojatnije zrai neku vrstu valova koji blokiraju signale. Kroz svoj rad razvio je nain za testiranje valova i uskoro je otkrio da ena zaista odailje elektromagnetska polja koja smetaju komunikacijsku signalizaciju u pokusu. Kao i Poppove kancerogene tvari, i ona je mijeala frekvencije. inilo se da je to previe fantastino da bi bilo istinito, da pripada vie sferi arobnjatva nego znanosti, pomislio je Benveniste. U sljedeem pokusu ena je pet minuta drala u rukama epruvetu s homeopatskim granulama koju je potom testirao uz pomo svoje opreme. Sva aktivnost i sva molekularna signalizacija bili su izbrisani.28 Benveniste nije bio teoretiar. Nije bio ak ni fiziar. Sluajno je uao u svijet elektromagnetizma i sada je zapeo u njemu, jer eksperimentirao je na njemu posve stranom podruju: sjeanju vode i sposobnosti molekula da vibriraju na vrlo niskim ili vrlo visokim frekvencijama. Rjeenju tih dviju misterija nikako se nije mogao pribliiti. Jedino to je mogao uiniti jest da nastavi s onim pri emu se osjeao kao kod kue - sa svojim laboratorijskim pokusima - i dokazati da su ti uinci stvarni. No, neto mu nije bilo jasno. Iz nekog nepoznatog razloga kojega nije mogao otkriti, izgledalo je da su se i signali poslani izvan tijela na neki nain primali i sluali.

PETO POGLAVLJE U rezonanciji sa svijetom

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

GOTOVO SVI POKUSI bili su neuspjeni. takori se nisu ponaali kako se oekivalo. Cjelokupan smisao vjebe, to se Karla Lashleya ticalo, bio je da se odredi gdje se nalaze engrami - tona lokacija u mozgu u kojoj su pohranjena sjeanja. Naziv engram je u dvadesetim godinama dvadesetog stoljea skovao Wilder Penfield koji je mislio da je otkrio da sjeanja imaju tonu adresu u mozgu. Penfield je proveo iznimna istraivanja na epileptiarima s anestetiziranim tjemenom dok su bili pri punoj svijesti; kada je odreene dijelove njihovih mozgova stimulirao elektrodama, prizvao je u njima odreene prizore iz njihove prolosti, u ivim bojama i popraene bolnim pojedinostima. Jo je manje oekivano to da je svaki put kada je stimulirao istu toku u mozgu (osobito bez pacijentovog znanja) dozvao isti prizor sa svim njegovim pojedinostima. Penfield i brojni znanstvenici poslije njega logino su zakljuili da su u odreenim dijelovima mozga pohranjena pojedina sjeanja. Svaki, i najsitniji detalj naeg ivota paljivo je kodiran u odreenim mjestima u mozgu, kao gosti u restoranu koje je po stolovima rasporedio posebno toan ef sale. Jo bismo samo morali otkriti gdje tko sjedi: i po mogunosti, kao bonus, otkriti identitet efa sale. Lashley, ameriki neuropsiholog velikog ugleda, traio je engrame ve priblino trideset godina. Bila je 1946. godina i u svojem je laboratoriju u okviru Yerkesova laboratorija za biologiju primata na Floridi istraio sve mogue ivotinjske vrste kako bi otkrio to je, odnosno gdje je u mozgu ono to je odgovorno za sjeanje. Mislio je da e samo proiriti Penfieldova otkria, no inilo se da je sve to je radio sluilo kao dokaz da je Penfield bio u krivu. Lashley je bio sklon pretjeranoj kritinosti, ali ne posve bez razloga. Imao je dojam kao da cijelo njegovo ivotno djelo ima jednu jedinu, negativnu svrhu: da opovrgne sav rad svojih prethodnika. Jo jedna sveta istina u kojoj je tadanja znanstvena zajednica bila vrsto usidrena, a koju je Lashley aktivno pobijao, bilo je miljenje da svaki psiholoki proces

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

ima odgovarajui i mjerljivi fiziki izraz: pomak odreenog miia, izluivanje odreene kemikalije. Jo jedanput mozak je bio tek ef sale koji uurbano rasporeuje svoje goste. Premda je ranije uglavnom eksperimentirao s primatima, sada je preao na takore. Izgradio im je poseban mali poligon u kojem su uili skakati kroz minijaturna vrata iza kojih ih je kao nagrada ekala hrana. takori koji nisu pravilno reagirali padali bi u vodu, to je jo bolje naglasilo cilj vjebe.1 Kada se uvjerio da su takori dobro ovladali rutinom, poeo je sustavno raditi na tome da im kirurkim putem izbrie to pamenje. Premda je sam kritizirao manjkavosti drugih istraivaa, i njegova kirurka metoda bila je nadrilijenika: krajnje improviziran i prenagljen postupak. Njegov laboratorijski protokol razbjesnio bi svakog modernog borca za prava ivotinja. Kirurke instrumente nije sterilizirao, uglavnom zbog toga to se tada to nije smatralo potrebnim za takore. Po svim medicinskim standardima bio je surov i nemaran kirurg, moda ak i namjerno, rane je ivao jednostavnim avom to je bio idealan recept za infekciju mozga kod veih sisavaca, no nije bio nita suroviji od veine istraivaa svojega vremena. Naposljetku, ni jedan od pasa Ivana Pavlova nije preivio njegove operacije mozga; svi su uginuli zbog modanih upala ili od epilepsije.2 Lashley je kod svojih takora namjeravao deaktivirati pojedine dijelove mozga kako bi otkrio gdje se skriva dragocjeni klju za specifina sjeanja. Za taj osjetljiv zadatak upotrebljavao je enino kovralo za kosu (!) i jednostavno spaljivao dio koji je elio odstraniti.3 Njegovi prvi pokuaji da otkrije mjesto specifinih sjeanja propali su; iako su takori ponekad i bili fiziki oslabljeni, i dalje su se tono sjeali onoga to su bili nauili. Prio je sve vee i vee dijelove njihovog mozga, no jo uvijek su uspijevali skoiti kroz vrataca. Lashley je sa svojim uvijaem postao ak jo liberalniji, te je zapoeo sustavno obraivati jedan po jedan dio takorskih mozgova, no i dalje se inilo da to nema nikakvog utjecaja na takorovu sposobnost sjeanja. ak i kada je otetio veliku veinu mozga pojedinih takora - a uvija je prouzroio vie tete od bilo kakvog istog kirurkog reza njihove su motorike sposobnosti moda bile oslabljene, tako da su
neskladno teturali, no takori su se jo uvijek sjeali svoje rutine.

Premda su ti rezultati u jednu ruku predstavljali neuspjeh, odgovarali su ikonoklastu u Laashleyu. takori su potvrdili ono u to je dugo sumnjao. Jo 1929. godine, u svojoj monografiji Modani

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

mehanizmi i inteligencija, radu nevelika opsega koji je postao poznat zbog svojih radikalnih postavki, predstavio je svoj pogled da je kortikalna funkcija posvuda jednako potentna.4 Kasnije je zapisao da je sav njegov eksperimentalni rad doveo do neizbjenog zakljuka da uenje ustvari uope nije mogue.5 Na podruju kognicije mozak je u svakom pogledu bio kaa.6 Za Karla Pribrama, mladog neurokirurga koji se preselio na Floridu iskljuivo kako bi mogao istraivati zajedno s velikim znanstvenikom, Lashleyevi neuspjeni pokusi bili su pravo otkrie. Pribram, koji je u antikvarijatu za deset centa kupio Lashleyevu monografiju, po dolasku na Floridu neustraivo je izazivao njezine sporne toke s istim arom kojim je Lashley napadao svoje kolege. Bistar i ambiciozan vjebenik potaknuo je Lashleya, te ga je s vremenom prihvatio gotovo kao vlastitog sina. Svi Pribramovi pogledi na sjeanje i vie kognitivne modane procese bili su okrenuti naglavake. Ako ne postoje odreene toke u kojima bi bila pohranjena specifina sjeanja - a Lashley je jednog za drugim spalio sve dijelove takorova mozga - tada naa sjeanja, a moda i drugi vii kognitivni procesi, ustvari, sve to nazivamo percepcija , moraju na neki nain biti raspodijeljeni po cijelom mozgu. Pribram je 1948. godine, u svojoj dvadeset i devetoj godini, prihvatio mjesto na sveuilitu Yale koje je imalo najbolji neuroloki laboratorij na svijetu. Namjeravao je istraivati funkcije frontalnog korteksa (eonog dijela modane kore) kod majmuna kako bi pokuao shvatiti uinke frontalne lobotomije koja se u to vrijeme obavljala na tisuama pacijenata. Pouavanje i istraivanje privlaili su ga mnogo vie od unosnog ivota neurokirurga; nekoliko godina kasnije usprkos relativno skromnoj profesorskoj plai odbio je ponudu za posao s plaom od sto tisua dolara u njujorkoj bolnici Mount Sinai. Poput Edgara Mitchella i Pribram se uvijek smatrao istraivaem, a ne lijenikom; kao osmogodinjak najmanje je desetak puta proitao knjigu o podvizima generala Byrda na Sjevernom polu. Za djeaka koji je u toj dobi doao iz Bea, Amerika je predstavljala novo istraivako podruje. Pribram je bio sin slavnog biologa koji se 1927. godine sa svojom obitelji preselio u SAD jer je smatrao da ratom iscrpljena i osiromaena Europa nije primjereno mjesto za odgoj djeteta. Kada je Karl odrastao, moda zbog svoje nejake grae i zbog toga to zaista nije bio tip za odvane ekspedicije (u zrelijim

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

godinama izgledao je kao patuljasta verzija Alberta Einsteina, s jednakom dostojanstvenom draperijom bijele kose koja je sezala do ramena), za svoje je istraivako podruje odabrao ljudski mozak. Nakon to je napustio Lashleya i Floridu proveo je dvadeset godina prouavajui tajne u vezi s organizacijom mozga, percepcije i svijesti. Osmislio je vlastite pokuse na majmunima i makama, te pedantno izvodio sustavne studije ne bi li otkrio funkcije pojedinih dijelova mozga. Njegov iznimno uspjean laboratorij meu prvima je otkrio lokacije kognitivnih procesa, osjeaja i motivacije. Njegovi su pokusi jasno dokazali da sve te funkcije imaju specifine adrese u mozgu - otkrie koje je morao, iako teka srca, prihvatiti i Lashley. Najvie mu je muke zadavao temeljni paradoks: kognitivni procesi imaju vrlo precizne lokacije u mozgu, no same procese unutar tih lokacija oito odreuje, kao to se izrazio Lashley mnotvo podraaja ... koji nisu u vezi s dotinim ivanim stanicama.7 Istina je da dijelovi mozga obavljaju specifine funkcije, no ini se da stvarnu obradu podataka izvodi neto to je bazinije od pojedinanih neurona - u svakom sluaju, neto to nije ogranieno na odreenu skupinu stanica. Na primjer, izgledalo je da je pohranjeno sjeanje raspodijeljeno po odreenoj lokaciji, a ponekad i preko nje. No, koji mehanizam to omoguava? I Pribram je, kao i Lashley, u svojem ranom radu o viim spoznajnim funkcijama doao u proturjeje s prihvaenom mudrou tog vremena. Prema priznatom stajalitu, koje je veinom jo i danas prihvaeno, oko vidi tako to fotografsku sliku prizora ili predmeta reproducira na kortikalnu povrinu mozga, na dio koji kao unutarnji filmski projektor prihvaa i interpretira vieno. Ako je to tono, tada bi elektrina aktivnost u vizualnom korteksu morala tono odraavati ono to je predmet gledanja, a to je do neke mjere tono samo na vrlo gruboj razini. Lashley je u brojnim eksperimentima otkrio da moe prerezati praktiki cijeli optiki ivac make, a da to ne smanji njezinu sposobnost da vidi to radi. Na njegovo veliko iznenaenje, maka je oito i dalje vidjela sve pojedinosti, i mogla je obavljati sloene vizualne zadatke kao i prije.8 U drugim su pokusima Pribram i njegovi suradnici uvjebali majmuna da pritisne odreenu polugu kada mu se pokae kartica s crtama. Na vizualni korteks majmuna postavili su elektrode koje su trebale registrirati modane valove kada majmun vidi krug, odnosno crte. Pribram je tim pokusom elio saznati iskljuivo razlikuju li se

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

modani valovi s obzirom na oblik na kartici. Umjesto toga, otkrio je da je majmunov mozak pored razliitih uzoraka na kartici registrirao i da li je majmun pritisnuo pravu polugu ili ne, te ak i njegovu namjeru da pritisne polugu prije no to bi to uinio. Dobiveni rezultat uvjerio je Pribrama da se zapovijed formulira u viim sferama mozga i odande odailje do primarnijih prijemnika. To znai da se u mozgu dogaa neto daleko sloenije od tadanjeg openitog uvjerenja prema kojem vidimo i odgovaramo na vanjske podraaje uz pomo jednostavnog tunelskog toka informacija koji tee od naih osjetilnih organa do mozga, a iz njega u miie i lijezde.9 Pribram je posvetio nekoliko godina istraivanjima s mjerenjem modane aktivnosti majmuna za vrijeme obavljanja pojedinih zadataka kako bi otkrio moe li detaljnije izdvojiti tonu lokaciju u kojoj se percipiraju uzorci i boje. Ta su istraivanja pruila dodatne dokaze da su modane reakcije rasporeene preko cijele modane kore. U sljedeem istraivanju, kojega je za promjenu proveo na mladim makama kojima su usadili kontaktne lee s vodoravnim, odnosno okomitim crtama, Pribramova je skupina otkrila da se ponaanje vodoravno orijentiranih maaka nije zamjetno razlikovalo od okomito orijentiranih, premda su njihove modane stanice sada bile orijentirane horizontalno odnosno, vertikalno. To je znailo da percepcija nije povezana s detekcijom crta.10 Ti eksperimenti, kao i pokusi drugih znanstvenika kao to je bio Lashley proturjeili su mnogim prevladavajuim neurolokim teorijama o percepciji. Pribram je bio uvjeren da je unutranja projekcija slika pogrena pretpostavka i da mora postojati neki drugi mehanizam koji nam omoguava da opaamo svijet oko sebe.11 Pribram je 1958. godine iz Yalea preao u Centar za napredne studije behavijoristikih znanosti u okviru sveuilita Stanford. Moda nikada ne bi izradio alternativnu teoriju da njegov prijatelj Jack Hilgard, poznati psiholog sa Stanforda, 1964. godine nije pisao novu verziju udbenika za koju je trebao neke novije teorije o ovjekovoj percepciji. Problem je za Pribrama bio u tome to je odbacio stare ideje o oblikovanju elektrinih slika u mozgu - o navodnom podudaranju izmeu slika u vanjskom svijetu i elektrikom paljenju mozga - a zbog svojih vlastitih istraivanja s majmunima bio je krajnje skeptian i glede najnovije i najpopularnije teorije o percepciji prema kojoj spoznajemo svijet uz pomo linijskih detektora. Naime, prema toj teoriji mozak bi samo za fokusiranje na lice trebao

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

napraviti golemi izraun svaki puta kada bi se odmaknuli za nekoliko centimetara. Hilgard je uporno navaljivao, no Pribram nije znao kakvu bi teoriju mogao ponuditi svom prijatelju pa je napinjao mozak ne bi li pronaao kakvu pozitivnu alternativu. Tada je jedan njegov kolega naiao na lanak u asopisu Scientific American kojega je napisao Sir John Eccles, istaknuti australski fiziolog, i u njemu postulirao da bi mata mogla biti povezana s mikrovalovima u mozgu. Samo tjedan dana kasnije izaao je jo jedan zanimljiv lanak u kojemu je Emmet Leith, inenjer sa sveuilita u Michiganu, pisao o lomu laserskih zraka i novoj tehnologiji - optikoj holografiji.12 Cijelo je vrijeme bila tu, tik pred njegovim nosom! Traio je ba takvu poredbu. Izgledalo je da je koncept valnih fronti i holografija predstavljao odgovor na pitanja koja si je postavljao dvadeset godina. Lashlev je ve bio postavio hipotezu o uzorcima valne interferencije u mozgu, ali ju je napustio zato to nije mogao zamisliti na koji bi nain ti uzorci mogli nastati u modanoj kori.13 Ecclesove ideje rijeile su problem. Pribram je sada razmiljao da mozak mora na neki nain itati informacije, pretvarajui obine slike u valno interferencijske uzorke i ponovno u virtualne slike, kao to to ini laserski hologram. Jo jedna tajna koju je razrijeila usporedba s hologramom bilo je sjeanje koje nije smjeteno na nekom odreenom mjestu, nego je raspodijeljeno posvuda, na nain da svaki dio sadri cjelinu. Na konferenciji UNESCO-a u Parizu Pribram je upoznao Dennisa Gabora koji je dobio Nobelovu nagradu za otkrie holografije, kada je etrdesetih godina prolog stoljea pokuao izraditi mikroskop pomou kojeg bi se mogao vidjeti atom. Gabor, prvi inenjer koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku, radio je na matematici svjetlosnih zraka i valnih duljina, pri emu je doao do iznimnog otkria: ako prelomite svjetlosnu zraku, njome fotografirate razliite predmete i pohranite te informacije kao valno interferencijske uzorke, dobit ete bolju sliku cjeline nego pri obinom nainu fotografiranja u kojem se snimanjem pojedinih toki dobiju samo dvije plone dimenzije. Gabor je za svoje matematike izraune koristio Fourierove preobrazbe, niz jednadbi koje je na poetku devetnaestog stoljea razvio francuski matematiar Jean Fourier. Fourier je najprije poeo raditi na svojem sustavu analize koji je i dan danas neizbjeno sredstvo u matematici i raunanju, kada je na Napoleonov zahtjev izraunao optimalni interval izmeu pucnjeva iz topa

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

tako da se cijev ne pregrije. Pomou Fourierove metode kasnije su i najsloenije uzorke uspjeli ralaniti i tono opisati matematikim jezikom koji opisuje odnos izmeu kvantnih valova. Bilo koju optiku sliku mogue je pretvoriti u matematiki ekvivalent interferencijskih uzoraka, odnosno informaciju koja je rezultat uzajamnog preklapanja valova. U toj se tehnici i neto to se nalazi u vremenu i prostoru prenosi u spektralno podruje, neku vrstu bezvremenog i bezprostornog stenograma za odnose meu valovima, mjereno kao energija. Kod tih jednadbi elegantno je i to to ih isto tako moemo upotrebljavati u suprotnom smjeru, na nain da uzmemo sve komponente valne interakcije - njihovu frekvenciju, amplitudu i fazu - i iskoristimo ih za rekonstruiranje proizvoljne slike.14 Naveer, kada su se nali, Pribram i Gabor su ispijali pamenja vrijednu bocu Beaujolaisa, te kompliciranim Fourierovim jednadbama ispunili tri ubrusa da bi matematiki izveli kako mozak obavlja sloeni zadatak odgovaranja na odreene valno interferencijske uzorke i njihovog pretvaranja u slike.15 Preostalo je jo mnogo pojedinosti koje je trebalo razraditi u laboratoriju; teorija jo nije bila zgotovljena. Meutim, u jedno su bili uvjereni: percepcija je posljedica kompleksnog itanja i pretvaranja informacija na nekoj drugoj razini stvarnosti. Da bismo lake razumjeli kako je to mogue, dobro je poznavati neka posebna svojstva valova koja najbolje ilustrira laserski optiki hologram, usporedba koja je toliko plijenila Pribramovu matu. Kod klasinog laserskog holograma laserska zraka je prelomljena. Jedan se dio odbija od predmeta - recimo, ajne alice od kineskog porculana - a drugi dio se odbija od nekoliko zrcala. Oba dijela se potom ponovno zdruuju, te ih hvatamo na fotografski film. Rezultat na fotografskoj ploi, koji predstavlja interferencijski uzorak tih valova, izgleda jednostavno kao niz krivulja ili koncentrinih krunica. Meutim, kada kroz film poaljemo zraku iz iste vrste lasera, prikae nam se iznimno iva, vrlo detaljna i trodimenzionalna slika alice koja lebdi u prostoru (primjer za to je princeza Leia iju je sliku na taj nain izradio R2D2 u prvom filmu serijala Ratovi zvijezda). Mehanizam koji stoji iza toga povezan je sa svojstvima valova koja im omoguavaju da dekodiraju informacije, ali i s posebnom znaajkom laserske zrake koja baca istu svjetlost jedne jedine valne duljine, pa je stoga, kao takav, idealan izvor za stvaranje interferencijskih uzoraka. Kada obje prelomljene zrake dou na fotografsku plou,

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

jedna polovica donosi uzorke svjetlosnog izvora, a druga konfiguraciju ajne alice, nakon ega obje zajedno interferiraju. Kada film osvijetlimo istovrsnim svjetlosnim izvorom dobijemo sliku koja je na njemu otisnuta. Jo jedno neobino svojstvo holografije je da svaki djeli kodiranih informacija sadri cjelovitu sliku; razreemo li fotografsku plou na komadie i laserskom zrakom osvijetlimo bilo koji komadi, dobit emo itavu sliku alice. Premda je poredba s hologramom Pribramu bila vana, pravi znaaj njegovog otkria nije bila sama holografija, koja priziva mentalnu sliku trodimenzionalne fantomske projekcije, kao ni injenica da je svemir samo naa projekcija. Za nj je bilo vano da kvantni valovi imaju jedinstvenu sposobnost pohranjivanja ogromnih koliina informacija - u cijelosti i trodimenzionalno - te da na mozak moe itati te informacije i odatle kreirati svijet. Konano je pronaao mehaniku napravu koja tono odraava nain na koji mozak doista djeluje: kako stvara slike, kako ih pohranjuje, te kako ih po potrebi priziva ili povezuje s neim drugim. I najvanije, pronaen je klju za najveu Pribramovu zagonetku: kako je mogue da su zadaci u mozgu lokalizirani, a obrauju se, odnosno pohranjuju u veoj cjelini. U odreenom je smislu holografija samo prikladan stenogram za valnu interferenciju - jezik Polja. Posljednji vaan aspekt Pribramove Modane teorije, koju je predstavio neto kasnije, bio je povezan s jo jednim Gaborovim otkriem. Gabor je, uz pomo iste matematike koju je Heisenberg u kvantnoj fizici upotrijebio za komunikacije, izveo maksimalnu koliinu u koju je mogue stisnuti telefonsku poruku preko prekoatlantskog kabla. Pribram je, zajedno s nekoliko kolega, Gaborovu hipotezu dodatno razvio u matematikom modelu koji je pokazao da ista matematika opisuje i procese u ljudskom mozgu. Doao je do toliko radikalnog zakljuka da je to bilo gotovo nezamislivo; naime, da vrua, iva tvar kao to je mozak funkcionira po zakonima udnog svijeta kvantne teorije. Kada promatramo svijet, teoretizirao je Pribram, ne vidimo samo grube stvari, "palice i kamenje", ve opaamo na mnogo dubljoj razini. Na mozak sam sa sobom i s ostalim dijelovima tijela primarno ne komunicira rijeima ili slikama, a ni bitovima ili kemijskim impulsima, nego se slui jezikom valne interferencije: jezikom faza, amplituda i frekvencija u spektralnoj domeni. Pre-

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

dmete percipiramo na nain da rezoniramo s njima, odnosno da se uskladimo s njima. Poznavati svijet doslovno znai biti na njegovoj valnoj duljini. Na je mozak poput klavira. Kada promatramo neku stvar u vanjskom svijetu, odreeni dijelovi mozga rezoniraju na odreenim frekvencijama. Kod pojedinih toaka na koje smo obratili panju na mozak pritie samo odreene tipke koje aktiviraju strune s odreenom duljinom i frekvencijom.16 Tu informaciju potom preuzimaju obini elektrokemijski krugovi u mozgu, ba kao to vibracije struna ponu rezonirati u cijelom klaviru. Pribram je pomislio da svaki puta kada neto ugledamo ne vidimo sliku tog objekta negdje u stranjem dijelu naih glava ili iza one mrenice, nego u tri dimenzije i u vanjskom svijetu. Mora biti da stvaramo virtualnu sliku danog objekta te ju projiciramo u prostor, na isto mjesto na kojem se nalazi stvarni objekt, tako da se objekt i naa percepcija tog objekta poklapaju. A to znai da je vjetina gledanja ustvari vjetina transformiranja. Samim inom promatranja na neki nain transformiramo bezvremeni i bezprostorni svijet interferencijskih uzoraka u konkretan i diskretan (odvojen) svijet prostora i vremena: svijet same jabuke koju vidimo pred sobom. Prostor i vrijeme stvaramo na povrini naih onih mrenica. Ona lea kao u hologramu pokupi odreene interferencijske uzorke i pretvori ih u trodimenzionalne slike. Takva virtualna projekcija je potrebna zato to za jabukom poseemo tamo gdje se ona doista nalazi, a ne negdje u naoj glavi. Ako cijelo vrijeme projiciramo slike u vanjski prostor, tada je naa slika svijeta zaista virtualna stvarnost. Pribramova teorija govori da kada neto primijetimo, odreene frekvencije ponu rezonirati s neuronima u naem mozgu. Ti neuroni alju informaciju o tim frekvencijama sljedeoj skupini neurona. Drugi set neurona prevede te rezonancije po Fourierovim jednadbama, a dobivene podatke alje treoj skupini neurona, pa oni poinju stvarati uzorak s kojim u vanjskom svijetu naposljetku stvorimo virtualnu sliku jabuke na vrhu posude s voem.17 Taj trostruki postupak omoguava mozgu da odvojene slike mnogo lake stavi u uzajamni odnos, to se bez tekoa postie sa stenogramima interferencijskih valova; to bi bilo vrlo nezgodno s pravim, realnim slikama. Nakon vienja - razmiljao je dalje Pribram - mozak procesira informacije u stenogramu valno frekvencijskih uzoraka, te ih raspr-

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

i u distributivnoj mrei po cijelom mozgu, kao lokalna raunalna mrea koja kopira sve glavne upute brojnim djelatnicima u velikom poduzeu. Pohranjivanje sjeanja u valno interferencijskim uzorcima iznimno je djelotvorno i moglo bi objasniti zato je ljudsko sjeanje toliko opseno. Valovi mogu sadravati nezamislive koliine podataka - daleko vie od 280 trilijuna (280.000.000.000.000.000. 000) bitova informacija, to navodno predstavlja prosjeno ljudsko sjeanje prikupljeno tijekom prosjenog ivotnog vijeka.18 Napravljeni su izrauni koji govore da bi se s holografskim interferencijskim uzorcima cjelokupnu Kongresnu knjinicu SAD-a, u kojoj su pohranjene gotovo sve do sada objavljene knjige na engleskom jeziku, moglo stisnuti u kocku eera. Holografski model objanjava i trenutanost prisjeanja koje je esto u obliku trodimenzionalne slike. Pribramove teorije o raspodijeljenoj ulozi sjeanja i jeziku valnih fronti u mozgu naile su na veliku nevjericu, osobito ezdesetih godina prolog stoljea kada su i prvi put objavljene. Jedan od onih koji su najvie ismijavali Pribramovu teoriju o distribuiranom sjeanju bio je Paul Pietsch, biolog na sveuilitu u Indiani. Pietsch je u svojim ranijim pokusima otkrio da se dadevnjaku moe odstraniti glava i da ivotinja, premda postane komatozna, ponovno funkcionirati kada mu se mozak vrati na mjesto. Ukoliko je Pribram imao pravo, tada bi bilo mogue odstraniti ili ispremijeati dadevnjakov mozak a da to ne utjee na njegovo uobiajeno funkcioniranje. Meutim, Pietsch je bio uvjeren da Pribram grijei, a njegova odlunosti da to i dokae bila je upravo strasna. U vie od sedam stotina pokusa izrezao je velik broj dadevnjakovih mozgova, a prije negoli bi ih stavio natrag, 'prkao' je po njima na sve mogue naine.. U uzastopnim pokusima okrenuo je, izrezao na krike, odrezao, izmijeao, pa ak i samlio mozgove svojih pokusnih ivotinja. Meutim, bez obzira koliko brutalno ih iznakazio, ili okrnjio, nakon to je dadevnjacima vratio ono to je od mozga ostalo oni su se oporavili, i opet poeli ponaati kao i prije. Od potpunog skeptika Pietsch je postao preobraenik koji vjeruje u Pribramovu teoriju da je sjeanje rasporeeno po cijelom mozgu.20 Godine 1979. Pribramovu je teoriju potvrdio i brani tandem neurofiziologa s Kalifornijskog sveuilita u Berkeleyu. Russell i Karen DeValois konvertirali su jednostavne karo-uzorke ahovnice u Fourierove valove i otkrili da modane stanice maaka i majmuna ne odgovaraju na same vizualne uzorke nego na interferencijske

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

uzorke valova koji ih tvore. Bezbrojna istraivanja, koja su DeValoisovi opisali u knjizi Prostorno gledanje,21 govore da su brojne stanice u vizualnom sustavu usklaene s odreenim frekvencijama. Druga istraivanja Fergusa Campbella iz Cambridgea u Engleskoj, kao i brojnih drugih laboratorija, takoer su potvrdila da je kora ljudskog mozga ugoena na odreene frekvencije.22 U toj injenici moda lei objanjenje zato odreene stvari prepoznajemo kao jednake premda su po veliini vrlo razliite. Pribram je dokazao i da je mozak visoko-razluivi analizator frekvencija. Pokazao je, naime, da mozak sadrava posebnu omotnicu ili mehanizam koji ograniava u suprotnom neogranieni dotok valnih informacija; na taj nain nismo bombardirani beskonanim brojem valnih informacija iz polja nulte toke.23 U vlastitim laboratorijskim istraivanjima Pribram je potvrdio da vizualni korteks maaka i majmuna odgovara na ogranien opseg frekvencija.24 Russell DeValois i njegovi kolege takoer su pokazali da su receptivna polja u neuronima modane kore ugoena na vrlo malen opseg frekvencija.25 I Campbell s Cambridgea u svojim je istraivanjima na makama i ljudima demonstrirao da neuroni u mozgu odgovaraju na ogranien frekvencijski pojas.26 Pribram je u jednom trenutku tijekom svojih istraivanja naletio i na rad Rusa Nikolaja Bernsteina. On je na film snimio ljude koji su se odjenuli u crne kostime s bijelim prugama i tokama koji su oznaavali udove - neto slino klasinom kostimu kostura za No vjetica. Sudionici na snimanju zamoljeni su da pleu ispred crne pozadine. Pri obradi filmske snimke moglo se vidjeti tek nizove bijelih toaka koje su se pomicale u kontinuiranom uzorku u obliku vala. Nakon analize valova Bernstein je na svoje zaprepatenje otkrio da je sve ritmike pokrete mogue tako tono prevesti u Fourierove trigonometrijske zbrojeve da je sljedee pokrete plesaa mogao predvidjeti do tonosti od nekoliko milimetara.27 injenica da se gibanje moe formalno prevesti u Fourierove jednadbe dovela je Pribrama do zakljuka da se i komuniciranje modanih valova s tijelom najvjerojatnije odvija u obliku valova i uzoraka, a ne u obliku slika.28 Mozak oito ima sposobnost da analizira gibanje, ralani ga na valne frekvencije, te da taj valni uzorak stenogramski raspodijeli po ostatku tijela. Nelokalan i istovremen prijenos informacija do mnogih dijelova objasnio je kako sloene zadatke - kao to je, na primjer, vonja automobila - moemo bez

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

veih potekoa obavljati uz pomo vie dijelova tijela. Obrazloio je i na koji nain moemo tako brzo nauiti ponoviti neki zadatak. Pribram je u literaturi naiao na istraivanja koja su dokazivala da i naa druga osjetila (miris, okus i sluh) djeluju na temelju analiziranja frekvencija.29 U vlastitim prouavanjima provedenim na makama, u kojima je registrirao frekvencije njihovog motorikog korteksa kada se njihova desna apa pomicala gore-dolje, Pribram je doao do otkria da pojedine stanice u makinom motorikom korteksu, slino kao i u vizualnom, odgovaraju tek na ogranieni broj frekvencija pokreta, ba kao to pojedine strune u klaviru odgovaraju na ogranien opseg frekvencija.30 Pribram se muio ne bi li otkrio gdje bi se neki, tako zamreni proces dekodiranja i transformiranja valnih fronti mogao odvijati. Tada mu je sinulo da podruje u mozgu u kojem bi mogli nastajati valno interferencijski uzorci nije u nekoj posebnoj stanici, nego u prostoru izmeu stanica! Na zavretku svakog neurona, osnovne jedinice modane stanice, nalaze se sinapse u kojima se stvaraju kemijski naboji koji naposljetku prouzroe elektronsko paljenje, a ono preko meustaninih prostora prelazi na druge neurone. U istim prostorima dendriti - sitna vlakna od ivanih zavretaka, koja se zibaju naprijed-natrag kao itno klasje na laganom vjetru - odailjui i primajui vlastite elektrine valne impulse komuniciraju s drugim neuronima. Ti potencijali polaganih valova protjeu kroz gliju, potporno tkivo koje okruuje neurone, u kojoj se njeno dodiruju ili ak sudaraju s drugim valovima. To prometno krianje, mjesto neprekidne guve i susretanja elektromagnetnih komunikacija izmeu sinapsi i dendrita, najvjerojatnije je mjesto za prijem i analiziranje valnih frekvencija te stvaranje holografskih slika, budui da ti valni uzorci cijelo vrijeme kriaju svoje putove i stvaraju na stotine i tisue valno interferencijskih uzoraka. Pribram je slutio da ti valni sudari stvaraju slikovne predodbe u naem mozgu. Kada neto opaamo, to nije posljedica aktivnosti samih neurona nego djelatnost odreenih podruja dendrita, raspodijeljenih po cijelom mozgu, koji se ponaaju poput radio postaje koja je namjetena da rezonira samo na odreenim frekvencijama. To je slino kao kada bi preko cijele glave imali rasporeen velik broj klavirskih struna, od kojih bi pri sviranju odreene note zatitrale samo neke od njih.

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

Pribram je najveim dijelom prepustio drugima testiranje svojih stavova; nije elio da ga povezuju s njegovim revolucionarnim postavkama kako ne bi doveo u pitanje svoj inae tradicionalniji laboratorijski rad. Njegova je teorija nekoliko godina stajala po strani. Morao je ekati nekoliko desetljea da ga u razmiljanjima dostignu i drugi pioniri znanstvene zajednice. Najvanija potvrda stigla mu je iz neoekivanog izvora: od Nijemca koji je elio poboljati ureaj za medicinsku dijagnostiku. Walter Schempp, profesor matematike sa Sveuilita u njemakom Siegenu, bio je uvjeren da samo nastavlja djelo svojega prethodnika Johannesa Keplera, astronoma koji je ivio na prijelazu iz esnaestog u sedamnaesto stoljee. Kepler je u knjizi Harmonice Mundi iznio slavnu tvrdnju da ljudi na Zemlji mogu uti glazbu zvijezda. Keplerovi suvremenici smatrali su ga ludim. To je bilo etiristo godina prije no to su dva amerika znanstvenika dokazala da glazba nebesa zaista postoji. Naime, 1993. godine Hulse i Taylor dobili su Nobelovu nagradu za otkrie binarnih pulsara: zvijezda koje odailju pulsirajue elektromagnetske valove. Najosjetljivija oprema postavljena na jednom od najviih dijelova svijeta, visoko na planinskom vrhu u portorikanskom Arecibu, uz pomo radijskih valova registrira dokaz o njihovom postojanju. Na ast svojemu prethodniku Walter je specijalizirao matematiku analize harmonija, odnosno frekvencija i faza zvunih valova. Jednoga dana, dok je sjedio u svojem vrtu - njegov trogodinji sin tada je bio bolestan - sinulo mu je da bi se iz zvunih valova mogle izdvojiti trodimenzionalne slike. Iako nije itao Gabora, izveo je vlastitu holografsku hipotezu rekonstruiranu iz matematike teorije. U svojim matematikim knjigama uzalud je traio reference, no nakon to se upoznao sa spoznajama u optikoj teoriji, naiao je na Gaborov rad. Godine 1986. Walter je objavio knjigu u kojoj je matematiki dokazao da se iz odjeka radarskih valova moe napraviti hologram; knjiga je postala klasik u radarskoj teoriji. Schempp je poeo razmiljati da bi se ista naela valne holografije mogla primijeniti na magnetno rezonantno snimanje (magnetic resonance imaging ili MRI), medicinskom aparatu za prouavanje mekih tjelesnih tkiva koji je tada bio jo u povojima. Meutim, kada se raspitao, ubrzo je shvatio da ljudi koji su razvili i upotrebljavali te ureaje vrlo slabo

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

razumiju sam nain rada MRI-a . Tehnologija je bila tako primitivna da su je upotrebljavali iskljuivo intuitivno, a pacijenti su za vrijeme skeniranja morali sjediti etiri sata, pa i vie. Walter je bio krajnje nezadovoljan tadanjom MRI tehnologijom, budui da je znao da bi bilo relativno lako poboljati ureaj kako bi se dobile otrije slike. Meutim, takav bi pothvat zahtijevao nevjerojatnu predanost od tada pedesetogodinjeg Schemppa koji je, unato injenici da je imao mladu obitelj, zbog svoje prosijede kose i melankoline prirode izgledao stariji no to je bio. Prije same uporabe te opreme morao bi se kolovati za lijenika te dovriti studij medicine, biologije i radiologije. Najprije je prihvatio ponueno mjesto u marylandskoj medicinskoj koli Johns Hopkins u Baltimoru koja je imala najbolji radioloki odjel u Sjedinjenim Dravama, a praksu je obavio u opoj bolnici Massachusetts koja je udruena s MIT-om. Nakon to je dobio i profesuru iz radiologije u Ziirichu, konano se mogao vratiti u Njemaku gdje je sada imao odgovarajue kvalifikacije da slubeno pone raditi na stroju. Slikanje mozga i mekih tjelesnih tkiva uz pomo MRI-ja obino se sastoji od otkrivanja vode koja je skrivena u razliitim kutiima i pukotinama. Da biste to napravili morate pronai jezgre vodenih molekula koje su rasprene po cijelom mozgu. Protoni se kao maleni magneti vrte oko svoje osi, pa ih zato esto najlake lociramo uz pomo magnetnog polja. Ono prouzroi da se njihova vrtnja ubrza sve do toke kada se jezgre ponu ponaati kao mikroskopski iroskopi i nekontrolirano se vrtjeti. Sva ta molekularna manipulacija potrebna je da bi se vodene molekule izdale, nakon ega ih MRI moe locirati, te naposljetku ekstrahirati sliku mekih tkiva u mozgu. Kada molekule ponu usporavati, odailju radijaciju. Walter je otkrio da to zraenje sadri kodirane informacije o tijelu koje stroj moe registrirati i upotrijebiti za rekonstrukciju trodimenzionalne slike tijela. Ekstrahirane informacije su kodirani hologram modanog renja ili kakvog drugog dijela tijela kojeg elimo prouiti. Informacije dobivene od mnogih renjeva na kraju udruujemo te ih s Fourierovim jednadbama pretvorimo u optiku sliku. Schempp je revolucionirao MRI ureaje i o tome napisao udbenik u kojemu je pokazao da magnetno rezonantno slikanje funkcionira poput holografije; uskoro poslije toga postao je svjetski autoritet za strojni i funkcionalni MRI kojim je ustvari mogue promatrati

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

modanu aktivnost koju prouzroe osjetilni podraaji.31 Zahvaljujui njegovim poboljanjima vrijeme potrebno da pacijenti mirno sjede skraena su sa etiri sata na dvadeset minuta. Meutim, tada se zapitao mogu li se matematika i teorija tog stroja primijeniti i na bioloke sustave. Svoju teoriju nazvao je kvantna holografija jer je otkrio da su sve vrste informacija o predmetima, zajedno s njihovim trodimenzionalnim oblikom, sadrane u kvantnim fluktuacijama polja nulte toke, te da je te informacije mogue ponovno prizvati i sastaviti u trodimenzionalnu sliku. Schempp je otkrio, kao to je bio pretkazao Puthoff, da je polje nulte toke golemo skladite sjeanja. MRI ureaji, uz pomo Fourierove transformacije slika, mogli su uzeti informacije pohranjene u polju nulte toke i pretvoriti ih u slike. Ono pravo pitanje koje si je postavljao daleko je nadilazilo razmiljanje o mogunosti postizanja otrije slike u MRI. U stvari ga je zanimalo jesu li njegove matematike jednadbe klju koji otvara vrata ljudskog mozga. Dok je razmiljao o iroj primjeni svojih teorija, Walter je naiao na rad Petera Marcera, britanskog fiziara koji je najprije radio s Denisom Gaborom, kao njegov student i kolega, a potom je otiao u vicarski CERN. Marcer je i sam obavio nekoliko izrauna zasnovanih na valnoj teoriji i zvuku, te je imao vlastitu teoriju za koju je intuitivno osjeao da ju je mogue primijeniti na ljudski mozak. Problem je bio u tome to je njegova teorija bila apstraktna, a za njezinu konkretizaciju bilo je potrebno jo mnogo matematikog uvrivanja. Poetkom devedesetih nazvao ga je Walter Schempp iji rad je predstavljao spas za Peterovu hipotezu. Njegov vlastiti rad utemeljio je u neto ureeno i matematiko. Prema Marcerovom miljenju Walterov je stroj djelovao na temelju istog onog principa koji je Karl Pribram izveo za ljudski mozak: itanje prirodnog zraenja i emisija iz polja nulte toke. Meutim, Walter ne samo da je imao matematiki nacrt naina obrade podataka u mozgu koji je odgovarao matematikoj demonstraciji teorija Karla Pribrama; Peter je uvidio da on ima i stroj koji je ve radio sukladno tom postupku. Poput Pribramovog modela za mozak i Schemppov ureaj MRI imao je viestruki proces, udruivanje valno interferencijskih informacija iz raznih vidnih kutova tijela i, naposljetku, njihovo pretvaranje u virtualnu sliku. MRI je predstavljao eksperimentalnu potvrdu da Peterova vlastita kvantno-mehanika teorija zaista djeluje.

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

Walter je dodue ve bio napisao nekoliko openitih znanstvenih lanaka o primjenjivosti svojega rada na bioloke sustave, no tek je u vrijeme partnerstva s Peterom zapoeo svoju teoriju primjenjivati na teoriju o prirodi i pojedinanoj stanici. Zajedno su napisali vie lanaka, svaki put dodatno usavravajui svoje teorije. Dvije godine kasnije Peter je prisustvovao konferenciji na kojoj je Edgar Mitchell predstavljao svoju teoriju o prirodi i ovjekovoj percepciji koja je nevjerojatno podsjeala na njegovu vlastitu. Tijekom nekoliko zajednikih objeda uzbueno su usporeivali biljeke i odluili da sva trojica trebaju poeti tijesno suraivati. Walter je razmjenjivao informacije i s Pribramom dopisujui se s njim. Svi su otkrili ono na to je Pribramov rad oduvijek ukazivao, naime da se opaanje odvija na mnogo fundamentalnijoj ravni materije: u donjem svijetu kvantne estice. Prilikom gledanja ne vidimo same predmete, nego percipiramo samo njihove kvantne informacije, te iz njih gradimo sliku naega svijeta. Opaanje svijeta je usklaivanje s poljem nulte toke. Stuart Hameroff, anesteziolog sa Sveuilita u Arizoni, razmiljao je kako je mogue da anestetiki plinovi iskljuuju svijest. inilo mu se krajnje neobinim da plinovi tako nejednakog sastava, kao to su duikov oksid (N2O), eter (CH3CH2OCH2CH3), halotan (CF3CHClBr), kloroform (CHC13) i izofluran (CHF2OCHC1CF3) prouzrokuju gubitak svijesti.32 Tomu je oito kumovalo neko drugo svojstvo pored same kemije. Hameroff je nagaao da opi anestetici najvjerojatnije ometaju elektrinu aktivnost u mikrotubulama, te da to iskljuuje svijest. Ako je to istina, tada vrijedi i obrnuto: elektrina aktivnost u mikrotubulama, koje tvore unutranjost dendrita i neurona u mozgu, mora na neki nain biti samo srce svijesti. Mikrotubule (mikrocjevice) predstavljaju skelet stanice, odravaju njezinu strukturu i oblik. Te mikroskopske esterokutne reetke od finih proteinskih vlakana, koja se nazivaju tubulini, tvore malene uplje valjke neodreene duljine. Trinaest tubulinskih niti spiralno se omotavaju oko uplje jezgre, a sve mikrotubule u stanici se, kao kota sa bicama, iz sredita ire prema van, ka staninoj membrani. Znamo da te male strukture nalik sau djeluju kao tranice za transport razliitih produkata po stanicama, posebno ivanim, i da su nune za razvlaenje kromosoma prilikom diobe stanica. Znamo i da se veina mikrotubula neprestano obnavlja, sastavlja i rastavlja, kao beskonaan komplet lego-kocaka.

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

Hameroff je u pokusima s mozgovima malih sisavaca otkrio, isto kao i Fritz Popp, da ivo tkivo prenosi fotone, i da u odreena podruja mozga dopire dosta svjetlosti.33 inilo se da su mikrotubule izuzetni provodnici pulsova. Pulsovi poslani na jednom kraju putuju kroz depove proteina i nepromijenjeni dospijevaju do drugog kraja. Hameroff je otkrio i visok stupanj koherencije izmeu susjednih tubula, tako da vibracija u jednoj mikrotubuli unisono rezonira preko svojih susjeda. Hameroffu je sinulo da bi mikrotubule u stanicama dendrita i neurona mogle predstavljati neku vrstu svjetlosnih cijevi koje se ponaaju kao valni vodii fotona, te alju te valove od jedne stanice do druge, po cijelom mozgu, bez gubitka energije. Moda ak djeluju kao malene tranice za svjetlosne valove du cijelog tijela.34 U vremenu kada je Hameroff poeo oblikovati svoju teoriju, brojne Pribramove zamisli - koje su na poetku bile posve nepojmljive - malo pomalo poeli su prihvaati znanstvenici iz svih krajeva svijeta. Znanstvenici u istraivakim centrima diljem planeta poeli su se slagati s predodbom da mozak djeluje na temelju kvantnih procesa. Kunio Yasue, japanski kvantni fiziar iz Kyota, izveo je matematike formulacije koje su pomogle pri razumijevanju ivanih mikroprocesa. U svojim jednadbama je, kao i Pribram, pokazao da se modani procesi odvijaju na kvantnoj razini, te da dendritne mree u mozgu uz pomo kvantne koherencije djeluju u tandemu. Jednadbe razvijene u kvantnoj fizici precizno su opisivale to kooperativno meudjelovanje.35 Neovisno o Hameroffu, Yasue i Mari Yibu s anesteziolokog odjela sveuilita Okayama postavili su slinu teoriju da kvantno obavjetavanje u mozgu vjerojatno uz pomo staninih mikrotubula tee kroz vibracijska polja.36 Drugi su teoretizirali da se osnovne funkcije mozga najvjerojatnije temelje na interakciji izmeu fiziologije mozga i polja nulte toke.37 Talijanski fiziar Ezio Insinna iz Udruenja za bioelektronska istraivanja (Bioelectronics Research Association) u vlastitom je eksperimentalnom radu s mikrotubulama otkrio da te strukture imaju signalni mehanizam koji je vrlo vjerojatno povezan s prijenosom elektrona.38 Naposljetku je vie znanstvenika, od kojih je svaki imao po djeli slagalice, stupilo u kontakt i zapoelo suradnju. Pribram, Yasue, Hameroff i Scott Hagan s Odjela za fiziku na sveuilitu McGill izradili su zajedniku teoriju o prirodi ljudske svijesti.39 Prema njihovoj su teoriji mikrotubule i dendritne membrane nalik Internetu u naem

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

tijelu. Uz pomo unutranjih kvantnih procesa svaki neuron u mozgu moe se u isti mah prijaviti i komunicirati s bilo kojim drugim neuronom. Mikrotubule dovode u red neusklaene energije i stvaraju globalnu koherenciju valova u tijelu, takozvano suprazraenje, uslijed ega tim koherentnim valovima omoguavaju pulisranje cijelim tijelom. Kada se uspostavi koherencija, elektroni mogu putovati po svjetlosnim cijevima kao da su prozirne, to zovemo samoizazvana prozirnost. Fotoni mogu prodrijeti do jezgre mikrotubule, te komuniciraju s drugim fotonima po cijelom tijelu, to omoguava kolektivnu suradnju subatomskih estica u mikrotubulama po cijelom mozgu. Ako ta teorija stoji, mogli bismo objasniti jedinstvo misli i svijesti, odnosno injenicu da ne mislimo na velik broj raznovrsnih stvari odjednom.40 Zbog tog mehanizma koherencija postaje zarazna, od pojedinanih stanica prelazi na skupine stanica, a u mozgu s jednih skupova neurona na druge. To bi moglo objasniti trenutano djelovanje naeg mozga koje se dogodi u vremenskom intervalu od jedne desettisuinke do jedne tisuinke sekunde; to znai da se informacije prenose brzinom od sto tisua metara u sekundi, a ta brzina nadilazi sposobnosti svih poznatih veza izmeu aksona, odnosno dendrita u neuronima. Suprazraenje uzdu svjetlosnih cijevi moglo bi obrazloiti i pojavu koja je davno primijeena - tenju uzoraka EEG-a u mozgu da se sinkroniziraju.41 Hameroff je opaao da elektroni s lakoom klize du tih svjetlosnih cijevi, bez da se zapliu u svoju okolinu, odnosno smire u bilo kojem odreenom, pojedinanom stanju. To znai da mogu ostati u kvantnom stanju, stanju svih moguih stanja, i tako mozgu omoguiti da naposljetku odabire izmeu njih. Ovo bi moglo pruiti dobro objanjenje slobodne volje. Na mozak u svakom trenutku obavlja kvantne izbore pri emu odabire potencijalna stanja i ostvaruje ih.42 To je bila samo teorija koju jo nisu bili podvrgli temeljitim testovima kakve je obavio Popp na svojim biofotonskim emisijama, no neto dobre matematike i posrednih dokaza svejedno su joj davali teinu. I talijanski fiziari Del Giudice i Preparata upravo su tada objavili nekoliko eksperimentalnih dokaza u korist Hameroffove teorije da se u svjetlosnim cijevima nalaze koherentna energetska polja.

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

Mikrotubule su uplje i prazne; u njima je tek neto vode. Obina voda iz slavine ili rijeke je neureena, njezine molekule gibaju se nasumino. Meutim, Talijani su otkrili da su neke molekule vode u modanim stanicama koherentne i da se ta koherencija protee najmanje tri nanometra izvan staninog citoskeleta. Na temelju toga su zakljuili da je voda u mikrotubulama vrlo vjerojatno ureena upravo tako. To je bio posredan dokaz da se u unutranjosti odvija neka vrsta kvantnog procesa koji stvara kvantnu koherenciju koja se unutra pojavljuje.43 Pokazali su i da fokusiranje valova stvara zrake promjera petnaest nanometara to je identino veliini unutranje jezgre mikrotubule.44 Sva ta otkria navela su skupinu znanstvenika na heretinu pomisao koja se ve bila rodila kod Fritz- Alberta Poppa: svijest je globalna pojava koja se odvija u cijelom tijelu, a ne samo u naem mozgu. U samoj svojoj osnovi svijest je koherentna svjetlost. Edgar Mitchell bio je jedan od rijetkih koji je shvatio da rad Puthoffa, Poppa, Benvenista i Pribrama - premda su istraivali neovisno jedan od drugoga - kao cjelina predstavlja ujedinjenu teoriju svijesti i materije: ostvarenje neslomljive cjelovitosti svijeta o emu je govorio fiziar David Bohm.45 Svemir je ogromna dinamina mrea izmjene energija ija bazina supstancija sadri sve mogue varijante svih moguih oblika tvari. Priroda nije slijepa i mehanika; nasuprot, ona je otvorena, inteligentna i djeluje sa svrhom, pri emu upotrebljava kohezivan povratni proces uenja putem informacija koje se neprestano izmjenjuju izmeu organizama i njihove okoline. Njezin mehanizam ujedinjavanja ne predstavlja sretnu pogreku nego informacije koje se posvuda i istovremeno kodiraju i prenose.46 Biologija je kvantni proces. Sve tjelesne procese, ukljuujui staninu komunikaciju, uzrokuju kvantne fluktuacije, kao to i sve vie funkcije mozga i svijest oito djeluju na kvantnoj razini. Eksplozivno otkrie Waltera Schemppa o kvantnom sjeanju dovelo je do najnevjerojatnije od svih zamisli: ni sjeanje na nedavne, kao ni sjeanje na vremenski udaljene dogaaje nije locirano u naem mozgu, nego je pohranjeno u polju nulte toke. Nakon Pribramovih otkria vie je znanstvenika, meu kojima i teoretiar sustava Emil Laszlo, zagovaralo zamisao da je mozak samo mehanizam za pridobivanje i iitavanje podataka iz ultimativnog medija za pohranu - polja nulte toke.47 Pribramovi kolege iz Japana postavili su hipotezu da je ono

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

to zovemo sjeanje jednostavno koherentna emisija signala iz polja nulte toke, te da su daleka sjeanja strukturirane grupacije tih valnih informacija.48 To bi moglo objasniti injenicu da jedna majuna asocijacija mnogo puta povlai iz sjeanja cijeli niz prizora, zvukova i mirisa. Osim toga, objasnilo bi i zato se prisjeanje, posebno kod dugoronih sjeanja, dogodi trenutno, bez posebnog mehanizma za traenje koji bi morao pretraivati godine i godine sjeanja. Ukoliko su ovi znanstvenici u pravu, tada na mozak nije medij za pohranjivanje podataka nego samo prijemni mehanizam, a sjeanje je samo daljnji roak obine percepcije. Mozak pridobiva stare informacije jednako kao to obrauje nove: holografskim pretvaranjem valno interferencijskih uzoraka.49 takori kojima je Lashley sprio mozgove u potpunosti su se sjeali svoje trke zato to sjeanje na to iskustvo nije izgorjelo. Prijemni mehanizam koji je preostao u mozgu, a za kojega je Pribram dokazao da je raspodijeljen po cijeloj njegovoj povrini, preko Polja se ponovno uskladio s tim sjeanjem. Neki znanstvenici idu tako daleko da pretpostavljaju kako su svi nai kognitivni procesi posljedica interakcije s poljem nulte toke.50 Takva neprestana interakcija mogla bi objasniti intuiciju i kreativnost, kao i pojavu da ideje dobivamo u trenutku iznenadnog uvida, ponekad u dijelovima, a ponekad i nevjerojatno cjelovite. Sasvim je mogue da je intuitivni skok jednostavno sjedinjenje koherencije u Polju. injenica da ljudsko tijelo razmjenjuje informacije s nestalnim poljem kvantne fluktuacije svijetu daje mnogo dublje znaenje i govori o tome da su ovjekove sposobnosti znanja i komuniciranja mnogo vee i ire nego to smo trenutno svjesni. Osim toga, ova je injenica djelomino izbrisala granice nae individualnosti, sm osjeaj nae odvojenosti. Ako su ivi organizmi svedeni iskljuivo na nabijene estice u interakciji s Poljem, koji odailju i primaju kvantne informacije, gdje zavravamo mi a gdje zapoinje ostali svijet? Je li svijet unutar naeg tijela ili negdje izvan, u Polju? I doista, vie ni ne moemo govoriti o izvan, ukoliko smo mi i ostali svijet tako inherentno meusobno povezani. Implikacije tih ideja bile su prevelike a da bi ih se moglo ignorirati. Ideja o sustavu razmjene i uzorkovanja energije, te pohranjivanja i prizivanja sjeanja u polju nulte toke sadravala je najrazliitije mogunosti za ljude i njihov odnos prema njihovu svijetu. Suvreme-

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

ni fiziari nekoliko su desetljea zadravali napredak ovjeanstva. Ignorirajui uinak polja nulte toke eliminirali su mogunost uzajamne povezanosti, i prikrili znanstveno objanjenje mnogih vrsta uda. Renormalizacija njihovih jednadbi bila je neto slino kao da su oduzeli Boga.

DRUGI DIO Proireni um

Ti si svijet Krishnamurti

ESTO POGLAVLJE Kreativni promatra

6. KREATIVNI PROMATRA

DOISTA JE UDNO to se sve iz obine ivotne svakodnevice prihvati za ovjekov um. Za Helmuta Schmidta to je bio lanak iz asopisa Reader's Digest. Proitao ga je 1948. godine kao dvadesetogodinji student na sveuilitu Cologne, nedugo poslije njemakog kraha u Drugom svjetskom ratu. Obitavao je u njegovom pamenju gotovo dvadeset godina i preivio dvije emigracije, iz Njemake u Ameriku, i iz akademskog svijeta u industriju: od profesure na sveuilitu Cologne do poloaja fiziara istraivaa u Boeingovim znanstveno-istraivakim laboratorijima u Seattlu u Washingtonu. Unato promjenama i zemlje i karijere Schmidt je cijelo vrijeme razmiljao o znaenju lanka, kao da je neto u njemu - i prije no to je to osvijestio - znalo da je taj lanak od kljunog znaaja za njegovo ivotno usmjerenje. Svako toliko bi porazmislio o njemu; osvijetlio bi ga u svijesti kako bi ga sagledao sa razliitih strana i onda opet odloio u podsvijest, kao nedovren posao za koji mu jo nije bilo jasno kako da ga se prihvati.1 lanak je, u stvari, bio skraena verzija jednog sastavka biologa i parapsihologa J. B Rhinea, i govorio je o njegovim slavnim pokusima o prekogniciji i vanosjetilnoj percepciji, ukljuujui testove s kartama koje je kasnije u svemiru upotrijebio Edgar Mitchell. Svi su Rhineovi pokusi bili provedeni u strogo kontroliranim uvjetima, pri emu su postignuti zanimljivi rezultati.2 Prouavanja su pokazala da je mogue da jedna osoba drugoj osobi prenese informacije o simbolima na kartama ili da povea vjerojatnost dobivanja odreenog broja kod bacanja kocke. Schmidta je Rhineov rad privukao zbog implikacija koje je imao na podruju fizike. Shmidt je ve kao student bio sklon kontriranju i s velikim je zadovoljstvom iskuavao granice znanosti. Privatno se zgraao nad krajnje uobraenim stavovima fizike i mnogih drugih znanosti koje tvrde da su objasnile brojne tajne svemira. Najvie ga je zanimala kvantna fizika, meutim uporno su

6. KREATIVNI PROMATRA

ga privlaili oni dijelovi kvantne teorije koji su sadravali najvee mogue probleme. Shmidtu je najfascinantnija bila uloga promatraa.3 Jedan od najtajnovitijih vidova kvantne fizike jest kopenhagenska interpretacija, tako nazvana po Nielsu Bohru, jednom od oeva kvantne fizike koji je ivio u Kopenhagenu. Bohr je u kvantnu fiziku silom progurao niz interpretacija koje su bile liene osnovne jedinstvene teorije; postavio je vie naela o ponaanju elektrona do kojih je doao na temelju matematikih jednadbi koje danas uvaavaju fiziari cijelog svijeta. Bohr i Werner Heisenberg na temelju eksperimenta opazili su da elektron nije tono odreen entitet nego da postoji kao potencijal, superpozicija ili sveukupnost svih vjerojatnosti, sve dok ga ne ponemo promatrati ili mjeriti; tada se zamrzne u odreeno stanje. Kada gledanje ili mjerenje zavrimo, elektron se ponovno rastvori u eter svih mogunosti. Dio te interpretacije je ideja o komplementarnosti po kojoj nije mogue istovremeno znati sve o nekoj kvantnoj estici kao to je elektron. Klasian primjer su poloaj i brzina; otkrijemo li jedan aspekt kvantne estice - na primjer, njezinu lokaciju - ne moemo istovremeno tono odrediti kojom se brzinom i kuda kree. Mnogi zaetnici kvantne teorije traili su dublji smisao svojih izrauna i pokusa, te su ih usporeivali s metafizikim i istonjakim filozofskim tekstovima.4 Meutim, veina fiziara tuila se da zakoni kvantnog svijeta, unato tome to su s matematikog aspekta nedvojbeno ispravni, nadilaze obian, zdrav razum. Louis de Broglie, francuski fiziar i dobitnik Nobelove nagrade, smislio je otrouman misaoni pokus koji je kvantnu teoriju doveo do logikog zakljuka. Prema kvantnoj teoriji, elektron moemo staviti u posudu koja se nalazi u Parizu, razdijeliti posudu na dva dijela, pa poslati jednu polovicu u Tokio a drugu u New York, nakon ega bi se elektron teoretski jo uvijek morao nalaziti ili u jednoj ili u drugoj polovici, osim ako ne pogledamo u posudu; tim bismo inom naposljetku odredili njegov poloaj u prvoj ili drugoj polovici posude.5 Kopenhagenska interpretacija govori kako je sluaj temeljna znaajka prirode. Fiziari tvrde da to demonstrira jo jedan glasoviti eksperiment: pokus sa svjetlou koja pada na poluprozirno ogledalo. Kada svjetlost padne na takvo ogledalo, jedna njezina polovica se odbije, a druga polovica proe kroza nj. Kada pojedinani foton doe do ogledala, mora ii ili naprijed ili natrag, no nije mogue

6. KREATIVNI PROMATRA

predvidjeti hoe li se odbiti ili proi kroz ogledalo. Kao kod svakog binarnog pokusa i tu je vjerojatnost pogaanja puta fotona jednaka jedan naprema jedan.6 Na subatomskoj razini nema uzronog mehanizma u svemiru. Ukoliko je to tono, pitao se Schmidt, kako su neki Rhineovi testni subjekti mogli pravilno pogoditi karte i kocke koje se, kao i fotoni, ravnaju samo po sluajnosti? Ako su Rhineova istraivanja bila ispravno provedena, tada je neto pogreno u samim temeljima kvantne fizike. Na takozvane nasumine binarne procese bilo je mogue utjecati i predvidjeti ih. Pokazalo se da proces sluajnosti prekida ivi promatra. Jedan od temeljnih zakona kvantne fizike govori da neki dogaaj u subatomskom svijetu postoji u svim moguim stanjima sve dok ga promatranje ili mjerenje ne zamrzne u jednom jedinom stanju. Taj se postupak struno naziva kolaps valne funkcije, pri emu je valna funkcija stanje svih mogunosti. Schmidt i mnogi drugi bili su uvjereni da kvantna teorija, usprkos svojoj matematikoj savrenosti, tu pada u vodu. Premda neovisno od promatraa nita ne postoji u jednom jedinom stanju, kvantni fiziari mogu opisati to vidi promatra, ali ne i samoga promatraa. U matematike su formule ukljuili trenutak promatranja, ali ne i svijest koja promatra. Nije postojala nikakva jednadba za promatraa.7 Problem je predstavljala i prolazna priroda kvantnog svijeta. Fiziari nisu mogli ponuditi nikakvu stvarnu informaciju o danoj kvantnoj estici. Sa sigurnou su mogli ustvrditi tek da bi se u trenutku odreenog mjerenja na odreenoj toki dobio takav i takav rezultat. To je bilo kao hvatanje leptira za krilo. Klasini fiziari nisu imali potrebe govoriti o promatrau; prema Newtonovom pogledu na stvarnost stolica, pa ak i planet, postoje bez obzira na to gledamo li ih mi ili ne. Svijet postoji posve neovisno od nas. Meutim, u neobinom sumraku kvantnog svijeta mogue je odrediti samo nepotpune aspekte subatomske stvarnosti, kada promatra determinira jedan jedini vid prirode nekog elektrona i to samo u trenutku promatranja, a ne sve vrijeme. Prema matematici, kvantni je svijet savreni hermetiki svijet istog potencijala koji postaje stvaran - i, u odreenom smislu, manje savren - tek kada ga omete uljez.

6. KREATIVNI PROMATRA

Izgleda da kod vanih pomaka u miljenju openito vrijedi da si mnogo umova gotovo istovremeno poinju postavljati jedno te isto pitanje. Schmidt je poetkom ezdesetih - gotovo dvadeset godina nakon to je prvi puta proitao Rhineov lanak - zajedno s Edgarom Mitchellom, Karlom Pribramom i drugima bio jedan od sve brojnijih znanstvenika koji su na ovaj ili onaj nain pokuavali doi do neke slike o prirodi ljudske svijesti, to je bio prirodan nastavak pitanja kvantne fizike i uinka promatraa. Ako ljudski promatra zamrzava elektron u odreeno stanje, do koje mjere utjeemo na stvarnost? Uinak promatraa ukazivao je na to da je stvarnost nastala iz prajuhe na isti nain kao to iva svijest djeluje na polje nulte toke. Logian zakljuak bio bi da fiziki svijet u svojemu konkretnom obliku postoji iskljuivo ako smo u njega ukljueni mi sami. I doista, Shmidt se zapitao, je li tono da nita ne postoji neovisno od nae percepcije? Nekoliko godina nakon to je Schmidt promiljao o ovim pitanjima, Mitchell se zaputio u Stanford na zapadnoj obali Sjedinjenih Drava gdje je prikupljao sredstva za svoje pokuse s ljudskom svijeu koje je obavljao s nekoliko nadarenih fiziara. I Mitchell je, kao i Scmidt, vanost Rhineovih otkria vidio u onome to su ona znaila za prirodu znanosti. Oba su se znanstvenika pitala u kolikoj je mjeri red u svemiru povezan s djelovanjem i namjerama ljudi. Ukoliko je sama svijest stvorila red i zaista na neki nain stvorila svijet, tada se u ovjeku skrivaju mnogo vee mogunosti no to to trenutno shvaamo, a to otvara revolucionarne poglede na odnos izmeu ovjeka i svijeta, te odnos izmeu svih ivih bia. Shmidt se takoer zapitao do kuda se rasprostire nae tijelo. Zavrava li s naom osobnou, koju smo uvijek smatrali izoliranom, ili se iri prema van, tako da granica izmeu nas i vanjskog svijeta nije jasno prepoznatljiva? Posjeduje li iva svijest neka svojstva kvantnih polja koja joj omoguavaju da svoj utjecaj iri u vanjski svijet? Ako je tako, moe li initi vie od samog promatranja? Koliko je snaan na utjecaj? U tom loginom slijedu nedostajao je samo malen korak do zakljuka da bismo kao aktivni promatrai u kvantnom svijetu mogli i utjecati na svijet, odnosno stvarati ga.8 Kada primijetimo leptira u odreenoj toki leta, moda istovremeno i utjeemo na njegov put, navodimo ga u odreeni smjer? Kvantni uinak na kojega su ukazivali Rhineovi eksperimenti bila je nelokalnost ili djelovanje na daljinu; po toj teoriji, dvije su-

6. KREATIVNI PROMATRA

batomske estice koje su jednom bile u neposrednoj blizini, nakon odvajanja nastavljaju komunicirati na bilo kojoj udaljenosti. Ako su Rhineovi eksperimenti s vanosjetilnom percepcijom bili ispravni, tada je djelovanje na daljinu mogue i u makrosvijetu. Godine 1965., kada mu je bilo trideset i sedam godina, Schmidt je u Boeingu konano dobio priliku da provjeri svoje zamisli. ovjek visokog stasa, izraene eljusti i sa snano prorijeenom kosom na obje strane, Schmidt je imao sreu to je u Boeingovom laboratoriju mogao obavljati u potpunosti znanstvena istraivanja koja nisu morala biti povezana s razvojem aeronautike. Boeing se malo odmarao nakon uspjenog razdoblja; u aeronautikom gigantu tada su privremeno odgodili svoj nadzvuni projekt, a nisu jo izumili Boeing 747, tako da je Schmidt imao dovoljno vremena za vlastiti rad. Zamisao je polako poela poprimati oblik. Najjednostavniji nain da provjeri sve te ideje, razmiljao je Schmidt, bio je da otkrije moe li ovjekova svijest utjecati na neku vrstu vjerojatnosnog sustava, kao to je to uinio Rhine. Rhine je za ispitivanje utjecaja ljudske svijesti na materiju provodio dva testa: za vanosjetilnu percepciju je upotrebljavao svoje posebne karte za pogaanje prisilnih izbora, a za psihokinezu prekognicijske vjebe i bacanje kocke. Meutim, oba ova naina imala su odreena ogranienja. Nikada nije bilo mogue u potpunosti dokazati da je na neko bacanje kocke zaista utjecala ovjekova svijest, ili pak da se radilo samo o obinoj sluajnosti kada je testni subjekt pogodio pravu kartu. Mogue je da karte nisu bile dobro izmijeane, kocka je moda bila oblikovana ili oteana u korist odreenog broja. Problem je bio i u tome to je Rhine runo biljeio rezultate to je otvaralo mogunost za ljudsku pogreku. Budui da je pokuse obavljao runo, oni su, uz to, bili i dugotrajni. Schmidt je razmiljao o tome da bi mehaniziranjem eksperimentalnog postupka mogao usavriti Rhineov rad. Kako je provjeravao kvantni uinak, inilo se smislenim da izradi stroj ije sluajne rezultate bi odreivao kvantni proces. Schmidt je itao da su dva Francuza, Remy Chauvin i Jean-Pierre Genthon, u svojim istraivanjima provjeravali mijenjaju li njihovi ispitanici na neki nain vrijeme raspada radioaktivne tvari, to je zapisivao Geigerov broja.9 Ne postoji nita 'sluajnije' od radioaktivnog raspada atoma. Jedan od aksioma kvantne fizike govori da nije mogue tono predvidjeti vrijeme raspada atoma, kao i posljedinog oslobaanja elek-

6. KREATIVNI PROMATRA

trona. Kada bi Schmidt u svoj ureaj uklopio radioaktivni raspad, stvorio bi neto to je terminoloki gotovo kontradiktorno: precizan instrument koji se temelji na kvantno-mehanikoj neodreenosti. Ureaj na principu kvantnog raspada djeluje u sferi vjerojatnosti i fluidnosti; ravna se po atomskim esticama, a one se ravnaju po vjerojatnosnom svemiru kvantne mehanike. Output takvog stroja bila bi savreno sluajna aktivnost koju u fizici nazivaju stanje nereda. Rhineova istraivanja u kojima su ispitanici utjecali na bacanje kocke ukazivala su na to da dolazi do neke vrste prijenosa informacija, odnosno ureujueg mehanizma - fiziari ga rado nazivaju negativna entropija -koji je otklon od sluajnosti ili nereda protiv reda. Ako bi se pokazalo da sudionici istraivanja mogu promijeniti neki element strojnog outputa, to bi znailo da su promijenili vjerojatnost nekog dogaaja, odnosno tenju sustava da se ponaa na odreeni nain.10 To je poput nagovaranja ovjeka na raskriju koji jo nije odluio kuda e poi, da krene jednim, a ne drugim putem. Drugim rijeima, oni bi stvorili red. Schimdt se najvie bavio teorijskom fizikom te je, da bi mogao izraditi svoj stroj, najprije morao produbiti svoje znanje iz elektronike. Uz pomo tehniara izradio je malu, etvrtastu kutiju, malo veu od debele, tvrdo ukoriene knjige. Stroj je imao etiri svjetla u boji, dugmad i debeli kabel privren na drugi ureaj koji je udarao kodne rupe na traku papira. Schmidt je stroj nazvao "generator sluajnih brojeva" ili RNG (random number generator). RNG je na vrhu imao etiri svjetla u boji - crveno, uto, zeleno i plavo - koja su se ukljuivala sluajno. Kada je sudionik pokusa pritisnuo na jedno od dugmadi, stroj je zabiljeio predvianje da e se ukljuiti lampica iznad tog dugmeta.11 Ako je pogaanje bilo pravilno, stroj je upisao pogodak. Na vrhu naprave bila su dva brojaa. Prvi je biljeio broj pogodaka, odnosno koliko je puta sudionik ispravno pogodio koja lampica e se ukljuiti, a drugi broj pokuaja. Za vrijeme pokusa ispitanik je pred sobom imao rezultate svoje uspjenosti. Schmidt je pokraj brojaa elektrona postavio malenu koliinu izotopa stroncija 90 tako da su svi elektroni izbaeni iz nestabilnih, raspadajuih molekula bili registrirani u Geiger-Miillerovoj cijevi. Kada bi elektron odletio u cijev (kroz nju je prosjeno prolazilo oko deset elektrona u sekundi), zaustavio je ultra-brzi broja koji je neumorno vrtio brojke od jedan do etiri s brzinom od milijun

6. KREATIVNI PROMATRA

brojeva na sekundu, a kada se broja zaustavio na odreenom broju, ukljuila bi se odgovarajua lampica. Ako je netko samo pogaao, vjerojatnost da dobije pravi rezultati bila je dvadeset i pet posto. Veina Shmidtovih prvih ispitanika nije postizala nita bolje rezultate sve dok nije stupio u kontakt sa skupinom profesionalnih vidovnjaka iz Seattlea i okupio ljude koji su bili uspjeni. Od tada je Schmidt za ispitanike briljivo birao iskljuivo one ljude koji su imali parapsiholoki dar za pogaanje. Pretpostavljao je da e uinci najvjerojatnije biti tako maleni da mora maksimalizirati svoje anse za uspjeh. U prvom nizu istraivanja dobio je 27-postotni rezultat koji je statistiki bio dovoljno velik otklon da je mogao zakljuiti kako se tu zbiva neto zanimljivo.12 Oigledno je postojala neka veza izmeu umova ispitanika i njegovog stroja - ali, kakva? Jesu li sudionici predvidjeli koje lampice e se ukljuiti? Ili su pak izabrali neku od obojenih lampica i na neki nain ju prisilili da se ukljui? Da li se tu radilo o prekogniciji ili psihokinezi? Schmidt je odluio da te uinke dodatno izdvoji uz pomo psihokinetikog testa, pa je u tu svrhu izradio elektronsku varijantu Rhineovih istraivanja s bacanjem kocke - stroj koji je bio moderna inaica bacanja novia. Ta se naprava temeljila na binarnom sustavu s dva izbora: da ili ne, ukljueno ili iskljueno, jedan ili nula. Elektronski je generirao sluajan niz glava i pisama koji su bili vidljivi kao kretanje svjetla u krugu od devet lampica. Jedna lampica je uvijek bila ukljuena. Na poetku je bila ukljuena lampica na vrhu, a sa svakim generiranim glavom ili pismom svjetlo se pomicalo za jedan korak u smjeru kazaljke na satu, odnosno suprotno od njega. Ako je rezultat bila glava, ukljuivala se sljedea lampica u smjeru kazaljke na satu, a ako je palo pismo, ukljuila bi se sljedea lampica u smjeru obrnutom od kazaljke na satu. Kada je stroj radio po vlastitom mehanizmu, nasumino se kretao po krugu devet lampica, a njegovo pomicanje u jednom odnosno drugom smjeru bilo je priblino u omjeru od jedan naprama jedan. Nakon otprilike dvije minute i dvadeset i osam pomaka stroj bi se zaustavio i pokazao broj generiranih pisama i glava. itav slijed pomaka automatski se zapisivao i na traku papira, s brojem pisama ili glava naznaenim na brojaima. Schmidtova zamisao je bila da sudionici pokusa svojom voljom pokuaju postii da svjetla naprave vie koraka u smjeru kazaljke na

6. KREATIVNI PROMATRA

satu. Od njih se, u stvari, oekivalo da navedu stroj da proizvede vie glava no pisama. U jednom od tih istraivanja Schmidt je radio s dvije osobe: prva je bila agresivna, ekstrovertirana Sjevernoamerikanka, a druga je bila suzdrani parapsiholog iz June Amerike. U uvodnim testovima Sjevernoamerikanka je dosljedno dobivala vie glava od pisama, dok je Junoamerikanac dobivao upravo suprotne rezultate, vie pisama od glava, premda je i on elio postii vei broj glava. U veem pokusu s vie od sto dvominutnih testova rezultati oba ispitanika slijedili su isti trend: ena je dobivala vie glava, a mukarac vie pisama. Kod ene se svjetlo u 52,5 posto pokusa pomaklo u smjeru kazaljke na satu. Meutim, kada se na stroj koncentrirao mukarac, stroj je opet radio suprotno od njegove namjere: na kraju se u smjeru kazaljke na satu pomaklo samo 47,75 posto upaljenih svjetala. Schmidt je znao da je na tragu neeg velikog, premda jo nije mogao pokazati kako bi bilo koji poznati zakon fizike mogao pruiti objanjenje za to. Prema njegovim izraunima, vjerojatnost da je za tako veliki nesklad kod oba rezultata odgovorna samo puka sluajnost bila je manja od jedan naprama deset milijuna. To znai da bi trebalo izvesti deset milijuna slinih istraivanja prije no to bi kao posljedicu sluaja dobili takve rezultate.13 Schmidt je okupio skupinu od osamnaest ljudi koje je mogao najlake pronai. Nakon prvih istraivanja otkrio je da i oni, kao i njegov Junoamerikanac, imaju nasuprotan uinak na stroj. Iako su nastojali da se stroj pomie u smjeru kazaljke na satu, on je imao tenju da se pomie u drugom smjeru. Schmidta je u prvom redu zanimalo postoji li bilo kakav uinak, bez obzira na smjer. Odluio je istraiti moe li postaviti eksperiment tako da uini vjerojatnijim da ispitanici postignu negativan rezultat. Ti sudionici su obino imali negativan uinak, pa se odluio da ga pokua maksimalno poveati. Za sljedei pokus izabrao je one sudionike koji su imali nasuprotan uinak na stroj. Potom je stvorio eksperimentalno ozraje koje je trebalo pripomoi neuspjehu. Sudionici su obavljali pokus u maloj i tamnoj sobi, u kojoj su bili praktiki stisnuti pred svoju nadzornu plou. Schmidt je smiljeno izbjegavao pruiti im bilo kakvo ohrabrenje. ak im je rekao da najvjerojatnije nee uspjeti. I zaista, skupina je imala statistiki znaajan negativan uinak na RNG. Stroj se vie pomicao u suprotni smjer nego to su oni namje-

6. KREATIVNI PROMATRA

ravali. Meutim, vano je naglasiti da su sudionici imali odreeni uinak na stroj, ak i ako je bio nasuprotan. Na neki su nain mogli prouzroiti otklon, premda neznatan, od sluajne aktivnosti stroja; njihovi rezultati bili su 49,1-postotni prema oekivanom rezultatu od pedeset posto. Statistiki je to bio vrlo vaan rezultat s vjerojatnou od jedan naprama tisuu da se radilo tek o sluaju. A budui da nijedan sudionik nije znao kako funkcionira RNG, bilo je jasno da je njihov uinak posljedica neke vrste djelovanja ljudske volje.14 Schmidt je jo mnogo godina provodio sline pokuse, objavljivao ih u New Scientistu i drugim znanstvenim asopisima, bio u kontaktu sa slino misleim ljudima i u svojim istraivanjima postigao vrlo znaajne rezultate, ak do pedeset i etiri posto prema oekivanih pedeset posto.15 Godine 1970., godinu dana prije no to je Mitchell bio na Mjesecu, u Boeingu je zabiljeen velik pad dobiti, pa su bili primorani znaajno smanjiti broj zaposlenih. Schmidt je zajedno sa stotinama drugih zaposlenika otputen kao tehnoloki viak. Boeing je bio kljuni izvor istraivakih poslova na tom podruju, tako da bez tog aeronautikog giganta za njega nije bilo praktiki nikakvog posla. Natpis na izlasku iz Seattlea tada je glasio: Molim onoga tko posljednji ode iz Seattlea da ugasi svjetla! Schmidt je tada napravio treu i zadnju promjenu u svojoj karijeri. Odluio je, kao fiziar meu parapsiholozima, nastaviti s istraivanjem svijesti. Preselio se u Durham u Sjevernoj Karolini i potraio posao u Rhineovom laboratoriju, Fondaciji za istraivanje prirode ovjeka (The Foundation for Research on the Nature of Man) gdje je nastavio svoja RNG istraivanja sa samim Rhineom. Nekoliko godina poslije glas o Schmidtovim strojevima dopro je do sveuilita Princeton i privukao panju mlade studentice na tehnikom fakultetu. Zamisao da ljudska svijest moe utjecati na stroj studentici druge godine elektrotehnike imala je pomalo romantian prizvuk. Godine 1976. odluila je pristupiti dekanu tehnikog fakulteta i zamoliti ga za doputenje da u okviru posebnog projekta ponovi istraivanja Helmuta Schmidta s RNG-om.16 Robert Jahn je bio tolerantan ovjek. Kada su u Princetonu zbog eskalacije rata u Vijetnamu izbili studentski nemiri, slino kao i na svim sveuilitima diljem Sjedinjenih drava, Jahn je, tada kao profesor strojarstva, neplanirano postao zagovornik visoke tehnologije, i to u trenutku kada su je krivili za ameriku polarizaciju na bogate i

6. KREATIVNI PROMATRA

siromane. Jahn je studentskim predstavnicima u Princetonu uvjerljivo dokazivao da je tehnologija u stvari rjeenje za tu podijeljenost. Njegov pomirljiv nastup pripomogao je da se nemiri na Sveuilitu smire, a pomagao je stvoriti i prihvatljivo ozraje za studente s tehnikim interesima u Princetonu koji je u osnovi bio humanistiko sveuilite. Jahnnove diplomatske vjetine najvjerojatnije su bile jedan od razloga to su mu 1971. godine ponudili mjesto dekana. Sada je njegova slavna tolerancija doista bila na kunji. Jahn je bio strunjak za primijenjenu fiziku koji je cijeli ivot posvetio prouavanju i razvijanju tehnologije. Sve svoje strune titule dobio je na Princetonu, a istaknut poloaj priskrbio mu je njegov rad na naprednim sustavima za svemirski pogon i dinamici visokotemperaturne plazme. Na Princeton se vratio poetkom ezdesetih godina sa zadatkom da uvede elektriki pogon u aeronautiki odjel. Mentorski projekt za koji je sada bio zamoljen u osnovi je pripadao u kategoriji parapsiholokih pojava. Jahn nije bio ba uvjeren da je to upotrebljiva tema, no podnositeljica molbe je bila izvrsna studentica koja je sama ve daleko dogurala s projektom, tako da je na kraju popustio. Pristao je iz svojeg nenamjenskog fonda tijekom ljeta financirati njezin projekt. Zadao joj je zadatak da istrai postojeu znanstvenu literaturu o RNG-u i drugim oblicima psihokineze, te da obavi nekoliko uvodnih pokusa. Rekao joj je da e prihvatiti mentorstvo nad njezinim neovisnim radom uspije li ga uvjeriti da je to podruje barem koliko toliko kredibilno i, to je najvanije, da mu je mogue pristupiti iz tehnike perspektive. Jahn je toj tematici pokuao pristupiti kao znanstvenik, bez predrasuda. Nakon ljeta studentica je ostavila fotokopije strunih lanaka na njegovom stolu, te ga je ak uspjela nagovoriti da poe s njom na susret parapsiholokog udruenja. Pokuao je 'osjetiti' ljude koji su prouavali takozvane granice znanosti. U to vrijeme Jahn bi radije cijelu stvar zaboravio. Koliko god da ga je projekt zanimao, a posebno zamisao o mogunosti da bi na neki nain mogao utjecati na svu tu sloenu opremu oko sebe, s druge je strane bio svjestan da je to neto dugorono te da bi mu moglo stvoriti probleme meu kolegama na fakultetu. Kako bi im to uope mogao predstaviti kao ozbiljnu temu za istraivanje? Jahnova studentica stalno se vraala s novim, sve uvjerljivijim dokazima da pojava zaista postoji. Nije bilo dvojbe da su ljudi koji su provodili takve studije i istraivanja imali odreenu vjerodostojnost.

6. KREATIVNI PROMATRA

Pristao je na dvogodinje mentorstvo studentiinog projekta i kada je poela dobivati pozitivne rezultate, Jahn joj je poeo predlagati razliita poboljanja, pa je i sam pokuao upotpuniti opremu. Tijekom druge godine projekta Jahn je i sam zapoeo vlastite RNG pokuse. Uinilo mu se da bi tu moglo biti neto doista zanimljivo. Studentica je diplomirala i napustila svoj rad s RNG-om koji je za nju bio samo zanimljiv pokus iji rezultati su zadovoljili njezinu radoznalost. Dolo je vrijeme da se uozbilji i vrati u tradicionalnije vode koje je prvobitno odabrala. Zapoela je unosnu karijeru u konvencionalnoj raunalnoj znanosti, ostavivi za sobom zbirku uznemirujuih podataka, ali i minu na putu Boba Jahna koja e zauvijek promijeniti tijek njegova ivota. Jahn je potovao mnoge istraivae svijesti, no osobno je smatrao da imaju pogrean pristup. Rad, kao to je bio Rhineov, bez obzira koliko je bio znanstven, openito se karakterizirao kao parapsihologija, a tu je disciplinu znanstveni establiment uglavnom odbacivao kao podruje prevaranata i magiara. Stoga je bilo potrebno stvoriti vrlo sofisticiran istraivaki program s vrstim temeljima koji bi takve studije smjestio u umjerenije i vie znanstvene okvire. Jahn je, kao i Schmidt, uvidio goleme implikacije tih pokusa. Jo otkad je Descartes postulirao da je um izoliran i odvojen od tijela, razliite su znanstvene discipline redom postavljale otru granicu izmeu svijesti i tvari. No, pokusi sa Schmidtovim strojevima govorili su da takva odvojenost jednostavno ne postoji. Rad u kojega se Jahn spremao upustiti predstavljao je mnogo vie od rjeenja pitanja moe li ovjek utjecati na neive predmete, kao to su kocke, lice ili ak mikroprocesi. To je bilo istraivanje o samoj prirodi stvarnosti i ive svijesti. Rije je bila o znanosti na najelementarnijoj, udesnoj razini. Schmidt je za svoja istraivanja izabirao iskljuivo posebne ljude iznimnih sposobnosti koji su mogli postii posebno dobre rezultate. Slijedio je protokol iznimnosti u kojemu se usredotoio na neuobiajena postignua iznimnih, posebno nadarenih ljudi. Jahn je smatrao da takav pristup dodatno marginalizira tematiku. Po njegovom miljenju, zanimljivije je pitanje je li ta sposobnost prisutna u svakom ovjeku. Pitao se, osim toga, kako bi to moglo utjecati na nae svakodnevne ivote. Jahn je kao dekan tehnikog fakulteta tijekom sedamdesetih znao da je svijet pred velikom raunalnom revolucijom.

6. KREATIVNI PROMATRA

Mikroprocesorska tehnologija postajala je sve osjetljivija i ranjivija. Ako je bilo tono da iva svijest moe utjecati na tako osjetljivu opremu, tada ona sama po sebi vrlo snano utjee na funkcioniranje opreme. Najmanje smetnje u kvantnom procesu mogle bi uzrokovati znaajne otklone od uobiajenog ponaanja, najslabija kretnja mogla bi ga potpuno preusmjeriti. Jahn je bio svjestan da se naao u poloaju da da jedinstven doprinos. Ako bi se takvo istraivanje temeljilo na tradicionalnoj znanosti i imalo potporu prestinog Sveuilita, itavu bi temu mogao predstaviti na vie akademski nain. Izradio je planove za pokretanje malenog programa i nadjenuo mu neutralno ime: Princetonska istraivanja tehnolokih anomalija (Princeton Engineering Anomalies Research) ili PEAR. Jahn se takoer odluio za diskretan pristup "vuka samotnjaka"; namjerno se drao podalje od razliitih parapsiholokih udruenja i izbjegavao publicitet. Uskoro su iz privatnih izvora poela pristizati sredstva, a Jahn se od samog poetka drao naela da za svoj rad u PEAR-u ne uzme ni centa od Sveuilita. Princeton je uglavnom zbog Jahnovog ugleda tolerirao PEAR, kao strpljivi roditelj koji podnosi prerano sazrelo, ali samovoljno dijete. Dali su mu nekoliko prostorija u podrumu tehnikog fakulteta koje su egzistirale kao zaseban mali svemir unutar jedne od konzervativnijih disciplina na tom vrhunskom amerikom sveuilitu. Dok je Jahn razmiljao to mu je sve potrebno za pokretanje programa takvog opsega, uspostavio je kontakte s brojnim drugim novim istraivaima na podrujima granine fizike i istraivanja svijesti. Tako je susreo i zaposlio Brendu Dunne, razvojnu psihologinju s Chikakog sveuilita na kojem je obavila i potvrdila cijeli niz pokusa o vidovitosti. U Dunne je Jahn smiljeno odabrao vlastiti kontrapunkt, to je bilo oito ve na prvi pogled obzirom na njihove potpuno razliite fizike pojave. Jahn je bi suzdran i suhoparan, obino besprijekorno odjeven u zgodnu kariranu koulju i sportske hlae, neformalnu uniformu konzervativnog visokokolskog profesora, te je i svojim manirama i svojim uenim govorom ostavljao dojam samokontrole; nikada ne bi izrekao suvinu rije ili napravio nepotrebnu kretnju. Dunne je bio svojstven neumjereniji osobni stil. esto je nosila u raskonim naborima padajuu odjeu, a ogromnu grivu melirane

6. KREATIVNI PROMATRA

crno-bijele kose nosila je rasputeno ili svezanu u rep kao Indijanka. I Dunne je bila iskusna znanstvenica, no vie se povodila za instinktom. Njezin zadatak je bio da prui poneto metafiziki i subjektivniji pogled na materiju i ublai Jahnov uglavnom analitiki pristup. On je konstruirao naprave, ona je kreirala izgled i ozraje pokusa. On je predstavljao PEAR-ovo lice pred svijetom, ona je bila pristupanije lice za sudionike. Jahn je smatrao da bi najprije trebalo poboljati RNG tehnologiju. Odluio je da e njegovi generatori sluajnih dogaaja (Random Event Generators ili REGi, kako su ih ponekad zvali) djelovati na temelju registriranja elektronskih umova, a ne raspada atoma. Sluajnim outputom tih strojeva upravljalo je neto slino bijelom umu koji ujete kada je brojanik na vaem radiju izmeu dvije postaje slabano buanje slobodnih elektrona. To je omoguilo da mehanizam alje sluajan izmjenjiv niz pozitivnih i negativnih impulsa. Rezultati vidljivi na raunalnom zaslonu bili su odmah usmjeravani u sustav ureivanja podataka. Naponski monitor, temperaturni monitor i drugi kontrolni mehanizmi koji su titili od manipulacija i kvarova bili su briljivo provjeravani. Naime, eljeli su osigurati da strojevi uvijek, dakle i kada ih nisu upotrebljavali u pokusima o moi volje, proizvode svoje dvije mogunosti, jedinicu ili nulu, vie ili manje u razmjeru od jedan prema jedan. Svi strojni kontrolni mehanizmi jamili su da nijedan otklon od uobiajenog razmjera od jedan naprama jedan u glavama i pismima nije mogao biti posljedica elektronike pogreke nego samo rezultat odreene informacije, odnosno utjecaja na napravu. Raunalo je moglo brzo izraunati i najmanje uinke. Jahn je izfrizirao i strojnu opremu tako da radi mnogo bre. Kada je zavrio, uvidio je da u jednom poslijepodnevu moe sakupiti vie podataka nego to ih je Rhine prikupio za cijeloga ivota! Dunnova i Jahn ispunili su i znanstveni protokol. Sva njihova REG istraivanja imala su jednak postupak i svaki sudionik koji je sjedio pred strojem obavio je tri jednako duga pokusa. U prvom je istraivanju s moi volje pokuao postii da stroj proizvede vie jedinica od nula. U drugom je utjecao na stroj da proizvede vie nula od jedinica, a u treem se trudio da na nikakav nain ne utjee na stroj. Taj trostruki postupak onemoguio je bilo kakve sustavne pogreke u opremi. Stroj je potom praktiki istovremeno biljeio operaterove odluke. Kada je sudionik pritisnuo na dugme, pokrenuo je pokus s

6. KREATIVNI PROMATRA

dvjesto binarnih pogodaka jedinica ili nula, koji su trajali otprilike petinu sekunde, tijekom ega bi zadrao svoju mentalnu namjeru da, na primjer, proizvede vie od sto jedinica. Obino bi PEAR-ov tim zamolio operatere da odjednom obave seriju od pedeset pokusa, to bi im uzelo oko pola sata, a proizveli su oko deset tisua jedinica odnosno nula. Dunne i Jahn su u pravilu prouavali rezultate pojedinih operatera u blokovima od pedeset ili sto takvih serija; dobili su od dvije tisue do pet tisua pokusa, odnosno od pola milijuna do jednog milijuna binarnih pogodaka to je predstavljalo minimalnu koliinu podataka za pouzdano odreivanje trendova.17 Od poetka im je bilo jasno da trebaju sofisticiranu metodu za analizu rezultata. Schmidt je samo zbrojio broj pogodaka i usporeivao ga s njihovom vjerojatnou. Jahn i Dunne odluili su upotrijebiti iskuanu statistiku metodu kumulativnog otklona koja je obuhvaala stalno zbrajanje otklona od sluajnog rezultata sto zadataka, izraunavanje njihovog prosjeka i prikazivanje pomou grafikona. Grafikon je pokazivao sredinu (mean) odnosno prosjek te odreene standardne otklone; granice otklona od prosjeka koje su jo uvijek statistiki nevane. Pri sluajnim pokusima s po dvjesto binarnih pogodaka stroj bi vremenom morao postii prosjek od sto pisama i sto glava; u tom sluaju bi srednja vrijednost zvonaste krivulje bila 100. Ako bismo grafiki prikazali svaki rezultat, na krivulji bismo dobili toke koje predstavljaju pojedinane rezultate: 101, 103, 95, 104 i tako dalje. Budui je svaki pojedinani uinak tako malen, na taj nain teko moemo vidjeti opi trend. Ako pak neprekidno zbrajamo rezultate i izraunavamo njihov prosjek, tada se ak i maleni uinci izraavaju kao postojano rastui otklon od oekivanih rezultata. Pri kumulativnom raunanju prosjeka svaki je otklon naglaen masnim reljefnim tiskom.18 Jahn i Dunne takoer su bili svjesni da trebaju ogromnu koliinu podataka. Statistike pogreke mogue su i u bazi podataka s dvadeset i pet tisua pokuaja. Kod binarnog sluajnog dogaaja kao to je bacanje novia morali bi statistiki dobiti priblino polovicu pisama i glava. Recimo da bacamo novi dvjesto puta i dobijemo sto i dvije glave. S obzirom na mali broj bacanja, malo vei broj pisama statistiki je jo uvijek posve u okviru zakona sluajnosti. Meutim, kada bi bacili novi dva milijuna puta i dobili milijun i dvadeset tisua pisama, to bi bio golemi otklon od sluajnosti. Kod malenih uinaka kao to su oni u REG testovima, statistiku vanost

6. KREATIVNI PROMATRA

ne dobivamo pojedinanim promatranjima ili malim skupinama istraivanja, nego udruivanjem ogromnih koliina podataka s rastuim otklonom od oekivanoga.19 Poslije prvih pet tisua pokusa Jahn i Dunne uzeli su dobivene podatke i napravili izraun. Bila je nedjelja naveer, i oni su se nali u Bobovoj kui. Uzeli su prosjene rezultate pojedinih operatera i zapoeli ih upisivati u grafikon; crvenim su tokama oznaili njihove pokuaje da stroj proizvede vie pisama, a zelenim tokama namjere za vie glava. Kada su zavrili, prouili su rezultate. Ako ne bi bilo nikakvog otklona od sluaja, zvonaste krivulje morale bi se poklapati s krivuljom sluajnosti prosjene vrijednosti 100. Njihovi rezultati nisu bili ni priblino nalik tome. Dvije vrste namjera i svaka je ila suprotnim smjerom. Crvena zvonasta krivulja, koja je predstavljala namjeru za vie glava, pomaknula se na desnu stranu krivulje sluajnosti, a zelena zvonasta krivulja na lijevu. Obavili su optimalno kontrolirano znanstveno istraivanje, a opet su sudionici, odreda obini ljudi i nikakve parapsiholoke zvijezde, moe se rei, samo uz pomo volje utjecali na sluajno kretanje strojeva. Jahn je dignuo pogled s podataka, zalegao u svoj naslonja i pogledom se susreo s Brendom. To je ba lijepo, rekao je. Dunne je s nevjericom zurila u njega. Sa znanstvenom dosljednou i tehnolokom preciznou upravo su dokazali ideje koje su dotad ulazile u podruje mistinih doivljaja ili najneobinije znanstvene fantastike. Dokazali su neto revolucionarno o ljudskoj svijesti. Moda e taj rad jednoga dana omoguiti napredak kvantne fizike. Zaista, njihovo je otkrie nadilazilo trenutnu znanost; moda su tu niknuli poeci nove znanosti! Kako to mislite - 'to je ba lijepo'?, odgovorila je. To je apsolutno ... fantastino! ak je i Bob Jahn, oprezan i promiljen ovjek koji nije mario za neumjerenost i mahanje akom po zraku, morao - dok je gledao u grafove razastrte po stolu u svojoj blagovaonici - priznati da u svojem trenutnom znanstvenom rjeniku nema rijei kojima bi ih objasnio. Brenda je prva predloila da strojeve uine privlanijima i okolinu ugodnijom kako bi pobudili rezonanciju izmeu sudionika i

6. KREATIVNI PROMATRA

strojeva. Jahn je potom napravio itav niz domiljatih mehanikih, optikih i elektronskih naprava za produciranje sluajnih rezultata: njihalo; brizgajuu fontanu; raunalne zaslone na kojima su se sluajno izmjenjivale atraktivne slike; pokretni REG koji se nasumino valjao naprijed-natrag po stolu, te krunski dragulj PEAR-ovog laboratorija, sluajnu mehaniku kaskadu. Kada je kaskada mirovala, izgledala je kao veliki, na zid privreni fliper s tristo trideset prepreka u okviru veliine dva puta tri metra. Kada biste ju ukljuili, devet tisua polistirenskih kuglica poelo bi se kotrljati nad preprekama; u svega dvanaest minuta sve bi se kuglice skupile u devetnaest pretinaca i konani rezultat je bila konfiguracija koja je podsjeala na zvonastu krivulju. Brenda je na pomine generatore sluajnih dogaaja postavila abu igraku. Sakupila je privlane raunalne slike i sudionici bi bili nagraeni ako su vie puta vidjeli eljenu sliku. Povjeali su drvene panoe. Uveli su sakupljanje medvjedia. Sudionici su mogli neto prigristi i otii na odmor. Jahn i Dunne su ustrajnim radom kroz niz godina prikupili brdo podataka, to je vremenom postala najvea baza podataka o istraivanju namjernog utjecanja na daljinu. S vremena na vrijeme analizirali su sve to su dotad sakupili. Otkrili su da je u dvanaestogodinjem razdoblju s priblino dva i pol milijuna pokuaja pedeset i dva posto svih pokusa bilo u namjeravanom smjeru, a gotovo dvije treine od devedeset i jednog operatera bilo je openito uspjeno u eljenom utjecanju na strojeve. Rezultat je bio jednak s obzirom na vrstu upotrijebljenog stroja.20 Na rezultate nisu utjecali ni drugi initelji, kao to su sudionikov odnos prema stroju, mo njegove ili njezine koncentracije, osvjetljenje, zvune smetnje ili prisutnost drugih ljudi. Kada je sudionik upotrijebio svoju mo volje da stroj registrira glave ili pisma, imao je odreen utjecaj na stroj u statistiki vanom postotku pokuaja. Rezultati su varirali ovisno o pojedincima; neki su postizali vie pisama negoli glava kada bi se koncentrirali ba na suprotno. Svejedno, rezultati mnogih operatera imali su vlastiti potpis: Petar je producirao vie pisama, a Pavao vie glava.21 Rezultati su bili jedinstveni i kod pojedinanih operatera, bez obzira na ureaj koji se koristio. To znai da je proces univerzalan i da ne vrijedi samo za odreene interakcije i pojedince. Godine 1987. doktori psihologije Roger Nelson (lan skupine PEAR) i Dean Radin objedinili su sve dotada provedene REG po-

6. KREATIVNI PROMATRA

kuse, kojih je bilo vie od osamsto.22 Zajedniki rezultati pojedinih istraivanja ezdeset i osam istraivaa, ukljuujui Schmidta i skupinu PEAR, pokazali su da su sudionici svojim utjecanjem postigli da strojevi u oko pedeset i jedan posto sluajeva dadu eljeni rezultat, nasuprot oekivanih pedeset posto. Ti rezultati bili su slini rezultatima dvaju prijanjih pregleda te pregledu brojnih pokusa s bacanjem kocke.23 Schmidtovi su rezultati jo uvijek bili najdramatiniji; u njegovim istraivanjima popeli su se na pedeset i etiri posto.24 Pedeset i jedan ili pedeset i etiri posto moda ne zvui kao bog zna kakav uinak, no statistiki je to golem korak. Ako sva istraivanja udruimo u takozvanu meta-analizu, kao to su uinili Radin i Nelson, vjerojatnost takvog zajednikog rezultata je jedan naprama trilijun.25 Radin i Nelson su u svojoj meta-analizi uzeli u obzir i najee kritike REG istraivanja u vezi s njihovim postupkom, podacima i opremom; odredili su esnaest kriterija po kojima su ocijenili ukupne rezultate pojedinanog eksperimentatora i potom dodijelili svakom eksperimentu ocjenu kvalitete.26 Najnovija analiza REG podataka prikupljenih u razdoblju od 1959. do 2000. godine takoer je dala slian rezultat.27 Vijee SAD-a za istraivanja (US National Research Council) isto je tako zakljuilo da REG pokuse nije mogue objasniti sluajem.28 Veliina uinka je broj koji odraava pravu veliinu promjene ili rezultata u nekom istraivanju. Dobijemo ju ukljuivanjem varijabli kao to su broj sudionika i duljina pokusa. U nekim istraivanjima lijekova do veliine uinka dolazi se tako da se broj ljudi na koje je lijek imao pozitivan uinak dijeli s ukupnim brojem sudionika u pokusu. Ukupna veliina uinka PEAR-ove baze podataka bila je 0,2 na sat.29 Veliina uinka izmeu 0,0 i 0,3 obino se smatra malom, od 0,3 do 0,6 srednjom, a vea od 0,6 dri se velikom. PEAR-ove veliine uinka su tako bile male, a kod ukupnih REG studija male do srednje. Meutim, te su veliine uinka mnogo vee od veliina uinka nekih lijekova koji u medicini slove za vrlo djelotvorne. Brojna istraivanja pokazala su da propranolol i aspirin vrlo uspjeno smanjuju opasnost od sranog udara. Posebno se aspirin predstavlja kao velika nada za sprjeavanje bolesti srca. No, istraivanja na njegovim uzorcima pokazala su da je veliina uinka propranolola 0,04, a aspirina 0,03 - priblino deset puta manja od one dobivene kod podataka skupine PEAR. Jedna od metoda za

6. KREATIVNI PROMATRA

bolje odreivanje jakosti uinka je da njen broj pretvorimo u broj preivjelih osoba u uzorku od sto ljudi. Efektivna veliina od 0,03 u situaciji kada se radi o ivotu ili smrti pacijenta znai da od 100 ljudi preive jo tri dodatne osobe, a pri efektivnoj veliini 0,3 da od sto preivi jo dodatnih trideset osoba.30 Da bismo stekli priblinu predodbu o veliini razlike uzmimo za primjer odreenu vrstu operacije srca, pri emu taj zahvat obino preivi trideset od sto ljudi. Nadalje, recimo da pacijentima koji prolaze tu operaciju damo novi lijek s efektivnom veliinom 0,3, to je blizu veliine jednosatnog uinka PEAR-ovih pokusa. Lijek bi zajedno s operacijom doslovno udvostruio postotak preivjelih.
Zbog dodatne efektivne vrijednosti od 0,3 medicinski bi tretman, koji je dotada mogao spasiti ivote manje od polovice pacijenata, postao djelotvoran u veini sluajeva.31

Drugi istraivai koji su koristili REG strojeve otkrili su da nisu samo ljudi ti koji na taj nain utjeu na svijet. Francuski znanstvenik Rene Peoc'h, koristei inaicu Jahnovih REG strojeva, proveo je domiljat pokus s malim piliima. im su se izlegli, utisnuli su im podatak da je pomini REG njihova majka. Robot kojega su postavili pred gajbu s piliima slobodno se kretao, a Peoc'h je pratio njegov put. Nakon nekog vremena rezultati su pokazali da se robot pomicao prema piliima vie nego kad bi se gibao samo nasumino. elja pilia da budu u blizini majke predstavljala je namjeru koja je stroj privukla blie.32 Peoc'h je proveo slino istraivanje s tek okoenim zeevima. Na pokretni REG ureaj postavio je jarko svjetlo koje je zeeve oigledno vrlo iritiralo. Analiza tog pokusa pokazala je da su zeevi sa svojom moi volje uspjeno zadravali stroj podalje od sebe. Jahn i Dunne poeli su oblikovati teoriju. Ukoliko stvarnost predstavlja rezultat odreene sloene interakcije svijesti i njezine okoline, tada je takoer mogue da se svijest, kao i subatomske estice materije, temelji na sustavu vjerojatnosti. Prema jednom od sredinjih naela kvantne fizike, kojega je prvi predstavio Louis de Broglie, subatomske estice mogu se ponaati ili kao estice (odreene tvari s tonom lokacijom u prostoru) ili kao valovi (rasprena i neograniena podruja utjecaja koja mogu prolaziti kroz druge valove i ometati ih). Poeli su razmatrati mogunost da svijest posjeduje slinu dvojnost. Svaka pojedina svijest ima vlastitu, posebnu

6. KREATIVNI PROMATRA

odvojenost, no sposobna je i za valno ponaanje, budui da moe ii preko bilo kakvih prepreka i udaljenosti, a s ciljem razmjene informacija i interakcije s fizikim svijetom. Subatomska svijest ponekad dolazi u rezonanciju (titra na istoj frekvenciji) s odreenom subatomskom tvari. U modelu kojega su poeli sastavljati, atomi svijesti se udruuju s obinim atomima, recimo s onima u REG stroju, te stvore molekulu svijesti u kojoj je cjelina razliita od sastavnih dijelova. Samostojni atomi predaju svoje individualne entitete veem, kompleksnijem entitetu. Na najosnovnijoj razini njihova je teorija govorila da ovjek i REG stroj razvijaju koherenciju.33 Neki njihovi rezultati nedvojbeno su ili u prilog takvoj interpretaciji. Jahna i Dunne zanimalo je bi li se maleni uinak kojeg su uoili kod pojedinaca ita poveao kada bi na stroj u tandemu utjecalo dvoje ili vie osoba. PEAR-ov laboratorij proveo je niz pokusa s parovima sudionika na nain da je svaki par pokuavao zajedniki utjecati na strojeve. Od 256.000 pokusa koje je u etrdeset i dvije serije obavilo petnaest parova, prilian je broj parova takoer proizveo rezultate s vlastitim potpisom koji se nije nuno slagao s uincima jednog ili drugog pojedinca.34 Ako je par bio istospolan, to je imalo vrlo malen negativan uinak. Takvi parovi imali su slabije rezultate nego to su ih postizali pojedinano; kod osam parova operatera rezultati su bili suprotni od namjeravanih. Mijeani parovi (mukarac i ena) koji su se poznavali imali su jak komplementaran uinak, proizveli su gotovo etiri puta jai uinak od onog koji su ostvarili pojedinano. Meutim, najsnaniji uinak, skoro est puta jai nego kod pojedinaca, imali su vezani parovi, odnosno parovi koji su bili u nekoj vrsti partnerske veze.35 Ako ti uinci ovise o nekoj vrsti rezonancije izmeu dviju svijesti koje sudjeluju u zadatku, logino je pretpostaviti da se jai uinci postiu kod ljudi koji imaju zajedniki identitet, kao to su braa i sestre, blizanci ili parovi u vezi.36 Bliskost bi mogla stvarati koherenciju. Kao to dva vala pojaavaju signal, tako i par u vezi najvjerojatnije ima posebno jaku rezonanciju koja poveava njihov zajedniki uinak na stroj. Nekoliko godina poslije Dunne je analizirala bazu podataka kako bi vidjela razlikuju li se rezultati obzirom na spol. Kada je podijelila podatke na muke i enske, otkrila je da mukarci openito lake navedu stroj do eljene namjere, premda je njihov ukupni uinak bio

6. KREATIVNI PROMATRA

slabiji od onog kod ena. ene su, gledano u cjelini, imale snaniji uinak na strojeve, premda ne nuno u eljenom smjeru.37 Nakon prouavanja dvjesto i sedamdeset podatkovnih baza sto trideset i pet operatera iz devet eksperimenata u razdoblju od 1979. do 1993. godine Dunne je otkrila da su mukarci jednako uspjeno utjecali na to da stroj generira bilo vie pisama bilo vie glava. ene su pak uspjenije utjecale na strojeve da generiraju vie glava, a bile' su manje uspjene s pismima. U stvari, veina je njihovih pokuaja da navedu stroj da generira vie pisama bila neuspjena. Stroj je naime pokazivao otklon od sluajnosti, no taj otklon je bio u suprotnom smjeru od namjeravanog.38 ene su ponekad imale bolje rezultate kada se nisu strogo usredotoivale na stroj nego bi radile i druge stvari, dok je za uspjeh kod mukaraca bila vana stroga koncentracija.39 To bi mogao biti subatomski dokaz da su ene bolje od mukaraca u obavljanju vie zadataka istovremeno, dok su mukarci bolji u koncentriranoj pozornosti. Posve je mogue da na mikroskopskoj razini mukarci imaju neposredniji utjecaj na svoj svijet, dok je uinak ena dublji. Tada se dogodilo neto zbog ega su Jahn i Dunne ponovno razmotrili svoju hipotezu o prirodi uinaka koje su promatrali. Godine 1992. PEAR se povezao sa Sveuilitem u Giessenu i s Freiberkim institutom, a potom su zajedno osnovali Konzorcij svijest i stroj (Mind-Machine Consortium). Prvi zadatak konzorcija bio je ponoviti izvorne PEAR-ove rezultate, to je trebalo predstavljati manje ili vie rutinsku provjeru. Meutim, kada su pregledali rezultate iz sva tri laboratorija, na prvi pogled izgledalo je da su negativni budui da su bili tek neto bolji od vjerojatnosti jedan naprama jedan.40 Tijekom zapisivanja rezultata Jahn i Dunne opazili su nekoliko neobinih iskrivljenja u podacima. Neto zanimljivo dogodilo se u sekundarnim varijablama. U statistikim grafikonima moe se prikazati ne samo kakav bi trebao biti prosjek, nego i koliko daleko se otkloni od prosjeka prostiru od sredine (meana). Kod podataka konzorcija sredina je bila tono na mjestu gdje bi bila i sredina kod sluajnog rezultata, no tu je slinost sa sluajnim rezultatima i prestala. Varijacija je bila prevelika i oblik zvonaste krivulje nerazmjeran. Raspodjela je bila znatno vie nesimetrina nego to bi bila kod samo sluajnog ishoda. Bilo je to neto udno. Kada su Jahn i Dunne poblie pogledali rezultate, otkrili su da je najoitiji problem bio povezan s povratnim informacijama (feedba-

6. KREATIVNI PROMATRA

ckom). Sve do tada pretpostavljali su da je za dobre rezultate od kljune vanosti trenutni feedback - odnosno da obavijeste operatere u kojoj mjeri im je uspjelo utjecati na stroj - kao i atraktivan zaslon ili stroj koji bi najbolje privukao panju ispitanika. To je trebalo operatere uvesti u proces i pomoi im da lake dou u rezonanciju s napravom. Mislili su da je za interakciju izmeu mentalnog i fizikog svijeta kljuno suelje odnosno privlana strojna oprema koja je trebala premostiti jaz izmeu dva svijeta. Meutim, iz podataka konzorcija shvatili su da operateri rade jednako dobro, ponekad ak i bolje, ukoliko ne primaju nikakve povratne informacije. U jo jednom svojem istraivanju, koje su nazvali ArtREG, takoer nisu uspjeli dobiti statistiki vane rezultate.41 Odluili su to istraivanje malo podrobnije prouiti u svjetlu rezultata konzorcija. Upotrebljavali su dvije zanimljive slike koje su se sluajno izmjenjivale na raunalnom zaslonu; u jednom sluaju izmjenjivale su se slika u pijesku Navajo Indijanaca s Anubisom, staroegipatskim sucem mrtvih. Zamisao je bila da operateri snagom volje navedu stroj na to da jednu sliku prikae vie puta od druge. PEAR-ova ekipa je i ovdje pretpostavljala da e privlana slika djelovati kao mrkva: operater bi bio nagraen za namjeru da vie puta vidi sliku koja mu je draa. Kod prouavanja podataka tog istraivanja po tematici slika otkrili su da su najbolji rezultati postignuti sa slikama iz tri sline kategorije: arhetipske, obredne i vjersko ikonografske. To je bila domena snova, neizraenog i neartikuliranog; te su slike samim svojim dizajnom bile smiljene da prizovu nesvjesno u ovjeku. Ako je to tono, tada je namjera dolazila iz dubina nesvjesnog uma i moda je upravo to bio uzrok promatranih uinaka. Jahn i Dunne shvatili su gdje su pogrijeili u svojim pretpostavkama. Primjena naprava koje su sudionike poticale da djeluju na svjesnoj razini najvjerojatnije je predstavljalo prepreku. Umjesto da su operaterima pokuavali poveati svjesnu razinu, trebali su ju smanjivati.42 Na temelju te spoznaje nadopunili su svoje prethodne predodbe o pojavljivanju uinaka koje su promatrali u laboratoriju. Nesvjesni um oigledno je na neki nain komunicirao s neopipljivim fiziki svijetom, kvantnim svijetom svih mogunosti. Brak izmeu neoblikovane svijesti i tvari tada raa opipljive stvari u manifestiranom svijetu.43

6. KREATIVNI PROMATRA

Taj model je savreno smislen obuhvati li i teorije nulte toke i kvantne biologije koje su zagovarali Pribram, Popp i drugi. I nesvjesni um, svijet prije misli i svjesne namjere, i nesvjesna materija, polje nulte toke, postoje u vjerojatnosnom stanju svih mogunosti. Podsvjesni um je predkonceptualni supstrat iz kojega se raaju sve zamisli, a polje nulte toke je vjerojatnosni supstrat fizikog svijeta. To su svijest i materija u njihovim najfundamentalnijim oblicima. U toj neopipljivoj dimenziji, koja moda ima zajedniki izvor, bilo bi smisleno da postoji vea vjerojatnost kvantne interakcije. Jahn se povremeno poigravao s najradikalnijom od svih ideja; spusti li se dovoljno duboko u kvantni svijet, moda vie nema razlike izmeu mentalnog i fizikog. Moe biti da tamo postoji samo koncept, odnosno svijest koja pokuava osmisliti mete informacija. Moda zaista ne postoje dva neopipljiva svijeta, nego samo jedan: Polje i sposobnost materije da se koherentno organizira.44 Pribram i Hameroff teoretizirali su da je svijest rezultat suprazraenja, namrekane kaskade subatomske koherencije kada pojedinane subatomske estice, kao to su fotoni, izgube individualnost i ponu djelovati kao jedna jedinica; kao vojska koja sve vojnike pozove u stroj. Budui da se svako gibanje svake nabijene estice svakog biolokog procesa zrcali u polju nulte toke, naa se koherencija iri u svijet. Prema zakonima klasine fizike, posebno zakonu entropije, neivi se svijet uvijek kree prema kaosu i neredu. Meutim, koherencija svijesti predstavlja najvei znani oblik reda u prirodi i PEAR-ova istraivanja ukazuju da bi taj red mogao oblikovati i stvarati red u svijetu. Kada imamo neku elju ili namjeru, to zahtijeva veliko jedinstvo misli i naa vlastita koherencija je, u odreenom smislu, zarazna. Na najdubljoj razini PEAR-ova istraivanja takoer ukazuju da stvarnost stvara svatko od nas samo sa svojom panjom. Na najnioj razini svijesti i tvari svatko od nas kreira svijet. Uinci koje je Jahn mogao snimati bili su gotovo nezamjetljivi. Bilo je jo prerano da bi mogao rei zato. Ili je oprema bila pregruba da bi prepoznala uinke, ili je pak prepoznavala samo jedan jedini signal, dok se pravi uinak pojavljuje kao rezultat mora signala - interakcije svih ivih tvari u polju nulte toke. Razlika izmeu njegovih i Schmidtovih boljih rezultata govorila je kako je ta sposobnost rairena u cijeloj populaciji, ali kao kakav umjetniki talent; odreeni pojedinci bili su vjetiji u njegovoj upotrebi.

6. KREATIVNI PROMATRA

Jahn je uvidio da taj proces ima malen uinak na vjerojatnosne procese, i da bi pomou njega mogli objasniti poznate prie o ljudima s pozitivnim, odnosno negativnim utjecajem na strojeve, i zato u neke loe dane raunala, televizori i fotokopirni ureaji ne rade kako bi trebali. Moda bi ak mogao objasniti potekoe koje je Benveniste imao sa svojim robotom. Oito imamo sposobnost da vlastitu koherenciju irimo u okolinu. Sa samom svojom eljom moemo stvarati red. To predstavlja gotovo nezamislivu koliinu moi. Jahn je na najgrubljoj razini dokazao da - barem na subatomskom nivou - um ima vlast nad materijom. No, dokazao je jo neto, moda ak i fundamentalnije, o monoj prirodi ljudske namjere. REG podaci odkrinuli su vrata same biti ovjekove kreativnosti: njegove sposobnosti stvaranja, organiziranja, pa ak i iscjeljivanja.45 Jahn je sada imao dokaze da ljudska svijest moe stvarati red u sluajnim elektronskim napravama. Pitanje koje se sada nalazilo pred njim glasilo je - 'to je jo mogue?'.

6. KREATIVNI PROMATRA

SEDMO POGLAVLJE Zajedniki snovi

7. ZAJEDNIKI SNOVI

DUBOKO U KINIM umama Amazone Indijanci plemena Achuar i Huaorani skupili su se na dnevnom obredu. Svakog jutra svi se lanovi plemena probude prije zore i okupe za jutarnjeg sumraka, prije no to svijet eksplodira u svjetlosti, kako bi meusobno podijelili svoje snove. Ne radi se samo o zanimljivoj razonodi ili prilici za pripovijedanje pria. Indijanci vjeruju da snovi ne pripadaju samom sanjau nego da su zajedniko vlasnitvo skupine; pojedinac je samo nositelj kojega snovi odlue posuditi kako bi progovorili cijelom plemenu. lanovima plemena snovi slue kao nacrt za vrijeme koje e provesti budni jer njihovi snovi predvide sve to ih tog dana eka. U snovima se povezuju s precima i ostatkom svemira. Pravu stvarnost predstavljaju snovi, a budno stanje je la.1 Neto dalje na sjeveru skupina znanstvenika je takoer otkrila da snovi nisu u posjedu sanjaa koji je s elektrodama na glavi spavao iza elektromagnetskog tita u zvuno izoliranoj komori. Vlasnik njegovih snova bio je Sol Fieldstein, doktorski kandidat sa City Collega, koji je u drugoj sobi, udaljenoj nekoliko stotina metara, promatrao sliku Carlosa Orozca Romera naslovljenu Zapatistas, panoramu meksikih revolucionara, pristaa Emiliana Zapate, koji su pod tamnim oblacima prijetee oluje koraali zajedno sa svojim, u alove ogrnutim, enama. Solov zadatak bio je da tu sliku uz pomo snage volje prenese sanjau. Sanja, psihoanalitiar dr. William Erwin, nekoliko trenutaka kasnije se probudio i rekao da je sanjao neto vrlo neobino; bilo je to kao kolosalna produkcija redatelja Cecila B. DeMilla. Stalno mu je bila pred oima slika nekakve drevne meksike civilizacije pod zlokobnim nebom.2 Sanja je nosilac posuene misli, kolektivne predodbe sadrane u mikroskopskim vibracijama izmeu sanjaa. Stanje sanjanja je vjerodostojnije jer jasno ocrtava tu povezanost. Budno stanje nae izoliranosti u odvojenim prostorima je, kako na to gledaju amazonski Indijanci, varka.

7. ZAJEDNIKI SNOVI

Jedno od pitanja koje je proizilo iz PEAR-ovih istraivanja bilo je i vlasnitvo misli. Ako moemo utjecati na strojeve, nametalo se pitanje, gdje su tono locirane nae misli? Gdje se tono nalazi ovjekov um? Uobiajena pretpostavka zapadne kulture govori da je um u naem mozgu. No, ako je to tono, kako misli ili namjere mogu utjecati na druge? Je li misao vani, negdje drugdje? Ili pak moda postoji proireni um, kolektivna misao? Mogu li nae misli ili snovi utjecati na nekog drugog? Williama Brauda su ve neko vrijeme zaokupljala slina pitanja. itao je o istraivanjima poput onog s meksikom slikom, to je bio jedan od najspektakularnijih eksperimenata s telepatijom pod vodstvom Charlesa Honortona, priznatog istraivaa svijesti iz newyorkog zdravstvenog centra Maimonides u Brooklynu. Za behaviorista Brauda, Honortonovo istraivanje bilo je neto radikalno novo. Braud je bio blag i ozbiljan ovjek s prijaznim i mirnim nastupom; gotovo cijelo lice mu je okruivala gusta brada. Karijeru je zapoeo kao psiholog stare kole, a posebno je zanimanje pokazivao za psihologiju i biokemiju pamenja i uenja. S druge strane, privlaile su ga nepravilnosti; fascinirale su ga, kako je to nazvao utemeljitelj psihologije u Americi William James, bijele vrane. Braud je rado istraivao anomalije, stvari koje odstupaju od pravila, pretpostavke koje je mogue okrenuti naglavake. Svega nekoliko godina nakon to je doktorirao nastupile su ezdesete koje su olabavile vrst utjecaj Pavlova i Skinnera na njegov kreativni duh. Braud je tada na Sveuilitu u Houstonu predavao pamenje, motivaciju i uenje. Nedavno ga je bio privukao rad koji je predstavio neobinu sposobnost ovjekova mozga. Pioniri biofeedbacka i tehnika oputanja pokazali su da ovjek moe utjecati na vlastite miine reakcije i kucanje srca usmjeri li panju na slijed njihovih faza. Biofeedback je ak imao mjerljiv uinak na aktivnost modanih valova, krvni tlak i elektrinu aktivnost na koi.3 Braud se i sam igrao s vlastitim studijama o vanosjetilnoj percepciji. Jedan njegov student koji se bavio hipnozom pristao je sudjelovati u istraivanju u kojem je Braud pokuao prenositi svoje misli. Uspjelo je nekoliko zapanjujuih prijenosa. Student, koji je bio hipnotiziran, sjedio je u prostoru na suprotnom kraju hodnika od Brauda i nije znao to Braud radi, no inilo se da je s njim bio erapatiki povezan. Kada se Braud uboo u ruku i drao ju nad vatrom, njegov student je osjetio bol, odnosno toplinu. Kada je gledao sliku

7. ZAJEDNIKI SNOVI

broda, student je spomenuo brod. Kada je otvorio vrata svojega laboratorija uslijed ega je u sobu ulo bljetavo teksako sunce, student je spomenuo sunce. Braud je svoju ulogu u pokusu mogao izvoditi bilo gdje - na drugoj strani zgrade ili kilometrima udaljen od svojega studenta koji je bio u zatvorenom prostoru - svaki je put dobio jednake rezultate.4 Godine 1971., kada je imao dvadeset i devet godina, Braud je susreo Edgara Mitchella koji se tada upravo vratio s leta Apolla 14. Mitchell je elio napisati knjigu o prirodi svijesti, i u to je vrijeme bio u potrazi za kakvim dobrim znanstvenim istraivanjem te vrste. Samo Braud i jo jedan profesor u Houstonu imali su vjerodostojna istraivanja o prirodi ljudske svijesti, pa je bilo posve prirodno da su se pronali. Poeli su se redovito sastajati i usporeivati zabiljeke o postojeim istraivanjima na tom podruju. Na raspolaganju su imali obilje istraivanja o telepatiji. Postojali su vrlo uspjeni pokusi s kartama Josepha Rhinea koje je Mitchell koristio u svemiru. Jo uvjerljivija bila su istraivanja koja je krajem ezdesetih proveo brooklynski zdravstveni centar Maimonides u posebnom laboratoriju za istraivanje snova. Montague Ullman i Stanley Krippner tamo su proveli brojne pokuse, kao to je bio eksperiment s meksikom slikom, kako bi otkrili je li mogue poslati misli i ukljuiti ih u snove. Ti pokusi bili su iznimno uspjeni;5 kada ih je analizirao statistiar s Kalifornijskog sveuilita, strunjak za istraivanja natprirodnih sposobnosti, zajedniki je rezultat pokazao zapanjujui, 84-postotni uspjeh. Vjerojatnost da je to bio samo sluaj bila je jedan naprama dvjesto pedeset tisua.6 Postojali su i eksperimenti koji su pokazali da ljudi mogu empatiki osjeati bol drugih. Psiholog Charles Tart s Berkeleya osmislio je posebno surovo istraivanje; samom sebi je davao elektrookove jer ga je zanimalo moe li svoju bol poslati tako da ju prepozna primatelj koji je bio prikopan na ureaje koji mjere brzinu otkucaja srca, krvni volumen i druge fizioloke promjene.7 Tart je otkrio da su primatelji osjetili njegovu bol, ali ne na svjesnoj razini. Njihova empatija odraavala se fizioloki, kao smanjeni krvni volumen ili ubrzano kucanje srca, ali ne i svjesno. Kada su sudionike pitali kada je Tart doivio elektrook, nisu znali nita rei.8 Tart je dokazao jo neto zanimljivo: kada su dva sudionika hipnotizirali jedan drugoga, imali su intenzivne zajednike haluci-

7. ZAJEDNIKI SNOVI

nacije. Ti su ispitanici uspostavili uzajamnu vanosjetilnu komunikaciju, tako da su znali to misli i osjea druga osoba.9 Polako su Braudove 'bijele vrane' prevladale i poele podrivati njegov akademski rad. Braudov sustav uvjerenja poeo se malim, opreznim koracima odmicati od njegovih prvotnih predodbi - u kojima su prevladavale jednostavne uzrono-posljedine jednadbe kemije mozga - prema kompleksnijim predodbama o svijesti. Njegovi vlastiti probni pokusi bili su izvanredno dramatini i uvjerili su ga da se u mozgu dogaa neto bitno sloenije od reakcije kemijskih spojeva - ako se to uope dogaalo u mozgu. Zanimanje za promijenjena stanja svijesti i fizioloke uinke oputanja udaljilo je Brauda od njegovih behavioristikih teorija. Mitchell je primao odreena sredstva od ustanove Mind Science Foundation posveene istraivanju svijesti. Dogodilo se da je Fondacija ba tada namjeravala preseliti u San Antonio, te je trebala jo jednog iskusnog znanstvenika. Taj posao, sa slobodom koju je pruao u vezi eksperimentiranja s prirodom svijesti, bio je upravo ono to je Braud traio. Svijet istraivanja svijesti bio je malen. lan Fondacije bio je i Helmut Schmidt, tako da se Braud uskoro susreo sa njim i njegovim REG strojevima. Tada se u njemu rodilo pitanje dokle see utjecaj ovjekove svijesti. Naposljetku, ljudi su, kao i REG strojevi, sustavi koji su vrlo prijemivi za promjene. Ti dinamiki sustavi su u neprestanom procesu promjene i posve je mogue da su na nekoj razini, kvantnoj ili nekvantnoj, prijemivi i za psihokinetike utjecaje. Odatle je Braudu nedostajao jo samo mali korak do sljedee zamisli: ako ljudi uz pomo usredotoene panje mogu utjecati na vlastito tijelo, najvjerojatnije mogu ostvariti jednak uinak i kod drugih. Ako moemo stvoriti red u neivim predmetima kao to su REG strojevi, moda takoer moemo uspostaviti red u drugim ivim tvarima. Te su zamisli dovele do modela svijesti koja nije ograniena ak ni tijelom, nego je eterina prisutnost koja moe prelaziti u druga tijela i ive tvari, te utjecati na njih kao da su njena vlastita. Braud je potom obavio niz pokusa kako bi istraio koliki je stvarni utjecaj pojedineve namjere na druge ive tvari. Ta istraivanja bilo je teko osmisliti. Kod mnogih ivih sustava potekou predstavlja njihova iznimna dinamika; sadre toliko varijabli da je teko izmjeriti promjenu. Braud je zato zapoeo s jednostavnim ivotinjama i polako prelazio na evolucijski sloenije organizme. Tra-

7. ZAJEDNIKI SNOVI

io je jednostavne bioloke sustave koji imaju neku lako mjerljivu sposobnost promjene. Za svojih istraivanja sluajno je naiao na sjajnog kandidata. Otkrio je da mala riba-no (Gymnotus carapo) odailje slab elektrini signal kojeg najvjerojatnije koristi za navigaciju. Uz pomo elektrinog signala mogla bi tono izraunati svoj smjer. Za akvarij privrene elektrode registrirale su elektrinu aktivnost ribljih emisija, a na zaslonu osciloskopa ispisivale su se trenutane povratne informacije za ovjeka koji je svojom voljom pokuavao utjecati na ribu. Postavljalo se pitanje moe li ovjek promijeniti smjer plivanja ribe. Mongolski skoimii takoer su bili dobri kandidati jer vole trati u aktivnosnim krugovima. Braud je, naime, mogao izmjeriti vrijeme koje je skoimi trebao za jedan krug, a potom je promatrao moe li ga ovjekova namjera ubrzati. Braud je elio testirati uinke namjere na ljudske stanice, za to bi bile idealne stanice imunog sustava; moe li neki posrednik izvana utjecati na imunoloki sustav - razmiljao je - to bi otvorilo izvanredne mogunosti lijeenja. Meutim, to je daleko nadilazilo mogunosti njegova laboratorija. Imunoloki sustav je do mjere kompleksan da bi kod istraivanja ljudske namjere bilo gotovo nemogue izmjeriti to se promijenilo i tko je odgovoran za promjene. Mnogo bolji kandidat bila su crvena krvna zrnca. Ako crvena krvna zrnca stavimo u otopinu s jednakim salinitetom kao to ga ima plazma, njihove membrane ostaju cijele te preive jo dugo vremena. Meutim, dodamo li u otopinu previe soli, ili pak premalo soli, membrane krvnih stanica oslabe i naposljetku prsnu, nakon ega se hemoglobin razlije u otopinu to zovemo hemoliza. Brzina hemolize esto se regulira mijenjanjem koliine soli u otopini. Kako kod hemolize otopina postaje prozirnija, brzinu tog procesa moemo mjeriti i spektrofotometrom, mjeraem koliine svjetlosti koja prodire kroz otopinu. Postoji jo jedan sustav kojega nije bilo teko mjeriti. Braud je skupio nekoliko dobrovoljaca i postavio ih u udaljenu sobu kako bi provjerio mogu li iskljuivo eljom zatititi od raspadanja crvene krvne stanice u epruveti; trebali su usporiti njihovu hemolizu koju je prije toga pokrenula fatalna koliina soli. Sva provedena istraivanja bila su uspjena.10 Braudovi dobrovoljci mogli su u statistiki znaajnoj mjeri promijeniti smjer riba, pospjeiti brzinu skoimia ili zatititi ljudska crvena krvna zrnca. Braud je sada bio spreman za poetak eksperimentiranja s ljudima,

7. ZAJEDNIKI SNOVI

meutim, trebao je neku metodu za izoliranje fizikih uinaka. Savrena naprava za to je - kao to je poznato svakom detektivu - ureaj koji mjeri elektrodermalnu aktivnost ili EDA. Detektor lai prepoznaje svako poveanje elektrine provodnosti koe koje nastaje zbog poveane aktivnosti lijezda znojnica, kojima pak upravlja simpatiko ivevlje. Kao to lijenik uz pomo EKG-a ili elektrokardiograma mjeri elektrinu aktivnost srca, a aktivnost mozga EEG-om ili elektroencefalogramom, tako i detektor lai prepoznaje poveanu elektrodermalnu aktivnost ili EDA. Via elektrodermalna aktivnost pokazuje da je simpatiko ivani sustav, koji upravlja emocionalnim stanjima, prenapet. To je znak povienih stanja kao to su stres, promjene raspoloenja i osjeaja to se obino javlja kada ovjek lae. Ti obrambeni mehanizmi, koji se nazivaju borba ili bijeg (fight or flight), nastaju i postaju izraeniji kada smo izloeni opasnosti ili smo uznemireni: srce nam pone bre kucati, zjenice se proire, koa se jae znoji, krv se povue iz udova i navre na najpotrebnija mjesta u tijelu. Uz pomo tih uinaka moemo mjeriti nesvjesne reakcije pri kojima simpatiko ivevlje doe u stanje stresa, ak i prije no to ispitanik to osvijesti. S druge strane, niske razine elektrodermalne aktivnosti ukazuju na mali stres i stanje smirenosti, koje je, dakako, svojstveno ovjeku koji govori istinu. Braud je svoje eksperimente na ljudima zapoeo s istraivanjima uinka gledanja koja su postala njegov zatitni znak. Istraivaima prirode svijesti ta je pojava, na temelju koje moemo ocijeniti uspjenost vanosjetilne projekcije, posebno pri srcu jer je pokus donekle jednostavan. Kod slanja misli potrebno je potovati brojne varijable koje odreuju slae li se primateljev odziv s mislima poiljatelja. Ako pak primatelja netko gleda, on to ili osjea ili ne osjea. Subjektivni osjeaji u tom primjeru reducirani su na najjednostavniji binarni viestruki izbor, kao kod REG stroja. Braud je gledanje maksimalno usavrio. Ispitanike je postavio u odvojeni prostor gdje su bili spojeni na dlanske elektrode od srebrnog oksida, pojaiva otpora koe i raunalo. Od opreme je u prostoru bio jo samo Hitachijev Camcorder VM-2250 u boji za kojega ispitanici nisu znali. Ta malena pijunska kamera bila je povezana s 19-innim Sonyjevim Trinitronom koji je bio postavljen u drugoj sobi, udaljenoj dva hodnika i etirima vratima. Na taj nain je gledatelj mogao mirno gledati ispitanika bez mogunosti bilo kakvog osjetilnog doaptavanja.

7. ZAJEDNIKI SNOVI

Gledateljevim uputama upravljala je ista sluajnost, generirana matematikim izraunom po sluajnom algoritmu raunala. Kada su upute tako nalagale, gledatelj se pozorno zagledao u ispitanika na zaslonu i pokuao pridobiti njegovu, odnosno njezinu panju. Za to vrijeme je promatrani u drugom prostoru oputeno sjedio u naslonjau; bilo bi mu reeno da ne razmilja o tome kada e ga gledati, ve da misli na bilo to drugo. Braud je taj pokus proveo esnaest puta. U veini sluajeva promatrani su za vrijeme gledanja pokazali statistiki znaajno veu elektrodermalnu aktivnost od oekivane, tj. u pedeset i devet posto sluajeva naprama oekivanih pedeset posto, iako toga nisu bili svjesni. S drugom skupinom sudionika Braud je pokuao neto drugo. Ovoga im je puta rekao da se prije pokusa najprije upoznaju. Obavili su vie vjebi kod kojih su zurili jedan drugome u oi i paljivo gledali partnera dok je govorio. To je trebalo smanjiti nelagodu ispitanika zbog injenice da ih netko gleda, i ujedno pripomoi da jedan drugoga upoznaju. Ta skupina je u pokusu dobila suprotne rezultate od prijanje: najsmireniji su bili ba tada kada ih se promatralo. Slino kao kod stockholmskog sindroma (psiholokom stanju kod zatvorenika koji zavole svoje tamniare), promatranima je postalo drago da ih netko gleda. U odreenom smislu, razvili su ovisnost, premda na daljinu, i alili se kada ih nitko nije gledao.11 Ove posljednje studije jo su vie uvjerile Brauda da ovjek posjeduje sposobnost da prenosi pozornost na daljinu i odgovara na nju, ak i ako toga nije svjestan.12 Kao ni ljudi koji su primali Tartove elektrookove, ni Braudovi ljudi koje se promatralo uope nisu bili svjesni da ih netko gleda. Svjesnost se odvijala iskljuivo na duboko subliminalnoj razini. To istraivanje navelo je Brauda na razmiljanje o jo jednom vanom initelju - nudi. Zanimalo ga je u kolikoj mjeri nuda odreuje veliinu uinka. Braudu je sada bilo jasno da ovjekova namjera moe djelovati na sluaj nosne sustave i sustave s visokim potencijalom za utjecanje. Meutim, je li uinak vei ukoliko sustav treba promjenu? Ako je mogue umiriti drugu osobu, razmiljao je, bi li moda uinak bio jo vei u sluaju osobe koja treba smirenje, na primjer, kod vrlo ivanih ljudi? Drugi rijeima, da li potreba omoguava nekome da ima vei pristup uincima iz Polja? Imaju li

7. ZAJEDNIKI SNOVI

osobe koje su u biolokom smislu bolje organizirane bolji pristup do tih informacija, te da li ih uspjenije prenose drugima? Tu je teoriju Braud provjerio 1983. godine kada je proveo niz istraivanja u suradnji s antropologinjom Marilyn Schlitz, istraivaicom svijesti koja je suraivala i s Helmutom Schmidtom. Braud i Schlitz izabrali su dvije skupine: u prvoj su bili vrlo ivani ljudi s visokom razinom aktivnosti simpatikog ivanog sustava, a u drugoj su bile smirenije osobe. Braud i Schlitz pokuali su umiriti lanove obiju skupina, pri emu su upotrijebili slian protokol kao kod pokusa gledanja. Uspjenost je i ovdje mjerio poligraf koji je zapisivao elektrodermalnu aktivnost kod ispitanika. Dobrovoljci su tada obavili jo jedan pokus pri kojemu su se pokuali umiriti uz pomo standardnih tehnika za oputanje. Po zavretku istraivanja Braud i Schlitz otkrili su ogromnu razliku izmeu rezultata dviju skupina.13 Kao to su i oekivali, uinak je bio mnogo vei u skupini koja je imala potrebu za smirenjem. U stvari, to je bilo Braudovo istraivanje s najveim uinkom do tada. U smirenoj skupini nisu bile primjetne gotovo nikakve promjene; njihov uinak se minimalno razlikovao od sluajnog. Najneobinije od svega bilo je to da je uinak na uznemirenu skupinu onih koji su ih trebali smiriti bio tek malo manji od uinka koji su ivani ljudi postizali sami, uz pomo tehnika oputanja. Statistiki je to znailo da drugi mogu na nas imati gotovo jednak uinak 'svijest-tijelo' kao to ga imamo sami na sebe. Dopustimo li nekome drugome da nam izrazi svoju dobru namjeru, to je gotovo isto tako dobro kao da sami upotrijebimo metodu biofeedbacka na sebi. Braud je proveo jo jedno slino istraivanje koje je pokazalo da takoer moemo pomoi drugome da usredotoi svoju pozornost pri utjecanju na nas na daljinu. I u tom su primjeru uinci bili najvei kod ispitanika koji su bili najodsutniji duhom.14 Metaanaliza je znanstvena metoda kod koje se udruuju podaci velikog broja esto neskladnih pojedinanih istraivanja kako bi se ocijenili istinitost i znaaj promatranog uinka. Tom metodom udruujemo pojedinana istraivanja, ija valjanost je zbog njihovog malog opsega upitna, u jedan golemi eksperiment. Iako kod usporeivanja istraivanja razliitih oblika i veliina zaista postoje odreeni problemi, na taj nain dobivamo predodbu o tome je li prouavani uinak velik ili malen. Schlitz i Braud proveli su

7. ZAJEDNIKI SNOVI

metaanalizu svih provedenih istraivanja koje su mogli pronai o djelovanju namjere na druge ive organizme. Istraivanja iz cijelog svijeta pokazala su da ovjekova namjera moe utjecati na bakterije i kvasac, biljke, mrave, pilie, mieve i takore, make i pse, ljudske stanine pripravke i aktivnost enzima. Istraivanja na ljudima pokazala su da jedna skupina ispitanika moe utjecati na pokrete oiju, grubu motoriku, disanje, pa ak i modane ritmove druge skupine. Uinci su bili mali, no konzistentni i postigli su ih obini ljudi koji su u tim eksperimentima prvi puta bili na provjeri imaju li takvu sposobnost. Metaanaliza Schlitz i Brauda pokazala je da su istraivanja bila 37-postotno uspjena naprama oekivanom rezultatu od 5-postotne uspjenosti.15 Samo istraivanja elektrodermalne aktivnosti bila su 47-postotno uspjena s obzirom na 5-postotnu sluajnosnu uspjenost.16 Ti rezultati dali su Braudu nekoliko vanih indicija u vezi prirode utjecaja na daljinu. Pokazalo se da obian ovjek moe utjecati na druge ive organizme na mnogim razinama: na njihovu miinu aktivnost, motoriku, stanine promjene, aktivnost ivanog sustava. Sva ta istraivanja otkrila su jo jednu neobinu mogunost: utjecaj se poveava ovisno o vanosti koju ima za onoga koji utjee, odnosno ovisno o tome koliko je onome koji utjee stalo do onoga na koga utjee. Najmanje su uinke otkrili kod istraivanja s ribama, vei su postignuti kod pokusa s draesnim skoimiima, jo vei kod ljudskih stanica, a najvei kod eksperimenata u kojima su ljudi utjecali na druge ljude. Meutim, najvei uinak od svih bio je kada su ga oni na koje se utjecalo zaista trebali. Oni koji su neto trebali, smirenje ili usredotoenu pozornost, bili su prijemiviji na utjecaje od ostalih. Jo neobinije bilo je otkrie da je utjecaj na druge statistiki tek neznatno slabiji od utjecaja na samoga sebe. Braud je u nekoliko sluajeva ak bio svjedok telepatskog prijenosa. Na poetku jednog pokusa jedna je osoba koja je vrila utjecaj usput spomenula da je elektrodermalni zapis osobe na koju se utjecalo tako lijepo ureen da ga podsjea na njemaku tehno-pop skupinu Kraftwerk. Kada se Braud po zavretku pokusa vratio u sobu primateljici, prvo to mu je rekla bilo je da je na poetku pokusa, ni sama ne zna zato, stalno mislila na pop skupinu Kraftwerk. U Braudovom radu takve asocijacije uskoro vie nisu bile iznimka, nego su postale normalne.17

7. ZAJEDNIKI SNOVI

Svi istraivai svijesti postavljali su si isto pitanje: zato neki ljudi imaju veu sposobnost utjecanja od drugih, i zato su neka stanja primjerenija za utjecanje od drugih stanja? To je bilo poput tajnog labirinta u kojem se neki ljudi bolje snalaze od drugih. Jahn i Dunne otkrili su da najsnanije psihokinetike uinke proizvode arhetipske i mitske slike koje oslobaaju nesvjesno u ovjeku. U vrlo uspjenim telepatskim istraivanjima centra Maimonides, sudionici su za vrijeme testiranja spavali i sanjali. Braudovi pokusi s hipnozom takoer su, ve pri uvodnim testiranjima, bili vrlo uspjeni. Kako u Tartovim, tako je i u njegovim vlastitim istraivanjima gledanja na daljinu komunikacija tekla na podsvjesnoj razini, bez da je je primatelj bio svjestan. Braud je na sve naine pokuavao pronai zajedniku nit svih tih pokusa. Izdvojio je nekoliko initelja koji su obino osiguravali bolji uspjeh: razliite tehnike oputanja (meditacija, biofeedback i slino), smanjen osjetilni input ili smanjena fizika aktivnost, snovi, kao i druga unutarnja stanja i osjeaji, djelovanje desne polovice mozga. Braud i drugi istraivai otkrili su takozvani uinak ovaca i koza pri kojem je uinak ispitanika vei ako u uinak vjeruju, odnosno ispod prosjeka ukoliko u njega ne vjeruju. U oba sluaja, kao kod REG stroja, utjeu na rezultate, ak i ako je kod koza uinak negativan. Jo jedan vaan initelj je drukiji pogled na svijet. Bilo je vjerojatnije da e uspjeni biti ljudi koji sebe nisu doivljavali kao odvojene od svijeta, i koji ljude i stvari nisu vidjeli kao izolirane i djeljive, nego su gajili uvjerenje da su svi ljudi i sve stvari povezani kontinuum meuzavisnosti, te da je komunikacija mogua i na druge, neuobiajene naine.18 Kada bi se lijeva polutka mozga umirila, a prevladavala bi desna polutka, obini ljudi mogli su dobiti pristup takvim informacijama. Braud je itao Vede, staroindijske svete spise u kojima se opisuju sidhiji ili natprirodne sposobnosti koje je mogue postii u dubokoj meditaciji. U najviem stanju meditant doivljava neku vrstu sveznanja i ima osjeaj da vidi sve u istom trenutku. Subjekt tada ulazi u stanje jedinstva s objektom na kojega se usredotouje, te postaje sposoban i za vidljive psihokinetike uinke, kao to su levitacija ili pomicanje predmeta na daljinu.19 U gotovo svim primjerima primatelji su bili odvojeni od osjetilnog bombardiranja svakodnevice, i istovremeno povezni s dubokim izvorom budne prijemljivosti.

7. ZAJEDNIKI SNOVI

Je li mogue da je takva komunikacija istovjetna svakom drugog, obinom obliku komunikacije, samo to ju zbog uma svakodnevnog ivota ne ujemo? Kad bismo bili u mogunosti ostvariti stanje osjetilne deprivacije, razmiljao je Braud, ovjekov bi um najvjerojatnije lake prepoznao suptilne uinke koji se u stanju uobiajene brbljavosti mozga ne mogu prepoznati. Bi li se percepcija poveala kada bismo joj oduzeli uobiajene poticaje? Bismo li na taj nain dobili pristup Polju? Ovu teoriju zagovarao je Maharishi Mahesh Yogi, zaetnik transcendentalne meditacije. Nekoliko istraivanja o uinku ove tehnike na mozak, provedenih u Laboratoriju za neurokibernetiku moskovskog Instituta za istraivanja mozga, potvrdilo je poveanu aktivnost u podrujima modane kore, kao i poveanje u funkcionalnom odnosu izmeu lijeve i desne modane polutke. Istraivanja ukazuju na to da meditacija neto ire otvara vrata ovjekove percepcije.20 Braud je uo za ganzfeld (na njemakom to znai cjelovito polje), metodu eliminacije osjetilnog inputa, te je zapoeo s istraivanjima vanosjetilne percepcije na temelju klasinog ganzfeld protokola. Njegovi dobrovoljci sjeli bi u udoban naslonja u zvuno izoliranoj sobi s blagim osvjetljenjem. Na oi bi im stavili polukugle sline prepolovljenim lopticama za stolni tenis, a na ui slualice iz kojih je dopirala neprekidna i tiha statina glazba. Braud je svojim dobrovoljcima rekao da dvadeset minuta govore o svim dojmovima koji im padnu na pamet. Od te toke pa na dalje istraivanje se odvijalo prema uobiajenom protokolu za telepatske pokuse. Braudova slutnja pokazala se ispravnom: ganzfeld pokusi bili uspjeniji od svih drugih. Kada su Braudove vlastite studije udruili s dvadeset i sedam drugih, dvadeset i tri istraivanja, odnosno osamdeset i dva posto, imalo je rezultate vie od sluajnih. Veliina medijanskog uinka bila je 0,32, to je vrlo blizu veliini uinka kod PEAR-ovih REG istraivanja.21 Znaajni pomaci u miljenju esto su se pojavljivali u zanimljivim sinkronicitetima. Charles Honorton s Klinike Maimonides u Brooklvnu i Adrian Parker, psiholog sa Sveuilita u Edinburghu, postavljali su si ista pitanja kao i Braud, pa su i oni poeli upotrebljavati ganzfeld kao sredstvo za istraivanje ljudske svijesti. Zdruena metaanaliza svih ganzfeld pokusa dala je rezultat vjerojatnosti od jedan naprema deset milijardi da se radilo tek o sluajnosti.22

7. ZAJEDNIKI SNOVI

Braud je i sam nekoliko puta imao slutnje dok je ganzfeld izvodio na sebi. Jedne veeri, dok je sjedio na podu u dnevnoj sobi svog stana u Houstonu, opremljen polovinim stolnoteniskim lopticama i slualicama, iznenada je imao vrlo intenzivnu i jasnu viziju motocikla, svijetlih farova i mokrih ulica. Nedugo nakon to je zavrio pokus kui se vratila njegova supruga. Ispriala mu je da se ba kada je imao viziju gotovo sudarila s motociklom. Zaslijepili su je bljetei farovi a cesta je bila mokra od kie.23 Razmiljanje o vanosti njegova rada dovelo je Brauda do uznemirujue spoznaje. Ukoliko vlastitom namjerom moemo utjecati na to da se ljudima dogode pozitivne stvari, vjerojatno moemo prouzroiti i one loe.24 Postoje brojne prie o magijskim utjecajima, a obzirom na rezultate eksperimenata bilo je potpuno logino da djelovati mogu i loe namjere. Moe li se ovjek zatititi od njih? Nekoliko uvodnih istraivanja umirilo je Brauda. Jedno od njih je, naime, pokazalo da ovjek moe blokirati, odnosno sprijeiti neeljene utjecaje.25 To omoguavaju razliite psiholoke zatite; moemo vizualizirati sigurnosni ili zatitni oklop, ogradu ili zavjesu kako bismo sprijeili prodor vanjskog utjecaja.26 U tom je pokusu sudionicima reeno da se pokuaju zatititi od utjecaja dvaju eksperimentatora koji su nastojali podii njihovu razinu elektrodermalne aktivnosti. Sudionici koji su utjecali ponaali su se jednako i kod druge skupine ispitanika koji, za razliku od prve, nisu blokirali utjecanje na daljinu, te nisu znali tko blokira njihov utjecaj, a tko ne. Pokus je otkrio da je kod zatiene skupine bilo mnogo manje fizikih uinaka nego kod one u kojoj su se sudionici posve prepustili utjecaju.27 Sva rana istraivanja vanosjetilne percepcije stvorila su model mentalnog radija kod kojeg jedan subjekt odailje svoje misli drugome. Meutim, Braud je sada bio uvjeren da je istina mnogo sloenija. Izgledalo je da umne i fizike strukture poiljateljeve svijesti imaju ureujui uinak na manje organiziranog primatelja. Druga mogunost je bila da je sve skupa cijelo vrijeme dostupno, u nekoj vrsti polja kao to je polje nulte toke, s kojim se je, prema potrebi, mogue povezati i upotrijebiti ga. To je bilo gledite Davida Bohma koji je postulirao da su sve informacije prisutne u nekom nevidljivom podruju, odnosno vioj stvarnosti (implicitnom redu), a aktivne

7. ZAJEDNIKI SNOVI

informacije mogu se prizvati, kao kakva vatrogasna jedinica, kada je to potrebno i vano.28 Braud je pretpostavljao da se pravi odgovor najvjerojatnije krije u kombinaciji zadnjih dviju zamisli: polja svih informacija te ovjekove sposobnosti da osigura informacije radi stvaranja veeg reda u drugim ljudima i tvarima. Kod uobiajene percepcije sposobnost dendritnih mrea u mozgu da primaju informacije iz polja nulte toke strogo je ograniena, kao to je pokazao Pribram. Tada smo ugoeni samo na ogranien opseg frekvencija. Meutim, bilo koje stanje promijenjene svijesti, kao to su meditacija, oputanje, ganzfeld i snovi, olabavljuju ta ogranienja. Teoretiar sustava Ervin Laszlo usporedio je ovjeka u takvom stanju s radijem iji frekvencijski pojas se iri.29 Receptivna podruja u naem mozgu primaju vei broj valnih duljina u Polju nulte toke. Naa sposobnost primanja signala poveava se i pri dubokoj meusobnoj povezanosti koju je prouavao Braud. Kada dvije osobe olabave svoje frekvencijske pojaseve i pokuaju uspostaviti neki oblik duboke povezanosti, njihovi modani uzorci postaju vrlo sinkronizirani. Istraivanja slina Braudovim provedena su i u Meksiku; po dva dobrovoljca u odvojenim sobama bili su zamoljeni da pokuaju osjetiti nazonost jedan drugoga. Mjerenjem uz pomo EEG-a ispostavilo se da se modani valovi oba sudionika poinju sinkronizirati. Istovremeno se sinkronizirala i elektrina aktivnost u obje modane polutke oba sudionika, to se obino dogaa samo kod meditacije. Nadalje, utjecaj na onog drugog imao je sudionik s kohezivnijim uzorcima modanih valova. Najureeniji modani uzorak uvijek bi prevladao.30 U tom sluaju uspostavlja se neka vrsta koherentne domene, kao kod molekula vode. Uobiajena granica odvojenosti biva prijeena. Mozak svakog pojedinca u paru vie nije toliko ugoen na vlastite, odvojene informacije, te postaje prijemljiviji za informacije drugog. Posljedica je da informacije nekog drugog primaju iz Polja nulte toke kao da su njihove vlastite. Budui da ivim sustavima upravlja kvantna mehanika, svi nai tjelesni procesi ravnaju se po naelima kvantne neodreenosti i vjerojatnosti. Ljudi su pokretni REG strojevi. U svakom trenutku naeg ivota moe se utjecati na bilo koji od mikroskopskih procesa koji tvore nae umno i tjelesno postojanje i potaknuti ga da krene po jednom od mnogih putova. Kod Braudovih istraivanja kod kojih

7. ZAJEDNIKI SNOVI

su dvije osobe imale sinkronizirani frekvencijski pojas, promatra s veim stupnjem koherencije, odnosno reda, utjecao je na vjerojatnosne procese slabije organiziranog primatelja. Ureeniji pojedinci u Braudovim parovima utjecali su na odreena kvantna stanja kod partnera s manjom ureenou, te ih gurali prema veem stupnju reda. Laszlo smatra da teorija o proirenom frekvencijskom pojasu moe objasniti brojne, vrlo detaljne izvjetaje o ljudima koji su proli kroz regresoterapiju, ili pak tvrde da se sjeaju prijanjih ivota, to je pojava koja se najea javlja kod male djece.31 EEG istraivanja provedena na djeci ispod pet godina starosti pokazala su da su njihovi mozgovi neprestano u alfa stanju - stanju promijenjene svijesti kod odraslih - a ne u beta stanju uobiajene, zrele svijesti. Djeca su otvorena za mnogo vie informacija iz Polja od prosjenog odraslog ovjeka. U stvari, dijete je u kontinuiranom stanju halucinacije. Kada malo dijete tvrdi da se sjea prolog ivota, moe biti da ne razlikuje vlastita iskustva od iskustava nekog drugog koja su pohranjena u Polju nulte toke. Neka zajednika osobina, recimo mana ili poseban dar, moe stvoriti asocijaciju, nakon ega dijete primi tu informaciju kao da je ona njegovo vlastito sjeanje iz prolog ivota. Ne radi se o reinkarnaciji nego o tek sluajnom usklaivanju s radijskom postajom nekoga drugog, koje se dogodilo djetetu sposobnom da prima veliki broj postaja.32 Model koji je proiziao iz Braudovih istraivanja model je svemira koji je do odreene mjere pod naom kontrolom. Nae elje i namjere kreiraju nau stvarnost. Moemo ih koristiti na nain da ivimo sretniji ivot, da blokiramo negativne utjecaje, da se okruimo zatitnom ogradom dobrohotnosti. Pazi to eli, mislio je Braud. Svaki ovjek ima sposobnost ostvariti vlastite elje. Braud je na sebi svojstven, tih i neupadljiv nain zapoeo s provjerom ove ideje, te je primjenom namjera pokuavao postii odreene rezultate. Otkrio je da stvar djeluje samo onda kada elju izraava njeno, bez prevelikog htijenja ili nastojanja. Neto slino kao kada pokuavate zaspati: to se vie trudite, to vie sprjeavate san. Braud je uvidio da ljudi djeluju na dvije, oito nerazdruive ravni: u strogom, motiviranom nastojanju vanjskog svijeta, te u oputenom, pasivnom i prijemljivom svijetu Polja. S vremenom, kada su Braudovi oekivani rezultati postali ei od oekivanih, sluajnih rezultata, postao je poznat kao dobar ostvariva elja.33

7. ZAJEDNIKI SNOVI

Braudovom radu dodatnu je teinu dala injenica koju su poeli spoznavati i brojni drugi znanstvenici. Nae prirodno stanje bivanja je odnos ili tango: stanje neprestanog utjecanja jednih na druge. Kao to subatomske estice od kojih smo sastavljeni ne mogu biti odvojene od prostora i estica oko sebe, tako i iva bia ne mogu biti izolirana jedno od drugoga. ivi sustav vee koherencije moe stvarati ili obnavljati koherenciju u neureenom, sluajnosnom ili kaotinom sustavu te izmjenjivati informacije s njim. Prirodno stanje ivoga svijeta je red - korak ka veoj koherenciji. Negativna entropija je oito sila monija od entropije. Promatranjem i usmjerenom namjerom moemo u svijet proiriti neku vrstu suprazraenja. Taj tango ukljuuje kako nae misli tako i tjelesne procese. Nae snove, kao i trenutke nae budnosti, moemo dijeliti meusobno i sa svakime tko je ikad ivio. Izmeu nas i Polja odvija se neprestani dijalog u kojem Polje obogaujemo i istovremeno uzimamo od njega. Mnoga najvea postignua ovjeanstva moda su nastala na nain da su pojedinci u trenutku nadahnua iznenada dobili pristup zajednikoj zbirci informacija - kolektivnim dosezima u Polju nulte toke. Ono to nazivamo genijalnost moda predstavlja samo veu sposobnost pristupa Polju nulte toke. U tom smislu naa inteligencija, kreativnost i domiljatost nisu zakljuani u naim mozgovima nego postoje u interakciji s Poljem.34 Temeljno pitanje koje proizlazi iz Braudova rada tie se ovjekove individualnosti. Gdje je svretak svakoga od nas, a gdje poetak? Ako je svaki ishod, odnosno svaki dogaaj u stvari odnos, i ako su misli zajedniki proces, tada trebamo jaku zajednicu dobre namjere kako bismo mogli dobro funkcionirati u svijetu. Brojna druga istraivanja dokazala su da je snana ukljuenost u zajednicu jedan od najvanijih pokazatelja ovjekova zdravlja.35 Najzanimljiviji primjer za to je gradi Roseto u Pennsylvaniji u kojem su ivjeli iskljuivo doseljenici iz istog podruja u Italiji. Zajedno s ljudima, u cijelosti je preseljena i njihova kultura. Mjetani su dijelili vrlo kohezivan osjeaj zajednitva; premda su bogati ivjeli zajedno sa siromanima, svi su imali tako jak osjeaj uzajamne povezanosti da je ljubomora bila svedena na minimum. Roseto je tada imao sjajnu zdravstvenu statistiku. Premda je u zajednici postojalo mnogo initelja visokog rizika (puenje, ekonomski stres, masna

7. ZAJEDNIKI SNOVI

hrana), u Rosetu je uestalost sranih udara bila vie nego upola manja nego u susjednim gradovima. Generaciju kasnije kohezivnost grada se raspala: mladi nisu nastavili osjeaj zajednitva i uskoro je Roseto poeo podsjeati na tipini ameriki grad koji je samo zajednica izoliranih pojedinaca, a uestalost sranih udara brzo se popela na razinu susjednih podruja.36 Tih nekoliko dragocjenih godina Roseto je bio koherentan. Braud je dokazao da ljudi prelaze preko individualnih granica. Meutim, jo nije znao koliko daleko moemo putovati.

OSMO POGLAVLJE Produeni vid

8. PRODUENI VID

U PODRUMU FAKULTETA za fiziku na Stanfordskom sveuilitu hvatali su i mjerili najmanja podrhtavanja najsitnijih fragmenata na svijetu. Naprava za mjerenje gibanja subatomskih estica najvie je podsjeala na veliki runi mikser. Magnetometar je bio privren na izlazni ureaj ija frekvencija je bila mjerilo za promjene magnetskog polja. Neznatno oscilirajui s dosadnom je tonou ucrtavao svoju sinusoidnu krivulju koja se polagano valjala na milimetarskom papiru za ispisivanje grafova. Za neuvjebano oko, kvarkovi su bili statini: na grafikonu se nije vidjela nikakva promjena. ovjek koji nije fiziar mogao bi zakljuiti da je ta naprava nekakvo sofisticirano njihalo. Student fizike na Stanfordu po imenu Arthur Hebard za svoj post-doktorski studijski predmet izabrao je supravodiki diferencijalni magnetometar; Sveuilite mu je odobrilo sredstva za izradu instrumenta koji je bio neosjetljiv na sve utjecaje osim na fluks u elektromagnetskom polju kojega prouzrokuju kvarkovi u prolazu. Meutim, svatko tko se razumio u mjerenje kvarkova znao je da je to kakljiv posao. Kako bismo mogli sluati infinitezimalni jezik subatomske estice, moramo zaprijeiti praktiki sav elektromagnetski amor u svemiru. Zbog toga je unutranjost magnetometra bila obloena brojnim zatitnim slojevima: bakrena zatita, aluminijska obloga, supravodiki tit od niobija te ak zatita od |i-kovine - posebne slitine od nikla, eljeza, bakra i molibdena koja moe tono ograniiti magnetsko polje. Napravu su potom zakopali u betonsku jamu u podu laboratorija. Supravodiki ureaj za kvantnu interferenciju ili SQUID (superconducting quantum interference device) na Stanfordu je bio neka vrsta tajne - mnogi su ga vidjeli, no samo rijetki su razumjeli o emu se radi. Nitko nikada nije objavio njegovu sloenu unutranju grau. Za Hala Puthoffa magnetometar je predstavljao orue za raskrinkavanje arlatana. U njemu je vidio idealno sredstvo za provje-

8. PRODUENI VID

ru da li paranormalne moi doista postoje. Bio je u dovoljnoj mjeri lien predrasuda da provjeri djeluje li psihokineza, premda u to nije bio uvjeren. Hal je odrastao u Ohiju i Floridi, no volio je rei da je iz Missourija, ultimativne drave skeptika u kojoj vrijedi pokai mi i dokai; elim znati kako stvar djeluje. Znanstvena naela za njega su predstavljala i utjehu i utoite, najbolji mogui nain za razumijevanje stvarnosti. Brojni zatitni slojevi oko magnetometra bit e ultimativan izazov za Inga Swanna, ovjeka s paranormalnim sposobnostima koji je tog popodneva trebao avionom doputovati iz New Yorka. Swanna je namjeravao iznenaditi s ureajem i zamoliti ga da promijeni uzorak stroja na kojeg ne moe utjecati nita osim atomske eksplozije. Dogodilo se to 1972. godine, godinu dana prije no to je Hal poeo razvijati svoje teorije o Polju nulte toke, dok je jo bio u SRI-u. Ve je tada, kada jo nije razmiljao o implikacijama kvantnih fluktuacija nulte toke, Hala zanimala mogunost meusobne povezanosti ivih tvari. Meutim, u to se vrijeme jo nije istinski posvetio tom podruju i bio je daleko od razrade teorije. Pomalo se zabavljao s tahionima - esticama koje putuju bre od svjetlosti. Pitao se mogu li tahioni moda objasniti odreena istraivanja koja su pokazala da ivotinje i biljke mogu uspostaviti neku vrst trenutne komunikacije, ak i kada su udaljene stotinama kilometara, odnosno kada ih razdvajaju razliite prepreke. Hal je zapravo elio otkriti moe li se kvantnom teorijom opisati ivotne procese. Poput Mitchella i Poppa, i on je ve dugo slutio da sve u svemiru na svojoj samoj temeljnoj razini posjeduje kvantna svojstva, to bi znailo da meu ivim tvarima moraju postojati nelokalni uinci. Ako elektroni imaju nelokalne uinke - razmiljao je - to bi moglo govoriti o neem izvanrednom u makrosvijetu, a posebice u ivim tvarima - mogunost, neki nain, trenutnog zadobivanja ili primanja informacija. Za provjeru ove pretpostavke tada je imao na umu tek skromno istraivanje koje je ukljuivalo alge, i naposljetku je uvjerio Bulla Churcha da uloi deseti tisua dolara u eksperiment. Hal je svoj prijedlog poslao Cleveu Backsteru, newyorkom strunjaku za poligrafiju koji je vlastite zabave radi provodio istraivanja na biljkama kako bi utvrdio hoe li pokazati ikakve osjeaje - u obliku elektrinih signala - na standardnom detektoru lai, na isti onaj nain kao to se ljudi odazivaju na stres. Upravo ova istraivanja Hala su snano privukla. Backster je palio list biljke i potom mje-

8. PRODUENI VID

rio njezin galvanski odgovor, slino kao to bi mjerio reakciju koe kod ljudi prikljuenih na detektor lai. Iznenaujue je bilo to to je biljka na poligrafu pokazala jednako stresnu reakciju kao i ovjek koji je opekao ruku. Za Hala je bio jo udesniji rezultat pokusa u kojem je Backster palio list susjedne biljke koja nije bila prikljuena na poligraf. Prva biljka, jo uvijek spojena s poligrafom, ponovno je pokazala podjednaku bolnu reakciju kao i kada su njezini listovi bili paljeni. To je Halu bio znak da je prva biljka primila informaciju preko nekog vanosjetilnog mehanizma i pokazala empatiju. Pokus je ukazivao na neku vrstu uzajamne povezanosti izmeu ivih tvari.1 Backsterov uinak djelovao je i izmeu biljaka i ivotinja. Kada bi morski rai na jednoj lokaciji iznenada uginuo, ta se injenica trenutno odrazila na biljke na drugoj lokaciji, to je zabiljeio poseban instrument za mjerenje standardnih psihogalvanskih reakcija (PGR). Backster je takve pokuse izvodio na udaljenostima veima od sto kilometara, te meu paramecijima, plijesnima i krvnim uzorcima; u svim sluajevima izmeu ivotinja i biljaka odvijala se neka tajnovita komunikacija.2 Kao u Ratovima zvijezda gdje je svaka smrt zabiljeena kao poremeaj u Polju. Halov prijedlog za pokuse s algama stajao na Backsterovom stolu ba onoga dana kada je potonjeg posjetio Ingo Swann. Swann, umjetnik koji je bio poznatiji kao nadareni vidovnjak, sudjelovao je u pokusima vanosjetilne percepcije s Gertrude Schmeidler, profesoricom psihologije s newyorkog City Collega.3 Swann je na brzinu prelistao Halov prijedlog koji je u njemu probudio dovoljno zanimanja da mu je napisao pismo. Trai li zajedniku poveznicu izmeu ivotinja i biljaka, predloio mu je, neka pone eksperimentirati s nadnaravnim pojavama. Swann je i sam izveo nekoliko vantjelesnih pokusa i imao je dobre rezultate. Hal je bio krajnje skeptian, no unato tome stupio je u vezu s vidovnjakom. Nazvao je Billa Churcha da vidi moe li promijeniti svoja istraivanja i upotrijebiti dio svojih namjenskih sredstava za avionsku kartu, kako bi Swann za tjedan dana mogao doi u Kaliforniju. Swann je bi nizak i debeljukast ovjek ugodnih manira. Kada je stigao, bio je upravo smijeno odjeven: nosio je bijeli kaubojski eir, bijelu jaknu i traperice, nalik nekoj gostujuoj rock-zvijezdi. Hal je bio sve vie uvjeren da samo trati novac Billa Churcha. Drugi dan po Swannovom dolasku doveo je gosta u podrum zgrade Varian Hall.

8. PRODUENI VID

Hal je rukom pokazao na magnetometar i predloio Ingu da pokua promijeniti njegovo magnetno polje. Objasnio mu je da e svaka promjena biti zabiljeena na izlaznoj traci. Ingo se ispoetka nekao jer jo nikada nije bio napravio nita slino. Rekao je da e najprije 'vidovnjaki' pogledati u unutranjost mehanizma kako bi dobio bolji osjeaj na koji nain moe utjecati na njega. Kada je to uinio, frekvencija sinusoide iznenada se udvostruila, to je potrajalo etrdeset i pet sekundi - tono toliko vremena koliko se Ingo koncentrirao. Hal ga je zamolio da pokua na stroju zaustaviti promjene u polju koje je pokazivala sinusoida. Ingo je zatvorio oi i koncentrirao se etrdeset i pet sekundi. Na tono toliko vremena izlazni je ureaj prestao stvarati jednako udaljene valne vrhove i dolove; grafikon je pokazivao samo jednu dugu ravnu liniju. Kada je Ingo rekao da vie nije koncentriran, stroj se ponovno vratio na svoju uobiajenu sinusoidu. Djelovanje stroja mogao je promijeniti, objasnio je, tako da pogleda unutar njega i usredotoi se na njegove razliite dijelove. Dok je Ingo govorio, stroj je opet poeo biljeiti dvostruku frekvenciju i potom dvostruki pad; Ingo je rekao da to ima veze s tim to se koncentrirao na niobijevu kuglu u unutranjosti ureaja. Hal ga je zamolio da prestane misliti na stroj, te je nekoliko minuta askao s njim o drugim temama. Sinusoida je ponovno preuzela uobiajen tok. Sada se usredotoite na magnetometar., rekao mu je Hal. Ureaj je poeo divlje ispisivati. Hal mu je rekao da prestane razmiljati o njemu, i polagana S-krivulja se vratila. Ingo je ukratko opisao to je vidio u unutranjosti stroja, a potom je zamolio za odmor budui da je bio umoran. Sljedea tri sata stroj je ponovno imao svoje pravilne krivulje, monotone i bez promjene. Nekoliko diplomiranih studenata koji su se tamo okupili smatralo je da je promjene prouzroio neki neobian, sluajan elektromagnetski um koji se prikrao u sustav. Po njima, uzrok je bila samo nevana smetnja. Meutim, kada je Hal ispis pokazao Hebardu, koji je stroj napravio, on je rekao da je opis posve toan i precizan. Hal nije znao to bi mislio. inilo se da je izmeu Inga Swanna i magnetometra dolo do neke vrste nelokalnog uinka. Otiao je kui i o tome napisao suzdran lanak ije je kopije razdijelio kolegama i zamolio ih za komentar. Pojavu kojoj je svjedoio obino nazivaju astralna projekcija ili izvantjelesno iskustvo, ili ak jasnovidnost, no

8. PRODUENI VID

on se naposljetku odluio za lijep, neutralan izraz bez emocionalnog naboja: gledanje na daljinu. Iz Halovog skromnog pokusa nastao je trinaestogodinji projekt na kojem je radio paralelno s radom na Polju nulte toke; bio je to projekt koji je trebao odrediti mogu li ljudi vidjeti stvari mimo poznatih osjetilnih mehanizama. Hal je uvidio da ima posla s ovjekovom sposobnou koja nije toliko daleko od onoga to je primijetio Backster: radi se o nekoj vrsti trenutane povezanosti s nevienim. Gledanje na daljinu najvjerojatnije je bilo povezano s predodbom o nekoj vrsti uzajamne povezanosti izmeu svih ivih organizama, a koja ga je ve neko vrijeme zaokupljala. Mnogo godina kasnije Hala je zaokupilo razmiljanje ima li gledanje na daljinu ita zajedniko s Poljem nulte toke, no zasada ga je zanimalo tek postoji li uistinu ta pojava i u kojoj je mjeri uinkovita. Ukoliko je Swann u stanju gle dati u unutranjost magnetometra, moe li vidjeti i bilo gdje drugdje u svijetu? Hal je ovim svojim projektom nehotice pokrenuo dotad najvei ameriki pijunski program koji predvia primjenu jasnovidnosti. Nekoliko tjedana nakon to je razdijelio svoj lanak, na njegovim su se vratima, s istim tim lankom u ruci, pojavila dva u plavo odjevena slubenika CIA-e. Rekli su mu da je Agencija sve zabrinutija zbog brojnih parapsiholokih pokusa koje izvode ruski znanstvenici, a financiraju ih Sovjetske sigurnosne slube.4 CIA je iz svojih izvora saznala da su Rusi uvjereni kako uz pomo vanosjetilne percepcije mogu otkriti sve tajne Zapada. ovjek koji moe vidjeti i uti stvari i dogaaje iz drugog vremena i prostora upravo je idealan pijun. Obrambena obavjetajna sluba istovremeno je pustila u opticaj iz vjetaj pod naslovom Kontrolirano neprijateljsko djelovanje: SSSR u kojem se predvia da e Sovjeti uz pomo istraivanja parapsiho lokih sposobnosti biti u stanju otkriti sadraj najpovjerljivijih do kumenata, kretanje trupa i brodova, lokacije vojnih objekata, te misli generala i pukovnika. Moda e ak moi ubijati ljude ili obarati zrakoplove na daljinu.5 Mnogi stariji zaposlenici u CIA-i smatrali su da je krajnje vrijeme da se i u Sjedinjenim Dravama prihvate istra ivanja, no problem je bio u tome to su ih znanstvenici u veini la boratorija praktiki ismijali. Vanosjetilnu percepciju ili jasnovidnost u amerikoj znanstvenoj zajednici nitko nije uzimao za ozbiljno. U CIA-i su strahovali da e Rusi zbog toga zadobiti toliku prednost

8. PRODUENI VID

da ih SAD vie nikad nee moi sustii. Zato su posvuda traili neki manji istraivaki laboratorij van akademske zajednice koji bi bio spreman izvriti neveliko, ogranieno istraivanje. SRI i Halov trenutni interes inili su se idealnim za takvo to. Hal je ak dobio dobru sigurnosnu procjenu jer je u mornarici ve imao iskustva s obavjetajni radom; radio za Nacionalnu sigurnosnu slubu NSA. Agenti su Hala zamolili da obavi nekoliko jednostavnih pokusa - nita komplicirano, obino pogaanje predmeta skrivenih u kutiji. Pokau li se pokusi uspjenima, CIA je bila spremna financirati eksperimentalni program. Dva mukarca iz Washingtona kasnije su vidjela kako je Swann ispravno opisao moljca skrivenog u kutiji. To je na CIA-u ostavilo dovoljno snaan dojam da su za pokusni projekt, koji je trebao trajati osam mjeseci, izdvojili gotovo pedeset tisua dolara. Hal je pristao na nastavak pokusa s pogaanjem stvari u kutiji. Vie mjeseci obavljao je eksperimente s Ingom Swannom koji je velikom preciznou opisivao predmete skrivene u kutijama, daleko uspjenije no to bi to bilo mogue da je samo pogaaom. U tom vremenu Halu se pridruio kolega laserski fiziar Russell Targ, jo jedan istraiva-pionir na podruju laserske tehnologije, koji je radio za tvrtku Sylvania. Vjerojatno nije bila sluajnost da je jo jednog fiziara, koji je istraivao djelovanje svjetlosti na prostor, isto tako zanimala mogunost da ovjekov um moe premoivati velike udaljenosti. Targ je kao i Hal bio dobar kandidat za povjerljivi rad u sigurnosnoj slubi jer je ve prije sudjelovao u sigurnosnim istraivanjima za Sylvaniju. Visok dobra dva metra i mrav, Russ je na glavi imao busen kovrave kose koja mu je sjedila na elu; podsjeao je na tamnokosu verziju Arta Gartfunkela nasuprot krupnijem Halu - Paulu Simonu. Tu je slinost sa slavnim pjevaem zavravala; na Russovom nosu bile su naoale s tamnim, debelim leama. Targ je vrlo slabo vidio i slubeno je bio slijep. I kada je nosio naoale, imao je samo dio normalnog vida. Njegov slabi vid moda je bio jedan od razloga da je jasno vidio slike u svojoj nutrini. Targa je priroda ljudske svijesti poela zanimati zbog hobija kojim se bavio: bio je, naime, amaterski maioniar. Kada je na pozornici izvodio neki maioniarski trik s predmetom iz gledalita, mnogo puta mu se dogodilo, premda je to u stvari bio samo trik, da je usred predstave iznenada uvidio da o tom predmetu zna vie no to mu je bilo reeno. Ponekad, kada se pretvarao da pokuava

8. PRODUENI VID

pogoditi gdje se predmet nalazi, u glavi je odjedanput ugledao jasnu mentalnu sliku predmeta. Svaki puta se pokazalo da je njegova unutranja slika bila ispravna to je, dakako, povealo njegov ugled kao maioniara, dok je u njemu pokrenulo brojna pitanja o tome kako je to mogue. Ingo je predloio da naprave pravu provjeru njegovih moi: eksperiment koji bi bio bolje odgovarao onome to je CIA eljela postii gledanjem na daljinu. Doao je na zamisao da bi zemljopisne koordinate mogli upotrijebiti kao brz, ist i neemotivan nain za pogaanje o odreenom mjestu. I Puthoff i Targ bili su skeptini. Ako bi Swannu dali koordinate, a on to mjesto pravilno opie, to bi moglo znaiti da je on to mjesto samo zapamtio na zemljovidu; moda je imao fotografsko pamenje. Obavili su nekoliko nesustavnih pokusa u kojima je Swann bio daleko od cilja. Meutim, tada se, nakon pedeset pokuaja, poeo popravljati. Poslije sto pokuaja ve je bio toliko toan da je Hal telefonirao Christopheru Greenu, analitiaru u uredu CIA-e za znanstveno obavjetavanje, i pokuao ga uvjeriti da im dozvole provesti pravi eksperiment za Agenciju. Premda je Green bio krajnje sumnjiav, sloio se da im da zemljopisne koordinate mjesta o kojem ni on sam nije znao nita. Green se obratio kolegi Hanku Turneru6 koji mu je na njegovu zamolbu za nekoliko sati na listu papira dostavio niz brojaka. To su bile posve precizne koordinate - tone u minutu i sekundu zemljopisne irine i duine - nekog mjesta kojeg je poznavao samo Turner. Green je uzeo papir i nazvao Hala. Puthoff je posjeo Swanna za stol u SRI-u i dao mu koordinate. Swann je naizmjence neko vrijeme imao zatvorene oi, a zatim bi neko vrijeme rkao po komadu papira. Izmeu uvlaenja dima cigare opisivao je stalan tok slika koje su mu nailazile: breuljci i valovita brda, rijeka na dalekom istoku, grad na sjeveru. Rekao je da vidi nekakvo udno mjesto, neto poput tratina koje se mogu vidjeti oko vojnih baza. Imao je utisak kao da su u blizini bili stari bunkeri, ili bi to jednostavno moglo biti prikriveno skladite.7 Sljedeega dana Swann je ponovno pokuao kod kue, a svoje je dojmove zabiljeio u izvjetaju kojega je donio Halu. I ovaj puta je imao utisak da se tamo neto nalazi pod zemljom.

8. PRODUENI VID

Nekoliko dana kasnije, Puthoffa je nazvao Pat Price, trgovac nekretninama iz kalifornijskog grada Lake Tahoea koji se bavio i uzgajanjem boinih drvaca. Price, crven u licu, duhovit Irac u kasnim pedesetim godinama koji se smatrao vidovnjakom, upoznao je Puthoffa na predavanju i sada ga je nazvao da mu pomogne kod njegovih pokusa. Rekao je da ve niz godina primjenjuje vlastitu verziju gledanja na daljinu, ak i za hvatanje kriminalaca. Kratko je vrijeme radio kao policijski povjerenik u Burbanku, predgrau Los Angelesa. Price bi sjedio u dispeerskoj sobi i kad god bi neki zloin bio prijavljen, on bi mentalno 'proeljao' cijeli grad. Kada bi se odluio za odreeno mjesto, odmah bi poslao vozilo na tu lokaciju koje je vidio u mislima. Tvrdio je da je svaki puta uhvatio svojeg ovjeka tono na mjestu kojega je vizualizirao. Puthoff je bez mnogo razmiljanja dao Priceu koordinate koje je dobio od CIA-e. Za tri dana primio je paket, Price ga je poslao dan nakon njihovog razgovora, u kojem je bilo mnogo stranica opisa i skica. Puthoffje ubrzo uvidio da Price opisuje isto mjesto kao i Swann, no s mnogo vie pojedinosti. Pruio je vrlo toan opis planina, lokaciju mjesta kao i njegovu udaljenost od cesta i grada. ak je opisao i vrijeme. Meutim, Pricea je posebno zanimala unutranjost jednog povienog podruja. Napisao je da mu se ini da je vidio neku vrstu podzemnog skladita koje je bilo dobro skriveno, moda i namjerno. Izgleda kao stara raketna baza, jer raketne rampe su jo uvijek tamo, no sada su u tim prostorijama arhivi s dokumentima i mikrofilmovima., napisao je. Opisao je aluminijska klizna vrata, veliinu soba i njihov sadraj, ak i velike zemljovide objeene o zid. Puthoff je nazvao Pricea i zamolio ga da pogleda jo jedanput i pokua dobiti tono odreene informacije, na primjer kodna imena ili imena slubenika. Te je podatke elio posredovati Greenu i trebao je detalje koji bi kod njega rasprili svaku preostalu nevjericu. Price se ponovno javio s pojedinostima iz jednog ureda: spisi s imenom Flytrap (Muholovka) i Minerva, nalijepljena imena na fasciklima, imena pukovnika i majora koji su sjedili za elinim stolovima. Kada je Green te informacije donio Turneru, ovaj ih je proitao i zatresao glavom. Vidovnjaci su totalno promaili, rekao je. Koordinate koje su dobili u stvari su bile samo lokacija njegove ljetne kolibe za odmor.

8. PRODUENI VID

Green je otiao zbunjen injenicom da su i Swann i Price toliko slino opisali mjesto. Krajem tjedna se sa enom odvezao do tog mjesta. Nekoliko kilometara od koordinata, na pranjavoj cesti, naletio je na dravni znak Zabranjen pristup. Mjesto je oito odgovaralo opisu oba vidovnjaka. Kada se Green poeo raspitivati o mjestu, odmah se upleo u ustru istragu o sigurnosnom prodoru. Mjesto koje su Swann i Price pravilno opisali bila je golema, tajna Pentagonova podzemna baza u planinama Blue Ridge Mountains Zapadne Virginije u kojoj su radili razbijai kodova Nacionalne sigurnosne agencija ili NSA; njihov glavni zadatak bilo je prislukivanje meunarodnih telefonskih razgovora i nadziranje amerikih pijunskih satelita. ini se da njihove vidovnjake antene nisu pokupile nita vrijedno panje na danim koordinatama, pa su zato ili pretraiti ire podruje sve dok nisu doli na trag neemu to je relevantnije za vojsku. Nekoliko mjeseci u NSA-i su bili uvjereni da su Puthoff i Targ podatke dobili od nekoga iz same baze, a za isto su sumnjiili ak i Greena. Sigurnosno su provjeravali Puthoffa i Targa, a kod njihovih su se prijatelja i kolega raspitali i o njihovim moebitnim komunistikim inklinacijama. Price je uspio primiriti obavjetajce tek kada im je bacio kost; podrobne podatke o ruskom dvojniku tajne baze NSA koju su Sovjeti imali u planinama sjevernog Urala. Epizoda u Zapadnoj Virginiji uvjerila je najvie dunosnike CIA-e tako da su sada eljeli napraviti pravu provjeru na terenu. Jednog je dana jedan od nadglednika primljenih na ugovor doao u SRI sa zemljopisnim koordinatama mjesta u Sovjetskom Savezu za koje je Agencija bila osobito zainteresirana. Russu i Halu rekli su tek da se tamo nalazi nekakvo razvojno istraivako sredite.8 Za pokus su htjeli Pricea. Targ i Price zaputili su se u posebnu sobu smjetenu na drugom katu zgrade za radijsku fiziku; prostor je bilo elektriki zatien dvostrukom bakrenom reetkom koja je trebala blokirati vidovnjakovu sposobnost gledanja na daljinu, ukoliko je ona rezultat visokofrekvencijskog elektromagnetskog polja. Targ je ukljuio magnetofon. Pat je skinuo svoje naoale s metalnim okvirima, naslonio se na naslonja stolca, iz depa izvukao snjenobijelu lanenu maramicu i obrisao naoale; potom je zatvorio oi i progovorio nakon jedne minute. Leim na leima na krovu dvokatne ili trokatne zgrade od opeke., rekao je sneno. Sunan je dan. Sunce je ba ugodno. Sada

8. PRODUENI VID

vidim neto potpuno nevjerojatno: gigantsku dizalicu s kranom koja se pomie naprijed-nazad nad mojom glavom ... Podigao sam se u zrak i pogledao prema dolje, vidim da se vozi na dvije tranice; svaka je na jednoj strani zgrade. Jo nikad nisam vidio neto nalik ovome.9 Pat je potom skicirao izgled zgrade i posvetio posebnu pozornost dizalici s kranom. Kada su Russ, Hal i Pat poslije dva - tri dana zavrili posao na tom podruju, na njihovo veliko iznenaenje rekli su im da su istraivali neto za to se sumnjalo da je mjesto podzemnih atomskih pokusa koje je ve godinama izluivalo Agenciju. Upotrijebili su ve sva raspoloiva sredstva ne bi li otkrili to se tamo unutra dogaa. Patova skica bila je vrlo slina satelitskim snimkama, sve do gomila cilindara s komprimiranim plinom. Meutim, Pat se nije zaustavio na vanjtini zgrade. Njegovi su opisi ukljuivali i zbivanja u unutranjosti. Vidio je slike radnika koji su uz velike potekoe, varenjem klinastih metalnih dijelova, pokuavali sastaviti masivnu, dvadesetmetarsku metalnu kuglu. Meutim, dijelovi su se deformirali i Patu se inilo da pokuavaju pronai materijal kojeg bi mogli variti pri niim temperaturama. Nitko u Vladi nije imao pojma to se dogaa u unutranjosti tog postrojenja, a Pat je umro godinu dana kasnije. Unato tome, dvije godine kasnije je u asopisu Aviation Week procurio izvjetaj vojnog zrakoplovstva o CIA-inoj upotrebi satelita za izvianje s fotografijama visoke rezolucije to je naposljetku potvrdilo Patovo vienje. Uz pomo satelita uoili su kako Sovjeti kopaju tvrde granitne formacije. Vidjeli su i ogromne eline klinove koji su se proizvodili u oblinjoj zgradi. Ti elini segmenti bili su dijelovi velike kugle promjera oko osamnaest metara., pisalo je u lanku Aviation Weeka. Vladini slubenici vjeruju da se te kugle koriste za crpljenje i pohranjivanje energije iz nuklearnih eksploziva, odnosno iz generatora pulsne energije. Fiziari su smatrali da ne postoji nain na koji bi Sovjeti mogli zavariti eline klinove takvih kugli i izraditi posudu koja bi bila dovoljno vrsta da podnese pritiske koji nastaju pri fisiji kod nuklearne eksplozije, osobito stoga to je elik koji su trebali variti bio izuzetno debeo.10

8. PRODUENI VID

Kako su se Patovi crtei do pojedinosti podudarali sa satelitskim snimkama, u CIA-i su zakljuili da su nuklearne kugle koje je vidio namijenjene izradi atomske bombe; pretpostavke koje su slijedile jedna za drugom navele su Reaganovu Administraciju da osmisli ono to je kasnije postalo poznato kao program Star Wars (Ratova zvijezda).11 Nakon mnogo potroenih milijardi pokazalo se da je to bila pogreka. Semipalatinsk - mjesto koje je vidio Pat - nije ak bilo ni vojna baza. Rusi su zaista pokuali razviti nuklearne rakete, no za svoje ljude koje su htjeli poslati na Mars. Rakete su im trebale samo za gorivo. Pat Price nije mogao rei amerikoj Vadi emu slui Semipalatinsk, a preminuo je prije no to ih je uspio odvratiti od programa Ratova zvijezda. Meutim, za Targa i Puthoffa vienje Semipalatinska predstavljalo je vie od puke epizode vidovnjake pijunae. Pruilo im je vane podatke o tome kako funkcionira gledanje na daljinu. Tu je bio dokaz o ovjeku koji je na temelju zemljopisnih koordinata jednog mjesta, koje se moglo nalaziti bilo gdje u svijetu, uspio neposredno promatrati i doivljavati to se tamo dogaa, premda nitko u Sjedinjenim Amerikim Dravama nije znao nita o tom mjestu. Sada ih je zanimalo postoje li granice ovog fenomena. Sljedei nevjerojatan pokus obavili su s Ingom Swannom. Swann je takoer elio provjeriti njihovu pretpostavku da je gledanje na daljinu mogue iskljuivo ako na promatranom mjestu postoji ljudski signal. Ponudio je drzak prijedlog; za takav pokus zaista bi morao dati sve od sebe. U to se vrijeme NASA upravo spremala lansirati svemirsku sondu Pioneer 10 koja je trebala letjeti pokraj Jupitera, pa mu je palo na pamet da pokua na daljinu pogledati taj planet! Tijekom pokusa Swannu je bilo neugodno priznati da oko Jupitera vidi prsten kojeg je i nacrtao. Puthoffu je rekao da je mogue kako je pogrekom svoju panju usmjerio prema Saturnu. Nitko nije bio spreman crte uzeti ozbiljno, sve dok NASA-ine fotografije nisu pokazale da je Jupiter tada zaista imao prsten.12 Swannov pokus pokazao je da ljudska nazonost nije potrebna, te da ljudi mogu vidjeti, odnosno dobiti pristup informacijama na praktiki bilo kojoj udaljenosti, to je otkrio i Ed Mitchell svojim eksperimentom s kartama na putovanju do Mjeseca i natrag. Puthoff i Targ eljeli su izraditi znanstveni protokol za gledanje na daljinu. Postupno su s koordinata preli na mjesta. Izradili su kar-

8. PRODUENI VID

totenu kutiju sa stotinu ciljnih mjesta: zgradama, cestama, mostovima i drugim prepoznatljivim mjestima od zaljeva San Francisca do San Josea, koja su od SRI-a bila udaljena najvie pola sata. Sve lokacije, koje je pripremio i zapeatio neovisan eksperimentator, bile su zatvorene u sigurnom sefu. Za odreivanje ciljnih mjesta upotrijebili su elektronski kalkulator programiran za odabir sluajnih brojeva. Na dan pokusa zatvorili su Swanna u posebnu sobu. Jedan od eksperimentatora ostao je kod Swanna - zbog svog slabog vida obino je to bio Targ - dok je za to vrijeme Hal uzeo zapeaenu kovertu i s jo jednim koordinatorom programa zaputio se na ciljno mjesto, koje nije bilo poznato ni Targu ni primatelju. Hal je pri mentalnom usredotoenju djelovao kao svjetionik; namjerno su upotrijebili nekoga koga je Swann poznavao i s kojim se mogao uskladiti dok je pokuavao otkriti pravo mjesto. U dogovoreno vrijeme Swann je imao petnaest minuta da nacrta i opie na magnetofon sve svoje dojmove o ciljnom mjestu. Kako ni Targ nije znao gdje je ciljna ekipa, mogao je Swannu postavljati razliita pitanja bez bojazni da e ga nehotice navesti na pravilan odgovor. im bi se ciljna ekipa vratila, odveli su vidovnjaka na ciljno mjesto tako da dobije neposrednu povratnu informaciju o tonosti svojeg gledanja na daljinu. Swann je bio zauujue uspjean. Pokus za pokusom s velikom je tonou prepoznavao svoje ciljeve.13 S vremenom je Price postao glavni gledatelj na daljinu. Hal i Russ obavili su s njim devet pokusa u kojima su se drali svojeg uobiajenog, dvostruko slijepog protokola sa zapeaenim ciljnim lokacijama u blizini Palo Alta. Devet spomenutih mjesta su: Hooverov toranj, park prirode, radijski teleskop, marina, carinska ispostava, auto-kino, trnica umjetnosti i obrta, katolika crkva te bazenski kompleks. Neovisni suci zakljuili su da je Price pogodio u sedam od devet sluajeva. U nekim sluajevima, kao to je Hooverov toranj, Price je ciljno mjesto ak prepoznao i pravilno ga imenovao.12 Price je bio poznat po nevjerojatnoj tonosti, ali i po sposobnosti da vidi kroz oi svojeg putujueg partnera. Jednoga dana, kada je Puthoff posjetio marinu, Pat je po obiaju zatvorio oi, a kada ih je otvorio poeo je teno govoriti: Vidim malo brodsko pristanite, odnosno dok du zaljeva.. .15 Hal je Pata testirao i u detaljima. Poslao je na let malim avionom CIA-inog efa Christophera Greena koji je u depu koulje imao pa-

8. PRODUENI VID

piri s ispisane tri brojke. Naime, bilo je poznato da je pri gledanju na daljinu gotovo nemogue tono vidjeti brojke i slova. Meutim, Pat Price ih je iitao, i to u pravilnom redoslijedu. Potuio se tek da ga pomalo mui morska bolest, te je nacrtao posebnu vrst kria ija slika se u njegovom unutarnjem oku njihala amo-tamo pa mu je postalo slabo. Ispostavilo se da Green oko vrata nosi ankh, staroegipatski kri koji se slagao s Priceovim crteom; privjesak na ogrlici morao se za vrijeme leta snano njihati.16 Iako su rezultati Pricea i Swanna bili impresivni, CIA se eljela uvjeriti da nije po srijedi samo djelo posebno nadarenih osoba ili, jo gore, maioniarski trik. Dva CIA-ina nadglednika zaposlena na ugovor pitala su mogu li se i sami okuati u tome. Bila je to voda na Halov mlin zato to se elio uvjeriti jesu li za gledanje na daljinu sposobni i obini ljudi. Oba su nadglednika sudjelovala u tri pokusa, a uz vjebu ilo im je sve bolje i bolje. Prvi znanstvenik je ispravno prepoznao djeji vrtuljak i most, a drugi vjetrenjau. Od pet pokusa tri su bili puni pogoci, a jedan je bio blizu.17 Kada su se Puthoff i Targ uvjerili da su se pokusna istraivanja za CIA-u pokazala uspjenima, poeli su birati obine dobrovoljce meu kojim su neki bili prirodno nadareni, premda bez iskustva s gledanjem na daljinu, dok neki nisu. Potkraj 1973. i poetkom 1974. godine izabrali su etiri obina ovjeka, od kojih su trojica bili zaposlenici SRI-ja, a etvrta osoba bila je Targova prijateljica, fotografkinja Hella Hammid. Hammid, koja prije toga nikada nije sudjelovala u ispitivanjima parapsiholokih sposobnosti, pokazala je prirodni dar za gledanje na daljinu. Po ocjeni neovisnih procjenitelja tono je pogodila pet puta od deset pokuaja.18 Kada je Hal morao otii na poslovni put u Kostariku, putovanje je iskoristio na nain da je sluio kao udaljena meta. Tijekom putovanja svakog bi dana u tono pola dva popodne po pacifikom vremenu zapisao detaljne zabiljeke o svojoj trenutnoj lokaciji i djelatnostima. Svakoga dana u isto vrijeme Hella, odnosno Price opisali su i nacrtali mjesto gdje se u tom trenutku nalazi dr. Puthoff. Jednoga dana, kada se ni Hella ni Pat nisu pojavili, ulogu gledatelja na daljinu preuzeo je Targ. Iako je bio svjestan da je Kostarika veim dijelom planinska zemlja, imao je snaan osjeaj da je Puthoff negdje na oceanu ili na obali. Usprkos sumnji u tonost, opisao je aerodrom i improviziranu sletnu pistu na pjeanoj obali oceana. Hal je tada zaista bio na neplaniranom izletu na oblinji otok. U

8. PRODUENI VID

dogovoreno vrijeme upravo je iziao iz zrakoplova na malenu otoku zranu luku. Targ je zranu luku opisao i nacrtao posve tono, s iznimkom jednog detalja - zgradu aerodroma nacrtao je u obliku polovinog valjka, a ona je u stvari bila pravokutna. Do kraja Halovog putovanja Hammid i Price pravilno su opisali kako se Hal oputao na bazenu i vozio kroz tropsku umu u podnoju vulkana. Pogodili su ak i boju tepiha u njegovom hotelu.19 Hal je za gledanje na daljinu okupio devetoro ljudi, veinom poetnika koji nikada prije nisu sudjelovali u nijednom parapsiholokom istraivanju; zajedno su napravili vie od pedeset pokusa. Nepristrana komisija ponovno je usporedila ciljeve s pretipkanim opisima ispitanika. Opisi su sadravali odreene netonosti, no bili su dovoljno detaljni i toni da su ih u priblino polovici sluajeva ocjenjivai mogli neposredno povezati s ciljevima, to je statistiki vrlo znaajan rezultat. Pri ocjenjivanju tonosti gledanja na daljinu Hal je imao jo jednu metodu provjere: petero znanstvenika iz SRI-ja koji nisu bili povezani s projektom morali su povezati neureene i neoznaene pretipkane opise sa crteima gledatelja na daljinu nacrtanih sa devet ciljnih mjesta koje su lanovi skupine za provjeru i posjetili. Ocjenjivai su pravilno povezali opise i ciljna mjesta u dvadeset i etiri sluaja naprama oekivanih pet sluajeva.20 Malo po malo Puthoff i Targ sve su vie vjerovali. Otkrili su da svi ljudi, nadareni ili ne, posjeduju latentnu sposobnost da vide bilo koje mjesto na bilo kojoj udaljenosti. Najnadareniji gledatelji na daljinu mogu stupiti u posebno stanje svijesti koje im omoguava promatranje prizora bilo gdje u svijetu. Neizbjean zakljuak njihovih pokusa bio je da je za to sposoban svatko, samo ako ga se poui o postupku, ukljuujui i ljude koji s tim u vezi gaje velike sumnje. Najvaniji preduvjet je oputeno, pa ak i zaigrano ozraje, koje kod ispitanika iskljuuje ivanost i napeto iekivanje; osim navedenog, potrebno je jo samo malo vjebe. I sam Swann se vremenom nauio razlikovati signal od uma; na neki nain je znao to je njegova mata, a to zasigurno predstavlja dio prizora. Puthoff i Targ prihvatili su se gledanja na daljinu kao znanstvenici, pa su i izradili znanstvenu metodu za njezinu provjeru. Ovu su znanost jo vie usavrili Brenda Dunne i Robert Jahn, za koje je to bio prirodan nastavak njihovih istraivanja. Jedan od prvih

8. PRODUENI VID

znanstvenika koji su ponovili rad SRI-a bila je Brenda Dunne tijekom studija na Mundelein Collegu, a kasnije kao diplomantica ikakog sveuilita, prije no to je dola u Princeton.21 Dunne se na samom poetku usredotoila na obine dobrovoljce, a ne na nadarene vidovnjake. U osam istraivanja provedenih s dva studenta bez posebnog parapsiholokog dara demonstrirala je da njezini ispitanici mogu biti uspjeni u tonom opisivanju ciljnih lokacija. Kada je dola u Princeton, u PEAR-ov su program ukljuili i gledanje na daljinu. Jahn i Dunne bili su prilino zabrinuti zbog injenice to je takva vrsta istraivanja vrlo osjetljiva na povrne protokole i metode obrade podataka, kao i na namjerno ili nenamjerno osjetilno doaptavanje jednog ili drugog sudionika. Odluni u namjeri da u potpunosti iskljue navedene slabosti istraivanja, vrlo su briljivo izradili njegov protokol. Upotrijebili su najnoviju subjektivnu metodu za mjerenje uspjeha - standardiziranu kontrolnu listu. Pored opisivanja vienog prizora i crtanja crtea, gledatelj na daljinu morao je jo ispuniti obrazac koji je sadravao trideset pitanja s ve napisanim moguim odgovorima o podrobnostima vienog prizora; na taj nain postigli su da je opis bio detaljniji. U meuvremenu je osoba na udaljenom mjestu, kao dodatak fotografijama i crteima danog mjesta, takoer ispunila jednaki obrazac. U mnogim je sluajevima ciljno mjesto izabrao REG stroj i zapeaenu omotnicu predao putniku koji ju je mogao otvoriti tek izvan PEAR-a. U drugim sluajevima putujui je sudionik ciljno mjesto izabrao tek na udaljenom mjestu kojega nije poznavao nijedan koordinator istraivanja u Princetonu. Kada se putnik vratio, lan PEAR-ove skupine unio je podatke u raunalo koje je njegovu kontrolnu listu usporedilo s listom gledatelja na daljinu, a oba popisa je usporedio i sa svim drugim popisima u bazi podataka. Jahn i Dunne obavili su sveukupno tristo trideset i est strogo kontroliranih pokusa; u njima je sudjelovalo etrdeset i osam primatelja, a udaljenosti izmeu putnika i gledatelja bile su u rasponu od osam kilometara do deset tisua kilometara. ak su izradili i vrlo detaljan postupak matematiko-analitikog ocjenjivanja tonosti rezultata. Izraunali su ak i vjerojatnosni rezultat svakog pojedinog sudionika. Gotovo dvije treine sudionika postiglo je tonost veu od sluajnosnih rezultata. Sveukupna vjerojatnost da su rezultati iz cije-

8. PRODUENI VID

le PEAR-ove baze podataka gledanja na daljinu sluajni iznosi jedan prema milijardu.22 Jedina mogua kritika glasi da su se sudionici u veini parova gledanja na daljinu poznavali. Neka vrsta emocionalne ili fizioloke veze izmeu sudionika mogla je zaista poboljati rezultate, no ishodi su bili dobri i u sluajevima kada su putnik i gledatelj na daljinu bili potpuni stranci. Za razliku od poetnih SRI istraivanja, nisu izabrali nijednog sudionika s darom telepatije. Nadalje, postizali su bolje rezultate kada su putujuim sudionicima ciljna mjesta bila nasumino dodijeljena iz opsene baze mjesta nego kada su ih ispitanici sami spontano odabirali. Stoga nije vjerojatno da je bilo kakvo zajedniko znanje izmeu dva sudionika u paru poboljalo rezultate. Jahn je, kao i Puthoff, uvidio da gledanje na daljinu ne moe objasniti nijedna postojea bioloka ili fizikalna teorija. Rusi su tvrdili da se jasnovidnost odvija pomou neke vrste elektromagnetskih valova s krajnje niskom frekvencijom (ELF).23 Problem kod ovakvog objanjenja predstavlja to da su gledatelji na daljinu u brojnim pokusima promatrano mjesto vidjeli kao pokretnu video-snimku, kao da su tamo prisutni, to znai da pojava djeluje izvan konvencionalne ELF frekvencije. Nadalje, kada su ispitanike smjestili u poseban prostor s dvostrukom bakrenom zatitom, u koji nisu mogli prodrijeti ak ni niskofrekventni radijski valovi, to nije umanjilo niiju sposobnost gledanja na daljinu i opisivanja prizora, ak i kada je bio udaljen tisuama kilometara. Puthoff je ELF hipotezu provjerio na nain da je dva istraivanja obavio na podmornici Taurus, malenom vozilu za pet putnika kojega je izradila kanadska tvrtka HYCO (International Hydrodynamics Company Ltd). Poznato je da debeli sloj morske vode predstavlja djelotvoran tit za sve frekvencije elektromagnetskog spektra osim onih najniih. Gledatelj na daljinu - obino su to bili Hammid ili Price - u podmornici se spustio na sto sedamdeset metara ispod morske povrine, u blizini otoka Catalina kraj junokalifornijske obale, dok su Hal i Vladin nadzornik izabrali ciljno mjesto iz baze razliitih lokacija u blizini San Francisca. U dogovoreno bi vrijeme otili na to mjesto i ostali tamo petnaest minuta. Hammid ili Price istovremeno su pokuavali opisati ili nacrtati to gleda njegov, odnosno njezin partner udaljen gotovo tisuu kilometara. U oba sluaja pravilno su prepoznali ciljno mjesto: drvo na vrhu brda u gradiu Portola Valley, te trgovaki centar u gradiu Moun-

8. PRODUENI VID

tain View. S obzirom na ostvareni rezultat, postojala je zanemariva vjerojatnost da su kao komunikacijski kanal sluili elektromagnetski valovi, pa makar i oni iznimno niske frekvencije. Sto sedamdeset metara vode zaustavilo bi ak i vrlo niskofrekventne modane valove od deset herca. Jedini valovi koje voda nije mogla blokirati bili su kvantni uinci. Svaki predmet apsorbira i ponovno zrai Polje nulte toke i informacije su se morale na taj nain vratiti kroz drugu stranu vodenog tita. Puthoff i Targ imali su nekoliko uporita u vezi posebnih znaajki gledanja na daljinu. Jedna od njih je bila da je svaki gledatelj na daljinu u SRI-ju imao vlastiti karakteristini potpis. Njihova orijentacija odgovarala je njihovim sklonostima u drugim pogledima; gledatelji na daljinu gledali su i svojim osjetima. Neki su bili vrlo dobri u crtanju skice mjesta i opisu arhitektonskih i topografskih znaajki, neki su se usredotoili na osjetilni feeling ciljnog mjesta, a neki su bili u stanju podrobno opisati ponaanje ciljnog eksperimentatora, njegove ili njezine osjeaje i vienja, kao da su na neki nain transportirani i mogu vidjeti oima ciljne osobe.24 Mnogi su promatrai djelovali u realnom vremenu, kao da se tamo zaista nalaze i doivljavaju prizor sa stajalita svojeg ciljnog subjekta. Kada je Hal plivao u Kostariki, oni su vidjeli prizor iz njegove perspektive; ako je njegovu pozornost privukao neki prizor sa strane, i njihova se panja odmaknula sa glavnog prizora mjesta kojeg je tada posjetio. Bilo je to kao da raspolau osjetima dviju osoba: svojim vlastitim, te osjetima ovjeka na ciljnom mjestu. S obzirom na ponaanje signala zakljuili su da oni najvjerojatnije putuju preko nekog niskofrekventnog kanala. Informacije su pristizale u bitovima, odnosno dijelovima i to esto nesavreno. Osnovna informacija bila je tona, no pojedinosti su ponekad bile 'zamagljene'. Obino je prizor bio preokrenut tako da je subjekt vidio naopako, kao da prizor gleda u ogledalu. Targ i Puthoff pitali su se nije li ta pojava moda povezana s uobiajenom aktivnou vizualnog korteksa. Prema konvencionalnoj teoriji, korteks sliku prima obrnuto, nakon ega ju mozak postavi u pravilan poloaj. U ovom sluaju sliku nisu gledale oi, no mozak ju je svejedno popravio i preokrenuo. Meutim, tu je slinost s uobiajenom modanom aktivnou i prestajala. Mnogi gledatelji na daljinu mogli su promijeniti svoju perspektivu, posebno ako ih je njihov nadzornik njeno nagovorio; po elji su mijenjali visinu i kutove, ili su pak poveali sliku

8. PRODUENI VID

za pogled izbliza, kao videokamera na kranu. Kada je Pat pomou gledanja na daljinu prvi put posjetio tajnovito Pentagonovo mjesto, krenuo je sa visine od petsto metara kako bi obuhvatio prizor u cjelini, a potom je pogled poveao za detaljno promatranje izbliza. Najgora stvar koju je promatra na daljinu mogao uiniti bilo je da interpretira ili analizira vieno. To bi ubrzo 'obojilo' njihove utiske dok su informacije jo pristizale, i njihovo bi pogaanje tada u pravilu bilo pogreno. Na temelju prve pretpostavke poeli su razlagati druge predmete u prizoru kao vjerojatne varijable glavne interpretirane slike. Ako je neki promatra mislio da je vidio dvorac, odmah bi oko njega poeo traiti jarak. Primateljski kraj kanala nadomjestilo bi njegovo oekivanje, odnosno mata.25 Nema dvojbe da su informacije nadolazile prostorno i cjelovito u bljeskovima slika. Taj osjetilni kanal oito je upotrebljavao nesvjesni i neanalitini dio mozga, kao kod pojava koje su prouavali lanovi skupine PEAR i Braud. U skladu s onim to su otkrili Jahn i Dune kod istraivanja s REG strojevima, lijeva polovica mozga je neprijatelj Polja. Kada bi zavrili, gledatelji na daljinu osjeali su se iscrpljeno, a bili su i svladani nekom vrstom osjetilnog preoptereenja kada su se ponovno nali 'ovdje i sada'. Moglo bi se rei da su uli u stanje nekakve nadsvijesti, a kada su se vratili, svijet je bio intenzivniji. Nebo je bilo vie modro, zvuk glasniji, sve je bilo slasno stvarnije. Izgledalo je da su njihova osjetila, kada su se uskladili s jedva prepoznatljivim signalima, napela do krajnjih mogunosti. Kada bi se ponovno vratili u stvarnost, uobiajenu jainu osjetilnih utisaka doivljavali su kao bombardiranje oblicima i zvukovima.26 Hal je poeo razmiljati o tome to je to to omoguava gledanje na daljinu. Nije namjeravao sastaviti teoriju budui da je, kao i veina znanstvenika, mrzio spekulacije na klimavim nogama. Meutim, nije bilo mjesta dvojbi da svi ljudi na nekoj razini svijesti imaju informacije o svemu na svijetu. Bilo je jasno da ljudski signal nije uvijek potreban. Do udaljenog mjesta moemo doi samo na temelju koordinata. Udaljeno mjesto moemo vidjeti takorei trenutno, to govori u prilog pretpostavci da se radi o kvantnom, nelokalnom uinku. Uz pomo vjebe moemo razviti svoje modane mehanizme za primanje i dobiti pristup do informacija pohranjenih u Polju nulte toke. Taj gigantski kriptogram kojeg neprestano kodiraju svi atomi u svemiru sadri sve informacije o svijetu: svaki oblik, zvuk i

8. PRODUENI VID

miris. Kada su gledatelji na daljinu tijekom eksperimenta vidjeli odreeni prizor, njihov um se, u stvari, prenio na mjesto prizora. Ono to su vidjeli bile su informacije koje je putnik ukodirao u kvantnu fluktuaciju. Lovili su informacije sadrane u Polju. U odreenom smislu, Polje nam omoguava da u sebi nosimo cjelokupan svemir. Uspjeni gledatelji na daljinu nisu vidjeli nita to bi bilo drugim ljudima nevidljivo. Uspjelo im je tek priguiti druge smetnje. Budui da svaka kvantna estica biljei svijet u valovima i prenosi slike svijeta u svakom trenutku, na nekoj vrlo dubokoj kvantnoj razini neto u vezi s promatranim prizorom vjerojatno djeluje kao signal: to mogu biti ciljne osobe ili zemljovidne koordinate. Gledatelj na daljinu hvata signale od osobe na ciljnom mjestu, a signal nosi sliku koju moemo 'pokupiti' na kvantnoj razini. Oni koji nisu bili tako iskusni ili nadareni vidovnjaci kao to je to bio Price, ove su informacije primali nesavreno, u obrnutim ili nepotpunim slikama, kao da neto nije u redu s odailjaem. Kako informacije primamo na podsvjesnoj razini, esto ih dobivamo u obliku snova, sjeanja ili iznenadne spoznaje; pojavljuju se kao bljesak neke slike, tj. dio cjeline. Priceov uspjeh s tajnim poloajem u Rusiji i Swannov uspjeh s Jupiterem pokazali su da bilo koja vrsta mnemotehnike, na primjer zemljovid ili brojka, mogu u duhu prizvati pravo mjesto. Poput psiholokog fenomena genijalnog idiota koji ima trenutan pristup do za druge nemoguih izrauna, moda nam Polje nulte toke omoguava da u sebi nosimo sliku fizikog svemira, a pod odreenim uvjetima svoj frekvencijski pojas proirimo dovoljno da bismo dobili uvid u njezin maleni dio. SRI-ev program gledanja na daljinu, kojega su kasnije preselili u prostore dionikog drutva Science Applications Corp - SAIC, nastavio se sljedeih dvadeset i tri godine, ali iza tajne zavjese koju amerika Vlada ni do dan danas nije podigla. Program kojeg je u cijelosti financirala Vlada najprije je vodio Puthoff, potom Targ i naposljetku Edwin May, zdepast atomski fiziar koji se ve prije bavio obavjetajni radom. Godine 1978. amerika je vojska osnovala vlastitu obavjetajnu jedinicu za vidovnjako pijuniranje pod tajnim imenom Grill Flame, to je vjerojatno bio najtajniji program u Pentagonu; na tom su se programu okupili ljudi s vidovnjakim darom. U vremenu kada je na elu SRI-a bio Ed May, Povjerenstvo amerike Vlade za nadzor nad eksperimentima s ljudima (US government Human Use and Procedural Oversight committee) sastavljali su znanstveni-

8. PRODUENI VID

ci koji su redom bili poznati po svom skepticizmu; dvojica od njih bili su Nobelovci, a dvoje rektori na fakultetima. Njihov zadatak bio je da pregledaju sva istraivanja o gledanju na daljinu provedena u SRI-ju, a kako bi se iskljuila mogunost svake prevare mogli su u bilo kojem trenutku posjetiti SAIC. Svi su zakljuili da su istraivanja besprijekorna, a polovica njih iskreno je smatrala da istraivanja predstavljaju neto uistinu vano.27 Unato tome, amerika Vlada do dananjeg dana nije objavila nita od tih istraivanja osim studije o Semipalatinsku koja je omaleni vrh ledenjaka SRI-evih dokumenata, a i to se dogodilo nakon neumorne kampanje Russella Targa.28 Kada je 1995. godine ukinut program, Vlada je naruila izvjetaj o cjelokupnom radu SRI-ja i SAIC-a kojega je izradila Jessica Utts, profesorica statistike sa Kalifornijskog sveuilita u Davisu, i dr. Ray Hyman, poznati skeptik glede parapsiholokih pojava. Oboje su procijenili da statistiki rezultati svih studija povezanih s gledanjem na daljinu daleko nadilaze granice sluajnosti.29 Vlada SAD-a bila je zadovoljna jer su SRI istraivanja pruila Amerikancima veliku prednost pred ruskim obavjetajcima. Meutim, za same znanstvenike ti su rezultati predstavljali mnogo vie od ahovskog manevriranja u Hladnom ratu. Pokazivali su da zbog neprestanog dijaloga koji se odvija izmeu nas i Polja nulte toke postojimo posvuda istovremeno - kao de Brogliev elektron.

DEVETO POGLAVLJE Beskonano ovdje i sada

9. BESKONANO OVDJE I SADA

CIA-U JE MODA fascinirao Priceov uspjeh sa Semipalatinskom, no na Hala Puthoffa i Russella Targa najvei je dojam ostavio jedan drugi pokus. Taj su eksperiment godinu dana ranije obavili na mnogo prozainijem mjestu - na mjesnom bazenu za plivanje. Targ je s Priceom bio na drugom katu zgrade SRI-a za radijsku fiziku, u sobi zatienoj bakrom, dok je Halu i njegovom kolegi elektronski kalkulator nasumino izabrao jednu od lokacija; tada je to bio bazenski kompleks u parku Rinconada u Palo Altu, udaljen nekih osam kilometara. Poslije trideset minuta, kada je Puthoff ve trebao biti na ciljnom mjestu, Targ je rekao Priceu da pone. Pat Price je zatvorio oi i detaljno, u gotovo posve tonim dimenzijama, opisao veliki bazen, manji bazen i betonsku zgradu. Njegov je crte bio toan u svakom pogledu, osim u jednome: uporno je, naime, tvrdio da se tamo nalazi i nekakvo postrojenje za proiavanje vode. Na crteima bazena ak je nacrtao rotirajue naprave i dodao dva spremnika za vodu. Hal i Russell nekoliko su godina vjerovali da je Pat u tome pogrijeio. U signalu je previe uma., obiavali bi rei. Na tom mjestu nije bilo nikakvog sustava za proiavanje vode, a o vodenim spremnicima da i ne govorimo. Kasnije je, poetkom 1975. godine, Russell primio godinji izvjetaj grada Palo Alta koji je bio poslan povodom proslave stogodinjice, a sadravao je neka znaajnija postignua grada tijekom prolom stoljea. Dok je prelistavao izvjetaj, ostao je preneraen kada je proitao: Godine 1919. na mjestu dananjeg parka Rinconada izgraen je novi mjesni vodovod. U izvjetaju je objavljena i fotografija mjesta na kojoj su se jasno vidjela dva rezervoara za vodu. Russ se sjetio Patovih crtea, te ih je izvukao iz arhiva. Rezervoari su bili tono tamo gdje ih je nacrtao Pat Price. Kada je Pat gledao to mjesto, vidio ga je onakvim kakvo je bilo prije pedeset godina, premda su

9. BESKONANO OVDJE I SADA

svi materijalni dokazi o postojanju ureaja za proiavanje vode odavno nestali.1 U podacima koje su prikupili Puthoff, Jahn i drugi znanstvenici to je bila jedna od najvie zapanjujuih znaajki koje su pokazivale da ispitanici zaista nisu ovisili o udaljenosti. Pokusna osoba mogla je utjecati na REG stroj iako nije bila u njegovoj neposrednoj blizini. U najmanje etvrtini Jahnovih istraivanja sudionici su od stroja bili udaljeni od nekoliko metara u drugoj sobi, pa do vie tisue kilometara. Unato tome, rezultati su bili gotovo istovjetni onima u PEAR-ovom laboratoriju kada su sudionici sjedili neposredno pred strojem. inilo se da udaljenost, ak ni velika udaljenost, ne smanjuje uinak ispitanika na stroj.2 Do istog otkria doli su i u istraivanjima gledanja na daljinu koja su provedena u PEAR-u i SRI-u. Gledatelji na daljinu mogli su vidjeti preko drava, preko kontinenata, pa ak i u svemir.3 Meutim, istraivanje s Patom Priceom bilo je primjer neeg jo neobinijeg. Eksperimenti u laboratorijima kao to su bili PEAR i SRI pokazali su da ljudi mogu vidjeti u budunost, odnosno posegnuti unatrag, u prolost. Jedna od nedodirljivih predodbi u naem doivljavanju sebe i svijet jest naa predodba o vremenu i prostoru. ivot je slijed kojeg mjerimo satovima, kalendarima i prijelomnim dogaajima u ivotu. Raamo se, odrastamo, vjenavamo i imamo djecu, skupljamo kue, stvari, make i pse, i cijelo vrijeme neizbjeno starimo i pravocrtno se pribliavamo smrti. I doista, fizika injenica naeg vlastitog starenja najopipljiviji je dokaz o slijedu vremena. Jo jedna nedodirljiva predodba iz klasine fizike je pogled na svijet kao na geometrijsko mjesto ispunjeno vrstim predmetima i prostorom izmeu njih. Veliina meuprostora odreuje vrstu utjecaja jednog predmeta na drugi. Stvari koje su kilometrima udaljene ne mogu imati trenutan utjecaj jedna na drugu. PEAR-ove studije i istraivanja s Patom Priceom pokazali su da na fundamentalnijoj razini postojanja ne postoje prostor i vrijeme, nema oitog uzroka i posljedice - pri emu neto udari u neto drugo i prouzroi dogaaj u vremenu i prostoru. Newtonovske predodbe o apsolutnom vremenu i prostoru ili ak Einsteinova zamisao o relativnom prostoru i vremenu zamijenila je stvarnija slika: svemir postoji u jednom ogromnom ovdje, pri emu 'ovdje' oznaava sve toke prostora i vremena u pojedinom trenutku. Ako subatomske

9. BESKONANO OVDJE I SADA

estice mogu meudjelovati preko itavog prostora i vremena, tada je za to najvjerojatnije sposobna i vea materija koju subatomske estice tvore. U kvantnom svijetu Polja, u subatomskom svijetu istog potencijala, ivot postoji kao jedna sveobuhvatna sadanjost. Izuzmi vrijeme, rado je govorio Robert Jahn, i sve postaje smisleno. Jahn je imao vlastitu zbirku eksperimenata koji su dokazali da ljudi mogu predvidjeti nadolazee dogaaje. Prvenstveno zbog slinosti rada kojim se Brenda Dunne bavila u Mundelein Collegu, Dunne i Jahn veinu su svojih istraivanja gledanja na daljinu postavili kao prekognitivnu percepciju na daljinu ili PRP (precognitive remote perception). Gledatelji na daljinu koji su ostali u PEAR-ovom laboratoriju bili su zamoljeni da pokuaju imenovati odredite svojeg putujueg partnera, i to ne samo prije no to je potonji tamo poao, nego i mnogo sati ili ak dana prije no to je partner uope znao kamo e ii. Osoba koja nije bila ukljuena u eksperiment uz pomo REG-a sluajno bi izabrala putnikovo odredite iz prije pripremljenog fonda ciljnih mjesta, ili je pak putnik sam, spontano izabrao svoj cilj kada bi ve krenuo na put. Putujui partner se potom ponaao u skladu sa standardnim protokolom za pokuse gledanja na daljinu. U dogovoreno je vrijeme na ciljnom mjestu ostajao deset do petnaest minuta, svoje utiske snimao je na traku, napravio je fotografije, te ispunio kontrolnu listu s pitanjima koju je sastavio PEAR-ov tim. Za to je vrijeme gledatelj na daljinu, koji je ostao u laboratoriju, snimio na traku i nacrtao svoje dojmove o putnikovom odreditu, najmanje pola sata i najvie pet dana prije dolaska putnika na odredite. Od tri stotine trideset i est strogo kontroliranih pokusa s gledanjem na daljinu koje je obavila PEAR-ova skupina, veinu su izveli kao PRP ili retrokogniciju - nekoliko sati, odnosno dana nakon to je putnik ve napustio svoje odredite - i bili su podjednako uspjeni kao i eksperimenti u realnom vremenu. Mnogi opisi primatelja iznenaujue su se poklapali s fotografijama njihovih putnika. U jednom je sluaju putnik otiao na sjeverozapadnu eljezniku postaju grada Glencoe u dravi Illinois gdje je na jednoj snimci fotografirao postaju s dolazeim vlakom, a na drugoj je bila mala prljavo-siva ekaonica s oglasnom ploom na zidu te znakom iznad nje. Vidim eljezniku postaju, napisao je gledatelj na daljinu trideset i pet minuta prije no to je putnik uope izabrao svoje ciljno mjesto, jednu od postaja u predgrau koja je

9. BESKONANO OVDJE I SADA

na ekspresnoj liniji ... bijeli cement i srebrni eljezniki kolosijek. Vidim vlak kako dolazi ... Vidim, odnosno ujem udaranje nogu ili cipela po drvenom podu ... Objeeni su plakati ili neto slino, nekakve reklame, odnosno plakati na zidu u eljeznikoj postaji. Vidim klupe. Sada vidim sliku znaka ... U drugom je sluaju gledatelj na daljinu u PEAR-ovom laboratoriju zabiljeio udnu, ali ustrajnu sliku da posrednik stoji unutar velike zdjele; kada bi bila puna juhe, bio bi [posrednik] veliine okruglice. Za etrdeset i pet minuta putnik je zaista bio veliine okruglice u usporedbi s golemom, zakrivljenom kupolastom strukturom radioteleskopa u arizonskom Kitt Peaku pod kojim je stajao. Jedan drugi sudionik PEAR-ovog istraivanja opisao je svojega partnera u staroj zgradi s prozorima poput lukova koji na vrhu zavravaju kao iljak, no ne kao obini iljak, te s ogromnim dvokrilnim vratima i pravokutnim stupovima s kuglama na vrhu. Gotovo dvadeset i etiri sata kasnije putnik je stigao na odredite, do Tretjakovske galerije u Moskvi, bogato ukraene, impresivne zgrade s posebnim stupovima na proelju, te velikim dvokrilnim vratima ispod iljastog luka. U drugim je sluajevima gledatelj na daljinu prenio utisak neautoriziranog prizora s putnikovog putovanja. Jednom je putnik u Teksasu namjeravao posjetiti raketu Saturn u NASA centru u Houstonu. Gledatelj na daljinu je u tom trenutku vidio kuni prizor u kojem se putnik na podu igrao s nekoliko tenaca. Iste je veeri putnik (koji nije nita znao o utiscima gledatelja na daljinu) posjetio prijateljev dom gdje se zaista igrao s malim tencima, te su ga ak nagovorili da jednoga ponese kui. Gledatelji na daljinu ponekad su ak 'pokupili' informacije o dogaajima ili prizorima koji su njihove putnike odvratili od glavnog odredita. Jednom putniku koji je stao na farmi u dravi Idaho i usredotoio se na krdo krava panju je privukao kanal za navodnjavanje nekoliko metara ispod ceste. Kanal ga je toliko privukao da ga je fotografirao i takoer spomenuo u opisu. Gledatelj na daljinu u dravi New Jersey, koji je vidio prizor prije no to se dogodio, u svojem opisu uope nije spomenuo krave nego je rekao da prima sliku poljoprivrednih zgrada, polja, i kanala za navodnjavanje.5 Jo neki znanstveni dokazi podupiru pretpostavku da ljudi mogu vidjeti budunost. Charles Honorton iz centra Maimonides napravio je zajedniki pregled najrazliitijih znanstvenih pokusa iz

9. BESKONANO OVDJE I SADA

tog podruja koji su bili dovoljno kvalitetni. U tim pokusima sudionici su pogaali koje lampice e se ukljuiti, koji simboli na kartama e biti izabrani, koji e biti zbroj bacanja kocaka, pa ak i to kakvo e biti vrijeme.6 Honorton je zdruio rezultate dva milijuna pokuaja pedeset tisua sudionika u tristo i devet istraivanja kod kojih je vremenski raspon izmeu pogaanja i dogaaja bio od nekoliko milisekundi do cijele godine. Izraunata vjerojatnost da su uspjeni rezultati tih istraivanja sluajni bila je jedan naprama deset milijuna milijardi milijardi.7 Predsjednik Abraham Lincoln tjedan dana prije svoje smrti sanjao je da e biti ubijen u atentatu. Jedna je to od mnogih znakovitih pria o slutnjama i snovima o budunosti koje su ule u povijest. Znanstvenicima, meutim, najveu potekou predstavlja nain kako takve prie provjeriti u laboratoriju. Kako moemo mjeriti i nadzirati slutnje? U laboratoriju za prouavanje snova centra Maimonides pokuali su postii upravo to - u znanstveno vjerodostojnom pokusu reproducirati snove ljudi o vlastitoj budunosti. Osmislili su nov postupak pomou kojeg su testirali nadarenog engleskog vidovnjaka Malcolma Bessenta. Bessent je svoj osebujan talent usavrio tijekom dugotrajnog studiranja u Londonskom koledu za parapsiholoka istraivanja pod vodstvom jednako nadarenih i iskusnih ljudi s vanosjetilnim i jasnovidnim sposobnostima. Bessent je vie puta prespavao u Maimonidesovom laboratoriju pokuavajui sanjati ono to e mu se dogoditi sljedeeg dana. Tijekom noi su ga budili i molili da im ispria i zapie to je sanjao. Jednom je Bessent slijedio dogovorenu proceduru i izvijestio o svom snu. Sljedeeg jutra je jedan istraiva - koji nije znao nita o Bessentu i njegovim snovima, niti je bio u kontaktu s njim - po dogovorenom postupku nasumino izabirao jednu od vie umjetnikih reprodukcija. Taj put je izabrao Van Goghov Hodnik u bolnici Saint-Remy. Da bi jo vie smanjili mogunost subjektivnog utjecaja, traku s Besssentovom snimkom opisa njegovih snova potom su poslali prepisivau jo prije no to su izabrali sliku. im bi slika bila izabrana, istraivai sa Maimonidesa poeli su s pojaanim pripremama. Kada je Bessent ustao i iziao iz spavaonice, pozdravili su ga ljudi u bijelim kutama koji su ga zvali gospodin Van Gogh, i odnosili se prema njemu na grub, povran nain. Dok

9. BESKONANO OVDJE I SADA

je iao hodnikom sluao je zvuk histerinog smijeha. Lijenici su ga prisilili da uzme tabletu te su ga dezinficirali komadiem vate. Kasnije su prouili prijepis njegovog opisa snova koje je sanjao te noi. Ispostavilo se da je Bessent opisao pacijenta koji je pokuao pobjei, dok su mnogi ljudi u bijelim kutama - lijenici i drugo medicinsko osoblje - bili neprijateljski raspoloeni prema njemu.8 Bessentove laboratorijske slutnje bile su vrlo uspjene; njih sedam od ukupno osam ocijenili su kao posve tone. U drugoj seriji pokuaja Bessent je dokazao da moe uspjeno sanjati o buduim dogaajima, kao i o onim koje je upravo vidio. Do 1978. godine, kada su laboratorij za prouavanje snova zatvorili zbog nedostatne financijske potpore, ukupno je obavljeno tristo sedamdeset i devet pokusa sa snovima o sadanjosti i budunosti, i to sa zapanjujuom 83,5-postotnom uspjenou.9 Dean Radin osmislio je novi, drukiji nain provjere slutnji. Umjesto da se pouzdaje u tonost ispitanikovih rijei, radije je provjeravao registrira li na neki nain nae tijelo predvianje budueg dogaaja. Ta je zamisao bila pojednostavljena inaica istraivanja snova. Testovi Centra Maimonides bili su skupi jer je svaki pokus iziskivao osam do deset ljudi i cijeli jedan dan. S Radinovim protokolom za manji dio tih trokova u svega dvadesetak minuta mogli su se dobiti jednaki rezultati. Radin je pripadao malom zatvorenom krugu istraivaa svijesti, i ujedno je bio jedan od rijetkih znanstvenika koji su to podruje izabrali promiljeno i nisu u njega zalutali, uavi na stranja vrata. Njegovo ukljuivanje u ovu osobitu istraivaku granu bilo je rezultat neobinog braka izmeu znanosti i znanstvene fantastike, naime, u njegovom su ivotu ova dva podruja ila ruku pod ruku. Unato uskim crnim briima i uznapredovaloj elavosti, Radin je u pedesetim godinama sauvao mudar, neduan pogled udesnog djeteta, to je neko i bio. Vrlo rano postao je virtuoz na violini koju je svirao od pete do sredine dvadesetih godina. Iskljuivo zbog nedostatne fizike izdrljivosti i snage morao se odrei obeavajue karijere koncertnog violinista. Za glazbenika svjetske klase morao bi imati kondiciju vrhunskog atlete kako bi mogao svakog dana satima vjebati i svirati, usavravajui potrebnu tehniku i finu motoriku; Radin je shvatio da je njegova slaba tjelesna konstitucija za to posve neprikladna. Stoga je logino da se posvetio svojoj drugoj velikoj ljubavi, bajkama odnosno tajnovitom, maginom svijetu. Ista pre-

9. BESKONANO OVDJE I SADA

ciznost i nevezanost koji su mu pomogli da usavri sviranje violine napravili su od njega i vjetog istraivaa, roenog genija za prouavanje forenzikih dokaza ili za pronalaenje skrivenih tragova. Njegova uiteljica u tom je nejakom djetetu u prvom razredu primijetila veliku izravnost i ozbiljnost, te je ispravno predvidjela njegov budui poziv. Ono to je Radin istinski elio uvesti u svoj djeji laboratorij bila je magija. elio je izolirati magiju i prouavati je pod mikroskopom. Ve s dvanaest godina zapoeo je vlastita istraivanja vanosjetilne percepcije. Tijekom deset godina studija, kada je diplomirao na tehnikom fakultetu i doktorirao iz podruja psihologije, ali i na svom prvom radnom mjestu u Bellovim laboratorijima gdje je radio u Odsjeku za ljudske initelje, svo to vrijeme njegova je glavna strast bilo prouavanje djelovanja svijesti i ovjekovih graninih potencijala. uo je za strojeve Helmuta Schmidta i ubrzo nakon toga ga je posjetio, te se vratio s posuenim primjerkom RNG-a kako bi sam zapoeo slina istraivanja. Radin je gotovo od samog poetka dobivao jednako dobre rezultate kao to su bili oni Schmidtovi. Postalo je to previe vano da bi bilo samo sporedna aktivnost u njegovoj karijeri. Radin je poeo lobirati kako bi mogao suraivati s nekim znanstvenicima koji su ve radili na tom podruju. Neko je vrijeme radio na SRI te na Princetonskom sveuilitu sve dok nije ustanovio vlastiti laboratorij za istraivanje svijesti u okviru Sveuilita Nevada u Las Vegasu, udaljenoj postaji akademske zajednice gdje se nadao da ga nitko nee smetati.10 Radinov poetni doprinos tim istraivanjima bio je mukotrpni statistiki posao. Velik dio njegovog ranijeg rada sastojao se od ponavljanja istraivanja svojih kolega i njihove matematike provjere. Proveo je vie metaanaliza, ukljuujui PEAR-ova REG istraivanja. Radin je prouio rezultate postojeih istraivanja o snovima i slutnjama. Zanimalo ga je mogu li ljudi i u budnom stanju imati podjednako jasne slutnje. U svojem laboratoriju u Las Vegasu postavio je raunalo za sluajno izabiranje fotografija koje su sudionike trebale bilo smiriti bilo uznemiriti, uzbuditi ili razljutiti. Deanovi dobrovoljci bili su preko ica povezani s fiziolokim monitorima koji su pokazivali promjene u vodljivosti koe, sranom pulsu i krvnom tlaku. Raunalo je nasumce prikazivalo kolor-fotografije mirnih prizora (slike prirode i pejzaa), te okantne odnosno uzbuujue prizore

9. BESKONANO OVDJE I SADA

(slike obdukcija i erotine sadraje). Kao to se i oekivalo, tijelo sudionika se pri promatranju smirenih prizora odmah umirilo, a kada su bili suoeni s erotinim, odnosno uznemirujuim prizorima tijelo im je postalo uzbueno. Razumljivo je da su ispitanici najjai odziv na prizore pokazivali dok su gledali fotografije. Meutim, Radin je otkrio jo neto: ispitanici su oigledno i slutili to e vidjeti, jer pokazivali su fizioloke reakcije prije no to bi vidjeli fotografije. Njihovi prethodni odzivi bili su najjai tik prije no to su vidjeli uznemirujuu sliku, kao da su pokuavali prikupiti snagu. Krvni tlak u udovima pao bi im otprilike sekundu prije no to se slika pokazala. Najneobinije od svega, Radin je otkrio da su slutnje kod erotinih sadraja mnogo jae nego kod nasilnih, to bi moglo odraavati injenicu da Amerikance spolnost uznemiruje vie od nasilja. Shvatio je da u rukama dri neke od prvih laboratorijskih dokaza da tijelo podsvjesno predvia i proivljava naa budua osjeajna stanja. Istraivanje je, osim toga, pokazalo da nije tono da ivani sustav samo "reagira" na budui ok, nego iz njega takoer izvodi emocionalno znaenje.11 Radinova istraivanja uspjeno je ponovio njegov nizozemski kolega, psiholog Dick Bierman sa Sveuilita u Amsterdamu.12 Bierman je pomou tog modela pokuao otkriti slute li ljudi dobre, odnosno loe vijesti. Dok je Bierman prouavao elektrodermalne aktivnosti u jednom drugom objavljenom istraivanju, u kojem su se prouavali naueni odzivi u nekoj kartakoj igri, vidio je da su kod sudionika zabiljeene nagle promjene u elektrodermalnim odzivima prije no to bi im podijelili karte. tovie, te su razlike odgovarale vrsti karata koje su dobili; oni kojima su dodijeljene loe karte bili su uznemireniji i pokazivali su sve znaajke poveanog odziva borba ili bijeg.13 To znai da na podsvjesnoj, psiholokoj razini slutimo da emo primiti neke loe vijesti, odnosno kada e nam se dogoditi loe stvari. Radin je proveo jo jedan pokus gledanja u budunost pri kojem je upotrijebio inaicu stroja Helmuta Schmidta. Njegov stroj je bio pseudo-generator sluajnih dogaaja, i dalje nepredvidiv, no s drukijim mehanizmom. U tom sluaju je s poetnim brojevima inicirao vrlo kompleksne matematike nizove drugih brojeva. Stroj je sadravao deset tisua razliitih poetnih brojeva i stoga deset tisua razliitih matematikih mogunosti. Pseudo-sluajni generator brojeva (ili pseudo-REG) bio je dizajniran da proizvodi nizove slu-

9. BESKONANO OVDJE I SADA

ajnih bitova: nula i jedinica. Nizovi s najvie jedinica smatrali su se najboljima i stoga najpoeljnijima. Operator je trebao zaustaviti stroj u odreenom trenutku, na odreenom poetnom broju, kako bi inicirao najbolje nizove. I upravo je u tome bio trik. Trenutak izbora bio je nemogue malen; budui da sat u raunalu kuca pedeset puta u sekundi, poetni su se brojevi generirali u intervalima od dvadeset milisekundi, a to je deset puta bre od ovjekove brzine reagiranja. Da bi ovjek u tome uspio, bilo je potrebno nekako intuitivno znati da dolazi dobar poetni broj i pritisnuti dugme tono u toj milisekundi. Premda je izgledalo posve nemogue, Radin i njegov efu SRI, Ed May, postigli su uspjeh. U vie od stotinu pokuaja Radin i May na neki su nain tono znali kada moraju pritisnuti dugme kako bi postigli poeljan niz.14 Helmuta Schmidta zaokupljala je nadasve privlana mogunost: mogunost vraanja vremena unatrag. Razmiljao je o tome da uinci koji su se pokazali kod strojeva nijeu prostor, odnosno uzronost. U Schmidtovoj glavi poelo se oblikovati gotovo apsurdno pitanje: moe li ovjek koji pokuava utjecati na output njegova stroja to napraviti nakon to je stroj ve pokrenut? Ako je kvantno stanje eterino poput leprajueg leptira, moda zaista nije vano kada ga pokuamo definirati sve dok smo prvi koji to pokuamo uiniti - prvi promatra. Schmidt je prespojio ice u svojem generatoru sluajnih dogaaja i povezao ga s audio ureajem tako da je sluajni dogaaj prouzrokovao klikove koji su bili snimljeni na magnetofonskoj traci i provedeni do slualice, bilo u desnom bilo u lijevom uhu. Potom je ukljuio svoj stroj i snimio njegov output kojega nitko, pa ni on sam, nije smio uti. Zatim je izraena kopija originalne snimke koju takoer nitko nije smio uti i koja je na sigurnom mjestu zakljuana. Schmidt je u pravilnim intervalima snimao kontrolne trake kod kojih nitko nije utjecao na lijeve ili desne klikove. Kao to se i oekivalo, kada su kontrolne snimke pustili, lijevi i desni klikovi bili su vie ili manje jednako raspodijeljeni. Sljedeeg dana Schmidt je kontrolni snimak dao ispitaniku koji ga je ponio kui. Dobrovoljev zadatak sastojao se u tome da snimku poslua i pokua utjecati na to da vie klikova doe u njegovo desno uho. Potom je Schmidt pomou svojeg raunala zbrojio lijeve

9. BESKONANO OVDJE I SADA

i desne klikove. Dobiveni rezultat proturjeio je zdravom razumu. Schmidt je, naime, otkrio da je ispitanik svojim utjecajem promijenio output stroja jednako kao to bi ga promijenio da je bio nazoan u samom trenutku snimanja snimke na magnetofonsku traku. Nadalje, ti su rezultati bili jednako dobri kao i oni kod obinih REG testova kada je ispitanik sjedio neposredno pred strojem. Poslije odreenog broja slinih provjera, Schmidt je uvidio da u njima svakako dolazi do nekog uinka, no nije smatrao da su sudionici promijenili prolost, ili da su izbrisali trake i napravili nove snimke. Najvjerojatnije se dogodilo neto drugo. Njihov je utjecaj posezao natrag u vrijeme, i utjecao na sluajnost stroja u trenutku njegova izvornog snimanja. Nisu promijenili ono to se je dogodilo; utjecali su na ono to bi se u prvom redu dogodilo. Sadanje ili budue namjere utjeu na poetne vjerojatnosti i odreuju koji dogaaji e se doista i dogoditi. Vie od dvadeset tisua pokusa u pet istraivanja koje je Schmidt proveo izmeu 1971. i 1975. godine u vrlo je znaajnom broju snimaka pokazalo statistiki otklon od oekivanog rezultata - priblino pedeset posto kako lijevih tako i desnih klikova. Sline rezultate dobio je i dok je radio na ureajima koji su iglu na brojaniku pomicali ulijevo ili udesno. U gotovo pedeset i pet posto od ukupno provedenih osamsto trideset i pet pokusa igla se vie puta pomakla ulijevo nego udesno.15 Od svih istraivanja o putovanju kroz vrijeme ona Schmidtova vjerojatno su bila najvie znanstvena. Kako su napravili sigurnosne kopije rezultata i zakljuali ih na sigurno mjesto, bila je iskljuena svaka mogunost prevare. Te studije su dokazale da se psihokinetiki utjecaji na sluajnosni sustav, kao to je REG stroj, mogu dogaati u bilo kojem vremenu, u prolosti ili budunosti. Schmidt je takoer otkrio da osoba koja naknadno utjee na stroj mora biti prvi promatra. Ako je magnetofonsku snimku prije toga s usredotoenom panjom posluao netko drugi, sustav je bio manje podloan naknadnim utjecajima. inilo se da svaki oblik usredotoene pozornosti zamrzava sustav u konano stanje. Nekoliko rijetkih studija ak ukazuje na to da promatranje od strane bilo kojeg ivog sustava - ovjeka ili ak ivotinje - uspjeno blokira naknadne pokuse s vremenski pomaknutim utjecajem. Ova istraivanja jo nisu dovoljno utemeljena, no podudaraju se s onim to nam je o uinku promatraa poznato iz kvantne fizike koja tumai

9. BESKONANO OVDJE I SADA

da promatranje ivih promatraa dovodi stvari u neku vrstu determiniranog postojanja.16 Bob Jahn i Brenda Dunne u svojim su se REG istraivanjima takoer pozabavili kategorijom vremena. U 87.000 pokuaja njihovi su dobrovoljci usmjeravali pozornost na djelovanje stroja tek tri dana do dva tjedna nakon to je stroj odradio svoje. Dobiveni rezultati bili su zapanjujui. Naime, u svakom pogledu su se slagali s rezultatima konvencionalnijih pokusa u kojima su eksperimentatori utjecali na stroj za vrijeme njegovog djelovanja: razlike izmeu ena i mukaraca jo uvijek su bile vidljive i iskrivljenja u itavoj populaciji bila su jednaka. Postojala je tek jedna znaajna razlika: u pokusima s vremenskim pomakom dobrovoljci su uzrokovali vee uinke nego kod standardnih pokusa svaki put kada su pokuavali utjecati da stroj proizvede vie glava. Meutim, zbog relativno malih brojeva Jahn i Dunne taj su podatak morali ocijeniti kao statistiki nebitan.17 Slino retrogradno putovanje kroz vrijeme pokuali su i brojni drugi istraivai: neki su pokuali utjecati na skoimie koji su trali u svojim aktivnosnim krugovima, drugi su utjecali na smjer ljudi koji su hodali u mraku (i nailazili na fotosenzor), pa ak i na automobile koji su tijekom prometne guve nailazili na fotosenzorsku zraku u bekom tunelu. Kruenje skoimia i nailaske na senzor pretvorili su u klikove, snimili ih na traku i pohranili; od jednog do sedam dana nakon toga snimke su prvi put putali dobrovoljcima koji su snagom svoje volje pokuavali postii da skoimii tre bre, i da ljudi, odnosno automobili ee nailaze na zraku fotosenzora. U jednom drugom istraivanju otkriveno je da iscjelitelj moe retroaktivno utjecati na irenje krvnih parazita kod takora. Braud je i sam proveo istraivanja u kojima je biljeio elektrodermalni odziv odreenih osoba koje su morale posluati svoj odziv i pokuati utjecati na vlastitu elektrodermalnu aktivnost. Radin je obavio slino istraivanje s EDA magnetofonskim snimkama i iscjeliteljima. Schmidt je proveo studije u kojime je pokuao utjecati na brzinu vlastitog, prethodno snimljenog, disanja. Ukupno deset od devetnaest istraivanja dalo je rezultate koji su se statistiki u znaajnoj mjeri razlikovali od sluajnih, to je bio dovoljno za pretpostavku da se dogaa neto neobino.18 Takvi su rezultati najvie glavobolje zadavali Halu Puthoffu. Energija nulte toke koja mu je bila najbliskija bila je elektromagnet-

9. BESKONANO OVDJE I SADA

ska: svijet uzroka i posljedice, reda, odreenih zakona i ogranienja u ovom sluaju, brzine svjetlosti. Stvari se nisu kretale naprijed i natrag kroz vrijeme. Po njegovom miljenju, ovi su eksperimenti ukazivali na tri mogua scenarija. Prvi je bila zamisao o potpuno deterministikom svemiru u kojem se sve to se ikad trebalo dogoditi ve zbilo. U tom svemiru apsolutno nepromjenjive odreenosti ljudi se pomou slutnji samo povezuju s informacijama koje su na nekoj drugoj razini ve dostupne. Drugu mogunost mogue je savreno dobro objasniti u okviru poznatih teoretskih zakona svemira. Prema miljenju Radinovog dvojnika, Dicka Biermana sa Sveuilita u Amsterdamu, prekogniciju moe objasniti poznata kvantna pojava zaostalih i naprednih valova, takozvana Wheeler-Feynmannova teorija absorbera, prema kojoj val moe putovati natrag kroz vrijeme kako bi iz budunosti doao do svog izvora. Izmeu dvaju elektrona dogaa se sljedee: kada jedan elektron malo zatitra, odailje valove, kako u prolost tako i u budunost. Tako se, na primjer, budui val zaleti u esticu iz budunosti koja takoer zaigra, te odailje vlastite zaostale i napredne valove. Dva niza valova od ta dva elektrona se ponite, osim u podruju izmeu njih. Konani rezultat prema natrag putujueg vala prvog elektrona i prema naprijed putujueg vala drugog elektrona jest trenutana veza.19 Mogue je da kod slutnji, razmiljao je Radin, na kvantnoj razini odailjemo valove koji se susreu s naom vlastitom budunou.20 Trea, a moda i najloginija mogunost jest da itava budunost na svojoj najbazinijoj razini ve postoji u podruju istog potencijala; gledanjem u budunost, odnosno prolost pripomaemo njezinom oblikovanju i materijalizaciji, jednako kao to to u sadanjosti inimo promatranjem kvantne estice. Prijenos informacija preko subatomskih valova ne postoji u vremenu i prostoru, nego je na neki nain rairen i uvijek prisutan. Prolost i sadanjost zamagljeni su u jedno golemo ovdje i sada, tako da na mozak hvata signale i slike iz prolosti i budunosti. Naa budunost ve postoji u nekom nejasnom obliku kojeg moemo poeti ostvarivati u sadanjosti. To ima smisla uzmemo li u obzir da sve subatomske estice postoje u stanju svih mogunosti osim ako ih ne promatramo, a promatranje ukljuuje i miljenje. Ervin Laszlo dao je zanimljivo fizikalno objanjenje vremenskog pomaka.

9. BESKONANO OVDJE I SADA

Naime, on kae da Polje nulte toke, sastavljeno od elektromagnetskih valova, posjeduje vlastitu podstrukturu. Sekundarna polja koja nastaju pri gibanju subatomskih estica u interakciji s Poljem takozvani su skalarni valovi koji nisu elektromagnetni i nemaju smjer, odnosno spin. Ti valovi mogu putovati mnogo bre od brzine svjetlosti, slino kao tahioni koje je zamiljao Puthoff. Laszlo smatra da skalarni valovi informacije u prostoru i vremenu kodiraju u bezvremeni i bezprostorni kvantni stenogram interferencijskih uzoraka. Ta najbazinija razina Polja nulte toke, matino polje svih polja, u Laszlovom je modelu konani holografski plan svijeta za sva vremena, kako prolost tako i budunost. Kada gledamo u prolost ili budunost, u stvari se povezujemo s tim planom.21 Da bismo izuzeli vrijeme iz jednadbe, kao to predlae Robert Jahn, moramo iz nje izuzeti odvojenost. ista energija koja postoji na kvantnoj razini nema vremena ili prostora nego postoji u prostranom kontinuumu fluktuirajueg naboja. Mi sami smo, u odreenom smislu, prostor i vrijeme. Kada pomou percepcije dovodimo energiju na svjesnu razinu, stvaramo odvojene predmete koji postoje u prostoru mjerljivog kontinuuma. Stvaranjem vremena i prostora stvaramo vlastitu odvojenost. Taj model je slian implicitnom redu britanskog fiziara Davida Bohma koji je postavio teoriju da je sve u svijetu umotano u to implicitno stanje, sve dok ne postane eksplicitna konfiguracija fluktuacija nulte toke.22 Prema Bohmovom modelu, vrijeme je dio vee stvarnosti koja u svijest moe projicirati brojne sekvence odnosno trenutke, ne nuno u linearnom redu. Ako teorija relativnosti tumai da su prostor i vrijeme relativni, i da kao takvi ine jedan sam entitet prostor-vrijeme - teoretizirao je Bohm - i ako kvantna teorija pretpostavlja da su u prostoru odvojeni elementi u stvari povezani, te da su projekcija viedimenzionalne stvarnosti, iz toga slijedi da su u vremenu odvojeni trenuci takoer projekcija te vie stvarnosti. Kako u svakodnevnom ivotu, tako i u fizici vrijeme se openito prihvaa kao primaran, neovisan i univerzalno promjenjiv poredak, moda najfundamentalniji od nama poznatih. Nae su nas pak spoznaje dovele do otkria da je vrijeme zapravo sekundarno i da je, kao i prostor, izvedeno iz viedimenzionalne osnove kao poseban poredak. U stvari, mogli bismo rei da se za razliite setove

9. BESKONANO OVDJE I SADA

sekvencija trenutaka moemo izvesti mnoge takve pojedinane, meusobno povezane vremenske redove, koji odgovaraju materijalnim sustavima to putuju pri razliitim brzinama. Meutim, svi su oni ovisni o multidimenzionalnoj stvarnosti koju nije mogue potpuno razumjeti u smislu bilo kakvog vremenskog reda ili niza takvih redova.23 Ukoliko svijest djeluje na kvantnoj frekvencijskoj razini, tada je logino da postoji i van vremena i prostora, to znai da teoretski imamo pristup informacijama prolosti i budunosti. Mogu li ljudi utjecati na kvantne dogaaje, to znai da smo u stanju utjecati i na dogaaje ili trenutke koji nisu iz sadanjosti. To je u Williamu Braudu potaklo jo jednu, konanu, intrigantnu misao. Vremenski pomaknuta ljudska namjera na neki nain utjee na vjerojatnost odreenog dogaaja i njegova rezultata, a najvei uinak ima na poetne trenutke, trenutke koji su prvi u lancu dogaaja. Ako ta naela primijenimo na podruje fizikog ili mentalnog zdravlja, to bi znailo da preko Polja moemo usmjeravati utjecaje iz prolosti i promijeniti kljune trenutke odnosno poetne tekoe koji kasnije postaju razvijeno oboljenje ili bolest. Ukoliko je misao u mozgu vjerojatnosni kvantni proces, kao to predlau Karl Pribram i njegovi kolege, tada bi namjera u budunosti mogla utjecati na to da se aktivira jedan, a ne drugi neuron, te da pokrene ili jedan ili pak drugi lanac kemijskih i hormonalnih procesa koji mogu dovesti do bolesti ili ne. Braud je ivo opisao poetni trenutak u kojem je prirodni stanini ubojica u vjerojatnostnom stanju od jedan naprema jedan da e pobiti, odnosno previdjeti odreene stanice raka. Ta jednostavna prva odluka moe naposljetku dovesti do razlike izmeu zdravlja i bolesti ili ak smrti. Najvjerojatnije postoje brojni naini primjene namjere iz budunosti pomou kojih bismo mogli promijeniti vjerojatnosti prije negoli se razviju u bolest. tovie, ve sama dijagnoza moe utjecati na budui tijek bolesti, pa je stoga potreban oprez pri dijagnosticiranju. Ako je bolest ve uznapredovala, nee ju se, dakako, moi ponititi. Meutim, neki njezini aspekti moda jo nisu sazreli, pa bismo ih eventualno jo uvijek mogli promijeniti. Bolest bismo uhvatili na toki u kojoj moe krenuti u razliitim smjerovima - u rasponu od dobrog zdravlja do smrtnog ishoda. Braud se zapitao nije li do nekih primjera spontanog izljeenja dolo radi izraavanja namjere

9. BESKONANO OVDJE I SADA

u budunosti koja je djelovala na bolest prije no to je ona dosegla nepovratnu toku. Mogue je takoer da svaki trenutak naeg ivota utjee na svaki drugi trenutak - naprijed i natrag. Kao u filmovima Terminator, moda se moemo vratiti u prolost kako bismo utjecali na vlastitu budunost.24

9. BESKONANO OVDJE I SADA

TREI DIO Povezivanje s poljem

"Prolo stoljee bilo je atomsko doba, no sadanje e sasvim mogue postati doba nulte toke" Hal Puthoff

9. BESKONANO OVDJE I SADA

DESETO POGLAVLJE Polje iscjeljenja

10. POLJE ISCJELJENJA

PUTHOFF, BRAUD I DRUGI znanstvenici nali su se pred neim to je trebalo procijeniti: konanu korisnost ne-lokalnih uinaka koje su promatrali. Njihove studije ukazivale su na velik broj elegantnih metafizikih ideja o ovjeku i ovjekovom odnosu s njegovim svijetom, ali brojna praktina pitanja ostala su neodgovorena. Kolika je snaga namjere kao sile, i koliko je, u stvari, zarazna koherentnost izmeu individualnih svijesti? Bismo li mogli iskoristiti snagu Polja za kontrolu naeg zdravlja, ili ak za lijeenje drugih? Da li je ono doista u stanju lijeiti teke bolesti kao to je rak? Je li koherencija ljudske svijesti odgovorna za psihoneuroimunologiju - iscjeliteljsko djelovanje uma na tijelo? Posebno su Braudova istraivanja sugerirala da se ljudska namjera moe koristiti kao izuzetno mona iscjeljujua sila. inilo se da bismo mogli izazvati nasumine fluktuacije u Polju nulte toke i iskoristiti to za uspostavu boljeg reda u drugoj osobi. Osoba koja bi imala takvu sposobnost trebala bi biti u stanju sluiti kao provodnik iscjeljujue sile, doputajui Polju da popravi strukturu osobe. Ljudska svijest mogla bi djelovati kao podsjetnik, kako je vjerovao Fritz Popp, za ponovnu uspostavu koherencije u drugoj osobi. Kad bi se ne-lokalnim uincima moglo upravljati u svrhu lijeenja, tada bi i metoda kao to je lijeenje na daljinu morala djelovati. Postalo je jasno da e biti potrebno testirati ove ideje u situacijama iz stvarnog ivota, u sklopu istraivanja koje e biti osmiljeno na nain da jednom zauvijek odgovori na neka od ovih pitanja. Poetkom 1990-ih ukazala se prilika, kao i savreni kandidat - jedna znanstvenica, prilino skeptina prema lijeenju na daljinu, i grupa pacijenata za koje se vjerovalo da im nema spasa. Elisabeth Targ, klasina psihijatrica u svojim ranim tridesetim, bila je kerka Russela Targa, partnera i nasljednika Hala Puthoffa u SRI eksperimentima s vienjem na daljinu. Elisbeth je bila neobian spoj, privuena mogunostima na koje je ukazivao rad njezinog oca

10. POLJE ISCJELJENJA

u vezi s vienjem na daljinu u SRI, ali i sputana strogim pravilima svog znanstvenog obrazovanja. U to je vrijeme bila postavljena na mjesto direktora Istraivakog instituta za dopunske terapije Kalifornijskog pacifikog medicinskog centra, zahvaljujui istraivanjima vienja na daljinu koja je provela sa svojim ocem. Jedan od njezinih zadataka bio je formalno prouavanje terapija koje je klinika nudila, a koje su uglavnom potjecale iz podruja alternativne medicine. esto je ostavljala dojam kao da se ne moe odluiti kojem bi se taboru priklonila u svojoj elji da znanost prihvati i pone prouavati udesno, i nastojei da alternativna medicina postane znanstvenija. Velik broj dogaaja u njezinom ivotu poeo ju je usmjeravati u istom pravcu. Njezina prijateljica Hella Hammid nazvala ju je i priopila joj da ima rak plua. Hella je u Elisabethin ivot ula preko njezina oca, koji je u Helli, fotografkinji, sluajno otkrio jednog od svojih najveih talenata za vienje na daljinu. Hella je nazvala Elisabeth da ju upita zna li za ikakve dokaze da alternativne terapije kao to je lijeenje na daljinu - koje ima dodirne toke s vienjem na daljinu - mogu pomoi u lijeenju raka na pluima. Tijekom 1980-ih, u jeku epidemije AIDS-a - kada je pozitivan test na HIV znaio gotovo sigurno smrtnu presudu - Elisabeth je odabrala tu specijalnost u San Franciscu, samom epicentru epidemije u SAD. U vrijeme kad ju je Hella nazvala, najaktualnija tema u medicinskim krugovima u Kaliforniji bila je psihoneuroimunologija. Pacijenti su u gomilama posjeivali posebne skupove u gradskim vijenicama koje su prireivali gurui odnosa duha i tijela kao to je Louise Hay, ili su odlazili na radionice o vizualizaciji i stvaranju mentalnih slika. Elisabeth se i sama pomalo bavila prouavanjem medicine odnosa duh-tijelo, i to bez sumnje zato to nije imala to drugo ponuditi pacijentima s uznapredovalim AIDS-om,1 premda je bila krajnje skeptina prema pristupu Louise Hay. Jedno od njezinih ranijih istraivanja pokazalo je da je kod lijeenja depresije kod oboljelih od AIDS-a grupna terapija jednako djelotvorna kao i Prozac. Takoer je itala o radu Davida Spiegela u Stanfordskoj medicinskoj koli, koji je pokazao da grupna terapija ima vrlo jak pozitivan uinak na oekivani ivotni vijek ena s rakom dojke.2 U svom racionalnom i pragmatinom srcu, Elisabeth je nagaala da je taj uinak spoj nade i samozavaravanja, uz moda poneto samopouzdanja koje se moe zahvaliti podrci grupe. Njima je moda psiholoki bilo bolje, ali stanje njihovih T-limfocita nije se nimalo

10. POLJE ISCJELJENJA

poboljavalo. Pa ipak, ona je jo uvijek u dui gajila sumnju, moda zbog godina koje je provela prouavajui rad svog oca na vienju na daljinu u SRI. Njegov je uspjeh jasno govorio u prilog postojanja neke vrste vanosjetilne veze izmeu ljudi i polja koje povezuje sve stvari. Elisabeth se esto pitala da li bi bilo mogue iskoristiti sposobnost vienja na daljinu za neto drugo osim za pijuniranje Sovjeta ili predvianje rezultata konjskih utrka, kao to je ona jednom uinila. Tada je, 1995. godine, Elisabeth primila telefonski poziv od Freda Sichera. Fred je bio psiholog, istraiva i umirovljeni ravnatelj bolnice. Njega su poslali njezinoj prijateljici Marilyn Schlitz, Braudovoj staroj kolegici, koja je sada bila direktorica Instituta za noetike znanosti, organizacije u Sausalitu koju je davno prije toga osnovao Edgar Michell. Fred je konano imao vremena posvetiti se istraivanju neega to ga je fasciniralo. Kao ravnatelj bolnice uvijek je bio neka vrsta filantropa. Na prijedlog Schlitzove, zamolio je Elisabeth da mu se pridrui u istraivanju lijeenja na daljinu. Sa svojim jedinstvenim iskustvom, Elisabeth je bila logian izbor za voditelja istraivanja. Molitva je bila neto s ime Elisabeth nije imala previe iskustva u ivotu. Od svog je oca pored melankolinih ruskih crta lica i duge crne kose, s pokojom sijedom, naslijedila i strast prema mikroskopu. Jedini bog u domu obitelji Targ bila je znanstvena metoda. Targ je na svoju ker prenio osjeaj opinjenosti znanou i njenom sposobnou davanja odgovora na velika pitanja. Kao to se on odluio posvetiti istraivanju ustroja svijeta, tako je njegova ki odluila istraiti ustroj ljudskog uma. Kao trinaestogodinja djevojica uspjela se ak izboriti za mjesto u laboratoriju Karla Pribrama za istraivanje mozga na Stanfordskom sveuilitu, gdje je prouavala razlike u aktivnosti lijeve i desne hemisfere, prije nego to se odluila za klasini studij psihijatrije na Stanfordu. Usprkos svemu, Elisabeth se jako dojmila Sovjetska akademija znanosti koju je posjetila zajedno sa svojim ocem, kao i injenica da tamonji znanstveni establiment ima priliku tako otvoreno obavljati laboratorijska istraivanja parapsihologije. U slubeno ateistikoj Rusiji postojale su samo dvije kategorije vjerovanja: da je neto istina ili da nije. U Americi je postojala i trea kategorija - religija, koja je neke stvari postavljala strogo izvan dohvata znanstvenog istraivanja. inilo se da sve to znanstvenici nisu mogli objasniti, sve to

10. POLJE ISCJELJENJA

je imalo veze s iscjeljivanjem, molitvom ili paranormalnim - podrujem rada njezinog oca - ulazi u tu treu kategoriju. Nakon to bi se jednom tu nalo, slubeno bi bilo proglaeno nedostupnim. Njen je otac izgradio svoju reputaciju na izvoenju besprijekornih eksperimenata, i nauio ju je vanosti ispitivanja u hermetikim, dobro kontroliranim uvjetima. Odrasla je vjerujui da se bilo kakav uinak moe kvantitativno izraziti, ako je eksperiment ureen tako da su sve varijable pod kontrolom. I zaista, Puthoff i Targ pokazali su da se dobro ureenim eksperimentom mogu dokazati ak i udesne pojave. Rezultat istraivanja bio je Sveto pismo, ak i ako je bio u suprotnosti sa svim oekivanjima istraivaa. Svi dobro izvedeni eksperimenti su uspjeli: problem je jednostavno u tome to nam se zakljuci moda ne sviaju. ak i dok je stari Targ mijenjao svoj nain razmiljanja kako bi prihvatio odreene duhovne ideje, Elisabeth je i dalje bila hladni racionalist. Pa ipak, za vrijeme studiranja klasine psihijatrije nikada nije smetnula s uma lekciju svog oca: usvojena mudrost neprijatelj je dobre znanosti. Kao student traila je pranjave zapise psihijatara iz devetnaestog stoljea, vremena prije nastanka moderne psihofarmakologije, kad su psihijatri ivjeli u umobolnicama i zapisivali trabunjanja svojih pacijenata, pokuavajui dublje proniknuti u njihovo stanje. Negdje u neobraenim podacima, vjerovala je Targova, izdvojena od dogmi svog vremena, leala je istina. Elisabeth je pristala suraivati sa Sicherom, iako je privatno sumnjala da e od toga biti ikakve koristi. Podvrgnut e lijeenje na daljinu najjednostavnijem testu. Isprobat e ga na svojim pacijentima s uznapredovalim AIDS-om, na ljudima ija je skora smrt bila toliko izvjesna da im vie nita osim molitve i nade nije bilo na raspolaganju. Otkrit e da li molitva i pomo na daljinu mogu izlijeiti najgore, beznadne sluajeve. Bacila se u potragu za dokazima o iscjeljivanju. inilo se da se istraivanja mogu razvrstati u tri iroke kategorije: pokuaje djelovanja na izdvojene stanice ili enzime; iscjeljivanja ivotinja, biljaka ili mikroskopskih organizama; i istraivanja ljudskih bia. U ovu kategoriju se ubrajao i cjelokupan rad Brauda i Schlitza koji je pokazao da ljudi mogu utjecati na sve vrste ivotnih procesa. Postojali su takoer i neki zanimljivi dokazi o uincima koje ljudi mogu imati na biljke ili ivotinje. Osim toga, bilo je i radova koji su dokazali da se pozitivne ili negativne misli i osjeaji nekako mogu prenijeti na druga bia.

10. POLJE ISCJELJENJA

Tijekom 1960-ih, biolog dr. Bernard Grad sa Sveuilita McGill u Montrealu, jedan od pionira na tom podruju, pokuavao je utvrditi da li iscjelitelji bioenergijom zaista prenose energiju na pacijenta. Umjesto eksperimentiranja na ljudima, Grad je koristio biljke koje je namjeravao uiniti bolesnima natapanjem njihovog sjemena u slanoj vodi to dovodi do usporavanja rasta. No, prije nego to je natopio sjeme, jednog je iscjelitelja zamolio da poloi ruke na jednu posudu sa slanom vodom koja je trebala biti upotrijebljena za jednu skupinu sjemenki. Druga posuda sa slanom vodom, koju iscjelitelj nije tretirao, bila je namijenjena za ostatak sjemena. Nakon to su sjemenke bile natapane u dvjema posudama sa slanom vodom, skupina biljaka izloenih tretiranoj vodi izrasla je vie od druge skupine. Grad je tada pretpostavio da bi se moglo dogoditi i suprotno da bi negativni osjeaji mogli imati negativan utjecaj na rast biljaka. U sljedeem pokusu, Grad je nekolicini duevnih bolesnika dao da dre posude s obinom vodom koje su ponovno trebale biti upotrijebljene za naklijavanje sjemena. Jedan pacijent, ovjek s psihotinom depresijom, bio je vidno deprimiraniji od drugih. Kasnije, kada je Grad pokuao naklijati sjeme pomou vode koju su drali
pacijenti, voda koja je bila u rukama depresivnog ovjeka usporavala

je rast.3 To bi moglo konano objasniti zato neki ljudi imaju zelene prste, dok drugima nita ivo ne uspijeva rasti.4 U kasnijim eksperimentima, Grad je kemijski analizirao vodu infracrvenim spektroskopom i otkrio da je voda koju je tretirao iscjelitelj imala blago promijenjenu molekularnu strukturu i smanjeno povezivanje molekula vodikovim vezama, neto slino rezultatima izlaganja vode djelovanju magneta. I drugi znanstvenici potvrdili su Gradova otkria.5 Grad je preao na mieve kojima su u laboratoriju bile nanesene ozljede koe. Nakon provjere djelovanja razliitih faktora, ak i djelovanja topline ruku, otkrio je da je koa njegovih pokusnih mieva zarastala mnogo bre kad su ih tretirali iscjelitelji.6 Grad je takoer pokazao da iscjelitelji mogu smanjiti rast tumora kod laboratorijskih ivotinja. ivotinje s tumorima koje nisu bile iscjeljivanje umirale su bre.7 Druga istraivanja na ivotinjama pokazala su da se amiloidoza, tumori i laboratorijski izazvana gua kod laboratorijskih ivotinja mogu izlijeiti.8 Druga provedena znanstvena istraivanja otkrila su da ljudi mogu utjecati na kvasac, gljivice, pa ak i na izolirane stanice raka.9

10. POLJE ISCJELJENJA

U jednom od njih, biologinja Caroll Nash sa Sveuilita St. Joseph u Philadelphiji otkrila je da ljudi iskljuivo snagom volje mogu djelovati na brzinu razmnoavanja bakterija.10 Matovit pokus Geralda Solfvina pokazao je da naa sposobnost da se nadamo najboljem, zaista moe utjecati na lijeenje drugih bia. Solfvin je za svoj test pripremio seriju sloenih i razraenih uvjeta. Grupu mieva je injekcijom zarazio tipom malarije koji je kod glodavaca najee smrtonosan. Solfvin je trojici pomonika u laboratoriju rekao da je samo polovica mieva zaraena malarijom, i da e bioenergetiar pokuati izlijeiti polovinu mieva - ne nuno one koji imaju malariju - iako pomonicima nee biti poznato koji e mievi biti iscjeljivani. Ni prva ni druga tvrdnja nisu bile istinite. Sve to su pomonici mogli uiniti bilo je da se nadaju da e se mievi koji su im povjereni na uvanje oporaviti, i da e intervencija bioenergetiara biti djelotvorna. Ipak, jedan od pomonika bio je znatno optimistiniji od svojih kolega, to se odrazilo i na rezultate. Na kraju pokusa mievi o kojima se on brinuo bili su manje bolesni od onih o kojima su se brinula druga dva pomonika.11 Kao i ono s Gradovim iscjeliteljem, i Solfvinovo je istraivanje bilo premalo za donoenje konanih zakljuaka. Meutim, postojalo je jedno ranije istraivanje Rexa Stanforda iz 1974. godine. Stanford je pokazao da su ljudi bili u stanju utjecati na dogaaje samim time to su se nadali da e sve proi dobro, ak i kada nisu u potpunosti razumjeli emu su se to trebali nadati.12 Elisabeth je bila iznenaena kad je otkrila da su provedena brojna istraivanja iscjeljivanja - barem 150 pokusa na ljudima. To su bili sluajevi u kojima se posrednik sluio raznim metodama pri pokuajima slanja iscjeljujue poruke, kroz dodir, molitvu ili neke vrste nereligiozne elje. Kod terapeutskog dodira pacijent se trebao opustiti i pokuati usmjeriti svoju panju prema unutra, dok je iscjelitelj polagao ruke na pacijenta s namjerom da ga izlijei. U jedno tipino istraivanje bilo je ukljueno devedeset i est pacijenata s visokim krvnim tlakom i velik broj iscjelitelja. Ni lijenicima ni pacijentima nije bilo reeno kome je prueno iscjeljivanje mentalnim putem. Kasnije provedena statistika analiza pokazala je da se sistoliki krvni tlak (to jest, tlak krvi pri kontrakciji srca) ljudi iz grupe koju su tretirali iscjelitelji znatno popravio u usporedbi s

10. POLJE ISCJELJENJA

kontrolnom grupom. Iscjelitelji su se koristili tono odreenim reimom, koji je ukljuivao oputanje, stupanje u kontakt s Viom silom ili Vrhovnim Biem, vizualizaciju ili afirmacije pacijenta o vlastitom savrenom zdravlju, i izraavanje zahvalnosti izvoru, bilo da se radi o Bogu ili nekoj drugoj duhovnoj sili. Iscjelitelji su, kao grupa, postigli uspjeh, a u nekim pojedinanim sluajevima i izvanredne rezultate. etiri iscjelitelja uspjelo je postii poboljanje u 92,3% od ukupnog broja njihovih pacijenata.13 Meu svim istraivanjima provedenim na ljudima moda je najdojmljivije ono lijenika Randolpha Byrda iz 1988. On je na sluajnom, dvostruko slijepom uzorku pokuao utvrditi da li e molitva na daljinu imati ikakvog utjecaja na pacijente na Odjelu za srane bolesti. Tijekom 10 mjeseci, gotovo 400 pacijenata bilo je podijeljeno u dvije grupe, a za samo polovicu njih (bez njihovog znanja) molila se kranska molitvena skupina izvan bolnice. Svi su pacijenti bili pregledani, i nije bilo statistikih razlika u njihovom stanju prije lijeenja. Ali nakon tretmana, oni za koje se molilo imali su znatno blae simptome i manje sluajeva upale plua i rjee su im bili potrebni antibiotici i aparat za umjetno disanje u odnosu na pacijente za koje se nije molilo.14 Iako su provedena brojna istraivanja, s veinom njih problem je, barem kako se inilo Elisabeth, bio u moguem nedovoljnom pridravanju znanstvene metodike. Istraivai nisu dovoljno strogo organizirali pokuse da bi bilo mogue ustvrditi kako je zaista iscjeljivanje to to je dovelo do pozitivnih uinaka. Za to je mogao biti odgovoran bilo koji utjecaj osim stvarnog mehanizma iscjeljivanja. U studiji s lijeenjem visokog krvnog tlaka, na primjer, autori nisu biljeili ili kontrolirali da li su pacijenti uzimali lijekove za snienje krvnog tlaka. Koliko god rezultati bili dobri nije bilo mogue sa sigurnou rei mogu li se oni pripisati iscjeljivanju ili lijekovima. Iako je Byrdovo istraivanje bilo dobro zamiljeno, jedan od oiglednih propusta bio je nedostatak bilo kakvih podataka o psihikom stanju pacijenata na poetku istraivanja. Budui da je poznato da psihiko stanje moe imati utjecaja na oporavak nakon mnogih bolesti, posebno operacije srca, moglo se dogoditi da je neproporcionalan broj pacijenata s pozitivnim mentalnim uvjerenjem zavrio u grupi za iscjeljivanje. Kako bi se dokazalo da je upravo iscjeljivanje ono to je pomoglo pacijentima, bilo je neophodno odvojiti bilo koji uinak do kojeg je

10. POLJE ISCJELJENJA

moglo doi zbog drugih uzroka. I sama oekivanja ljudi mogla su utjecati na rezultate. Trebalo je kontrolirati utjecaj nadanja ili takvih faktora kao to je oputanje na rezultate pokusa. Maenje ivotinja, pa ak i rukovanje sadrajem Petrijevih zdjelica moglo je promijeniti rezultat, kao to je to mogao uiniti i odlazak iscjelitelju ili ak par toplih ruku. U svakom znanstvenom pokusu, kad se pokuava utvrditi djelotvornost neke intervencije, potrebno je biti siguran da je jedina razlika izmeu tretirane i kontrolne grupe ta to se prvu tretira a drugu ne. To znai da dvije grupe moraju biti to je mogue slinije u pogledu zdravlja, dobi, socioekonomskog poloaja, kao i bilo kojeg drugog faktora koji bi mogao imati utjecaja. Ako su pacijenti bolesni, potrebno je uvjeriti se da jedna grupa nije bolesnija od druge. Meutim, u istraivanjima o kojima je itala Elisabeth bilo je nedovoljno pokuaja da se osigura maksimalna slinost meu populacijama. Istraiva, osim toga, mora biti siguran i da sudjelovanje u istraivanju i sva pozornost koja je s tim povezana ne mogu sami po sebi dovesti do poboljanja, tako da se postiu isti rezultati kod onih koji su bili tretirani i onih koji nisu. U jednom takvom istraivanju, kod estotjednog iscjeljivanja na daljinu pacijenata koji su bolovali od klinike depresije test je bio neuspjean - poboljalo se stanje svih pacijenata, ak i kontrolne skupine koja nije bila podvrgnuta iscjeljivanju. Ali mogue je da su svi pacijenti, oni koji su bili iscjeljivani kao i oni koji nisu, primili psiholoki poticaj zahvaljujui sudjelovanju u istraivanju, to je moglo zasjeniti svaki stvarni uinak iscjeljivanja.15 Uzimanje u obzir i ukljuivanje svih ovih imbenika u pokus predstavljalo je velik izazov za Elizabeth. Istraivanje je moralo biti do te mjere paljivo pripremljeno da nijedna od ovih varijabli ne moe utjecati na rezultate. ak je i prisutnost iscjelitelja u odreeno vrijeme, a ne u neko drugo, mogla imati utjecaja na ishod. Iako je polaganje ruku moglo biti od pomoi u procesu lijeenja, paljiva kontrola u znanstvenom smislu znaila je da pacijenti ne bi smjeli znati da li ih se dodiruje ili iscjeljuje. Targ i Sicher proveli su mjesece pripremajui svoj pokus. Razumije se, morao je biti dvostruko slijep, tako da ni pacijenti ni lijenici nisu mogli znati tko e biti iscjeljivan. Populacija pacijenata morala je biti homogena, te su stoga izabrali Elisabethine pacijente

10. POLJE ISCJELJENJA

s uznapredovalim AIDS-om koji su bili u istoj fazi bolesti - s istim brojem T-limfocita i istim brojem bolesti karakteristinih za AIDS. Bilo je potrebno eliminirati svaki element mehanizma iscjeljenja koji bi mogao utjecati na rezultate, kao to je susret s iscjeliteljem ili dodirivanje. To je znailo, odluili su, da e se svo iscjeljivanje morati obavljati na daljinu. Budui da su testirali samo iscjeljivanje, a ne snagu nekog njegovog posebnog oblika, kao to je kranska molitva, njihovi su iscjelitelji morali biti razliitog podrijetla i morali su primjenjivati razliite metode. Otpisali su svakoga tko je bio previe egoistian, motiviran iskljuivo novcem, ili im je izgledao kao varalica. Morali su, osim toga, biti predani jer nije bila predviena nikakva plaa ili individualna slava. Svakog pacijenta trebalo je tretirati barem deset razliitih iscjelitelja. Nakon etiri mjeseca potrage, Fred i Elisabeth dobili su svoje iscjelitelje - aroliku skupinu od etrdeset vjerskih i duhovnih iscjelitelja iz cijele Amerike, od kojih su mnogi bili vrlo cijenjeni na svom podruju. Samo se mali broj njih smatrao konvencionalno religioznim osobama i iscjeljivao pomou molitve Bogu ili krunice: nekoliko kranskih iscjelitelja, aica evangelika, jedan idovski kabalistiki iscjelitelj i nekoliko budista. Velik broj drugih bio je obuen u nekoj od nereligijskih iscjeliteljskih kola, kao to je kola iscjeljujue svjetlosti Barbare Brennan, ili su radili s kompleksnim energetskim poljima, pokuavajui promijeniti boje ili vibracije aure pacijenata. Neki su primjenjivali kontemplativno lijeenje ili vizualizaciju; drugi su se sluili zvukovima i namjeravali su pjevati ili udarati u zvona za pacijenta, s namjerom da, kako su govorili, usklade rad njihovih akri, odnosno energetskih centara. Nekoliko njih radilo je s kristalima. Jedan iscjelitelj, koji je bio obuen za amana Lako-ta Siouxa, namjeravao je izvesti indijanski obred s lulom. Udaranje u bubanj i pjevanje trebali su mu omoguiti da padne u trans, u kojem bi stupio u kontakt s duhovima u ime pacijenta. Na popisu je bio i jedan majstor Qigonga iz Kine, koji je rekao da e pacijentima slati uravnoteavajuu chi energiju. Jedini kriterij kojeg su se Targ i Sicher drali bio je da iscjelitelji vjeruju da e to to budu radili djelovati. Dijelili su jedan zajedniki element - uspjeh u lijeenju beznadnih sluajeva. Kao grupa, iscjelitelji su imali u prosjeku 17 godina iskustva u iscjeljivanju i 117 sluajeva lijeenja na daljinu po osobi. Targ i Sicher tada su podijelili njihovu grupu od dvadeset pacijenata na dva dijela. Plan je bio da e obje grupe dobivati uobiajenu

10. POLJE ISCJELJENJA

klasinu terapiju, ali e samo jedna od njih primati i lijeenje na daljinu. Ni lijenici ni pacijenti nisu trebali biti upoznati s time tko e biti iscjeljivan, a tko nee. Sve informacije o svakom pacijentu trebale su biti pohranjene u zapeaenim omotnicama i obraivane pojedinano kroz svaku fazu istraivanja. Jedan od istraivaa trebao je spremiti ime, fotografiju i podatke o zdravstvenom stanju svakog pacijenata u zaseban fascikl oznaen brojem. To je trebalo predati drugom istraivau koji e na temelju sluajnosti promijeniti brojeve na fasciklima. Trei je istraiva zatim trebao nasumce podijeliti fascikle u dvije grupe, i nakon toga ih spremiti u zakljuane ladice. Kopije su u pet zapeaenih paketa trebale biti poslane svakom iscjelitelju, zajedno s informacijama o pet pacijenata i datumu kada je trebalo zapoeti s tretiranjem svake osobe. Jedini sudionici istraivanja koji su bili upoznati s tim tko e biti iscjeljivan bili su sami iscjelitelji. Oni nisu smjeli biti u bilo kakvom dodiru s pacijentima - nisu se smjeli ak ni sresti. Sve to im je bilo dano kako bi mogli raditi bila je fotografija, ime i broj T-limfocita. Svaki od iscjelitelja bio je zamoljen da radi na zdravlju i dobrobiti pacijenta jedan sat dnevno, est dana u tjednu, kroz deset tjedana, sa svakim drugim tjednom slobodnim za odmor. Bio je to dotad nevien protokol u kojem je svaki pacijent u tretiranoj grupi trebao biti tretiran od svakog iscjelitelja. Kako bi se iskljuila svaka individualna naklonost, iscjelitelji su se izmjenjivali svaki tjedan, tako da su svakog tjedna dobivali novog pacijenta. To je trebalo omoguiti svakom iscjelitelju da se posveti veem broju pacijenata u populaciji, tako da moe biti proueno samo iscjeljivanje, a ne neki njegov poseban oblik. Iscjelitelji su trebali voditi dnevnik svojih tretmana, s informacijama o svojim iscjeliteljskim metodama i dojmovima o zdravstvenom stanju pacijenta. Do kraja istraivanja svaki od tretiranih pacijenata trebao je primiti tretman deset iscjelitelja, a svaki iscjelitelj pet pacijenata. Elisabeth je istraivanju pristupila otvoreno, ali je njezina konzervativnost esto dolazila do izraaja. Koliko se god trudila, njeno obrazovanje i pristranosti izbijali su na povrinu. Ostala je prilino vrsto uvjerena da indijansko puenje lule i pjevanje namijenjeno akrama nemaju nikakve veze s lijeenjem grupe ljudi koji boluju od tako ozbiljne i uznapredovale bolesti da su doslovno bili pred smru.

10. POLJE ISCJELJENJA

A tada je vidjela kako se popravlja stanje njezinih pacijenata u zavrnom stadiju AIDS-a. Tijekom est mjeseci trajanja pokusa umrlo je 40% kontrolne populacije. S druge strane, svih deset pacijenata iz tretirane grupe ne samo da su bili jo uvijek ivi, nego su postali i zdraviji, prema njihovim izvjetajima i medicinskim procjenama. Na kraju istraivanja pacijente je pregledao tim znanstvenika, i njihovo je stanje dovelo do neizbjenog zakljuka - iscjeljivanje je djelovalo. Targ je jedva povjerovao vlastitim rezultatima. On i Sicherova morali su se uvjeriti da je za njih bilo odgovorno iscjeljivanje. Provjerili su protokol nekoliko puta. Da li je kod tretirane grupe ita bilo drukije? Jesu li primjenjivani razliiti lijekovi, jesu li lijenici ili prehrana bili razliiti? Njihov broj T-limfocita bio je jednak, jednako su dugo bili HlV-pozitivni. Nakon ponovnog pregleda podataka, Elisabeth je otkrila jednu razliku koju su bili previdjeli: kontrolni pacijenti bili su neto stariji, s prosjenom dobi od 45 godina, u odnosu na 35 godina tretirane grupe. To nije predstavljalo neku veliku razliku - svega deset godina vie - ali je mogao biti jedan od razloga zato je vie njih umrlo. Elisabeth je pratila svoje pacijente nakon zavretka eksperimenta i otkrila je da se oni koji su bili iscjeljivani bolje nose s boleu, bez obzira na dob. Unato tome, znala je da se bave kontroverznim pitanjem, jednim uinkom koji je naizgled potpuno nevjerojatan, a znanost je nalagala da se mora pretpostaviti da uinak nije stvaran ukoliko nije iskljuena svaka sumnja. Ockhamova britva. Kad postoji vie mogunosti, treba primijeniti najjednostavniju hipotezu. Elisabeth i Sicher odluili su ponoviti eksperiment, ovaj put s veim brojem sudionika, uz kontrolu dobi i drugih imbenika koje su u prvom pokusu previdjeli. etrdeset pacijenata koje su odabrali za sudjelovanje sada su bili savreno ujednaeni u pogledu dobi, stadija bolesti i velikog broja drugih varijabli, sve do njihovih osobnih navika. Broj cigareta koje su puili, rekreacija kojom su se bavili, vjerska uvjerenja, pa i uzimanje lakih droga, sada su bili ekvivalentni. Sa znanstvenog gledita, radilo se o grupi ljudi koji su bili meusobno slini koliko je god to mogue. U to su vrijeme bili otkriveni inhibitori proteaze, velika nada u lijeenju AIDS-a. Svim je pacijentima reeno da uzimaju standardnu trostruku terapiju protiv AIDS-a (inhibitore proteaze i dva antire-

10. POLJE ISCJELJENJA

trovirusna lijeka, kao to je AZT), ali da u svakom drugom pogledu nastave sa svojim uobiajenim medicinskim tretmanom. Budui da se inilo kako trostruka terapija ima snaan uinak na postotak smrtnosti meu oboljelima od AIDS-a, Elisabeth je pretpostavila da ovoga puta nijedan pacijent iz obje grupe nee umrijeti. To je znailo da e morati promijeniti ciljani rezultat. U novom istraivanju eljela je utvrditi da li iscjeljivanje na daljinu moe usporiti razvoj AIDS-a. Moe li ono smanjiti broj bolesti karakteristinih za AIDS, popraviti razinu T-limfocita, smanjiti broj lijenikih intervencija, popraviti psiholoko stanje? Elisabethin oprez naposljetku se isplatio. Nakon est mjeseci tretirana je grupa bila zdravija u svakom pogledu - bilo je znatno manje odlazaka k lijeniku, manje hospitalizacija, manje dana provedenih u bolnici, manje novih bolesti karakteristinih za AIDS, a bolesti koje su bile prisutne bile su znatno lake. Iz tretirane skupine samo su dva pacijenta dobila nove bolesti karakteristine za AIDS, a u kontrolnoj grupi njih dvanaest, i samo su trojica iz tretirane grupe bila hospitalizirana, u usporedbi s dvanaestoricom iz kontrolne grupe. Tretirana je skupina, osim toga, pokazala bitno bolje raspoloenje na psiholokim testovima. U est od jedanaest medicinskih pregleda grupa koja je bila iscjeljivana imala je znatno bolje rezultate. ak je i mo pozitivnog razmiljanja meu pacijentima bila kontrolirana. Za vrijeme eksperimenta svi su pacijenti bili upitani da li misle da ih se iscjeljuje. I u tretiranoj i u kontrolnoj skupini pola ih je bilo uvjereno da ih se iscjeljuje, a pola da ne. Ova pravilna raspodjela pozitivnih i negativnih gledita u vezi iscjeljivanja znaila je da nije bilo nikakvog utjecaja pozitivnog mentalnog stava na rezultate. Analiza je pokazala da uvjerenje sudionika da primaju iscjeljivanje nije bilo u korelaciji ni sa im. Tek su pred kraj eksperimenta subjekti ee izraavali ispravno uvjerenje da su u tretiranoj grupi. Za svaki sluaj, Elisabeth je provela pedeset statistikih testova kako bi iskljuila mogunost da je bilo koja druga varijabla kod pacijenata mogla utjecati na rezultat. Ovaj put nije bilo bitnih razlika. Rezultati su bili nedvosmisleni. Bez obzira na to koji oblik iscjeljivanja su primjenjivali, bez obzira na njihov stav prema viem biu, iscjelitelji su drastino doprinijeli tjelesnoj i duevnoj dobrobiti njihovih pacijenata.16 Rezultati Targa i Sicherove potvreni su godinu dana kasnije, ' nnaestomjeseno istraivanje MAHI (Mid America Heart

10. POLJE ISCJELJENJA

Institute) o uincima posrednike molitve na daljinu kod hospitaliziranih sranih bolesnika pokazalo da su pacijenti imali manje komplikacija i krai boravak u bolnici ukoliko se za njih molilo. U ovom pak istraivanju posrednici nisu bili nadareni iscjelitelji; za sudjelovanje bilo je dovoljno da vjeruju u Boga i injenicu da On odgovara kad mu se moli za ozdravljenje nekoga tko je bolestan. U ovom sluaju, svi su sudionici koristili neki oblik uobiajenih molitvi, i veinom su bili krani protestanti, rimokatolici ili vjerski neopredijeljeni. Svaki je dobio po jednog pacijenta da se za njega moli. Nakon mjesec dana, simptomi u grupi za koju se molilo bili su smanjeni za vie od 10% u odnosu na pacijente koji su dobivali standardnu njegu, prema posebnom sustavu ocjenjivanja koji su razvila tri iskusna kardiologa s MAHI a kojim se oporavak pacijenta ocjenjuje u rasponu od izvrsnog do katastrofalnog. Iako molitva nije dovela do skraivanja njihovog boravka u bolnici, pacijenti za koje se molilo neosporno su bili bolje u svakom drugom pogledu.17 Trenutno su u tijeku nova istraivanja na brojnim sveuilitima. Elizabeth je zapoela pokus (koji, u vrijeme pisanja ove knjige 2001., jo uvijek traje) kojim se namjerava usporediti utjecaj iscjelitelja na daljinu i bolniara, grupe zdravstvenih radnika ija briga za bolesnika takoer moe djelovati kao iscjeljujui mehanizam.18 MAHI-jevo istraivanje imalo je nekoliko vanih poboljanja u odnosu na ono Randolpha Byrda. Dok je u Byrdovom istraivanju svo bolniko osoblje bilo svjesno da se provodi istraivanje, osoblje u MAHI-jevom istraivanju o tome nije imalo pojma. MAHI-jevi pacijenti takoer nisu bili svjesni da sudjeluju u istraivanju, tako da nije moglo biti nikakvih psiholokih uinaka. U Byrdovom istraivanju gotovo jedna osmina od 450 pacijenata odbila je biti ukljuena. To je znailo da su pristali sudjelovati samo oni koji su bili otvoreni, ili se barem nisu protivili ideji da se netko moli za njih. Konano, u Byrdovom istraivanju oni koji su se molili bili su upoznati s brojnim informacijama o svojim pacijentima, dok u MAHI-jevom istraivanju krani nisu znali doslovno nita o ljudima za koje su se molili. Reeno im je da se mole 28 dana, i to je bilo sve. Nisu dobivali nikakve povratne informacije o tome djeluju li njihove molitve ili ne. Ni MAHI-jevo ni Targovo istraivanje nije pokazalo da Bog osobno odgovara na molitve, pa ak ni to da On postoji. Kao to je istaknuto u MAHI-jevom istraivanju: Sve to smo opazili je da

10. POLJE ISCJELJENJA

kad osobe izvan bolnice govore (na glas ili u mislima) imena hospitaliziranih pacijenata u molitvama, ovi posljednji, ini se, bolje podnose boravak na Odjelu za srane bolesti.19 U stvari, u Elisabethinom istraivanju inilo se da nije vano koja metoda se primjenjuje, sve dok iscjelitelj ima elju da pomogne pacijentu. Obraanje eni-pauku, starici s iscjeliteljskim moima iz indijanske kulture, bilo je u svakom pogledu jednako djelotvorno kao obraanje Isusu. Elisabeth je poela analizirati koji je iscjelitelj bio najuspjeniji. Njihove tehnike bile su iz temelja razliite. Jedna iscjeliteljica iz Pittsburgha koja se bavila usklaivanjem toka, osjetila je, nakon to je pokuala raditi s nekoliko pacijenata, da oko svih njih postoji zajedniko energetsko polje. Poela ga je zvati polje energije AIDS-a, i odluila je raditi na osposobljavanju imunolokog sustava pacijenata da ignorira lou energiju. Za drugog iscjelitelja to je vie bio sluaj psihike kirurgije, duhovnog uklanjanja virusa iz njihovih tijela. Jedna od njih, kranka iz Santa Fea, koja je provodila iscjeljivanje ispred svog oltara sa slikama Djevice Marije i svetaca i brojnim upaljenim svijeama, tvrdila je da je prizvala duhovne doktore, anele i vodie. Drugi su se, poput kabalistikog iscjelitelja, jednostavno usredotoili na energetske oblike.20 Ali, izgledalo je da im je svima zajednika sposobnost da se maknu s puta. Elisabeth se inilo da je veina njih tvrdila da su prvo izrazili svoju namjeru, a onda odstupili i predali se nekom drugom obliku iscjeljujue sile, kao da su otvarali vrata i putali da ue neto veliko. Mnogi od onih djelotvornijih molili su za pomo - svijet duhova ili kolektivnu svijest, ili ak religijske linosti kao to je Isus. To nije bilo egoistino iscjeljivanje s njihove strane, nego vie kao zahtjev: molim Vas da ova osoba bude izlijeena. Velik dio njihove vizualizacije imao je veze s oputanjem, oslobaanjem ili putanjem duha, svjetla ili ljubavi unutra. Samo bie, bilo da se radi o Isusu ili eni-pauku, nije bilo relevantno. Uspjeh istraivanja MAHI dao je naslutiti da je iscjeljivanje namjerom dostupno obinim ljudima, iako iscjelitelji moda imaju vie iskustva, ili su prirodno nadareniji za usmjeravanje Polja. U projektu Bakreni zid u Topeki u Kansasu, istraiva po imenu Elmer Green pokazao je da iskusni iscjelitelji imaju nenormalno visoke uzorke elektrinog polja tijekom iscjeljivanja. U svom testu Green je sudionike zatvorio u izolirane sobe s bakrenim zidovima, s ciljem da ih se odvoji od bilo kakvog drugog izvora elektriciteta. Iako su obini su-

10. POLJE ISCJELJENJA

dionici imali oekivane vrijednosti elektriciteta povezanog s radom srca ili disanjem, iscjelitelji su za vrijeme seansi stvarali elektrine naboje vee od 60 volti, izmjerene elektrometrima smjetenim na samim iscjeliteljima i na sva etiri zida. Video zapisi iscjelitelja pokazali su da ovi naboji nisu imali nikakve veze s pomicanjem tijela.21 Istraivanja prirode iscjeljujue energije kineskih Qigong majstora pruila su dokaz postojanja emisije fotona i elektromagnetskih polja prilikom iscjeljivanja.22 Ovi iznenadni valovi energije mogli bi biti materijalni dokazi iscjeliteljeve poveane koherentnosti - njegove sposobnosti da upravlja svojom kvantnom energijom i prenosi ju na slabije organiziranog primaoca. Elisabethino istraivanje i rad Williama Brauda postavljaju neka kljuna pitanja o prirodi bolesti i iscjeljenja. Iz njih se moe zakljuiti da namjera lijei sama po sebi, ali i da je iscjeljenje kolektivna sila. Iz naina na koji su radili Targovi iscjelitelji moe se naslutiti da bi moglo postojati kolektivno sjeanje na iscjeljujui duh koji bi se mogao koristiti kao medicinsko sredstvo. Po ovom modelu bolest se moe lijeiti kroz neku vrstu kolektivnog sjeanja. Informacija u Polju pomae ouvanju zdravlja kod ivih bia. ak bi moglo biti da su zdravlje ili bolest pojedinca, na neki nain, kolektivni. Mogue je da odreene epidemije napadaju drutva kao fizika manifestacija tipa energetske histerije. Ako namjera stvara zdravlje - odnosno, bolji red - u drugoj osobi, to sugerira da je bolest poremeaj u kvantnim fluktuacijama pojedinca. Iscjeljenje bi, kako se moe zakljuiti iz Poppovog rada, moglo biti pitanje reprogramiranja kvantnih fluktuacija pojedinca tako da rade koherentnije. Na iscjeljivanje se takoer moe gledati kao na pruanje informacija koje sustavu omoguuju povratak u stabilno stanje. Za bilo koji od velikog broja biolokih procesa potreban je osjetljiv niz procesa koji mogu biti osjetljivi na vrlo slabe uinke primijeene u istraivanju PEAR.23 Takoer je mogue da je bolest izolacija: nedostatak povezanosti s kolektivnim zdravljem Polja i zajednice. Zaista, u Elisabethinom istraivanju, Deb Schnitta, usklaiva toka iz Pittsburgha, otkrio je da se, kako izgleda, virus AIDS-a hrani strahom - vrstom straha koji bi mogao osjeati svatko tko je iskljuen iz zajednice, kao to su bili mnogi homoseksualci na poetku epidemije AIDS-a. Nekoliko istraivanja sranih bolesnika pokazalo je da je izolacija - od samog

10. POLJE ISCJELJENJA

sebe, od zajednice i od vlastite duhovnosti - prije negoli tjelesna stanja, kao to su visoka razina kolesterola, jedan od najvanijih faktora koji doprinose nastanku bolesti.24 Kod prouavanja dugovjenosti utvreno je da ljudi koji ive najdue obino ne samo da vjeruju u vie duhovno bie, nego imaju i najsnaniji osjeaj pripadnosti zajednici.25 To bi moglo znaiti da je namjera iscjelitelja jednako vana kao i njegova tehnika. Nervozni lijenik koji se nada da mu pacijent nee doi kako bi mogao ruati; mlai lijenik koji je probdio tri noi za redom, doktor kojem je neki pacijent antipatian - svi bi oni mogli imati tetan utjecaj. To bi takoer moglo znaiti da je najvaniji tretman koji neki lijenik moe dati taj da se nada zdravlju i dobrobiti svog pacijenta. Elisabeth je poela analizirati to je prisutno u njezinoj svijesti prije nego to je otila posjetiti svoje roditelje, kako bi bila sigurna da odailje pozitivne vibracije. tovie, poela je prouavati iscjeljivanje. Ako je moglo djelovati u sluaju krana koji nisu ni poznavali pacijente za koje su se molili, mislila je, moglo bi djelovati i u njenom sluaju. Modus operandi iscjelitelja ukazivao je na najneobiniju od svih ideja - da individualna svijest ne umire. Zaista, jedno od prvih ozbiljnih laboratorijskih istraivanja grupe medija na Sveuilitu u Arizoni potvrdilo je pretpostavku da svijest moe nastaviti postojati nakon smrti. U pokusima pri kojima se posebno pazilo da ne bude trikova i prijevara, mediji su uglavnom bili u stanju dati vie od osamdeset informacija o preminulim roacima, od imena i neobinih osobnih podataka, do tonih i detaljnih opisa njihove smrti. Mediji su, u prosjeku, postigli tonost od 83% - a jedan je ak. dao 93% tonih odgovora. Kontrolna grupa ne-medija u prosjeku je dala svega 36% tonih odgovora. U svakom sluaju, jedan medij je bio u stanju izrecitirati molitvu koju je preminula majka obiavala moliti za jednog od sudionika dok je bio dijete. Profesor Gary Schwarz, koji je vodio tim, rekao je: Najturije objanjenje glasi da su mediji u stanju izravno komunicirati s mrtvima.26 Kako je to Fritz-Albert Popp opisao, kada umiremo, mi doivljavamo razdvajanje nae frekvencije od materije naih stanica. Smrt bi mogla biti tek povratak kui ili, tonije, ostajanje u pozadini - povratak Polju.

JEDANAESTO POGLAVLJE Telegram od Gaje

11. TELEGRAM OD GAJE

DEAN RADIN ELIO je izabrati trenutak koji e biti najnapetiji i najuzbudljiviji za televizijske gledatelje. Zakljuio je da e za tu svrhu svakako biti najpogodniji kraj sudskog procesa O. J. Simpsonu koji je tada zaokupljao ameriku javnost i postao ameriko suenje stoljea. Od trenutka kada je bijeli Ford Bronco odjurio losaneleskom autocestom, rasplet drame na Court TV gledalo je vie od deset milijuna Amerikanaca. I sada, kada je sudski proces trajao ve godinu dana, pola milijarde gledatelja diljem svijeta ukljuilo je svoje TV-prijemnike kako bi gledali izravan prijenos sudbine Bronco-vog vozaa koji je ekao na presudu porote o tome je li ili nije noem brutalno ubio svoju enu i njezinog ljubavnika. U devet i pol mjeseci suenja koje je obuhvatilo sto trideset i tri dana svjedoenja, sto dvadeset i est ispitanih svjedoka, osamsto pedeset i sedam izloenih materijalnih dokaza, te brojne rasprave o rasizmu, testiranje DNK i krvavih rukavica, okantne pogreke policije i sudskih vjetaka, kao i dramu suca Ita Lancea koji je sudske snimatelje dva puta izbacivao iz sudske dvorane, a zbog glasnih prepirki otro opominjao dvije suprotstavljene pravnike ekipe, pred televizijom je bilo prikovano toliko ljudi da je prema procjenama strunjaka ameriki bruto dohodak zbog smanjene produktivnosti pretrpio otprilike etrdeset milijardi dolara gubitka. A sada, godinu i etiri dana nakon imenovanja, porota je trebala zakljuiti tu istinsku ivotnu dramu koja je tolik broj ljudi natjerala da redovito prate njezin tijek na televiziji i koja je, slino televizijskim sapunicama, na raspolaganju imala najbolje reklamne termine. tovie, u posljednjim je trenucima neoekivano dolo do dramatinog nastavlja se. Kada su lanovi porote donijeli presudu i vratili se u sudnicu, predsjednica porote Armanda Cooley otkrila je da je obrazac na kojem su napisali svoju presudu, zapeaen u kuverti, zaboravila u sobi za porotu. No, ak i da je presudu imala kod sebe, u sudnici nisu bila prisutna dva branitelja, ukljuujui i

11. TELEGRAM OD GAJE

Johnnyja Cochranea, prvog ovjeka Simpsonove ekipe snova najistaknutijih odvjetnika. Sudac Ito je odredio stanku. Presuda e biti proitana sljedeeg dana u deset sati prijepodne. Svijet e morati priekati jo jedan dan. Dana 03. listopada 1995. godine pred TV-prijemnicima okupila se brojnija publika od one koja je pratila tri od pet posljednjih prijenosa Superbowlsa (finalne lige amerikog nogometa s najveom gledanou i najskupljim cijenama oglasnog prostora izmeu poluvremena) ili epizode Dallasa naslova Tko je ubio JR-a. Sudac Ito zamolio je da se presuda urui sudskoj zapisniarki Deirdre Robertson. Robertson i O. J. su ustali. Svijetu je zastao dah. U sluaju broj BA 097211, predmet dravljani Kalifornije protiv Orenthala Jamesa Simpsona, mi, porota, na temelju gore navedenog djelovanja presuujemo da je tuenik, Orenthal James Simpson, nevin. - proitala je gospoa Robertson. Lice O. J. Simpsona, koje je tijekom veeg dijela suenja odavalo sasvim ravnoduan izraz, sada se rairilo u pobjedonosni osmijeh. O. J. je bio osloboen krivnje po obje toke optunice. To je bio konani preokret u cijeloj prii. Odluka porote zaprepastila je gledateljstvo pred televizijskim ekranima, a isto se dogodilo i s pet tihih promatraa - REG raunala, od kojih je jedno bilo postavljeno u PEAR-ovom laboratoriju, drugo na Amsterdamskom sveuilitu, a preostala tri na Sveuilitu u Nevadi. Bila su programirana da rade tri sata: prije itanja presude, za vrijeme i poslije itanja. Nakon toga Radin je prouio dobivene podatke. Svih pet raunala zabiljeilo je tri statistiki znaajne vrne vrijednosti glava: mali vrh u devet dopodne po pacifikom vremenu, vei vrh jedan sat kasnije, te ogroman vrh sedam minuta potom. Spomenuta tri otklona od normale podudarala su se s tri najvanija, odluujua trenutka u procesu suenja: prvi se otklon poklopio s uvodnim televizijskim komentarom, kada je emisija zapoela i kada je veina ljudi ukljuila televizore, drugi je nastupio kada je poeo neposredan prijenos dogaanja u sudnici, a trei tono u trenutku donoenja presude. Poput svih drugih ljudi diljem svijeta, i ta su se raunala napela kao struna ne bi li otkrila je li O. J. kriv ili nevin.1 Dean Radin ve je niz godina - moda pod utjecajem majke koja se svih tih godina bavila yogom - razmiljao o mogunosti postojanja kolektivne svijesti. Ideja o kolektivnoj svijesti poznat je

11. TELEGRAM OD GAJE

koncept u starim i istonjakim kulturama, ali i drugi su - na primjer, psiholog William James - pretpostavljali da mozak odraava kolektivnu inteligenciju, kao to radijska postaja prima i odailje radijske signale. Kada su Radin i njegovi kolege uoili da ljudski um moe proiriti svoje granice, zapitali su se nisu li uinci jo vei kada velik broj pojedinaca djeluje unisono i, naposljetku, ne postoji li moda kolektivni globalni um koji djeluje kao cjelina. Ukoliko je mogue stvoriti koherenciju izmeu pojedinaca i njihove okoline, je li mogua i skupna koherencija? Za razliku od drugih, Radin je razmiljao na koji bi nain mogao znanstveno provjeriti ovu pretpostavku. Roger Nelson bio je meu prvima koji su pomislili da bi kolektivnu svijest mogao registrirati REG ureaj. Na tu je zamisao doao 1993. kada je jednog dana prouavao podatke u PEAR-ovom laboratoriju. Nelson, tada pedesettrogodinji doktor psihologije, neslubeno je smatran koordinatorom pokusa u PEAR-ovom laboratoriju. Naime, Roger je bio roeni voa koji ljude dri na okupu i brine se da posao bude priveden kraju. U PEAR je doao 1980. godine na jednogodinji studijski dopust kojega je produio za jednu godinu, sve dok naposljetku nije otkazao svoja predavanja kolegija na koledu u Vermontu, i poruio im da se ne namjerava vratiti. Rad u PEAR-ovom laboratoriju Nelsona je posve zaokupio. Robusni, crvenobradi Roger, rodom iz Nebraske, bio je jo jedan znanstvenik-filozof, kojeg je jo u vrijeme dok je bio dijete privlailo istraivanje nepoznatog. Jedne je veeri na Odsjeku za niskogradnju Princetonskog Sveuilita Nelson izraivao dijagrame koji su prikazivali raspodijeljenost rezultata mnogostrukih REG pokusa. Kada je provjerio dijagrame pokusa kod kojih su ispitanici imali jednu vrstu mentalne namjere (da rezultat bude vie 'glava'), a zatim dijagrame sa suprotnom namjerom (da rezultat bude vie 'pisama') nije primijetio nita neuobiajeno. Dijagram za 'glave' - kao to se i oekivalo - bio je pomalo pomaknut ulijevo, a dijagram za 'pisma' malo udesno. Roger je potom jo pogledao podatke za trei dio pokusa, u kojem ispitanici nisu trebali izraavati nikakvu namjeru prema stroju. Oekivao je da e vidjeti standardnu krivulju iji oblik bi se morao podudarati s oblikom sluajnosne krivulje karakteristine za slobodni rad stroja, kada na stroj nita ne utjee. Meutim, dijagram nije nimalo sliio standardnoj krivulji. Bio je sav stisnut, a u samoj sredini imao je jasan i oigledan otklon: malu traku koja je strila, podsjeajui na

11. TELEGRAM OD GAJE

malenu stisnutu aku. inilo se kao da mu prijekorno mae. Nelsona je spopao takav smijeh da je pao sa stolca. Kako je mogue da nije to ve prije primijetio?! I samim nastojanjem da ne mislimo na nita moemo stvoriti usredotoenost energije. Um je jednostavno takav. Imamo li namjeru da na nikakav nain ne utjeemo na REG stroj, to je slino kao da pokuavamo ne misliti na slona. Oigledno da svaka vrsta pozornosti ve samim usredotoenjem svijesti stvara red. Um se nikada ne zaustavlja, ve neprestano nastavlja opaati, razmiljati. Mislimo, dakle utjeemo. U PEAR-u su za to ve imali nekoliko dokaza. Nelson se uvjerio da su odreeni ljudi, a osobito ene, bili mnogo uspjeniji u utjecanju na REG strojeve kada bi se koncentrirali na neto drugo.2 Tu je pojavu poeo ispitivati uz pomo naprave koju je nazvao ContREG ili kontinuirano djelujui REG stroj; elio je otkriti hoe li stroj u odreenom dijelu dana generirati vie 'glava', odnosno 'pisama' nego to je to uobiajeno, te potom provjeriti to se u trenutku zamijeenog uinka dogaalo u prostoru. Iz toga se rodila jo jedna zamisao. Svakidanje opaanje zahtijeva vrlo nizak stupanj pozornosti. Za vrijeme obavljanja uobiajenih aktivnosti iz svoje okoline primamo brojne prizore, zvukove i mirise. Meutim, kada radimo neto to istinski zaokuplja nae misli i osjeaje - kada sluamo glazbu, gledamo napet prizor u kazalitu, prisustvujemo politikom skupu ili vjerskoj slubi - tada smo usredotoeni svakom porom svojeg tijela. Pratimo to u stanju najvieg intenziteta. Nelsona je u prvom redu zanimalo je li sposobnost svijesti da stvara red, odnosno da utjee na druge ovisna o usredotoenosti promatraa, te, ako to vrijedi za pojedince, kakav bi bio uinak skupine ljudi? PEAR-ovi podaci ukazivali su na to da vezani parovi ljudi koji su povezani nekom jakom vezom - imaju snaniji uinak na REG strojeve od pojedinca. Dakle, dva slinomislea ovjeka stvaraju veu ureenost u sluajnosnom sustavu. Pretpostavimo da se na jednom mjestu okupi velik broj ljudi pri emu e se svi napeto usredotoiti na istu stvar. Hoe li uinak u tom sluaju biti jo vei? Postoji li povezanost izmeu veliine skupine, odnosno intenzivnosti njihovog zanimanja i veliine uinka? Naposljetku, svi smo ve doivjeli trenutke u kojima smo mogli gotovo fiziki osjetiti svijest nekog skupnog dogaaja. REG stroj je pak toliko osjetljiv da bi mogao registrirati takve utjecaje.

11. TELEGRAM OD GAJE

Nelson je odluio provjeriti ovu teoriju na predstojeim strukovnim susretima. Robert Jahn i Brenda Dunne u travnju 1993. godine namjeravali su posjetiti Meunarodne laboratorije za istraivanje svijesti (International Consciousness Research Laboratories ili ICRL), gdje se skupina vodeih znanstvenika sastajala dvaput godinje kako bi izmjenjivali informacije o ulozi svijesti. Sam Nelson neto kasnije iste te godine planirao je posjet skupini za neposredne mentalne interakcije (Direct Mental Healing Interactions) budui da je oekivao da e taj susret na Institutu Esalen u Kaliforniji biti jaka konferencija s desecima znanstvenika koji e raspravljati o nainima izvoenja istraivanja u zdravstvu. U Hollywoodu su s odreenim strahopotovanjem gledali na ljude koji su bili good meetings, a Nelsona je na slian nain zanimalo moe li REG stroj prepoznati i dobre vibracije. Jahn i Dunne na susret su ponijeli kutiju s REG programom i prijenosno raunalo za biljeenje podataka koji su bili ukljueni tijekom cijele konferencije. Nelson je uinio isto na susretu u Esalenu. Zanimalo ih je da li postojani otklon od nasuminog gibanja ukazuje na nekakvu promjenu u informacijskoj okolini, i je li povezan sa skupnim informacijskim poljem te kolektivnom svijeu skupine.3 Glavna razlika izmeu tog testa i obinih REG pokusa bila je u tome da skupina ni na koji nain nee pokuavati utjecati na stroj. Kada su se vratili na Princeton i rezultate podvrgli analizi, otkrili su neosporan uinak. Odluili su provesti niz pokusa iste vrste. Na sljedeem slinom dogaanju - radilo se o Akademiji svijesti pod pokroviteljstvom ICRL-a - rezultati su bili jo uvjerljiviji. Veliki sredinji otklon u dijagramu tono se poklapao s dijelom susreta u kojem se razvila intenzivna dvadesetominutna debata o ritualima svakodnevnog ivota koja je zaokupila pozornost publike. Nelson je uz to pregledao dnevnike i zvune snimke koje su u to vrijeme napravili lanovi skupine. Mnogi od ukupno pedeset sudionika upravo su tu debatu ocijenili kao osobit skupni trenutak. Jedan od sudionika, koji nije znao za rezultat REG stroja, spomenuo je da je promjena u energiji skupine bila gotovo fiziki opipljiva.4 Nelson je u svojem istraivanju u Esalenu takoer otkrio da je snaan otklon od sluajnosnih rezultata nastao upravo u najnapetijem trenutku skupa. Rezultati su bili intrigantni, no zamisao je trebalo dodatno provjeriti na razliitim vrstama dogaaja. To bi, svakako, bilo moglo la-

11. TELEGRAM OD GAJE

ke uz pomo naprave koja je doista prijenosna. Njihovo je raunalo bilo nezgrapno i neprikladno iz razloga to je zahtijevalo vlastito energetsko napajanje. Zato se Nelson dosjetio da koristi Hewlett Packardov dlanovnik, ne mnogo vei od depnog kasetofona, koji je pri vrhu, prikljuen na svoj serijski port, imao minijaturni REG ureaj. Nelsona nije zanimalo hoe li kao rezultat dobiti vie 'glava' ili 'pisama' jer u pokusima nitko nije izraavao posebnu namjeru. elio je provjeriti hoe li stroj pokazati bilo kakav otklon od svoje sluajnosne aktivnosti, s vjerojatnou od jedan naprama jedan. Pomak od sluajnosti oznaavala bi bilo kakva promjena: vie 'pisama', odnosno vie 'glava', ili pak ponekad vie 'pisama' a ponekad vie 'glava'. Takav je pristup zahtijevao drugaiju statistiku metodu analize podataka od one koju su u PEAR-ovom laboratoriju upotrebljavali kod uobiajenih istraivanja. Nelson se odluio za metodu hi kvadrata kod koje se za svaki pojedini rezultat iscrta kvadrat. Pomou te metode jednostavno e se pokazati svako neuobiajeno ponaanje, svaki produljeni ili drastini otklon od oekivane sluajnosne jednolinosti 'pisama' i 'glava'. Roger Nelson te je pokuse nazvao in field consciousness, ili skraeno FieldREG. Naziv na engleskom jeziku ima dvojako znaenje: to je bio REG na terenu, ali i testna naprava koja treba pokazati postoji li polje svijesti. Nelson je svoj FieldREG iskuao na najrazliitijim dogaanjima: na poslovnim i akademskim skupovima, na festivalima humora, na koncertima i kazalinim festivalima. Traio je neobino zanimljive dogaaje koji u potpunosti plijene panju publike: trenutke u kojima velik broj ljudi istovremeno intenzivno misli na istu stvar.5 Kada je jedan lan Saveza unitaristikih univerzalistikih pogana (Covenant of Unitarian Universalist Pagans ili CUUPS) pokazao zanimanje za PEAR-ov rad, Nelson mu je posudio FieldREG koji je potom ovaj upotrijebio na petnaest poganskih obrednih skupova, ukljuujui sabate i susrete tijekom punog mjeseca.6 Prijatelj jednog Nelsonovog kolege iz PEAR-a, umjetniki direktor velike glazbene revije The Revels (Veselice) koju su svakog prosinca prireivali u osam amerikih gradova kao uvod u Novu godinu, Nelsonu je rekao da bi rado iskuao FieldREG za vrijeme svoje predstave. Predstava se inila idealnom: imala je svoj ritual, glazbu i sudjelovanje publike. Kada je Roger pogledao scenarij, re-

11. TELEGRAM OD GAJE

kao je umjetnikom direktoru da izabere pet najzanimljivijih dijelova predstave, dijelova s najveim utjecajem na publiku; oni bi trebali najjae djelovati na stroj. FieldREG je koriten na deset predstava u dva grada 1995. godine, i na nekoliko predstava u osam gradova tijekom 1996. godine. U svim trenucima koje je Nelson unaprijed predvidio, kao po narudbi nastao je otklon u podacima strojeva.7 Polako je izranjao jasan uzorak. Stroj bi iskoio iz svojeg sluajnosnog slijeda i uao u neku vrstu reda tono u trenutku kada je pozornost bila na vrhuncu: pri posebnim izlaganjima na strunim susretima, na vrhuncu festivala humora, za vrijeme kljunih trenutaka poganskog obreda. Za REG stroj, ija aktivnost je vrlo osjetljiva i suptilna, ti su uinci bili relativno veliki: tri puta vei od uinaka ljudi koji su u PEAR-u pojedinano utjecali na strojeve. Na poganskim seansama FieldREG je dva puta divlje promijenio uobiajeni slijed, oba puta za vrijeme obreda pri punom mjesecu; tada je zabiljeio mnogo vie 'pisama' no obino. Jedan lan skupine CUUPS uope nije bio iznenaen kada mu je Nelson rekao rezultate pokusa. Gledano u cjelini, napomenuo je, nai sabati nisu previe osobni ili intenzivni, dok su puni mjeseci ponekad vrlo snani.8 Pokazalo se da sama vrsta aktivnosti ne igra veliku ulogu. Najvaniji je intenzitet skupine, odnosno sposobnost dotine aktivnosti da dri publiku u napetoj panji, a bilo je od pomoi i ukoliko je u skupini postojala neka vrsta kolektivne rezonancije, pogotovo ako je bila emocionalno znaajna za sudionike. Na festivalu humora ureaj je pokazao najvei otklon za vrijeme glavne toke veeri koja je bila toliko smijena da je publika komiara pozdravljala dugotrajnim ovacijama i zahtijevala bis. Oigledno je bilo najvanije da se svi nazoni usredotouju s potpunom pozornou i da svi misle na istu stvar. Najvjerojatnije se pri tome dogaa sljedee: kada panja usmjerava valove pojedinanih umova na neto slino, stvara se neka vrsta skupnog kvantnog suprazraenja koje ima fiziki uinak. REG ureaj je poput termometra koji mjeri skupnu dinamiku i koherenciju. Iskljuivo poslovni i akademski susreti nisu imali nikakav uinak na stroj. Ako su se lanovi skupine dosaivali i bili odsutni duhom, na neki nain dosaivao se i sam stroj. Samo intenzivni trenuci jednakog razmiljanja imali su dovoljno snage da prenesu red na kaotinu besciljnost REG ureaja.

11. TELEGRAM OD GAJE

Nelsona su posebno zanimala sveta mjesta. Jesu li postala sveta zato to su ih tijekom mnogih stoljea koristili u tu svrhu, ili pak od samog poetka imaju neko posebno svojstvo - raspored drvea ili kamenja, duh mjesta, sama lokacija - koje je navelo ljude da ih izaberu kao sveta? Stari su narodi bili vrlo osjetljivi na Zemljino znamenje; poznavali su i obraali pozornost na odreene konfiguracije kao to su zmajeve crte. Ako je, dakle, sveto mjesto samo po sebi drukije, da li se na njemu vremenom stvorio energijski vrtlog kolektivne svijesti, ili je pak neka vrsta energetske rezonancije oduvijek postojala? I, bi li REG stroj mogao razaznati neto od toga? Nelson je odluio posjetiti nekoliko lokacija u Americi koje su za domorodake Indijance bile svete. Svojim ureajem snimio je vraa za vrijeme iscjeliteljskog obreda kod spomenika Vraji toranj u Wyomingu, mjesta koje neka indijanska plemena dre svetim. Kasnije je s PalmREGom u depu sam nekoliko puta obiao Vraji toranj, a potom je posjetio i Ranjeno koljeno u Junoj Dakoti, mjesto pokolja itavog plemena Siouxa. Nelson je razgledavao po okolnoj pustinji, te posjetio groblje i spomenik mrtvima. Obuzela ga je duboka tiina. Kada je kasnije pregledao podatke prikupljene na oba mjesta, nije bilo sumnje: na output njegovog stroja svakako je djelovao snaan utjecaj, mnogo vei nego pri uobiajenim PEAR-ovim istraivanjima; bilo je to kao da na tim mjestima postoji neko dugotrajno sjeanje s mislima svih ljudi koji su tamo ivjeli i umrli.9 Idealna mogunost da poblie ispita prirodu kolektivnog sjeanja i rezonancije bilo je putovanje u Egipat, i tako se Nelson pridruio skupini od devetnaest kolega. Tijekom dvotjednog putovanja namjeravali su posjetiti glavne hramove i sveta mjesta starog Egipta, te na tim mjestima izvoditi neformalne obrede s pjevanjem svetih pjesama i meditacijom. Putovanje mu je prualo mogunost da otkrije mogu li meditacijske tehnike na svetim mjestima - za koje su ta mjesta u nekom smislu i izgraena - dodatno poveati uinak na strojeve. Nelsonov PalmREG bio je ukljuen u depu njegovog kaputa tijekom obilazaka svih glavnih mjesta: Velike Sfinge, hramova Karnak i Luxor, Velike Piramide u Gizi. PalmREG je bio ukljuen kada je skupina meditirala ili mantrala, ali i kada su samo razgledavali hramove, kao i u trenucima kada je on sam meditirao. Osim toga, vodio je dnevnik s tonim vremenskim naznakama pojedinih dogaaja. Kada se vratio kui i objedinio sve podatke, pojavio se zanimljiv uzorak. Najjai uinci na stroj uoeni su u vrijeme kada je skupina

11. TELEGRAM OD GAJE

na svetom mjestu izvodila kakav obred, na primjer pjevanje svetih pjesama. U veini glavnih piramida uinci su bili est puta vei od uinaka kod obinih REG pokusa u PEAR-u, i dva puta vei od uobiajenih FieldREG pokusa. Ti su uinci bili meu najveima koje je dotada vidio, jednako veliki kao kod vezanih parova. Kada je pak objedinio sve podatke prikupljene na dvadeset i sedam svetih mjesta koja je posjetio - dok ih je samo u tiini i s potovanjem razgledavao rezultati su bili jo vie zapanjujui. inilo se da je sam duh mjesta stvarao uinke koji nisu bili nita manji od uinaka meditacijske skupine. Dakako, mogue je da su na to utjecala njegova vlastita oekivanja dok je nosio PalmReg naokolo u svojem depu, to je fenomen poznat kao uinak eksperimentatora. Dobiveni rezultati mogli bi biti i posljedica kolektivnih oekivanja i dubokog potovanja drugih posjetitelja, jer na svetim mjestima nikada nije bio sam. Meutim, neki drugi parametri ukazivali su na to da situacija nije tako jednostavna. Kada je skupina mantrala i meditirala na drugim mjestima, koja ne glase kao sveta ali su svejedno zanimljiva, uinci PalmREGa bili su statistiki znaajni, no manji. ak i u sluajevima kada se inilo da su lanovi skupine meusobno usklaeni - tijekom suneve pomrine, na posebnoj astrolokoj seansi ili za vrijeme praznikovanja roendana pri zalasku sunca - uinci na ureaju su takoer bili maleni, ne mnogo vei no to su uinci kod standardnih REG pokusa. Nelson je pratio i niz vlastitih rituala s usredotoenom panjom: molitvu u damiji, odreene ritualne etnje, te promatranje i pokuavanje deifriranja hijeroglifa. Neki od tih obreda posve su zaokupili Nelsona, a neki su ga ak duboko ganuli. Unato tome, output ureaja pokazivao je samo mali otklon, nita vei od onoga kada bi sjedio pred REG strojem kod kue u Princetonu. Bilo je oito da na svetim mjestima postoji neka snana rezonancija, moda ak i vrtlog koherentnog sjeanja. Shvatio je da pri stvaranju posebne skupne svijesti ulogu igraju i samo mjesto i aktivnost skupine. Na svetim mjestima je - i kada nisu pjevali svete pjesme, zbog same skupne prisutnosti, ili moda ak zbog samog mjesta - postojala visoka rezonancijska svijest. Ureaj je zabiljeio uinak i kod vie svjetovnih aktivnosti ili mjesta dok god je neto pobuivalo pozornost skupine. I bez obzira na to koliko je Nelson nasamo bio zadubljen, uinci su uvijek bili manji od uinaka u skupini.

11. TELEGRAM OD GAJE

Njegovi su podaci pokazali jo neto znaajno. Kada su posjetili Veliku Keopsovu piramidu u Gizi, za vrijeme skupnog pjevanja svetih pjesama u Kraljiinim odajama u Velikoj galeriji, PalmREG je pokazao pomak u pozitivnom smjeru, a tijekom mantranja u Kraljevim odajama otklon u negativnom smjeru. Slino se dogodilo i u Karnaku. Nelson je bio osupnut kada je ugledao podatke iscrtane na grafikonu; oboje su tvorili veliku piramidu. Nije mogao ne pomisliti da je PalmREG, na nekoj razini, usporedno doivljavao njegovo putovanje u Egipat.10 Dean Radin je na sastanku skupine za neposredno mentalno lijeenje vidio Nelsonove neobine podatke. Kako je Radin bio Nelsonov kolega i suautor metaanalize PEAR-ovih istraivanja, bio je najbolji kandidat za ponavljanje Nelsonovog rada. U svojim prvim istraivanjima Radin je, kao i Nelson, otkrio da se takvi uinci pojavljuju kada se FieldREG nalazi u prostoriji ili na mjestu dogaanja. No, to je s velikom razdaljinom? Najoitiji prenosilac jednakog miljenja na velike udaljenosti je naravno televizija. Svi ljudi gledaju televiziju, posebno popularne emisije. Da li tijekom gledanja televizije svi ljudi misle isto? Kako bi to provjerio nije bila dovoljna obina situacijska komedija; bio je potreban dogaaj koji e publiku prikovati ispred televizijskih ekrana." Presuda na suenju O. J. Simpsonu kasnije e predstavljati idealan izbor. Meutim, za svoje prvo istraivanje Radin je izabrao sedamdeset i estu dodjelu Oskara u oujku 1995. godine, koja je s otprilike milijardu gledatelja imala jedan od najveih moguih auditorija. Tu publiku sastavljali su ljudi iz sto dvadeset drava, tako da je doprinos masovnoj pozornosti pristizao iz cijelog svijeta. Da bi dodatno potkrijepio istovremenost tih uinaka na proizvoljnoj udaljenosti, Radin je upotrijebio dva REG stroja postavljena na razliitim mjestima. Jedan se nalazio dvadeset metara od njega dok je 27. oujka gledao dodjelu nagrada, a drugi u laboratoriju nekih dvadeset kilometara dalje; taj je djelovao zasebno i nije bio ispred televizijskog prijemnika. Tijekom prijenosa dogaaja Radin i njegov asistent marljivo su biljeili, minutu za minutom, trenutke visokog i niskog zanimanja. Za sve trenutke vrne napetosti, kada je, na primjer, objavljeno ime dobitnika Oscara za najbolju kameru, najboljeg glumca ili glumicu, zapisali su tono vrijeme i oznaili ih ' 'koherentna razdoblja.

11. TELEGRAM OD GAJE

Nakon zavretka predstave prouili su rezultate. U razdobljima najvieg zanimanja stupanj reda u oba stroja se tako poveao da je vjerojatnost da je to bio puki sluaj jedan naprama tisuu. S druge strane, tijekom razdoblja niskog zanimanja stupanj reda je pao, pa je vjerojatnost sluajnosti bila jedan naprama deset. Oba raunala bila su ukljuena jo etiri sata nakon predstave; u tom kontrolnom razdoblju poslije malenog valnog vrha, koji je najvjerojatnije predstavljao svretak ceremonije dodjele nagrada, oba su hitro preuzela uobiajeno, sluajnosno ponaanje. Radin je sljedee godine sam ponovio svoj pokus, a na ljetnoj Olimpijadi u srpnju 1996. godine i naravno na suenju O. J. Simpsonu dobio je sline rezultate. Godine 1996.Radin je svoje strojeve iskuao i tijekom amerikog Superbowla, a jedne veeri u veljai te godine ak i za vrijeme zajednikog udarnog termina na sve etiri glavne amerike televizijske postaje. Za vrijeme najvanijih trenutaka utakmice Superbowla stroj je pokazao blagi otklon, no uinak nije bio ni izdaleka tako znakovit kao onaj tijekom suenja O. J. Simpsonu ili dodjele Oscara. Uzrok tome moda je posebna znaajka sportskih dogaanja - injenica je da skupine ljudi drukije i strastveno reagiraju na svaku igru, to posebice ovisi o tome za koju momad navijaju. Radin je vjerovao da je to najvjerojatnije povezano i s brojnim reklamama koje stalno ispresijecaju igru, a osobito s injenicom da su reklame za vrijeme Superbowla postale popularne kao i sama igra. Ponekad je bio teko razlikovati razdoblja visokog zanimanja i razdoblja niskog zanimanja to su rezultati i pokazali. U svom drugom istraivanju udarnih televizijskih termina Radin je pretpostavio da e i strojevi i ljudski promatrai vrhunce imati u kljunim trenucima televizijskog showa, te se polako smanjivati prema kraju, kada se obino prikazuju reklame. Upravo to se i dogodilo. Veliina uinka zaista nije bila vrlo velika, no stroj je postigao najveu ureenost upravo u trenutku kada je publika bila najvie zaokupljena televizijskom emisijom. Wagnerijanci su pravi fanatici, mislio je Dieter Vaitl, kolega Rogera Nelsona, zaposlen na Odsjeku za kliniku i fizioloku psihologiju Sveuilita u Giessenu. Festspielhaus u Bayreuthu, operna kua koju je Wagner sagradio za svoje potrebe, s vremenom je postala neka vrsta svetog mjesta kamo su Wagnerovi vatreni oboavatelji svake godine hodoastili na Wagnerov festival. To su bili pravi

11. TELEGRAM OD GAJE

Wagnerovi fanatici koji su poznavali svaku notu, svako uzdizanje i sputanje emocija, sretni zbog toga to mogu uivo posluati itavu petnaestosatnu tetralogiju Prsten Nibelunga. Veina prisutnih u Festspielhausu bili su strunjaci za Wagnera. Ukratko, to je bila idealna publika za pokus s FieldREGom. Vaitl, koji je i sam bio wagnerijanac, sa zalizanom pompadurfrizurom, bijele kose i ponosnim dranjem, 1996. godine na festival je doao s FieldREG ureajem koji je registrirao prvi ciklus opera. Pokus je ponovio sljedee godine, i godinu dana poslije. Sve u svemu, REG stroj u tri je godine proveo sate i sate uz Wagnera - devet opera, od Tristana i Izolde do Gtterdmnerunga (Sumraka bogova). Tijekom sve tri godine ureaj je pokazivao stalan trend; promijene u ureenosti nastupale su za vrijeme iznimno emocionalnih scena i prizora s najpotresnijom glazbom, na primjer tijekom zborskih dionica.12 Tu se PEAR-ov laboratorij nije mogao mjeriti s Vaitlovim rezultatima. I oni su s FieldREG ureajem prisustvovali najrazliitijim operama i umjetnikim predstavama u New Yorku, no strojevi nisu pokazali statistiki vanu reakciju.13 Pozornost publike oito je zahtijevala wagnerijansku intenzivnost kako bi utjecala na stroj. Vaitl je doao do zakljuka da je stvaranje rezonancije vjerojatnije kada publika dobro poznaje glazbu, te je s njom potpuno usklaena. Jo zanimljiviji rezultat postigao je drugi Radinov bliski suradnik, profesor Dick Bierman iz Amsterdama, koji je u nekoliko navrata pokuavao ponoviti njegova istraivanja. Bierman je FieldREg elio iskuati u kui u kojoj su primijeeni poltergeistiki uinci: udno pomicanje velikih predmeta koje su navodno prouzrokovali duhovi (otuda i ime poltergeist koje znai buni duhovi). U nekim krugovima smatra se da su poltergeisti jednostavno intenzivna energija koju iri neki pojedinac, esto neuravnoteeni adolescent. Bierman je postavio REG stroj i usporeivao trenutke u kojima su stanari kue doivjeli poltergeistiki uinak sa sluajnosnim outputom 'pisama' i 'glava' koje je generirao stroj. U trenucima kada su stanari vidjeli kako neki predmet leti po kui stroj je takoer pokazao otklon od sluajnosti.14 Mogue je da pojedinac s takvom vrstom intenziteta uz pomo intenzivnih kvantnih uinaka u Polju stvara poltergeistiko iskustvo.

11. TELEGRAM OD GAJE

Postoji legenda da sunce uvijek sja na glave princetonskih studenata, pri emu se ne misli na njihov cijeli ivot nego na dan kada diplomiraju. Lokalna predaja govori da ak i kada je prognozirana kia, ona prieka sve do okonanja sveanosti dodjele diploma. Roger Nelson, koji je sa enom svake godine dolazio na tu sveanost, i sam je mnogo puta primijetio kako je lijepo vrijeme. Sada se poeo pitati je li to moda neto vie od puke sluajnosti. FieldREG istraivanja ostavila su otvorenima pitanja o nainu na koji svijest polja djeluje u stvarnosti. Pomislio je da bi kolektivna elja itave Sveuiline zajednice za sunanim danom zaista mogla stvoriti uinak koji rastjera kine oblake. Prikupio je sva vremenska izvjea o posljednjih trideset godina, i za svaku je godinu pregledao kakvo je bilo vrijeme pred dodjelu diploma u Princetonu, za vrijeme dodjele i poslije nje. Najvie ga je zanimala dnevna koliina oborina, a prouio je i vrijeme u est kontrolnih gradova u blizini Princetona. Nelsonova analiza pokazala je neobine uinke, kao da nekakav kolektivni kiobran stoji nad Princetonom ba na dan kada njegovi studenti diplomiraju. U posljednjih deset godina nije bilo kie u 72% ili gotovo tri etvrtine tih dana, u usporedbi sa samo dvije treine, odnosno 67% u okolnim gradovima. Statistiki je to znailo da Princeton u vrijeme podjele diploma ima neki magian protukini uinak, i da tada manje kii no obino, dok su sva okolna mjesta jednako kiovita kao to je uobiajeno za to vrijeme godine. Jedne je godine ak, kada je na dan diplomanata u Princetonu bila prava poplava sa 6,6 centimetara kie po kvadratnim metru, kia zaudo prestala samo na toliko vremena dok ceremonija nije zavrila.15 Nelsonovo istraivanje vremena u Princetonu bilo je tek malena provjera mogu li ljudi stvoriti pozitivan uinak na svoju okolinu. Organizacija za transcendentalnu meditaciju je pak dvadeset godina sustavno, u desecima i desecima studija, testirala moe li skupna meditacija smanjiti nasilje i neslogu u svijetu. Utemeljitelj transcendentalne meditacije (TM) Maharishi Mahesh Yogi tvrdi da individualni stres vodi do svjetskog stresa, te da mir u skupini vodi ka miru u svijetu. Pretpostavio je e se broj konflikata svih vrsta - ubojstava i drugih zloina, zloporaba droga, pa ak i prometnih nesrea - smanjiti ukoliko jedan posto ljudi na odreenom podruju prakticira TM, odnosno ako kvadratni korijen jednog postotka izvodi TMsidhi, napredniju i aktivniju vrstu meditacije. Ideja Maharishijevog

11. TELEGRAM OD GAJE

uinka pretpostavlja da redovitim prakticiranjem transcendentalne meditacije stupamo u vezu s osnovnim poljem koje povezuje sve stvari: zamisao koja je vrlo slina Polju nulte toke. Kada bi dovoljno velik broj ljudi meditirao, koherencija bi zarazila cjelokupnu populaciju. U Organizaciji transcendentalne meditacije to su nazvali superzraenje, jer slino kao to supraradijacija u mozgu ili u laseru stvara koherenciju i jedinstvo, tako meditacija djeluje na ljudsko drutvo. Po cijelom svijetu organizirali su skupine jogijskog letenja u kojima su izvodili posebne intenzive meditacije, usmjerene na pojedina konfliktna podruja. Od 1979. godine Amerika skupina za super-zraenje - u grupi od nekoliko stotina pa do vie od osam tisua nazonih - dva se puta dnevno okuplja u Maharishijevom meunarodnom sveuilitu u Fairfieldu u Iowi, te pokuava stvoriti veu harmoniju na svijetu. Organizacije transcendentalne meditacije mnogi ne uzimaju ozbiljno, u velikoj mjeri zbog propagiranja Maharishijevih osobnih interesa, meutim, teina rezultata dobivenih eksperimentima impresivna je. Brojne studije objavljene su u utjecajnim asopisima kao to su Journal oj Conflict Resolution, Journal of Mind and Behavior i Social Indicators Research, to znai da su morale ispuniti stroge kriterije za objavljivanje. Novije istraivanje u trajanju od dva mjeseca, National Demonstration Project, kojega su 1993. godine proveli u Washingtonu DC, dalo je sljedee rezultate: kada je tamonja skupina za super-zraenje narasla na etiri tisue lanova, razina nasilnog kriminala, koja je postojano rasla prvih pet mjeseci te godine, pala je na dvadeset i etiri posto, te nastavila padati sve do kraja eksperimenta. im se skupina razila stupanj kriminaliteta opet je porastao. Studijom su dokazali da uinak nije mogao biti posljedica promjenjivih initelja kao to su vrijeme, policija ili neka posebna kampanja protiv kriminala.16 Slini rezultati dobiveni su i u jednom drugom istraivanju koje je obuhvatilo dvadeset i etiri grada u Sjedinjenim Dravama: svaki put kada je u nekom gradu jedan posto stanovnika zapoelo redovito izvoditi transcendentalnu meditaciju, stupanj kriminaliteta pao je na dvadeset i etiri posto. Naknadno istraivanje obuhvatilo je etrdeset i osam gradova, od kojih je u 24 njih jedan posto graana meditirao. U gradovima s jednim postotkom meditanata zabiljeili su 22-postotni pad kriminala i 89-postotno smanjenje kriminalnog

11. TELEGRAM OD GAJE

trenda, dok se u kontrolnim mjestima kriminal poveao za 2%, a kriminalni trend za 53%.17 Organizacija TM istraivala je ak i mogunost da skupna meditacija utjee na mir u svijetu. U studiji iz 1983. godine, kada se u Izraelu odravao poseban sabor Transcendentalne meditacije, dva su mjeseca svakodnevno pratili borbe izmeu Arapa i Izraelaca. U danima kada je meditiralo mnogo sudionika Sabora broj ratnih rtava u Libanonu smanjio se za sedamdeset i est posto, a smanjio se i stupanj lokalnog kriminaliteta, prometnih nesrea i poara. I u tom istraivanju uzeti su u obzir sporedni utjecaji kao to je vrijeme, vikendi i praznici.18 Istraivanja Organizacije transcendentalne meditacije te Nelsonove FieldREG studije na svoj su skroman nain utrle put i upalile iskru nade za ovu otuenu i bezbonu generaciju. Moda e dobro zaista i pobijediti zlo. Moemo stvoriti bolju zajednicu, jer imamo kolektivnu sposobnost da poboljamo na svijet. Radin nije mislio sasvim ozbiljno kada je izaao sa svojom idejom. Krajem 1997. godine bio je s Nelsonom na konferenciji u Freiburgu, i tom su prigodom raspravljali trebaju li u REG istraivanja uvesti neka fizioloka mjerenja, kao to je EEG. Zato ne bismo provjerili kakav EEG ima Gaja?, spomenuo je tada Radin. Nelson je istoga asa prihvatio prijedlog. Budui da EEG oitava aktivnost ovjekovog mozga preko elektroda privrenih po njegovoj povrini, slino bi se mogao oitavati i um Gaje, kako mnogi nazivaju na planet. To je ime po grkoj boici Zemlje skovao James Lovelock koji je postavio hipotezu da je svijet ivo bie s vlastitom svijeu.19 Moda bi mogli postaviti mreu REGova po cijelom svijetu. Svjetski EEG bio bi stalno ukljuen i stalno bi biljeio temperaturu stanja kolektivnog uma. Kada su traili prikladno ima za nj, jedan drugi Nelsonov kolega predloio je ime ElektroGajaGram ili EGG. Nelsonu je bio drai izraz noosfera kojega je sroio Teilhard de Chardin, a koji je odraavao zamisao da Zemlju okruuje sloj inteligencije. Nelson je tu zamisao razvio u Projekt globalne svijesti - projekt pod okriljem Princetona, no odvojen od PEAR-a - no, primilo se ime EGG. Ukoliko je tono da se polja koja stvaraju individualne svijesti u trenucima jednakog razmiljanja udruuju - razmiljao je Nelson - tada bi i kolektivna reakcija na najvie uznemirujue dogaaje

11. TELEGRAM OD GAJE

morala imati nekakav zajedniki uinak na vrlo osjetljive mjerne naprave kao to su REG ureaji. Prvi takav pokus bilo je suenje O. J. Simpsonu, kada su ureaje postavili na razliita mjesta i usporeivali njihove rezultate. Nelson je zapoeo rad s malom skupinom znanstvenika koji su REG ureaje ukljuili u kolovozu 1998. godine. Vremenom je stvorio mreu od etrdeset znanstvenika koji su pratili REGove po cijelom planetu. Projekt je donosio ogromnu koliinu podataka koje su slali preko Interneta i usporeivali s dramatinim trenucima suvremene povijesti: smru Johna F. Kennedyja mlaeg i skoranjim impeachmentom Billa Clintona; padom Concordea u Parizu i bombardiranjem Jugoslavije; poplavama i vulkanskim erupcijama te s novogodinjim proslavama Y2K. Projekt EGG jo i prije slubenog poetka doivio je pravu prototipsku provjeru kada je u parikom tunelu poginula najomiljenija princeza na svijetu. Podaci snimljeni prije, za vrijeme i nakon pogreba Princeze od Walesa prikupljeni su i usporeeni sa slubenim rasporedom dogaaja. Tijekom svih javnih ceremonija odranih u ast Dijani strojevi su pokazivali pomak od sluajnosnog rada: uinak s vjerojatnou od jedan naprama sto da se radilo o sluaju.20 Meutim, kada je Nelson pregledao sline podatke prikupljene za vrijeme pogreba Majke Tereze, koja je umrla nedugo nakon Dijane, nije bilo nikakvog posebnog uinka na strojeve. Majka Tereza bila je bolesna i njezina smrt bila je oekivana. Bila je ve stara, i iza sebe je imala ispunjen i plodan ivot. Bilo je jasno da je tragedija mlade i napaene princeze osvojila srce svijeta i REG ureaji su to prepoznali.21 Dogaaji kao to su ameriki izbori, pa ak i skandal s Monicom Lewinsky nisu uspjeli uzburkati svijet. Meutim, novogodinje proslave i tragedije prouzrokovali su trnce u kolektivnoj kraljenici, to su ureaji i jasno pokazali. Ne treba nas iznenaditi da su jedni od najdubljih uinaka zabiljeeni za vrijeme napada na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. godine i neposredno poslije njih.22 Ovakvi poetni rezultati postavili su pred Nelsona i Radina brojna i teka pitanja. Ako zaista postoji svjetski um, tada bismo najvee i najvelianstvenije trenutke u ljudskoj povijesti mogli objasniti malim bljeskovima nadahnua u svjetskoj svijesti, dok s druge strane, kolektivna negativna svijest mogla bi djelovati kao virus koji zarazi ljude i nadvlada ih. Njemaka je poslije Prvog svjetskog rata bila u

11. TELEGRAM OD GAJE

potpunoj depresiji. Je li taj oaj utjecao na Nijemce na kvantnoj razini, olakavajui Hitleru, tom najopojnijem od svih govornika, da uspije stvoriti neku vrstu negativne kolektivne svijesti koja se hranila sama sobom i opravdavala najvea zla? Je li kolektivna svijest bila kriva za panjolsku inkviziciju? Salemska suenja vjeticama? Je li kolektivno zlo takoer stvaralo koherenciju? A to je s najvei ljudskim postignuima? Moe li se u svjetskom umu pojaviti iznenadna provala nadahnua? Moe li posebno ujedinjenje energije prouzrokovati procvat umjetnosti ili vie svijesti u odreenom vremenu? Kod starih Grka? U renesansi? Je li kreativnost takoer zarazna, odgovorna na eksploziju stvaralatva krajem osamnaestog stoljea u Beu, kao i uspjeh britanske pop-glazbe u ezdesetim godinama? Polje nulte toke vjerojatno predstavlja objanjenje za neke neobjanjive tjelesne sinkronicitete, kao to je, na primjer, znanstveno potvreno usklaivanje menstrualnih ciklusa ena koje ive u bliskom kontaktu.23 Moe li ga se smatrati odgovornim i za emocionalne i intelektualne sinkronicitete u svijetu? To je bio prvi nagovjetaj da skupna svijest - preko medija kao to je Polje nulte toke - djeluje kao univerzalni organizirajui faktor u svemiru. Meutim, Nelson je s tehnologijom na raspolaganju imao tek prve naznake dokaza, sitan otklon od sluajnosne aktivnosti. Do sada je mogao mjeriti samo jedan jedini kameni ili, u najboljem sluaju, aku pijeska s cijele plae: kvantni uinak pojedinca ili male skupine na svijet. Jednog e dana moda moi mjeriti uinak cijele plae, u emu i je, u stvari, konani smisao. Plau bi trebalo mjeriti samo u njezinoj cijelosti. Pijesak itave obale je nedjeljiv. Dvadeset i pet godina nakon to je Edgar Mitchell osobno doivio kolektivnu svijest, znanstvenici su je poeli dokazivati u laboratoriju.24

11. TELEGRAM OD GAJE

DVANAESTO POGLAVLJE Doba nulte toke

12. DOBA NULTE TOKE

JEDNOG LEDENO HLADNOG dana u sijenju 2001. godine malu, sumornu uionicu u kutu britanskog Sveuilita Sussex ispunila je skupina od ezdeset znanstvenika iz deset zemalja; sastali su se kako bi pokuali iznai na koji e tono nain putovati trideset bilijuna kilometara duboko u svemir. NASA je u Sjedinjenim Dravama organizirala nekoliko radionica za fiziku novih pogonskih sustava, i ovaj susret bio je njihov meunarodni ekvivalent: jedna od prvih nezavisnih radionica o pogonskim sustavima. Privukla je zaista impresivnu publiku: fiziare iz britanske Vlade, upravitelja NASA-e, nekoliko astrofiziara iz Francuskog astrofizikalnog laboratorija u Marseillesu, te Francuskog laboratorija za gravitaciju, relativnost i kozmologiju, profesore s amerikih i europskih sveuilita, te petnaestak predstavnika privatnih poduzea. To nije bila prava znanstvena konferencija nego uvodni sastanak sa ciljem da se stvari pomaknu s mrtve toke: prethodnica meunarodnoj konferenciji koja e se odrati u prosincu iste godine. Unato tome, u zraku se vrlo dobro dalo osjetiti ozraje iekivanja, preutno priznanje da su svi prisutni dospjeli na same granice znanstvenog znanja, te da moda ak svjedoe osvitu novog doba. Organizator konferencije, Graham Ennis, pozvao je predstavnike veine glavnih britanskih novina i znanstvenih asopisa, upoznavi ih sa svojim predvianjem da e se ve za pet godina izraditi male rakete s WARP pogonom koje e satelite odravati u pravilnom poloaju. Koliko god auditorij bio probran, najvee potovanje ukazano je dr. Halu Puthoffu, koji je u to vrijeme bio mrav mukarac u kasnim ezdesetim godinama, ali jo uvijek sa svojom prepoznatljivom, sada sijedom, bujnom kosom; ve gotovo trideset godina istraivao je mogunosti upotrebe energije iz meuzvjezdanog prostora. Nekoliko mlaih lanova publike Hala je doivljavalo gotovo kao kultnu linost. Kada je Richard Obousy, mladi fiziar u britanskoj Vladi, tijekom studija naiao na Halove znanstvene rasprave o Polju nulte

12. DOBA NULTE TOKE

toke, implikacije tih rasprava toliko su ga se dojmile da su promijenile tijek njegove karijere.1 A sada e tog velikog ovjeka ne samo vidjeti, nego ak i biti njegov prethodnik za govornicom; odrat e kratki uvodni govor o manipulaciji s vakuumom koji e posluiti za zagrijavanje za glavni dogaaj dana. Svaki vanjski promatra mogao je osjetiti da se tu ne radi tek o susretu skupine tatih tehnokrata koji raspravljaju o izradi najnovije tehnoloke igrake. Svim znanstvenicima u toj prostoriji bilo je dobro poznato da su zalihe fosilnog goriva na naem planetu dostatne za jo najvie pedeset godina, i da ovjeanstvu prijeti klimatska katastrofa, budui da uinak plastenika svijet polako pretvara u plinsku komoru. Potraga za novim izvorima energije nije imala za svoj jedini cilj pogon svemirskih brodova. Novi su izvori energije nuni i za pogon nae Zemlje, kao i za njezino ouvanje za sljedee generacije. Ve trideset godina vrili su se tajni eksperimenti u kojima su isprobavane najneobinije nove zamisli u fizici. irile su se glasine o tajnim eksperimentalnim bazama s milijardama dolara tekim crnim proraunima - kao to je Los Alamos - ije su postojanje NASA i amerika vojska cijelo vrijeme uporno nijekali. ak je i British Aerospace pokrenuo vlastiti tajni program pod kodnim nazivom Greenglow u kojem su istraivali mogunost ponitavanja gravitacije.2 Ennis, koji je prvog dana predsjedavao sastankom, izjavio je da za nove pogonske sustave za svemirska putovanja postoji mnotvo drugih mogunosti, pri emu sve poivaju na vrstoj, dokazanoj fizici. Neke od mogunosti su: upravljanje inercijom na nain da se malim silama mogu pomicati veliki predmeti kao to su svemirski brodovi; upotreba neke od brojnih metoda nuklearne fuzije, za to bi bio potreban ogroman pritisak i temperatura; reaktor za radioaktivnu fisiju kakvog su upotrijebili Rusi; upotreba spona za crpljenje elektrostatike energije; primjena uinka materija-antimaterija, kada reakcija materije sa svojom suprotnou stvara energiju; mijenjanje elektromagnetskih polja; rotiranje supravodia. Na kongresu NASA-e u novomeksikom Albuquerqueu raspravljalo se o mogunosti da svemirski brod stvara vlastitu crvotoinu, slino kao to je zamiljao Carl Sagan u romanu Kontakt.3 Za zamisao se zagrijalo i financira ju nekoliko privatnih drutava, ukljuujui Lockheed Martin. To bi moglo imati najrazliitije primjene u naim svakodnevnim

12. DOBA NULTE TOKE

ivotima. Zamislite, na primjer, da moete iskljuiti teinu i pacijente uz pomo levitacije odravati u zraku. Rane od leanja ubrzo bi postale prolost. Ili, moete pokuati neto jo neobinije: crpljenje energije iz nitavila samog prostora. Znanstvenici su se sloili da je Polje nulte toke jedna od najboljih mogunosti: kozmiki besplatni obrok, kako se slikovito izrazio Graham Ennis, beskonana opskrba neim iz niega. Kada je fiziar Robert Forward iz Hughesovog istraivakog laboratorija u kalifornijskom Malibuu napisao znanstveni lanak o Polju nulte toke u kojem je teoretizirao o nainima na koje bi se s njim moglo eksperimentirati,4 fiziari su poeli vjerovati da je do njega mogue doi i, to je jo vanije, iz njega dobivati energiju. Sljedeeg dana Hal Puthoff je u svojem govoru objasnio da u kvantno-mehanikom smislu postoji vie mogunosti za crpljenje energije iz Polja. Trebali bismo se odvojiti od teine, smanjiti inerciju ili pak dobiti dovoljno energije iz vakuuma da prevladamo obje sile. Ameriko ratno zrakoplovstvo najprije je eljelo da Forward istrai i izmjeri Casimirovu silu, kvantnu silu izmeu dvije metalne ploe koja se stvara kada je prostor izmeu njih djelomino zatien od fluktuacija nulte toke u vakuumu, i tako izbacuje iz ravnotee energetska zraenja nulte toke. Forwarda, strunjaka za gravitacijsku teoriju, zaposlila je Propulzijska uprava Phillipsovog laboratorija u zrakoplovnoj bazi Edwards, a koji se bavi novim istraivanjima svemirskih pogonskih sustava za dvadeset i prvo stoljee. Dokazali su da je uz pomo tehnologije mogue promijeniti vakuumske fluktuacije. Meutim, Casimirove sile bile su nezamislivo malene: pritisak od samo jedne stomilijutinke atmosfere na ploama koje su meusobno udaljene tisuinku milimetra.5 Bernie Haisch i Daniel Cole u jednom su lanku raspravljali o teoretskoj mogunosti izrade vakuumskog motora s ogromnim brojem takvih ploa; kada bi se one spojile, stvarale bi toplinu i davale energiju. Potekoa je u tome to svaka ploa stvori najvie pola mikrovata energije to nije ni za uzorak, kako se izrazio Puthoff.6 Da bi stvar funkcionirala na bilo kojoj razini, morali bismo imati siune sustave vrlo velike brzine. Forward je smatrao da je mogue napraviti pokus u kojem bi pomou promjena u vakuumu promijenili inerciju. Predloio je da, kako bi se provjerila njegova zamisao, obave etiri takva eksperi-

12. DOBA NULTE TOKE

menta.7 Znanstvenici na podruju kvantne elektrodinamike ve su ranije pokazali da bi tim vakuumskim fluktuacijama mogli upravljati pomou manipuliranja spontane emisije u atomima. Puthoff je vjerovao da elektroni svoju energiju za neumorno zujanje oko atomske jezgre dobivaju na nain da ju crpe iz kvantnih fluktuacija praznog prostora. Ukoliko bismo mogli manipulirati tim poljem, rekao je, mogli bismo destabilizirati atome i crpiti energiju iz njih.8 Teoretski je mogue crpiti energiju iz Polja nulte toke; znanstvenici su pretpostavljali da se upravo to dogaa u prirodi prilikom poveanog zraenja kozmikih zraka, te oslobaanja energije kod supernova i izbijanja gama-zraka. Bilo je i drukijih zamisli, na primjer, sonoluminiscencija: spektakularno pretvaranje zvuka u svjetlosne valove, pri emu voda, bombardirana snanim zvunim valovima, stvara zrane mjehurie koji se naglo skupljaju i kolabiraju u svjetlosnom bljesku. U nekim krugovima smatraju da tu pojavu prouzrokuje energija nulte toke unutar mjehuria koja se pri njihovom stezanju pretvara u svjetlost. Meutim, Puthoffje ve provjerio sve te ideje, te je smatrao da ne ulijevaju mnogo nade. U amerikom ratnom zrakoplovstvu takoer su prouavali zamisao o kozmikim zrakama koje pogoni energija nulte toke, pri emu bi se protoni mogli ubrzavati u kriogeniki hlaenoj vakuumskoj posudi bez sudara, u komori koja je ohlaena na temperaturu najbliu apsolutnoj nuli. Na taj bi nain dobili najprazniji mogui prostor u kojem bi pokuali dobiti energiju iz vakuumskih fluktuacija protona kada se isti ponu ubrzano gibati. Jo jedna zamisao bila je da se uz pomo posebnih antena presreu energetski dijelovi energije nulte toke koji imaju vie frekvencije. PuthofF je u svojem laboratoriju traio metodu za perturbaciju osnovnih stanja u atomima, odnosno molekulama. Prema njegovim teorijama, to su bila jednostavno ravnotena stanja koja su ukljuivala dinaminu izmjenu zraenja i apsorpcije s Poljem nulte toke. Ako bi stoga upotrijebili neku vrstu Casimirove upljine, u atomima, odnosno molekulama mogao bi nastati pomak koji bi promijenio poticaje kod osnovnih stanja. Kako bi to provjerio, ve je poeo s eksperimentima u jednom laboratoriju sa sinhrotronom, posebnim ubrzivaem subatomskih estica, ali do tog vremena jo nije postigao uspjeh.9 Potom je Halu palo na pamet da cjelokupan projekt okrene naglavake, slijedei zamisli koje je prvi predstavio teoretiar ope

12. DOBA NULTE TOKE

relativnosti. Miguel Alcubierre sa Sveuilita Wales. Alcubierre je pokuavao odrediti je li WARP pogon, kakav je opisan u Zvjezdanim stazama, zaista mogu.10 Recimo da zanemarimo kvantnu teoriju i gledamo na to kao na problem ope relativnosti. Umjesto da si pomaemo s Nielsom Bohrom, u pomo pozovemo Einsteina. to ako bismo pokuali modificirati mjerenje prostor-vremena? Ako uzmemo Einsteinov zakrivljeni prostor-vrijeme, tada je vakuum medij kojega je mogue polarizirati. Napravimo malo vakuumskog inenjeringa, kao to je to nazvao dobitnik Nobelove nagrade TsungDao Lee.11 Prema toj interpretaciji savijanje svjetlosne zrake, recimo u blizini masivnog tijela, nastaje zbog promijenjenog indeksa loma vakuuma u blizini te mase. irenje svjetlosti definira mjerenje prostor-vremena. Moda bismo mogli smanjiti indeks loma Polja nulte toke to bi povealo brzinu svjetlosti. Ukoliko prostor-vrijeme modificiramo do krajnje mjere, brzina svjetlosti znaajno bi se poveala. Tada bi se masa smanjila, a jaina energetskih veza poveala, to bi teoretski moglo omoguiti meuzvjezdano putovanje. Za to bismo trebali zakriviti i proiriti prostor-vrijeme iza svemirskog broda, skupiti prostor-vrijeme ispred njega, te jahati po njemu bre od brzine svjetlosti. Drugim rijeima, preustrojili bismo opu relativnost kao strojarski inenjer. Ako bi nam to uspjelo, mogli bismo putovati svemirom brzinom deset puta veom od brzine svjetlosti, to bi opaali ljudi na Zemlji, ali ne i astronauti u svemirskom brodu. Konano bismo imali WARP pogon iz Zvjezdanih staza. S takvim metrikim inenjeringom, kako ga je nazvao Hal, mogli bismo postii da nas prostor-vrijeme odgurne od Zemlje ka naemu cilju. To bismo bili u stanju napraviti stvaranjem Casimirove sile u velikom opsegu. Jo jedna mogua vrsta metrikog inenjeringa, takoer uz pomo Casimirove sile, jest putovanje kroz crvotoine ili kozmike metroe, kako ih je nazvao Hal, koje bi nas mogle povezati s udaljenim dijelovima svemira, kao to je Carl Sagan zamislio u Kontaktu. Koliko smo daleko od ostvarenja neke od tih zamisli?, zanimalo je publiku. Hal se nakaljao da oisti grlo, to mu je bila navika. Moda e biti potrebno dvadeset godina, lakonski je odgovorio. Ili emo potroiti dvadeset godina i na kraju otkriti da to nije mogue. Za njegova ivota, smatrao je, nije realno oekivati vea svemirska putovanja, no nadao se da e jo doivjeti crpljenje univerzalne energije za zemaljsko gorivo.

12. DOBA NULTE TOKE

Prva meunarodna radionica o propulziji svakako je uspjela: bila je to odlina prilika za susret fiziara koji su zasebno prouavali probleme energije i potiska za koje bi se najvjerojatnije saznalo tek za pola stoljea. Svima je bilo jasno da su na poetku istraivanja zbog kojih e nai potomci - kako se izrazio Arthur C. Clarke - na dananje pokuaje putovanja izvan nae atmosfere gledati kao to mi danas gledamo na napore znanstvenika devetnaestog stoljea da polete u balonu uz pomo vrueg zraka.13 Meutim, u razliitim dijelovima svijeta mnogi stari Puthoffovi kolege, koji su i sami bili ezdesetgodinjaci, bez fanfara nastavljali su sa svojim radom na vie zemaljskim djelatnostima, ali koje zbog toga nisu bile nita manje revolucionarne; sve su se temeljile na pretpostavci da cjelokupna komunikacija u svemiru postoji kao pulsirajua frekvencija, te da je Polje osnova za komuniciranje svega sa svim. U Parizu je DigiBio ekipa, jo uvijek u svojoj mobilnoj kuici, do tada ve usavrila postupak registriranja, kopiranja i prenoenja staninih elektromagnetskih signala. Od 1997. godine Benveniste i njegove kolege iz DigiBia prijavili su patente za tri razliita ureaja. Kako je Benveniste bio biolog, naprave su, posve razumljivo, bile medicinske prirode. Bio je uvjeren da njegovo otkrie moe otvoriti put potpuno novoj digitalnoj biologiji i medicini koje e zamijeniti sadanju nespretnu i nepouzdanu metodu uzimanja lijekova. Shvatio je da ako nam nisu potrebne same molekule, nego tek signal molekule, tada postaje suvino uzimanje lijekova, obavljanje biopsija i testiranje fizikih uzoraka na moebitne toksine i patogene kao to su paraziti i bakterije. Ve je prije u jednom svojem istraivanju pokazao da uz pomo frekvencijske signalizacije moemo otkriti bakterije E. Coli.14 Poznato je da se estice lateksa koje uinimo osjetljivim na odreeno antitijelo sjate oko mjesta na kojem se nalazi E. Coli Kl. Kada je Benveniste snimio signale E. Coli, jedne druge bakterije i nekoliko kontrolnih tvari te ih primijenio na estice lateksa, otkrio je da se najvie estica sjati oko frekvencije E. Coli. Uskoro je njegova ekipa dosegla gotovo stopostotnu uspjenost u otkrivanju signala E. Coli. Uz pomo digitalnog snimanja mogli bismo otkrivati patogene, kao to su na primjer prioni, za koje ne postoji pouzdana metoda detekcije, i ne bi vie bilo potrebno tratiti dragocjena laboratorijska sredstva za otkrivanje jesu li antigeni prisutni u tijelu, i je li tijelo ve poslalo antitijela prema njima. A kada bismo oboljeli, ne bi-

12. DOBA NULTE TOKE

smo trebali uzimati lijekove. Neeljenih bakterija i parazita mogli bismo se rijeiti jednostavno tako da im putamo njima neugodnu frekvenciju. Uz pomo elektromagnetizma mogli bismo otkrivati opasne mikroorganizme u naim poljoprivrednim kulturama, ali i otkrivati je li hrana genetski modificirana. Ako bismo imali prave frekvencije, ne bismo morali koristiti opasne pesticide; tetnike bismo potamanili samo elektromagnetskim signalima. Nadalje, sav taj detekcijski rad ne bismo morali obavljati osobno; gotovo sve testne uzorke mogli bismo putem elektronske pote poslati strunjacima koji bi ih pripremili za nau upotrebu. Amerika AND Corporation, tvrtka s podrunicama u New Yorku, Torontu i Copenhagenu, intenzivno se bavila umjetnom inteligencijom na temelju zamisli Karla Pribrama i Waltera Schemppa o nainu djelovanja mozga. Njihov zatien i po cijelom svijetu patentiran sustav holografske neurotehnologije (Hnet) koji se temelji na naelima holografije i valnog kodiranja omoguava da raunala u manje od jedne minute zapamte deset tisua podraaja i odziva, te da u vremenu od manje od jedne sekunde obrade deset tisua takvih uzoraka. U AND-u vjeruju da je njihov sustav umjetna replika djelovanja mozga. Samo jedna neuronska stanica sa svega nekoliko sinapsi ima sposobnost trenutanog pamenja podataka. Milijuni tih sjeanja mogu se naslagati jedno preko drugog. Taj model demonstrira nain na koji te stanice mogu zapamtiti apstrakciju ili odreeni koncept, ili pak recimo ovjekovo lice. Tvrtka AND imala je za svoju tehnologiju ambiciozan plan. Namjeravali su organizirati strateke poslovne jedinice razliitih specijalnosti koje bi, budu li dobro napredovale, mogle preobraziti obradu podataka u takorei svakom poduzeu. Fritz-Albert Popp i njegov tim znanstvenika u Meunarodnom institutu za biofiziku IIB zapoeli su ispitivati detekciju biofotonske emisije kao nain za odreivanje je li hrana svjea. Znanstvena zajednica poela je prihvaati njegove pokuse i teoretski pristup na kojem su se temeljili. Dean Radin latio se gigantskih kompjuteriziranih pokusa te je na Internetu objavio neka od svojih istraivanja u kojima mogu sudjelovati i posjetitelji. Braud i Targ nastavili su sa svojim istraivanjima ovjekove namjere i energetskog lijeenja. Brenda Dunne i Bob Jahn nastavili su graditi svoje brdo podataka. I Roger Nelson je u svojem Globalnom projektu nastavio s mjerenjem malenih trzaja na kolektivnom kozmikom seizmografu.

12. DOBA NULTE TOKE

Edgar Mitchell je predstavio svoju sintezu teorija kvantne holografije i ljudske svijesti u glavnom govoru kojega je odrao 1999. godine na CASYS-u, godinjoj konferenciji za matematiku u Liegu, iji pokrovitelj je Udruenje za istraivanje anticipativnih sustava (Society for the Study of Anticipatory Systems). Otkria o prisutnosti kvantne rezonancije u ivim stvarima, te sposobnost Polja nulte toke da kodira informacije i omoguava trenutanu komunikaciju, rekao je, imaju za istraivanja ljudske svijesti jednako znaenje kao ploa iz Rosette.15 Sve pojedinane niti koje je prouavao trideset godina konano su se poele povezivati. Na istoj su konferenciji Mitchell i Pribram dobili priznanje za svoja istraivanja makroprostoria i mikroprostora: Pribram za znanstveni rad o holografskom mozgu, a Mitchell za izniman znanstveni doprinos u noetikim znanostima. Iste godine Pribram je dobio nagradu Dagmar i Vaclava Havela koja se dodjeljuje pojedincima zaslunim za povezivanje prirodoslovnih i humanistikih znanosti. Hal Puthoff bio je lan neslubenog pododbora NASA-inog Programa za nove pogonske sustave - Skupine za napredne metode svemirskog prijevoza na velikoj udaljenosti (Advanced Deep Space Transport Group ili ADST) - u kojoj su prema njegovim rijeima bili ljudi koji se nalaze na samom elu znanstvene avangarde.16 Kao direktor Instituta za napredna istraivanja (Institute for Advanced Studies) Hal je bio poput agencije za platni promet za izumitelje i poduzea koji su mislili da su razvili napravu za crpljenje energije iz Polja nulte toke. Hal je svakoga od njih stavio pred konani ispit: morali su pokazati da njihov aparat ima vei energetski output nego input. Dosada provjeru nije prola nijedna od trideset naprava koje je testirao, ali jo uvijek je vrlo optimistian, kako to moe biti samo pionirski znanstvenik.17 U usporedbi sa stvarnim znaajem njihovih otkria te su praktine aplikacije tek mala tehnoloka pjena na povrini oceana. Svi spomenuti istraivai - Robert Jahn i Hal Puthoff, Fritz-Albert Popp i Karl Pribram - bili su kako znanstvenici tako i filozofi, te su u rijetkim prilikama, kada nisu bili u potpunosti zaokupljeni svojim eksperimentima, osjeali da su dosegli velike dubine i otkrili neto iznimno, moda ak i novu znanost. Imali su poetne odgovore na brojna pitanja na koja kvantna fizika nije pruila odgovor. Kada bi oevi kvantne fizike upotrijebili klasinu fiziku za Polje nulte toke,

12. DOBA NULTE TOKE

razmiljao je Peter Milonni iz NASA-inog projekta u Los Alamosu, znanstvena bi zajednica s rezultatom bila mnogo zadovoljnija nego to je s postulatima kvantne fizike.18 Neki misle da e kvantnu teoriju jednom zamijeniti modificirana klasina teorija koja uzima u obzir i Polje nulte toke. Rad tih znanstvenika mogao bi kvantnoj fizici oduzeti rije kvantna, te stvoriti cjelovitu fiziku makro i mikrosvijeta. Svi spomenuti znanstvenici imali su iza sebe upravo nevjerojatan istraivaki put. Kao mladi istraivai s obeavajuim rezultatima na poetku svoje karijere odreene su doktrine smatrali svetima - predodbe i prihvaeno znanje svojih kolega: ovjek je stroj za preivljavanje koji je u velikoj mjeri rezultat djelovanja kemikalija i genetskih kodova. Mozak je odvojeni organ i kua svijesti koja je takoer u velikoj mjeri rezultat kemije: meustanine komunikacije i kodnih zapisa DNK. ovjek je u osnovi izoliran od svojega svijeta, a njegov um je izoliran od njegovog tijela. Vrijeme i prostor su konani, openiti redovi. Nita ne putuje bre od brzine svjetlosti. Svaki od njih otkrio je nepravilnosti u ovakvom razumijevanju stvari, a bili su i dovoljno hrabri i neovisni da slijede istraivaki smjer. Ustrajnim eksperimentiranjem i uenjem na pogrekama jedan za drugim doli su do konanog otkria, a su sve te dogme - kameni temeljci fizike i biologije - najvjerojatnije pogrene: Komunikacija u svijetu ne odvija se u vidljivom prostoru Newtona, nego u subatomskom svijetu Heisenberga. Stanice i DNK komuniciraju preko frekvencija. Mozak prepoznaje i biljei vlastitu snimku svijeta u pulsirajuim valovima. Svemir podupire temeljna supstancija koja sve registrira, te omoguava da sve komunicira sa svim ostalim. Ljude nije mogue odvojiti od njihove okoline. iva svijest nije izolirani entitet. ovjekova svijest poveava stupanj reda u preostalom svijetu i ima nevjerojatne moi - mo-

12. DOBA NULTE TOKE

emo lijeiti sebe i svijet, i u odreenom smislu uiniti ga takvim kakvim elimo da bude. Ovi su znanstvenici u svojim laboratorijima svakog dana otkrivali malene trake mogunosti koje su predviala njihova otkria. Otkrili su da je ovjek neto mnogo impresivnije od pukog evolucijskog sluaja ili genetskog stroja za preivljavanje. Njihov rad otkrio je decentraliziranu, ali jedinstvenu inteligenciju koja je mnogo velianstvenija i osobitija no to su to zamiljali Darwin i Newton; proces koji nije ni sluajan ni kaotian nego inteligentan i smislen. Otkrili su da u dinamikom tijeku ivota pobjeuje red. To su otkria koja mogu promijeniti ivote buduih generacija u brojnim praktinim pogledima, kao to je, recimo, putovanje bez goriva i trenutana levitacija. Meutim, njihov rad ukazuje na neto jo mnogo dublje u razumijevanju najviih postignua ljudskog potencijala. U prolosti su pojedinci sluajno svjedoili odreenim sposobnostima - slutnjama, sjeanju na prole ivote, jasnovidnosti, daru iscjeljivanja - koje je slubena znanost po kratkom postupku odbacivala kao igru prirode ili prijevaru. Rad ovih znanstvenika je, meutim, pokazao da te sposobnosti nisu ni nenormalne ni rijetke, nego postoje u svakom ovjeku. Njihov je rad ukazivao na ljudske mogunosti vee od naih najsmionijih snova. Mi smo mnogo vie no to sami mislimo. Ako bismo taj potencijal znanstveno razumjeli, moda bismo mogli otkriti nain kako sustavno crpiti iz njega. To bi iznimno poboljalo sva podruja naeg ivota, od komuniciranja i poznavanja samih sebe do interakcije s naim materijalnim svijetom. Znanost nas vie ne bi reducirala na najmanji zajedniki nazivnik nego bi nam pomogla napraviti konani evolucijski iskorak u naoj povijesti, na nain da napokon spoznamo sami sebe sa svim svojim potencijalom. Ti pokusi poduprli su vjerodostojnost alternativne medicine za koju je ranije empirijski dokazano da djeluje, no dosada nije bilo poznato na koji nain. Ukoliko bismo bili u mogunosti stvoriti medicinsku znanost koja lijei ovjekove energetske razine, te otkriti tonu prirodu energije koju lijeimo, to bi otvorilo nesluene mogunosti za bolje zdravlje. Ta otkria su i znanstveno dokazala istinitost starih mudrosti i vjerovanja tradicionalnih kultura. Nove su teorije pruile znanstvenu potvrdu mnogim legendama i religijama u koje ljudi vjeruju od

12. DOBA NULTE TOKE

samih poetaka vremena, ali su dosad u njih mogli samo vjerovati. Ustvari, dobiven je znanstveni okvir za znanja koja mudraci ve dugo poznaju. Mnoge primitivne kulture, kao to su australski Aboridini, vjeruju da su kamenje, stijene i planine ive i da pjevamo svijet - da stvaramo imenovanjem stvari. Otkria Brauda i Jahna poka zala su da to nije puko praznovjerje. tovie, tono je tako kao to vjeruju Indijanci iz plemena Achuar i Huaorani: na naoj najdubljoj razini meusobno dijelimo snove. Nadolazea znanstvena revolucija predvidjela je konac dualizma u svim pogledima. Daleko od toga da 'unitava' Boga, znanost je po prvi put dokazala njegovo postojanje i to tako to je demonstrirala da postoji via, kolektivna svijest. Sada vie nema potrebe za dvije istine: znanstvenu i religijsku. Sada moemo imati jedno jedinstveno vienje svijeta. Ova revolucija u znanstvenom miljenju takoer je pruila obeanje da e se ovjeku vratiti optimizam, izgubljen zbog suhoparne vizije filozofije dvadesetog stoljea koja je u velikoj mjeri bila rezultat znanstvenih pogleda. Ljudi nisu izolirana bia koja proivljavaju svoje oajne ivote na osamljenom planetu u ravnodunom svemiru. Nikada nismo sami. Uvijek smo dio vee cjeline. Oduvijek smo i uvijek emo biti u sreditu dogaaja. Svijet se nije raspao jer sredite sve dri - mi smo oni koji sve drimo na okupu. Posjedujemo mnogo veu mo no to smatramo, mo da lijeimo sebe i svoje blinje, ak i zajednicu u kojoj ivimo i djelujemo. Svaki od nas ima sposobnost - a svi zajedno veliku kolektivnu mo - za poboljanje vlastite ivotne sudbine. Na ivot je u svakom po gledu u naim rukama. To su bile smjele spoznaje i otkria, no uli su ih tek rijetki. Spomenuti pioniri svoja su otkria trideset godina predstavljali na matematikim konferencijama u uskom krugu ili na godinjim susretima manjih znanstvenih tijela ustanovljenih za unaprjeivanje dijaloga u novoj znanosti. Na tim internim susretima kolega bili su priznati jer su se meusobno poznavali i cijenili. Veina tih znanstvenika u vrijeme svojih velikih otkria bili su mladi ljudi, i prije no to su u ivotu sa zacrtanog puta skrenuli u potpuno novi smjer bili su cijenjeni i ak vrlo potovani. Sada su se bliili mirovini, a ira znanstvena zajednica jo uvijek nije upoznala vei dio njihovog

12. DOBA NULTE TOKE

rada. Svi su bili poput Cristophera Columba; nitko im nije vjerovao kada su se vratili s novim otkriima. Vei dio znanstvene zajednice ih je ignorirao i dalje se vrsto drei postavke da je Zemlja ravna. Jedina prihvatljiva strana Polja nulte toke bila su istraivanja o svemirskoj propulziji. Njihova otkria unato najstroem znanstvenom protokolu nitko u pravovjernoj znanstvenoj zajednici nije uzimao za ozbiljno. Neke, kao to je bio Benveniste, jednostavno su marginalizirali. Danas sedamdesetjednogodinji Edgar Mitchell bio je primoran cijeli niz godina prireivati javna predavanja o svojim svemirskim podvizima kako bi mogao financirati svoja istraivanja o svijesti. Robert Jahn je svako malo u tehnike asopise slao strune lanke s besprijekornim statistikim dokazima, pa ipak su ih odbacivali kao neprimjerene. Ne zbog manjkavog znanstvenog protokola, nego zbog implikacija koje su potresale same temelje trenutnih znanstvenih stajalita. Usprkos tome, Puthoff i drugi znanstvenici dobro su znali to imaju u rukama. Svaki od njih je tvrdoglavo ustrajao s uvjerenjem u konani uspjeh koje je znaajka istinskog pronalazaa. Stari nain bio je samo jo jedan balon s vruim zrakom. Napredak znanosti u poetku uvijek nailazi na otpor. Nove zamisli oduvijek su se smatrale herezom. Posve je mogue da e njihovi dokazi zauvijek promijeniti svijet. Mnogoto jo treba usavriti, a neke teorije napustiti. Mnogo toga e se moda pokazati kao stranputica ili ak slijepa ulica, no prva pokusna ispitivanja bila su napravljena. To je bio poetak, prvi korak s kojim poinje svaka prava znanost.

BILJEKE
Ako nije drugaije naznaeno, sve informacije o znanstvenicima i detaljima njihovih otkria dobivene su iz brojnih telefonskih razgovora provedenih izmeu 1998. i 2001. godine. ZAHVALE 1. D. Reilly: Is evidence for homeopathy reproducible? The Lancet. 1994; 244: 1601-6. UVOD: NOVA REVOLUCIJA

1.M. Capek: The Philosophical Impact of Contemporary Physics (Princeton, New

Jersey: Van Nostrtand, 1961.): 319, citirano u F. Capra: The Tao of Physics (London, Flamingo, 1992). 2.D. Zohar: The Quantum Self (London: Flamingo, 1991): 2; Danah Zohar prua sjajan saetak filozofske povijesti znanosti prije Newtona i Descartesa, te poslije njih. 3.Zahvaljujem se Brendi Dunne, upraviteljici PEAR-ovog laboratorija u Princetonu, koja mi je prva spomenula filozofske interese kvantnih teoretiara. Pogledaj i W. Heisenberg: Physics and Philosophy (Harmondeworth: Penguin, 2000.), N. Bohr: Atomic Physics and Human Knowledge (New York: John Wiley & Sons, 1958), te R. Jahn i B. Dunne: Margins of Reality: The Role of Consciousness in the Physical World (NewYork: Harvest/Harcourt Brace Jovanovich, 1987.): 58-9. 4.Razgovor s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada 2000. 5.Kada sam odluivala o tome koje znanstvenike ukljuiti u knjigu odista sam morala napraviti neke arbitrarne izbore. Tako sam, na primjer, izabrala amerikog anesteziologa Stuarta Hameroffa i njegov rad o ljudskoj svijesti, premda sam jednako tako mogla izabrati oksfordskog profesora Rogera Penrosea. Samo zbog nedostatka prostora izostavila sam pionirske istraivae elektromagnetske stanine komunikacije, kao to je Cyril Smith. PRVO POGLAVLJE: SVJETLOST U TAMI 1. Informacije za pripovijest o putovanju dr. Mitchella preuzela sam iz izdanja E. Mitchell: The Way of the Explorer: An Apollo Astronaut's journey Through the Material and Mystical Worlds (G. p. Putnam, 1996): 47-56; M. Light: Full Moon

BILJEKE
(London, Jonathan Cape, 1999); T. Wolfe: The Right Stuff (London: Jonathan Cape, 1980) i A. Chaikin: A Man of the Moon (Harmondsworth: Penguin, 1994.): 355-79. 2.Mitchell: Way of the Explorer: 61. Rezultate dr. Mitchella objavio je Journal of Parapsychology, srpanj 1971. 3.Francis Crick usporedio je mozak s TV-prijemnikom, to je citirao D. Loye u An Arrow Through Chaos (Rochester, Vt: Park Street Press, 2000.): 91 4.Nelokalnost su eksperimentalno dokazali Alain Aspect i kolege u Parizu 1982. 5.M. Schiff: The Memory of Water: Homeopathy and teh Battle of Ideas in the New Science (Thorsons, 1995). DRUGO POGLAVLJE: MORE SVJETLOSTI Pojedinosti o naftnoj krizi u SAD-u preuzete su iz The London Times, lanci 26. studenog do 1. prosinca 1973. 1.H. Puthoff: Everything for nothing, New Scientist, 28. srpnja 1990: 52-5. 2.J. D. Barrow: The Book oh Nothing (London, Jonathan Cape, 2000.): 216. 1.Jednostavna jednadba koja pokazuje da energija kod harmoninih oscilatora iznosi H=ihi(ni + "). " odnosi se na energiju nulte toke. Znanstvenici pri renormaliziranju jednostavno ispuste ". Razgovor s Halom Puthoffom, 7. prosinca 2000. 2.Polje nulte toke ukljueno je u stohastikoj elektrodinamici. No, u uobiajenoj klasinoj fizici s normalizacijom obino ju izuzmu. 3.T. Boxet: Deviation of the black bocy radiation spectrum without quantum physics, Physical Review, 1969.; 182: 1374-83. 3.Razgovori s Richardom Obousyjem, sijeanj 2001. 4.R. Sheldrake: Seven Experiments that Could Change the World (London: Fourth Estate, 1994.): 75-6. 4.R. O. Becker i G. Selden: The Body Electric (Quill, 1985.): 81. 5.A. Michelson i E. Morley, American Journal of Science, 1887, serija br. 3; 34: 33345, citirano u Barrow: Book of Nothing: 143-4. 5.Citirano u F. Capra: The Tao of Physics (London, Flamingo, 1976.). 6.E. Laszlo: The Intercinnected Universe: Conceptual Foundations of Transdisciplinary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995.). 7.A. C. Clarce: When will the real space age begin?, Ad Astra, svibanj/lipanj 1996: 13-5. 8.B. Haisch: Brilliant disguise: light, matter and the Zero Point Field, Science and Spirit, 1999; 10: 30-1. Na drugim mjestima Haisch je naveo vie zanimljivih spekulacija o vezi izmeu Stvaranja i Polja nulte toke kojega usporeuje s mo rem svjetlosti. Za agnostika ta teorije kae da su sluajne oscilacije bazinog vakuuma energija preostala nakon velikog praska. Pogledaj H. Puthoff: New Sci entist, 28. srpnja 1990. 52. Fiziari estica teoretiziraju da je svemir stvoren kao laan vakuum s vie energije no to ju je trebao imati. Kada se ta energija raspala proizvela je obian kvantni vakuum koji je prouzroio veliki prasak i proizveo svu energiju za masu u svemiru. Pogledaj H. E. Puthoff: The energetic vacuum: implications for energy research, Speculations in Science and Technology, 1990., 13:247-57. 9.H. Puthoff: Ground state of hydrogen as a zero-point-fluctuatuon-determined state, Physical Review D; 1987., 35: 3266-70. 6.Razgovor s Bernardom Haischom, California, 29. listopada 1999.

BILJEKE 1.J. Gribbin: Q is for Quantum: Particle Physics from A to Z (Phoenix, 1999.) 66; H.
Puthoff, Everything for nothing: New Scientist, 28. srpnja 1990: 52-5. 2.Puthoff: Ground state of hydrogen; takoer i razgovori s Halom Puthoffom 20. srpnja i 4. kolovoza 2000. te s Bernardom Haischom 26. listopada 1999. 3.H. E. Puthoff: Source of vacuum electromagnetic zero-point energy, Physical Review A, 1989.: 40: 4857-62; takoer odgovor na komentar, 1991; 44: 3385-6. 4.H. Puthoff: Where does the zero-point energy come from?, New Scientist, 2, prosinca 1989.: 36. 5.H. Puthoff: The energetic vacuum: implications for energy research, Speculations in Science and Technology,I 1990.; 13: 247-57. 6.Na istom mjestu. 7.Puthoff je u Polju nulte toke pronaao i objanjenje za kozmoloku koincidenci ju koju je prvi put otkrio britanski fiziar Paul Dirac. Kozmoloka koincidencija govori da je prosjena gustoa tvari (prosjeno privlaenje izmeu elektrona i protona) tijesno povezana s veliinom svemira, ako usporeujemo razmjer izme u veliine svemira i elektrona. Puthoff je otkrio da je to povezano s gustoom energije Polja nulte toke. Pogledaj New Scientist, 2. prosinca 1989. 8.Vie razgovora s Halom Puthoffom u 2000. i 2001. godini; takoer H. Puthoff: On the relationship of quantum energy research to the role of metaphysical processes in the physical world, www.meta-list.org. 9.Puthoff: Everything for nothing. 10.S. Adler (u izboru kratkih lanaka posveenih radu Andreja Saharova): A key to understanding gravity, New Scientist, 20. travanj 1981: 277-8. 11.B. Haisch, A. Rueda i H. E. Puthoff: Beyond E = mc2: A first glimpse of a universe without mass, The Sciences, Studeni/prosinac 1994.: 26-31. 12.Puthoff: Everything for nothing. 13.H. E. Puthoff, Gravitiy as a zero-point-fluctuation force, Physical Review A, 1989.: 39(5): 2333-42; takoer Comment, Physical Review A, 1993.: 47(4): 3454-5 14.Na istom mjestu 15.Razgovor s Halom Puthoffom, 8. travnja 2000. 16.Energy Conversion using High Charge Density, US Patent no. 5.018.180. 17.Razgovor s Bernardom Haischom, California, 26. listopada 1999. 18.Robert Matthews, Inertia: does empty space put up the resistence? Science, 1994; 263: 613. To svojstvo vakuuma ispitao je i Stanford Linear Accelerator Cen ter. 19.B. Haisch, A. Rueda i H. E. Puthoff: Inertia as a zero-point-field Lorentz force, Physical Review A, 1994; 49(2): 678-94. 20.B. Haisch, A. Rueda i H. E. Puthoff, znanstveni lanak predstavljen na AIAA 983143, Advances ASME/SAE/ASEE Joint Propulsion Conference & Exhibit, 13.-15. srpnja 1998, Cleveland, Ohio-: takoer B. Haisch, Brilliant Disguise. 21.Haisch i drugi: "Beyond E = mc2". 22.A. C. Clarke: 3001: The Final Odyssey (HarperCollins, 1997): 258. 23.Na istom mjestu. 24.Na istom mjestu: 258-9. 25.Clarke: When will the real space begin?: 15. 26.A. Rueda, B. Haisch i D. C. Cole, Vacuum zero-point field pressure instability in astrophysical plasmas and the formation of cosmic voids, Astrophysical Journal, 1995; 455: 7-16. 27.R. Natthews: Inertia.

BILJEKE 1.D. C. Cole i H. E. Puthoff: "Extracting energy and heat from the vacuum", Physi
cal Review E, 1993; 48(2): 1562-5. 2.Razgovor s Bernardom Haischom, California, 29. listopada 1999. 3.Razgovori s Halom Puthoffom, srpanj i kolovoz 2000.; takoer H. Puthoff: On the relationship of quantum energy, Namjerno sam upotrijebila nekoliko Puthoffovih fraza iz neobjavljenog lanka kako bih ukazala na njegova razmiljanja u tom vremenu. 4.Clarke: "When will the real space begin?". TREE POGLAVLJE: SVJETLOSNA BIA

1.F. A. Popp: MO-Rechnungen an 3,4-Benzpyren und 1,2-Benzpyren legen ein

Modeli zur Deutung der chemischen Karzinogenese nahe, Zeitschriftfur Naturforschung, 1972; 27b: 731; E A. Popp: "Einige Moglichkeiten fur Biosignale zur Steuerung des Zellwachstums", Archiv fiir Geschwulfstforschung, 1974; 44: 295306. 2.B. Ruth i E A. Popp: "Experimentelle Untersuchungen zur ultrtaschwachen Photonememission biologisher Systeme", Zeitschrift fiir Naturforschung, 1976; 31c: 741-5. 3.M Rattemeyer, F. A. Popp i W. Nagl: Naturwissenschaften, 1981; 11: 572-3. 4.R. Dawkins: The Selfish Gene, 2nd edition (Oxford: Oxford University Press, 1989): 22. 5.Na istom mjestu: preface, 2; pogledaj i R. Sheldrake: The Presence of the Past (Lon don: Collins, 1988): 83-5. 6.Dawkins: Selfish Gene: 23 7.Na istom mjestu: 23; "To je u sadanjoj molekularnoj biologiji uen jezik uz po mo kojeg se skriva neznanje, u nedostatku boljeg objanjenja." 8.Telefonski razgovor s Fritzom-Albertom Poppom, 29. sijenja 2001. 9.R. Sheldrake: A New Science of Life (London: Paladin, 1987): 23-5. 10.R. Sheldrake: A New Science of Life: The Hypothesys of Formative Causation (Lon don: Paladin, 1987): 23-5. 11.Sheldrake je izrazio svoje miljenje da bi neke njegove teorije mogle objasniti nelokalnost u kvantnoj fizici. Pogledaj Sheldrakeovu internetski stranicu: www.sheldrake.org. 12.Pogledaj H. Reiter i D. Gabor: Zellteilung und Strahlung. Sonderheft der Wissenschaftlichen Veroffentlichungen aus dem Siemens-Konzern (Berlin: Springer, 1928). 13.R. Gerber: Vibrational medicine (Santa Fe: Bear and Company, 1988): 62. 14.H. Burr: The Fields of Life (New York: Ballantine, 1972). 15.R. O. Becker i G. Selden: The Body Electric: Electromagnetism and the Foundation of Life (Quill, 1985): 83. 16.Pokusi Lunda, Marsha i Beamsa opisani su u Becker i Selden: The Body Electric: 82-5. 17.Becker i Selden: The Body Electric: 73-4. 18.H. Frolich, Long-range coherence and energy storage in biological systems, International Journal of Quantum Chemistry, 1968; 2: 641-9. 19.H. Frolich: "Evidence for Bose condenzation-like excitation of coherent mode sin biological systems", Physics Letters, 1975, 51A: 21; pogledajte i D. Zohar: The Quantum Selg (London: Flamingo, 1991): 65. 20.R. Nobili: "Schrdinger wave holography in brain cortex", Physical Review A, 1987; 35: 1901-22.

BILJEKE 1.Becker i Selden, The Body Electric: 92-3; takoer R. Gerber: Vibrational Medicine:
98; M. Schiff: The Memory of Water: 12. Nedavno je jo jedan Talijan, Ezio Insinna, doao do otkria da su centrioli, male kolutaste strukture koje podravaju staninu grau, takorei besmrtni oscilatori, odnosno generatori valova. Te valove u embriju pokreu oevi geni kada se prvi put zdrue s majinim genima, te nakon toga nastavljaju pulsirati kroz ivot organizma. U poetnoj fazi razvoja zametka moda poinju s odreenom frekvencijom koja utjee na stanini oblik i metabolizam, a kasnije, kada organizam dosee zrelost, promijene frekvenciju. Korespondencija s E. Insinnom, 5. studeni 1998. Pogledaj E. Insinna: Synchronicity and coherent excitations in microtubules, Nanobiology, 1992; 1: 191-208; Ciliated cell electrodynamics: from cilia and flagella to ciliated sensory systems, u A. Malhotra (urednik): Advances in Structural Biology, Stamford, Connecticut: JAI Press, 1999: 5. O elektromagnetskom jeziku stanica pisao je i T. Y. Tsong: De ciphering the language of cells, Trend in Biochemical Sciences, 14: 89-92. 2.F. A. Popp, Qiao Gu i Ke-Hsueh Li: Biophoton emission: experimental back ground and theoretical approaches, Modern Physics Letters B, 1994; 8(21/22): 1269-96; Takoer F. A. Popp: Biophotonics: a powerful tool for investigating and understanding life, u H. P. Diirr, F. A. Popp i W. Schommers (urednici): What is Life? (Singapore: World Scientific). 3.S. Cohen i F. A. Popp: Biophoton emissions of the human body, Journal of Pho tochemistry and Photobiology B: Biology, 1997; 40:187-9. 4.Razgovori s Fritz-Albertom Poppom, u Coventryju i preko telefona, oujak 2001. 5.F. A. Popp i Jiin-Ju Chang: Mechanism of interaction between electromagnetic fields and living systems, Science in China (Series C), 2000; 43: 507-18. 6.Biolog Rupert Sheldrake nedavno je proveo istraivanje o posebnim sposobno stima ivotinja. Njegove studije su pokazale da kolonije termita prema nekom velikom planu, mimo svih uobiajenih vrsta komunikacije, prave stupove, te ih zakrivljuju jednog prema drugom sve dok se vrhovi novih stupova ne spoje u luk. Jedan od najboljih pokusa koji ispituju tu sposobnost proveo je junoafriki naturalist Eugene Marais koji je u termitnjak postavio elinu plou. Bez obzira na visinu i irinu ploe, termiti su sa svake strane ploe sagradili slian luk, odno sno stup da su se obje polovice savreno slagale kada su elinu plou odstranili. Marais, a kasnije i Sheldrake zakljuili su da termiti djeluju u skladu s nekim organizirajuim energetskim poljem koje je mnogo naprednije od bilo kakve osjetilne komunikacije, osobito stoga to mnogi oblici ne bi mogli prodrijeti kroz eline ploe. Sheldrake je prikupio bazu podataka od dvije tisue sedamsto primjera, oiglednog telepatskog ponaanja kod kunih ljubimaca, a sabrao je i brojna istraivanja s njihovim vlasnicima. Vie od 200 studija povezano je s telepatskim sposobnostima terijera iz sjeverne Engleske po imenu JayTee koji je dolazio na prozor ekati svoju vlasnicu Pamelu Smart, u telepatskom oekivanju njezina dolaska, ak i kada je kui kretala u neuobiajena vremena i neuobiajenim prije voznim sredstvima. Pogledaj R. Sheldrake: Seven Experiments That Could Change the World: A Do-It-Yourself Guide to Revolutionary Science (Fourth Estate, 1994): 68-86, i Dogs That Know When Their Owners are Coming Home and Other Unex plained Powers of Animals (Hutchinson, 1999). 7.Razgovor s Fritz-Albertom Poppom, Coventry, 21. oujka 2001. 8.J. Hyvarien i M. Karlssohn: Low-resistance skin points that may coincide with acupuncture loci, Medical Biology, 1977; 55: 88-94, citirano u New England Jour nal of Medicine, 1995; 333(4): 263.

BILJEKE 1.B. Pomeranz i G. Stu: Scientific Basis of Acupuncture (New York: Springer verlag,
1989). 2.A. Colston Wentz: Infertility (recenzija), New England Journal of Medicine, 1995; 333(4): 263. 3.Becker i Selden: The Body Electric: 235. ETVRTO POGLAVLJE: JEZIK STANICE

1.J. Benveniste, B. Arnoux i L. Hadji: Highly dilute antigen increases coronary

flow of isolated heart from immunized guinea-pigs, FASEB Journal, 1992; 6: A1610- Predstavljeno i na Experimental Biology - 98 (FASEB), San Francisco, 20. travnja 1998. 2.M. Schiff: The Memory of Water: Homeopathy and the Battle of New Ideas in the New Science (HarperCollins, 1994): 22. 3.Na istom mjestu: 26. 4.E. Davenas i drugi: Human basophil degranulation triggered by very dilute antiserum against IgE, Nature, 1988; 333(6176): 816-8. 5.J. Maddox: Editorial, Nature; 1988; 333: 818; pogledaj i M. Schiff: The Memory of Water: 86. 6.J. Benvenisteov odgovor asopisu Nature; 1988; 334: 291. Za detaljan opis posjeta lanova asopisa Nature pogledaj J. Maddox i drugi: High-dillution experiments a delusion, Nature, 1988; 334: 287-90; J. Benvenisteov odgovor asopisu Nature; takoer Schiff: The Memory of Water, esto poglavlje, stranice 85-95. 7.Schiff: The Memory of Water: 57. 8.Na istom mjestu: 103. 9.J. Benvenisre: Understanding digiral biology, neobjavljeni uvodni lanak; 14. lipnja 1998; takoer razgovori s J. Benvenisteom, listopad 1999. 10.J. Benveniste i drugi: Digital recording/transmission of the cholinergic signal FASEB Journal, 1996,10: A1479; Y. Thomas i drugi: Direct transmission to cells of a molecural signal (phorbol myristate acetate, PMA) via an electronic device, FASEB Journal, 1995; 9: A227; J. Asa i drugi: Molecular signaling at high dillution or by meand of electronic circuitry, Journal of Imunilogy, 1993; 150: 146A; J. Adsa: Electronic transmission of the cholinergic signal, FASEB Journal, 1995; 9: A683; Y. Thomas: Modulation of human neutrophil activation by "electronic" phorbol myristate acetate (PMA), FASEB Journal, 1996; 10: A1479. (Potpun po pis lanaka nalazi se na internetskim stranicama www.digibio.com). 11.J. Benveniste, P. Jurgens i drugi: Transatlantic transfer of digitized antigen signal by telephone link, Journal of Allergy and Clinical Immunology, 1997; 99: S175. 12.Schiff: The Memory of Water: 14-15. 13.D. Loye: An Arrow Through Chaos: How We See into Future (Rochester, Vt: Park Street Press, 1983): 146. 14.J. Benveniste i drugi: A simple and fast method for in vivo demonstration of electromagnetic molecular signaling (EMS) via high dilution or compuret recor ding, FASEB Journal, 1999; 13:A163. 15.J. Benveniste i drugi: The molecular signal is not functioning in the absence of "informed" water, FASEB Journal, 1999; 13: A163. 16.M. Jibu, S. Hagan, S. Hameroff i drugi: Quantum optical coherence i cytoskeletal microtubules: implications for brain function, BioSystems, 1994; 32: 95-209. 17.A. H. Frey: Electromagnetic field interactions with biological systems, FASEB Journal, 1993; 7: 272.

BILJEKE 1.M. Bastide i drugi: Activity and chronopharmacology of very low doses of phy
siological immune inducers, Immunology Today, 1985; 6: 234-5; L. Demangeat i drugi: ((Modifications des temps de ralaxation RMN r 4MHz des protons du spolvant dans les trs hautes dilutions salines de silice/lactose, Journal of Medi cal Nuclear Biophysics, 1992; 16: 135-45; B. J. Youbicier-Simo i drugi: Effects of embryonic bursectomy and in ovo administration of highly dilluted bursin on an adrenocorticotropic and immune response to chickens, International Journal of Immunotherapy, 1993; IX: 169-80; P. C. Endler i drugi: The effect of highly dilu ted agitated thyroxine on the climbing activity of frogs, Veterinary and Human Toxicology, 1994; 36: 56-9. 2.P. C. Endler i drugi: Transmission of hormone information by non-molecular means, FASEB Journal, 1994; 8: A400; F. Senekowitsch i drugi: Hormone effects by CD record/replay, FASEB Journal, 1995; 9: A392. 3.The Guardian, 15. oujka 2001; pogledajte i J. Sainte-Laudy i P. Belon: Analysis of immunosuppressive activity of serial dilutions of histamines on human basophil activation by flow symmetry, Inflammation Research, 1996; Suppl 1 S33-4. 4.D. Reilly: Is evidence for homeopathy reproducible?, The Lancet, 1994; 344: 1601-6. 5.J, Jacobs: Homeopathic trreatment of acute shildhood diarrfoea, British Home opathic Journal, 1994; 309: 1329-32. 6.E. S. M. deLange deKlerk i J. Bloomer: Effect of homeopathic medicine on daily burdens of symptoms in children with reccurent upper respiratory tract infecti ons, British Medical Journal, 1994; 309: 1329-32. 7.F. J. Master: A study of homeopathic drug sin essential hypertension, British Homeopathic Journal, 1987; 76: 120-1. 8.D. Reilly: Is evidence for homeopathy reproducible?, The Lancet, 1998; 351: 367. 26Na isto mjestu.: 1585 27J. Benveniste, Letter, The Lancet, 1998; 351: 367 28. Opis ovih rezultata prenijet je iz telefonskog razgovora s Jacquesom Benvenisteom, 10. studenog 2000. PETO POGLAVLJE: U REZONANCIJI SA SVIJETOM

1.Opis Penroseovih i Lashleyevih pokusa na temelju telefonskog razgovora s Kar

lom Pribramom, 14. lipnja 2000; takoer M. Talbot: The Holographic Universe (New York: HarperCollins, 1991): 11-13. 2.K. Pribram: Autobiography in anectode: the founding of experimental neuropsychology, u Robert Bilder (urednik): The History of Neuroscience in Autobio graphy (San Diego, CA: Acadeic Press, 1998): 306-49. 3.Opis Lashleyevog laboratorijskih protokola na temelju telefonskog razgovora s Karlom Pribramom, 14. lipnja 2000. 4.K. S. Lashley: Brain Mechanisms and Intelligence (Chicago: University of Chicago Press, 1929). 5.K. S. Lashley: In search of an engram, i Society for Experimental Biology: Physi ological Mechanisms in Animal Behaviour (New York: Academic Press, 1950): 501, citirao K. Pribram u Languages of the Brain: Experimental Paradoxes and Principles in Neurobiology (New York: Brandon House, 1971): 26. 6.Pribram: Autobiography. 7.Citirano u K. Pribram: Brain and Perception: Holonomy and Structure in Figural Processing (Hillsdale, Nj: Lawrence Erlbaum, 1991): 9.

BILJEKE 1.Talbot: Holographic Universe: 18-19. 2.D. Loye: An Arrow Throuh Chaos (Rochester, Vt: Park Street Press, 2000): 16-17.
3.Telefonski razgovor s Karlom Pribramom, 14. lipnja 2000. 4.Razliiti razgovori s Karlom Pribramom, lipanj 2000; pogledaj takoer Talbot: The Holographic Universe: 19. 5.Potpun opis njegovog otkria rezultat je razgovora s Karlom Pribramom, Lon don, 9. rujna 1999. 6.Pribram: Autobiography. 7.Pribram: Brain and Perception: 27. 8.Pribram: Brain and Perception: Acknowledgments, xx; takoer razgovor s Pribra mom, London, 9. rujna 1999. 9.Karl Pribram, telefonski razgovori, 14, lipnja i 7. srpnja 2000; takoer sastanak u Ligeu, Belgija, 12. kolovoz 1999. 10.Loye: An Arrow Throuh Chaos: 150 11.Talbot: Holographic Universe: 21 12.Korespondencija s K. Pribramom, 5. srpnja 2001. 13.Talbot: Holographic Universe: 26 14.R. DeValois i K. DeValois: Spatial Vision (Oxford University Press, 1988). 15.Pribram: Brain and Perception: 76; takoer DeValois i DeValois (recenzija): Spatial vision, Annual Review of Psychology, 1980: 309-41. 16.Pribram: Brain and Perception: poglavlje 9. 17.Pribram: Brain and Perception: 79. 18.Pribram: Brain and Perception: 76-7. 19.Pribram: Brain and Perception: 75. 20.Pribram: Brain and Perception: 137; pogledaj takoer Talbot: Holographic Univer se: 27-30. 21.Na istom mjestu. 22.Telefonski razgovori s Karlom Pribramom, svibanj 2000. 23.Pribram: Brain and Perception: 141. 24.W. J. Schempp: Magnetic Resonance Imaging: Mathematical Foundations and Appli cations (London: Wiley-Liss, 1998). 25.R. Penrose: Shadows of the Mind: A Search fot the Missing Science of Conciousness and Nanotechnology (Amsterdam: North Holland, 1987). 26.S. R. Hameroff: Ultimate Computing: Biomolecular Consciousness and Nanotechno logy (Amsterdam: North Holland, 1987). 27.Na istom mjestu; takoer E. Laszlo: The Interconnected Universe: Conceptual Foun dations of Transdisciplinary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995): 41 28.Pribram: Brain and Perception: 283. 29.M. Jibu i K. Yasue: A physical picture od Umezawa's quantum brain dynamics, u E. Trappl (urednik): Cybernetics and Systems Research, '92 (Singapore: World Scientific, 1992); The basics of quantum brain dynamics, u K. H. Pribram (ure dnik): Proceedings of the First Appalachian Conference on Behavioral Neurodynamics (Radford: Center for Brain Research and Informational Sciences, Radford University, 17.-20- rujna 1992); "Intercellular quantum signal transfer in Ume zawa's quantum brain dynamics", Cybernetics Systems International, 1993; 1(24): 1-7; Introduction toquantum brain dynamics, u E. Caevallo (urednik) Nature, Cognition i System III (London: Kluwer Academic 1993). 30.C. D. Laughlin; Archetypes, neurognosis and the quantum sea, Journal of Scien tific Exporation, 1996; 10: 375-400.

BILJEKE 1.E. Insinna, korespondencija i prilozi poslani autorici 5. studenog 1998; takoer E.
Insinna: Ciliated cell electrodynamics: from cilia and flagella to ciliated senso ry systems, u A. Malhotra (urednik), Advances in Structural Biology (Stamford, Conn: JAI Press, 1999): 5. 2.M. Jibu, S. Hagan, S, Hameroff i drugi: Quantum optical coherence in cytoskeletal microtubules: implications for brai function, BioSystems, 1994; 32: 95-209. 3.Na istom mjestu. 4.D. Zohar: The Quantum Self (London: Flamingo, 1991): 70. 5.Laszlo: The Interconnected Universe: 41. 6.Hameroff: Ultimate Computing; Jibu i drugi: Quantum optical coherence. 7.E. Del Giudice i drugi: Electromagnetic field and spontaneous symmetry brea king in biological matter, Nuclear Physics, 1983; B275(FS17): 185-99. 8.D. Bohm: Wholeness and the Implicate Order (London: Routledge, 1983). 9.Pribram je takoer postulirao da ljudi posjeduju feedforward petlje slika i informacija koje im omoguavaju aktivno traenje odreenih informacija ili po buda, kao to je, na primjer, traenje odreenog tipa partnera. Korespondencija s Karlom Pribramom, 5. srpnja 2001. Za podrobnije objanjenje pogledaj i Dave Loye: Arrow Through Chaos: 22-3. 10.Laszlo: The Interconnected Universe. 11.M. Jibu i K. Yasue: The basis of quantum brain dynamics, u K. H. Pribram (ure dnik): Rethimking Neural Networks: Quantum Fields and Biological Dana (Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum, 1993): 121-45. 12.Laszlo: The Interconnected Universe: 100-1. 13.Laughlin: Archetypes, neurognosis and the quantum sea. ESTO POGLAVLJE: KREATIVNI PROMATRA

1.Svi dogaaji u vezi s Helmutom Schmidtom temelje se na korespondenciji s Helmutom Schmidtom, 13. oujak 1999; takoer telefonski razgovori sa Schmidtom , 14. i 16. svibnja 2001. Pogledaj i R. S. Broughton: Parapsychology: The Controversial Science (New York: Ballantine, 1991). 2.Rhine je svoje rezultate iznio u knjizi Extra-sensory Perception (Boston: Bruce Humphries, 1964). 3.Telefonski razgovor s Helmutom Schmidtom, 16. svibnja 2001. 4.Razgovor s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada 2000; takoer R. R. Jahn i B. G. Dunne: Margins of Reality: The Role of Consciousness in the Physical World (New York: Harcourt, Brace, Jovanovich, 1987): 58-62. 5.E. Laszlo: The Interconnected Universe: Conceptual Foundations of Transdisciplinary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995): 56. 6.H. Schmidt: Quantum processes predicted?, New Scientist, 16. listopad 1969: 114-15. 7.Za vie informacija o ovoj zamisli pogledaj D. Radin i R. Nelson: Evidence for consciousness-related anomalies in random physical systems, Foundations of Physics, 1989; 19(12): 1499-514; takoer D. Zohar: The Quantum Self (London: Flamingo, 1991): 33-4. 8.E. J. Squires: Many views of one world - an interpreation of quantum theory, European journal of Physics, 1987; 8: 173. 9.H. Schmidt: Mental influence on random events, New Scientist, 24. lipanj 1971; 757-8. 10.Broughton: Parapsychology: 177.

BILJEKE 1.Opis Schmidtovog stroja na podlozi korespondencije sa Schmidtom, 20. oujka

1999: pogledaj takoer Broughton: Parapsychology: 125-7; i D. Radin: The Consci ous Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (New York: HarperEdge, 1997) 138-40. 2.Schmidt: "Quantum processes". 3.Schmidt: Mental influence. 4.Na istom mjestu. 5.Telefonski razgovor s Helmutom Schmidtom, 14. svibnja 2001. 6.Povijest PEAR programa prenijeta je iz razgovora s Brendom Dunne, Princeton, 23. lipnja 1998., te s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listo pada 2000. 7.Dunne i Jahn: Margins of Reality: 96-8. 8.R. G. Jahn i drugi: Correlations of random binary sequences with prestated opertor intention: a review of a 12-year program, Journal of Scientific Explorati on, 1997; 11: 345-67. 9.Razgovor s Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada 2000. 10.Jahn: Correlations: 350. 11.Na istom mjestu. 12.Radin i Nelson: Evidence for consciousness-related anomalies; pogledajte ta koer R. D. Nelson i D. I. Radin: When immovable objections meet irresistible evidence, Behavioral and Brain Sciences, 1987; 10: 600-1; Statistically robust anomalous effects: replication in random event generator experiments, u L. Henchle i R. E. Berger (urednici): RIP 1988 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1988): 23-6. 13.D. Radin i D. C. Ferrari: Effect of conscioussnes on the fall of dice: a meta-analysis, Journal of Scientific Exploration, 1991: 5: 61-84. 14.Broughton: Parapsychology: 177. 15.Radin: Conscious Universe: 140. 16.Radin i Nelson: Evidence for consciousness-related anomalies. 17.D. Radin i R. Nelson: Meta-analysis of mind-matter interaction experiments, 1959-2000, neobjavljeno, www.boundaryinstitute.org. 18.Radin i Nelson: Evidence for consciousness-related anomalies. 19.R. D. Nelson: Effect size per hour: a natural unit for interpreting anomalous experiments, PEAR Technical Note 94003, rujan 1994. 20.W. Braud: Wellness implications of retroactive intentional influence: exploring an outrageous hypothesis, Alternative Therapies, 2000; 5(1): 37-48. 21.Za objanjenje i analogiju o efektivnoj veliini pogledaj Radin: Conscious Univer se: 154-5; takoer W. Braud: Wellness implications. 22.Rene Peoc'h: Psychokinetic action of young chicks on the path of an illuminated source, Journal of Scientific Exploration, 1995; 9(2): 223. 23.R. Jahn i B. Dunne: Margins od Reality: 242-59. 24.B. J. Dunne: Co-operator experiments with an REG device, PEAR Technical Note 91005, prosinac 1991. 25.Razgovor s Brendom Dunne, Princeton, 23. lipnja 1998. 26.Jahn i Dunne: Margins: 257. 27.Jahn i drugi: Correlations: 356; takoer razgovor s Brendom Dunne, Princeton, 23. lipnja 1998. 28.B. J. Dunne: Gender differences in human/machine anomalies, Journal of Scien tific Exploration, 1998; 12(1): 3-55.

BILJEKE 1.Razgovor s Brendom Dunne, Princeton, 23. lipnja 1998. 2.Razgovor s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada
2000. 3.R. G. Jahn i B. J. Dunne: ArtREG: a random event experiment utilizing picturepreference feedback, Journal of Scientific Exploration, 2000: 14(3): 383-409. 4.Razgovor s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada 2000. 5.R. Jahn: A modular model of mind/matter manifestations, PEAR Technical Note 2001.01, svibanj 2001. 6.Ideje u ovom odlomku na temelju razgovora s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada 2000; takoer R. Jahn: Modular Model. 7.Jahn i Dunne: Science of dubjective. SEDMO POGLAVLJE: ZAJEDNIKI SNOVI

1.Opis amazonskih Indijanaca preuzet je iz istraivanja koje su proveli u The In

stitute of Noetic Sciences; citat iz M. Schlitz: On consciousness, causation and evolutions, Alternative Therapies, lipanj 1998; 4(4): 82-90. 2.R. S. Broughton: Parapsychology: The Contraversial Science (New York: Ballantine, 1991): 91-2. 1.Razgovor s Williamom Braudom, California, 25. listopada 1999. 2.Razgovor s Williamom Braudom, California, 25. listopada 1999. 3.D. Radin: The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (HarperEdge: New York, 1997); takoer D. J. Bierman (urednik): Proceedings of Presen ted Papers, 37th Annual Parapsychological Association Convention, Amsterdam (Fairhaven, Mass.: Parapsychological Association, 1994): 713.Broughton: Parapsychology: 98. 4.C. Tart: Physiological correlates of psi cognition, International Journal of Para psychology, 1963: 5; 375-86; takoer razgovor s Charlesom Tartom, California, 29. lipnja 1999. 5.D. Delanoy, sada na Sveuilitu u Edinburghu, obavio je slina istraivanja, npr. D. Delanoy i S. Sah: "Cognitive and psychological psi responses i remote positive and neutral emotional states", u Bierman (urednik): Proceedings of Presented Papers. 6.C. Tart: Psychodelic experiences with a novel hypnotic procedure: mutual hy pnosis, u C. T. Tart (urednik): Altered States of Consciousness (New York: John Wiley, 1969): 291-308. 7.W. Braud and M. J. Schlitz: Consciousness interractions with remote biological systems: anomalous intentionality effects, Subtle Energies, 1991; 2(1): 1-46. 8.M. Schlitz i S. LaBerge: Autonomic detection of remote observation: two conce ptual replications, u Bierman (urednik): Proceedings of Presented Papers: 465-78 9.W. Braud i drugi: Further studies of autonomic detection of remote staring: replication, new control procedures and personality correlates, Journal of Pa rapsychology, 1993; 57: 391-409. Ta istraivanja ponovili su Schlitz i LaBerge: Autonomic detection. 10.W. Braud i M. Schlitz: Psychokinetic influence on electrodermal activity,Jour nal of Parapsychology, 1983; 47(2): 95-119. 11.W. Braud i drugi: Attention focusing facilitated through remote mentl interacti on, Journal of American Society for Psychical Research, 1995; 89(2): 103-15. 12.M. Schlitz i W. Braud: Distant intentionality and healing: assesing the evidence, Alternative Therapies, 1997: 3(6) 62-73.

BILJEKE 1.W. Braud i M. Schlitz: Psychokinetic influence on electrodermal activity, Jour

nal of Parapsychology, 1983; 47: 95-119. Braudova istraivanja su takoer neovi sno potvrena na Sveuilitu u Edinburghu i Sveuilitu u Nevadi: D, Delanoy: Cognitive and psychological psi responses i remote positive and neutral emo tional states, u Bierman (urednik): Proceedings of Presented Papers: 1298-338; takoer R. Wezelman i drugi: "An experimental test of amgic: healing rituals", u E. C. May (urednik): Proceedings of Presented Papers, 39th Annual Parapsychological Association Convention, San Diego, Calif. (Fairhaven, Mass.: Parapsychological Association, 1996): 1-12. 2.W. Braud i M. Schlitz: A methodology for the objective study of transpersonal imagery, Journal of Scientific Exploration, 1989; 3(1): 43-63. 3.W. G. Braud: Psi-conductive states, Journal of Communication, 1975; 25(1): 142-52. 4.Broughton: Parapsychology: 103. 5.Proceedings of the International Symposium on the Physilological and Biochemical Basis of Brain Activity, St. Petersburg, Russia, 22.-24. lipnja 1992; pogledaj tako er Second Russian-Swedish Sysposium on New Research in Neurobiology, Moscow, Russia, 19.-21. svibnja 1992. 6.R. Rosenthal: Combining results of independent studies, Psychological Bulletin, 1978; 85: 185-93. 7.Radin: Conscious Universe: 79. 8.W. G. Braud: Honoring our natural experiences, The Journal of American Soci ety for Psychical Research, 1994; 88(3): 293-308. 9.Nekoliko godina kasnije ta zamisao postala je temom knjige. L. Dosseyev rad Be Careful What You Pray For ... You Just Might Get It (HarperSanFrancisco, 1997) sadri velik broj primjera o moi negativnih misli na tetu drugih, ali i naina kako se zatititi od njih. 10.W. G. Braud: Blocking/shielding psychic functioning through psychological and pscyhic techniques: a report of three preliminary studies, u R. White i I. Solfvin (urednici), Research and Parapsychology, 1984; (Metuchen, NY: Scarecrow Press, 1985): 42-4. 11.W. G. Braud: Implications and findings of laboratory psi findings, European Journal of Parapsychology, 1990-91; 8: 57-65. 12.W. Braud i drugi: Further studies of the bio-PK effect: feedback, blocking, generality/specifity, u White i Solfvin (urednici): Research in Parapsychology: 45-8. 13.D. Bohm: Wholeness and the Implicate Order (London: Routledge, 1980). 14.E. Laszlo: The Interconnected Universe: Conceptual Foundations of Transdisciplinary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995.): 101. 15.J. Grinberg-Zylberbaum i J. Ramos: Patterns of interhemisphere correlations during human communication, International Journal of Neuroscience, 1987; 36: 41-53; J. Grinberg-Zylberbaum i drugi: Human communication and the electrophysiological activity of the brain, Subtle energies, 1992; 3(3): 25-43. 16.Ove je detaljno opisao lan Stevenson; pogledaj I. Stevenson: Children who re member Previous Lives (Charlottesville, Va: University Press of Virginia, 1987). 17.Laszlo: Interconnected Universe: 102-3. 18.Braud: Honoring Our Natural Experiences. 19.Marilyn Schlitz i Charles Honorton su zaista napravili pokus u kojem je poka zano da su umjetniki nadareni ljudi u nadosjetilnoj percepciji openito bolji od ostalih ljudi. Pogledaj M. J. Shlitz i C. Honorton: Ganzfeld psi performance

BILJEKE
within an areistically gifted populations The Society for Psychical Research, 1992; 86 (2): 83-98. 35.L. F. Berkman i S. L. Syme: Social Networks, host resistance and mortality: a nine year follow-up study of Alameda Country residents, American Journal of epidemiology, 1979; 109(2): 186-204. 35.L. Galland: The Four Pillars of Healing OSMO POGLAVLJE: PRODUENI VID

1.C. Backster: Evidence of a primary perception in plant life, International Journal

of Parapsychology, 1967; X: 141. Halov znanstveni rad Toward a quantum theory od life process, nije nikada objavljen. S trideset godina iskustva, i nedostatkom nedvosmislene potvrde bilo Backsterovog uinka bilo tahiona - dvije okosnice ovog prijedloga - ini se pomalo naivnim. Pa ipak, potaknulo me, napisao je Puthoff autorici 15. oujka 2000. Napisao je i sljedee: Usput, nikad nisam uspio zapoeti i napraviti predloeni eksperiment. 2.H. Puthoff: Toward a quantum theory of life process. 3.G. R. Schmeidler: PK effects upon continuously recorded temperatures, Journal of the American Society of Psychical Research, 1997; 67(4), citirano u H. Puthoff i R. Targ, A perceptual channel for information transfer over kilometer distances: fistorical perspective and recent research, Proceedings of the IEEE, 1976; 64(3): 329-54. 4.S. Ostrander i L. Schroeder: Psychic Discoveries Behind the Iron Curtain (sada skraeno kao Psychic Discoveries, New York: Marlowe & Company, 1997), obja vljeno 1971. godine, prouzroilo poplavu strahovanja o takozvanom psiholo kom ratovanju. 5.J. Shnabel, Remote Viewers: The Secret History of America's Psychic Spies (New York: Dell, 1997): 94-5. 6.Hank Turner je pseudonim za CIA-inog zaposlenika kojega se u Schnabellovoj knjizi naziva Bill O'Donnell. 7.Za potpuni izvjetaj o Vojnim objektima i instalacijama u Zapadnoj Virginiji i Patu Priceu vidi Schnabel, Remote Viewers: 104-13. 8.H. Puthoff i R. Targ: Final report covering the period January 1974-February Part II- Research Report, 1. prosinca 1975., Perceptual Augmentation Techniques, SRI Project 3183; takoer H. E. Puthoff, CIA initiated remote viewing program at Stanford Research Institute, Journal of Scientific Exploration, 1996; 10(1): 63-75. 9.R. Targ: Miracles of Mind: Exploring Nonlocal Consciousness and Spiritual Healing (Novato, Calif.: New World Library, 1999): 46-7; D. Radin: The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (New York: HarperEdge, 1997): 25-6. 10.C. A. Robinson, Jr: Soviets push for beam weapon, Aviation Week, 2. svibnja 1977. 11.Intervju s Edwinom Mayom, California, 25. listopada 1999. 12.H. Puthoff, CIA initiated remote viewing program at Stanford Research Institute. 13.Intervju s Halom Puthoffom, 20. sijenja 2000; vidi takoer Schnabell, Remote Viewers. 14.H. Puthoff: Experimental psi research: implication for physics, u R. Jahn (ure dnik), The Role of Consciousness in the Physical World, AAA Selected Symposia Series (Boulder, Colorado: Westview Press, 1981): 41.

BILJEKE 1.R, Targ i H. Puthoff: Mind-Reach: Scientists Look at Psychic Ability (New York:
Delacorte Press, 1977): 50. 2.Schnabel, Remote Viewers: 142. 3.Puthoff i Targ: Perceptual channel: 342. 4.Ibid.: 338. 5.Ibid.: 330-1. 6.Ibid.: 336. 7.B. Dunne i J. Bisaha: Precognitive remote viewing in the Chicago area: a replication of the Stanford experiment, Journal of Parapsychology, 1979; 43: 1730. 8.Radin, Conscious Universe: 105. 9.L. M. Logan: Is telepathy possible? Radio Engineering, 1966; 21 (Jan): 75, citira no u Puthoff i Targ, Perceptual channel: 329-53. 10.H. Puthoff i R. Targ: Final report covering the period January 1974-February Part II - Research Report, 1. prosinca 1975., Perceptual Augmentation Techniques, SRI Project 3183: 58. 11.Telefonski intervju s Halom Puthoffom, 20. sijenja 2000; vidi takoer Targ i Put hoff, Mind-Reach. 12.Schnabel, Remote Viewers: 74-5. 13.Intervju s Edwinom Mayom i Deanom Radinom, California, 25. listopada 1999. 14.Razliiti telefonski intervjui s Halom Puthoffom, kolovoz 2000. 15.J. Utts: An assessments of the evidence for psychic functioning, Journal of Scientific Exploration, 1996; 10: 3-30. DEVETO POGLAVLJE: BESKONANO OVDJE I SADA

1.R, Targ i J. Katra: Miracles of Mind: Exploring Nonlocal Consciousness and Spiritual
Healing (Novato, Calif.: New World Library, 1999): 42-4. 2.B. J. Dunne i R. G. Jahn: Experiments in remote human/machine interaction, Journal of Scientific Exploration, 1992; 6(4): 311-32. 3.U svim eksperimentima Stanfordskog istraivakog instituta (SRI, Stanford Research Institute) nikada nisu otkrili ogranienje udaljenosti na kojoj kanal moe djelovati. Mnogo godina kasnije, u ironinom obratu u istraivanjima SRI-a, Russel Targ dao je ruskom vidovnjakinji u Moskvi da na daljinu promatra nepoznatu mu lokaciju u San Franciscu. Djuna Davitashvili, istaknuta ruska is cjeliteljica na daljinu, koja nikada prije nije sudjelovala u pokusima s gledanjem na daljinu, zamoljena je da opie gdje je bio njihov suradnik koji je u to vrijeme bio na lokaciji u San Franciscu nepoznatoj ak i Targu. Nakon to joj je fotografija pokazana, tono je opisala etalite s vrtuljkom (na posljetku joj je Targ rekao da se suradnik nalazi na etalitu na molu broj 39 u San Franciscu). Slika kako eta lita tako i konja na vrtuljku bila je izvanredno slina pravom mjestu. Za potpuni izvjetaj, vidi R. targ i R. Katra, Miracles of Mind: 29-36. 4.Za eksperiment s gledanjem na daljinu koji se odvijao u Chicagu, Moskvi i Arizoni, R. G. Jahn i B. J. Dunne, Margins of Reality (New York: Harcourt Brace Jovanovich, 1987): 162-7. 5.Za primjere s NASA-om i kanalom za navodnjavanje, Jahn i Dunne, Margins: 188. 6.D. Radin: The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (New York: HarperEdge, 1997): 113-4; R. Broughton, Parapsychology: The Controversial Science (New York: Ballantine, 1991): 292.

BILJEKE 1.Za odlian kratak pregled ove i drugih prekognitivnih studija, vidi Radin, The
Conscious Universe: 111-25. 2.R. S. Broughton: Parapsychology: 95-7. 3.Ibid.: 98. Instituta Maimonides nije bio prvi koji je znanstveno dokumentirao snove. U prvoj polovici ovog stoljea, J. W. Dunne proveo je eksperimente s ispi tanicima i njihovim snovima te znanstveno pokazao da se ono to su ljudi sanjali u velikoj mjeri i obistinilo. J. W. Dunne, An Experiment in Time (London: Faber, 1926). 4.Kako se ispostavilo, Radinovo oekivanje da e pronai sigurno utoite da pro vede svoja istraivanja bilo je preuranjeno. im je objavio knjigu o parapsiholokim istraivanjima i poeo privlaiti panju medija, Sveuilite je odbilo obnoviti njegov ugovor. Ostavljen je da si pronae posao u privatno-financiranim istrai vakim projektima. U vrijeme pisanja ove knjige, radio je na Institutu za noetike studije (Institute of Noetic Sciences). 5.Za cjeloviti opis Radinovog pokusa, pogledaj Radin, Conscious Universe: 119-24. 6.D. J. Bierman: Anomalous anticipatory response on randomized future conditions, Perceptual and Motor Skills, 1997; 84: 689-90. 7.D. J. Bierman: Anomalous aspects of intuition, znanstveni rad predstavljen na etvrtom europskom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998; takoer intervju s prof. Biermanom, Valencia, 9. listopada 1998. 8.D. I. Radin i E. C. May: Testing the intuitive data sorting model with pseudorandom number generators: a proposed method, u D. H. Weiner i R. G. Nelson (urednici), Research in Parapsychology 1986 (Metuchen, NJ: Scarecrow, 1987): 109-11. Za opis testa, vidi Broughton, Parapsychology: 137-9. 9.Broughton, Parapsychology: 175-6; takoer telefonski razgovori s Helmutom Schmidtom, svibanj 2001. 10..H. Schmidt: Additional effect for PK on pre-recorded targets, Journal of Parapsychology, 1985; 49: 229-44; PK tests with and without preobservation by animals, u L. S. Henkel i J. Palmer (urednici), Research in Parapsychology 1989 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1990): 15-9, u W. Braud, Wellness implications of retroactive intentional influence: exploring an outrageous hypothesis, Alternative Therapies, 2000,6(1): 37-48. 11.R. G. Jahn et. al:. Correlations of random binary sequences with pre-stated operator intention: a review of a 12-year program, Journal of Scientific Exploration, 1997; 11(3): 345-67. 12.Braud: Wellness implications. 13.J. Gribbin: Q Is for Quantum: Particle Physics from A to Z (Phoenix, 1999): 531-4. 14.Radin, razliiti telefonski intervjui u 2001. godini. 15.E. Laszlo: The Interconnected Universe, Conceptual Foundations of Transdisciplinary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995): 31. 16.D, Bohm: Wholeness and the Implicate Order (London: Routledge, 1980): 211. 17.Ibid. 18.Braud: Wellness implications. DESETO POGLAVLJE: POLJE ISCJELJENJA

1.Intervju s Elisabeth Targ, California, 28. listopada 1999.

2.Ibid.

BILJEKE
3. Oba eksperimenta, B. Grad: Some biological effects of 'laying-on of hands': a review of experiments with animals and plants, Journal of the American Society for Psychical Research, 1965; 59: 95-127. 4. L. Dossey: Be Careful What You Pray For ... You Just Might Get It (HarperSanFrancisco, 1997): 179. 5.B. Grad: Dimensions in 'Some biological effects of the laying on of hands' and their implications, u H. A. Otto i J. W. Knight (urednici), Dimensions in Wholistic Healing: New Frontiers in the Treatment of the Whole Person (Chicago: NelsonHall, 1979): 199-212. 6.B. Grad, R. J. Cadoret i G. K. Paul: The influence of an unorthodox method of treatment on wound healing in mice, International Journal of Parapsychology, 1963; 3: 5-24. 7.B. Grad: Healing by the laying on of hands: review of experiments and implications, Pastoral Psychology, 1970; 21: 19-26. 8.F. W. J. Snel i P. R. Hol: Psychokinesis experiments in casein induced amyloidosis of the hamster, Journal of Parapsychology, 1983; 5(1): 51-76; Grad, Some biological effects of laying on hands; F. W. J. Snel i P. C. Van der Sijde, The effect on paranormal healing on tumor growth, Journal of Scientific Exploration, 1995; 9(2): 209-21. Vidi takoer E. Targ, Evaluating distant healing: a research review, Alternative Therapies, 1997; 3:748. 9.J. Barry: General and comparative study of the psychokinetic effect on a fungus culture, Journal of Parapsychology, 1968; 32: 237-43; E. Haraldsson i T. Thorsteinsson, Psychokinetic effects on yeast: an exploratory experiment, in W. G. Roll, R. L. Morris i J. D. Morris (urednici), Research in Parapsychology (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1972): 20-1; F. W. J. Snel, Influence on malignant cell growth research, Letters of the University of Utrecht, 1980; 10: 19-27. 10.C. B. Nash: Psychokinetic control of bacterial growth, journal of the American Society for Psychical Research, 1982; 51: 217-21. 11.G. F. Solfvin: Psi expectancy effects in psychic healing studies with malarial mice, European Journal of Parapsychology, 1982; 4(2): 160-97. 12.R. Stanford, 'Associative activation of the unconscious' and 'visualization' as methods for influencing the PK target, journal of the American Society for Psychical research, 1969; 63: 338-51. 13.R. N. Miller: Study on the effectiveness of remote mental healing, Medical Hypotheses, 1982; 8: 481-90. 14.R. C. Byrd: Positive therapeutic effect of intercessory prayer in a coronary care unit population, Southern Medical Journal, 1988; 81(7): 826-9. 15.B. Greyson: Distance healing of patients with mayor depression, Journal of Scientific Exploration, 1996; 10(4): 447-65. 16.F. Sicher i E. Targ et. al.: A randomized double-blind study of the effect of distant healing in a population with advances AIDS: report of a small scale study, We stern Journal of Medicine, 1999; 168(6): 356-63. 17.W. Harris et al.: A randomized controlled trial of the effects of remote, intercessory prayer on outcomes in patients admitted to the coronary care unit, Archives of Internal Medicine, 1999; 159(19): 2273-8. 18.Razgovori s E. Targ u Kaliforniji i preko telefona, 28. listopada 1999. godine i 6. oujka 2001. godine. 19.Harris et al: A randomized controlled trial of the effects of remote, intercessory prayer.

BILJEKE 5.J, Barrett: Going the distance, Intuition, 1999; June/July: 30-1. 6.E. E. Green: Copper Wall research psychology and psychophysics: subtle
energies and energy medicine: emerging theory and practice, Proceedings, Prva godinja konferencija, Meunarodno drutvo za prouavanje suptilnih energija i energetsku medicinu (ISSSEEM - International Society for the Study of Subtle Energies and Energy Medicine), Boulder, Colorado, 21-25. lipnja 1991. 7.Kratki pregledi istraivanja iscjeliteljske energije Qigonga i informacije o Qigong bazi podataka, kompjuterizirani arhivski centar objavljenih istraivanja o Qigong iscjeljivanju, u L. Dossey, Be Careful What You Pray For: 175-7. 8.R. D. Nelson: The physical basis of intentional healing systems, PEAR Technical Note, 990001, sijeanj 1999. 9.G. A. Kaplan, et. al: Social connections and mortality from all causes and from cardiovascular disease: perspective evidence from Eastern Finland, American Journal of Epidemiology, 1988; 128:370-80. 10.D. Reed, et al., Social networks and coronary heart disease among Japanese men in Hawaii, American Journal of Epidemiology, 1983; 117: 384-96; M. A. Pascucci i G. A. Loving, Ingredients of an old and healthy life: centenarian perspective, Journal of Holistic Nursing, 1997; 15: 199-213. 11.G. Schwarz. Et al.: Accuracy and replicability of anomalous after-death communication across highly skilled mediums, Journal of the Society for Psychical Research, 2001; 65: 1-25. JEDANAESTO POGLAVLJE: TELEGRAM OD GAJE

1.Cjelokupan materijal o sudskom procesu O. J. Simpsonu: London Sunday Times

arhivi. Prijepis procesa na dan presude: the Associated Press's statistics of the O. J. Simpson trial. 2.Razgovor s Brendom Dunne u Princetonu, 28. lipnja 1998. 3.R. D. Nelson i drugi: FieldREG anomalies in group situatuons, Journal of Scien tific Exploration, 1996; 10(1): 111-41. 4.Na istom mjestu. 5.Na istom mjestu. 6.Na istom mjestu: takoer korespondencija s R. Nelsonom, 26. srpnja 2001. 7.R. D. Nelson i E. L. Mayer: A FieldREG application at the San Francisco Bay Revels, 1996, citirano u D. Radin: The conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (New York: HarperEdge, 1997): 171. 8.Nelson: FieldREG anomalies: 136. 9.R. D. Nelson i drugi: FieldREGII: consciousness fiels effects: replications and explorations, Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(3): 425-54. 10.Za cjelokupno sitraivanje u Egiptu pogledaj: R. Nelosn: FieldREG measure ments in Egypt: resonant consciousness at sacres sites, Princeton Engineering Anomalies Research, School of Engineering/Applied Science, PEAR Teshnical Note 97002,2001: takoer Nelson i drugi: FieldREGII. 11.Sve opise pokusa Deana Radina u ovom poglavlju uzela sam iz njegovoj vlastitog sjaj nog djela The Conscious Universe: 157-74. Takoer pogledaj D. I. Radin, J. M. Rebman i M. P. Cross: "Anomalous organization of random events by gropu consciousness: two exploratory experiments", Journal of Scientific Exploration, 1996; 10: 143-68. 12.D. Vaitl:"Anomalous effects during Richard Wagner's operas", znanstceeni lanak predstavljen na Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scientific Exploration, Valencija, panjolska, 9.-11. listopada 1998.

BILJEKE
1.Na istom mjestu. 2.D. Bierman: "Exploring correlations between local emotional and global emotio nal events and the behaviour of a random number generator", Journal of Scientific Exploration, 1996; 10 363-74. 3.R. Nelson: Wishing for good weather: a natural experiment in group consciousness, Journal of Scientific Exploration, 1997; 11(1): 47-58. 4.J. S. Hagel i drugi: _Effects of group practice Transcedental Meditation Program on preventing violent crime in Washington DC: results of the National Demon stration Project, June-July, 1993, Social Indicators Research, 1994; 47: 153-201. 5.M. C. Dillbeck i drugi: The Transcedental Meditation Program and crime rate change in sample of 48 cities, Journal of Crime and Justice, 1981; 4: 25-45. 6.D. W. Orme-Johnson i drugi: International peace project in the Middle East: the effects of the Maharishi technology of the unified field, Journal of Conflict ResolutionI, 1988; 32: 776-812. 7.J. Lovelock: Gaia: a New Look at life on Earth (Oxford: Oxford Universitiy Press, 1979). 8.R. Nelson i drugi: Global resonance of consciousness: Princess and Mother Te resa, Electronic Journal of Parapsychology, 1998. 9.Telefonski razgovor s R. Nelsonom, 2. veljae 2001. 10.Terrorist Disaster September 11, 2001, Global Consciousness Project website: http://noosphere.princeton.edu. 11.N. A. Klebanoff i P. K. Keyser: Menstrual synchronization: a qualitative study, Journal of Holistic Nursing, 1996; 14(2): 98-114. 12.U govoru kojega je odrao u belgijskom Ligeu 1999. godine. Mitchell je naveo malo poznatu poruku o iskustvima ruskih astronauta koji su proivjeli est mjeseci na svemirskoj postaji Mir. Kao i Mitchell, i oni su doivjeli neobinu percepciju u budnom stanju i u snu, ukljuujui prekogniciju. Mogue je da su dugotrajna svemirska putovanja neobian nain za povezivanje s Poljem. S. V. Krichevskii: Extrtaordinary fantastic states/dreams of the astronaut sin nearearth orbit: a new cosmic phenomenon, Sozn Fiz Real, 1996; 1(4): 60-9. DVANAESTO POGLAVLJE: DOBA NULTE TOKE

1.Razgovor s Richardom Obousyjem, Brighton, 20. sijenja 2001. 2.Potvrdio Graham Ennis na Propulzijskoj radionici, Brighton, 20. sijenja 2001. 3.C. Sagan: Contact (London: Orbit, 1997). 4.R. Forward: Extrracting electrical energy from the vacuum by cohesion of char
ged foliated conductors, Physical Review B, 1984: 30: 1700. 5.H. Puthoff: Space Propulsion: can empty space itself provide a solution?, Ad Astra, 1997; 9(1): 42-6. 6.R. Mathews: Nothing else like vacuum, New Scientist, 25. veljae 1995: 33. 7.Na istom mjestu. 8.H. Puthoff, citiran u The Observeru, 7. sijenja 2001: 13. 9.Telefonski i osobni razgovori s Halom Puthoffom, sijeanj 2001. 10.Hal Puthoff: SETI: the velocity of light limitation and the Alcubierre warp drive: an integrrating overview, Physics Essays, 1996; 9(1); 156-8. 11.H. Puthoff: Everything for nothing, New Scientist, 28. srpnja 1990: 52-5. 12.H. Puthoff, razgovor, 20. sijenja 2001. 13.Navedeno na internetskim stranicama Propulsion Workshop: www.workshop.cwc.net.

BILJEKE 1.J. Benveniste: "Specific remote direction for bacteria using electromagnetic/digital
procedure", FASEB Journal, 1999; 13:A852. 2.E. Mitchell: Nature's mind, keynote adress, CASYS 1999, Lige, Belgija, 8. kolo voza 2000. 3.H. Puthoff: Far out ideas grounded on physics, Jane Defence Weeklym 26. srpnja 2000; 34(4): 42-6. 4.Na istom mjestu. P. W. Milonnni: Sei-clasical and quantum electrodynamical approaches in nonrelativistic radiation theory, Physics Reports, 1976; 25: 1-8.

BIBLIOGRAFIJA

Abraham, R., McKenna, T. i Sheldrake, R., Trialogues at the Edge of the West: Chaos, Creativity and the Resacralization of the World (Santa Fe, NM: Bear, 1992). Adler, R. et al., "Psychoneuroimmunology: interactions between the nervous system and the immune system", Lancet, 1995; 345: 99-103. Adler, S. (u izboru kratkih lanaka posveenih radu A. Sakharova), "A key to understanding gravity", New Scientist, April 30,1981: 227-8. Aissa, J. et. al., "Molecular signaling at high dilution by means of electronic circuitry", Journal of immunology, 1993; 150: 146A. Aissa, J., "Electronic transmission of the cholinergic signal", FASEB Journal, 1995; 9: A683. Arnold, A., The Corrupted Sciences (London: Paladin, 1992). Atmanspacher, H., "Deviations from the physical randomness due to the human agent intention?", Chaos, Solitons and Fractals, 1999; 10(6): 935-52. Auerbach, L., Mind over Matter: A Comprehensive Guide to Discovering Your Psychic Powers (New York: Kensington, 1996). Backster, C, "Evidence of a primary perception in plant life", International Journal of Parapsychology, 1967; X: 141. Ballentine, R., Radical Healing: Mind-Body Medicine at its Most Practical and Transformative (London: Rider: 1999). Bancroft, A., Modern Mystics and Sages (London: Granada, 1978). Barret, J., "Going the distance" Intuition, 1999; June/July: 30-1. Barrow, J. D., Impossibility: The Limits of Science and the Science of Limits (Oxford: Oxford University Press, 1998). Barrow, J., The Book of Nothing (London: Jonathan Cape, 2000). Barry, J., "General and comparative study of the psychokinetic effect on the fungus culture", Journal pf Parapsychology, 1968; 32: 237-43. Bastide, M., et. al., "Activity and chronopharmacology of very low doses of physiological immune inducers", Immunology Today, 1985; 6: 234-5. Becker, R. O., Cross Currents: The Perils of Electropollution, the Promise of Electromedicine (New York: Jeremy F. Tarcher/Putnam, 1990). Becker, R. O. i Selden, G., The Body Electric: Electromagnetism and the Foundation of Life (London: Quill/William Morrow, 1985). Behe, M. J., Darwin's Black Box: The Biochemical Challenge to Evolution (New York: Touchstone, 1996). Benor, D. J., "Survey of spiritual healing research", Complementary Medical Research, 1990; 4: 9-31.

BIBLIOGRAFIJA
Benor, D. J., Healing Research, vol.4 (Deddington, Oxfordshire: Helix Editions, 1992). Benstead, D. i Constantine, S., The Inward Revolution (London: Warner, 1998). Benveniste, J., "Reply", Nature, 1988; 334: 291. Benveniste, J., "Reply (to Klaus Linde and coworkers) 'Homeopathy trials going nowhere", Lancet, 1997; 350: 824', Lancet, 1998; 351: 367. Benveniste, J., "Understanding Digital Biology", unpublished position paper, June 14, 1998. Benveniste, J., "From water memory to digital biology", Network: The Scientific and Medical Network Review, 1999; 69: 11-14. Benveniste, J., "Specific remote detection for bacteria using an electromagnetic/digital procedure", FASEB Journal, 1999; 13.-A852. Benveniste, J., Arnoux, B., i Hadji, L., "Highly dilute antigen increases coronary flow of isolated heart from immunized guinea-pigs", FASEB Journal, 1992; 6: A1610. Takoer predstavljeno na "Experimental Biology- 98 (FASEB)", San Francisco, 20. travnja, 1998. Benveniste, J., Jurgens, P. et al., "Transatlantic transfer of digitized antigen signal by telephone link", Journal of Allergy and Clinical Immunology, 1997; 99: S175. Benveniste, J. et al., "Digital recording/transmission of the cholinergic signal",FASEB journal, 1996; 10: A1479. Benveniste, J. et al., "Digital biology: specificity of the digitized molecular signal", FASEB Journal, 1998; 12: A412. Benveniste, J. et al., "A simple and fast method for in vivo demonstration of electromagnetic molecular signaling (EMS) via high dilution or computer recording", FASEB Journal, 1998; 12: A412. Benveniste, J. et al., "The molecular signal is not functioning in the absence of 'informed' water", FASEB Journal, 1999; 13: A163. Berkman, L. F., i Syme, S. L., Social Networks, host resistance and mortality: a nine-year follow-up study of Alameda County residents", American Journal of Epidemiology, 1979; 109(2): 186-204. Bierman, D. J. (urednik), Proceedings of Presented Papers, 37th Annual Parapsychological Association Convention, Amsterdam (Fairhaven, Mass.: Parapsychological Association, 1994). Bierman, D., "Exploring correlations between local emotional and global emotional events and the behavior of a random number generator", Journal of Scientific Exploration, 1996; 10: 363-74. Bierman, D., "Anomalous aspects of intuition", rad predstavljen na etvrtom europskom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998. Bierman, D. J. i Radin, D. I., "Anomalous anticipatory response on randomized future conditions", Perceptual and Motor Skills, 1997; 84: 689-90. Bischof, M., "The fate and the future of field concepts - from metaphysical origins to holistic understanding in the biosciences", predavanje odrano na etvrtom europskom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998. Bischof, M., "Holism and field theories in biology: nonmolecular approaches and their relevance to biophysics", u J. J. Clang et. al. (urednici), Biophotons (Amsterdam: Kluwer Academic, 1998): 375-94.

BIBLIOGRAFIJA
Blom-Dahl, C. A., "Precognitive remote perception and the third source paradigm", znanstveni rad predstavljen na etvrtom bienalnom europskom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scientific Exploration, Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998. Bloom, W., (urednik), The Penguin Book of New Age and Holistic Writing (Harmondsworth: Penguin, 2000). Bohm, D., Wholeness and the Implicate Order (London: Routledge, 1980). Boyer, T., "Deviation of the blackbody radiation spectrum without quantum physics", Physical Review, 1969; 182: 1374. Braud.W. G.,"Psi-conductive states", Journal of Communication, 1975; 23(1): 142-52. Braud, W. G., "Psi-conductive conditions: explorations and interpretations", u B. Shapin i L. Coly (urednici), Psi and States of Awareness, Izvjetaji meunarodne konferencije odrane u Parizu, u Francuskoj, 24-26. kolovoza 1977. godine. Braud, W. G., "Blocking/shielding psychic functioning through psychological and psychic techniques: a report of three preliminary studies", u R. Whitte i I. Solfvin (urednici),Research in Parapsychology, 1984 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1985): 42-4. Braud, W. G.,"On the use of living target system in distant mental influence research", u L. Coly i J. D. S. McMahon (urednici), Psi Research Methodology: A Re-Examination, Izvjetaji meunarodne konferencije odrane u Chapel Hillu u Sjevernoj Karolini, 29-30. listopada 1988. godine. Braud, W. G.,"Distant mental influence of rate of hemolysis of human red blood cells", Journal of the American Society for Psychical Research, 1990; 84(1): 1-24. Braud, W. G., "Implications and applications of laboratory psi findings", European Journal of Parapsychology, 1990-91; 8: 57-65. Braud, W. G.,"Reactions to an unseen gaze (remote attention): a review, with new data on autonomic staring detection", Journal of Parapsychology 1993; 57: 373-90. Braud, W. G., "Honoring our natural experiences", Journal of the American Society for Psychical Research, 1994; 88(3): 293-308. Braud, W. G., "Reaching for consciousness: expansions and complements", Journal of the American Society for Psychical Research, 1994; 88(3): 186-206. Braud, W. G.,"Wellness implications of retroactive intentional influence: exploring an outrageous hypothesis", Alternative Therapies, 2000; 6(1): 37-48. Braud, W. G. i Schlitz, M., "Psychokinetic influence on electrodermal activity", Journal of Parapsychology, 1983; 47(2): 95-119. Braud, W. G. i Schlitz, M., "A methodology fort he objective study of transpersonal imagery", Journal of Scientific Exploration, 1989; 3(1): 43-63. Braud, W. G. i Schlitz, M., "Consciousness interactions with remote biological systems: anomalous intentionality effects" Subtle Energies, 1991; 2(1): 1-46. Braud, W. et. al., "Further studies of autonomic detection of remote staring: replication, new control procedures and personality correlates", Journal of Parapsychology, 1993; 57: 391-409. Braud, W. et. al., "Attention focusing facilitated through remote mental interaction", Journal of the American Society for Psychical Research, 1995; 89(2): 103-15. Braud, W. et. al., "Further studies of the bio-PK effect: feedback, blocking, generality/ specificity", u R. White i J. Solfvin (urednici), Research in Parapsychology, 1984 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1985): 45-8. Brennan, B. A., Hands of Light: A guide to Healing Through the Human Energy Field (New York: Bantam, 1988).

BIBLIOGRAFIJA
Brennan, J. H., Time Travel: A New Perspective (St. Paul, Minn.: Llewellyn, 1997). Broughton, R. S., Parapsychology: The Controversial Science (New York: Ballantine, 1991). Brown, G., The Energy of Life: The Science of What Makes our Minds and Bodies Work (New York: Free Press/Simon & Schuster, 1999). Brockman, J., The Third Culture: Beyond the Scientific Revolution (New York: Simon & Schuster, 1995). Buderi. R., The Invention that Changed the World: The Story of Radar from War to Peace (London: Abacus, 1998). Bunell, T., "The effect oh hands-on healing on enzyme activity" Research in Complementary Medicine, 1996; 3: 265-40: 314; Trei godinji simpoziji o komplementarnoj zdravstvenoj njezi (3rd Annual Symposium on Complementary Health Care, Exeter, 11-13. prosinca 1996. Burr, H., The Fields of Life (New York: Ballantine, 1972). Byrd, R. C, "Positive therapeutic effects of intercessory prayer in a coronary care unit population", Southern Medical Journal, 1988; 81(7): 826-9. Capra, E, The Turning point: Science, Society and the Rising Culture (London: Flamingo, 1997). Capra, E, The Tao of Physics: An Explanation of the Parallels Between Modern Physics and Eastern Mysticism (London: Flamingo, 1991). Capra, E, The Web of Life: A New Synthesis of Mind and Matter (London: Flamingo, 1997). Carey, J., The Faber Book of Science (London: Faber & Faber, 1995). Chaikin,A.,A Man on theMoon: The Voyages of the Apollo Astronauts (Harmondsworth: Penguin, 1998). Chopra, D., Quantum Healing: Exploring the Frontiers of Mind/Body Medicine (New York: Bantam, 1989). Clarke, A. C.,"When will the real space age begin?", Ad Astra, May/June 1996: 13-15. Clarke, A. C, 3001: The Final Odyssey (London: HarperCollins, 1997). Coats, C, Living Energies: An Exposition of Concepts Related to the Theories of Victor Schauberger (Bath: Gateway, 1996). Coen, E., The Art of Genes: How Organisms Make Themselves (Oxford: Oxford University Press, 1999). Cohen, S. i Popp, E A., "Biophoton emission of the human body", Journal of Photochemistry and Photobiology B: Biology, 1997; 40: 187-9. Coghill, R. W., Something in the Air (Coghill Research Laboratories, 1998). Coghill, R. W., Electrohealing: The Medicine of the Future (London: Thorsons, 1992). Cole, D. C. i Puthoff, H. E., "Extracting energy and heat from the vacuum" Physical Review E, 1993; 48(2): 1562-65. Cornwell, J., Consciousness and Human Identity (Oxford: Oxford University Press, 1998). Damasio, A. R., Descartes' Error: Emotion, Reason and the Human Brain (New York: G. P. Putnam, 1994). Davelos, J., The Science of Star Wars (New York: St Martins Press, 1999). Davenas, E. et. al., "Human basophil degranulation triggered by very dilute antiserum against IgE", Nature, 1988; 333(6176): 816-18. Davidson, J., Subtle Energy (Saffron Walden: C. W. Daniel, 1987). Davidson, J., The Web of Life: Life Force; The Energetic Constitution of Man and the Neuro-Endocrine Connection (Saffron Walden: C. W. Daniel, 1988).

BIBLIOGRAFIJA
Davidson, J., The Secret of the Creative Vacuum: Man and the Energy Dance (Saffron Walden: C.W. Daniel, 1989). Dawkins, R., The Selfish Gene (Oxford: Oxford University Press, 1989). Delanoy, D. i Sah, S., Cognitive and psychological psi responses in remote positive and neutral emotional states", u R. Bierman (urednik) Proceedings of Presented Papers, American Parapsychological Association, 37. godinja konvencija, University of Amsterdam, 1994. Del Giudice, E, "The roots of cosmic wholeness are in quantum theory", Frontier Science: An Electronic Journal, 1997; 1(1). Del Giudice, E. i Preparata, G., "Water as a free electric dipole laser", Physical Review Letters, 1988; 61: 1085-88. Del Giudice, E. et al., "Electromagnetic field i spontaneous symmetry breaking in biological matter", Nuclear Physics, 1983; B275(F517): 185-99. deLange deKlerk, E. S. M. i Bloomer, J., "Effect of homeopathic medicine on daily burdens of symptoms in children with recurrent upper respiratory react infections", British Medical Journal, 1994; 309:1329-32. Demangeat, L. et al., "Modifications des temps de relaxation RMN 4MHZ des protons du solvent dans les trs hautes dilutions salines de silice/lactose , Journal of Medical Nuclear Biophysics, 1992 ; 16:135-45. Dennett, D.C., Consciousness Explained (London: Allen Lane/Penguin, 1991). DeValois, R. i DeValois, K.,"Spatial vision", Annual Review of Psychology, 1980: 309-41. DeValois, R. i DeValois, K., Spatial Vision (Oxford : Oxford University Press, 1988). DiChristina, M., "Star travelers", PopularScience, 1999, June: 54-9. Dillbeck, M. C. et. al.,"The Transcendental Meditation program and crime rate change in sample of 49 cities", Journal of Crime and justice, 1981; 4: 25-45. Dobyns, Y. H., "Combination of results from multiple experiments", Princeton Engineering Anomalies Research, PEAR Technical Note 97008, listopada 1997. Dobyns, Y. H. et. al., "Response to Hansen, Utts and Markwick: statistical and methodological problems of the PEAR remote viewing (sic) experiments", Journal of Parapsychology, 1992; 65:115-146. Dossey, L, Space, Time and Medicine (Boston, Mass.: Shambhala, 1982). Dossey, L, Recovering the Soul: A Scientific and Spiritual Search (New York: Bantam, 1989). Dossey, L., Healing Words: The Power of Prayer and the Practice of Medicine (San Francisco: HarperSan Francisco, 1993). Dossey, L., Prayer Is Good Medicine: How to Reap the Healing Benefits of Prayer (San Francisco: HarperSan Francisco, 1996). Dossey, L, Be Careful What You Pray For ... You Just Might Get It: What We Can Do About the Unintentional Effects of Our Thoughts, Prayers and Wishes (San Francisco: HarperSan Francisco, 1998). Dossey, L, Reinventing Medicine: Beyond Mind-Body to a New Era of Healing (San Francisco: HarperSan Francisco, 1999). DuBois, D.M. (urednik), CASYS '99: Fourth International Conference on Computing Anticipatory Systems (Lige, Belgium: CHAOS, 2000). Dumitrescu, I. F., Electromagnetic Imaging in Medicine and Biology: Electrographic Methods in Medicine and Biology J. Kenyon (urednik), C. A. Galia (prevoditeljica) (Sudbury, Suffolk: Neville Spearman, 1983). Dunne, B. J., "Co-operator experiments with an REG device", Princeton Engineering Anomalies Research, PEAR Technical Note 91005. prosinac 1991.

BIBLIOGRAFIJA
Dunne, B. J., "Gender differences in human/machine anomalies", Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(1): 3-55. Dunne, B. J. i Bisaha, J.,"Precognitive remote viewing in the Chicago area: a replication of the Stanford experiment", Journal of Parapsychology, 1979; 43: 17-30. Dunne, B. J. i Jahn, R. G., "Experiments in remote human/machine interaction", Journal of Scientific Exploration, 1992; 6(4): 311-32. Dunne, B. J. i Jahn, R. G., "Consciousness and anomalous psychical phenomena", Princeton Engineering Anomalies Research, School of Engineering/Applied Science, PEAR Technical Note 95004, svibanj 1995. Dunne, B. J. i Jahn, R. G., "Precognitive remote perception", Princeton Engineering Anomalies Research, PEAR Technical Note 83003, kolovoz 1983. Dunne, B. J. i Jahn, R. G., "Operator-related anomalies in a random mechanical cascade", Journal of Scientific Exploration, 1988; 2(2): 155-79. Dunne, B. J. et. al., "Precognitive remote perception III: complete binary data base with analytical refinements", Princeton Engineering Anomalies Research, PEAR Technical Note 89002, kolovoz 1989. Dunne, J. W.., An Experiment in Time (London: Faber, 1926). Dziemidko, H. E., The Complete Book of Energy Medicine (London: Gaia, 1999). Endler, P. C. et. al., "The effect of highly diluted agitated thyroxine on the climbing activity of frogs", Veterinary and Human Toxicology, 1994; 36: 56-9. Endler, P. C. et. al., "Transmission of hormone information by non-molecular means", FASEB Journal, 1994; 8: A4000(abs). Ernst, E. i White, A., Acupuncture: A Scientific Appraisal (Oxford: ButterworthHeinemann, 1999). Ertel, S., "Testing ESP leisurely: report on a new methodological paradigm", znanstveni rad predstavljen na 23. godinjoj SPR konferenciji (23rd International SPE Conference), Durham, Velika Britanija, 3-5. rujan 1999. Feynman, R. P., Six Easy Peaces: The Fundamentals of Physics Explained (Harmondsworth: Penguin, 1998). Forward, R., "Extracting electrical energy from the vacuum by cohesion of charged foliated conductors", Physical Review B, 1984; 30: 1700. Fox, M. i Sheldrake, R., The Physics of Angels: Exploring the Realm Where Science and Spirit Meet (San Francisco: HarperSanFrancisco, 1996). Frey, A. H., "Electromagnetic field interactions with biological systems", FASEB Journal, 1993; 7: 272. Frohlich, H., "Long-range coherence and energy storage in biological systems", International Journal of Quantum Chemistry, 1968; 2: 641-49. Frohlich, H., "Evidence for Bose condensation-like excitation of coherent modes in biological systems", Physics Letters, 1975; 51A: 21. Galland, L, The Four Pillars of Healing (New York: Random House, 1997). Gariaev, P. P. et. al., "The DNA wave biocomputer", znanstveni rad predstavljen na CASYS 2000: Fourth International Conference on Computing Anticipatory Systems, Liege, Belgium, August 9-14,2000. Gerber, R., Vibrational Medicine: New Choices for Healing Ourselves (Santa Fe: Bear, 1988). Gleick, J., Chaos: Making a New Science (London: Cardinal, 1987). Grad, B.,"Some biological effects of 'laying-on of hands': a review of experiments with animals and plants", Journal of the American Society for Psychical Research, 1965; 59:
95-127.

BIBLIOGRAFIJA
Grad, B., "Healing by the laying on of hands; review of experiments and implications", Pastoral Psychology, 1970; 21:19-26. Grad, B., "Dimensions in 'Some biological effects of the laying on of hands' and their implications", u H. A. Otto i J. W. Knight (urednici), Dimensions in Wholistic Healing: New Frontiers in the Treatment of the Whole Person (Chicago: Nelson-Hall, 1979): 199-212. Grad, B. et. al., "The influence of an unorthodox method of treatment on wound healing in mice", International Journal of Parapsychology 1963; 3(5): 24. Graham, H., Soul Medicine: Restoring the Spirit to Healing (London: Newleaf, 2001). Green, B., The Elegant Universe: Superstrings, Hidden Dimensions and the Quest for the Ultimate Theory (London, Vintage, 2000). Green, E. E., "Copper wall research psychology and psychophysics: subtle energies and energy medicine: emerging theory and practice", Proceedings, First Annual Conference, International Society for the Study of Subtle Energies and Energy Medicine (ISSSEEM), Boulder, Colo., June 21-25,1991. Greenfield, S. A., Journey to the Centers of the Mind: Toward a Science of Consciousness (New York: W. H. Freeman, 1995). Greyson, B., "Distance healing of patients with mayor depression", Journal of Scientific Exploration, 1996; 10(4): 447-65. Goodwin, B., How the Leopard Changed Its Spots: The Evolution of Complexity (London: Phoenix, 1994). Grinberg-Zylberbaum, J. i Ramos, J., "Patterns of interhemisphere correlations during human communication", International Journal of Neuroscience, 1987; 36: 41-53. Grinberg-Zylberbaum, J. et. al., "Human communication and the electrophysiological activity of the brain", Subtle Energies, 1992; 3(3): 25-43. Gribbin, J., Almost Everyone Guide to Science (London: Phoenix, 1999). Gribbin, J., Q Is for Quantum: Particle Physics from A to Z (London: Phoenix Giant, 1999). Hagelin, J. S. et. al., "Effects of group practice of the Transcendental Meditation Program on preventing violent crime in Washington DC: results of the National Demonstration Project, June-July, 1993", Social Indicators Research, 1994; 47: 153-201. Haisch, B., "Brilliant disguise: light, matter and Zero Point Field", Science and Spirit, 1999:10:30-1. Haisch, B. M. i Rueda, A., "A quantum broom sweeps clean", Mercury: The Journal of the Astronomical Society of the Pacific, 1996; 25(2): 12-15. Haisch, B. M. i Rueda, A., "The Zero Point Field and inertia" predstavljeno na Causality and Locality in Modern Physics and Astronomy: Open Questions and Possible Solutions, A symposium to honor Jean-Pierre Vigier, York University, Toronto, August 25-29, 1997. Haisch, B. M. i Rueda, A., "The Zero Point Field and the NASA challenge to create the space drive", presented at Breakthrough Propulsion Physics workshop, NASA Lewis Research Center, Cleveland, Ohio, August 12-14,1997. Haisch, B. M. i Rueda, A., "An electromagnetic basis for inertia and gravitation: what are the implications for twenty-first century physics and technology?", predstavljeno na Meunarodnom forumu svemirske tehnologije i primjene (Space Technology and Applications International Forum) 1998. godine koji su ko-sponzorirali NASA, DOE i USAF, Albuquerque, NM, 25-29. sijenja 1998. Haisch, B. M. i Rueda, A., "Progress in establishing a connection between the electromagnetic point field and inertia", predstavljeno na Meunarodnom forumu

BIBLIOGRAFIJA
svemirske tehnologije i primjene (Space Technology and Applications International Forum) 1999. godine koji su ko-sponzorirali NASA, DOE i USAF, Albuquerque, NM, 31. sijenja do 4. veljae 1999. godine. Haisch, B. M. i Rueda, A., "On the relation between zero-point-field induced inertial mass and the Einstein-deBroglie formula", Physics Letters A (u tisku tijekom istraivanja). Haisch, B., Rueda, A. i Puthoff, H. E., "Beyond E=mc2: a first glimpse of a universe without mass", Sciences, November/December 1994: 26-31. Haisch, B., Rueda, A. i Puthoff, H. E., "Inertia as a zero-point-field Lorentz force", Physical Review A, 1994; 49(2): 678-94. Haisch, B., Rueda, A. i Puthoff, H. E., "Physics of the zero point field: implications for inertia, gravitation and mass", Speculations in Science and Technology, 1997; 20: 99-114. Haisch, B., Rueda, A. i Puthoff, H. E., "Advances in the proposed electromagnetic zero-point-field theory of inertia", znanstveni rad predstavljen na AIAA 98-3143, Advances ASME/SAE/ASEE joint Propulsion Conference and Exhibit, Cleveland, Ohio, July 13-15, 1998. Hall, N., The New Scientist Guide to Chaos (Harmondsworth: Penguin, 1992). Hameroff, S. R., Ultimate Computing: Biomolecular Consciousness and Nanotechnology (Amsterdam: North Holland, 1987). Haraldsson, E. i Thorsteinsson, T, "Psychokinetic effects on yeast: an exploratory experiment", u W. G. Roll, R. L. Morris i J. D. Morris (urednici), Research in Parapsychology (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1997). Harrington, A. (urednik), The Placebo Effect: An Interdisciplinary Exploration (Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1997). Harris, W. S. et. al.,"A randomized, controlled trial of the effects of remote, intercessory prayer on outcomes in patients admitted to the coronary care unit", Archives of Internal Medicine, 1999; 159(19): 2273-78. Hawking, S., A Brief History of Time: From the Bing Bang to Black Holes (London: Bantam Press, 1988). Hill, A., "Phantom limb pain: a review of the literature on attributes and potential mechanisms", www.stir.ac.uk. Ho, Mae-Wan, "Bioenergetics and Biocommunication", u R. Cuthbertson et. al. (eds), Computation in Cellular and Molecular Biological Systems (Singapore: World Scientific, 1999). Hopcke, R. H., There Are No Accidents: Synchronicity and the Stories of Our Lives (New York: Riverhead, 1997). Horgan, J., The End of Science: Facing the Limits of Knowledge in the Twilight of the Scientific Age (London: Abacus, 1998). Hunt, V. V., Infinite Mind: The Science of Human Vibrations (Malibu, Calif: Malibu, 1995). Hyvarien, J. and Karlssohn, M., "Low resistance skin points that may coincide with acupuncture loci", Medical Biology, 1977; 55: 88-94, kao to je citirano u The New England Journal of Medicine, 1995; 333(4): 263. Ibison, M., "Evidence that anomalous statistical influence depends on the details of random process", Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(3): 407-23. Ibison, M., i Jeffers, S., "A double-slit diffraction experiment to investigate claims of consciousness-related anomalies", Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(4): 543r

,n

BIBLIOGRAFIJA
Insinna, E., "Synchronicity and coherent excitations in microtubules", Nanobiology, 1992; 1:191-208. Insinna, E., "Ciliated cell electrodynamics: from cilia and flagella to ciliated sensory systems", u A. Malhotra (urednik) Advances in Structural Biology (Stamford, Connecticut: JAI Press, 1999): 5. Jacobs, J., "Homeopathic treatment of acute childhood diarrhea", British Homeopathic Journal, 1993; 82: 83-6. Jahn, R. G., "The persistent paradox of psychic phenomena: an engineering perspective", IEEE Proceedings of the IEEE, 1982; 70(2): 136-70. Jahn, R., "Physical aspects of psychic phenomena", Physics Bulletin, 1988; 39: 235-37. Jahn, R. G., "Acoustical resonances of assorted ancient structures", Journal of the Acoustical Society of America, 1996; 99(2): 649-58. Jahn, R. G.,"Information, consciousness, and health", Alternative Therapies, 1996; 2(3): 32-8. Jahn, R., "A modular model of mind/matter manifestations", PEAR Technical Note 2001.01, svibanj 2001 (izvadak). Jahn, R. G. i Dunne, B. J., "On the quantum mechanics of consciousness with application to anomalous phenomena", Foundations of Physics, 1986; 16(8): 721-72. Jahn, R. G. i Dunne, B. J., Margins of Reality: The Role of Consciousness in the Physical World (London: Harcourt Brace Jovanovich, 1987). Jahn, R. G. i Dunne, B. J., "Science of the subjective", Journal of Scientific Exploration, 1997; 11(2): 201-204. Jahn, R. G. i Dunne, B. J., "ArtREG: a random event experiment utilizing picturepreference feedback", Journal of Scientific Exploration, 2000; 14(3): 383-409. Jahn, R. G., Dunne, B. J. et. al., "Correlations of random binary sequences with prestated operator intention: a review of a 12-year program", Journal of Scientific Exploration, 1997; 11: 345-67. Jaynes J., The Origin of Consciousness in the Breakdown of the Bicameral Mind (Harmondsworth: Penguin, 1990). Jibu, M. i Yasue, K., "A physical picture of Umezawas quantum brain dynamics", u R. Trappl (urednik) Cybernetics and System research, '92 (Singapore: World Scientific, 1992). Jibu, M. i Yasue, K.,"The basis of quantum brain dynamics", u K. H. Pribram (urednik) Proceedings of the First Appalachian Conference on Behavioral Neurodynamics, Radford University, September 17-20, 1992 (Radford: Center for Brain Research and Informational Sciences, 1992). Jibu, M. i Yasue, K., "Intracellular quantum signal transfer in Umezawas quantum brain dynamics", Cybernetic System International, 1993; 1(24): 1-7. Jibu, M. i Yasue, K., Introduction to quantum brain dynamics", u E. Carvallo (urednik), Nature, Cognition and System III (London: Kluwer Academic, 1993). Jibu, M. i Yasue, K.,"The basis of quantum brain dynamics" u K. H. Pribram (urednik), Rethinking Neural Networks: Quantum Fields and Biological Data (Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum, 1993): 121-45. Jibu, M. et. al., "Quantum optical coherence in cytoskeletal microtubules: implications for brain function", BioSystems, 1994; 32: 95-209. Jibu, M. et. al., "From conscious experience to memory storage and retrieval: the role of quantum brain dynamics and boson condensation of evanescent photons", International Journal of Modern Physics B, 1996 10(13/14): 1735-54. Kaplan, G. A. et. al., "Social connections and morality from all causes and from cardiovascular disease: perspective evidence from eastern Finland, American Journal of Epidemiology, 1988; 128: 370-80.

BIBLIOGRAFIJA
KAtchmer, G. A. Jr, The Tao of Bioenergetics, (Jamaica Plain, Mass.: Yang's Martial Arts Association, 1993). Katra, J. i Targ, R., The Heart of the Mind: How to Experience God Without Belief (Novato, Calif.: New World Library, 1999). Kelly, M. O. (urednik), The Fireside Treasury of Light: An Anthology of the Best in New Age Literature (London: Fireside/Simon & Schuster, 1990). Kiesling, S., "The most powerful healing God and women can come up with", Spirituality and Health, 1999; winter: 22-7. King, J. et. al., "Spectral density maps of receptive fields in the rat's somatosensory cortex", u Origins: Brain and Self Organization (Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum, 1995). Klebanoff, N. A. i Keyser, P. K., "Menstrual synchronization: a qualitative study", Journal of Holistic Nursing, 1996: 14(2): 98-114. Krishnamurti i Bohm, D., The Ending of Time: Thirteen Dialogues (London: Victor Gollancz, 1991). Lafaille, R. i Fulder, S. (urednici), Towards a New Science of Health (London: Routledge, 1993). Laszlo, E., The Interconnected Universe: Conceptual Foundations of Transdisciplinary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995). Laughlin, C. D., "Archetypes, neurognosis and the quantum sea", Journal of Scientific Exploration, 1996; 10: 375-400. Lechleiter, J. et. al., "Spiral waves: spiral calcium wave propagation and annihilation in Xenopus laevis oocytes", Science, 1994; 263: 613. Lee, R. H., Bioelectric Vitality: Exploring the Science of Human Energy (San Clemente, Calif.: China Healthways Institute, 1997). Lessell, C. B., The Infinitesimal Dose: The Scientific Roots of Homeopathy (Saffron Walden: C. W. Daniel, 1994). Levitt, B. B., Electromagnetic Fields; A Consumer's Guide to the Issues and How to Protect Ourselves (New York: Harcourt Brace, 1995). Liberman, J., Light: Medicine of the Future (Santa Fe, NM: Bear, 1991). Light, M., Full Moon (London: Jonathan Cape, 1999). Liquorman, W. (urednik), Consciousness Speaks: Conversations with Ramesh S. Balsekar (Redondo Beach, Calif.: Advaita Press, 1992). Lorimer, D. (urednik), The Spirit of Science: From Experiment to Experiment (Edinburgh: Floris, 1998). Lovelock, J., Gaia: A New look at Life on Earth (Oxford: Oxford University Press, 1979). Loye, D., An Arrow Through Chaos (Rochester, Vt.: Park Street Press, 2000). Loye, D., Darwin's Lost Theory of Love: A Healing Vision for the New Century (Lincoln, Neb.: iUniverse.com, Inc., 2000). Marcer, P. J., "A quantum mechanical model of evolution and consciousness", Proceedings of the 14th International Congress of Cybernetics, Namur, Belgium, August 22-26, 1995, Symposium XI: 429-34. Marcer, P. J.,"Getting quantum theory of the rocks", Proceedings of the 14"1 International Congress of Cybernetics, Namur, Belgium, August 22-26,1995, Symposium XI: 43540. Marcer, P. J.,"The jigsaw, the elephant and the lighthouse", ANPA 20 Proceedings, 1998, 93-102. Marcer, P. J. i Schempp, W, "Model of the neuron working by quantum holography", Informatica, 1997; 21: 519-34.

BIBLIOGRAFIJA
Marcer, P. J. i Schempp, W.,"The model of the prokaryote cell as an anticipatory system working by quantum holography", Proceedings of the First International Conference on Computing Anticipatory Systems, Liege, Belgium, August 11-15,1997. Marcer, P. J. i Schempp, W., "The model of the prokaryote cell as an anticipatory system working by quantum holography", International Journal of Computing Anticipatory Systems, 1997; 2: 307-15. Marcer, P. J. i Schempp, W.,"The brain as a Conscious system", International Journal of General Systems, 1998; 27(1-3): 231-48. Mason, K., Medicine for the Twenty-First Century: The Key to Healing with Vibrational Medicine (Shaftesbury, Dorset: Element, 1992). Master, F. J. "A study of homeopathic drugs in essential hypertension", British Homeopathic Journal, 1987; 76: 120-1. Matthews, D. A., The Faith Factor: Proof of the Healing Power of Prayer (New York: Viking, 1998). Matthews, R.,"Does empty space put up the resistance?", Science, 1994; 263: 613. Matthews, R., "Nothing like a vacuum", New Scientist, February 25,1995: 30-33. Matthews, R., "Vacuum power could clean up" Sunday Telegraph, December 31,1995. McKie, R., "Scientists switch to warp drive as sci-fi energy source is tapped", Observer, Janiary 7, 2001. McMoneagle, J., Mind Trek: Exploring Consciousness, Time and Space through Remote Viewing (Charlotteswille, Va.: Hampton Road, 1997). McMoneagle, J., The Ultimate Time Machine: A Remote Viewer's Perception of Time, and Predictions for the New Millennium (Charlottesville.Va.: Hampton Road, 1998). Miller, R. N.,"Study on the effectiveness of remote mental healing", Medical Hypothesis, 1982; 8: 481-90. Milonni, P. W., "Semi-classical and quantum electrodynamical approaches in nonrelativistic radiation theory", Physics Reports, 1976; 25: 1-8. Mims, C, When We Die (London: Robinson, 1998). Mitchell, E., The Way of the Explorer: An Apollo Astronaut's Journey Through the Material and Mystical Worlds (London: G. P. Putnam, 1996). Mitchell, E., "Nature's mind", keynote address to CASYS 1999: Third International Conference on Computing Anticipatory Systems, August 8, 1999 (Liege, Belgium: CHAOS, 1999). Moody, R. A. Jr, The Light Beyond (New York: bantam, 1989). Morris, R. L. et. al., "Comparison of the sender/no sender condition in the ganzfeld", u N. L. Zingrone (urednik), Proceedings of Presented Papers, 38th Annual Parapsychological Association Convention (Fairhaven, Mass.: Parapsychological Association). Moyers, W., Healing and the Mind (London: Aquarian/Thorsons, 1993). Murphy, M., The Future of the Body: Explorations into Further Evolution of Human Nature (Los Angeles: Jeremy P. Tarcher, 1992). Nash, C. b., "Psychokinetic control og bacterial growth?", Journal of the American Society for Psychical Research, 1982: 51: 217-21. Nelson, R. D., "Effect size per hour: a natural unit for interpreting anomalous experiments" Princeton Engineering Anomalies Research, School of Engineering/ Applied Science, PEAR Technical Note 94003, September 1994. Nelson, R., "FieldREG measurements in Egypt: resonant consciousness at sacred sites", Princeton Engineering Anomalies Research, School of Engineering/Applied Science, PEAR Technical Note 97002, July 1997.

BIBLIOGRAFIJA
Nelson, R., "Wishing for goog weather: a natural experiment in group consciousness", Journal of Scientific Exploration, 1997; 11(1): 47-58. Nelson, R. D., "The physical basis of intentional healing systems", Princeton Engineering Anomalies Research, School of Engineering/Applied Science, PEAR Technical Note 99001, January 1999. Nelson, R. D. i Radin, D. I., "When immovable objections meet irresistible evidence", Behavioral and Brain Sciences, 1987; 10: 600-601. Nelson, R. D. i Radin, D. I., "Statistically robust anomalous effects: replication in random event generator experiments", u L. Henckle i R. E. Berger (urednici) RIP 1988 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1989). Nelson, R. D. i Meyer, E. L, "A FieldREG application at the San Francisco Bay Revels, 1996", kao to je izvijeteno u D. Radin, The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena, (New York: HarperEdge, 1997): 171. Nelson, R. D. et. al., "A linear pendulum experiment: effects of operator intention on damping rate", Journal of Scientific Exploration, 1994; 8(4): 471-89. Nelson, R. D. et. al., "FieldREG anomalies in group situations", Journal of Scientific Exploration, 1996; 10(1): 111-41. Nelson, R. D. et. al., "FieldREGII: consciousness field effects: replications and explorations", Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(3): 425-54. Nelson, R. et. al., "Global resonance of consciousness: Princess Diana and Mother Teresa", Electronic journal of Parapsychology, 1998. Ness, R. M. i Williams, G. C, Evolution and Healing: The New Science of Darwinian Medicine (London: Phoenix, 1996). Nobili, R., "Schrdinger wave holography in brain cortex", Physical Review A, 1985; 32: 3618-26. Nobili, R., "Ionic waves in animal tissues", Physical Review A, 1987; 35:; 1901-22. Nuland, S. B., How We Live: The Wisdom of the Body (London: Vintage, 1997). Odier, M.,"Psycho-physics: new developments and new links with science", znanstveni rad predstavljen na etvrtom europskom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998. Ornstein, R. i Swencionis, C. (urednici), The Healing Brain: A Scientific Reader (New York: Guilford Press, 1990). Orme-Johnson, W. et. al., "International peace project in the Middle East: the effects of the Maharishi technology of the unified field", Journal of Conflict Resolution, 1988; 32:776-812. Ostrander, S. i Schroeder, L., Psychic Discoveries (New York: Marlowe, 1997). Pascucci, M. A. i Loving, G. L., "Ingredients of an old and healthy life: centenarian perspective", Journal of Holistic Nursing, 1997; 15: 199-213. Penrose, R., The Emperor's New Mind: Concerning Computers, Minds and The Laws of Physics (Oxford: Oxford University Press, 1989). Penrose, R., Shadows of the Mind: A Search for the Missing Science of Consciousness (London: Vintage, 1994). Peoc'h, R., "Psychokinetic action of young chicks on the path of an illuminated source", Journal of Scientific Exploration, 1995; 9(2): 223. Pert, C, Molecules of Emotion: Why You Fell the Way You Feel (London: Simon & Schuster, 1998). Pinker, S., How the Mind Works (Harmondsworth: Penguin, 1998). Pomeranz, B. i Stu, G., Scientific Basis of Acupuncture (New York: Springer-Verlag, 1989).

BIBLIOGRAFIJA
Popp, F. A.,"Biophotonics: a powerful tool for investigating and understanding life", u H. P. Diirr, F. A. Popp i W. Schommers (urednici), What is Life? (Singapore: World Scientific), u tisku. Popp, F. A. i Chanh, Jiin-Ju, "Mechanism of interaction between electromagnetic fields and living systems." Science in China (Series C), 2000; 43: 507-18. Popp, F. A., Gu, Qiao i Li, Ke-Hsueh, "Biophoton emission: experimental background and theoretical approaches", Modern Physics Letters B, 1994; 8(21/22): 1269-96. Powell, A. E., The Etheric Double and Allied Phenomena (London: Theosophical Publishing House, 1979). Pribram, K. H., Languages of the Brain: Experimental Paradoxes and Principles in Neuropsychology (New York: Brandon House, 1971). Pribram, K. H., Brain and Perception: Holonomy and Structure in Figural Processing (Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum, 1991). Pribram, K. H. (urednik), Rethinking Neural Networks: Quantum Fields and Biological Data, Proceedings of the First Appalachian Conference on Behavioral Neurodynamics (Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum, 1993). Pribram, K. H., "Autobiography in anecdote: the founding of experimental neuropsychology", u R. Bilder (urednik), The History of Neuroscience in Autobiography (San Diego, Calif., Academic Press, 1998): 306-49. Puthoff, H., "Toward a quantum theory of life process", neobjavljeno, 1972. Puthoff, H. E., "Experimental psi research: implication for physics", u R. Jahn (urednik), The Role of Consciousness in the Physical World AAA Selected Symposia Series (Boulder, Colo.: Vestview Press, 1981). Puthoff, H. E., "ARV (Associational remote viewing) applications", u R. A. White i J. Solfvin (urednici), Research in Paeapsychology 1984, Abstracts and Papers from the 27th Annual Convention of the Parapsychological Association, 1984 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1985). Puthoff, H., "Ground state of hydrogen as a zero-pointfluctuation-determined state", Physical Review D; 1987, 35: 3266. Puthoff, H. E.,"Gravity as zero-point-fluctuation force", Physical Review A, 1989; 39(5): 2333-42. Puthoff, H. E., "Source of vacuum as electromagnetic zero-point energy", Physical Review A, 1989; 40: 4857-62. Puthoff, H., Where does the zero-point energy come from?, New Scientists December 2, 1989: 36. Puthoff, H.,"Everything for nothing", New Scientist, July 28,1990: 52-5. Puthoff, H. E., "The energetic vacuum: implications for energy research", Speculations in Science and Technology, 1990; 13(4): 247. Puthoff, H. E., "Reply to comment", Physical Review A, 1991; 44: 3385-86. Puthoff, H. E., "Comment", Physical Review A, 1993; 47(4) 3454-55. Puthoff, H. E., "CIA-initiated remote viewing program at Stanford Research Institute", Journal of Scientific Exploration, 1996; 10(1): 63-76. Puthoff, H. E., "SETI, the velocity-of-light limitation, and the Alcubierre warp drive: an integrating overview", Physics Essays, 1996; 9(1): 156-8. Puthoff, H. E., "Space propulsion: can empty space provide itself a solution?" Ad Astra, 1997; 9(1): 42-6. Puthoff, H. E., "Can the vacuum be engineered for spaceflight applications? Overview of theory and experiments", Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(10): 295-302.

BIBLIOGRAFIJA
Puthoff, H. E., "On the relationship of quantum energy research to the role of metaphysical processes in the physical world" 1999, objavljeno na www.metalist.org. Puthoff, H. E., "Polarizable-vacuum (PV) representation of general relativity", rujan 1999, objavljeno na arhivskom web-siteu Los Alamosa www.lanl.gov/worldview/. Puthoff, H. E.,"Warp drive win? Advanced propulsion", Jane's Defense Weekly, July 26, 2000: 42-6. Puthoff, H. i Targ, R., "Physics, entropy, and psychokinesis", u L. Oteri (urednik), Quantum Physics and Parapsychology, Izvjetaji s Meunarodne konferencije odrane u enevi u vicarskoj, 26-27. kolovoza 1974. Puthoff, H. i Targ, R., "A perceptual channel for information transfer over kilometer distances: historical perspective and recent research", Proceedings of the IEEE, 1976; 64(3): 329-54. Puthoff, H. i Targ, R.,"Final report, covering the period January 1974February 1975", December 1, 1975, Perceptual Augmentation Techniques, Part I and II, SRI Projects 3183, classified documents until July 1995. Puthoff, H. et. al, "Calculator-assisted PSI amplication II: use of the sequentialsampling technique as a variable-length majority vote code", u D. H. Weiner i D. I. Radin (urednici), Research in Parapsychology 1985, Izvaci i znanstveni radovi s 28. godinje konvencije Parapsiholokog drutva (28th Annual Convention of the Parapsychological Association), 1985 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1986). Radin, D. I., The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (New York: HarperEdge, 1997). Radin, D. i Ferrari, D. C, "Effect of consciousness on the fall of dice: a meta-analysis", Journal of Scientific Exploration, 1991; 5: 61-84. Radin, D. I. i May, E. C, "Testing the intuitive data sorting model with pseudorandom number generators: a proposed method", u D. H. Weiner i R. G. Nelson (urednici), Research in Parapsychology 1986 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1987): 109-11. Radin, D. i Nelson, R., "Evidence for conscious related anomalies in random physical systems", Foundations of Physics, 1989; 19(12): 1499-514. Radin, D. i Nelson, R., "Meta-analysis of mind-matter interaction experiments, 19592000", www.boundaryinstitute.org. Radin, D. I., Rebman, J. M. i Cross, M. P., "Anomalous organization of random events by group consciousness: two exploratory experiments", Journal of Scientific Exploration, 1996: 143-68. Randies, J., Paranormal Source Book: The Comprehensive Guide to Strange Phenomena Workdwide (London: Judy Piatkus, 1999). Reanney, D., After Death: A New Future for Human Consciousness (New York: William Morrow, 1991). Reed, D. et. al. "Social networks and coronary heart disease among Japanese men in Hawaii", American Journal of Epidemiology, 1983; 117:384-96. Reilly, D.,"Is evidence for homeopathy reproducible?" Lancet, 1994; 344: 1601-06. Robinson, C. A. Jr, "Soviets push for beam weapon", Aviation Week, May 2,1977. Rosenthal, R., "Combining results of independent studies", Psychological Bulletin, 1978; 85: 185-93. Rubik, B., Life at the Edge of Science (Oakland, Calif.: Institute for Frontier Science, 1996). Rueda, A. i Haisch, B., "Contribution to inertial mass by reaction of the vacuum to accelerated motion", Foundations of Physics, 1998; 28(7): 1057-107.

BIBLIOGRAFIJA
Rueda, a., Haisch, B. i Cole, D. C, "Vacuum zero-point-field pressure instability in astrophysical plasmas and the formation of cosmic voids", Astrophysical Journal, 1995; 445: 7-16. Sagan, Carl, Contact (London: Orbit, 1997). Sanders, P. A. Jr, Scientific Vortex Information: An M.I.T.-Trained Scientist's Program (Sedona, Ariz.: Free Soul, 1992). Sardello, R., Facing the world with soul: disease and the reimagination of modern life, Aromatherapy Quarterly, 1992; 35: 13-7. Schiff, M., The Memory of Water: Homeopathy and the Battle of Ideas in the New Science (London: Thorsons, 1995). Schiff, M., "On consciousness, causation and evolution", Alternative Therapies, July 1998; 4(4): 82-90. Schiff, M. i Braud, W., "Distant intentionality and healing: assessing the evidence", Alternative Therapies, 1997; 3(6): 62-73. Schlitz, M. J. i Honorton, C, "Ganzfeld psi performance within an artistically gifted population", Journal of the American Society for Psychical Research, 1992; 86(2): 83-98. Schlitz, M. i LaBerge, S., "Automatic detection of remote observation: two conceptual replications", u D. J. Bierman (urednik) Proceedings of Presented papers, American Parapsychological Association, 37. godinja konvencija Parapsiholokog drutva (37th Annual Parapsychological Association Convention), Amsterdam (Fairhaven, Mass.: Parapsychological Association, 1994): 352-60. Schlitz, M. J. i LaBerge, S., "Covert observation increases skin conductance in subjects unaware of when they are being observed: a replication", Journal of Parapsychology, 1997; 61: 185-96. Schmidt, H., "Quantum processes predicted?" New Scientist, October 16, 1969: 11415. Schmidt, H., "Mental influence on random events", New Scientist and Science journal, June 24, 1971; 757-8. Schmidt, H., "Toward a mathematical theory of psi", Journal of the American Society for Psychical Research, 1975; 69(4): 301-319. Schmidt, H., "Additional affect for PK on pre-recorded targets", Journal of Parapsychology, 1985; 49: 229-44. Schnabel, J., Remote Viewers: The Secret History of America's Psychic Spies (New York: Dell, 1997). Schwarz, G. et. al., "Accuracy and replicability of anomalous after-death communication across highly skilled mediums", Journal of the Society for Psychical Research, 2001; 65: 1-25. Scott-Mimby, K., Virtual Medicine: A New Dimension in Energy Healing (London: Thorsons, 1999). Senekowitsch, F. et. al., "Hormone effects by CD record/replay", FASEB Journal, 1995; 9: A392 (abs). Sharma, H., "Lessons from the placebo effect", Alternative Therapies in Clinical Practice, 1997; 4(5): 179-84. Shealy, C. N., Sacred Healing: The Curing Power of Energy and Spirituality (Boston, Mass.: Element, 1999). Sheldrake, R., A New Science of Life: The Hypothesis of Formative Causation (London: Paladin, 1987). Sheldrake, R.,"An experimental test of the hypothesis of formative causation", Rivista Di Biologia-Biology Forum, 1992; 85(3/4): 431-3.

BIBLIOGRAFIJA
Sheldrake, R., The Presence of the Past: Morphic Resonance and the Habits of Nature (London: HarperCollins, 1994). Sheldrake, R., The Rebirth of Nature: The Greening of Science and God (Rochester, Vt.: Park Street Press, 1994). Sheldrake, R., Seven Experiments That Could Change the World: A Do-It-Yourself Guide to Revolutionary Science (London: Fourth Estate, 1995). Sheldrake, R., "Experimenter effects in scientific research: how widely are they neglected?" Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(1): 73-8. Sheldrake, R., "The sense of being stared at: experiments in schools", Journal of the Society for Psychical Research, 1998; 62: 311-23. Sheldrake, R., "Could experimenter effects occur in the physical and biological sciences?" Skeptical Inquirer, 1998; 22(3): 57-8. Sheldrake, R., Dogs That Know When Their Owners Are Coming Home and Other Unexplained Powers of Animals (London: Hutchinson, 1999). Sheldrake, R.,"How widely is blind assessment used in scientific research?", Alternative Therapies, 1999; 5(3): 88-91. Sheldrake, R., "The 'sense of being stared at' confirmed by simple experiments', Biology Forum, 1999; 92: 53-76. Sheldrake, R. i Smart, P., "A dog that seems to know when his owner is returning: preliminary investigations", Journal of the Society for Psychical Research, 1998; 62: 220-32. Sheldrake, R. i Smart, P., "Psychic pets: a survey in north-west England", Journal of the Society for Psychical Research, 1997; 68: 353-64. Sicher, E, Targ, E. et. al., "A randomized double-blind study of the effect of distant healing in a population with advanced AIDS: report of a small scale study",Western Journal of Medicine, 1998; 168(6): 356-63. Sigma, R., Ether Technology: A Rational Approach to Gravity Control (Kempton, 111.: Adventures unlimited Press, 1996). Silver, B. L., The Ascent of Science (London: Solomon Press/Oxford University Press, 1998). Snel, F. W. J.,"PK influence on malignant cell growth research", Letters of the University of Utrecht, 1980; 10: 19-27. Snel, F. W.}., i Hol, P. R.,"Psychokinesis experiments in casein induced amyloidosis of the hamster", Journal of Parapsychology, 1983; 5(1): 51-76. Snellgrove, B., The Unseen Self: Kirlian Photography Explained (Saffron Walden: C. W. Daniel, 1996). Solfvin, G. E, "Psi expectancy effects in psychic healing studies with material mice", European Journal of Parapsychology, 1982; 4(2): 160-97. Stapp, H., "Quantum Theory and the Role of Mind in Nature; Foundations of Physics, 2001; 31: 1465-99. Sqiures, E. J., "Many views of one world -- an interpretation of quantum theory", European Journal of Physics, 1987; 8: 173. Stanford, R., '"Associative activation of the unconscious' i 'visualization' as methods for influencing PK target", Journal of the American Society for Psychical Research, 1969; 63: 338-51. Stevenson, I., Children Who Remember Previous Lives (Charlottesville, Va.: University Press of Virginia, 1987). Stillings, D., "The historical context of energy field concepts", Journal of the U.S. Psychotronics Association, 1989; 1(2): 4-8.

BIBLIOGRAFIJA
Talbot, M., The Holographic Universe (London: HarperCollins, 1996). Targ, E., "Evaluating distant healing: a research review", Alternative Therapies, 1997; 3(6): 74-8. Targ, E.,"researcj in instant healing intentionality is feasible and deserves a place on out national research agenda", Alternative Therapies, 1997; 3(6): 92-6. Targ, R. i Katra, J., Miracles of Mind: Exploring Nonlocal Consciousness and Spiritual Healing (Novato, Calif.: New World Library, 1999). Targ, R. i Puthoff, H., MindReach: Scientists Look at Psychic Ability (New York: Delacorte Press, 1977). Tart, C, "Physiological Correlates of psi cognition", International Journal of Parapsychology 1963; 5: 375-86. Tart, C.,"Psychodelic experiences associated with a novel hypnotic procedure: mutual hypnosis", u C. T. Tart (urednik) Altered States of Consciousness (New York: John Wiley, 1969): 291-308. '"The truth about psychics" - what are the scientists saying ...' The Week, 17. oujka 2001. Thomas, Y, "Modulation of human neutrophil activation by "electronic" phorbol myristate acetate (PMA)', FASEB Journal, 1996; 10: A1479. Thomas, Y. et. al.,"Direct transmission to cells of a molecular signal (phorbol myristate acetate, PMA) via an electronic device, FASEB Journal, 1995; 9: A227. Thompson Smith, A., Remote Perceptions: Out-of-Body Experiences, Remote Viewing and Other Normal Abilities (Charlottesville,Va.: Hampton Road, 1998). ThurnellRead, J., Geopathic Stress: How Earth Energies Affect Our Lives (Shaftesbury, Dorset: Element, 1995). Tiller, W. A., "What are subtle energies", Journal of Scientific Exploration, 1993: 7(3): 293-304. Tsong, T.Y., "Deciphering the language of cells", Trends in Biochemical Sciences, 1989; 14: 89-92. Utts, J. i Josephson, B. D., "The paranormal: the evidence and its implications for consciousness" (izvorno objavljen u malo kraoj inaici), New York Times Higher Education Supplement, April 5,1996: v. Vaitl, D.,"Anomalous effects during Richard Wagner's operas", znanstveni rad predstavljen na etvrtom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998. Vincent, J. D., The Biology of Emotions, J. Hughes (prevoditelj) (Oxford: Basil Blackwell, 1990). Vithoulkas, G., A New Model of Health and Disease (Mill Valley, Calif.: Health and Habitat, 1991). Wallach, H., "Consciousness studies: a reminder", znanstveni rad predstavljen na etvrtom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998. Walleczek, J.,"The frontiers and challenges of biodynamics research", u Jan Walleczek (urednik), Self-organized Biological Dynamics and Nonlinear Control: Toward Understanding Complexity, Chaos and Emergent Function in Living Systems (Cambridge: Cambridge University Press, 1997). Wezelman, R. et. al., "An experimental test of magic: healing rituals", Proceedings of Presented Papers, 37. godinja konvencija Parapsiholokog udruenja (37th Annual

BIBLIOGRAFIJA
Parapsychological Association Convention), San Diego, Calif. (Fairhaven, Mass.: Paeapsychological Association, 1996): 1-12 Whale, M., The Science of the X-Files (London: Legend, 1996). "Why atoms don't collapse" New Scientist, July 9, 1997: 26. Williamson, T., "A sense of direction for dowsers?", New Scientist, March 19, 1987: 40-3. Wolf, F. A., The Body Quantum: The New Physics of Body, Mind, and Health (London: Heinemann, 1987). Wolfe, T., The Right Stuff (London: Picador, 1990). Youbicier-Simo, B. J. et. al.,"Effects of embryonic bursectomy and in ovo administration of highly diluted bursin on an adrenocorticotropic and immune response to chickens", International Journal of Tmmunotherapy, 1993; IX: 169-80. Zeki, S..A Vision of the Brain (Oxford: Blackwell Scientific, 1993). Zohar, D., The Quantum Self (London: Flamingo, 1991).