"Lijek za nesreu je srea, to god drugi tvrdili.

" Elizabeth McCracken, Slapovi Nijagare iznova

PRVI DIO

MARTIN Mogu li objasniti zato sam htio skoiti s vrha zgrade? Naravno da mogu objasniti zato sam htio skoiti s vrha zgrade. Ta nisam jebeni

idiot. Mogu objasniti zato to se nije dogodilo nita neobjanjivo: bila je to posve razumljiva odluka, plod ispravnog razmiljanja. I to ne nekog ozbiljnijeg razmiljanja. Ne elim rei da sam postupio hirovito - samo elim rei da stvar nije bila tako sloena i da se nisam dugo muio oko toga. Zamislite ovo: uzmimo da radite kao, to ja znam, zamjenik upravitelja banke u Guildfordu. I da razmiljate o promjeni klime, i da vam je ponuen posao upravitelja banke u Sydneyu. Dakle, premda se zapravo nemate o emu dvoumiti, ipak ete se malice zamisliti, zar ne? Ako nita drugo, morat ete razmisliti moete li doista podnijeti selidbu, moete li ostaviti prijatelje i kolege, moete li tek tako otrgnuti od doma svoju suprugu i djecu. Moda ete htjeti sjesti, uzeti u ruke komad papira i sastaviti popis pluseva i minusa. Znate ve kako to ide: MINUS: ostarjeli roditelji, prijatelji, golfski klub PLUS: vea plaa, bolji ivotni standard (kua s bazenom, rotiljem, itd.), more, sunce, poteda od Ijeviarskih vijea koja ele zabraniti djeju brojalicu 'Be-e-e be-e-e, crna ovco', poteda od naputaka EU-a kojima se ele zabraniti britanske kobasice, itd. Prava dilema zapravo i ne postoji, zar ne? Golfski klub! Moe misliti. Razumije se da ete zbog ostarjelih roditelja zastati i zamisliti se, no to e na koncu biti to - da, zastat ete, ali samo nakratko. Dajem vam deset minuta prije nego to ponete nazivati putne agencije. E pa vidite, tako je bilo i sa mnom. Jednostavno nisam imao za ime previe aliti, ali sam zato imao more razloga da skoim. Jedina stavka na mom popisu "minusa" bila su djeca, no ionako nisam gajio pretjerane nade da e mi Cindy dopustiti da ih ponovno vidim. Nemam ostarjele roditelje i ne igram golf. Samoubojstvo je bio moj Sydney. A kaem to bez ikakve namjere da uvrijedim cijenjene graane grada Sydneya.

MAUREEN Rekla sam mu da idem na novogodinju zabavu. Rekla sam mu to jo u listopadu. Nemam pojma alju li se uope pozivnice za novogodinje zabave ve u listopadu ili ne. (A otkud bih ja to i znala? Nisam bila na zabavi od 1984. Otkako su June i Brian, susjedi prekoputa ceste, priredili zabavu neposredno prije nego to su se odselili. No ak sam i tad samo navratila na sat-dva, nakon to je on ve zaspao.) Ali vie jednostavno nisam mogla ekati. Razmiljala sam o tome jo od svibnja ili lipnja, izgarajui od elje da mu kaem. Glupo od mene, istini za volju. Ta on nita ne razumije, pouzdano to znam. Kau mi da trebam razgovarati s njim, no oito je da do njega nita ne dopire. A kad se tek sjetim zbog ega ja izgaram! To samo pokazuje emu se uope mogu nadati, slaete se? im sam to izgovorila, poeljela sam smjesta otii na ispovijed. Budimo iskreni, lagala sam, nisam li? Lagala sam vlastitome sinu. Oh, bila je to tek siuna, budalasta la: mjesecima unaprijed najavila sam mu da sam pozvana na zabavu, na zabavu koju sam izmislila. A izmislila sam je kako spada, kad smo ve kod toga. Rekla sam mu tko prireuje zabavu, i zato sam pozvana, i zato elim ii, i tko e jo doi. (Bila je to Bridgidina zabava, ona Bridgid iz crkve. I pozvana sam zato to bi trebala doputovati i njezina sestra iz Corka, a njezina je sestra ve u nekoliko pisama pitala za mene. I eljela sam ii zato to je Bridgidina sestra vodila svoju svekrvu u Lourdes pa sam eljela doznati sve pojedinosti, nadajui se da u jednog dana i ja odvesti Mattyja.) No ispovijed nije dolazila u obzir jer sam znala da u taj grijeh, tu la, morati ponavljati uvijek iznova do samoga kraja godine. Ne samo Mattyju, nego i ljudima iz ustanove za njegu i pomo, i... No dobro, nikome drugome, istini za volju. Moda nekom iz crkve, ili iz trgovine. Stvar je takorei smijena, ako bolje razmislite. Kad dane i noi provodite brinui o oboljelome djetetu, ne preostaje vam mnogo vremena za grijeenje, a ima ve cijela vjenost otkako nisam uinila nita vrijedno ispovijedanja. E d a bih nakon svega toga poinila grijeh toliko strahovit da se nisam mogla povjeriti ak ni sveeniku jer sam kanila i dalje grijeiti i grijeiti sve dok ne kucne as moje smrti, dok ne poinim grijeh nad grjehovima. (Ali zato je to grijeh nad grjehovima? Cijeli vas ivot filaju priama kako vas nakon smrti eka jedno predivno mjesto. A jedino to moete poduzeti da onamo

stignete malice bre jest upravo ono to e vas sprijeiti da onamo ikada dospijete. Oh, jasno je meni da je na stvari svojevrsno ubacivanje preko reda. Ali, ako se netko ubacuje preko reda u potanskome uredu, ljudi negoduju. Ili ponekad prozbore: "Oprostite, ali ja sam doao prije vas." No neete ih uti kako govore: "Gorjet ete u paklu za vijeke vjekova." To bi bilo malice prejako.) Pa ipak, nisam prestala odlaziti u crkvu. Ali inila sam to samo zato da ljudi ne pomisle kako neto ne valja jer sam prestala dolaziti. Kako se ueni dan primicao, prenosila sam Mattyju sitne obavijesti koje sam navodno usput pokupila. Svake sam nedjelje hinila da sam saznala neto novo jer sam se nedjeljom viala s Bridgid. "Bridgid kae da e se plesati." "Bridgid se zabrinula da moda ne vole svi vino i pivo pa je odluila da e posluivati i estoka pia." "Bridgid ne zna koliko e ljudi na zabavu doi ve sito." Da je Matty mogao razumjeti ita od ovoga, vjerojatno bi zakljuio da je ta moja Bridgid luda to die toliku buku oko najobinijeg druenja. Crvenjela sam svaki put kad sam je srela u crkvi. I naravno da me zanimalo to e doista raditi na Silvestrovo, no nikada je to nisam pitala. Ukoliko planira prirediti zabavu, mogla bi se osjetiti dunom da pozove i mene. Stid me je, sad kad se sjetim svega toga. Ne toliko zbog lai - sad sam se ve navikla lagati. Ne, stid me je kad pomislim koliko je sve to skupa bilo jadno. Sjeam se kad sam jedne nedjelje uhvatila samu sebe kako objanjavam Mattyju gdje e Bridgid kupiti unku za sendvie. Ali cijelo sam vrijeme zapravo razmiljala o tome, o Silvestrovu, dakako da jesam, i to je bio nain da govorim o tome, a da ustvari ne kaem nita. Pretpostavljam da sam i sama malice povjerovala u tu zabavu, onako kako ovjek povjeruje u neku priu iz knjige. Svako malo zamiljala sam to u obui, koliko u popiti, dokad u ostati. Hou li se vratiti kui taksijem. I sve u tom stilu. Na kraju sam se osjeala kao da sam doista bila na zabavi. Pa ipak se ak ni u mati nisam mogla zamisliti kako razgovaram s nekim na toj zabavi. I nijedanput mi nije bilo teko otii s nje. JESS Bila sam na zabavi, dolje u prizemlju, u gajbi useljenoj na divlje. Zabava je bila puiona, puna onih ocvalih odrpanaca to sjede na podu i piju jabukovau i pue goleme dointove i sluaju uvrnut, drogeraki

reggae. U pono je jedan od njih sarkastino zapljeskao, jo nekolicina njih se nasmijala i to je bilo to - Sretna nova godina i vama takoer! Na tu ste zabavu mogli doi kao najsretnija osoba u Londonu, no jamim vam da biste u pet minuta poslije dvanaest i vi poeljeli skoiti s krova. A ja tako i tako nisam bila najsretnija osoba u Londonu. Oito. Otila sam onamo samo zato to mi je netko na koledu rekao da e doi i Chas, ali nije. Pokuala sam ga dobiti na mobitel valjda milijunti put, ali ga je iskljuio. Kad smo tek prekinuli, rekao mi je da ga vrebam, no to je vrlo emocionalna rije, "vrebati", nije li? Mislim da je pretjerano govoriti o vrebanju dok su u pitanju samo telefonski pozivi i pisma i mailovi i kucanje na vrata. Uostalom, samo sam mu dvaput banula na posao. Tonije, triput, ukoliko brojim i boini domjenak, a ne brojim, jer je on sam obeao da e me povesti sa sobom. Vrebanje je ono kad nekoga slijedite po trgovinama i na odmoru, i slino, nije li? Kako bilo da bilo, ja se nisam ni pribliila nijednoj trgovini. A povrh svega, ne vjerujem da je rije o vrebanju kad vam netko duguje objanjenje. Dugovati nekome objanjenje isto je to i dugovati nekome novac, a pritom ne mislim samo na siu. Nego petsto-esto funta minimalno, ako me razumijete. Da vam netko duguje petsto-esto funta minimalno i da vas osoba koja vam duguje taj novac izbjegava, onda biste mu bili prisiljeni pokucati na vrata kasno naveer, kad znate da e biti kod kue. Ljudi se ne ale kad je u pitanju toliki iznos. Unajme utjerivae dugova i lome ljudima noge, no ja nikada nisam ila tako daleko. Neke granice ipak potujem. Iako sam istog trena znala da ga neu nai, jo sam se neko vrijeme zadrala na zabavi. A kamo bih drugamo ila? Saalije-vala sam samu sebe. Tko jo ima osamnaest godina i nema kamo otii na Silvestrovo, osim na neku usranu zabavu u neku usranu, na divlje useljenu gajbu na kojoj ne poznaje nikog ivog? E pa vidite, meni je to nekako polo za rukom. Kao to mi to polazi za rukom ama ba svake godine. Nije mi teko nai prijatelje, samo to ih onda brzo raspizdim, znam to, premda ne znam ni zato ni kako. I tako nestaju i ljudi i zabave. Znam da sam raspizdila Jen, sto posto. I ona je nestala, ba kao i svi ostali. MARTIN

Proteklih nekoliko mjeseci proveo sam pretraujui sudska izvjea o samoubojstvima na Internetu, iz puke znatielje. I mogu vam rei da gotovo svaki put mrtvozornik dolazi do jednog te istog zakljuka: "Oduzeo si je ivot u trenutku neuravnoteenoga stanja uma." A potom slijedi ivotna pria sirotoga nesretnika: supruga mu se evila s njegovim najboljim prijateljem, ostao je bez posla, ki mu je poginula u prometnoj nesrei prije nekoliko mjeseci... Halo, Gospodine Mrtvozornie? Ima li koga? ao mi je, prijatelju, ali ja tu ne vidim nikakvo neuravnoteeno stanje uma. tovie, rekao bih da je frajer postupio tono onako kako je morao. ovjek trpi gomilanje nesree na nesreu dokle god mu voda ne doe do grla, a onda se fino uputi do najblieg vieetanog parkiralita, u obiteljskom karavanu, s komadom gumene cijevi. Nemojte mi rei da to ne kuite. Nemojte mi rei da mrtvozornikovo izvjee ne bi trebalo glasiti: "Oduzeo si je ivot nakon to je prisebno i pomno razmotrio u kakav mu se jebeni mete taj ivot u meuvremenu pretvorio." Ne sjeam se da sam ikada proitao novinski lanak koji bi me uvjerio da je preminuli siao s uma. Znate ono: "Napada Manchester Uniteda, zaruen s aktualnom miicom vedske, ostvario je nedavno jedinstveni dvostruki uspjeh: on je jedini ovjek koji je u istoj godini osvojio i FA Cup i Oscara za najbolju muku ulogu. Nedavno je Steven Spielberg za neimenovani iznos otkupio prava na njegov prvi roman. Jedan njegov namjetenik naao ga je kako visi s grede u vlastitoj konjunici." Dakle, nikada nisam vidio neko slino mrtvozorniko izvjee, no ak i ako postoje sluajevi u kojima si sretni, uspjeni i daroviti ljudi oduzimaju ivot, mislim da ovjek moe mirne due zakljuiti kako se ta uvena ravnotea uma doista poremetila. Ne kaem ja da ste zarukama s misicom vedske, igranjem za Manchester United ili osvajanjem Oscara cijepljeni protiv potitenosti - uvjeren sam da niste. Samo elim rei da vam to ipak ide u prilog. Dovoljno je pogledati statistike. Mnogo su vee anse da ete dii ruku na sebe ako ste se nedavno razveli. Ili ako bolujete od anoreksije. Ili ako ste nezaposleni. Ili ako se bavite prostitucijom. Ili ako ste ratni veteran, ili ako ste bili silovani, ili ako ste izgubili dragu osobu... Ima nebrojeno mnogo imbenika koji mogu gurnuti ljude u ponor; nijedan od tih imbenika nee izazvati u vama nijedan drugi osjeaj osim jebenog oajanja.

Dvije godine prije, Martin Sharp zasigurno ne bi sjedio usred noi na uskom betonskom rubniku, promatrajui betonski nogostup tridesetak metara nie i pitajui se hoe li uti zvuke vlastitih kostiju smrskanih u siune komadie pri dodiru s tlom. No dvije godine prije Martin Sharp je bio posve druga osoba. Jo uvijek sam imao posao. Jo uvijek sam imao suprugu. Nisam spavao s petnaestogodinjakinjom. Nisam bio u zatvoru. Nisam morao razgovarati sa svojim malodobnim kerima o novinskom lanku na naslovnici jednog tabloida, o lanku naslovljenom rijeju "LJIGA!" i popraenom mojom fotografijom na kojoj leim na ploniku ispred poznatog londonskog nonog kluba. (Kako li bi tek naslov glasio da skoim? "LJIGAVAC SE RAZLIJEPIO!" moda. Ili moda ak, "SHARP OPET DOTAKNUO DNO!") Imao sam, budimo realni, mnogo manje razloga sjediti na rubniku prije nego to se sve to skupa dogodilo. Stoga mi, molim vas, nemojte prodavati kako je moj um bio u neuravnoteenome stanju jer se doista nisam tako osjeao. (Osim toga, koji klinac uope znai ta pria o "uravnoteenom stanju uma"? Je li rije o istoj znanosti? Znai li to da um doista leluja amo-tamo u glavi kao to skau vrijednosti na mehanikoj vagi, ovisno o tome koliko ste prolupali?) elja za samoubojstvom dola je kao prikladna i razumljiva reakcija na cijeli niz zlosretnih dogaaja koji su moj ivot uinili nemoguim za ivot. Oh, da, jasno mi je da e psihii tvrditi da su mi mogli pomoi, no upravo se u tome i krije pola nevolje ove proklete drave, nije li tako? Nitko nije u stanju prihvatiti odgovornost za svoje postupke. Krivnjua se uvijek prebacuje na nekoga drugoga. mrc, mrc! E pa vidite, ja pripadam onim rijetkim pojedincima koji vjeruju da ono to se odvijalo izmeu Mamice i Tatice nema nikakve veze s time to sam ja evio petnaestogodinjakinju. Ja, naime, vjerujem, da bih spavao s njom bez obzira na to da li me majka dojila ili nije, a sada je dolo vrijeme da se suoim s posljedicama svoga ina. A Sto sam uinio? Profukao sam svoj ivot. Doslovno. No dobro, ne ba doslovno doslovno. Nisam, ono, fukajui od veselja rastavio svoj ivot na dijelove i rasuo ih na sve strane, i tako dalje i tako blie. No osjeao sam se kao da sam profukao ivot onako kako ljudi obino profukaju novac. Imao sam ivot, ivot ispunjen suprugom i djecom i poslovima i svim ostalim to obino ide uz to, ali sam ga ipak nekako uspio zagubiti. Ustvari ne, to zapravo nije istina. Znao sam ja

tono gdje mi je ivot, upravo onako kao to znate kamo nestaje va novac dok ga profukavate. Uope ga nisam zagubio. Spiskao sam ga. Spiskao sam i djecu i posao i suprugu na tinejderke i none klubove: sve su te stvari imale svoju cijenu, a ja sam je razdragano plaao, sve dok jednoga dana mog ivota odjednom vie nije bilo. Za im bih trebao aliti? Budui da je bilo Silvestrovo, imao sam osjeaj da bih se morao oprostiti tek s nekakvim mutnim oblikom svijesti i poluuinkovitim probavnim traktom - sa svim nunim preduvjetima ivota, izvan svake sumnje, ali bez pravoga sadraja. Nisam se ak osjeao ni osobito alosno. Tek jako glupo i jako ljuto. * * *

No sada ne sjedim ovdje zato to sam iznenada spoznao smisao. Razlog zbog kojega sada sjedim ovdje je taj to se spomenuta no pretvorila u kaos kao i sve drugo u mom ivotu. Nisam bio u stanju ni skoiti s jebene zgrade, a da i to ne zajebem. MAUREEN Na Silvestrovo je ustanova za njegu i pomo po njega poslala ambulantna kola. Ta se usluga dodatno naplaivala, ali mene to nije smetalo. Kako bi me i moglo? Na kraju krajeva, Matty e ih stajati mnogo skuplje nego to su oni stajali mene. Platila sam im samo za jednu no, dok e oni plaati njegovo uzdravanje do kraja ivota. Isprva sam mislila sakriti dio Mattyjevih stvari, kako se ne bi udili, no nitko nije morao znati da su njegove. to se njih ticalo, mogla sam imati jo opor djece, pa sam ih ostavila tako kako jesu. Stigli su oko est, te su ga dva mlada momka odgurala van u kolicima. Nisam smjela zaplakati kad je odlazio jer bi u tom sluaju mladi momci shvatili da se neto zbiva; to se njih tie, ja sam trebala doi po njega u jedanaest sati sutradan ujutro. Samo sam ga poljubila u tjeme i rekla mu da bude dobar dok je u ustanovi za njegu i pomo, potiskujui osjeaje dokle god nisu otili. A zatim sam ridala i ridala, otprilike sat vremena. Unitio mi je ivot, ali ipak mi je bio sin, a sada ga vie nikada neu vidjeti, i nisam se uspjela ak ni poteno oprostiti od njega. Jo sam neko vrijeme gledala televiziju, a popila sam i jednu ili dvije aice serija jer sam znala da e vani biti hladno.

Iako sam desetak minuta stajala na stanici i ekala autobus, na koncu sam ipak odluila krenuti pjeice. Spoznaja da je spreman umrijeti ini ovjeka hrabrijim. Prije ne bih ni pomiljala etati tako kasno naveer toliki komad puta, osobito u doba kad su ulice pune pijanaca, no zar je to sada vano? Ali onda sam se, dakako, poela brinuti da bi me netko mogao napasti i ostaviti me na ivotu - tek napola mrtvu, umjesto da me dokraji. U tom bi me sluaju odvezli u bolnicu, tamo bi otkrili tko sam, saznali bi za Mattyja, mjeseci i mjeseci planiranja otili bi u nepovrat i ja bih se vratila iz bolnice dugujui ustanovi za njegu i pomo tisue i tisue funta, a odakle meni toliki novac? No nitko me nije napao. Nekolicina njih poeljela mi je sretnu novu godinu, i to je vie-manje bilo to. ovjek se vani zapravo nema ega bojati. Sjeam se kako sam pomislila da je smijeno to sam to shvatila tek tada, posljednje noi svog ivota, kojeg sam sve do tada provela bojei se vlastite sjene. Nikad prije nisam bila u Kui samoubojica. Jedanput ili dvaput sam prola pokraj nje vozei se autobusom. Nisam ak bila sigurna moe li se vie uope popeti na krov, no vrata su bila otvorena tako da sam se jednostavno uspinjala stubama sve dok se vie nisam imala kuda popeti. Ne znam zato mi prije nije sinulo da ovjek ne moe samo tako skoiti sa zgrade kad god mu to pudne na pamet, ali im sam je ugledala, znala sam da to ba i nee ii tako lako. Oko krova je bila postavljena ica, pruajui se visoko u zrak, i zakrivljena ograda od preaka sa iljcima na vrhu... e pa, u tom me trenu poela hvatati panika. Nit sam visoka, nit sam odvie jaka, a vie nisam ni tako mlada. Nisam vidjela naina kako da se naem s druge strane ograde, a morala sam to uiniti ba tu no, s obzirom da se Matty nalazio u ustanovi za njegu i pomo i sve to. Poela sam razmatrati sve ostale mogunosti, ali mi se nijedna od njih nije inila dovoljno dobrom. Nisam to htjela uiniti u svom dnevnom boravku da me ne pronae netko kog sam poznavala. Htjela sam da me pronae stranac. A takoer se nisam htjela baciti pod vlak jer sam na televiziji gledala emisiju o sirotim vlakovodama i posljedicama koje samoubojstva ostavljaju na njih. A kako nisam imala automobil, nisam se mogla ni odvesti na neko mirno mjesto i uguiti se udisanjem ispunih plinova...

A onda sam ugledala Martina, ravno na suprotnoj strani krova. Povukla sam se u mrak i poela ga promatrati. On se, meutim, pripremio kako dolikuje, to mi je odmah bilo jasno: ponio je sa sobom male ljestve i kare za icu te se tako uspio popeti preko ograde. Samo je sjedio na rubniku, mahao nogama, zurio u bezdan, otpijao gutljaje iz siune pljoske, puio, razmiljao, dok sam ja ekala. On je puio i puio, a ja sam ekala i ekala sve dok na koncu vie nisam mogla ekati. Znala sam da ljestve pripadaju njemu, no i ja sam ih trebala. Njemu tako i tako vie nee biti od koristi. Ni u jednom mi trenu nije palo na pamet da ga gurnem. Nisam dovoljno snana da gurnem odraslog mukarca s rub-nika. A ionako to ne bih pokuavala. Ne bi bilo u redu; na njemu je bilo da odlui eli li skoiti ili ne. Ja sam mu samo prila, provukla ruku kroz ianu ogradu i potapala ga po ramenu. Samo sam ga htjela pitati hoe li on jo dugo tako. JESS Prije nego to sam stigla u onu na divlje useljenu gajbu, nisam imala nikakvu namjeru popeti se na krov. Bez zezancije. Potpuno sam zaboravila na priu o Kui samoubojica dok nisam poela razgovarati s tim nekim tipom. Mislim da sam mu zapela za oko, to ba i ne znai mnogo, jer sam bila jedina enska osoba mlaa od trideset godina koja se jo drala na nogama. Ponudio mi je pljugu i rekao da mu je ime Nargila, a kad sam ga upitala zato ga zovu Nargila, odgovorio mi je da je to zato to uvijek pui travu pomou nargile. A ja sam rekla: "Znai li to da se svi preostali lanovi kvadre zovu Doint?" No on mi je na to odgovorio samo, ono: "Ne, onaj tamo frajer zove se Ludi Mike. A onaj ondje zove se Munjara. A onaj tamo je Nicky Seronja." I tako dalje, dokle god nije imenovao sve ljude u prostoriji koje je poznavao. Ali je zato tih desetak minuta razgovora s Nargilom ulo u povijest. No dobro, ne ba u povijest kao 55. godina prije Krista ili 1939. Ne ba u tako povijesnu povijest, osim ako jedno od nas dvoje ne izumi vremenski stroj ili ne sprijei napad Al-Qaide na Veliku Britaniju ili togod slino. Tko zna to bi se dogodilo sa svima nama da nisam zapela Nargili za oko? Zato to sam upravo namjeravala krenuti kui

kad je poeo avrljati sa mnom, to znai da bi Maureen i Martin sad ve bili mrtvi, po svoj prilici, i... no dobro, sve bi bilo drukije. im je zavrio s nabrajanjem, Nargila me promotrio i rekao: Nisi valjda mislila ii na krov, jesi li? A ja sam pomislila: s tobom sigurno ne, ulagirani. A on je rekao: Nemoj misliti da ne vidim bol i oajanje u tvojim oima. Tad sam ve bila dobrano pijana, pa sam, kad sad razmiljam o tome, prilino uvjerena da je u mojim oima Nargila mogao vidjeti tek sedam Bacardi Breezera i dvije limenke piva Special Brew. A ja sam rekla: Oh, zbilja? A on je rekao: Aha, zna, ja sam zapravo dio protusamoubilake strae i duan sam pripaziti na ljude koji su doli ovamo samo zato da bi se popeli na krov. A ja u na to, ono: A to se to zbiva na krovu? A on se nasmijao i rekao: Ti to mene zajebava, je li? Pa ovo je Kua samoubojica, ovjee. Ljudi se ovamo dolaze ubiti. Da on to nije spomenuo, nikada se toga ne bih sama sjetila. Odjednom je sve imalo smisla. Jer, iako sam ve takorei krenula kui, nisam mogla ni zamisliti to u sa sobom kad doem kui, i nisam mogla ni zamisliti da se sutradan ujutro moram probuditi. Ja sam htjela Chasa, no on nije htio mene, pa sam odjednom zakljuila kako bi vjerojatno bilo najpametnije da si skratim ivot to vie mogu. Zamalo sam prasnula u smijeh koliko je sve to skupa bilo zgodno; htjela sam si skratiti ivot i zavrila sam u Kui samoubojica, to je ipak bilo previe da bi bilo sluajno. Bilo je to neto poput bojega znaka. No dobro, nisam bila oduevljena injenicom da je sve to mi je Bog imao za rei glasilo, ono: Skoi s krova, no nisam ga krivila. A to bi mi drugo mogao rei? U tom sam trenutku osjeala teret svega oko sebe - teret usamljenosti, teret svega to je polo po zlu. Osjeala sam se junaki, prevaljujui onih nekoliko posljednjih nizova stuba cio vrha zgrade, sa svim tim teretom na pleima. inilo mi se da je skok jedini nain da ga se rijeim, jedini nain da ga prisilim da radi za mene umjesto protiv mene; osjeala sam takvu teinu da sam znala kako u udariti o tlo u tren oka. Oborit u svjetski rekord u padanju sa zgrade. MARTIN

Da me nije pokuala ubiti, sad bih ve sigurno bio mrtav. No svima je nama uroen nagon za samoodranjem, nije li? Bez obzira na to to se kod pojedinaca javlja ak i onda kad si pokuavaju oduzeti ivot. Sve to znam jest da sam osjetio udarac po leima, osvrnuo se, zgrabio ogradu iza sebe i poeo urlati. Dotad sam ve bio pijan. Ve sam dulje vrijeme otpijao gutljaje iz stare pljoske, a dosta sam popio i prije nego to sam uope iziao iz kue. (Znam, znam, nisam smio sjesti za volan. Ali nije mi se dalo tegliti jebene ljestve u autobusu.) I da, istina je, vjerojatno sam malice pretjerao s rjenikom. Da sam znao da je rije o Maureen, da sam znao kakva je Maureen, onda bih se malice suzdrao, vjerojatno, ali nisam znao; mislim da sam ak upotrijebio i rije na slovo p i zbog toga sam joj se ispriao. No sloit ete se da je situacija bila u najmanju ruku neobina. Ustao sam i oprezno se okrenuo jer se nisam htio survati u provaliju dokle god se sam na to ne odluim; potom sam poeo urlati na nju, a ona je samo zurila pred sebe. "Pa ja vas znam", rekla je. "Odakle?" Glupog li pitanja. Ljudi mi stalno prilaze po restoranima i trgovinama i garaama i pisoarima uzdu i poprijeko Velike Britanije s rijeima: "Pa ja vas znam", iako redovito misle upravo suprotno; ono to zapravo ele rei glasi: "Nismo se nikada upoznali, ali znam vas s televizije." I onda me trae autogram ili me ispituju kakva je doista Penny Chambers, u stvarnom ivotu. No te noi to jednostavno nisam oekivao. Jednostavno, da oprostite, nisam bio u tom filmu. "S televizije." "Oh, za Boga miloga. Taman sam se htio ubiti, ali nema veze, uvijek ima vremena za jedan autogram. Ima kemijsku olovku? Ili komadi papira? I da te odmah preduhitrim, ona je prava pravcata kujetina koja e umrkati to god joj date i poeviti se s kime god stigne. Nego, to uope radi ovdje?" "I ja... i ja namjeravam skoiti. Rado bih posudila tvoje ljestve." Eto na to se na kraju sve svede: na ljestve. No dobro, ne ba doslovno na ljestve; bliskoistoni mirovni proces se ne moe svesti na ljestve, ba kao ni trite novca. No ako sam ita nauio razgovarajui s gostima u emisiji, to je da se ak i najkrupnije teme mogu svesti na najmanje dijelove, kao da je ivot nekakav plastini Airfixov model.

Na vlastite sam ui uo kako jedan vjerski voa tvrdi da svoju vjeru duguje pokvarenom zasunu na vrtnoj upi (kad je bio klinac cijelu no je ostao zakljuan u njoj te ga je Bog izveo na svjetlost dana); na vlastite sam ui uo kako jedan talac opisuje da je preivio samo zato to je jedan od njegovih otmiara bio oduevljen njegovom obiteljskom karticom s popustom za Londonski zooloki vrt koju je imao u lisnici. ovjek bi silno htio razgovarati o krupnim temama, no na koncu se ipak pokae da prava uporita treba traiti meu zasunima vrtnih upa i karticama za Londonski zooloki vrt; bez njih ne biste znali odakle poeti. Osobito ako ste domain emisije Na noge lagane uz Penny i Martina, kad smo ve kod toga. Budui da Maureen i ja nismo mogli razgovarati o tome to nas ini toliko nesretnima da elimo da nam se mozak prospe po betonu poput McDonald'sova frapea, umjesto toga smo radije razgovarali o ljestvama. "Samo izvoli." "Priekat u da se... No dobro, priekat u." "Znai, namjeravala si stajati tu i gledati?" "Ne. Naravno da nisam. Pretpostavljam da to eli uiniti nasamo." "Dobro pretpostavlja." "Maknut u se onamo." Pokazala je na drugi kraj krova. "Javim ti se na putu dolje." Ja sam se nasmijao, ali ona nije. "Daj, daj. Pa ba sam se zgodno naalio. S obzirom na okolnosti." "Valjda mi nije do ale, britke ili ne, gospodine Sharp." Sharp. Bridak. Ne bih rekao da je htjela ispasti duhovita poigravi se nehotice s mojim prezimenom, ali njezine su me rijei samo jo vie nasmijale. Maureen je otila na suprotnu stranu krova i sjela, naslonivi se leima na meni najudaljeniji zid. Okrenuo sam se i sjeo natrag na rubnik. Ali se nisam mogao usredotoiti. Prola me volja. Sad si vjerojatno mislite, koliko ovjek mora biti usredotoen da bi se bacio s vrha visoke zgrade? E pa, iznenadili biste se. Bio sam savreno spreman za skok prije nego to se Maureen pojavila; upravo sam bio u fazi kad sam se s lakoom mogao odgurnuti. Bio sam potpuno usredotoen na sve razloge zbog kojih sam uostalom i doao onamo; zastraujue sam jasno shvaao razloge zbog kojih je ivot dolje na zemlji za mene postao nezamisliv. No, razgovor s njom me

izbacio iz takta i gurnuo me natrag meu ljude, na hladnou i vjetar i zvukove bas--gitare koja je tretala sedam katova nie. Nikako se nisam uspijevao ponovno ufurati u prijanje raspoloenje; ista stvar kao i kad bi se jedno od djece probudilo im bismo Cindy i ja poeli voditi ljubav. Nisam se bio predomislio i jo sam znao da u to prije ili kasnije morati uiniti. Ali jednostavno sam znao da to neu moi uiniti u iduih pet minuta. Viknuo sam Maureen. "Hej! to kae da zamijenimo mjesta? Da vidimo hoe li tebi ii bolje?" I opet sam se smijao. Bio sam, bez sumnje, raspoloen za alu, dovoljno pijan - i pretpostavljam, dovoljno poremeen - da povjerujem kako e svaka moja reenica zvuati urnebesno smijeno. Maureen je izila iz mraka i oprezno pristupila rupi u ianoj ogradi. "I ja elim ostati nasamo", rekla je. "Tako e i biti. Ima dvadeset minuta. A onda se vraam na svoje mjesto." "Kako e se vratiti na ovu stranu?" Dosad o tome uope nisam razmiljao. Ljestve su zapravo bile uinkovite u samo jednom smjeru: na mojoj strani ograde nije bilo dovoljno mjesta da ih rastvorim. "Morat e ih drati." "Kako to misli?" "Ti mi doda ljestve ovamo. Ja ih brzo prislonim uz ogradu. A ti ih vrsto dri s tvoje strane." "Nema anse da ih uspijem zadrati. Preteak si mi." A ona je bila prelaka. Bila je sitna, sama kost i koa; ak sam pomislio da se eli ubiti jer eli izbjei dugu i bolnu smrt od ove ili one boletine. "To znai da e se morati pomiriti s mojom prisutnou." Ionako nisam bio siguran elim li se vratiti na drugu stranu. Ograda je trenutano predstavljala granicu: s krova se izlazi na stube, sa stuba na ulicu, a ulica vodi do Cindy i djece i Danielle i njezina oca i svega ostalog to me na koncu i dovelo dovde, poput vreice ipsa na olujnom vjetru. Ovdje, na rubniku, osjeao sam se sigurno. Ovdje nije bilo ni ponienja ni srama - izuzev ponienja i srama koje biste i sami mogli oekivati da se kojim sluajem zateknete na rubniku zgrade, sami samcati, na Silvestrovo. "Zar se ne bi mogao premjestiti na drugi kraj krova?"

"Zar se ne bi ti mogla premjestiti? To su moje ljestve." "Nisi ba neki kavalir." "Ne, jebiga, nisam. To je jedan od razloga zbog kojih se i nalazim tu gdje se nalazim, ako ba hoe. Zar ne ita novine?" "Ponekad bacim oko na mjesne novine." "I, to sve zna o meni?" "Znam da si radio na televiziji." "I to je sve?" "Mislim da da." Nakratko se zamislila. "Bio si oenjen za nekog iz Abbe?" "Ne." "Ili nekom drugom pjevaicom?" "Ne." "Oh. Znam da voli gljive." "Gljive?" "Tako si rekao. Sjeam se. U studiju je gostovao neki kuhar i dao ti je da neto proba, a ti si rekao, 'Mmmmm, oboavam gljive. Mogao bih ih jesti cijeli dan.' To si bio ti, je 1' da?" "Lako mogue. I nita ti drugo ne pada na um?" "Tako je." "A to misli, zato se onda elim ubiti?" "Nemam blage veze." "Zajebava me." "Mogao bi malo pripaziti kako se izraava. Moram priznati da me smeta." "Oprosti." Ali nisam mogao vjerovati. Nisam mogao vjerovati da sam naletio na nekoga tko ne zna nita o meni. Prije odlaska u zatvor, znao sam se ujutro probuditi a da me ono smee od novinara ve ekalo ispred ulaznih vrata. Odlazio sam na krizne sastanke s agentima i ravnateljima i televizijskim rukovodiocima. Bio sam uvjeren da u Velikoj Britaniji ne postoji ovjek kojeg ne zanima to to sam uinio, osobito zato to sam ivio u svijetu u kojem nita drugo i nije bilo vano. Moda je Maureen ivjela na krovu, pomislio sam. Ovdje je sigurno lako izgubiti dodir sa svijetom. "A da upotrijebi svoj remen?" Naherila je glavu u smjeru mog struka. to se ticalo Maureen, to su bili njezini posljednji trenuci na zemlji. Nije ih htjela potratiti na razgovore o mojoj strasti za gljivama (strasti koju sam, bojim se, tako i tako najvjerojatnije samo odglumio pred TV kamerom.) Htjela je nastaviti to je poela. "to s njim?" "Skini ga i omotaj oko ljestava. Zakopaj ga s tvoje strane ograde."

Shvatio sam to ima na umu i zakljuio da bi moglo upaliti, pa smo sljedeih nekoliko minuta suraivali u prijateljskoj tiini; prebacila je ljestve preko ograde, ja sam skinuo remen, provukao ga oko ljestava i ograde, zategnuo ga, zakopao, pretresao da provjerim hoe li izdrati. Zbilja nisam htio umrijeti padajui natrake. Uspeo sam se preko ograde, otkopao remen i vratio ljestve u prvobitni poloaj. Upravo sam htio pustiti Maureen da u miru skoi sa zgrade, kad je ona jebena luakinja poela urlati na nas. JESS Nisam trebala biti onako buna. To je bila pogreka. Hou rei, to je bila pogreka ako sam se doista htjela ubiti. Mogla sam jednostavno odetati, brzo, tiho i smireno, do mjesta na kojem je Martin prerezao icu, popeti se na ljestve i skoiti. Ali nisam. Nego sam viknula neto poput: "Miite mi se s puta, gubitnici!" i poela stvarati buku u stilu borbenog glasanja crvenokoaca, kao da je sve to samo igra - to je uostalom i bila, u tom trenutku, za mene - pa me Martin sruio na tlo ve na pola puta. A onda je, recimo, kleknuo na mene, zarinuvi mi lice u nekakvu pjeskovitu podlogu od lanog asfalta kojom se obino prekrivaju krovovi zgrada. Tek sam tad zbilja poeljela da me nema. Nisam znala da je to Martin. Zapravo nisam nita vidjela, ako emo iskreno, dok mi nije zabio glavu u tlo, a onda sam vidjela samo tlo. Ali znala sam to ono dvoje smjera odmah im sam se nala na krovu. Ne morate biti genijalac da to shvatite. I tako sam ga, dok je sjedio na meni, upitala: Pa kako to da se vas dvoje smijete ubiti, a ja ne smijem? A on e na to: Jer si premlada. Mi smo sjebali svoje ivote. Ti svoj nisi, zasad. A ja u: Otkud ti to zna? A on e: Ne vjerujem da si itko tvoje dobi moe sjebati ivot. A ja sam mu rekla, ono: Pa to ako sam ubila desetero ljudi? Ukljuujui i svoje roditelje i, to ja znam, svoje male blizance? A on je rekao: I, jesi li? A ja sam rekla: Aha, jesam. (Premda nisam. Samo me zanimalo to e uiniti.) A on je rekao: Dakle, to to si sad ovdje znai da si se izvukla nekanjeno, zar ne? Da sam ja na tvom mjestu, sjeo bih na prvi zrakoplov za Brazil. A ja u: A to ako se elim iskupiti za ono to sam uinila sa svojim ivotom? A on e: Zaepi. MARTIN

Nakon to sam oborio Jess na tlo, prvo to sam pomislio je kako ne elim da se Maureen iskrade i udalji od nas. Ne zato to sam joj elio spasiti ivot; jednostavno bih popizdio da je iskoristila priliku dok sam ja zaokupljen neim drugim i skoila. Oh, znam da nita od svega ovoga nema smisla; prije dvije minute sam je takorei pourivao. No nisam vidio zato bi Jess bila moja odgovornost a ne njezina, i nisam vidio zato bi ona iskoristila ljestve kad sam ih ja doteglio skroz ovdje gore. Dakle, moji su razlozi bili strogo sebine naravi; nita neobino, kao to bi rekla Cindy. Nakon to smo Jess i ja okonaali svoj debilni razgovor o tome kako je ubila tonu ljudi, viknuo sam Maureen da mi doe pomoi. Djelovala je prestraeno, a onda se polako dogegala do nas. "Mrdni malo, dovraga." "to da radim?" "Sjedni na nju." Maureen joj je sjela na dupe, a ja sam joj kleknuo na ruke. "Daj me vie pusti, jebena stara perverznjaino. To tebe uzbuuje, je li?" No dobro, kao to ste ve mogli i pretpostaviti, njezina me opaska malice kosnula, imajui u vidu ne tako davne dogaaje. Na as sam pomislio da Jess zna tko sam, ali ak ni ja nisam toliko paranoian. Da vas netko srui na tlo usred noi, ba kad se spremate baciti s vrha zgrade, vjerojatno ne niste razmiljali o jutarnjim televizijskim voditeljima. (Ovo e moda zapanjiti jutarnje televizijske voditelje, dakako, jer veina njih vrsto vjeruje da ljudi ne misle ni o em drugom nego o doruku, ruku i veeri.) Bio sam dovoljno zreo da se izdignem iznad Jessinih poruga, premda bih joj bio najradije polomio ruke. "Ako te pustimo, obeava da e se smiriti?" "Da." I tako je Maureen ustala, a Jess je sa zamornom predvid-Ijivou pojurila prema ljestvama te sam je ponovno morao sruiti na tlo. "A to sad?" upitala me Maureen, kao da sam ja nekakav veteran koji je ve nebrojeno mnogo puta naao izlaz iz slinih situacija pa sam dobro upoznat s pravilima igre.

"Nemam blage veze." Nije mi jasno kako nikome od nas nije sinulo da e nadaleko poznato odredite samoubojica na Silvestrovo biti prometno poput Piccadilly Circusa, ali za mene je to bio prijelomni trenutak u kojem sam nau situaciju prihvatio takvu kakva jest: jedan vrlo osobit i osoban trenutak upravo se pretvarao u farsu s nepreglednim brojem sudionika. I ba je tog trena, kad sam napokon pogledao istini u oi, trio postao kvartet. Netko se pristojno nakaljao, a kad smo se okrenuli u njegovu smjeru, ugledali smo visokog i privlanog mukarca duge kose, moda desetak godina mlaeg od mene, s motoristikom kacigom pod jednom rukom i jednom od onih divovskih podstavljenih torbi pod drugom. "Je li netko od vas naruio pizzu?" rekao je. MAUREEN Mislim da nikad dotad nisam imala priliku upoznati Amerikanca. Ustvari, nisam bila sigurna je li Amerikanac ili nije dok ostali to nisu spomenuli. Ta tko bi se nadao da e Amerikanac raditi kao dostavlja pizza, zar ne? No dobro, ja barem nisam, ali ja sam moda ipak malo zahrala. Vrlo rijetko naruujem pizzu, ali kad god sam je naruila, redovito ju je dostavljao netko tko uope ne govori engleski. Amerikanci ne rade kao dostavljai, zar ne? Nit vas posluuju u trgovinama, nit vam naplauju karte u autobusima. Dodue, vjerujem da u Americi rade sve te poslove, ali ovdje ne. Bolnica u koju Mattyja vodim na preglede puna je Indijaca i ljudi porijeklom s Antila i mnotva Australaca, no ne i Amerikanaca. Tako da nije ni udo to smo isprva svi pomislili da je malice munjen. To je bilo jedino razumno objanjenje. Djelovao je malice munjeno, osobito s onom kosurinom. I mislio je da je netko od nas naruio pizzu, a zatekao nas je na krovu Kue samoubojica. "A kako bismo mi to naruili pizze?" upitala ga je Jess. Oboje smo jo uvijek sjedili na njoj, pa joj je glas zvuao smijeno. "GSM-om?" rekao je. "to je GSM?" upitala je Jess. "OK, mobitelom, svejedno."

Jedan nula za njega, bio je u pravu. "Amerikanac?" upitala je Jess. "Aha." "Kog vraga onda radi kao dostavlja pizza?" "Kog vraga vas dvoje sjedite curi na glavi?" "Sjede mi na glavi zato to ovo nije slobodna zemlja", rekla je Jess. "Ne daju ti da radi to hoe." "A to si ti htjela?" Nije mu odgovorila. "Htjela je skoiti", rekao je Martin. "A ti kao nisi!" Nije se obazirao. "Svi ste htjeli skoiti?" upitao nas je dostavlja pizza. Nismo mu odgovorili. "Koji kur?" rekao je. "Koji kur?" rekla je Jess. "Koji kur to?" "Ma to ti je amerika skraenica", rekao je Martin. "'Koji kur?' znai 'Koji kur izvodite?' U Americi ljudi imaju tako puno posla da nemaju vremena izgovoriti 'izvodite'." "Moete li malo pripaziti kako se. izraava te, lijepo vas molim", rekla sam im. "Nismo svi odrasli u svinjcu." Dostavlja pizza je sjeo na pod i odmahnuo glavom. Mislila sam da nas saalijeva, no poslije nam je priznao da je mislio na neto posve drugo. "Okej", procijedio je nakon nekog vremena. "Pustite je." Nismo se ni pomaknuli. "Hej, vas dvoje. to se koji kur pravite gluhi? Nemojte da vam doem onamo i prisilim vas da me sasluate!" Ustao je i uputio se prema nama. "Mislim da je sad ve moemo pustiti, Maureen", rekao je Martin, kao da je sam donio odluku da je pustimo, a ne zato to bi ga u suprotom Amer mogao opaliti po nosu. Martin je ustao, i ja sam ustala, i Jess je ustala, otresla prljavtinu sa sebe i opsovala kao koija. A onda se zapiljila u Martina. "Ti si onaj frajer", rekla je. "Onaj iz jutarnjeg TV programa. Onaj to je spavao s petnaestogodinjakinjom. Martin Sharp. U jeb te! Martin Sharp mi je sjedio na glavi. Stara perverznjaina!"

Mislim, naravno da pojma nisam imala ni o kakvoj petna-estogodinjakinji. Rijetko kad itam tu vrstu novina, osim kad sam kod frizera ili kad ih netko zaboravi u autobusu. "ali se?" rekao je dostavlja pizza. "Onaj to je bio u zatvoru? itao sam neto o tome." Martin je glasno uzdahnuo. "Zar cijela Amerika zna za to?" rekao je. "Kako da ne", odgovorio je dostavlja pizza. "New York Times je pisao o tome." "Oh, Boe", rekao je Martin, no jasno se vidjelo da mu je drago. "alim se, ovjee", rekao je dostavlja pizza. "Sjeam se da si vodio jutarnju TV emisiju u Engleskoj. U Americi nitko iv nije uo za tebe. Saberi se." "Daj nam onda malo te pizze", rekla je Jess. "to se nudi?" "Nemam pojma", odgovorio je dostavlja pizza. "Daj da vidim", rekla je Jess. "Ne, mislio sam... Ta nisu to moje pizze, ako nisi znala!" "Oh, ponaa se k'o neka pikica", rekla je Jess. (Zbilja, tono je to rekla. Ne znam zato.) Nagnula se, zgrabila mu torbu i izvadila kutije s pizzama. A onda ih je otvorila i prstom poela pipkati pizze. "Ova je s kobasicama. Nemam pojma kakva je ova. S povrem." "Vegetarijanska", rekao je dostavlja pizza. "Kako god", rekla je Jess. "Da ujem vae elje?" Ja sam odabrala vegetarijansku. Pretpostavila sam da mi ona s kobasicama ne bi bila po volji.

JJ Prepriao sam nekolicini ljudi to se dogaalo te veeri i moram priznati da mi je bilo udno to su svi dobro primili ono o samoubojstvu, ali nikome nije bilo jasno ono s pizzama. Veina ljudi se, po svoj prilici, dobro nosi sa samoubojstvima; veina ljudi se, ak i onda kada je to zakopano negdje duboko u njima, sjea stanovitih trenutaka u svome ivotu kad su se i sami pitali ele li se sutradan ujutro doista probuditi. ini se da je elja za smru zapravo sastavni dio ivota. Nego, htio sam naglasiti kako, kad god ljudima priam o toj silvestarskoj noi, nitko nikada ne kae: "tooooo? Htio si se ubiti?" Radije nabace neto u stilu, znate ve: "Oh, OK, bend ti je bio

sjeban i naao si se u slijepoj ulici zbog glazbe, a to ti je bila najvanija stvar u ivotu, PLUS to to si prekinuo s curom, a ona je bila jedini razlog zbog kojeg si uope i doao u ovu jebenu dravu... Kad bolje razmislim, nije ni udo to si zavrio na tom krovu." Ali ve sljedee sekunde svi ele znati kog je vraga frajer poput mene radio kao dostavlja jebenih pizza. Okej, vi me ne poznajete, pa ete mi morati vjerovati na rije da nisam glup. Ne da proitam, nego progutam svaku jebenu knjigu koja mi se nae pod rukom. Oboavam Faulknera i Dickensa i Vonneguta i Brendana Behana i Dylana Thomasa. Ba sam taj isti tjedan - tonije reeno, na sam Boi - zavrio Revolucionarni put Richarda Yatesa, totalno fenomenalan roman. Zapravo sam namjeravao skoiti s njim ne samo zato to mi se to ini nekako kulerski i to bih svoju smrt lime zainio s malo tajanstvenosti ve zato to bih na taj nain moda mogao uvjeriti vie ljudi da ga proita. Ali ispalo je tako da nisam imao mnogo vremena za pripremu, pa je roman ostao kod kue. Ipak, ne bih vam preporuio da ga zavravate na Boi, ako, ono, ivite u iznajmljenoj sobi bez tople vode, u gradu u kojem zapravo ne poznajete ni ive due. Vjerujem da ba i nije pridonio mojem sveopem raspoloenju, ako znate na to mislim, jer ima zbilja tuan svretak. Kako bilo da bilo, stvar je u tome da ljudi brzaju sa zakljucima i vjeruju da svatko tko na Silvestrovo jurca sjevernim Londonom na usranom malom mopedu za minimalnu nadnicu mora biti pljuger i da mu gotovo sigurno nisu sve pizze na broju. No dobro, OK, dostavljai pizza su pljugeri po definiciji, jer je dostavljanje pizza pljugerski posao. Ali to ipak ne znai da smo svi mi glupe upine. Ustvari, bez obzira na Faulknera i Dickensa, mislim da sam od svih frajera na poslu upravo ja bio najgluplji ili, u najmanju ruku, najneobra-zovaniji. Nai su dostavljaki redovi bili popunjeni afrikim lijenicima, albanskim odvjetnicima, irakim kemiarima... Jedino ja nisam imao fakultetsku diplomu. (ivo je udo da u naem drutvu nema vie nasilnika iz redova dostavljaa pizza. Pokuajte samo zamisliti: u Zimbabveu ste vrhunski, ono, neto, neurokirug ili to ve, ali ste onda prisiljeni prebjei u Englesku jer vam faistiki reim eli zavrnuti vratom, da bi vam na koncu balade neki ulagirani posranac

kojem je proradio apetit drao prodike u tri sata u noi... Hou rei, ne biste li trebali imati zakonsko pravo da ga tresnete po njuki?) Kako god. Ima vie naina da se postane pljuger. A svakako ima vie naina da popuite. I zato bi se moglo rei da sam dostavljao pizze zato to je Engleska puiona ili, tonije, zato to su Engleske cure puiona, a morao sam raditi na crno jer nisam Englez. Niti Talijan, niti panjolac, pa ak niti jebeni Finac ili tko ve. I tako sam radio jedini posao koji mi se nudio; Litvancu Ivanu, vlasniku pizzerije Casa Luigi u Ulici Holloway, ivo se tuckalo jesam li ja iz Chicaga ili iz Helsinkija. Drugo bi pak objanjenje moglo glasiti da se sranja dogaaju i da nijedna rupa na svijetu nije toliko mala, toliko mrana i zaguljiva, i jebeno beznadna da se ovjek ne bi poelio zavui u nju. Prokletstvo mojeg narataja je u tome to svi mi mislimo da smo jebeni genijalci. Nama nije dovoljno da neto stvaramo, ili da neto prodajemo, ili da neto poduavamo, ili ak samo da neto radimo; mi uz to moramo biti netko i neto. Jer je to nae neotuivo pravo kao graana dvadeset prvog stoljea. Ako Christina Aguilera ili Britney ili neki drugi kreten iz emisije Ameriki idol moe biti netko i neto, zato to ne bih mogao biti i ja? A to je sa mnom, ha? OK, to se tie mog benda, moram se pohvaliti da smo imali najbolje nastupe uivo koje ste ikada mogli vidjeti u nekom baru, snimili smo dva albuma koja su se svidjela velikom broju kritiara i zanemarivom broju stvarnih sluatelja. No puka spoznaja da je talentiran nikada nije nikoga usreila, nije li tako? A trebala bi, to hou rei, s obzirom da je talent zapravo dar na kojem treba zahvaliti Bogu, a ja to nisam uinio. Samo sam se jo vie razljutio jer od njega nisam imao nikakve novane koristi i jer me nije dogurao do naslovnice Rolling Stonea. Oscar Wilde je jednom rekao kako je na stvarni ivot esto upravo onaj koji zapravo ne ivimo. Dakle, skidam ti kapu, Oscare. I tako je moj stvarni ivot bio pun pjevakih nastupa na Wembleyju i u Madison Square Gardenu te platinastih ploa i Grammyja, no to nije bio ivot koji sam zapravo ivio, pa mi se zato valjda i inilo da ga mogu samo tako odbaciti. ivot koji sam ivio nije mi doputao da budem, to ja znam... onakav kakvim sam se zamiljao. Nije mi ak doputao ni da stanem na noge kao ovjek. Osjeao sam se kao da prolazim kroz tunel koji postaje sve ui i ui, sve mraniji i mraniji, i

poinje proputati vodu, a ja sam se sav pogrbio, preda mnom se nalazi kameni zid i jedino orue koje mi stoji na raspolaganju su vlastiti nokti. Lako mogue da se svi osjeamo tako nekako, ali to nije razlog da lako i ostane. Kako god bilo, na Silvestrovo mi je napokon dozlogrdilo. Nokti su mi se istroili, a jagodice prstiju bile su mi u ranama. Nisam vie imao snage kopati. Budui da je moj sastav bio stvar prolosti, jedini nain da si dam oduka bio je da se odjavim iz svog nestvarnog ivota: namjeravao sam poletjeti s tog jebenog krova kao Superman. Kvaka je u tome to su stvari, dakako, krenule svojim putem. Evo nekolicine mrtvih osoba, osoba koje su bile suvie tankoutne za ivot: Sylvia Plath, Van Gogh, Virginia Woolf, Jackson Pollock, Primo Levi i Kuri Cobain, dakako. Evo nekolicine ivih osoba: George W. Bush, Arnold Schwarzenegger, Osama Bin Laden. Stavite krii pokraj osoba s kojima biste voljeli popiti pie i potom provjerite nalaze li se medu ivima ili medu mrtvima. Oh, da, slobodni ste mi prigovoriti da tjeram vodu na svoj mlin, da na mom popisu 'ivih' nedostaje nekoliko osoba koje bi mogle oboriti moje argumente, recimo, nekoliko pjesnika i glazbenika i tako dalje. I, da, takoer ste mi slobodni prigovoriti da Staljin i Hitler nisu bili ba sjajni, a ipak se vie ne nalaze meu ivima. Ali ja vas svejedno molim da mi progledate kroz prste: ta i sami znate o emu govorim. Tankoutne osobe se mnogo tee nose sa ivotom. Stoga sam se zbilja zapanjio saznavi da su Maureen, Jess i Martin Sharp namjeravali napustiti ovaj svijet slijedei stope Vincenta Van Gogha. (I, da, hvala vam, upoznat sam s injenicom da Vincent nije skoio s vrha sjevernolondonske stambene zgrade.) Sredovjena ena koja je izgledala poput neije istaice, kretava, poluluda adolescentica i domain talk shown preplanula lica... Nije imalo smisla. Samoubojstvo nije za ljude poput njih. Nego za ljude kao to su Virginia Woolf i Nick Drake. I ja. Samoubojstvo bi trebalo biti cool. Silvestrovo je bila no sentimentalnih pljugera. Sam sam si kriv. Trebao sam znati da u ondje naletjeti na tono takvu aku jada. Trebao sam odabrati neki dostojanstveniji datum poput 2(S. oujka, u sjeanje na dan kada je Virginia Woolf uetala u rijeku, ili 25.

prosinca poput Nicka Drakea. Sve i da nekog zateknem na krovu neke od tih veeri, vea je vjerojatnost da bi to bile moje srodne due, a ne ovakvi beznadni bijednici koji su sami sebe uvjerili, ni sam ne znam kako, da je svretak kalendarske godine iz nekog razloga poseban. No kad sam dobio zadatak da dostavim pizze u onu na divlje useljenu gajbu u Kui samoubojica, zakljuio sam kako ne smijem propustiti tako dobru priliku, i to je sve. Namjeravao sam proetati do krova, izvidjeti situaciju da vidim to me eka, sii dolje, dostaviti pizze i tek tada se Baciti na posao. A onda sam se nenadano zatekao u drutvu s troje potencijalnih samoubojica koje tamane pizze to sam ih ja morao dostaviti i zure u mene. ini se da su oekivali govor u duhu onog gettysburskog, kojim bih ih uvjerio kako su njihovi bijedni i besmisleni ivoti ipak vrijedni ivljenja. Bilo je to prilino ironino, ako emo pravo, s obzirom na to da mi se ivo fukalo hoe li koji od njih skoiti ili nee. Svi su mi bili isti i nisam stekao dojam da ijedno od njih troje moe znatnije obogatiti sveukupan zbroj dostignua ljudskoga roda. "I tako", rekao sam. "Sjajno. Pizza. Mala, dobra stvarca u noi poput ove." Raymond Carver, kao to vjerojatno znate, no u ovom je drutvu to bilo ravno bacanju biserja pred svinje. "A to emo sad?" rekla je Jess. "Pojest emo pizzu." "A onda?" "Dajte si pola sata, OK? A onda emo razmotriti gdje smo i to smo." Nemam pojma odakle je to izletjelo. Kakvih pola sata? I to bi se trebalo dogoditi nakon toga? "ini se da bi kratki predah svima godio. Koliko ja vidim, stvari su se ovdje gore poele opasno zakuhavati. Trideset minuta? Vai?" Svi su slegnuli ramenima i potom kimnuli, jedan po jedan, te smo nastavili vakati pizze u tiini. Ovo je prvi put da sam kuao neku Ivanovu pizzu. Bila je nejestiva, a moda ak i otrovna. "Nema jebene anse da jo pola sata sjedim ovdje i gledam vae jebene bijedne njuke", rekla je Jess. "Ali nije prola ni minuta da si se upravo s time sloila", podsjetio ju je Martin. "Pa to onda?" "Misli da ima smisla sloiti se s neim to ne namjerava potivati?" "Ne mislim." ini se da Jess ovo priznanje nije nimalo zabrinjavalo.

"Dosljednost je posljednje pribjeite nematovitih", rekao sam. Ponovno Wilde. Nisam mogao odoljeti. Jess se zapiljila u mene. "Pokuava biti ljubazan prema tebi", rekao je Martin. "Nita zapravo nema smisla, zar ne?" rekla je Jess. "Zato i jesmo ovdje gore." E pa, vidite, to je bilo jedno prilino zanimljivo filozofsko stajalite. Jess je zapravo rekla da smo, dokle god se nalazimo na krovu zgrade, svi mi anarhisti. Nita nas ne obvezuje, ne moramo se ravnati ni po kakvim pravilima. Mogli bismo silovati i ubijati jedni druge, a da nitko na to ne obrati pozornost. "Da bi ivio ivotom odmetnika od zakona, ovjek mora biti iskren", rekao sam. "A koji ti kurac to znai?" rekla je Jess. Iskreno reeno, ni sam zapravo ne znam koji mi kurac to znai. To su bile Dylanove rijei, a ne moje; meni su jednostavno oduvijek dobro zvuale. No sada sam prvi put doao u priliku ispitati njihovu uinkovitost u praksi i odmah mi je bilo jasno kako mi od njih nema nikakve koristi. "Nita", rekao sam. "Ako je tako, onda zaepi, Ameru." I jesam. Do isteka predaha ostalo nam je jo dvadeset osam minuta. JESS Ima tome ve dosta dugo da sam, kad mi je bilo otprilike osam ili devet godina, gledala na telki jednu emisiju o povijesti Beatlesa. Jen je oboavala Beatlese i zapravo me ona natjerala da je pogledam, ali meni to nije bilo teko. (No poznavajui sebe, vjerujem da sam joj vjerojatno tvrdila upravo suprotno. Vjerojatno sam digla galamu oko toga i raspizdila je.) U svakom sluaju, kad se Ringo pridruio sastavu, mogli ste osjetili kako vas podilaze trnci, zato to je to bilo to, to su bila njih etvorica, spremni krenuti u osvajanje svijeta i postati najpoznatiji sastav u povijesti glazbe. E pa, tako sam se ja osjeala kad se na krovu pojavio JJ sa svojim pizzama. Znam da ete sada pomisliti: Oh, to ona samo tako kae zato to dobro zvui, ali nemate pravo. Odmah sam znala, kunem vam se. To to je izgledao kao rock-zvijezda, duge kose, u konoj jakni i sve ostalo nije,

razumije se, odmagalo, ali to to sam osjeala nije imalo nikakve veze s glazbom; jednostavno vam elim rei da sam znala da je JJ upravo ono io nam je trebalo i da sam, kad se on pojavio, osjetila da je sve sjelo na svoje mjesto. Samo to on ni u kom pogledu nije bio Ringo. Prije bih ga usporedila s Paulom. Maureen je bila Ringo, samo to ona nije bila duhovita. Ja sam bila George, samo to ja nisam bila stidljiva, a ni produhovljena. Martin je bio John, samo to on nije bio ni nadaren ni cool. Kad bolje razmislim, mislim da smo moda ipak bili sliniji nekoj drugoj etverolanoj skupini. Kako bilo, predosjeala sam da bi se neto moglo dogoditi, neto zanimljivo, pa mi nije bilo jasno kog vraga samo sjedimo i jedemo komadie pizze. I tako sam, ono, rekla: Mogli bismo razgovarati, a Martin e na to: to, misli da bismo mogli podijeliti svoju bol? Onda je sloio facu kao da sam izvalila neku budalatinu, pa sam mu dobacila da je drkadija, a onda me Maureen prekorila i pitala me izraavam li se i kod kue tako (na to odgovor glasi potvrdno), pa sam joj rekla da je odrpanka, a Martin je meni rekao da sam glupa i zloesta djevojica, pa sam ga pljunula, to nisam imala pravo uiniti i to danas vie, kad smo ve kod toga, ne radim ni priblino toliko esto kao prije, a on je nainio pokret kao da bi me najradije zadavio, pa je JJ stao izmeu nas, i dobro je da je to uinio, za Martina, jer sumnjam da bi me on zbilja udario, dok bih ja njega posve sigurno i izudarala i izgrizla i izgrebla. A nakon tog kratkog komeanja neko smo vrijeme samo sjedili i soptali i frktali i prezirali jedni druge. A kad smo se svi skupa pomalo smirili, JJ je rekao neto u stilu: Ne vidim to ima loe u tome da podijelimo svoja iskustva jedni s drugima, samo to je on to rekao u mnogo amerikijem duhu, amerikijem ak i od ovoga. A Martin e na to, ono: Dobro, ali koga jo, molim te, zanimaju tvoja iskustva? Ta ona se svode na dostavljanje pizza. A JJ je dodao: Pa dobro, onda moemo razgovarati o tvojim iskustvima, a ne o mojim. No tad je ve bilo prekasno, tako da sam, im je rekao kako bismo mogli podijeliti svoja iskustva, znala da je i on doao ovamo imajui na umu isto to i mi. Pa sam rekla, I ti si namjeravao skoiti, zar ne? On nije nita odgovorio, a Martin i Maureen su ga pogledali. I Martin je samo dodao: Nisi valjda kanio skoiti s pizzama? Mislim, netko je te pizze ipak naruio. Premda se Martin alio, stekla sam dojam da je JJ-ev

profesionalni ponos bio povrijeen jer je rekao da je doao samo u izvidnicu i da je namjeravao dostaviti pizze prije nego to ponovno izie na krov. A ja sam rekla: Ha, a mi smo ti ih pojeli. A Martin je dodao: Zaboga, uope ne djeluje kao tipini samoubojica, a JJ je rekao: E pa, ljudi moji, ako tipian samoubojica izgleda poput vas, onda ne mogu rei da mi je ao. Kao to vidite, napetost meu nama mogla se, ono, rezati noem. Stoga sam pokuala jo jedanput. Oh, ljudi, dajte neto priajte, rekla sam. Tko kae da se moramo ispovijedati. Moemo samo, znate ve, izmijeniti imena i razloge koji su nas doveli ovamo. Moglo bi biti zanimljivo. Moda togod i nauimo. Moda pronaemo nekakav izlaz ili to ve. Moram priznati da mi se glavom motao jedan, nazovimo ga, plan. A plan se sastojao u tome da mi pomognu pronai Chasa, nakon ega bismo se Chas i ja pomirili i ja bih se osjeala bolje. No morala sam priekati da doem na red jer su eljeli da Maureen bude prva. MAUREEN Mislim da su odabrali mene zato to dotad ustvari nisam rekla nita, niti sam ikoga iim uvrijedila. A moda i zato to sam djelovala zagonetnije od ostalih. ini se da su Martina svi poznavali iz novina. A Jess, Bog nek' joj se smiluje... Poznavali smo je tek pola sata, no svima nam je bilo jasno da ovoj curi zbilja nije lako u ivotu. to se pak tie mog odnosa prema JJ-u, moram rei da mi je, prije nego to sam doznala ita o njemu, prolo glavom da je moda homoseksualac, zato to je imao dugu kosu i zato to je govorio amerikim naglaskom. Velik broj Amerikanaca su homoseksualci, zar ne? Znam da nisu oni izmislili homoseksualizam jer se pria da su to bili Grci. Ali su ga zato oni ponovno vratili u modu. Homoseksualizam je donekle bio nalik na Olimpijske igre: ieznuo je u antiko doba, a onda su ga oni ponovno oivjeli u dvadesetom stoljeu. Kako god bilo, nisam imala blage veze o homoseksualcima pa sam jednostavno zakljuila da su oni svi redom nesretni i da se ele ubiti. Ali ja... O meni se na prvi pogled nije imalo bogzna to rei, zbog ega su ostali, rekla bih, bili znatieljni.

Nije mi bilo teko govoriti o sebi jer sam znala da ne moram rei mnogo. Nitko od ovdje prisutnih ne bi se poelio mijenjati sa mnom. isto sumnjam da su kadri shvatiti kako sam uope izdrala ovoliko dugo. Ljudi se uvijek najvie uznemire kad im spomenem ono s pranjenjem. Kad god sam dosada morala pribjegavati jadikovanju kad mi je trebao recept za jo jednu kuru antidepresiva, primjerice uvijek sam spomenula pranjenje, ienje koje me eka takorei svakodnevno. to je smijeno, jer sam se na to ve naviknula. Kvaka je u tome to se nikako ne mogu naviknuti na pomisao da je moj ivot svren, besmislen, suvie mukotrpan, potpuno lien svake nade ili uzbuenja; no ienje me doista vie nimalo ne uzrujava. Ali ipak je to razlog zbog kojeg lijenik redovito posegne za svojom kemijskom olovkom. "Oh, da", rekla je Jess kad sam zavrila. "Ti se nema o emu dvoumiti. Nemoj se predomisliti. Bit e ti ao." "Ima ljudi koji se znaju nositi s time", rekao je Martin. "A tko to?" upitala je Jess. "Jednom nam je u emisiji gostovala ena iji je suprug leao u kom i dvadeset pet godina." "I to joj je bila nagrada, je li? Nastup u jutarnjoj TV emisiji?" "Ne. Samo tako kaem." "to samo tako kae?" "Samo kaem da se i to moe preivjeti." "Ali ne kae zato, zar ne?" "Moda ga je voljela." Razgovarali su ustro, Martin i Jess i JJ. Poput likova u sapunici, cap-cap-cap. Poput ljudi koji znaju to ele rei. Ja nikada ne bih mogla razgovarati tom brzinom, osobito ne u takvoj situaciji; tek mi je tada sinulo da u posljednjih dvadesetak godina gotovo uope nisam govorila. I da mi osoba s kojom sam najee razgovarala pritom nije bila u slanju odgovoriti. "A to se tu imalo voljeti?" dometnula je Jess. "On je bio obina biljka. Nije ak bio ni budna biljka. Nego biljka u komi." "Da nije bio u komi, ne bi ni bio biljka, zar ne?" rekao je Martin. "Ja svoga sina volim", rekla sam. Nisam htjela da pomisle kako ga ne volim.

"Da", rekao je Martin. "Naravno da ga voli. Nitko od nas nije u to posumnjao." "Hoe da ti ga mi ubijemo?" rekla je Jess. "Ja bih jo veeras mogla svratiti do tebe. Prije nego to ubijem sebe. Ne bi mi bio problem. Meni ni iz depa ni u dep. Osim toga, nije mu ba neki ivot, zar ne? Da moe govoriti, vjerojatno bi mi zahvalio, siroe nesretno." Oi su mi se napunile suzama, a JJ je to primijetio. "Koji je tebi bog, zbilja se ponaa kao jeb kreten?" rekao joj je. "Pogledaj to si napravila." "Oprosti", rekla je Jess. "Bio je to samo prijedlog." Samo, nije to razlog zbog kojeg sam plakala. Plakala sam zbog toga to je sve to sam htjela na ovome svijetu, jedino to bi mi vratilo volju za ivotom, bila Mattyjeva smrt. A to to sam znala zbog ega plaem jo mi je vie tjeralo suze na oi. MARTIN itav je jebeni svijet znao sve o meni pa nisam vidio smisao cijele te lakrdije, a to sam im i rekao. "Oh, ma nemoj tako, ovjee", rekao je JJ, na svoj zamorno ameriki nain. A moram priznati da me Ameri vrlo brzo ponu zamarati. Jasno mi je da su oni nai saveznici i sve to, i da se tamo kod njih potuje tui uspjeh, za razliku od nezahvalnih stanovnika ovog prokletog, prevrtljivog grada, no to mogu kad mi sve ono frajeriranje ide na ivce. Hou rei, trebali ste ga vidjeti. ovjek bi pomislio da je doao na krov predstaviti svoj najnoviji film. I posve mu sigurno ne bi palo na pamet da se ovaj potuca Archwayem i dostavlja pizze. "Rado bismo uli tvoju stranu prie", rekla je Jess. "Ne postoji 'moja strana' prie. Ponio sam se kao jebeni kreten i sad snosim posljedice." "Znai, ne eli se opravdati? Ta sad se ipak nalazi meu prijateljima", rekao je JJ. "Osim to me ona upravo pljunula", napomenuo sam. "Krasne li prijateljice!" "Oh, daj, ponaa se kao malo dijete", rekla je Jess. "Moji prijatelji vjeito pljuju po meni. Ali ja to nikada ne uzimam previe k srcu."

"li pa vidi, moda bi trebala. Moda tvoji prijatelji ba ele da to uzme k srcu." Jess je uvrijeeno frknula. "Ali da to uzmem k srcu, vie uope ne bili imala prijatelja." Nitko na to nije imao to dodati. "I, to bi vas jo moglo zanimati, a da to ve ne znate?" "Svaka pria ima dvije strane", rekla je Jess. "Mi znamo samo onu lou." "Nisam znao da ima petnaest godina", rekao sam. "Rekla mi je da ima osamnaest. Tako je i izgledala." To je bilo to. To je bila dobra strana prie. "Znai, da je bila, ono, est mjeseci starija, ti sada ne bi bio na krovu?" "Ne, pretpostavljam da ne bih. Jer u tom sluaju ne bih prekrio zakon. Ne bih iao u zatvor. Ne bih ostao bez posla, moja supruga ne bi saznala..." "Hoe rei da si zapravo imao peh." "Hou rei da barem dio tereta pada na moja plea. Mea culpa." Mislim da ne moram posebno naglaavati kako je ovo bio slabaan pokuaj ublaavanja istine; tada jo nisam shvaao da je Jess najsretnija kad otkriva jebenu toplu vodu. "To to si progutao jebeni rjenik, ne znai da nisi nita skrivio", rekla je Jess. "Ali izraz 'mea culpa' upravo to..." "Zato to se neki oenjeni mukarci ne bi evili s njom bez obzira na godine. A ti ima klince i sve, zar ne?" "U pravu si." "Znai da peh s tim nema nikakve veze." "O, jebote ivot. A to misli kog vraga maem nogama s rubnika na vrhu zgrade, kozo glupa? Zajebao sam stvar. Uope se ne pokuavam opravdati. Osjeam se toliko usrano da elim umrijeti." "I pravo ti budi." "Hvala. I hvala ti to si smislila cijelu ovu aradu. Ba mi je bila od pomoi. Ba je bila... instruktivna." Jo jedna nepoznata rije, jo jedan ubojit pogled. "Neto bih te pitao", rekao je JJ. "Navali."

"Zato misli da je jednostavnije skoiti u ponor nego se suoiti s posljedicama svoga ina?" "Ali to i jest suoavanje s posljedicama svoga ina." "Frajeri se neprestano eve s tinejderkama i ostavljaju svoje supruge i djecu. Rijetko se tko zbog toga odluuje baciti sa zgrade, ovjee." "Istina. Ali, kao to kae Jess, moda bi morali." "Zbilja? Misli da bi svatko tko uini takvu pogreku trebao umrijeti? Vau. Pa ti se stvarno ne ali", rekao je JJ. Jesam li to doista mislio? Moda ak i jesam. Ili sam to moda bio mislio. Kao to e se neki od vas kojim sluajem sjetiti, objavio sam nekoliko novinskih lanaka u kojima sam, vie-manje, govorio upravo o tome. To je, razumije se, bilo prije mog moralnog posrnua. Zalagao sam se, na primjer, za ponovno uvoenje smrtne kazne. Zalagao sam se za ostavke i kemijske kastracije i zatvorske kazne i javna poniavanja i pokore svake vrste. I moda sam doista bio iskren kad sam rekao da bi mukarce koji nisu u stanju drati svoju malenkost u hlaama trebalo... Istini za volju, ne sjeam se koju sam tono kaznu smatrao primjerenom enskarima i serijskim preljubnicima. Morat u to provjeriti u dotinoj kolumni. Poanta je u tome da se drim onoga to sam rekao. Nisam bio u stanju drati svoju malenkost u hlaama pa mi ne preostaje drugo nego da skoim. Duan sam pokoriti se vlastitoj logici. To je cijena koju ovjek mora platiti kad radi kao novinski kolumnist, a preao je granicu koju je sam odredio. "Ne nuno zbog svake pogreke. Ali zbog ove moda da." "Isuse", rekao je JJ. "Zbilja si strog prema sebi." "Moda, no nije stvar samo u tome. Smeta mi to je sve izalo u javnost. I smeta me ponienje. I uivanje javnosti u mom ponienju. I posao u TV emisiji na kabelskoj televiziji koju gleda valjda troje ljudi. Sve. Stjeran... stjeran sam u kut. Nemam kud mrdnuti, ni lijevo ni desno." Svi su zamiljeno utihnuli, na desetak sekundi. "Aha", rekla je Jess. "Sad ja." JESS

Grunula sam kao iz topa. Jednostavno sam rekla: Zovem se Jess i imam osamnaest godina a, vidite, ovdje sam zbog nekih obiteljskih problema u koje zasad radije ne bih ulazila. A usto sam prekinula s jednim frajerom. S Chasom. I on mi duguje objanjenje. Jer mi nije nita rekao. Jednostavno je nestao. A kad bi mi sve objasnio, osjeala bih se bolje, barem lako mislim, jer mi je slomio srce. Samo to ne znam gdje je. Traila sam ga dolje na zabavi, ali ga nisam nala. Pa sam se popela ovamo. A onda je Martin rekao, totalno sarkastino: I ti se kani ubiti zato to se Chas nije pojavio na zabavi? Isuse. E sad, nisam to rekla, pa sam mu to i napomenula. A onda je on, ono, rekao: OK, znai, ovdje si zato to ti on duguje objanjenje. To hoe rei? Htio je da ispadnem glupa, a to nije bilo lijepo od njega, jer svi smo se mi mogli tako ponaati jedni prema drugima. I rei, na primjer, ono: Oh, jadanja, vie mi ne daju da vodim jutarnju TV emisiju. Oh, jadna ja, moj sin je biljka i nemam s kim razgovarati i moram istiti njegovu... No dobro, teko da bi Maureen mogla ispasti glupa. Ali meni se inilo da nije bilo vrijeme za ismijavanje. Svakog od nas lako se moglo ismijali; nesretne ljude je najlake ismijavati, ako ste dovoljno okrutni. Pa sam dodala: Ni to nisam rekla. Rekla sam da bi me objanjenje moda sprijeilo. Nisam rekla da je to razlog zbog kojeg sam se popela na krov, zar ne? Vidi, da hoemo, mogli bismo te vezati lisicama za ogradu i to bi te sprijeilo da se ubije. Ali to ne znai da si se ti popeo ovamo zato to te nitko nije vezao lisicama za ogradu, zar ne? To ga je uutkalo. I to me ba veselilo. JJ je bio ljubazniji. Shvatio je da elim pronai Chasa, pa sam rekla, ono: Daaa, tako je, samo to bi mi bilo drae da nisam rekla daaa, jer mi je pokuao pokazati da suosjea sa mnom, a daaa zvui kao ismijavanje, zar ne? Ali on je zanemario taj moj daaa i pitao me gdje je Chas sad, na to sam mu ja odgovorila da ne znam, da je sigurno na nekoj zabavi, a on je rekao: Dobro, a zato ga onda ne ode potraiti umjesto da ovdje gubi vrijeme, pa sam mu rekla da sam izgubila i volju i nadu, a im sam to izgovorila znala sam da je doista tako.

Ne znam tko si. Sve to znam o tebi je da ita ove retke. Ne znam jesi li sretan ili nisi; ne znam jesi li mlad ili nisi. Istina, pomalo se nadam da si mlad i tuan. Ako si star i sretan, pretpostavljam da e se nasmijati u sebi kad uje kako cvilim: Slomio mi je srce. Sjetit e nekoga tko je tebi slomio srce i pomislit e u sebi: Oh, da, sjeam se kako je to kad ti netko slomi srce. Ali se ne sjea, ti podli stari gade. Oh, moe biti da e se sjetiti nekog ugodno tugaljivog osjeaja. Moe biti da e se sjetiti presluavanja glazbe i prederavanja okoladom u svojoj sobi, kako si znao etati sam uz obalu rijeke, zamotan u zimski kaput, hrabro se nosei s osjeajem osamljenosti. No moe li se sjetiti kako te svaki pojedeni zalogaj pekao kao da izjeda samoga sebe? Moe li se sjetiti okusa crnog vina dok ti se vraa u usta i slijeva se niz zahodsku koljku? Moe li se sjetiti kako svaku no sanja da ste jo zajedno, kako ti njeno prilazi i dodiruje te, pa svako jutro kad se probudi mora iznova proivljavati nonu moru? Moe li se sjetiti kako kuhinjskim noem urezuje na ruku poetna slova njegova imena? Moe li se sjetiti kako stoji preblizu ruba perona u podzemnoj eljeznici? Ne moe?! E pa, onda te lijepo molim da zaepi svoju jebenu gubicu. I da si zabije taj smijeak u svoje staro, ovjeeno dupe. JJ Mislio sam podijeliti s njima sve to mi lei na srcu, rei im sve to trebaju znati - o Velikom utom, o Lizzie, o svemu. Nisam im trebao lagati. Pretpostavljam da sam postao malice razdraen sluajui ih zato to su mi se razlozi zbog kojih su se popeli na krov inili osnovanima. Za Boga miloga, svima je bilo jasno zato je Maureen ve bila puna kapa ivota. Istina, Martin je na neki nain sam sebi iskopao grob, ali svejedno, takva koliina ponienja i srama... Da sam na njegovu mjestu, sumnjam da bih izdrao i toliko dugo. Jess je pak bila jako nesretna i jako opaljena. Pogreno bi bilo rei da su se natjecali jedni s drugima, ali ipak se meu njima osjeala stanovita doza, kako bih to nazvao... obiljeavanja teritorija? A ja sam se moda osjetio malice nesigurnim jer je Martin zapisao sav moj teren. Ja sam trebao biti frajer pun ponienja i srama, ali su se moji ponienje i sram polako poinjali doimati sve bljeima i bljeima. On je bio u zatvoru zato to je spavao s petnaestogodinjakinjom i tabloidi su cijelo

vrijeme srali po njemu; mene je ostavila cura i moj se bend nije mogao maknuti s mrtve toke. Vrlo jebeno vano. Ipak, nije mi bilo ni na kraj pameti lagati sve dok nije iskrsnuo problem oko mog imena. Jess je bila toliko jebeno napasna da mi je jednostavno puknuo film. "Dakle", rekao sam. "OK. Ja sam JJ i..." "A kaj ti to znai?" Svi me uvijek zapitkuju to se krije iza tih inicijala, no ja na to nikada ne odgovaram. Mrzim svoje ime. Dogodilo se, naime, to da je moj otac pripadao onim samoukim tipovima koji su gajili istinsko, ono, potovanje, spram BBC-ja, pa je previe vremena provodio sluajui World Service na kratko-valnom radiju u svojoj radnoj sobi i totalno se zakvaio za tog tipa, Johna Juliusa Norwicha, koji je ezdesetih non-stop bio na radiju, koji je bio lord ili neto slino i koji je napisao tonu knjiga o crkvama i svemu tome. I otuda ja. John jebeni Julius. I, jesam li postao lord, ili radijski voditelj, ili moda Englez? Nisam. A jesam li napustio kolu i osnovao bend? O da. A je li John Julius prikladno ime za nekog tko je napustio srednju kolu? O ne. Ali zato JJ zvui sasvim pristojno. JJ zvui prilino kulerski. "To se tebe ne tie. Kako bilo, ja sam JJ, i ovdje sam zato to..." "Ve u ja saznati kako se zove." "Kako?" "Navratit u do tebe i prevrnuti ti kuu dok ne naem neki dokument koji e mi odgovoriti na pitanje. Tvoju putovnicu ili bankovnu knjiicu ili neto slino. A ako nita ne pronaem, onda u ukrasti neto do ega ti je stalo i neu ti to vratiti dokle god ne propjeva kako se zove." Blagi Boe. Koji je vrag ovoj curi? "Radije bi to uinila nego da me zove samo po inicijalima?" "Aha. Naravno. Mrzim kad neto ne znam." "Ja te jako slabo poznajem," rekao je Martin, "ali ako te vlasiito neznanje doista toliko mui, mislim da bi na vrhu tvog popisa prioriteta trebale biti neke druge stvari, a ne JJ-evo ime." "to eli time rei?" "Zna li tko je na ministar financija? Ili tko je napisao Moby Dicka?" "Ne", rekla je Jess. "Naravno da ne znam." Kao da je svatko tko to zna kreten. "Ali to nisu tajni podaci, zar ne? Ja mrzim kad ne znam

neku tajnu. Ovo drugo mogu saznati kad god mi se sprdne, samo to mi se zasad nije sprdnulo." "Ako nam ne eli rei, onda neka tako i ostane. Prijatelji te takoer zovu JJ?" "Aha." "Onda bismo se i mi morali sloiti s time." "Ja ne moram", rekla je Jess. "Hoe li napokon uutjeti i pustiti ga da doe do rijei?" rekao je Martin. No ja sam u meuvremenu izgubio volju. Barem da im kaem istinu, ha, ha. Odmah mi je bilo jasno da ne mogu raunati na poteno sasluanje; iz Jessina i Martinova smjera nadirale su rijeke netrpeljivosti, razarajui sve pred sobom. Zurio sam u sve troje ezdesetak sekundi. "I?" rekla je Jess. "Zaboravio si zato si se htio ubiti, ili?" "Naravno da nisam zaboravio", rekao sam. "Pa gukni onda vie, jebote." "Umirem", rekao sam. Vidite, nisam se nadao da u ikad vie sresti te ljude. Bio sam prilino uvjeren da emo prije ili kasnije jedni drugima stisnuti ruke, poeljeti si sreu, to ve, te potom ili sii niza stube ili skoiti s jebenog krova, ovisno ve o raspoloenju, naravi, rasponu problema i tako dalje. Doista mi nijednom nije palo na pamet da e se to uskoro okrenuti protiv mene i obiti mi se o glavu poput bumeranga. "Aha, pa i ne izgleda osobito dobro", rekla je Jess. "to li je? SIDA?" SIDA nije zvuala loe. Svi su znali da s njom moe ivjeti mjesecima; svi su znali da je neizljeiva. Pa ipak... Nekoliko mojih prijatelja je umrlo od nje i s njome se doista nije moglo aliti. Znao sam da mi je pametnije ostaviti SIDU na jebenom miru. Ali - a sve mi je to prolazilo glavom tridesetak sekundi, odmah nakon to mi je Jess postavila pitanje - koja bi mi onda druga pogubna bolest bila prikladnija? Leukemija? Ebola? Nisam, meutim, uo da mi ijedna od njih govori: "No daj, ovjee, navali, slobodno se poslui. Ja ti samo izigravam ubojitu bolest. A zapravo nisam dovoljno ozbiljna ni da bih nekoga uvrijedila." "Imam tu nekakvu modanu bolest. Zove se CCR." to je, naravno, skraenica za Creedence Clearwater Revival, moje veliko nadahnue i najdrai sastav svih vremena. Nisam stekao dojam da bi itko od njih

troje mogao biti neki veliki oboavatelj Creedencea. Jess je bila premlada. Zbog Maureen doista nije bilo razloga za brigu, a Martin je tip ovjeka koji bi nanjuio da neto smrdi jedino da sam mu rekao da umirem od neizljeive ABBA-e. "to znai, ono, cerebralno-citoloki-neto." S "cerebralnim" sam bio zadovoljan. Zvualo mi je ba uvjerljivo. No "citoloki" je bilo zbilja nategnuto, to je, je. "Zar ne postoji nikakav lijek za to?" upitala je Maureen. "Oh, kako da ne", rekla je Jess. "Naravno da postoji. Dovoljno je popiti tabletu. Samo to se njemu ak ni za to nije dalo mrdnuti dupetom. Halo!" "Kau da mi je to od drogiranja. Od droge i alkohola. to znai da sam si sam kriv, jebiga." "I sad se sigurno osjea kao telac", rekla je Jess. "Tono tako", rekao sam. "Ako je 'telac' isto to i upak." "Aha. Kako god bilo, pobjeda je tvoja." ime su jednom zauvijek potvrene moje slutnje da se meu nas uvukao natjecateljski duh. "Zbilja?" Bilo je to lijepo uti. "Oh, da. Umirati od neizljeive bolesti? Nenadjebivo. To ti je, ono... Kao da u rukama dri kare ili pikove ili one... Adute! Ima adute, ovjee." "Bojim se da je neizljeiva bolest prednost samo u ovoj igri", rekao je Martin. "U igri poznatoj kao tko-je-najnesretniji-bijednik. Sumnjam da e negdje drugdje imati velike koristi od nje." "Koliko ti je jo ostalo?" upitala je Jess. "Ne znam." "Otprilike. Ono, koliko ti prvo padne na pamet." "Zaepi, Jess", rekao je Martin. "A to sam sad rekla? Samo sam htjela znati s im imamo posla?" "Mi nemamo posla ni sa im", rekao sam. "Ali ja imam." "I oito je da se ne snalazi najbolje", rekla je Jess. "Oh, ma nemoj mi rei! I to mi kae cura koja ne moe izai na kraj ni s injenicom da je dobila nogu." Nastupio je neprijateljski muk. "No dobro", rekao je Martin. "I tako. Tu smo gdje smo." "A to emo sad?" rekla je Jess.

"Ti ide kui, za poetak", rekao je Martin. "E bogami, ne idem. Zato bih ila kui?" "Zato to emo te mi spraiti onamo." "Otii u kui samo pod jednim uvjetom." "Da ujemo." "Da mi prvo pomognete pronai Chasa." "Svi skupa?" "Aha. Ili u se zbilja ubiti. A jo sam premlada za to. Kao Sto si to i sam rekao." "Nisam siguran da sam bio u pravu, kad bolje razmislim", rekao je Martin. "Premazana si ti svim mastima. Samo to to tek sad polako poinjem uviati." "Znai, nee ti smetati ako poletim?" Uputila se prema rubu krova. "Dolazi ovamo", rekao sam. "Zna, ivo mi se jebe", rekla je. "Mogu skoiti, a mogu ii i traiti Chasa. Sasvim mi je svejedno." I to je bilo sve, tono tako kako sam rekao, zato to smo joj povjerovali. Moda joj neko drugo troje ljudi neke druge noi ne bi povjerovalo, ali nas troje se tu no nismo dvoumili ni trena. Nismo, dodue, vjerovali da je zbilja na rubu samoubojstva; jednostavno smo slutili da je u stanju uiniti sve to god joj se prohtije, u bilo kojem trenutku, i da e, ako joj se prohtije skoiti sa zgrade da vidi kakav je to osjeaj, doista to i uiniti. A kad vam takvo to postane jasno, onda vam jo jedino ostaje da se zapitate koliko vas je briga za to. "Ali, ne znam kako ti mi tu moemo pomoi", rekao sam. "Nemam pojma gdje bismo ga uope mogli poeti traiti. Jedino ti moe pronai Chasa." "Istina, samo to ja poaavim kad ostanem sama. Sva se izbezumim. Tako sam i zavrila ovdje." "to vi mislite?" upitao nas je Martin. "Ja se ne miem odavde", rekla je Maureen. "Ne miem se s krova i nita me nee natjerati da se predomislim." "U redu. Nitko to od tebe nije ni oekivao." "Jer e me doi traiti." "Tko?" "Ljudi iz prihvatilita." "Pa to onda?" rekla je Jess. "I to e uiniti ako te ne pronau?" "Premjestit e Mattyja na neko grozno mjesto."

"Sad govorimo o Mattyju biljci? Mislila sam da njega boli dupe kamo ide." Maureen je bespomono pogledala u Martina. "Je li stvar u novcu?" rekao je Martin. "To je razlog zbog kojeg ujutro mora biti mrtva?" Jess je ljutito frknula, ali meni je odmah bilo jasno zato ju je to pitao. "Platila sam im samo za jednu no", rekla je Maureen. "Ima li novaca za vie od jedne noi?" "Da, naravno." ini se da ju je aluzija da nema novaca malo razljutila. Raspizdila. Svejedno. "Pa nazovi ih i reci im neka ga zadre jo jednu no." Maureen je ponovno bespomono pogledala u njega. "Zato?" "Zato", rekla je Jess. "Osim toga, ovdje nemamo koji kurac raditi, imamo li?" Martin se nasmijao, umalo. "Pa, imamo li?" "Bojim se da mi trenutano nita ne pada na pamet", rekao je Martin. "Osim onog zbog ega smo i doli." "Oh, to", rekla je Jess. "Zaboravi. Sad je ve prekasno. Znam da je. to znai da moramo pronai nekakvu drugu razonodu." "Uzmimo da si ak i u pravu i da je sad ve zbilja prekasno," rekao sam, "ali ja jo uvijek ne shvaam zato bismo morali ostati zajedno? Zato ne bismo otili svaki svojoj kui i gledali televiziju?" "Zato to ja poaavim kad ostanem sama. Ve sam vam rekla." "A to se to nas tie? Prije pola sata nismo ni znali da postoji. Jebe se meni to ti poaavi kad ostane sama." "Znai, ne osjea nikakvu povezanost meu nama zbog svega to nam se dogodilo?" "Nimalo." "Ali hoe. Uvjerena sam da emo ostati prijatelji do starosti." Nastupio je muk. Bilo je oito da nisu svi dijelili njezino uvjerenje.

MAUREEN

Nije mi bilo drago to sam ispala krta. Sve to nije imalo nikakve veze s novcem. Trebala mi je jedna no pa sam platila za jednu no. Poslije bi morao plaati netko drugi, ali mene vie ne bi bilo. Nisu me razumjeli, toliko mi je odmah bilo jasno. Hou rei, bilo im je jasno da sam nesretna. Ali nisu mogli proniknuti u moj nain razmiljanja. Eto kako su oni to doivljavali: ako ja umrem, Matty e zavriti u nekom domu. Zato ga onda nisam jednostavno smjestila u dom i nastavila sa svojim ivotom? Gdje je tu razlika? Ali to samo pokazuje da ne shvaaju ni mene, ni Mattyja, ni veleasnog Antuna, ni bilo koga iz crkve. Nitko koga ja poznajem ne misli tako. No ovo je troje, Martin, JJ i Jess, drukije od svih ljudi koje sam dosad upoznala. Najvie me podsjeaju na ljude s televizije, na likove u seriji EastEnders i ostalim emisijama u kojima svi odmah znaju to treba rei. Ne kaem ja da su oni loi. Samo kaem da su drukiji. Da je Matty njihov sin, oni se ne bi toliko brinuli o njemu. Nemaju takav osjeaj dunosti. Ne idu u crkvu. Jednostavno bi rekli: "Gdje je tu razlika?" i to bi bilo to, i moda su u pravu, ali oni nisu poput mene, i ne znam kako da im to objasnim. Oni nisu poput mene, no ja bih voljela biti poput njih. Moda ne ba poput njih, jer ni oni nisu osobito sretni. Ali voljela bih biti poput onih ljudi, ljudi koji znaju to treba rei, ljudi koji ne vide razliku. Jer mi se ini da ovjek ima vee izglede ivjeti ivotom koji moe podnijeti ako je takav. Zato i nisam znala to odgovoriti kada me Martin upitao elim li doista umrijeti. Oigledan odgovor glasio bi: Da, da, naravno da elim, budalo jedna, zato sam se i popela ovim stubama, zato sam i filala jednog djeaka - mili Boe, jednog mukarca - koji me uope ne moe uti, priama o izmiljenoj novogodinjoj zabavi. Ali postoji jo jedan odgovor, zar ne? A taj drugi odgovor glasi: Ne, naravno da ne elim, budalo jedna. Molim te, zaustavi me. Molim te, pomozi mi. Molim te, pretvori me u osobu koja eli ivjeti, u osobu kojoj, na primjer, neto nedostaje. U osobu koja je u stanju rei: Ja zasluujem vie od ovoga. Ne treba to biti mnogo vie, ali barem neto to e biti dovoljno dobro, a ne nedovoljno dobro. Jer je to razlog zbog kojeg sam ovdje - nisam imala dovoljno dobar razlog da si ne oduzmem ivot. "Onda?" rekao je Martin. "Moe li priekati do sutra naveer?"

"to u rei ljudima iz ustanove?" "Ima li njihov telefonski broj?" "Prekasno je da ih nazovem." "Netko je sigurno deuran. Reci mi broj." Izvadio je iz depa jedan od onih siunih mobitela i ukljuio ga. Odmah je zazvonio, a on je pritisnuo tipku i prislonio telefon na uho. Pretpostavljam da je presluavao poruku. "Netko te voli", rekla je Jess, ali Martin nije obraao pozornost na nju. Zapisala sam njihov broj telefona i adresu na svoje pisamce, izvadila sam ga iz depa, ali u mraku nisam vidjela itati. "Daj mi to", rekao je Martin. Pa, moram rei da mi je bilo neugodno. Bilo je to moje pisamce, moja poruka, i nisam htjela da ga itko ita dok ja stojim u blizini, ali nisam znala kako bih mu to rekla, tako da mi ga je Martin, i prije nego to sam se snala, ve zgrabio i istrgnuo iz ruke. "Oh, Isuse", rekao je shvativi to dri. Osjetila sam kako me oblijeva rumenilo. "Ovo je tvoje oprotajno pismo?" "Cool. Proitaj ga", rekla je Jess. "Moja su sranje, ali mogla bih se okladiti da je njezino jo gore." "Tvoja su sranje?" rekao je JJ. "to e rei da ih, ono, ima stotine?" "Stalno ih piem", rekla je Jess. Djelovala je prilino veselo zbog toga. Njih su dvojica zurili u nju, ali nisu rekli ni rijei. Ali bilo je vie nego jasno to misle o tome. "to me tako gledate?" rekla je Jess. "Pretpostavljam da je veina nas napisala samo jedno", rekao je Martin. "to mogu kad se svako malo predomislim", rekla je Jess. "Ne vidim to je u tome loe. Pa to je velika odluka." "Jedna od najveih", rekao je Martin. "Svakako medu prvih deset." On je bio jedan od onih ljudi za koje ete moda povremeno pomisliti da se ali onda kad se ne ali i da se ne ali onda kad se ali. "Kako god. Ne pada mi na pamet itati ovo pismo naglas." Zirkao je u pismo pokuavajui proitati broj, a zatim je utipkao broj u mobitel. I samo nekoliko sekundi kasnije, sve je bilo rijeeno. Ispriao se to zove tako kasno, rekao im da je neto iskrsnulo i da bi Matty morao ostati kod njih jo jedan dan, i to je bilo to. Rekao je to tako kao da je znao da mu nee postavljati nikakva dodatna pitanja. Da sam ih ja

nazvala, izmislila bih nekakvo dugako i komplicirano objanjenje zato ih nazivam u etiri sata ujutro, neto to bih morala smiljati nekoliko mjeseci unaprijed, a onda bi oni prozreli moje namjere i ja bih sve priznala i na koncu bih dola po Mattyja nekoliko sati prije umjesto jedan dan kasnije. "Dakle", rekao je JJ. "Maureen smo rijeili. Sad nam ostaje jo samo ti, Martin. Hoe li nam se pridruiti?" "I, gdje je taj Chas?" upitao je Martin. "Nemam pojma", rekla je Jess. "Negdje na nekoj zabavi. O tome sve ovisi? Gdje je?" "Da. Radije bih poinio jeb samoubojstvo nego traio laki za juni London u etiri ujutro", rekao je Martin. "Chas ne poznaje nikoga u junom Londonu", rekla je Jess. "Izvrsno", rekao je Martin. I im je to rekao, bilo je jasno da emo svi etvero, umjesto da se ubijemo, sii s krova i krenuti u potragu za Jessinim dekom, ili to god joj je ve bio. Istini za volju, ba nam i nije bio neki plan. Ali bio je to jedini plan koji smo imali, pa nam nije preostajalo drugo nego da ga pokuamo ostvariti. "Daj mi svoj mobitel da nazovem nekoliko ljudi", rekla je Jess. I tako joj je Martin dao telefon, a ona je pola na drugu siranu krova odakle je nitko od nas nije mogao uti, dok smo mi ekali da nas obavijesti kamo emo dalje. M A RT l N Tono znam to mislite, vi strahovito pametna kvadro koja itate Guardian i kupujete knjige u Waterstone'su i nije vam ni nakraj pameti gledati jutarnji TV program jednako kao to vam nije ni nakraj pameti kupiti cigarete svojoj djeci. Mislile si: Oh, ovaj se ionako samo pretvarao. Samo je htio da Colograf nekog tabloida uhvati njegov navodni poziv u pomo, da moe sklopiti ekskluzivan ugovor sa Sunom za priu "U paklu samoubojstva". "SHARP POLETIO LINIJOM MANJEG OTPORA." I jasno mi je zato biste to mogli pomisliti, dragi moji prijatelji. Uspnem se stubitem, srknem nekoliko gutljaja viskija iz pljoske i maem nogama s rubnika zgrade, tek da bih, im me jedna balavica zamoli da joj pomognem potraiti biveg

deka na nekoj zabavi, slegnuo ramenima i poao s njom. Ne' ti elje za smru! Najprvo bih elio naglasiti da sam ostvario vrlo visok rezultat na Ljestvici sklonosti samoubojstvu Aarona T. Beka. Kladim se da niste ni znali da takva ljestvica uope postoji, zar ne? E pa, postoji, a ja sam osvojio nekih dvadeset jedan od ukupno trideset moguih bodova, i s time sam bio poprilino zadovoljan, kao to moete i pretpostaviti. Da, razmiljao sam o samoubojstvu vie od tri sata prije samog pokuaja. Da, smrt je neminovna ak i ako mi bude pruena lijenika pomo: zgrada, Kua samoubojica, ima petnaest katova, a pretpostavka je da s bilo kojom zgradom viom od deset katova ne biste trebali imati nikakvih problema kad god da se na to odluite. Da, samom pokuaju su prethodile aktivne pripreme: ljestve, kare za icu i tako dalje. Na svako pitanje, ja sam imao odgovor. Jedina pitanja na kojima moda nisam osvojio maksimalan broj bodova su bila prva dva pitanja, pitanja koja se bave onim to Aaron T. Beck naziva osamljivanjem i tempiranjem. Za odgovor "U blizini nema nikoga s kime biste mogli stupiti u vizualni ili auditivni dodir" dobivate najvie bodova, ba kao i za odgovor "Vrlo mala vjerojatnost uplitanja sa strane." Neki e moda rei kako je uplitanje sa strane bilo gotovo neizbjeno s obzirom na to da smo svi mi odabrali najomiljenije odredite samoubojica u sjevernom Londonu, jedne od samoubojicama najomiljenijih noi u godini; u nau obranu mogu rei samo to da smo jednostavno bili glupi. Glupi ili groteskno zaokupljeni samima sobom, sami odluite. Pa ipak, dakako, da nije bilo tog krkljanca na krovu, ja danas ne bih bio meu ivima, to znai da dobri stari Beck moda ipak ne mlati praznu slamu. Nije iskljueno da se isprva nismo nadali da e nas netko doi spasiti od pogibije, ali kad smo se poeli sudarati jedni s drugima, zasigurno se u nama probudila zajednika elja - elja roena ponajprije iz nelagode - da dignemo ruke od toga, barem te noi. Nitko od nas nije siao onim stubama uvjeren kako je ivot predivan i dragocjen; tovie, moglo bi se rei da smo na putu dolje bili ak i malice jadniji nego na putu gore jer se pokazalo kako nam ni to jedno jedino rjeenje koje smo uspjeli pronai za sve nae nevolje nije bilo raspoloivo, barem ne toga asa. A na krovu je vladalo nekakvo udnovato, uzbueno komeanje; nekoliko smo sati

ivjeli u nekakvom nezavisnom meuprostoru, u kojemu zemaljska pravila vie nisu vaila. Premda su nas nai problemi otjerali na krov, ini se da nas iz nekog razloga nisu mogli slijediti stubama, ba poput svemirskih udovita Daleka iz one popularne TV serije. A sada smo ponovno morali sii i suoiti se s njima. No, stekao sam dojam da nismo imali drugog izbora. Premda nismo imali nita zajednikoga osim te sitnice, ta je jedna sitnica bila dovoljna da svi skupa osjetimo kako nita drugo - ni novac, ni stale, ni obrazovanje, ni dob, ni kulturoloke razlike - ne vrijedi ni piljiva boba; odjednom je, u onih nekoliko sati, roena nacija, a sve Sto smo u tom trenu eljeli, je druiti se sa svojim novim sunarodnjacima. Jedva da sam progovorio koju rije s Maureen, a nisam joj ak znao ni prezime, ali ona je doznala vie toga o meni nego moja supruga u posljednjih pet godina naeg braka. Maureen je shvaala da sam nesretan, zato to me srela tu gdje me srela, odnosno znala je najvaniju stvar o meni; Cindy je neprestano ponavljala kako je zbunjuje to god bih uinio ili rekao. Ba bi bilo zgodno da sam se zaljubio u Maureen, ne bi li? Ve vidim naslov u novinama: "SHARPOVO PREOBRAE-NJE!" A odmah ispod toga uslijedio bi lani o tome kako je stari ljigavac uvidio svoje pogreke te se odluio skrasiti s dragom i neuglednom starijom enom umjesto da jurca za kolarkama i treerazrednim glumicama sa silikonskim grudima. Aha, kako da ne. Ni u snu.

JJ Dok je Jess nazivala svakog koga je poznavala ne bi li doznala gdje se skriva taj njezin Chas, ja sam se naslonio na zid, promatrao grad kroz ianu ogradu i pokuavao se dosjetiti to bih sad sluao da sam sluajno ponio sa sobom iPod ili discman. Prvo ega sam se sjetio bila je pjesma Jonathana Richmana "Abominable Snowman in the Market", moda zato to je draesna i budalasta, ili zato to me podsjetila na vrijeme kad sam si mogao priutiti da budem takav. A onda sam poeo pjevuiti stvar "In Between Days" grupe the Cure, a to je ve imalo malo vie smisla. Nije bilo ni danas ni sutra i nije bila ni stara godina ni nova godina, a cijela naa krovna arada me i tako podsjeala na meuprostor limba, s obzirom na to da se jo uvijek nismo odluili gdje e se nae besmrtne due uputiti.

Jess je desetak minuta razgovarala s izvorima bliskim Chasu i zakljuila da bismo ga najprije mogli nai na nekoj zabavi ti Shoreditchu. Spustili smo se stubitem s petnaestoga kata, praeni muklim bubnjanjem i smradom pialine, a kad smo se ponovno nali na ulici, drhtali smo od hladnoe ekajui da naie crni taksi. Nitko nije bio raspoloen za razgovor, izuzev Jess, koja je brbljala za sve nas. Ispriala nam je tko je domain zabave i tko e sve najvjerojatnije biti ondje. "Tamo e sigurno biti Tessa i njezina klapa." "Ah", rekao je Martin. "Njezina klapa." "I Alfie i Tabitha i ona kvadra to subotama zalazi u Ocean. I Pete haiar i ostatak grafiko-dizajnerske ekipe. " Martin je duboko uzdahnuo; Maureen je izgledala kao da e joj svakog trenutka pozliti. Stao nam je mladi Afrikanac u posranom starom Fordu. Spustio je prozorsko staklo na suvozakoj strani i nagnuo se prema nama. "Kud emo?" "U Shoreditch." "To e biti trideset funta." "Odjebi", rekla je Jess. "Uuti", rekao je Martin i sjeo na suvozako sjedite. "Ja astim", rekao je. A mi smo se ukrcali otraga. "Sretna Nova godina", rekao je voza. Ali mi smo svi utjeli. "Idete na zabavu?" upitao je voza. "Poznate Petea haiara?" upitao ga je Martin. "E pa, nadamo se da emo naletjeti na njega. To bi moglo biti veselo." "Veselo", frknula je ljutito Jess. "Uvijek si takav seronja?" Ukoliko se namjeravate naaliti sa Jess upotrebljavajui rijei u ironinom znaenju, moj vam je savjet, nastojte je upozoriti na vrijeme. Sad je ve bilo oko etiri i trideset ujutro, ali ulice su vrvjele ljudima, to u automobilima, to u taksijima, to onih koji till pjeaili. Svi su se kretali u skupinama. Ponekad bi nam tkogod mahnuo; Jess bi im uvijek odmahnula.

"A to je s vama?" rekla je Jess vozau. "Radite cijelu no? Ili ete i vi svratiti negdje na aicu-dvije?" "Radim toute la nuit", odgovorio je voza. "Cijelu no." "Koji peh", rekla je Jess. Voza se neveselo osmjehnuo. "Da. Koji peh." "to na to kae vaa supruga?" "Molim?" "Vaa supruga. La femme. Ljuti se zbog toga? To to morate raditi cijelu no?" "Ne, ona ne ljuta. Vie ne. Ne tamo gdje ona sada." Tko god je imao ikakvog sluha za ljudske osjeaje shvatio bi da je u automobilu odjedanput zavladalo vrlo sumorno raspoloenje. Tko god je imao ikakvog ivotnog iskustva dosad bi ve shvatio da je pred nama ovjek s priom i da nas njegova pria, kakva god ona bila, sigurno nee oraspoloiti za zabavu. Tko god je imao imalo soli u glavi istoga bi se asa zaustavio. "Oh", rekla je Jess. "Neka zla ena?" Prenuo sam se, a mislim da se isto moe rei i za ostale. Lajavica je ponovno bila u akciji. "Ne zla. Mrtva." Izgovorio je to ravnoduno, kao da ispravlja obian pogreni navod - kao da su u poslu kojim se on bavi "zli" i "mrtvi" dvije adrese koje ljudi esto znaju pobrkati. "Oh." "Da. Zli ljudi ubili ona. Ubili ona, ubili njena majka, ubili njena otac." "Oh." "Da. U moja domovina." "Tako." I tako je kucnuo as u kojem je Jess odluila uutjeti: tono tad kad e je posramiti vlastita utnja. Pa smo se nastavili voziti u tiini, svatko zadubljen u svoje misli. A sto posto sam uvjeren da su svima nama u mislima, komeajui se i vrludajui, odzvanjale ovakve ili onakve inaice jednih te istih pitanja: Zato on nije bio na krovu? Ili je i on bio gore, ali se u meuvremenu spustio, kao i mi? Bi li njemu nae nevolje djelovale smijeno? Kako to da je uspio ostati tako jebeno... ustrajan'? Kad smo stigli onamo kamo smo i krenuli, Martin mu je dao golemu napojnicu, a on je bio zadovoljan i zahvalan, nazvavi nas svojim prijateljima. Rado bismo bili njegovi prijatelji, ali bojim se da bi brzo digao ruke od nas da nas malo bolje upozna.

Maureen nije eljela ui s nama, no ipak smo je nekako ugurali kroz vrata i uza stube do prostorije koja me, otkad ivim ovdje, vie nego ita drugo podsjetila na tipino njujorko potkrovlje. U New Yorku bi stajala pravo malo bogatstvo, to znai da u Londonu stoji pravo malo bogatstvo plus dodatnih trideset posto. Iako je bilo etiri ujutro, stan je jo bio pun kao ipak, i to dupkom pun meni nimalo drage kvadre: jebenih studenata humanistikih znanosti. Hou rei, nije da nas Jess nije upozorila, ali svejedno sam se iznenadio. Sve one vunene kape i brkovi na kojima su pojedini dijelovi nedostajali, sve one svjee tetovae i plastine cipele... Hou rei, ja sam slobodouman tip, i nisam htio da Bush bombardira Irak, i volim popuiti doint kao i svaki drugi frajer, no ta je ekipa u meni pobuivala osjeaje zebnje i prezira, prvenstveno zato Sto znam da im se moj sastav nikako ne bi svidio. Jedanput kad smo svirali u nekom studentskom gradu i izili pred kvadru slinu ovoj, znao sam da nam nee biti lako. Ovi ljudi ne vole istinsku glazbu. Ne vole ni Ramonese ni Temptationse ni The 'Mats; drai im je DJ Piskutavac i njegovo jebeno glupavo piskutanje. Ili se pak, u drugoj inaici, svi pretvaraju da su jebeni gangsteri i sluaju hip-hop o komadima i pljucama. Dakle, bio sam neraspoloen od samog poetka. Bojao sam se da u se s nekim potui, i ve sam, tovie, odluio zbog ega u to uiniti: branit u Martina ili Maureen od poruga nekog kurvina sina s kozjom bradicom ili od neke ene s brkovima. Do toga, meutim, ipak nije dolo. A najsmjenije od svega je to to su se Martin, onako nakvarcan i u odijelu, te Maureen, u kinom ogrtau i niskim cipelama, odmah nekako uklopili. Izgledali su tako dolino da su djelovali, ono, ufurano. Martin i njegova televizijska frizurica mogli su proi kao isfuravanje na Kraftwerk, a Maureen je mogla proi kao zbilja uvrnuta inaica Moa Tuckera iz Velvet Undergrounda. A ja, ja sam imao na sebi izlizane crne hlae, konu jaknu i prastaru Gitanes majicu kratkih rukava, i osjeao sam se kao jebena nakaza. Samo sam jednom prilikom doao u napast da nekome razbijem nos. Dok je Martin stajao i pio vino ravno iz flae, neka su dva tipa poela buljiti u njega. "Martin Sharp! Zna, onaj iz jutarnjeg TV programa!" Trgnuo sam se. Dosad se nikada nisam druio s nekom poznatom facom, pa mi nije bilo ni nakraj pameti kako je doi na zabavu s

Martinom isto to i doi na zabavu gol golcat: ta ak i studenti humanistikih znanosti obraaju panju na takve pojedinosti. No ovo se pokazalo sloenijim od pukog prepoznavanja. "Oh, pa da! Pun pogodak!" otpovrnuo je njegov prijatelj. "Hej, pljunuti!" Martin im se ljubazno nasmijeio. "Sigurno ti to svi neprestano govore", rekao je jedan od njih. "to?" "Ma zna. Hej, pljunuti i slino." "Pa, ustvari da", rekao je Martin. "Tono tako." "Ali, ovjee, koji peh. Od svih ljudi s telke vi ba sliite tom pizdeku." Martin im je na to uzvratio veselim, to-se-moe slijeganjem ramenima i ponovno se okrenuo meni. "Sve OK?" "I to je ivot", rekao je i pogledao me. Ne znam kako, ali ipak je nekako uspio ponovno udahnuti smisao dobrano potroenome klieju. Maureen se u meuvremenu takorei skamenila. Trzala se svaki put kad bi se netko nasmijao, ili opsovao, ili neto razbio; piljila je u ljude na zabavi kao da gleda fotografije Diane Arbus,' petnaest metara iroke i projicirane na golemi 3D ekran. "Da ti donesem neto za pie?" "Gdje je Jess?" "Trai Chasa." ____________________________ 1 Diane Arbus (1923.-1971.), fotografkinja koja se proslavila fotografijama autsajdera (transvestiti, prostitutke, patuljci) ili obinih ljudi u provokativnim poloajima i okruenjima; poinila je samoubojstvo. "A onda smo slobodni?" "Sigurno." "Izvrsno. Ne osjeam se ba ugodno ovdje." "Ni ju." "Gdje emo poslije?" "Ne znam." "Ali ii emo svi zajedno, to ti misli?" "Valjda. Tako smo se dogovorili, zar ne? Dok ne pronaemo tog frajera."

"Nadam se da ga neemo pronai", rekla je Maureen. "Barem jo neko vrijeme. Dobro bi mi doao eri, ako ga uspije pronai, molim te." "Zna to? Nisam siguran da emo ovdje nai eri. Ne bih rekao da ova kvadra pije eri." "A bijelo vino? Misli da bi se to moglo nai?" Pronaao sam nekoliko plastinih aa i bocu koja jo nije bila potpuno ispranjena. "ivjeli." "ivjeli." "Svaka novogodinja proslava je uvijek ista, ha?" "Kako to misli?" "Ma zna. Toplo bijelo vino, oajna zabava puna kretena. A obeao sam si da e ove godine sve biti drukije." "Gdje si slavio prole godine?" "Na kunoj zabavi. S Lizzie, mojom bivom." "Bilo je lijepo?" "Da, bilo je OK. A ti?" "I ja sam bila kod kue. S Mattyjem." "Tako. I jesi li razmiljala, prole godine..." "Da", rekla je bez oklijevanja. "Oh, da." "Tako." Doista nisam znao to bih joj na to rekao, pa smo pijuckali svaki svoje pie i promatrali kretene oko nas. MAUREEN Mislim da to nije higijenski, stanovati u stanu bez prostorija. Ta ak i ljudi koji ive u iznajmljenim sobama obino imaju potenu kupaonicu, s vratima i zidovima i prozorom. Ovaj stan, stan u kojem se odvijala zabava, nije imao ak ni to. Izgledao je kao zahod na eljeznikom kolodvoru, s time da nije bilo ak ni posebnog odjeljka za gospodu. Samo je mali pregradni zid odvajao kadu i zahodsku koljku od ostatka prostorije, tako da nisam ila na zahod iako mi je bila sila; bilo tko je mogao zaviriti iza pregradnog zida i vidjeti to radim. A gotovo da nije potrebno napominjati koliko je to nezdravo. Mama je uvijek govorila da su neugodni mirisi tek bakterijski plinovi; e pa, tko god bio vlasnik ovoga stana, tome su bakterije kraljevale na sve strane. Uostalom, zahodom se tako i tako nitko nije mogao sluiti. Kad sam ga otila potraiti, netko je kleao na podu i njukao dasku. Nije mi jasno kako netko moe njukati zahodsku dasku (dok ga

netko drugi promatra!) Dajte vi to zamislite! No to se moe, ljudska izopaenost, ini se, ne poznaje granice. Upravo sam neto slino i oekivala im sam ula na zabavu, ula buku i ugledala profil gostiju; da me netko upitao to mislim to ljudi poput ovih rade na zahodu, nije nemogue da bih im odgovorila da njukaju dasku. Kad sam se vratila, Jess je bila u suzama, dok se ostatak kvadre malice odmaknuo od nas. Neki tip joj je rekao da je Chas bio ovdje i da je otiao, i to da je otiao s nekim koga je upoznao na zabavi, s nekom curom. Jess je htjela da svi zajedno poemo do kue te cure, a JJ ju je pokuavao uvjeriti da je to jako loa zamisao. "Ne brini", rekla je Jess. "Poznajem je. Vjerojatno je dolo do nekakve zabune. Vjerojatno uope nije znala za mene i Chasa." "A to ako je znala?" upitao je JJ. "E, sad", rekla je Jess. "U tom sluaju ne bih mogla samo tako prijei preko toga, zar ne?" "to time eli rei?" "Ne bih je ubila. Tako luda nisam. Ali morala bih je nekako ozlijediti. Moda bih ja mogla malo porezati." Kad je Frank raskinuo nae zaruke, mislila sam da to nikada neu preboljeti. Saalila sam se nad njim gotovo jednako koliko i nad samom sobom, jer mu nisam nimalo olakala situaciju. Bili smo u Ambler Armsu, no sad se to mjesto zove nekako drukije, u kutku kraj automata za kockanje, pa je vlasnik priao naem stolu i zamolio Franka da me odvede kui zato to nitko nije htio troiti novac na automatu dok sam ja kraj njega zavijala i ronila krokodilske suze, a na automatu se za mirnih veeri mogao okrenuti zbilja dobar novac. Malo je nedostajalo da ve tada dignem ruku na sebe - ako nita drugo, razmotrila sam i tu mogunost. Ali vjerovala sam da u izdrati, da e ivot krenuti nabolje. Zamislite koliko bih si nevolja pritedjela da sam to obavila ve tad! Ubila bih nas oboje, i sebe i Mattyja, samo to tad to jo nisam znala. Nisam uzimala ozbiljno Jessine budalatine da kani nekoga porezati. Kad smo Frank i ja prekinuli, i sama sam lupetala potpune besmislice; govorila sam ljudima da se Frank morao odseliti, da je trknut u glavu, da je pijanac i da me tukao. Ali nita od tog nije bio istina. Frank je bio jedan drag mukarac iji je jedini zloin bilo to to me nije

dovoljno volio, a kako to i nije bio neki zloin, morala sam izmiljati neto ozbiljnije. "Bili ste zarueni?" upitala sam Jess, i odmah poalila. "Zarueni?" rekla je Jess. "Zarueni? to je ovo? Ponos i jeb predrasude? 'Oh, gospodine Darcy Srekoviu. Mogu li vam obeati svoju ruku?' 'Oh, da, gospoice Umiljena Gusko, ne mogu vam ni opisati koliko bi me to usreilo."' Jess je ovaj posljednji dio izgovorila podrugljivim tonom, no vjerujem da ste to ve i sami shvatili. "I danas se mnogi parovi zaruuju, zna", rekao je Martin. "To uope nije bilo glupo pitanje." "Navedi mi nekoga tko se zaruio." "Ja", rekla sam. Samo to sam to izgovorila suvie tiho jer sam se bojala njezine reakcije, pa me prisilila da ponovim to sam rekla. "Ti? Zbilja? OK, ali tko se jo normalan zaruuje? Ne zanimaju me staromodni ljudi. Ne zanimaju me ljudi u, ono, cipelama i kinim ogrtaima i emu ve." Najradije bih je bila pitala to bismo u tom sluaju trebali nositi umjesto cipela, ali nauila sam svoju lekciju. "Nego, koji se to jeb kreten zaruio s tobom?" Ovo mi zbilja nije trebalo. Nije se inilo u redu da se tako ponaa prema meni, dok sam ja njoj pokuavala pomoi. "Jesi li se evila s njim? Kladim se da jesi. I, koji mu je poloaj najvie odgovarao? Odostraga? Tako da te ne mora gledati?" A onda ju je Martin zgrabio i odvukao na ulicu. JESS Kad me Martin odvukao van, uinila sam ono to ljudi obino ine kad se odlue promijeniti. Mogla sam to uiniti kad god bih se sjetila. Ta svi to rade kad shvate da su prevrili svaku mjeru, zar ne? Znate ono: kaete sami sebi, OK, odsad sam knjiki tip, pa pojurite posuditi knjige iz knjinice te ih onda nosite sa sobom neko vrijeme. Ili, OK, odsad sam drogeraki tip, pa ponete puiti puno trave. Kako god. Zbog tog se osjeate drukije. Ako posudite neiju tuu odjeu ili strasti ili rijei, ono to govore, onda se stignete malice odmoriti od samih sebe. Barem je meni tako. E pa, dolo je vrijeme da i ja neto promijenim. Ne znam zato sam izgovorila Maureen sve ono to sam joj izgovorila; ne znam zato izgovorim pola onoga to izgovorim. Znala sam da sam pretjerala, ali

se nisam mogla zaustaviti. Ponekad se toliko naljutim da se, kad me to uhvati, ponaam kao da mi je zlo. Bljujem i bljujem po nekoj osobi, bez prestanka, dokle god se do kraja ne ispraznim. Drago mi je da me Martin odvukao van. Netko me morao zaustaviti. esto me netko mora zaustaviti. I zato sam rekla samoj sebi da u se odsad ponaati poput nekakve osobe iz davnih vremena. Zaklela sam se da vie neu kleti, ha, ha, a ni pljuvati; zaklela sam se da vie neu ispitivati stare i ljubazne gospoe, koje su oito gotovo pa djevice, je li ih netko prasnuo odostraga. Martin me nije tedio, rekao mi je da sam kuja i glupaa, i pitao me to mi je Maureen ikada skrivila. A ja sam samo ponavljala: Da, gospodine, i Ne, gospodine, i Jako mi je ao, gospodine, i gledala sam u plonik, a ne u njega, jer sam mu eljela dati do znanja da mi je stvarno jako ao. A onda sam nainila kniks, zamislivi ga kao pomirbenu gestu. A on je rekao: Koji kurac sad izvodi? to ti znai to: Da, gospodine i Ne, gospodine? Na to sam mu odgovorila da u se prestati ponaati kao ja i da vie nitko nee vidjeti staru mene, a on nije znao to bi mi na to rekao. Nisam htjela da se i njima smui od mene. Primijetila sam da se ljudima inae esto smui od mene. Chasu se smuilo od mene, na primjer. A doista ne elim da mi se to vie ponavlja ili u ostati sama kao prst. Mislim da sam s Chasom u svemu pretjerala; navalila sam na njegu prejako i prebrzo pa se uplaio. Kao onda kad smo bili u galeriji Tate Modern!? To je zbilja bila pogreka. Zato to je tamo unutra vibra... OK, dio izloenih stvari je zbilja udan i upeatljiv i sve to, ali to to su stvari skroz udne i upeatljive ne znai da sam se i ja morala ponaati udno i upeatljivo. A ponaala sam se posve neprimjereno, kako bi rekla Jen. Trebala sam priekati da iziemo i pogledamo do kraja slike i instalacije prije nego to sam se obruila na jednu. Mislim da se i Jen smuilo od mene. Na koncu, ne bih smjela zaboraviti ni onaj incident u kinu, koji je, kad sad razmiljam o tome, vrlo vjerojatno bio kap koja je prelila au. I to bi se moglo nazvati neprimjerenim ponaanjem. A moda nije ponaanje bilo toliko neprimjereno, jer smo o tome morali porazgovarati prije ili kasnije, koliko mjesto (Holloway Odeon), i vrijeme (usred filma), i jaina tona (do daske). Jedna od stvari koje mi je Chas tu veer predbacio je da nisam dovoljno zrela da budem

majka, no tek mi je sad jasno da sam mu, urlajui iz petnih ila o spremnosti na dijete usred Moulin Rougea, to i dokazala. Nego, pustimo sad to. Martin je neko vrijeme izio na mene, a onda se neoekivano ispuhao, poput probuenog balona. "to se dogodilo, dragi gospodine?" rekla sam, na to je samo odmahnuo glavom, a ja sam shvatila poruku. Shvatila sam da je vani mrkli mrak, da stoji pred kuom punom ljudi koji se zabavljaju i koje on ne poznaje, da vie na jo jednu osobu koju ne poznaje, samo nekoliko sati nakon to je sjedio na krovu i razmiljao o samoubojstvu. Oh, da, i da ga njegova supruga i djeca preziru. Da je rije o nekom drugom, rekla bih da je upravo izgubio volju za ivotom. Prila sam mu i poloila mu ruku na rame, a on me pogledao kao da sam osoba od krvi i mesa a ne neka napast i gotovo da smo proivjeli svojevrstan Trenutak - ne ba romantini trenutak u duhu Rossa i Rachel (moe misliti), ve Trenutak obostranog razumijevanja. No onda nas je netko prekinuo i Trenutak je prohujao.

JJ elio bih vam priati o svom bivem sastavu - vjerojatno zato to sam ovu kvadru poeo doivljavati kao svoj novi sastav. Bilo nas je etvero i zvali smo se Veliki uti. Poeli smo pod imenom Veliki ruiasti, u ast albuma grupe The Band, no kako su svi zbog toga mislili da smo homoseksualni sastav, odluili smo promijeniti boju. Eddie i ja osnovali smo ga jo u srednjoj koli, skladali smo zajedno i bili smo kao braa sve do onog dana kad to vie nismo bili. Billy je bio bubnjar, Jesse je bio basist, a... sranje, boli vas dupe za to, zar ne? Sve to trebate znati je ovo: imali smo neto to nitko drugi nije imao. Moda je netko drugi imao to isto prije naeg vremena - Stonesi, The Clash, Whoovci. Ali to nije bio nitko koga sam ja gledao. Volio bih da ste mogli vidjeti neki od naih nastupa jer biste onda pouzdano znali da vam ne prodajem bajke, dok ete mi ovako morati vjerovati na rije: kad smo bili raspoloeni, bili smo u stanju usisati ljude u publici i ispljunuti ih tridesetak kilometara dalje. Jo mislim da su nam i albumi bili dobri, ali ono to oboavatelji benda pamte jesu nai nastupi; neki bendovi iziu na binu i odsviraju svoje stvari bre i glasnije, no mi smo pronali nain da uinimo neto posve drukije;

mi smo svoje pjesme i ubrzavali i usporavali, svirali smo obrade stvari koje smo rado sluali i za koje smo vjerovali da bi ih rado sluali posjetitelji naih koncerata, a nai su nastupi poeli neto znaiti ljudima, onako kako je to danas nemogue. Kad je Veliki uti svirao uivo, onda je to izgledalo poput nekakve duhovne sveanosti; umjesto pljeska i zviduka i ruganja, mi smo izazivali suze, krgutanje zubi i zanesenjako mrmljanje u ekstazi. Mi smo spaavali due. Ako volite rock'n'roll, u cijelosti, od, to ja znam, Elvisa preko Jamesa Browna do White Stripesa, onda biste najradije dali otkaz na poslu i nastanili se u naim pojaalima dok ne ogluite. Ti su koncerti bili razlog zbog kojeg sam svako jutro ustajao iz kreveta, a sad sam se i uvjerio da ovo posljednje nije samo puka fraza. Volio bih da je sve ovo tek samozavaravanje. Zbilja. Bilo bi mi lake. Ali svojedobno smo na naim internetskim stranicama imali elektronike oglasne ploe koje sam s vremena na vrijeme itao, pa sam znao da su i drugi takoer osjeali isto to i mi; usto sam zavirivao i na tue oglasne ploe, no oni nisu imali istu vrstu oboavatelja. Hou rei, svi imaju oboavatelje koji se dive njihovome radu, inae se ne bi zvali oboavateljima, zar ne? Ali itajui tue oglasne ploe shvatio sam da su nai oboavatelji odlazili s koncerata s jednim posebnim osjeajem u srcu. I mi smo to osjeali, i oni su to osjeali. Samo to ih nije bilo dovoljno, valjda. Svejedno. Maureen je uhvatila nesvjestica nakon Jessina divljakog ispada, a kako i ne bi? I ja bih poelio sjesti da Jess onako podivlja na mene, a ja sam ve u ivotu proao kojekakve Scile i Haribde. Izveo sam je na malu krovnu terasu na koju, po svemu sudei, sunce nije prodiralo ni u jedno doba dana ili godine, ali se na njoj svejedno nalazio stol za piknik i rotilj. U Engleskoj nema gdje nema tih rotiljia, zar ne? Za mene su oni postali svojevrstan simbol pobjede nade nad vanjskim okolnostima, s obzirom da ih uglavnom moete samo promatrati kroz prozor dok vani lijeva kao iz kabla. Za stolom je sjedilo nekoliko ljudi, no im su opazili da Maureen nije dobro, ustali su i uli unutra, ustupivi svoja mjesta nama dvoma. Ponudio sam da joj donesem au vode, ali Maureen nije htjela nita, pa smo neko vrijeme samo sjedili. A onda smo oboje zauli nekakvo piskutanje to je dopiralo iz

mraka blizu rotilja na suprotnom dijelu terase, da bismo na koncu shvatili kako se ondje nalazi neki frajer. Mladi duge kose i odurnih bria uao je u mraku i pokuavao privui nau pozornost. "Oprostite", proaptao je onoliko glasno koliko se usudio. "Ako eli razgovarati s nama, doi ovamo." "Ne smijem izii na svjetlo." "A to e se dogoditi ako to uini?" "Jedan bi me pacijent mogao doi glave." "Ovdje smo samo Maureen i ja." "Bojim se da je taj pacijent sveprisutan." "Poput Boga", rekao sam. Otiao sam na drugu stranu terase i unuo do njega. "Kako da ti pomognem?" "Ti si Amerikanac?" "Da." "Oh. Pa onda ivio ti meni, kompa." Ako vam kaem da mu je to bilo zabavno, rekao sam vam sve to trebate znati o tom tipu. "uj, moe li baciti pogled na zabavu i provjeriti je li pacijent o kome sam ti govorio otiao?" "Kako u ga prepoznati?" "Nju. Znam, znam, ali nje se zbilja treba bojati. Sva srea da ju je jedan moj prijatelj spazio na vrijeme i rekao mi da se sakrijem ovdje dok ne ode. Jednom smo izili. Samo to taj na izlazak nije bio ni blizu "izlasku iz snova". Nego iz more. Brzo sam dignuo ruke jer je luda kao kupus i..." Savreno. "Chas, zar ne?" "Kako zna?" "Jess i ja smo prijatelji." Oh, ovjee, to bih dao da ste mogli vidjeti taj izraz. lica. Skoio je na noge i poeo prouavati kako pobjei preko stranjeg zida. U jednom sam trenutku pomislio da e se pokuati uspeti po njemu, poput vjeverice. "Sranje", rekao je. "U kurac. Oprosti. Sranje. Pomogne mi da se popnem?" "Ne. Volio bih da sie i porazgovara s njom. Imala je, imala je, ono, napornu no, no moda e je krai razgovor s tobom malice smiriti." Chas se nasmijao. Bio je to upalj, oajniki smijeh ovjeka koji je znao da bi, kad je rije o smirivanju cure kao to je Jess, nekoliko injekcija za omamljivanje slonova bilo daleko uinkovitije nego krai razgovor. "Zna da se nisam seksao od one veeri kad smo izili, zar ne?"

"Nisam to znao, Chas, ne. Zato bih to znao? Zar to negdje pie?" "Nisam se usudio. Ne smijem vie ponoviti tu greku. Ne elim da neka druga cura urla na mene u kinu. Uope mi ne smeta, ono, to se vie nikada neu seksati. I bolje da je tako. Imam dvadeset dvije godine. Hou rei, u ezdesetoj ionako izgubi volju, zar ne? Znai, moram se strpjeti jo kojih etrdeset godina. Moda i manje. Mogu ja to. ene su jebene luakinje, ovjee." "Nema potrebe da si razbija glavu takvim sranjima, ovjee. Samo si imao peh." Rekao sam to zato to sam znao da je to ono to se u takvim okolnostima obino govori, a ne zato to sam to znao iz vlastitog iskustva. Nije istina da su ene jebene luakinje, naravno da nije izuzmemo li one s kojima sam spavao ja i s kojima je spavao Chas. "Gle. Ako izie i nakratko popria s njom, to je najgore to ti se moe dogoditi?" "Ve me dvaput pokuala ubiti, a jedanput sam zbog nje zavrio i u zatvoru. Plus to to mi je zabranjen ulazak u tri puha, dvije galerije i jedno kino. Plus to to sam dobio slubeno upozorenje od..." "OK, OK. Znai, kae da je najgore to ti se moe dogoditi bolna i nasilna smrt. A ja ti kaem, prijatelju, da je bolje umrijeti kao mukarac nego se skrivati iza rotilja kao mi." Maureen je ustala i pridruila nam se u mranom kutku za rotiljanje. "I ja bih te pokuala ubiti - da sam Jess", rekla je tiho - toliko tiho da je bilo teko pomiriti otrinu njezinih rijei s plahou koja joj se osjeala u glasu. "Evo vidi. U nevolji si kud god da se okrene." "A tko si sad pa ti, dovraga?" "Ja sam Maureen", rekla je Maureen. "Zato misli da bi se trebao tako olako izvui?" "Kako to misli izvui? Pa nisam nita skrivio." "Rekao si da si spavao s njom, ako se ne varam", rekla je Maureen. "Istina, nisi to rekao ba tim rijeima. Ali rekao si da se otada nisi seksao. Pa sam zakljuila da si spavao s njom." "No dobro, spavali smo taj jedan put. Ali tada jo nisam znao da je jebena luakinja." "Drugim rijeima, im si saznao da je sirota djevojka zbunjena i ranjiva, dao si petama vjetra."

"Morao sam dati petama vjetra. Zato to me proganjala. S noem, veinu vremena." "A zato te proganjala?" "to je ovo? to se to tebe tie?" "Ne volim kad je netko uzrujan." "A to je sa mnom? I ja sam uzrujan. ivot mi je u rasulu." E pa, sad, vidite, Chas to dakako nije nikako mogao znati, ali ovo doista nije bio valjani argument u raspravi s bilo kim od nas, etvorke iz Kue samoubojica. Mi smo, po definiciji, bili Kraljevi i Kraljice Rasula. Chas je moda dignuo ruke od seksa, ali mi smo pokuavali odluiti hoemo li dii ruke od jebenog ivota. "Mora razgovarati s njom", rekla je Maureen. "Odjebi", rekao je Chas. A onda, tras! Maureen ga je opalila iz sve snage. Zbilja ne znam koliko sam puta vidio Eddija da je opalio nekoga na zabavi ili nakon koncerta. A on bi to isto vjerojatno mogao rei za mene, premda sam u svom sjeanju ostao zapamen kao Miroljubivi ovjek koji se tek povremeno preputa nasilju, a on kao Ratoborni ovjek koji tek povremeno doivljava prosjeve smirenosti i razboritosti. I dobro, priznajem da je Maureen bila tek postarija enica, no gledajui je kako zamahuje, meni se ipak sve vratilo. Evo to mislim o Maureen: imala je puno vie petlje nego ja. Odluila je saznati kako je to - nikada ne ivjeti ivotom o kakvom je sanjala. Nisam znao kakvi su bili njezini snovi, ali sam znao da ih je imala, kao i svi drugi; nakon to je Matty uao u njezin ivot ekala je jo dvadeset godina da vidi to e joj ivot ponuditi u zamjenu, no nije joj ponudio nita. Njezina je pljuska bila prepuna osjeaja, a ja sam mogao zamisliti sebe kako u njezinim godinama udaram nekoga iz sve snage. I to je jedan od razloga zbog kojih nisam namjeravao doivjeti njezine godine. MAUREEN Frank je Maltyjev otac. udna mije i sama pomisao da nekome to moda nije odmah jasno, zato to je to meni savreno jasno. Ja sam u ivotu imala snoaj samo jedanput, sa samo jednim mukarcem, a taj jedan jedini put kad sam imala snoaj zaet je Matty. Kolike su anse

da vam se takvo to dogodi, ha? Jedan prema milijun? Jedan prema deset milijuna? Ne znam. No ak i omjer jedan prema deset milijuna znai da na svijetu postoji mnogo ena poput mene. Samo to ovjek ne misli o tome kad razmilja o omjeru jedan prema deset milijuna. Ne misli: Uh, pa to je mnogo ljudi. Ali jedno sam ipak shvatila tijekom svih ovih godina, a to je da smo mnogo nezatieniji od nesree nego to to uope moemo zamisliti. Vidite, iako se ne ini pravednim imati snoaj samo jedanput i dobiti dijete koje ne moe ni hodati ni govoriti ni prepoznati vas... E pa, bojim se da pravednost nema s time ama ba nita, zar ne? Dovoljno je imati snoaj samo jedanput da bi se zaelo dijete, bilo koje dijete. Ne postoji zakon u kojem pie: "Dijete poput Mattyja moete dobiti samo ako ste vjenani, ili ako imate jo mnogo djece, ili ako spavate s mnogo razliitih mukaraca." Takvi zakoni ne postoje, premda i vi i ja drimo da bi morali postojati. A kad jednom dobijete dijete poput Mattyja, ne moete si pomoi a da ne pomislite: To je to! Sva moja nesrea, u koliini dostatnoj za cijeli ivot, na jednoj hrpi. Ali nisam posve sigurna da pria o srei ide ba tako. To to imam Mattyja ne znai da u biti poteena od raka dojke ili uline pljake. ovjek bi pomislio da hou, ali neu. Stoga mi je na neki nain i drago da nemam jo jedno dijete, zdravo dijete. Znam da bih traila od Boga vie jamstava no to bi mi ih On mogao pruiti. Iznad svega, ja sam katolkinja, a katolici ne vjeruju toliko u sreu koliko u kaznu. Zbilja smo dobri kad je rije o vjeri u kaznu; najbolji na svijetu. Ogrijeila sam se o Crkvu, a cijena koju sam platila za to je Matty. Nekom bi se to moglo uiniti kao vrlo visoka cijena, a opet, grijesi bi ipak trebali neto znaiti, zar ne? Tako gledano, zapravo, nije ni udo to me zapao taj teret. Dugo sam vremena ak bila zahvalna na njemu mislei da u se moi iskupiti, ovdje na Zemlji, i da kasnije neu morati podmirivati nikakve raune. Ali sad vie nisam tako sigurna u to. Ako je cijena jednoga grijeha toliko visoka da ovjeka moe dovesti do toga da si poeli oduzeti ivot i tako poiniti jo vei grijeh, onda se Netko preraunao. Onda Netko zaraunava vie nego to bi smio. Nikada prije nisam nikoga udarila, u cijelom cjelcatom ivotu, iako sam to vie puta poeljela. No tu je no sve bilo drukije. Nalazila

sam se u limbu, na pola puta izmeu ivota i smrti, i osjeala sam se kao da nita to uinim nije vano dok se ponovno ne naem na krovu Kue samoubojica. I taj mi je as prvi put sinulo da se upravo nalazim na svojevrsnom odmoru od same sebe. Zato mi je i dolo da ga pljusnem jo jedanput, samo zato to sam to mogla, ali nisam. Jedanput je bilo i vie nego dovoljno: Chas se sruio - prije od oka, rekla bih, nego od siline udarca, jer ipak nisam toliko jaka - i potom kleknuo na sve etiri, zakrivajui glavu rukama. "ao mi je", rekao je Chas. "Zbog ega?" upitao ga je JJ. "Ni sam ne znam", rekao je. "Svejedno." "I ja sam jednom imala deka slinog tebi", rekla sam mu. "ao mi je", ponovio je. "To boli. To je vrlo runo, imati snoaj s nekim i samo lako nestati." "Znam, sad mi je to jasno." "Je li?" "Mislim da je." "U tom li poloaju nita ne moe postati jasno", rekao je JJ. "Hit e najbolje da ustane." "Zbilja ne bih elio da me ponovno pljusne." "Jesam li u pravu ako kaem da nisi ba najhrabriji mukarac na svijetu?" upitao ga je JJ. "Mnogo je naina na koji ljudi mogu dokazati svoje junatvo", rekao je Chas. "Ako eli rei da ne polaem mnogo na fiziku hrabrost... onda je odgovor da, u pravu si. I tako mislim da je hrabrost precijenjena." "E pa, zna, Chas, mislim da je ovo na svojevrstan nain hrabro od tebe, pokazati da se boji jedne sitne gospoe kao to je Maureen. Cijenim tvoju iskrenost, ovjee. Nee ga ponovno pljusnuti, Maureen, zar ne?" Obeala sam da neu, pa je Chas napokon ustao. Bilo je neobino gledati kako jedan mukarac ini neto zbog mene. "Nije to ba neki ivot, skrivati se ispod tuih rotilja, zar ne?" rekao je JJ. "Nije. Ali doista ne vidim drugoga naina." "A da popria s Jess?" "Oh, ne. Radije bih proveo ovdje ostatak ivota. Bez zafrkancije. Ionako ve razmiljam o selidbi, ako ba morate znati."

"to, u neko drugo dvorite? Moda negdje gdje ima malko trave?" "Ne", rekao je Chas. "U Manchester." "uj", rekao je JJ. "Znam da Jess moe biti zastraujua. Zato i mislim da bi jo danas trebao popriati s njom. S nama u blizini. Zbilja bismo to mogli, zna. Posredovati. Nije li to bolje rjeenje od preseljenja u drugi grad?" "Ali to da joj kaem?" "Ve emo neto smisliti. Zajedno. Neto ime e je se rijeiti." "Na primjer?" "Pouzdano znam da bi se odmah pristala udati za tebe ako je zaprosi." "Oh, ne, to jednostavno..." "Zafrkavam te, Chas. Razvedri se, ovjee." "Ma kakvo razvedravanje, o emu ti pria. Ovo su tmurna vremena." "Dakako da su tmurna. Imajui u vidu Jess, i preseljenje u Manchester, i ivotarenje ispod rotilja, i ruenje njujorkih Blizanaca i to sve ne." "Slaem se." JJ je zatresao glavom. "Dobro. Onda, da vidimo to bi joj mogao rei da se izvue iz ovog jeb kaosa." I tako mu je JJ dao nekoliko naputaka to da joj kae, kao da je Chas glumac i kao da smo svi u sapunici. MARTIN Nemam nita protiv toga da se s vremena na vrijeme oprobam kao sam svoj majstor. Osobno sam ukrasio sobu za cure, pomou ablona za crtanje i slino. (Da, pogodili ste, takvo to nije moglo proi bez televizijskih kamera i producentska kua je platila boju Day-Glo do zadnje kapi, ali ne vidim zato bi to trebalo imalo umanjiti moje dostignue.) Kako bilo, ako i vi dijelite moju strast, onda ete sigurno znati da ovjek ponekad naie na rupe koje su jednostavno prevelike da bi se ispunile smjesom za ispunjavanje rupa, osobito u kupaonici. A kad se to dogodi, najgore to moete uiniti je da ih zaepile prvim to vam se nade pod rukom - polomljenim ibicama, komadiima spuve, ime god ve raspolaete. E pa, tu veer je to bila Chasova funkcija: on je bio komadi spuve kojim je zaepljena pukotina. Cijela ta pria oko Jess i Chasa je, dakako, bila lakrdija, potpuni

gubitak vremena i energije, besmislena i nevana sporedna predstava; no ipak nam je zaokupila panju i natjerala nas da siemo s krova, tako da sam ak i sluajui taj nevjerojatno glupi razgovor uviao njezino znaenje. Takoer sam uviao da e nam nadolazeih tjedana i mjeseci trebati mnogo vie komadia spuve. Moda je upravo to ono to nam svima treba, bez obzira gajimo li samoubilake sklonosti ili ne. Moda je ivot jednostavno prevelika pukotina da bi se tek tako zaepio smjesom za ispunjavanje rupa, pa treba zgrabiti sve ega se moemo doepati - brusilice, blanjalice, petnaestogodinjakinje, ega god - ne bismo li ga ispunili. "Bok, Jess", rekao je Chas nakon to smo ga izgurali sa zabave na ulicu. Nastojao se ponaati veselo i prijateljski i oputeno, kao da se nadao da e tijekom noi prije ili kasnije naletjeti na Jess, ali ga je sveope pomanjkanje volje odavalo; veselje je teko odglumiti ako ste toliko prestraeni da se ne usudite ni pogledati sugovornika u oi. Podsjetio me na nekakvog sitnog filmskog prijestupnika koji je ulovljen u potkradanju mjesnoga kuma, i sada mu se, izgubivi tlo pod nogama, iz petnih ila nastoji dodvoriti, ne bi li izvukao ivu glavu. "Zato nisi htio razgovarati sa mnom?" "Da. Istina. Znao sam da e te to zanimati. Pa sam razmiljao o tome. Zapravo sam vrlo ozbiljno razmiljao o tome, jer je, zna... Ni sam se time na ponosim. Bio sam slab. Ponio sam se kao slabi." "Ne pretjeraj, ovjee", rekao je JJ. ini se kako se nitko nije ni pokuavao pretvarati da e ova arada imalo nalikovati na stvaran razgovor. "Neu. Dobro. Dakle. Kao prvo, moram ti rei da mi je ao i da se to vie nikada nee ponoviti. A kao drugo, mislim da si vrlo privlana i zanimljiva i..." Ovoga se puta JJ jednostavno napadno nakaljao. "... I, eto. Nije problem u meni, nego u tebi." Trgnuo se. "Oprosti. Oprosti. Nije problem u tebi, nego u meni." A onda je, upravo dok se pokuavao prisjetiti sljedee replike, uhvatio moj pogled. "Hej. Pa ti izgleda kao onaj drkadija s telke. Martin Neto." "To je on", rekla je Jess. "Otkud ti njega zna, jebote?"

"Duga pria", rekao sam. "Nali smo se na krovu Kue samoubojica. Namjeravali smo skoiti", rekla je Jess, skrativi dugu priu na razumnu mjeru i propustivi, ako emo iskreno, jedva nekoliko vanijih mjesta. Chas je takorei vidljivo gutao ovaj podatak, kao to zmije gutaju jaje: doslovce ste mogli vidjeti kako primljena informacija polako putuje do njegova mozga. Siguran sam da je Chas imao mnogo vrlina, ali otroumnost zasigurno nije bila jedna od njih. "Zato to si nategnuo onu curu? I zato to su te ena i klinci izbacili iz kue i sve to?" upitao je naposljetku. "Zato ne pita Jess zato je ona htjela skoiti? Ne misli li da je to vanije?" "Zaepi", rekla je Jess. "To je osobno." "Oh, a moje nije?" "Nije", rekla je. "Vie nije. Svi znaju za to." "Kakva je Penny Chambers? U stvarnom ivotu?" "Jesmo li zbog toga doli ovamo, Chas?" tiho je upitao JJ. "Ne. U pravu si. Oprosti. Malo me smelo to to pokraj mene stoji netko s telke." "eli li da odem?" "Ne", brzo je dometnula Jess. "Ja elim da ostane." "Nikad ne bih rekao da je on tvoj tip", rekao je Chas. "Prestar je. A usto je i pizda." Zahihotao se i osvrnuo oko sebe ne bi li naao nekoga s kime bi mogao podijeliti hihot, ali nikome od nas - nikome od njih, bolje reeno, jer ak ni Chas nije oekivao od mene da se nasmijem, bilo mojim godinama, bilo mojem pizdunstvu - ni izdaleka nije bilo do smijeha. "Oh, dobro. To je znai to, je li?" I odjedanput je, da, to bilo upravo to: bili smo mnogo ozbiljniji od njega, u svakom pogledu. A shvatila je to ak i Jess. "Koji si ti seronja", rekla je. "Sve ovo nema nikakve veze s tobom. Odjebi od mene." A onda mu je opalila vritnjak - najobiniji staromodni udarac pruenom nogom u najdeblji predio guzice, kao da su oboje likovi iz crtica. I tu jc Chas ispao iz igre. JESS

Kad je ovjek tuan, ono, zbilja tuan, doe-mi-da-skoim--s-krova tuan - jedino to eli je druiti se s drugim tunim ljudima. Nisam to znala do te noi, no sve mi se iznenada sloilo u glavi dok sam promatrala Chasovo lice. Na njemu nije bilo niega. Bilo je to tek najobinije lice jednog dvadesetdvogodinjeg momka koji nikada nita nije postigao, osim to je progutao nekoliko ekseva, ni nauio, osim gdje nabavili novi eks, ni osjetio, osim da je ulagiran. Izdale su ga oi: kad se onako glupo naalio na Martinov raun oekujui od nas da se nasmijemo, oi su mu bile potpuno izgubljene u ali i to je sve to ste u njima mogli nai. Bile su to tek nasmijane oi, a ne prestraene oi ili uznemirene oi - bile su to oi kakve ima beba kad je pokakljate. Primijetila sam da se ostalima, onda kad se ale - ako se uope ale (Maureen ba i nije neki aljivdija) - u oima moe proitati zato su se popeli na krov ak i dok se smiju - ima u njima jo neega, neeg to ih prijei da se potpuno prepuste trenutku. Imate puno pravo rei da se nismo smjeli popeti gore jer je samoubojstvo kukaviko rjeenje, i imate puno pravo rei da nitko od nas nije imao dovoljno dobar razlog da si poeli oduzeti ivot. Ali nemate pravo rei da se nismo tako osjeali, jer jesmo, svi do jednoga, i to nam je bilo vanije od bilo ega drugoga. Chas nikada nee shvatiti kako je to sve dok i sam ne prijee granicu. Jer upravo je to ono to smo nas etvero uinili - preli smo granicu. Ne mislim pritom da smo uinili ita loe. Samo elim rei da nam se dogodilo neto to nas izdvaja od veine drugih ljudi. Nas etvero nismo imali nita zajedniko osim to smo se svi zatekli na istom mjestu, na betonskom kvadratu visoko nebu pod oblake, a to je najvie to jedna osoba moe imati zajednikog s drugom osobom. Rei da Maureen i ja nismo imale nita zajedniko zato to je ona nosila kini ogrta i voljela sluati svirku limenog orkestra ili to ve, bilo bi isto to i rei: Sto ja znam, jedina stvar koju ja i ta cura imamo zajedniko je to to imamo iste roditelje. Samo to ja nita od toga nisam znala dok god Chas nije rekao Martinu da je pizda. Drugo to sam shvatila je da mi je Chas mogao rei to god je htio da me voli. da me mrzi, da su ga oteli svemirci i da se Chas kojega sam ja poznavala sada nalazi na nekom sasvim drugom planetu - i da bi meni bilo sasvim svejedno. Jo mi duguje objanjenje, pomislila sam,

ali to onda? Kakve ini koristi od njega? Objanjenje me sigurno ne bi uinilo sretnijom. To vam je kao kad se eete, a imate vodene kozice. Mislite da e vam pomoi, no svrbe se samo premjeta, i stalno tako. A meni se inilo kako je moj svrbe kilometrima daleko i kako ga ne bih mogla dosei sve i da imam najdue ruke na svijetu. Kad sam to shvatila, uplaila sam se da e me laj svrbe muiti do kraja ivota, a takvo to doista nisam eljela. Znala sam sve to je Martin uinio, ali sam svejedno eznula za njegovim zagrljajem kad je Chas otiao. Mislim da mu se ne bih opirala ak i da je neto pokuao, ali nije. Moglo bi se rei da je uinio upravo suprotno; zagrlio me nekako nespretno, kao da sam omotana bodljikavom icom. ao mi je, rekla sam. ao mi je to te onaj smrdljivi balavac izvrijeao. A on je rekao da nisam ja kriva za to, a ja sam mu rekla da jesam, naravno da jesam, jer nikada ne bi saznao kako je to kad te netko nazove pizdom na Silvestrovo da nije upoznao mene. A on mi je odgovorio da mu esto govore da je pizda. (to je zapravo tono. Sad ga ve neko vrijeme znam i imala sam prilike uti kako mu ljudi, ukljuujui i potpune strance, govore da je pizda jedno petnaestak puta, ubre jedno desetak puta, drkadija otprilike jednako toliko puta i upina negdje est puta. Zatim: seronja, govno, nitarija, mrcina, olo i kreten.) Nitko ga ne voli, to je neobino, s obzirom da je slavan. Kako netko moe biti slavan a da ga nitko ne voli? Martin kae kako afera s petnaestogodinjakinjom s tim nema nikakve veze; tovie, ini mu se da je situacija otada ak i bolja jer su ljudi koji su ga nazivali pizdom isti oni koji ne vide nita loe u seksu s maloljetnim osobama. Pa su mu umjesto pogrdnih naziva poeli dovikivati ohrabrenja u stilu: Samo naprijed, sinko, Navali, Razvali to, i tako dalje. Kad je rije o napadima na njegovu osobnost, ali ne, dodue, i kad je rije o braku ili odnosu s djecom ili poslovnoj karijeri ili duevnoj prisebnosti, odlazak u zatvor Martinu jc zapravo godio. No ini se kako danas slavu uivaju kojekakvi ljudi, ak i onda kad uope nemaju oboavatelja. Tony Blair je jedan takav primjer. I sve ostale osobe koje vode jutarnje TV emisije i kvizove. Razlog zbog kojeg su tako dobro plaeni je, rekla bih, taj to im nepoznati ljudi dovikuju svakakve gadarije na ulici. Ta ak ni prometnom policajcu nitko ne dobacuje da je pizda kad izie u kupovinu s obitelji. to znai da je novac jedina stvarna prednost Martinova ivota, plus

pozivnice za filmske premijere i sumnjive none klubove. A to su mjesta na kojima se najlake uvaliti u nevolje. Ovo je samo dio misli to su mi proletjele glavom kad smo se Martin i ja zagrlili. Ali nam nisu bile ni od kakve koristi. Izvan moje glave bilo je pet sati ujutro, svi smo bili nesretni i nismo imali kamo otii. Pa sam upitala, ono: A to emo sad? I protrljala ruku o ruku, kao da se svi skupa predobro zabavljamo da bismo dopustili da no samo tako zavri - kao da smo se urnebesno proveli u Oceanu te se zajedno uputili na pecivo i kavu u Bethnal Green ili u neiji stan na travu i pivo. Pa sam rekla: Kod koga emo? Kladim se da je tvoj stan genijalno sreen, Martin. Kladim se da ima jacuzzi i sve to. Ja sam odmah za. A Martin je rekao: Ne, ne moemo kod mene. I usput budi reeno, mojim danima u jacuzziju je ve davno odzvonilo. to je vjerojatno trebalo znaiti da je ostao bez prebijene pare, a ne da je predebeo da ue u jacuzzi ili togod slino. Jer Martin uope nije debeo. Previe je tat da bi se udebljao. Pa sam rekla: Pa dobro, nema veze, vano je da ima ajnik i itne pahuljice. A on je rekao: Nemam, pa sam ja rekla: to ti to nama skriva? A on je rekao: Nita, ali rekao je to nekim udnim tonom, nekim nelagodnim, tajanstvenim tonom. A onda sam se sjetila neeg od prije to mi se uinilo vanim i rekla: Tko ti je ostavljao poruke na mobitelu? A on je rekao: Nitko. A ja sam rekla: Gospodin Nitko ili Gospoica Nitko? A on je tek dodao: Samo nitko. Ali mene je i dalje zanimalo zato nas ne eli pozvati k sebi, pa je napokon procijedio: Jer vas ne poznajem. A ja sam rekla: Aha, ba kao to nisi poznavao ni onu petnaestogodinjakinju. A onda je on rekao, pomalo ljutito: OK. Dobro. Poimo k meni. Zato da ne? Pa smo to i uinili. JJ Znam da smo se Maureen i ja na neki nain zbliili onda kad je ona pljusnula Chasa, ali moram priznati da sam tad jo vjerovao kako e se moj novi sastav, ukoliko svi etvero i preivimo do doruka, u konanici raspasti zbog glazbenih nesuglasica. Doruak je trebao znaiti da smo uspjeli doekati novo svitanje, novu nadu, novu godinu, bla bla bla. Ne bih elio nikoga uvrijediti, ali doista nisam htio da me tkogod vidi u drutvu s tim ljudima, ako znate na to

mislim - osobito s... nekima od njih. Ali do doruka i svitanja je moralo proi jo nekoliko sati, pa sam osjeao da zapravo nemam drugog izbora nego da i ja poem s njima k Martinu. Sve drugo bilo bi bezobrazno i nedrueljubivo, a ionako nisam bio siguran koliko je jo zasad pametno da suvie dugo ostanem sam sa sobom. Martin je stanovao u malom, ladanjskom dijelu Islingtona, odmah iza bive kue Tonyja Blaira, svakako ne u susjedstvu u kojem biste stanovali da ste spali na prosjaki tap, kao to se to navodno dogodilo Martinu. Platio je taksi, a mi smo ga slijedili uspinjui se ulaznim stubama njegove kue. Na ulaznim sam vratima zapazio tri ili etiri zvona iz ega sam zakljuio kako nije cijela kua njegova, no ja si ipak ne bih mogao priutiti da ivim ondje. Prije nego to je gurnuo klju u bravu, Martin je zastao i osvrnuo se. "Sluajte", rekao je, ali nakon toga nije rekao nita, pa smo oslukivali. "Nita ne ujem", rekla je Jess. "Ne, nisam mislio na to. Htio sam rei: Sluajte, moram vam neto objasniti." "Pa to eka", rekla je Jess. "Gukni golube." "Jako je kasno. Pa vas molim... da vodite rauna o susjedima." "I to je to?" "Ne." Duboko je udahnuo. "Mislim da me unutra netko eka." "U stanu?" "Da." "Tko?" "Ni sam ne znam kako bih je nazvao. Moja cura. Nema veze." "Trebao si provesti veer s curom?" Nastojao sam zvuati nezainteresirano, ali, ta jasno vam je, Isuse Boe... Kako je tek ona provela veer? U jednom trenutku sjedite u klubu ili gdje ve, da bi ve trenutak kasnije va frajer nestao jer eli skoiti sa zgrade. "Da. Pa to onda?" "Nita. Samo..." Doista se nije imalo to rei. Ostatak smo mogli zamisliti i sami. "O, jebote ivot", rekla je Jess. "Kakav je to izlazak koji zavrava tvojim sjedanjem na jebeni i ubnik zgrade?" "Neuspjean", rekao je Martin. "Jebeno neuspjean, ako mene pita", rekla je Jess. "Tako je", rekao je Martin. "Zato sam to i rekao."

Otvorio je vrata stana i propustio nas da uemo prije njega; tako smo curu na kauu ugledali malice prije njega. Bila je kojih deset ili petnaest godina mlaa od njega i bila je lijepa, na onaj droljasti nain, u stilu djevojaka koje itaju vremensku prognozu na televiziji; bila je odjevena u nesumnjivo skupu crnu haljinu i vidjelo se da je plakala kao kina godina. Prvo je zurila u nas, a potom u njega. "A gdje si ti nestao?" Nastojala je zvuati vedro, ali joj to ba nije polazilo za rukom. "Ono, van. Upoznao sam neke..." Pokazao je na nas. "Upoznao sam neke koga?" "Zna. Ljude." "A zato si znai otiao usred noi?" "Ne. Kad sam otiao, nisam ni slutio da u naletjeti na ovu kvadru." "A kakva je to kvadra?" upitala je djevojka. Ba me zanimalo to e joj rei jer je odgovor mogao biti zabavan, ali ga je Jess prekinula. "Ti si Penny Chambers", rekla je Jess. Nije joj odgovorila, vjerojatno zato to je to znala i bez nje. Piljili smo u nju. "Penny Chambers", rekla je Maureen. Blejala je u nju kao jebeno tele u arena vrata. Penny Chambers je i dalje utjela kao zalivena, iz ve navedenih razloga. "Na noge lagane uz Penny i Martina", rekla je Maureen. Ni trei put nije bilo odgovora. Ne znam mnogo o engleskim televizijskim zvijezdama, ali sve mi je bilo jasno. Ako je Martin bio Regis, onda je Penny bila Kathy Lee.2 Engleski Regis tepao je englesku Kathy Lee, a zatim je nestao kako bi si skratio muke. Morate priznati da je cijela pria zvuala prilino jebeno urnebesno. "Vas dvoje izlazite?" upitala ju je Jess. "Radije pitaj njega", rekla je Penny. "On je nestao usred veeri." "Vas dvoje izlazite?" upitala ga je Jess. "Oprosti", rekao je Martin. "Odgovori joj", rekla je Penny. "I ja bih voljela uti odgovor." "Sad zbilja nije vrijeme za razgovor o tome", rekao je Martin. "Znai da oito nisi siguran", rekla je Penny. "A to je za mene novost." "Nije sve tako jednostavno", rekao je Martin. "Znala si to." "Bogme nisam." "Znala si da nisam sretan."

"Da, znala sam da nisi sretan. Ali nisam znala da si nesretan zbog mene." "Nisam... Nije... Moemo li kasnije razgovarati o tome? Nasamo." Zastao je i osvrnuo se po sobi zaustavivi se na trima licima to su zurila u njih. Mislim da govorim u ime svih nas kada ____________________ 2 Regis Francis Xavier Philbin (1931.) i Kathie Lee Gifford (1953.), znameniti ameriki televizijski dvojac koji je punih petnaest godina zajedno vodio talk show pod nazivom Uivo s Regisom i Kathie Lee. kaem da su potencijalni samoubojice, takorei bez iznimke, poprilino zaokupljeni samima sobom: u ovih proteklih nekoliko tjedana nije me zanimalo nita drugo nego ja, ja, ja. I tako smo stajali i gutali to sranje, pod a) zato to se nije ticalo nas, pod b) zato to nije bilo anse da nas njihov razgovor raalosti. U danom trenutku to je bila tek obina svaa deka i cure, a dobro nam je dola da nakratko prestanemo misliti samo na sebe. "A kad emo mi to biti nasamo?" "Uskoro. Ali zacijelo ne odmah." "Tako. A o emu emo u meuvremenu razgovarati? S tvojih troje prijatelja?" Nitko nije znao tobi rekao. Martin je bio domain, to znai da je nalaenje zajednikog jezika bila njegova zadaa. I sretno mu bilo. "Mislim da bi trebao nazvati Toma i Christine", rekla je Penny. "Aha, hou. Sutra." "Sigurno misle da si uasno nepristojan." "Tko su Tom i Christine? Ljudi kod kojih ste bili na veeri?" "Da." "A to si im rekao?" "Rekao im je da ide na zahod", rekla je Penny. Jess je prasnula u smijeh. Martin ju je okrznuo pogledom, prevrtio u glavi svoj jadan izgovor te se nacerio, vrlo kratko, piljei u svoje cipele. Bio je to neobino poznat trenutak. Sjeate se one situacije kada vas otac kori zbog neke vae psine, a prijatelj vas dotle promatra i pokuava suspregnuti smijeh? I vi dajete sve od sebe da mu ne

uhvatite pogled jer ete se inae i sami poeti smijati? E pa, ovo je izgledalo upravo tako. Kako god bilo, Penny jc uoila njegovo djeako smijuljenje i s drugog se kraja prostorije zaletjela na dolinog djeaka. Zgrabio ju je za zapea da ga ne udari. "Kako se usuuje tome smijati!" "Zao mi je. Zbilja. Znam da u tome nema nieg smijenog." Pokuao ju je zagrliti, ali se ona otrgnula od njega i ponovno sjela. "Najbolje da neto popijemo", rekao je Martin. "Hoe li te smetati ako i oni popiju pie s nama?" U pravilu ne odbijam pie ni od koga i ni u kojoj situaciji, ali ovaj put ak ni ja nisam bio siguran trebamo li popiti to pie ili ne. Na kraju se, meutim, pokazalo da sam bio strahovito edan. MARTIN Tek kad smo uli u stan, sjetio sam se da sam opisao Penny kao pravu pravcatu kujetinu koja e se poeviti s kim god stigne i umrkati to god joj date. Ali nisam se mogao sjetiti kad sam to tono rekao? Sljedeih tridesetak minuta molio sam Boga da sam to rekao prije nego to se Jess pojavila na krovu, dok smo Maureen i ja jo bili nasamo; ako je Jess ula to sam rekao, onda nije bilo mjesta sumnji da e moje miljenje o Penny doi i do nje. Ne znam treba li to uope napominjati, no moja je izjava bila potpuno nepromiljena. Penny i ja ne ivimo zajedno, ali se zato viamo ve nekoliko mjeseci, vie-manje odonda otkako sam iziao iz zatvora, a kao to moete pretpostaviti, Penny je u tom razdoblju morala otrpjeti kojekakve neprilike. Nismo htjeli da mediji saznaju da se viamo, tako da nikada nigdje nismo izlazili, a eire i sunane naoale nosili smo mnogo ee nego to je to bilo neophodno. Ja sam imao - jo imam i uvijek u imati - bivu enu i djecu. Radio sam tek polu radnog vremena i to na nekoj sumnjivoj kabelskoj TV postaji. I kao to sam to ve spomenuo, nisam bio u osobito veselom raspoloenju. A usto smo nas dvoje imali i zajedniku prolost. Imali smo kratku aferu dok smo jo radili zajedno kao voditelji; no kako smo tada oboje bili vjenani s drugim ljudima, naa afera je okonana, bolno i tuno.

A onda smo se, nakon niza mimoilaenja i meusobnog optuivanja, napokon nali, no ini se da smo se nali u pogreno vrijeme. Ja sam u meuvremenu postao roba s grekom. Bio sam slomljen, ivot me dokrajio, pretvorio sam se u olupinu, dospio sam na dno dna; ona je jo drala sve konce u svojim rukama, bila je predivna i mlada i slavna, i svako se jutro s malih ekrana obraala milijunima ljudi. Nisam mogao vjerovati da takva ena eli biti sa mnom iz ikakvog drugog razloga a da to nisu nostalgija ili saaljenje, koliko god da me ona pokuavala uvjeriti u suprotno. Cindy se prije nekoliko godina prikljuila jednom od onih jezivih itateljskih kruoka, u sklopu kojih nesretne latentne sredovjene lezbijke pet minuta razgovaraju o nekom romanu koji uope ne razumiju, da bi ostatak veeri provele jadikujui kako su mukarci grozni. Kako bilo, Cindy je proitala neku knjigu u kojoj se dvoje ljudi vole ali cijelu vjenost ne uspijevaju ostvariti svoju vezu, a kad se napokon nadu, oboje imaju otprilike sto jednu godinu. Zaljubila se u nju pa je i mene prisilila da je proitam, a meni je trebalo otprilike jednako dugo da je probavim koliko i junacima da se sjedine. E pa, mene je naa veza donekle podsjeala na njih, samo to se ono dvoje stareka slagalo puno bolje od nas. U jednom od svojih napadaja beznaa i gnuanja nad samim sobom, nekoliko tjedana prije Boia, rekao sam Penny da odjebe, pa je tu veer izila s nekim gostom iz emisije, s televizijskim kuharom koji joj je posluio njezinu prvu prvcijatu lajnu kokaina nakon ega su zavrili u krevetu, a ona se sutradan pojavila na mojim vratima sva u suzama. Zato sam i rekao Maureen daje Penny prava pravca ta kujetina koja e umrkati to god joj date i poeviti se s kim god stigne. Sad vidim da sam se izrazio malice pregrubo. I tako se, dakle, nakon otprilike nekoliko stotina ispovjednih razgovora i provala bijesa, nekoliko desetaka prekida te pokojeg udarca - s njezine strane, dodajem brzo - Penny nala na mom kauu ekajui da se vratim. Da nije bilo nae improvizirane zabave na krovu zgrade, bogme bi se poteno naekala. Nisam se potrudio napisati joj ak ni oprotajno pismo, propust koji tek sada poinje pobuivati u meni bar nekakvo kajanje. Zato smo uope ustrajavali u toj jadnoj zabludi da naa veza ima ikakvih izgleda? Nisam siguran. Kad sam upitao Penny emu sve to, rekla je samo da me voli, a ja sam to shvatio kao odgovor koji vie toga moe zaplesti i zamagliti nego

rasvijetliti. A to se mene tie... Vidite, ja sam povezivao Penny, to je donekle i shvatljivo, s razdobljem prije nego to mi se ivot poeo raspadati: prije Cindy, prije petnaestogodinjakinja, prije zatvora. Nekako sam uvjerio samog sebe da u, ako uspijem odrati vezu s Penny, uspjeti i na drugim podrujima - da u ve nekako pronai nain da vratim vrijeme, kao da je ovjekova mladost mjesto koje moete posjeivati kad god vam se prohtije. Ali upamtite dobro to u vam rei: nije. Tko bi rekao? Prvo to sam morao smisliti je kako objasniti Penny odakle poznajem Maureen, JJ-a i Jess. Ako joj kaem istinu, za nju e to biti suvie bolno i potresno, a nije bilo lako smisliti la koja e zvuati iole uvjerljivo. to bismo nas etvero uope mogli imati zajednikog? Nismo djelovali poput kolega s posla, ili zaljubljenika u poeziju, ili posjetitelja nonih klubova, ili uivatelja opojnih droga; najvei mi je problem, to se mora rei, predstavljala Maureen, u vie-manje svakom pogledu, ako se to to nije izgledala kao uivatelj opojnih droga moe nazvati problemom. Pa ak i da su izgledali kao kolege s posla ili uivatelji opojnih droga, jo ne znam kako bih joj objasnio svoju navodnu oajniku potrebu da ih vidim. Rekao samo Penny i svojim domainima tla idem na zahod; no kog sam onda vraga izletio kroz ulazna vrata pola sata prije ponoi, na Silvestrovo, kako bih nazoio godinjoj skuptini nekog neimenovanog drutva? I tako sam se nastavio ponaati kao da se tu nema to posebno objanjavati. "Oprosti. Penny, ovo su JJ, Maureen, Jess; JJ, Maureen, Jess, ovo je Penny." Penny je djelovala sumnjiavo i nakon to sam ih predstavio jedne drugima, kao da sam ve time poeo lagati. "Ali, jo mi nisi objasnio tko su oni." "Kao na primjer...?" "Kao na primjer, odakle se znate i gdje si ih sreo?" "Duga pria." "Dobro." "Maureen sam upoznao... Maureen, gdje smo se ono upoznali? Prvi put?" Maureen je zurila u mene.

"To je bilo zbilja davno, nije li? Nema veze, ve emo se mi sjetiti. JJ je radio u staroj ekipi s Kanala 5, a Jess je njegova cura." Jess je zagrlila JJ-a, mrvicu podrugljivije nego to bih se usudio poeljeti. "A gdje su oni bili cijelu no?" "Oni nisu gluhi, zna. Ni mutavi. Oni nisu... gluhi mu-tavci." "Gdje ste vi bili cijelu no?" "Na... ono... zabavi", rekao je JJ oprezno. "Gdje?" "U Shoreditchu." "Na ijoj zabavi?" "Na ijoj smo zabavi bili, Jess?" Jess je ravnoduno slegnula ramenima kao da je to bila jedna od onih ludih noi. "A zato si ti morao otii? U jedanaest i trideset? Usred veeri? Bez mene?" "To ti zbilja ne znam objasniti." Nastojao sam djelovati i bespomono i pokajniki u isti mah. Nadao sam se da smo zali u predjele psiholokih sloenosti i nepredvidljivosti, u podruje u kojem su neznanje i zbunjenost dopustivi. "Ima drugu, zar ne?" Imam drugu? Ali kakve to, zaboga, ima veze s iim to se noas dogodilo? Kog bih vraga dovodio kui sredovjenu enu, tinejderku punkericu i Amerikanca u konoj jakni oianog kao Rod Stewart da imam drugu? to bi se to moralo dogoditi? No onda sam, razmislivi, shvatio da je Penny vjerojatno ve bila u slinoj situaciji i da stoga zna kako je nevjera obino toan odgovor na bilo kakve obiteljske tajne. Da sam uao u kuu sa Sheenom Easton i Donaldom Rumsfeldom, Penny bi se vjerojatno tek naas zamislila i potom izgovorila posve istu reenicu. Osim toga, u nekim drugim okolnostima i neke druge veeri, njezin bi zakljuak bio toan; dok sam varao Cindy, bio sam prilino domiljat, bez lane skromnosti. Jednom sam se zabio novim BMW-om u zid samo zato da bih joj objasnio zato kasnim kui s posla puna etiri sata. Cindy je izila na ulicu pogledati zgnjeenu haubu, promotrila me i rekla: "Ima drugu, zar ne?" Zanijekao sam, razumije se. Jer je zapravo sve - slupati novi automobil, uvjeriti Donalda Rumsfelda da navrati do stana u Islingtonu u sitne sate novogodinje noi

jednostavnije nego rei istinu, zbog onog pogleda, pogleda koji vam doputa da joj zavirile iza oiju i spustite se do mjesta na kojem se pritajila sva bol i bijes i gnuanje... Ta tko si ne bi dao malo vie truda samo da ga izbjegne? "Dakle?" Moje odugovlaenje s odgovorom bilo je posljedica jedne vrlo sloene psiholoke raunice; pokuavao sam izraunati koji e od dva mogua zbroja na kraju rezultirati manjim minusom. No odugovlaenje je, neminovno, protumaeno kao priznavanje krivnje. "Jebeni bijednice." Naas sam joj poelio spomenuti kako smo sada jedan--jedan, imamo li u vidu onaj nemio dogaaj s lajnom kokaina i televizijskim kuharom, no time bih samo odgodio njezin odlazak; a ja sam se samo elio napiti u svome domu, sa svojim novim prijateljima. I zato nisam zucnuo ni slova. Svi su se iznenaeno trgnuli kad je zalupila ulaznim vratima na izlasku, ali ja sam to oekivao. MAUREEN Povratila sam po tepihu ispred kupaonice. No dobro, iako sam rekla 'po tepihu' - zapravo sam povratila po mjestu na kojem se trebao nalaziti tepih, ali nije. to se na kraju pokazalo dobrim jer mi je bilo lake poistiti. Pogledala sam niz emisija u kojima vam netko izvana namjeta dom i nikad mi nije bilo jasno zato vas uvijek nagovaraju da uklonite tepihe, ak i one dobre koji jo imaju lijepe i guste dlake. No, sad se ve poinjem pitati ne rade li to zbog toga to prvo odlue pripadaju li ukuani bljuvaima ili ne. Mnogo mladih ima samo gole podove, primijetila sam, a oni, dakako, ee povraaju po podovima negoli stariji, s obzirom na silne koliine piva koje ulijevaju u sebe i slino. A da ne govorimo o svim onim drogama koje se u dananje vrijeme uzimaju, valjda. (Moe li vam od droge pozliti? Ja bih rekla da moe, a to vi mislite?) A neke mlade obitelji u Islingtonu takoer ne dre mnogo do tepiha. No to bi, znate, moglo biti zato to bebe takoer stalno povraaju gdje god stignu. to znai da Martin moda pripada bljuvaima. Ili moda jednostavno ima mnogo prijatelja koji pripadaju bljuvaima. Poput mene. Pozlilo mi je zato to inae ne pijem, ali i zato to nisam nita jela vie od dvadeset etiri sata. Na Silvestrovo sam bila previe ivana da bih ita jela, a usto mi se inilo da to i nema previe smisla. Nisam ak pojela ni jedan jedini

zalogaj Mattyjeve kae. emu slui hrana? Hrana je gorivo, zar ne? Dri vas u pogonu. A ja doista nisam eljela biti u pogonu. inilo mi se rasipnim skakati s krova Kue samoubojica s punim elucem, kao da prodajem automobil s rezervoarom punim goriva. Zato mi se vrtjelo u glavi i prije nego to smo poeli piti viski, i to od bijelog vina koje sam popila jo na zabavi, da bi mi se nakon nekoliko pia prostorija poela okretati i okretati. Nakon to je Penny otila, svi smo neko vrijeme utjeli. Nismo znali trebamo li biti alosni ili ne. Jess se ponudila da e potrati za njom i objasniti joj kako Martin nije bio s drugom enom, ali ju je Martin upitao kako e joj onda objasniti to smo zapravo radili, na to je Jess rekla da, koliko se njoj ini, istina ne zvui ba toliko grozno, a Martin je rekao da mu je drae da Penny ima loe miljenje o njemu nego da joj mora priznati da si je namjeravao oduzeti ivot. "Ti si lud", rekla je Jess. "Sigurno bi se sva saalila nad tobom da sazna kako smo se upoznali. A vjerojatno bi dobio i jednu suosjeajnu evu." Martin se nasmijao. "Ne vjerujem da bi to prolo ba tako, Jess", rekao je. "Zato ne?" "Zato to bi se Penny jako uzrujala da sazna kako smo se upoznali. Smatrala bi se odgovornom na ovaj ili onaj nain. Uasno je saznati da ti je ljubavnik toliko nesretan da eli umrijeti. To potie elju za preispitivanjem samoga sebe." "Aha. I?" "I morao bih je satima drati za ruku. Nisam raspoloen drati je za ruku." "Ali bi svejedno dobio jednu suosjeajnu evu. Nisam ni mislila da e biti jednostavno." Ponekad se zbilja bilo teko prisjetiti kako je i Jess nesretna. Mi ostali bili smo jo u oku. Ni sama nisam znala kako sam se nala na kauu poznate televizijske osobe s aom viskija u ruci jer sam izila iz kue odluna da si oduzmem ivot, a bilo je vie nego oito da su JJ i Martin takoer bili zbunjeni. No s Jess je bilo drukije, kao da je cijelo to znate-ve-to na krovu za nju bila tek manja nezgoda, neto nakon ega se ovjek poee po glavi, sjedne, popije alicu zaslaenog aja i nastavi dalje sa ivotom kao da se nita nije

dogodilo. Dok je ona lupetala o suosjeajnom snoaju i svim ostalim besmislicama koje su joj prolazile kroz glavu, bilo je teko zamisliti to je to nju moglo natjerati da se popne stubama na onaj krov - oi su joj blistale, bila je puna ivotne snage i nije bilo sumnje da se odlino zabavlja. Mi se nismo zabavljali. Nismo se dodue ubili, ali se nismo ni zabavljali. Jako nam je malo nedostajalo da skoimo. Pa ipak se Jess najvie od svih nas pribliila skoku u bezdan. JJ jedva da je iziao iz stubita. Martin je sjedio na rubniku i mahao nogama u prazno, ali nije imao petlje doista to i uiniti. A ja nisam ak uspjela ni prijei na drugu stranu zatitne ograde. Ali da Martin nije sjeo Jess na glavu, uvjerena sam da bi ona to uinila. "Idemo igrati neku igru", rekla je Jess. "Odj" rekao je Martin. Doista vie nije imalo smisla uzrujavati se zbog njihova prostaenja. Nisam se htjela dovesti u situaciju da i ja ponem prostaiti, pa sam bila prilino vesela to se veer polako blii kraju. Ali mi je to to sam se ipak navikla na prostaenje otvorilo oi. Otvorilo mi je oi tako to sam shvatila da se u mom ivotu nikada nita nije mijenjalo. U Martinovu sam stanu, meutim, stigla promotriti samu sebe - sebe otprije samo nekoliko sati - i rei: "Oh, tada sam bila druga osoba. Koliko sam se samo uzrujavala zbog nekoliko bezazlenih psovki!" Prolo je svega nekoliko sati, a ipak sam ostarjela. Kad je mlad, ovjek se lako navikne na spoznaju da je odjednom drukiji. Jednog se jutra probudi i ne moe vjerovati da je bio zaljubljen u neku osobu ili da mu se sviala neka vrsta glazbe, ak i ako je to bilo prije samo nekoliko tjedana. Ali kad je Matty uao u moj ivot, sve je stalo, i nikad se vie nita nije dogaalo. To je dovoljno da ovjek pone odumirati iznutra i da na koncu poeli odumrijeti i izvana. Ljudi prave djecu iz najrazliitijih razloga, znam to, no jedan od tih razloga mora biti i taj to vas, odrastajui, djeca podsjeaju da ivot ima stanoviti zamah - kad dou klinci, poinje putovanje. No Matty i ja smo zapeli na autobusnoj postaji. Matty nije nauio hodati i govoriti, a kamoli itati ili pisati: uvijek je bio isti, iz dana u dan, pa je i ivot s njim uvijek bio isti, iz dana u dan, i ja sam takoer uvijek bila ista. Znam da to nije bogzna to, ali uti rije 'jeb' tisuu puta u jednoj veeri, e pa vidite, za mene je ak i to bilo neto drukije, neto novo. Kad sam

prvi put srela Martina na onom krovu, fiziki sam uzmicala od rijei kojima se sluio, a sada su se one jednostavno odbijale od mene kao da nosim zatitnu kacigu. Uostalom, to nije nita udno, zar ne? Morala bih biti potpuni kreten da uzmaknem tristo puta u jednoj noi. Zbog toga sam se i zapitala to bi se jo promijenilo da samo jo nekoliko dana nastavim ivjeti na ovaj nain. Ve sam pljusnula jednu osobu, a sad eto pijuckam i viski-kolu. Znate ono kad vam lica s televizije poruuju: "Trebali biste ee izlaziti"? Mislim da sam napokon shvatila to time ele rei. "Kukavni bijednice", rekla je Jess. "No tla", rekao je Martin. "Tono tako. Halo! - kao to bi ti rekla." "A to sam sad rekla?" "Nazvala si me kukavnim bijednikom. A ja sam samo htio napomenuti kako je u ovom osobitom razdoblju moga ivota i, tovie, upravo ove osobite noi, 'kukavan' nadasve prikladan pridjev. Ja sam doista nadasve kukavan bijednik, a mislio sam da e to dosad i sama shvatiti." "to, zar jo uvijek?" Martin se nasmijao. "Da. Jo uvijek. ak i nakon naeg noanjeg ludog provoda. Zar misli da se neto promijenilo u ovih nekoliko proteklih sati? Jesam li jo uvijek bio u zatvoru? Ja mislim da jesam. Jesam li jo uvijek spavao s petnaestogo-dinjakinjom? Na moju veliku alost, nita se naroito nije promijenilo ni u tom pogledu. Je li moja poslovna karijera jo uvijek u rasulu i jesam li jo uvijek otuen od svoje djece? Iako to priznajem teka srca, ali odgovor je da i da. Unato tomu to sam bio na zabavi kod tvojih zabavnih prijatelja u Shoreditchu i to sam nazivan piz? Ne bi ovjek vjerovao koliki sam ja mrgud, ha?" "Mislila sam da emo oraspoloiti jedni druge." "Zbilja? Odgovori mi iskreno, zbilja si to mislila?" "Aha." "Tako. Nevolje su lake kad ih s nekim podijeli, a budui da nas je etvero, to bi automatski znailo da su nam nevolje raetvorene? Na to si mislila?" "Pa, ja se uz vas osjeam bolje." "Da. Krasno."

"A to bi to sad trebalo znaiti?" "Nita. Drago mi je da se uz nas osjea bolje. Oito da je tvoja potitenost... pristupanija od nae. Da nije toliko neukrotiva. Zbilja ima sree. Naalost, jo uvijek je izvjesno da e JJ umrijeti, Maureen jo uvijek ima strahovito bolesnog sina, a moj ivot je jo uvijek u potpunom i savrenom jeb rasulu. Iskreno reeno, Jess, zbilja ne vidim kako e nekoliko pia i partija monopolija pomoi ikome od nas. Jesi li za partiju monopolija, JJ? Hoe li to imati blagotvoran utjecaj na onaj tvoj CCR? Ili nee, to misli?" Ja sam bila zaprepatena, ali JJ se, ini se, nije naljutio. Samo se osmjehnuo i rekao: "Mislim da nee." "Nisam mislila na monopoli", rekla je Jess. "Monopoli predugo traje." A onda se Martin izderao na nju, no nisam uspjela razabrati to joj je tono rekao jer me taman poelo tjerati na povraanje, pa sam stavila ruku na usta i potrala prema kupaonici. Do koje, kao to sam ve spomenula, na kraju nisam stigla. "Isuse jeb Kriste", rekao je Martin ugledavi nered koji sam ostavila za sobom. E pa, na takvu se vrstu prostaenja ipak nisam mogla naviknuti, na takvu u kojoj se spominje Njegovo ime. I ne vjerujem da e mi to ikada zvuati podnoljivo. JJ Polako sam se poinjao kajati zbog cijele one podvale s CCR--om, pa mi nije bilo krivo to je Maureen povratila svoju viski-kolu uzdu i poprijeko Martinova pepeljasto plavog parketa. Hvatala me elja da si olakam duu, a olakavanje due za mene bi znaio prilino lo poetak nove godine. Kao da mi nije bio dovoljan lo poetak koji sam si i tako ve priutio, kako pokuavajui poiniti samoubojstvo skakanjem s visoke zgrade, tako i laui da bolujem od C'C'R-a. Kako bilo, laknulo mi je to smo se najednom svi okupili oko Maureen, tapui je po leima i nutkajui je aama vode, jer me tako prola elja za olakavanjem due. A istina je da se uope nisam osjeao kao ovjek na umoru; osjeao sam se kao ovjek koji s vremena na vrijeme poeli umrijeti, a izmeu toga dvoga postoji velika razlika. ovjek koji eli umrijeti je i gnjevan i pun ivota i oajan i izmoren i iscrpljen, sve u isti mah; eli se svaati s cijelim svijetom i eli se sklupati i zavui pod dekicu.

Htio bi se svima ispriati i htio bi svima dati znanje koliko su ga iznevjerili. Odbijam vjerovati da se ljudi na umoru tako osjeaju, osim ako umiranje nije gore nego to sam mislio. (A zato ne bi bilo? Ta sve drugo se pokazalo gorim nego to sam mislio, pa ne vidim zbog ega bi umiranje trebalo biti imalo drukije?) "Dobro bi mi doao mentol bombon", rekla je. "Imam Polo bombone u torbici." "Gdje ti je torbica?" Neko vrijeme nije rekla ni rijei, a onda je tiho zastenjala. "Ako misli ponovno povraati, budi tako ljubazna pa otpui jo nekoliko metara do zahoda", rekao je Martin. "Ne radi se o tome", rekla je Maureen. "Nego o mojoj torbici. Zaboravila sam je na krovu. U kutu, tik do rupe koju je Martin nainio u ogradi. U njoj su samo kljuevi, Polo bomboni i nekoliko kovanica." "Lako emo ti nai nekakav mentol bombon, ako te to brine." "Imam ja nekakve vake", rekla je Jess. "Nisam ba luda za vakama", rekla je Maureen. "Osim toga, most mi se malo rasklimao. A nije mi ga se dalo popravljati jer sam mislila da u se..." Nije dovrila reenicu. Nije ni morala. Mislim da smo svi mi imali na dui nekoliko stvari koje nismo stigli popraviti, iz dobro poznatih razloga. "Onda emo ti nai mentol bombon", rekao je Martin. "A moe oprati i zube ako eli. Moe posuditi Pennynu etkicu." "Hvala." Ustala je i zatim ponovno sjela na pod. "Ali to da radim? S torbicom?" Pitanje je bilo upueno svima nama, ali smo Martin i ja pogledali Jess oekujui odgovor od nje. Ili, bolje reeno, oboje smo znali odgovor, no on je morao biti izreen u obliku pitanja, a oboje smo tijekom noi nauili kako je jedino Jess dovoljno bezobzirna da ga postavi. "Pitanje je", rekla je Jess, kao narueno, "koliko ti ta torbica doista treba?" "Oh", rekla je Maureen, im su joj aluzije vezane uz torbicu poele prodirati do mozga. "Zna na to mislim?"

"Da. Da, znam." "Ako ne zna hoe li ti trebati, onda nam to slobodno reci. Mislim, zna ve. To je, ono, veliko pitanje, a nitko od nas te ne eli pourivati. Ali ako si sigurna da je vie nee trebati, onda je vjerojatno najbolje da nam to kae odmah. To e nas potedjeti odlaska onamo, zna." "Ne morate vi ii sa mnom." "Ali mi bismo to htjeli", rekla je Jess. "Nije li tako?" "Ako si sigurna da ti kljuevi vie nee trebati, onda dan moe provesti i ovdje", rekao je Martin. "Nema svrhe da se zbog toga zabrinjava." "Jasnu mi je", rekla je Maureen. "Tako. Uope nisam... mislila sam, ma ne znam ni sama. Mislila sam da je najbolje ne razmiljali o tome iduih nekoliko sati." "U redu", rekao je Martin. "Poteno. Najbolje da se vratimo." "Hoe li vam to biti teko?" "Ni najmanje. Bilo bi glupo ubiti se samo zato to si zaboravila ponijeti torbicu." Kad smo ponovno stigli do Kue samoubojica, shvatio sam da sam prethodnu no pred njom ostavio Ivanov moped. Ali sada ga vie nije bilo i bilo mi je krivo, jer on uope nije tako lo, Ivan, a povrh svega, nije ni nekakav jebeni kapitalist koji se vozika u Rolls Royceu i pui cigare. Ustvari, i on se vozika na jednom od svojih mopeda. Kako god bilo, sad mu vie nikada ne smijem izii na oi, premda je jedna od prednosti minimalno plaenih poslova s isplatom na ruke taj da moete prati vjetrobrane na semaforima i zaraditi otprilike istu lovu. "A ja sam ovdje ostavio svoj automobil", rekao je Martin. "Ni njega nema?" "Vrata su bila otkljuana, a klju je bio u bravici za paljenje. To je trebao biti in milosra. U skorijoj budunosti to sigurno neu ponoviti." Torbica je, naprotiv, leala tamo gdje ju je Maureen i ostavila, tono na uglu krova. No trebalo se popeti na krov tla bismo shvatili kako smo izdrali do svitanja, jer se upravo razdanjivalo. I to do pravog pravcatog svitanja, kad smo ve kod toga, sa suncem i plavetnilom. Razletjeli smo se po krovu vidjeti sve to se dalo vidjeti, a ostali su mi usput pokazivali turistike znamenitosti po mjeri

Amerikanca-u-Londonu: Katedralu Sv. Pavla, turistiki kota-vidikovae kraj rijeke, Jessinu kuu. "Vie mi ne djeluje toliko zastraujue", rekao je Martin. "Misli'.'" rekla je Jess. "Jesi li bacio oko dolje? O, jebote ivot. Ako mene pita, pogled je jebeno ugodniji po mraku." "Nisam mislio na pad", rekao je Martin. "Mislio sam na London. Ne izgleda loe." "Izgleda predivno", rekla je Maureen. "Ne sjeam se kad sam ga posljednji put mogla vidjeti toliko jasno." "Nisam mislio ni na to. Mislio sam... to ja znam. Posvuda su odjekivali vatrometi i ljudi su etali amo-tamo, a mi smo se stisnuli ovdje gore jer nismo imali gdje drugdje otii." "Aha. Osim onih koji su bili pozvani na veeru", rekao sam. "Poput tebe." "Samo to ondje nisam nikog poznavao. Pozvali su me iz pukog saaljenja. Uope se nisam uklapao." "A sad se kao uklapa?" "Sad se vie nemam zato osjeati neuklopljeno. Sad je preda mnom ponovno samo veliki grad. Pogledaj. On je sam. I ona je sama." "Ona je jebena prometna policajka", rekla je Jess. "Da, i sama je, i danas ima manje prijatelja nego ja. Ali je zato sino vjerojatno plesala na nekom stolu." "S drugim prometnim policajcima, po svoj prilici", rekla je Jess. "A ja nisam bio s drugim televizijskim voditeljima." "Ili perverznjacima", rekla je Jess. "Tono. Slaem se. Bio sam sam sa sobom." "Ako zanemarimo ostale ljudi na veeri", rekao sam. "Ali tla. Jasno nam je to eli rei. Silvestarska no zato i jest toliko omiljena medu samoubojicama." "Kad je sljedea?" upitala je Jess. "31. prosinca", rekao je Martin. "Da, da. Ha, ha. Sljedea omiljena no?" "Za Valentinovo, ako se ne varam", rekao je Martin. "Kad je to? Za est tjedana?" upitala je Jess. "Najbolje da onda priekamo jo tih est tjedana. to kaete? Vjerojatno emo se na Valentinovo svi osjeati oajno."

vSvi smo se zamislili nad tim. est tjedana nije zvualo loe. est tjedana nije zvualo predugo. ivot se moe promijeniti u est tjedana - osim ako vas kod kue ne eka dijete s ozbiljnim poremeajem u razvoju. Ili ako vam poslovna karijera nije otila kvragu. Ili ako niste postali openacionalni predmet sprdnje. "Zna li kako e ti biti za est tjedana?" upitala me Maureen. Oh, da - i ako ne bolujete od smrtne bolesti. ivot se ni u tom sluaju nee mnogo promijeniti. Slegnuo sam ramenima. Odakle da znam kako e mi biti za est tjedana, jebote? Rije je o jo neistraenoj bolesti. Nitko nije mogao predvidjeti kako e napredovati - ak ni ja, a ja sam je izmislio. "Hoemo li se onda vidjeti i prije nego to istekne tih est tjedana?" "ao mi je, ali... Kad smo to mi postali 'mi'?" upitao je Martin. "Zato bismo se uope trebali nalaziti za est tjedana? Zato se jednostavno ne bismo mogli ubiti gdje elimo i kad elimo?" "Nitko te u tome ne sprjeava", rekla je Jess. "Ako se ne varam, osnovni smisao cijelog ovog pokusa jest da me netko sprjeava. Jedni druge sprjeavamo." "Da, jo sljedeih est tjedana." "Dakle, kad si rekla, 'nitko te u tome ne sprjeava', onda si zapravo mislila upravo suprotno." "uj," rekla je Jess, "da sad ode kui i gurne glavu u penicu, to ja tu mogu?" "Upravo tako. I u emu je onda smisao tvog pokusa?" "Pa zato vas to sad i pitam, zar ne? Jer, ako smo klapa, onda moramo svi pokuati ivjeti u skladu s pravilima. Tako i tako postoji samo jedno pravilo. Pravilo broj 1: U sljedeih est tjedana nitko od nas ne smije se ubiti. Ali ako nismo klapa, a onda, ono, nita. Onda je svejedno. Dakle, jesmo li onda klapa ili nismo?" "Nismo", rekao je Martin. "A zato nismo?" "Nemojte me pogreno shvatiti, ali..." Martin se oito nadao kako e ga ovih pet rijei i neodreeno odmahivanje rukom u naem pravcu potedjeti dodatnoga objanjavanja svog stava. No ja mu nisam kanio dopustiti da se tako lako izvue.

Ni sam se nisam osjeao dijelom nekakve klape, do tog trenutka. A onda sam odjedanput osjetio da pripadam klapi koja Martinu nije osobito prirasla srcu i bio sam joj potpuno odan. "Ali to?" upitao sam. "No dobro. Zato to niste, ono, Moja Vrsta Ljudi." Rekao je to upravo tim rijeima, kunem vam se. Velika slova zvonila su mi u uima jednako razgovjetno koliko i mala. "Jebi se", rekao sam. "A ja se inae druim sa upcima poput tebe." "Dobro, onda smo sve rekli. Najbolje da se rukujemo, zahvalimo jedni drugima na nadasve pounoj veeri i raziemo se." "I umremo", dodala je Jess. "Vrlo vjerojatno", rekao je Martin. "Siguran si da to eli?" upitao sam. "Pa, neu rei da se radi o mom davnom snu, to sigurno ne. Ali mislim da nije tajna kad kaem da mi u posljednje vrijeme takvo rjeenje izgleda sve privlanije. Nalazim se na raskriju, kao to se ono kae. Nego, a to se to tebe tie?" upitao je Jess. "Stekao sam dojam da tebe nije briga ni za koga i ni za to. Mislio sam da je to tvoja furka." Jess se zamislila na trenutak. "Gledao si one filmove u kojima se likovi penju na vrh zgrade Empire State Building ili neke planine ili ega god? U njima uvijek ima ona scena u kojoj se negativac posklizne, a junak ga pokuava spasiti, ali mu se onda, ono, podere rukav na jakni, pa se negativac surva u provaliju i ujete ga cijelim putem do dna. Aaaaaaaah. E pa vidi, to je ono to i ja elim." "eli promatrati kako padam u ponor?" "elim znati da sam dala sve od sebe. elim pokazati ljudima poderani rukav." "Tko bi rekao da si ti zapravo profesionalni Samaritanac", rekao je Martin. "1 nisam. Radi se samo o mojoj osobnoj filozofiji." "Znam da bi meni bilo lake kad bismo se redovito viali", tiho je rekla Maureen. "Svi zajedno. Nitko zapravo ne zna to doista mislim o bilo emu, osim vas troje. I Mattyja. Njemu kaem sve." "Oh, Boga vam vaega", rekao je Martin. Hulio je zato to je znao da je poraen: odjebati Maureen trailo je mnogo vie moralne snage nego to je itko od nas imao.

"To je samo est tjedana", rekla je Jess. "Osobno emo te gurnuti s krova za Valentinovo, ako e ti tako biti lake." Martin je zatresao glavom, ali ne toliko u znak odbijanja koliko priznavanja poraza. "Poivjet emo dovoljno dugo da zaalimo zbog ovoga", rekao je. "Izvrsno", rekla je Jess. "Znai, svi se slaemo?" Slegnuo sam ramenima. Nije da sam imao neki bolji plan. "Ali ne dulje od est tjedana", rekla je Maureen. "Nitko to od tebe i ne oekuje", rekao je Martin. "Vano je da smo s time naisto", rekla je Maureen. "Primljeno na znanje", rekao je Martin. "Sjajno", rekla je Jess. "Dakle, sve je dogovoreno." Rukovali smo se, Maureen je pokupila svoju torbicu te smo svi zajedno poli na doruak. Nismo znali to bismo rekli jedni drugima, ali ini se da to nije nikoga osobito smetalo. DRUGI DIO

JESS Novinama nije trebalo dugo da saznaju. Nekoliko dana, moda. Bila sam u svojoj sobi kad me Tata pozvao da siem u prizemlje i upitao me to sam izvodila na Silvestrovo. A ja sam rekla: Nita posebno, a on je rekao: E pa, vidi, u novinama se ne bi sloili s tobom. A ja u na to, ono: U novinama? A on je rekao: Aha, navodno pripremaju neku priu o tebi i Martinu Sharpu. Poznaje li Martina Sharpa? A ja u na to, ono, znate ve: Aha, pomalo, upoznala sam ga na zabavi tu no, ali ga ne poznajem ba jako dobro. A onda je Tata dodao: A kakva je to jebena zabava na kojoj moe upoznati Martina Sharpa? A ja se nisam mogla sjetiti kakva bi to zabava mogla biti pa mu nisam nita odgovorila. A onda je Tata rekao, ono: A tamo je bilo... I je li se... Bio je sav kao na iglama ili to ve, i sve u tom stilu, pa sam mu jednostavno skratila muke: Jesam li se evila s njim? Bogme nisam! Hvala najljepa! Za boga miloga! S Martinom Sharpom! Fuuuj! I tako dalje i tako dalje dokle god nije shvatio to hou rei. A tko bi drugi nazvao novine negoli jebeni Chas, razumije se. Vjerojatno bi to uinio i prije, govno jedno malo, samo to lad jo nije

imao dovoljno materijala, dok sam samo ja bila u igri. Ali kad je rije o kombinaciji Jess Crichton i Martina Sharpa... neodoljivo. to mislite, koliko je dobio za to? Nekoliko stotki? Vie? Iskreno reeno, mislim da bih na njegovu mjestu i ja uinila isto. Chas je redovito dekintiran. I ja sam redovito dekintirana. Da je mali ita vrijedio, bila bih ga ja ve odavno prodala. Tata je naas odmaknuo zastor i bacio pogled na ulicu, gdje je ve netko ekao. Htjela sam izii i skresati mu u facu to ga ide, ali mi Tata nije dopustio; rekao je da e me uslikati kako mahnitam, da u ispasti glupo i da e mi poslije biti ao. I rekao je da takvo ponaanje nije dostojanstveno, a da se ljudi u naem poloaju moraju izdignuti iznad svega loga i ne obraati pozornost na njih. A ja u na to, ono: U kakvom poloaju? Nisam ja ni u kakvom poloaju. A on je rekao: K vidi, jesi, bez obzira svialo se to tebi ili ne, a ja u na to: Ti si u poloaju, ne ja, a on je rekao: I ti si takoer u poloaju, i to se ponavljalo jo neko vrijeme. Ali jasno je da se ponavljanjem jednog te istoga nikada nita ne rjeava, i znam da je u pravu, zbilja. Da nisam u poloaju, novine se ne bi zanimale za mene. Ustvari, to se vie budem ponaala kao da nisam u poloaju, tim u vie biti u poloaju, kuite to hou rei. Da sam samo sjedila u svojoj sobi i itala, ili imala stalnog deka, onda bi im to bilo nezanimljivo. No da sam spavala s Martinom Sharpom, ili se bacila s krova, onda bi im to bilo suprotno od nezanimljivog. Onda bi im to bilo zanimljivo. Kad sam prije nekoliko godina zavrila u novinama, odmah nakon dogaaja vezanih uz Jen, mislim da je u javnosti prevladalo miljenje da nisam loa, nego da imam problema. U svakom sluaju, kraa po trgovinama ba i nije isto to i ubojstvo, zar ne? Svatko proe kroz fazu krae po trgovinama, zar ne? A pritom mislim na potenu krau, na manjavanje u stilu Winone Ryder, na krau torbica, odjee i slinih sranja, a ne kemijskih olovaka i slatkia. Ta faza slijedi odmah nakon faze ponija i boy bandova, a neposredno prije faze trave i seksa. Ali znala sam da je ovaj put drukije i tako sam poela ozbiljnije razmiljati o nedavnim dogaajima. Da, da, znam. Bolje ikad nekog nikad, ha? A evo kako sam ja to zamislila: ako se stvar ve bude morala povlaiti po novinama, Mami i Tali e biti lake ako im kaem da sam spavala s Martinom nego da doznaju pravi razlog zbog kojeg smo bili zajedno. Pravi bi ih razlog dotukao. Moda ak i

doslovno. Nakon ega bih vrlo vjerojatno ostala jedini ivi lan obitelji, a znate da se i sama nekam kojim putem krenuti. Ako, dakle, novine malko i pobrkaju lonie, to uope ne mora ispasti tako loe. Nije da ne znam kako u na koledu crvenjeti zbog toga, jer e svi biti uvjereni da sam se evila s najljigavijim mukarcem u Velikoj Britaniji, ali nije mi to teko uiniti za ope dobro, tonije za dva iva roditelja. Istina je da sam poela ozbiljnije razmiljati o nedavnim dogaajima, no nevolja je u tome to svejedno nisam razmislila o njima dovoljno paljivo. Pritedjela bih si mnogo muka da sam si dala barem dvije minute vremena vie prije nego to sam zinula, ali nisam. Samo sam rekla: Ta-ta. A on je rekao, ono: Oh, ne. Samo sam ga pogledala i on je rekao: Najbolje da mi ispria sve to se dogodilo, a ja sam rekla: Pa, zapravo se tu nema to mnogo rei. Jednostavno sam otila na tu neku zabavu, tamo je bio i on, ja sam previe popila, otili smo kod njega i to je to. A on je rekao: Kad kae da je to bilo to, eli rei da tu pria zavrava? A ja sam rekla: Pa ovaj, ne, kad kaem da je to bilo to elim rei, ono, tri tokice, nema potrebe da ulazimo u pojedinosti. Na to je on dodao: Isuse Boe, i potonuo u stolac. Ali evo u emu je kvaka: uope nije bilo potrebe rei da sam spavala s njim, zar ne? Mogla sam rei da smo se mazili, ili da mi se nabacivao, ili bilo to slino, ali nisam bila dovoljno otroumna. Jednostavno sam pomislila: Pa dobro, ako ve moram birati izmeu samoubojstva i seksa, onda mi je drai seks, a zapravo me nitko nije prisiljavao da biram izmeu toga dvoga. Meni je seks doao poput prijedloga za posluivanje hrane, ali nigdje ne pie da se hrana mora posluiti onako kako vam je predloeno na pakiranju, zar ne? Slobodni ste izostaviti garnirung, ako elite, a to sam i ja trebala uiniti. "Garnirung' - neobina rije, zar ne? Ne sjeam se da sam je ikad prije upotrijebila.) Ali nisam, zar ne? Jo jedna stvar koju sam trebala uiniti, ali nisam: prije nego to sam ila ita govoriti Tati, trebala sam mu rei da se raspita koliko novinari uope znaju. A jedino to sam ja pomislila bilo je: Tabloidi, seks... Pravo da vam kaem, ni sama ne znam kog sam vraga mislila. U svakom sluaju, ne mnogo, kao i uvijek. I tako je Tata smjesta uzeo telefon u ruke, nazvao svoj ured i ponovio im sve to sam ja rekla njemu, a kad je zavrio s razgovorom, rekao

mi je da mora izii, da se ne javljam na telefon te da nikamo ne idem i nita ne radim. I tako sam nekoliko minuta gledala televiziju, a onda sam bacila oko kroz prozor da vidim je li onaj tip jo tamo, i bio je, samo to vie nije bio sam. A onda se Tata vratio s novinama - iziao je kupiti jutarnje izdanje. Izgledao je otprilike deset godina starije nego kad je izlazio. Podigao je novine tako da mogu proitati to pie, a naslov je glasio: "MARTIN SHARP I KI POMONIKA MINISTRA SKLOPILI SAMOUBILAKI SAVEZ". I tako je ispovijed o seksu bila potpuni i apsolutni jebeni gubitak vremena.

JJ Dotada nitko od nas nije znao ama ba nita o Jessinoj obitelji, pa moram priznati da je prvo to sam pomislio bilo kako je sve to prilino urnebesno smijeno, jebiga. Upravo sam kupovao pljuge u svojoj kvartovskoj trgovini, kadli sam ugledao Jess i Martina kako zure u mene s prodavakog pulta, proitao naslov i kliknuo. ime sam, imajui u vidu njihov navodni samoubilaki savez, zaradio nekoliko udnih pogleda. Pomonik ministra obrazovanja! Za Boga miloga! Morate nam vjerovati da je ta cura govorila kao da ju je odgojila majka ovisnica koja nema ni prebijene pare u depu, ivi od socijalne pomoi i mlaa je od nje. A ponaala se kao da je obrazovanje svojevrstan vid prostitucije, neto emu pribjegavaju samo uvrnute ili oajne due. No kad sam proitao cijelu priu, vie mi nije bilo toliko jebeno smijeno. Dotada nisam imao blage veze o Jessinoj starijoj sestri, Jennifer. Nitko od nas nije imao blage veze o njoj. Nestala je prije nekoliko godina, kad je Jess bilo petnaest, a njoj osamnaest godina; Jen je posudila majin automobil koji je kasnije pronaen naputen, u blizini dobro poznatog odredita samoubojica na obali. Jennifer je poloila vozaki ispit svega tri dana prije, kao da je samo zbog toga i nauila voziti. Tijelo nikada nije pronaeno. Ne znam kako je to moglo utjecati na Jess - sigurno ne dobro, rekao bih. A na njezinog starog... Isuse. Roditeljima koji su na ivot donijeli samo

samoubilaki raspoloene keri na kraju dana po glavi se vjerojatno roje prilino crne misli o odgajanju djece. A onda mi, ve sljedei dan, pria vie nije bila ni najmanje smijena. Pojavio se jo jedan naslov, glasio je: "BILO IH JE ETVERO!" a u lanku ispod njega bile su opisane dvije preostale nakaze u kojima sam na koncu prepoznao Maureen i sebe. Na kraju lanka objavljen je poziv itateljima koji raspolau bilo kakvim podacima da se jave i broj telefona. Nudila se ak i novana nagrada! Raspisali su ucjenu na moju i Maureeninu glavu, ovjee! Bilo je jasno da su podaci procurili od onog malog upka, Chasa; izmeu redaka uvrnutog proznog stila britanskih tabloida moglo se takorei uti cviljenje u Chasovu glasu. No jedno mu se ipak moralo priznati, valjda. S mojeg stanovita, ta se veer svodila na etvero nesretnih ljudi kojima su neslavno propali planovi da uine neto to su eljeli uiniti - neto to, budimo realni, i nije tako teko ostvarivo. Ali Chas je u njoj prepoznao neto drugo: Chas je u njoj prepoznao priu, neto na emu bi mogao zaraditi koju funtu. No dobro, on je bez sumnje znao tko je Jessin otac, ali svejedno, ono, svaka nm ast. Ipak je trebalo zbrojiti dva i dva. Odluio sam da u biti brutalno iskren: cijela ta pria me malice uzbuivala. itati o samom sebi mi je, na stanovit nain, prualo zadovoljstvo, to i nije tako neobino, ako bolje razmislite o tome. Vidite, jedan od razloga zbog kojih sam pao u depresiju bila je moja nesposobnost da glazbom ostavim svoj trag na svijetu - to drugim rijeima znai da sam bio samoubilaki raspoloen zato to nisam postao slavan. Moda sam prestrog prema samom sebi, jer znam da je tu bilo jo neega, ali ovo je svakako bio dobar dio razloga. U svakom sluaju, na novinske me je naslovnice dovela injenica da sam ve odsvirao svoje, te bi iz toga moda trebalo izvui kakvu pouku. I tako sam se, na neki nain, naslaivao, sjedei u svom slanu, pijuckajui kavu, puei i uivajui u spoznaji da sam na neki nain slavan i potpuno anoniman u isti mah. No kad se oglasilo jebeno zvonce, poskoio sam kao da me netko ubo. "Tko je?" "Jeste li vi JJ?" Mladi enski glas. "Tko je to?" "Htjela bih nakratko porazgovarati s vama? O onoj noi?" "Tko vam je dao ovu adresu?"

"Ako se ne varam, vi ste jedna od osoba koje su bile s Jess Crichton i Martinom Sharpom na Silvestrovo? Onda kad su se pokuali ubiti?" "Varate se, gospoo." Bila je to prva reenica na obje strane koja nije zavravala upitnikom. Njezina silazna intonacija dola mi je kao olakanje, kao kad napokon uspijete kihnuti. "A koji sam dio pogreno shvatila?" "Sve ste pogreno shvatili. Pritisnuli ste pogreno zvonce." "Mislim da nisam." "A zato to mislite?" "Jer niste zanijekali da ste vi JJ. I jer ste me pitali tko mi je dao ovu adresu." Mudro reeno. Vidi se da ti novinari znaju to rade. "Ali, nisam rekao da je ovo moja adresa, zar ne?" Uslijedila je stanka, jer smo oboje utihnuli dok god je totalna besmislenost moje opaske visjela u zraku. Nije odgovorila nita. Zamiljao sam je kako stoji ondje na ulici i alosno odmahuje glavom na moje kukavne pokuaje. Zakleo sam se da vie neu rei ni rijei dok ne ode. "ujte", rekla je. "to vas je natjeralo da se predomislite?" "Kako mislite to?" "to ja znam. Navedite neto to e oraspoloiti nae itatelje. Moda ste, to ja znam, jedno drugome ulijevali snagu da nastavite sa ivotom." "Ne znam ba." "Svi etvero ste promotrili London i spoznali ljepotu svijeta. Ili bar neto slino? Neto to bi moglo nadahnuti nae itatelje?" Je li u naoj potrazi za Chasom bilo ieg nadahnjujueg? Ako i jest, onda ja to nisam uoio. "Moda vam je, na primjer, Martin Sharp rekao neto zbog ega ste poeljeli ostati na ivotu? Ljudi bi to voljeli znati, ako je tako." Pokuavao sam se prisjetiti je li nam Martin ponudio ikakve rijei utjehe koje bi joj mogle biti od koristi. Rekao je Jess da je jebena kretenka, ali je to izreeno s ciljem podizanja raspoloenja, a ne spaavanja ivota. I rekao nam je da jc jedna goa njegove emisije bila u braku s osobom koja jc dvadeset pet godina leala u komi, ali nam ni to nije bilo od neke velike pomoi. "Bojim se da mi nita ne pada na pamet."

"Ostavit u vam posjetnicu s mojim brojevima telefona, dobro? Slobodno me nazovite kad god budete spremni progovoriti o ovome." Malo je falilo da potrim za njom - ve mi je, kao to bismo mi rekli, nedostajala. Sviala mi se uloga privremenog sredita njezina svijeta. Ma serem, sviala mi se uloga privremenog sredita cijelog svijeta jer se u posljednje vrijeme u njemu nije bogzna to dogaalo i jer se ni nakon njezina odlaska u njemu takoer nee bogzna to dogaati. MAUREEN I tako sam otila kui, upalila televiziju, skuhala aj, nazvala ustanovu za njegu i pomo, dva mladia dovezla su Mattyja kui, posjela sam ga pred televizor i sve je krenulo ispoetka. Nisam bila sigurna da mogu izdrati ovako jo est tjedana. Znam da smo sklopili dogovor, ali ionako nisam vjerovala da u ikada vie vidjeti ikog od njih. Oh, razmijenili smo mi brojeve telefona, adrese i sve to. (Martin mi je morao objasniti da, ukoliko nemam kompjuter, onda nemam ni e-mail adresu. Nisam bila sigurna imam li je ili nemam. Mislila sam da sam je moda dobila s nekom od onih omotnica koje se obino bacaju.) Ali nisam mislila da emo ih doista upotrijebiti. Znam da bi ovo moglo zvuati kao da se samosaalijevam, ali to vam je iva, boja istina: mislila sam da e se oni moda sastajati, ali da ja neu biti pozvana. Bila sam suvie stara za njih, i suvie staromodna, s obzirom na moje cipele i ostalo. Bilo je zanimljivo ii na zabave i gledati sve one neobine ljude, ali u mom ivotu se nita nije promijenilo. I dalje sam morala otii po Mattyja, i dalje za mene nije postojao ivot osim ovog od kojega sam ve bila umorna i kojeg mi je ve bila puna kapa. Moda ete pomisliti, pa kako to da nije ljuta? Ta naravno da sam ljuta. Ne znam zato se uope pretvaram da nisam. Pretpostavljam da crkva ima neke veze s tim. A moda i moje godine jer su nas od malena uili da se ne alimo, zar ne? Ali ima dana - i to veina njih kad mi doe da vritim i urlam i razbijam stvari i ubijam ljude. Oh, ima u meni ljutnje, bez brige. Nemogue je ivjeti ovakvim ivotom i ne biti ljut. No to je, tu je. Nekoliko dana kasnije zazvonio je telefon, a neka ena s otmjenim naglaskom upitala je: "Jesam li dobila Maureen?" "Jeste."

"Gradska policija pri telefonu." "Oh, dobar dan", rekla sam. "Dobar dan. Dobili smo prijavu da je va sin na Silvestrovo stvarao nered u trgovakom centru. Da je krao po trgovinama, snifao ljepilo, pljakao kupce i tako dalje." "Bojim se da moj sin nije mogao uiniti nita od navedenog", rekla sam, kao neka glupaa. "On je invalid." "I sigurni ste da ne glumi?" Na pola sekunde sam razmotrila ak i tu mogunost. Nema u tom nita udnog, tako to ide kad ovjek razgovara s policijom. elite biti stopostotno sigurni da im govorite stopostotnu istinu, za svaki sluaj, ako ikad upadnete u nevolje. "U tom bi sluaju morao biti jako dobar glumac." "A vi ste sigurni da nije jako dobar glumac?" "Oh, sasvim. Vidite, suvie je bolestan da bi mogao glumiti." "Ali to ako jc to samo gluma? Znate, jako je nezgodno to va sin, kako li se ve zove, odgovara opisu. Osumnjienome." "A kako glasi taj opis?" Ne znam zato sam to pitala. Valjda zato to sam eljela biti od pomoi. "Polako gospoo, doi emo i do toga. Moete li nam rei gdje je bio na Silvestrovo? Jeste li vi bili s njim?" Tog sam trenutka osjetila kako me podilaze trnci. Nadnevak mi isprva uope nije dopirao do mozga. Sad sam gotova. Nisam znala trebam li lagati ili ne. Sto ako ga je netko iz ustanove za njegu i pomo izveo i iskoristio ga kao paravan ili togod slino? Moda jedan od onih mladia? Djelovali su ljubazno, ali nikad se ne zna, zar ne? to ako su krali po trgovinama i skrivali svoj plijen ispod Mattyjeva pokrivaa? to ako su izili van napiti se i poveli Mattyja sa sobom i uvalili ga u tuu i snano gurnuli kolica prema nekome s kime su se tukli? Pa ga je policija vidjela kako juri u nekoga i, ne znajui da se Matty ne moe sam odgurnuti, zakljuila kako se i on pridruio tui? I kako se kasnije jednostavno pretvarao da je glup jer nije htio upasti u nevolje? Mislim, moete ozlijediti ovjeka ako se zaletite u njega kolicima. Moete mu slomiti nogu. A to ako... No ak ni usred mog malog napadaja panike doista nisam mogla zamisliti da je mogao snifati ljepilo. Ipak, nikad se ne zna! Sve mi je to proletjelo kroz glavu. Vjerojatno sam se sva pretvorila u osjeaj krivnje. Nisam bila uz njega, iako sam morala, a nisam bila uz njega zato to sam ga htjela napustiti zauvijek.

"Ne, nisam bila s njim. Netko se drugi brinuo o njemu." "Aha. Tako." "Bio je na savreno sigurnom mjestu." "Uvjerena sam da jc tako, gospodo. Ali sada ne razgovaramo o njegovoj sigurnosti, zar ne? Nego o sigurnosti kupaca u trgovakom centru Wood Green." Wood Green! Bio je ak u Wood Greenu! "Ne. Da. ao mi je." "Zbilja vam je ao? Zbilja, zbilja, zbilja vam je jeb ao?" Nisam vjerovala svojim uima. Mislim, znala sam ja da i policajci ponekad prostae, razumije se. Ali mislila sam da to ponajprije dolazi do izraaja dok su pod pritiskom, u sukobu s teroristima i slino, a ne dok tijekom rutinske istrage razgovaraju telefonom s graanima. Osim ako, naravno, nisu bili pod pritiskom. Zar je Matty, ili onaj tko ga je gurnuo, doista mogao nekoga ubiti? Moda neko dijete? "Maureen." "Da, tu sam." "Maureen, nije te nazvala policajka. To sam ja, Jess." "Oh." Osjeala sam kako me oblijeva crvenilo zbog vlastite gluposti. "Povjerovala si mi, zar ne, ti blesava stara kozo." "Da, povjerovala sam ti." Osjetila je u mom glasu da me uzrujala, pa se nije dalje zadravala na tome. "Jesi li vidjela to pie u novinama?" "Ne. Ne itam novine." "Mi smo u novinama." "Tko mi?" "Mi. No dobro, samo smo Martin i ja navedeni poimence. Koja sprdaina, ha?" "A to pie?" "Pie da smo Martin i ja i dvoje, ono, tajanstvenih osoba sklopili samoubilaki savez." "To nije istina." "Halo! I da sam ja ki pomonika ministra obrazovanja." "A zato to pie?" "Zato to je to istina." "Oh." "Govorim ti to samo zato to tako pie i u novinama. Jesi li iznenaena?"

"Pa ovaj, mora se priznati da previe psuje za ker jednog politiara." "A neka novinarka je bila pred JJ-evim stanom i upitala ga jesmo li sili zato to smo osjetili nadahnue." "A to joj to znai?" "Ne znam. Kako god bilo, odrat emo krizni sastanak." "Tko mi?" "Nas etvero. Veliko okupljanje. Moda tamo gdje smo dorukovali." "Ja se ne mogu ni mrdnuti iz kue." "Zato?" "Zbog Mattyja. To je jedan od razloga zbog kojih sam se i popela na krov. Jer ne mogu nikad nikamo mrdnuti iz kue." "Onda emo mi doi k tebi." Ponovno sam se zarumenila. "Ne, ne. Smislit u neto. Kad ste se namjeravali sastati?" "Danas poslijepodne." "Oh, ne stignem nita smisliti za danas." "Pa onda emo mi doi k tebi." "Molim te, nemojte. Nisam nita pospremila." "Pa onda pospremi." "Nitko s televizije nije nikada bio u mojoj kui. Ba kao ni politiareva ki." "Zbog mene ne mora rasprostirati crveni tepih. Vidimo se u pet." to znai da sam imala samo tri sata da sve sredim, da sve uklonim. Mislim da ovjek malice poludi kad ivi ovako. Mora biti malice lud da poeli skoiti s vrha zgrade. Mora biti malice lud da ponovno sie s vrha zgrade. Mora biti vie nego malice lud da izdri biti s Mattyjem, i boraviti u kui cijelo vrijeme, i nositi se s usamljenou. Ali mislim da sam samo malice luda. Da sam zbilja luda, ne bih se zamarala pospremanjem. I da sam zbilja, potpuno luda, ne bi me bilo briga to bi mogli nai. MARTIN Pretpostavljam da mi je proletjelo kroz glavu kako bi moj posjet Kui samoubojica mogao biti zanimljiv kolegama novinarima iz ute tampe. Zavrio sam na novinskoj naslovnici zato to sam se napio i pao na ulici, za Boga miloga, a neki e rei da je pokuaj pada s visoke zgrade daleko zanimljiviji od loga. Kad je Jess rekla Chasu gdje smo se upoznali, uistinu sam se zapitao hoe li biti dovoljno otrouman da pokua prodati priu, no budui da me se Chas tada

dojmio kao nadasve neotroumna jedinka, otpisao sam svoje bojazni kao paranoju. Da sam znao da je Jess sama po sebi zanimljiva novinarima, bio bih se pripremio. im je doznao, moj me agent nazvao i proitao mi priu trenutano kod kue pratim samo Telegraph. "Ima li u tome imalo istine?" upitao je. "Ovo ostaje izmeu nas?" "Ako tako eli." "Namjeravao sam skoiti s vrha zgrade." "Zaboga." Moj agent je mlad, otmjenog kova i neiskusan. Iziavi iz zatvora, obavijeten sam da je u agenciji dolo do, citiram, preraspodjele poslova i da je Theo, koji je dotad kuhao kavu za mog biveg agenta, sve to trenutano stoji izmeu mene i mog profesionalnog zaborava. Theu dugujem svoje trenutano radno mjesto na najgorem kabelskom programu na svijetu, Noge-u-zrak-TV! Diplomirao je komparativnu religiju i objavio je zbirku pjesama. Mislim da igra nogomet za klub Zdruena braa, ako me razumijete, premda to u ovom sluaju uope nije vano. No kad je rije o ljestvici sposobnih, najbolje ga je traiti pri samome dnu. "Gore sam je i upoznao. Nju i jo nekolicinu ljudi. Ali smo na kraju ipak sili. I zato sam ovdje gdje jesam, jo u kraljevstvu ivih." "Ali zato si htio skoiti s vrha zgrade?" "Iz pukog inata." "Sigurno si imao neki razlog." "I jesam. alio sam se. Proitaj moj dosje. Vrijeme je da se upozna s nedavnim dogaajima." "Mislili smo da smo okrenuli novu stranicu." Uvijek me tako dirne taj njegov obiaj da govori u prvom licu mnoine. Nema toga to dotad nisam uo: "Otkad smo izili iz zatvora..." "Otkad nam je iskrsnuo onaj nesretan problemi s tinejderkom..." Ako bih za bilo im alio nakon uspjeno izvedenog pokuaja samoubojstva, onda bi to bila spoznaja da nikada neu uti Thea kako govori: "Otkad smo se ubili..." Ili: "Otkad smo sahranjeni..." "E pa vidi, oito nismo dobro mislili." Nastupio je dubokoumni muk. "Pa dobro. Zaboga. to sad?" "Ti si agent. Mislio sam da e te ovo potaknuti da osmisli itav niz matovitih rjeenja."

"Javim ti se kad malo razmislim. Usput reeno, Jessin otac pokuava stupiti u vezu s tobom. Zvao je ovamo, ali ja sam mu odgovorio da nisam ovlaten davati privatne brojeve. Jesam li pravilno postupio?" "Jesi, pravilno si postupio. Ali mu svejedno daj moj broj mobitela. Mislim da ga ne mogu izbjei." "A da mu se sam javi? Ostavio je svoj broj." "Kad je tako, daj mi njegov broj." Dok sam razgovarao s Theom, i moja biva ena i moja biva cura ostavile su mi poruke. Dok mi je Theo itao lanak, nisam pomislio ni na jednu od njih dviju; sad mi je bilo zlo. Poeo sam uviati jednu vrlo vano istinu vezanu uz samoubojstvo: neuspio pokuaj samoubojstva podjednako je bolan kao i uspio, a osim toga, vrlo vjerojatno e poluiti mnogo vie gnjeva jer nije razblaen tugovanjem. A ako je bilo suditi po tonu obiju poruka, bio sam do grla u govnima. Prvo sam nazvao Cindy. "Ti jebeni, sebini kretenu", rekla je. "Ali ne zna jo nita osim onog to si proitala u novinama." "Ti si valjda jedina osoba na svijetu koju novine uspijevaju uhvatiti u najneugodnijim situacijama. Ako napiu da si spavao s petnaestogodinjakinjom, onda je to sigurno istina. Ako napiu da si se napio i pao nasred ceste, onda je i to sigurno istina. O tebi uope ne moraju nita izmiljati." Bila je to zapravo vrlo pronicava opaska. Cindy je bila u pravu: nijednom nisam bio rtvom izvrtanja ili izoblia-vanja istine. Kad bolje razmislim, vidim da je to bilo jedno od osobito poniavajuih obiljeja ovih proteklih nekoliko godina. Novine su bile pune govnarija o meni, a svako slovo tih govnarija bilo je istinito. "Stoga mi nemoj zamjeriti ako pretpostavim", nastavila je, "da su ponovno pogodili. Bio si na krovu zgrade i kanio si se baciti s nje. Ali si umjesto toga siao s nekom curom." "Pa time je vie-manje sve reeno." "A na keri nisi mislio?" "Znaju li?" "Jo ne. Ali netko e im ve rei u koli. Kao i uvijek. to eli da im kaem?"

"Najbolje da ja porazgovaram s njima." Cindy je na to graknula. Pretpostavljam da je graktanje trebalo biti satirian smijeh. "Kai im to god eli", rekao sam. "Reci im da je Tatica bio tuan, ali da se u meuvremenu razveselio." "Sjajno. Da imamo dvije dvogodinjakinje, to bi bilo savreno." "Ne znam, Cindy. Hou rei, ako ih ve ne smijem viati, onda to doista nije moj problem, zar ne? Onda se ti mora nositi s tim." "Koji si ti bijednik." I tako je okonan prvi telefonski poziv. inilo mi se kako je isticanje injenice da sam gurnut u stranu, jer mi ona ne doputa da sudjelujem u odgoju naih keri, otkrivanje jebene tople vode, no to sad nije vano. Uspio sam je se rijeiti. * * *

Nisam vie siguran koje su moje dunosti prema kerima. Odavno sam prestao puiti jer sam tad znao da im dugujem bar toliko. Ali kad ovjek uini ovakvu glupost, puenje se doima kao najmanja briga pa sam u to ime ponovno poeo puiti. E to ja zovem putovanjem: od prestajanja puenja - od prestajanja puenja zato to elite zatititi svoju djecu od gubitka to dulje moete - do svae s njihovom majkom o najboljem nainu kako da im se priopi vijest o oevu pokuaju samoubojstva. O tome nikad nije bilo ni govora na teaju za trudnice. Problem je u udaljenosti, razumije se. Ja sam se sve vie i vie udaljavao, a djevojice su postajale sve manje i manje, dok se nisu pretvorile u siune tokice, pa ih vie nisam vidio, ni doslovno ni metaforiki. Nemogue im je razabrati lica kad su samo siune tokice, tako da se ne morate ni brinuti jesu li sretne ili tune. Zato i jesmo u stanju ubijati mrave. I tako vam nakon nekog vremena samoubojstvo postane zamislivim, to se sigurno ne bi dogodilo da su vas iz dana u dan gledale u oi. Penny je jo bila uplakana kad sam je nazvao. "Sad su mi barem neke stvari jasnije", rekla je nakon nekog vremena. "Koje stvari?" "Pa to to si otiao usred zabave da bi se popeo na krov. I to si se onda vratio s onim ljudima. Nije mi bilo jasno kakve veze oni imaju s bilo im."

"A sve to si ti mogla pojmiti je da su mi nekako pomogli da se poevim s nekom drugom." "Tono tako." Ispustila je jedan kratak, pokajniki uzdah. Nije ona loa, Penny. I uope nije kujetina. Nego dobroduna, skruena, odana... Jednoga e dana doista nekog usreiti. "ao mi je." "Ovaj sam put ja podbacila, zar ne?" "Mislim da moji podbaaji prethode tvojima. Koji, usput reeno, ne znae nita. Hou rei, koji nisu nita. Hou rei, koji uope nisu podbaaji. Bila si predivna prema meni." "A kako se sad osjea?" Dosad se to uope nisam zapitao. Probudio sam se s mamurlukom i zvonjavom telefona, a otada imam osjeaj kako moj ivot neprestano dobiva na ubrzanju. Cijelo jutro nisam nijednom pomislio na samoubojstvo. "Dobro. Ne vjerujem da u se tako brzo ponovno penjati ondje gore, ako te to brine." "Hoe li razgovarati sa mnom prije nego to to ponovno uini?" "O svemu tome?" "Da. O svemu tome." "Ne znam. Ne vjerujem da se to moe popraviti razgovorom." "Oh, znam da ja tu nita ne mogu popraviti. Samo ne elim saznati za to iz novina." "Ti zasluuje bolje od ovoga, Penny. Nekog boljeg od mene." "Ali ga ne elim." "Ah. Ali se ipak slae s mojom premisom." "Da, ako to znai da imam jo dovoljno samopotovanja da vjerujem kako negdje ipak postoji mukarac koji bi silvestarsku no radije proveo sa mnom negoli poletio u zagrljaj smrti." "Pa zato ga onda ne pokua pronai?" "Tebi je i tako svejedno, zar ne?" "No da. Kad mi ne bi bilo svejedno... Trenutano nisam u takvom raspoloenju, zar ne?" "Vau. Pa ti si iskren." "Jesam li? Mislio sam da je to oito." "Dakle, to eli da uinim?" "Nisam siguran moe li uope ita uiniti." "Hoe li me nazvati kasnije?"

"Da, naravno." Toliko joj barem mogu obeati, ako nita drugo. Svi - svi osim Chrisa Crichtona, oito - znaju gdje stanujem. Svi znaju moj broj telefona, moj broj mobitela, moju e-mail adresu. Kad sam iziao iz zatvora, dao samo svoje koordinate svakome tko je za njih pokazao i najmanje zanimanje: trebao sam posao, trebao sam ivotopis. Nitko od tih bijednika mi se, dakako, nikada nije javio, ali su zato sad svi nahrupili ovamo, ispred mojih ulaznih vrata. A kad kaem "svi", mislim na tri-etiri prilino olinjala piskarala preteito mlae dobi, na one deke i djevojke podbuhlih lica koji su svojedobno pisali o kolskim proslavama za mjesne novine i sad ne mogu vjerovati da ih je snala tolika srea. Progurao sam se kroz njih, premda sam ih lako mogao zaobii da sam htio - etvero ljudi koji drhture na ploniku i pijuckaju kavu iz alica od stiropora ipak se ne mogu nazvati medijskom opsadom. No svi smo uivali u naguravanju. Ja sam se osjeao vanije, a oni su se osjeali kao da se nalaze na samom izvoru prie. Obilno sam se smjekao, govorio Dobro jutro nikome odreenom te uklonio s puta jednog od njih pomou aktovke. "Je li istina da ste se pokuali ubiti?" upitala me jedna osobito neugledna ena u be baloneru. "Pa, ako i jesam, oito je da se nisam ba najbolje snaao", rekao sam. "Poznajete li Jess Crichton?" "Koga?" "Jess Crichton, ker pomonika ministra ega-ve-ono. Obrazovanja." "Ve sam godinama njihov obiteljski prijatelj. Uvijek provodimo Silvestrovo zajedno. Lako mogue da je zbog toga i dolo do ove smijene zabune. Ma kakav samoubilaki savez. Bila je to obina koktel zabava. Dvije posve oprene stvari." Moram priznati da sam donekle uivao. Gotovo da mi je bilo ao kad sam napokon stigao do Peugeota to sam ga unajmio, za pozamanu cifru, umjesto svog darovanog BMW-a. A ionako nisam znao kamo uope idem. No ubrzo mi je, u roku od samo nekoliko minuta, ostatak dana bio zacrtan: Chris Crichton nazvao me na mobitel i pozvao me na aicu razgovora; a onda me, nedugo nakon toga, s istog telefonskog broja nazvala Jess i obavijestila me da svi zajedno idemo posjetiti Maureen. Nisam imao nita protiv. I tako nisam imao pametnijeg posla.

Prije nego to sam pokucao na Jessina vrata, sjedio sam u automobilu nekoliko minuta preispitujui svoju savjest. Moje posljednje sueljavanje s gnjevnim ocem uslijedilo je nedugo nakon nepromiljenog i, kako se uskoro uspostavilo, zakonom zabranjenog spolnog odnosa s Danielle (175 cm visoka, opseg grudi 90 cm, u dobi od petnaest godina i 250 dana a, vjerujte mi na rije, tih 115 dana igra i te kako vanu ulogu). Poprite toga prvog sueljavanja bio je moj stan, moj stari, veliki stan na Trgu Gibson - i to ne zato to je, a jedva da je to potrebno napominjati, Daniellein otac prihvatio moj srdaan poziv, ve zato to me zaskoio ispred ulaznih vrata kad sam se jedne noi pokuao iskrasti iz kue. Sumnjam da bi itko na sastanak ocijenio plodonosnim, dobrim dijelom iz razloga to sam ja igrao na kartu roditeljske odgovornosti, dok je on mene pokuao udariti. Jo mislim da sam bio u pravu. Ma kog vraga petnaestogodinjakinja ima mrkati kokain u mukom zahodu nonoga kluba Dude, u utorak, u jedan sat iza ponoi? Premda, dodue, najvjerojatnije ne bi odjurio u najbliu policijsku postaju i optuio me za spolni odnos s njegovom keri da nisam bio toliko nasrtljiv u iskazivanju svog stajalita. Ovaj sam put kanio preskoiti navedeni nain rasuivanja. Bio sam i te kako svjestan da je pitanje roditeljske odgovornosti u kuanstvu Crichtonovih nadasve sklisko tlo, kako zbog nestale i, vrlo vjerojatno, mrtve keri tinejderke, tako i zbog one samoubilaki raspoloene i, vrlo vjerojatno, udarene u glavu. U svakom sluaju, savjest mi je bila ista kao suza. Jedini tjelesni dodir izmeu mene i Jess dogodio se onda kad sam joj sjeo na glavu, a to sam uinio iz razloga posve neseksualne naravi. Ustvari, razlozi ne samo da su bili neseksualni ve su bili i nesebini. tovie, junaki. Chris Crichton me, na alost, nije bio pripravan doekati kao junaka. Niti mi je pruio ruku, niti me je ponudio kavom; uurbano me uveo u dnevnu sobu i oitao mi bukvicu, kao da razgovara s nekim bijednim zastupnikim pomonikom. Navodno sam se ponio vrlo neodgovorno - trebao sam saznati Jessino prezime i telefonski broj te nazvati njega. A usto sam se ponio i vrlo "neukusno" - gospodin Crichton je, naime, stekao dojam kako pojavljivanje njegove keri u tabloidima ima

nekakve veze sa mnom, iz jednostavnog razloga to se uklapam u tip osobe ije se ime rado povlai po utoj tampi. Kad sam ga pokuao upozoriti na nekoliko upitnih mjesta u njegovu nainu rasuivanja, ustvrdio je da u zacijelo izvui nekakvu korist iz svega ovoga. Upravo sam bio ustao da krenem, kadli se pojavila Jess. "Rekao sam ti da ostane u sobi." "Aha. Znam. Samo to ve odavno nemam sedam godina. Zar ti jo nitko nije rekao da si kreten?" Tjerala mu je strah u kosti; vidjelo se to iz aviona. No, ostalo mu je upravo jo toliko samopotovanja da sakrije svoje ustruavanje iza bezosjeajne zamorenosti ivotom. "Ja sam politiar. Nita mi drugo i ne govore." "A to se tebe tie s kim sam ja provela silvestarsku no?" "ini se da ste je proveli zajedno." "Aha, grekom, ti glupi stari jarce." "Eto kako ona razgovara sa mnom", rekao je i alobno pogledao u mene, kao da u se, na raun svog dugovjenog odnosa s njima dvoma, na neki nain zaloiti za njega. "Kladim se da ste poalili to je niste poslali u privatnu, zar ne?" "Molim?" "Vrlo je irokogrudno od vas i sve to to ste je upisali u lokalnu dravnu srednju kolu. Ali, i sami znate kako je. Kol'ko para, tol'ko muzike. A vi ste proli jo i gore od toga." "Mislim da Jessina kola ostvaruje vrlo vrijedne rezultate u vrlo tekim uvjetima", rekao je Crichton. "Pedeset jedan posto uenika s Jessine godine dobilo je trojke ili ak vie ocjene na provjerama srednjokolskog znanja iz opih predmeta, a to jc jedanaest posto bolje nego lani." "Sjajno. Vjerojatno u tome nalazite veliku utjehu." Oboje smo pogledali u Jess, a ona nam je pokazala srednji prst. "Evo to elim rei, mislim da je to bio klasian sluaj in loco parentis", rekao je ponosni otac. Ve sam bio zaboravio kako je Jess o nepoznatim rijeima mislila isto to i rasisti o crncima: prezirala ih je i najradije bi ih bila poslala tamo odakle su i doli. Pogledala ga je s gnuanjem. "Kao prvo, Jess ima osamnaest godina. A kao drugo, sjeo sam joj na glavu samo zato to nisam htio da skoi. to moda i nije bilo

pedagoki, ali je u najmanju ruku bilo uinkovito. ao mi je to vam po isteku veeri nisam napisao iscrpno izvjee." "Jeste li spavali s njom?" "Kakve to veze ima s tobom, Tata?" Nisam si to elio priutiti. Nisam elio ulaziti u raspravu treba li ili ne treba Jessin seksualni ivot ostati njezina privatna stvar. "Ni u ludilu." "Hej", rekla je Jess. "Nisi to morao rei ba tim rijeima." "Kojim rijeima?" "Kao da ti je laknulo ili to ve. Trebao bi biti sretan da ti se prui takva prilika." "Previe cijenim nae prijateljstvo da bih ga samo tako ugrozio." "Ha, ha, ha." "A vi ste kanili nastaviti svoju vezu s Jess?" "Bojim se da to ovisi o vaim uvjetima." "Ja pak mislim da to ovisi ponajprije o vaim uvjetima." "Sluaj, drukane. Pristao sam doi ovamo jer sam pretpostavljao da ste na sto muka. No budete li i dalje razgovarali sa mnom tim tonom, odjebat u vas i otii kui iz ovih stopa." Na to se mrziteljica nepoznatih rijei malko razvedrila: Anglosas je uzvraao udarac rimskom osvajau. "Ispriavam se. Ali sada ste upoznati s obiteljskom povijesti. To mi nimalo ne olakava situaciju." "Ha! A meni kao olakava", rekla je Jess. "Nikome od nas nije lako." Crichton se oito odluio potruditi. "Da, jasno mi je." "to mislite, to bismo trebali uiniti? Recite slobodno. Ako imate kakav prijedlog..." "Stvar je u tome", rekao sam, "to i bez toga imam dovoljno svojih problema." "Halo!" rekla je Jess. "A ba smo se pitali kog si vraga radio na krovu." "Potpuno vas razumijem, Martine." Oito je dobro izdre-siran da sugovornika oslovi po imenu kad god je to mogue, kao i ostatak Blairove robotizirane ekipe, e da bi mi pokazao kako smo nas dvojica prijatelji. "Imam dobar predosjeaj o vama. Jasno mi je da ste u dosadanjem ivotu nainili nekoliko, nekoliko pogrenih koraka..."

Jess je ljutito frknula. "Ali ne mislim da vas to ini zlom osobom." "Hvala vam." "Mi smo klapa", rekla je Jess. "Je 1' da, Martin?" "Jesmo, Jess", rekao sam, nadajui se da e njezin otac uoiti posustalost i pomanjkanje oduevljenja u mom tonu. "Zauvijek emo ostati prijatelji." "Kakva klapa?" upitao je Crichton. "Pazit emo jedni na druge. Je 1' da, Martin?" "Hoemo, Jess." Da su moje rijei zvuale imalo posustalije, ne vjerujem da bi vie imale snage popeti se po mome grlu i izii iz usta. Gotovo sam ih mogao zamisliti kako gmiu natrag, onamo odakle su dole. "Znai li to da vam in loco parentis pristup ipak nije toliko mrzak?" "Nisam siguran da se radi o takvoj klapi", rekao sam. '"Klapa Loco parentis'... Ne zvui ba opasno, zar ne? Ta ime bismo se mogli baviti? Mlaenjem pater familiasa? "Zaepi tu svoju jebenu gubicu i ti zaepi tu svoju jebenu gubicu", rekla je Jess, najprije Crichtonu, a onda i meni. "Samo sam htio istaknuti", rekao je Crichton, "da ete joj biti pri ruci." "Obeao je da hoe", rekla je Jess. "I to bi meni trebalo vratiti osjeaj mira?" "Moete se osjeati kako elite", rekao sam. "Ali ja zaista ne kanim nikoga ni u emu umirivati." "Ako se ne varam, i vi imate djecu?" "Recimo", odgovorila je Jess. "Mislim da vam onda ne moram crtati koliko sam zabrinut zbog Jess i koliko bi mi mnogo znailo da znam kako jo jedna razumna odrasla osoba vodi brigu o njoj." Jess se cinino nacerila, dolijevajui ulje na vatru. "Znam da vi niste... Vi se ne uklapate... Neki tabloidi bi..." "Brine ga to to se evi s petnaestogodinjakinjama", rekla je Jess. "Nisam doao na razgovor za posao koji mi nudite", rekao sam. "Ne elim ga, a ako ga odluite povjeriti meni, to je vaa briga." "Jedino to ja elim od vas je da mi obeate da ete je, primijetite li da se uvaljuje u kakvu ozbiljnu nepriliku, ili pokuati sprijeiti, ili o tome obavijestiti mene."

"Bit e mu ast", rekla je Jess. "Samo to je vorc." "Kakve sad veze novac ima s tim?" "Pa, zamisli da eli pripaziti na mene, a da ja odem u neki klub ili gdje god, to bi bilo da ga ne puste unutra zato to izgleda dekintirano... Onda?" "Onda to?" "Mogla bih ui i predozirali se heroinom. Umrla bih samo zato to si ti toliko jadan da nisi u stanju ni odrijeiti kesu." Odjednom sam shvatio to Jess eli rei: tjedna zarada u iznosu od 250 funta koju vam isplauje kabelska TV postaja s najslabijim postotkom gledanosti ne samo to izotrava koncentraciju nego istodobno potie suosjeanje i matu. Ve sam vidio kako Jess beivotno posre u zahodu zbog mizernih dvadeset funta... Bilo je sablasno uope razmiljati o tome, ako ste razmiljali o tome u odgovarajuem duhu. "Koliko elite?" rekao je Crichton i uzdahnuo, kao da je sve - razgovor koji smo vodili, Silvestrovo, moja zatvorska kazna - paljivo osmiljeno kako bi nas dovelo do ovog trenutka. "Ne elim nita", rekao sam. "Da, eli", rekla je Jess. "Da, eli." "I, koliko danas stoji izlazak u klub?" upitao je Crichton. "Pa, pretpostavljam da se sa sto funta moe ve dobro zabaviti, vrlo lako", rekla je Jess. Stotinu funta? Znai da se poniavariio za iznos koji jedva pokriva pristojnu veeru za dvoje? "Uope ne sumnjam da se sa stotinu funta ovjek moe itekako dobro zabaviti. Ali on se i ne bi morao 'dobro zabaviti', zar ne? Jedino to bi morao je imati dovoljno novaca za ulaznicu, u sluaju da se predozira. Pretpostavljam da se ne bi zadravao na anku da zna da ti u zahodu lebdi izmeu ivota i smrti." "Drugim rijeima, moj ti ivot nije vrijedan ni piljivih stotinu funta; No to je lijepo uti, nakon svega to se dogodilo Jen. Nisam znala da ima toliko keri na bacanje." "Jess, to nije pravedno od tebe." Ulazna vrata su se zalupila negdje izmeu "nije" i "pravedno", a Crichton i ja ostali smo zuriti jedan u drugoga. "Nisam se ba proslavio," rekao je, "zar ne?"

Slegnuo sam ramenima. "Iznuivala je novac prijetnjama. Ili ete joj dati koliko god novaca poeli kad god ga poeli, ili e vam izjuriti iz kue. Jasno mi je da vas to malice... znate. Uznemiruje. S obzirom na obiteljsku povijest." "Dat u joj koliko god novaca poeli kad god ga poeli", rekao je. "Samo otiite za njom i pronaite je." Iziao sam iz kue tei za dvije stotine pedeset funta; Jess me ekala na kraju prilaza. "Kladim se da si dobio duplo", rekla je. "Uvijek upali, ako spomene Jen."

JESS Neete mi vjerovati - nisam sigurna da i sama vie vjerujem u to - ali u mojoj glavi ono to se dogodilo Jen nije imalo nikakve jebene veze sa silvestarskom noi. Meutim, razgovarajui s ostalima i itajui novine shvatila sam da jedino ja tako mislim. Reagirali su u stilu: Ooooooh, kuim: nestala ti je sestra, pa si odluila skoiti sa zgrade. Ali uope nije bilo tako. Nema sumnje da je i to bio jedan od sastojaka, ili to ve, ali svakako nije bio cijeli recept. Ako zamislimo da sam ja jelo pageti Bolognese, onda je Jen najvjerojatnije rajica. Ili moda luk. Ili moda ak samo enjak. Ali nipoto nije ni meso ni tjestenina. S takvim se stvarima svatko nosi na svoj nain, zar ne? Jedni e se prikljuiti nekoj od skupina za potporu ili neemu slinom; znam da hoe jer me Mama i Tata stalno pokuavaju nagovoriti da se pridruim ovoj ili onaj jebenoj skupini, ponajprije zbog toga to je dotinu skupinu osnovao netko tko je na koncu dobio potvrdu o maturi ili to ve od Kraljice. Drugi e sjesti, upaliti televizor i zuriti u njega sljedeih dvadeset godina. A ja, ja sam jednostavno poela dizati prainu. Ili tonije, dizanje praine mi je postalo takorei cjelodnevni posao, dok mi je prije bilo samo hobi: dizala sam ja prainu i prije nego to je Jen nestala. to jest, jest. No prije nego to nastavim, odgovorit u na jedno pitanje koje mi postavljaju svi redom, isto zato da vie ne morate razbijati glavu time

i da se moete usredotoiti na ono to vam govorim. Ne, nemam pojam gdje je. Da, mislim da je iva. Zato to mislim: jer mi je cijela ona pria s automobilom na parkiralitu djelovala namjeteno. Kako je to kad ne znate gdje vam je sestra? E pa, rei u vam. Znate kako se onda kad izgubite neto dragocjeno, recimo novanik ili dio nakita, ne moete usredotoiti na nita drugo? E pa tako se ja osjeam cijelo vrijeme, svaki dan. Jo jedna stvar koju me stalno ispituju: to misli, gdje se nalazi? Za razliku od: Zna li gdje se nalazi? Isprva nisam shvaala da se ova dva pitanja razlikuju. A kad sam napokon shvatila razliku, zakljuila sam kako je pitanje to misli, gdje se nalazi? glupo. Ono, kad bih to znala, otila bih je potraiti. No sad ga pak doivljavam kao poetinije pitanje. Jer me njime, ustvari, posredno pitaju kakva je ona bila. Mislim li da je u Africi i da tamo pomae ljudima? Ili da je na nekoj dugoj, vjenoj rave zabavi, ili da pie pjesme na nekom kotskom otoku, ili da putuje po australskoj ikari? Evo, dakle, to ja mislim. Mislim da ima dijete, moda u Americi, da ivi u nekom gradiu, negdje gdje ima mnogo sunca, recimo u Teksasu, ili u Kaliforniji, i da ivi s mukarcem koji obavlja mukotrpan fiziki posao i brine o njoj i voli je. To je, dakle, ono to govorim ljudima, premda, razumije se, nisam sasvim sigurna govorim li o Jen ili o sebi. Oh, jo samo neto - osobito ako ovo itate u budunosti, kad su ve svi zaboravili na nas i na ono to se na koncu dogodilo s nama: uzaludno se nadate da e u nastavku prie J e n uskrsnuli ne bi li me spasila. Nee se vratiti, dobro? No jednako lako neemo saznati ni da je mrtva. Nita se ne mijenja, pa e biti najbolje da to zaboravite. No dobro, nemojte zaboravili na nju, jer je vana. Ali zaboravite na taj tip svretka. Nije to ta vrsta prie. Maureen ivi na pola puta izmeu Kue samoubojica i Kentish Towna, u jednoj od onih majunih i neugodnih uliica prepunih starica i uitelja. Nisam sto posto sigurna da je rije O uiteljima, ali uokolo ima jako puno bicikala - bicikala i kanti za recikliranje otpada. To je sranje, recikliranje otpada, zar ne? Rekla sam to Martinu, a on mi je odgovorio, ono: Ako ti tako kae. Zvuao je malice umorno. Pitala sam ga

i zanima li ga zato mislim da je recikliranje otpada sranje, ali ga nije zanimalo. A jednako ga tako nije zanimalo ni zato mislim da je Francuska sranje. Valjda nije bio raspoloen za avrljanje. Martin i ja smo bili sami u automobilu jer JJ nije htio da ga pokupimo, premda smo gotovo prolazili kraj njegovog stana. Pretpostavljam da bi uz JJ-a razgovor vjerojatno tekao mnogo glade. eljela sam razgovarati jer sam bila nervozna, i zbog toga sam vjerojatno mljela gluposti. Ili je moda glupost pogrena rije jer nije glupo rei da je Francuska sranje. Samo malice nepromiljeno, ili to ve. Da je JJ bio s nama, on bi bio podigao svojevrsnu rampu do mojih reenica i tako pomogao ostalima da skliznu niz njih. Bila sam nervozna zato to sam znala da emo upoznati Mattyja, a ja se nekako loe snalazim s invalidnim osobama. Nije to nita osobno i ne mislim da sam nekakav invalidist, jer znam da i invalidi imaju pravo na obrazovanje i autobusne propusnice i slino; stvar je u tome da mi se od njih okree eludac. Grozno mi je to se moram pretvarati da su isti kao vi i ja kad dobro znamo da zapravo nisu, zar ne? Kad kaem "invalid", ne mislim pritom, ono, na ljude koji, to ja znam, nemaju jednu nogu. Oni su sasvim podnoljivi. Nego na one kojima nisu sve daske na broju, koji viu i prave grimase. Kako netko moe rei da su isti kao vi i ja? Dobro, i ja ponekad viem i pravim grimase, ali sam svjesna toga to radim. Barem u veini sluajeva. Meutim, s njima se nikada ne zna, zar ne? Nikada ne znate to od njih moete oekivati. Ipak, ako emo po istini, Matty je prilino miran. Moglo bi se rei da je toliko invalidan da je sasvim podnoljiv, ako me razumijete. On samo sjedi. S mog gledita, tako je vjerojatno i bolje, premda vjerujem da s njegova gledita vjerojatno nije ba tako dobro. Samo, pitanje je ima li on uope svoje gledite? A ako ga nema, onda bi se trebalo raunati samo moje, zar ne? Prilino je visok, sjedi u invalidskim kolicima, a vrat mu je podloen jastucima ili ime ve da mu glava ne leti amo-tamo. Ne gleda u vas ili ita takvog tako da vas ne moe previe izbezumiti. Nakon nekog vremena uope vie i ne zamjeujete da se nalazi u istoj prostoriji, pa mi je bilo lake nego to sam se nadala. Ali svejedno, jebote takav ivot. Sirota stara Maureen. Kaem vam, nema tog tko bi mene nagovorio da siem s onog krova. Nema anse.

JJ je ve bio kod nje kad smo stigli tako da je na ulazak djelovao kao obiteljsko okupljanje, samo to nitko nije ni na koga sliio i to se nitko nije pretvarao da mu je drago to se vidimo. Maureen nam je skuhala aj, a Martin i JJ su joj postavili nekoliko ljubaznih pitanja o Mattyju. Ja sam se dotle malko ogledavala oko sebe, jer mi se nije dalo sluati nita od tog. Zbilja je pospremila kuu, ba kako je i rekla. U stanu nije bilo gotovo nieg, osim televizora i namjetaja za sjedenje. Izgledao je kao da su tek uselili. Ustvari, stekla sam dojam da je Maureen iznijela i poskidala neke stvari jer su na zidovima ostali tragovi. Ali onda je Martin rekao: to ti misli, Jess?, pa sam se morala prestati ogledavati i ukljuiti u razgovor. Trebalo je smisliti to emo. JJ Nisam htio ii k Maureen u drutvu Martina i Jess jer mi je trebalo vremena da razmislim. Svojedobno sam dao nekoliko intervjua glazbenim novinarima, ali oni su bili oboavatelji mog benda, dragi deki koji bi odlazili potpuno izbezumljeni ako ste im poklonili demosnimke ili im dopustili da vas poaste piem. Ali ove spodobe, spodobe poput kuc-kuc dame od nadahnua... ovjee, nisam znao to bih s njima. Sve to sam znao je da su u samo dvadeset etiri sata odnekud iskopali moju adresu, a ako im je to polo za rukom, tko zna to su sve jo u stanju uiniti? Kao da raspolau imenima i adresama svih stanovnika Velike Britanije, u sluaju da jednoga dana netko od njih uini neto to bi im moglo biti zanimljivo. Kako god bilo, zbog nje me prala totalna paranoja. Da hoe, u pet minuta mogla bi saznati sve o bendu. A onda bi stupila u vezu s Eddiejem i Lizzie i saznala bi da ne umirem ni od kakve bolesti - ili da sam to, ako ipak umirem, zadrao za sebe. Napokon, saznala bi da bolest od koje ne umirem uope ne postoji. Ukratko, poizio sam upravo dovoljno da pomislim da sam u nevolji. Dovezao sam se autobusom do Maureen, zakljuivi putem da u im rei istinu, da u im priznati sve o svemu, pa ako im se to ne svidi, tko ih jebe. Ali nisam htio da to doznaju iz novina. Potrajalo je dok smo se svi privikli na disanje sirotoga Mattyja, a ono je bilo glasno i zvualo je kao da u njega ulae mnogo truda. Pretpostavljam da smo svi razmiljali o istome: svi smo se pitali

bismo li izdrali da smo na njezinu mjestu; svi smo pokuavali odgovoriti na pitanje bi li nas ita moglo uvjeriti da siemo s onog krova. "Jess", rekao je Martin. "Ti si htjela da se sastanemo. Najbolje da ti pone." "Dobro", rekla je i nakaljala se. "Danas smo se okupili ovdje..." Martin se nasmijao. "O, jebote ivot ", rekla je. "Nisam jo dovrila reenicu. Ne vidim to je tu smijeno?" Martin je odmahnuo glavom. "Ma ne, reci. Ako sam tako jebeno smijena, elim uti zato." "Moda zato to se takvo to obino uje u crkvi." Nastupila je dulja stanka. "Aha. Znam. Zato sam to i rekla." "Zato?" upitao je Martin. "Maureen, ti ide u crkvu, zar ne?" rekla je Jess. "Ila sam", rekla je Maureen. "Aha, tako. Htjela sam da se Maureen osjea ugodno." "Vrlo paljivo od tebe." "Zato uvijek mora sjebati sve ega se uhvatim?" "Zaboga", rekao je Martin. "Gotovo da mogu osjetiti tamjan." "Dobro, onda ti otvori sastanak, jebeni..." "Kako vas nije sram", rekla je Maureen. "U mojoj kui. Pred mojim sinom." Martin i ja smo se pogledali, sloili face, zadrali dah i prekriili prste, ali bez uspjeha. Jess je morala otkriti toplu vodu, htjeli mi to ili ne. "Pred tvojim sinom? Ali on..." "Nemam OCR", rekao sam. Nisam se mogao sjetiti nieg pametnijeg. Hou rei, ovo je moralo izii prije ili kasnije, premda sam si, dodue, kanio dati malo vie vremena. Nastupio je muk. Samo sam ekao kad e navaliti na mene. "Oh, JJ!" rekla je Jess. "Pa to je fantastino!" Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim kako je u Jes-sinu uvrnutom svijetu netko otkrio lijek protiv CCR-a za vrijeme boinih blagdana, i ne samo to, nego ga je i dostavio do mojih ulaznih vrata u Angelu u neko doba izmeu Silve-strova i 2. sijenja.

"Nisam posve siguran da je to ono to nam JJ pokuava rei", rekao je Martin. "Nije", rekao sam. "Naime, nikada nisam ni bio bolestan." "Ne! Gadovi." "Tko?" "Pa jebeno-posrani lijenici." U Maureeninoj je kui "je-beno-posrani" postala Jessina omiljena psovka. "Trebao bi ih tuiti. A to da si skoio? A oni su te zeznuli?" U pizdu strininu. Zar je zbilja moralo biti ba tako teko? "Nisam posve siguran ni da je to ono to nam JJ pokuava rei", rekao je Martin. "Nije", rekao sam. "Nastojat u biti to jasniji: bolest koja se zove CCR uope ne postoji, a ak i ako postoji, ja od nje ne umirem. Sve sam to izmislio, jer... Ne znam ni sam. Dijelom zato to sam elio da suosjeate sa mnom, a dijelom zato to nisam mislio da ete doista shvatiti to mi je. ao mi je." "Seronjo jedan", rekla je Jess. "Pa to je grozno", rekla je Maureen. "upino", rekla je Jess. Martin se smijeio. Laganje da bolujete od neizljeive bolesti vjerojatno se nalazi u istoj ravni sa zavoenjem petna-estogodinjakinja, pa je uivao u mom ponienju. Povrh svega, moglo bi se ak rei da ima pravo osjeati se i donekle moralno nadmonijim: jer se on ponio asno nakon to se osramotio, on se popeo na krov Kue samoubojica i mahao nogama iznad bezdana. Istina, nije se bacio, ali je, ono, pokazao da se ne ali. A ja, ja sam si prvo htio skratiti muke i onda sam se tek osramotio. Nakon Silvestrova sam postao jo vei upak, to je bilo malko poniavajue. "Pa zato si to onda rekao?" upitala je Jess. "Da", rekao je Martin. "Zato si pokuao pojednostaviti stvari?" "Zato to... Ne znam. U vaim se priama sve inilo savreno jasnim. Martin i zna se tko. Maureen i..." Kimnuo sam Mattyju. "Ali kod mene nita nije bilo jasno", rekla je Jess. "Srala sam o Chasu i objanjenjima."

"Aha, ali... Nemoj me pogreno shvatiti, ali ti si se ponaala kao luakinja. Mogla si rei to god si htjela." "I to ti je onda zbilja bilo?" upitala je Maureen. "Ne znam. Pretpostavljam da bi bilo najtonije rei da sam bio u depresiji." "Oh, ali mi shvaamo to je depresija", rekao je Martin. "Mi smo svi u depresiji." "Aha. Znam. to mogu kad mi se moja uinila... suvie jebeno blijedom. Oprosti, Maureen." Kako se ljudi uspijevaju, ono, suspregnuti od psovanja? Kako je to mogue? Ljudski govor obiluje tolikim prazninama u koje se jednostavno mora umetnuti rije "jebeno". Rei u vam tko najvie na svijetu zasluuje da im se divimo: spikeri. Da sam na njihovu mjestu, vijesti bi izgledale ovako nekako: "A kurvini sinovi su se jebenim zrakoplovom zabili ravno u njujorke blizance." Ta tko bi tome odolio da mu se prui prilika? No moda ipak ne zasluuju da im se toliko divimo. Moda su ipak samo robotizirani zombiji. "Iskuaj nas", rekao je Martin. "I vidjet e da smo puni razumijevanja." "U redu. Dakle, kraa verzija glasi, sve to sam ikada htio je biti lanom rock'n'roll sastava." "Rock'n'roll! Poput Billa Haleyja i Cometsa?" upitao je Martin. "Ne, ovjee. To nije... Poput, to ja znam. Stonesa. Ili..." "Oni ne sviraju rock'n'roll", rekla je Jess. "Ili sviraju? Oni su rock-band." "U redu, u redu, sve to sam ikada htio je biti lanom rock-grupe. Poput Stonesa, ili, ili..." "estoke glazbe", rekla je Jess. Nije htjela biti bezobrazna. Samo je pojanjavala moje pojmove. "Kako god. Isuse. Ali nekoliko tjedana prije Boia moj sastav se zauvijek raspao. A nedugo nakon razlaza benda prekinuo sam s curom. Ona je Engleskinja. Zato sam se i preselio ovamo." Muk. "To je to?" rekla je Jess. "To je to." "To je jadno. Nije ni udo to si nam prodavao sva ona sranja o neizljeivoj bolesti. Radije bi umro nego da nisi u bendu koji zvui

poput Rolling Stonesa? Ja bih uinila upravo suprotno. Radije bih umrla nego da jesam. U Americi ih netko jo uvijek slua? Ovdje ih vie nitko iv ne slua." "To je Mick Jagger, zar ne, on je u Stonesima?" upitala je Maureen. "Nisu bili loi, zar ne? I dobro su se snali." "Ta Mick Jagger ne sjedi s nama i ne jede ustajale kekse Custard Creams poput JJ-a, zar ne?" "Kupila sam ih neposredno prije Boia", rekla je Maureen. "Moda nisam dobro zatvorila poklopac na limenci s keksima." Stekao sam dojam da se udaljavamo od mojih problema. "To sa Stonesima... To zapravo i nije toliko vano. To je bio tek jedan primjer. Samo sam htio istaknuti... pjesme, gitare, energiju." "Ali on ima valjda osamdeset godina", rekla je Jess. "U njemu nema ni trunke energije." "Bio sam na njihovu koncertu devedesete", rekao je Martin. "Onda kad je Engleska poraena od Njemake u Svjetskom kupu, na penale. Frajer iz Guinnessa poveo je cijelo more nas, no glavninu veeri svi smo bili zalijepljeni za radio. Kako bilo, tad je imao vie nego dovoljno energije." "Tada je imao samo sedamdeset", rekla je Jess. "Hoe li vie zaepiti tu svoju jebenu gubicu? Oprosti, Maureen." (Najbolje da odsad pa nadalje jednostavno uzmete zdravo za gotovo da im zinem, kaem "jebiga", "jebeno" ili "kurvin sin" te "Oprosti, Maureen", OK?) "Pokuavam vam ispripovijedati priu svog ivota." "Nitko te ne sprjeava", rekla je Jess. "Ali pokuaj zvuati malo zanimljivije. Pa vie neemo odlutati od teme i razgovarati o keksima." "OK, dobro. Gledajte, ne znam to bih drugo sa sobom. Ni za to nisam osposobljen. Nisam maturirao. Taj mi je sastav bio sve u ivotu, danas vie ne postoji i od njega nisam zaradio ni centa, a ne vidim da mi budunost donosi ita dobrog osim mora hamburgera. Pa ti lijepo frigaj." Jess je glasno uzdahnula. "to je pak sad?" "Samo mi je smijeno uti Amera kako kae 'frigaj' umjesto... zna ve ega."

"Ne bih rekao da je JJ pod 'friganjem' mislio na izraz lpa se ti frigaj'", rekao je Martin. "Prije bih rekao da je pod 'friganjem' mislio na peenje hamburgera. To se kod njih tako kae." "Oh", rekla je Jess. "A bojim se da e me to ubiti." "Nitko nikada nije umro zato to je naporno radio", rekla je Maureen. "Nije meni teko naporno raditi, kuite? Ali kad smo ili na turneje i snimali... To sam bio ja, to je bila sutina mog bia, i, i sada se jednostavno osjeam prazno i bespomono, i, i... Vidite, kad ovjek zna da je nadaren, onda misli da je to dovoljno, da e uspjeti, ali kad se to ne dogodi... Kog vraga da onda radi s tim? Gdje da to odloi, ha? Nema gdje s time, i, i to je... ovjee, mene je to izjedalo ak i onda kad nam je ilo dobro, zato to ak ni onda kad nam je ilo dobro nisam bio na pozornici ili u studiju dvadeset etiri sata na dan, a ponekad sam se osjeao kao da je upravo to ono to meni treba, ili u u suprotnom puknuti, kuite? A sad, sad nemam kamo s tim. Imali smo jednu pjesmu..." Nemam pojma zato sam se toga ulovio. "Imali smo jednu pjesmu, jednu malu stvar u motownovskom duhu pod nazivom I Got You Back, koju smo Eddie i ja napisali zajedno, ali zbilja zajedno, to inae nije bio na obiaj, i to je bila kao, znate, ono, pjesma u ast naeg prijateljstva i sveg onoga to smo zajedno proli i bla bla bla. U svakom sluaju, nalazila se na naem prvom albumu i trajala je otprilike dvije minute i trideset sekundi i nitko zapravo nije obraao panju na nju, hou rei, na nju nisu obraali panju ak ni ljudi koji su zaista kupili na album. Ali onda smo je poeli izvoditi uivo, pa je postupno narasla, a Eddie je dodao i jedan milozvuan solo. No to nije bio rokerski gitarski solo; nego solo vie nalik na neto to su moda mogli svirati, to ja znam, Curtis Mayfield ili Ernie Isley. A ponekad smo, kad smo svirali po Chicagu i improvizirali s prijateljima na pozornici, ubacivali i saksofonsku solau ili klavirsku solau ili moda ak i solau na havajskoj gitari ili neto slino, tako da je nakon nekih godinu ili dvije dana ta stvar prerasla u deseto ili dvanaestominutnu sredinju atrakciju koncerta. Pa smo s njom poinjali nastupe ili ih zavravali ili smo je ubacili negdje u sredinu ako smo imali dugaak nastup, a za mene je ona postala zvuk istog, jebenog veselja, oprosti Maureen, kopate? istog veselja. Osjeao sam se kao da surfam, ili, ili, to ja znam, kao

da sam pao u prirodni trans. Samo to nisam jedrio po valovima nego po strunama. Znao sam to osjetiti valjda stotinu puta u godinu dana, a mnogo ljudi nema prilike osjetiti takvo to ni jednom u ivotu. I toga sam se ja morao odrei, ovjee, sposobnosti da ga prizovem rutinski, kad god to poelim, kao dio svoga radnoga dana, i... znate to, kad sad razmiljam o tome, uope me ne udi to sam izmislio sve one govnarije, oprosti Maureen, o umiranju od neke jebene boletine, oprosti jo jednom. Jer se upravo tako i osjeam. Umirem od boletine koja ovjeku sie krv i crpi snagu i sve ono zbog ega se osjea ivim, i..." "Aha, i to s tim?" rekao je Martin. "ini se da si nam propustio spomenuti zbog ega se eli ubiti." "To je to", rekao sam. "Zbog boletine koja ovjeku sie krv." "To je tek neto to pogaa sve ljude", rekao je Martin. "A zove se 'starenje'. Ja sam se tako osjeao i prije nego to sam zavrio u zatvoru. I prije nego to sam spavao s onom curom. I vjerojatno je upravo to razlog zbog kojeg sam uope spavao s njom, kad smo ve kod toga." "Ne, ne, kuim te", rekla je Jess. "Zbilja?" "Naravno. Zbilja si najebao." Mahnula je rukom Maureen u znak isprike, poput tenisaa ija je loptica, dotaknuvi mreu, pala na protivniku stranu. "Mislio si da e postati netko i neto, a sad je oito da nisi postao nitko i nita. ini se da nisi nadaren onoliko koliko si mislio, nema plan B, niti ima kakvih vjetina niti si obrazovan, i pred tobom zjapi etrdeset-pedeset godina niega. Pa ak i manje od niega, tonije reeno. A to je bogme koma. To je gore nego da zbilja boluje od nekakve bolesti na mozgu, jer e te ova sadanja boletina ubijati mnogo dulje. Jedino to ti preostaje je birati izmeu duge i bolne smrti i one brze i milostive." Slegnula je ramenima. Imala je pravo. Skuila je. MAUREEN Mislim da bih se izvukla da Jess nije morala ii na zahod. Ali, pa neu valjda zabraniti nekome da ode na zahod, zar ne? Bila sam naivna.

Nije mi bilo ni nakraj pameti da bi mogla zabosti nos tamo gdje mu nije mjesto. Nije je bilo neko vrijeme, a kad se vratila, cerila se od uha do uha onim svojim glupavim licem, drei u rukama nekoliko postera. U jednoj je ruci drala poster djevojke, a u drugoj poster nekog crnog frajera, nogometaa. "I, ije je onda ovo?" rekla je. Ustala sam i viknula na nju. "Vrati to tamo gdje je i bilo! To nije tvoje!" "Nikad to ne bih rekla za tebe", rekla je. "Onda, da vidimo to mi tu zapravo imamo. Ti si lezbaa koja se pali na crnce s jakim bedrima. Bolesno. Tko bi se tome nadao." Ovo je tako tipino za Jess, pomislila sam. Ima zbilja prljavu matu, ili bolje reeno, nema nimalo mate. "Zna li uope tko su ovi ljudi?" rekla je. Mattyjevi su - mislim, posteri - ne moji. Matty, razumije se, ne zna da su njegovi, ali jesu; ja ih biram u njegovo ime. Znala sam da se djevojka zove Buffy jer je tako pisalo na posleru no, istini za volju, zapravo nisam znala tko je ta Buffy; jednostavno sam pomislila kako bi bilo zgodno da Matty ima poster privlane mlade ene jer je sada ve zaao u te godine. I znala sam da onaj crni frajer igra za Arsenal, ali sam mu zapamtila samo ime, Paddy. Odluila sam posluati savjet Johna iz crkve, onog to svaki tjedan odlazi na stadion Highbury, a on mi je rekao da svi vole Paddyja, pa sam ga zamolila da mi donese njegovu sliku za mog momka kad sljedei put ode na tekmu. On je dobar ovjek, John, i donio mi je jednu divnu, veliku Paddyjevu sliku na kojoj slavi zgoditak, a nije mi ak ni dopustio da mu platim za nju, samo to je nakon toga situacija postala pomalo neugodna. John je iz nekog razloga zakljuio da je moj momak jo momi, da mu je deset ili dvanaest godina, i obeao je da e ga jednom povesti na utakmicu. Ponekad bi me nedjeljom ujutro, nakon to je Arsenal izgubio u subotu, znao pitati kako to Matty podnosi, i ponekad bi mi, nakon to je Arsenal dobio neku vanu tekmu, znao rei, kladim se da tvoj momak puca od veselja, i tako dalje. A onda smo, jednog jutra dok sam vozila Mattyja u kolicima iz kupovine, naletjeli na njega. I nije da nisam mogla utjeti da sam to htjela, ali ovjek ponekad mora priznati

i sebi i svima drugima: To je Matty. To je moj momak. Pa sam tako i uinila, no John nakon toga vie nijednom nije spomenuo Arsenal. I ne mogu rei da mi to nedostaje nedjeljom ujutro. Ima toliko dobrih razloga zbog kojih ovjek moe izgubiti vjeru. Postere odabirem po istom naelu kao i sve ostale stvari po kojima je Jess vrlo vjerojatno prekopavala, poput kaseta i knjiga i kopaki i raunalnih igrica i videokaseta. Dnevnika i pomodnih adresara. (Adresari! Mili Boe! Kao da mi sve ostalo nije bilo dosta. Lako je staviti kasetu i nadati se da e je sluati, ali ispuniti adresar? Ta ja ak nemam ni svoj.) Kriavih kemijskih olovaka, fotoaparata i walkmana. Mnotva satova. Meu tim stvarima krije se cijeli jedan neproivljeni tinejderski ivot. Sve ovo traje ve jako dugo, otkako sam odluila urediti Mattyjevu sobu. Tad mu je bilo osam godina i tad je jo spavao u djejoj sobi - s klaunovima na zastorima, sa zeiima na borduri du zidova, sa svime to sam odabrala jo dok sam bila trudna i dok nisam znala to e biti s njim. Iako se sve ljutilo i iako je sve izgledalo oajno, nisam nita poduzimala jer bih u tom sluaju morala previe razmiljati o svemu to proputa, o svim moguim nainima na koje nije odrastao. Pitala sam se to staviti umjesto zeia? Matty je imao osam godina, pa sam pomislila da bi mu se moda mogli svidjeti vlakovi ili rakete ili ak moda nogometai - ali on, dakako, ni za koju od navedenih stvari nije znao to je, to znai, to moe. A opet, nije znao ni to su zeii, ni to su klaunovi. I to sam, dakle, trebala uiniti? to god uinila, sve bi bilo tek pretvaranje, zar ne? Jedino to sam mogla uiniti, a da pritom ne glumim, jest obojiti zidove u bijelo i nabaviti neke neugledne zastore. Na taj bih nain otvoreno priznala i njemu i sebi i svakom drugome tko stupi u kuu da sam svjesna injenice da Matty samo vegetira, poput biljke, i da to ne pokuavam prikriti. Ali opet, kamo to vodi? Znai li to da mu nikada ne smijem kupiti majicu kratkih rukava s nekim rijeima ili slikom, jer je nikada nee moi proitati, i jer nikadu nee moi razabrati znaenje slike? A pitanje je i koliko uope razlikuje boje ili are. Treba li uope spominjati kako je svaki pokuaj zapodijevanja razgovora s njime besmislen, jednako kao i nasmijeiti mu se ili ga poljubiti u elo. Ako je sve to radim tek puko pretvaranje, zato se onda ne bih pretvarala kako spada?

Na koncu sam se odluila za vlakove na zastorima i likove iz Ratova zvijezda za sjenila na svjetiljkama. Nedugo nakon toga, poela sam tu i tamo kupovati stripove, tek toliko da vidim to bi momak njegovih godina volio itati i o emu bi mogao razmiljali. Budui da smo zajedno gledali televizijski program subotom ujutro, nauila sam poneto o pop-izvoaima koji bi mu se mogli svidjeti, a povremeno i poneto o televizijskim programima koje bi volio gledati. Rekla sam ve da mi je jedna od najgorih stvari bilo to to se nikada nije nita dogaalo, a pretvaranje da se neto dogaa nita ne mijenja na stvari. Ali pomae. Bez toga, to mi drugo preostaje? Kako god bilo, razmiljanje o svim ovim stvarima pomoglo mi je da shvatim Mattyja, na neki udan nain. Pretpostavljam da se to donekle moe usporediti s postupkom osmiljavanja novog lika za EastEnderse: scenaristi sigurno postave pitanje, da vidimo, to ova osoba voli? Koju glazbu slua, tko su joj prijatelji, za koji nogometni tim navija? Tako sam postupila i ja - izmislila sam sina. Navija za Arsenal, voli ribolov, premda jo uvijek nema svoj tap. Rado slua pop-glazbu, ali ne onu vrstu pop-glazbe koju pjevai izvode polugoli i koja obiluje psovkama. Ljudi me ponekad znaju pitati, dodue vrlo rijetko, to bi Matty htio za roendan ili za Boi, i ja im uvijek odgovorim, a oni su dovoljno pametni da znaju kako se ne trebaju uditi. Veina daljnje rodbine nikada nije ni upoznala Mattyja, niti je ikada pokazala elju da ga upozna. Jedino to znaju rei o njemu je da mu nisu sve daske na broju ili da neto s njim nije onako kako bi trebalo biti. Ne zanimaju ih pojedinosti tako da me nitko od njih nikada nije ni pitao: Oh, a on zna loviti ribu? Ili, u sluaju mog ujaka Michaela: Oh, on zna roniti i zna pogledati na sat dok je pod vodom? Sretni su ve i ako im se kae to im je initi. Na koncu je Matty prisvojio cijeli stan. Znate i sami kakva su djeca. Gdje god da se okrenete, doekat e vas neka od njihovih stvari. "Sasvim je svejedno znam li ili ne znam tko su oni", rekla sam. "To su Mattyjevi posteri." "Oh, a on je veliki oboavatelj..." "Uini to ti je rekla i vrati ih tamo gdje su bili", rekao je Martin. "Ili ih vrati tamo gdje su bili ili se gubi. Zar zaista mora biti tolika kujetina?" Jednog u se dana, pomislila sam, i sama znati tako postaviti.

MARTIN Taj dan vie nitko nije spominjao Mattyjeve postere. Svi smo bili znatieljni, razumije se, no Jess se pobrinula da JJ i ja ne doemo u priliku pokazati svoju znatielju: Jess je stvari postavila tako da ste bili na njezinoj strani ili protiv nje, a u ovom smo sluaju, kao i u veini drugih, bili protiv nje - to je znailo da je na reenu temu bilo najpametnije utjeti. No zato smo, ba zbog toga to nam je bilo mrsko utjeti, postali nasrtljivi i buni o svim drugim temama koje su nam padale na pamet. "Ti ne podnosi svog oca, zar ne?" upitao sam je. "Ne, naravno. On je seronja." "Ali ipak ivi s njim?" "Pa?" "Kako uspijeva izdrati, ovjee?" upitao ju je JJ. "Nemam novaca da se odselim. Osim toga, kod kue imam istaicu i kabelsku i irokopojasni pristup Internetu i sve to." "Ah, vjerojatno je divno biti mlad, vjerovati u ideale i biti principijelan!" rekao sam. "Mura za antiglobalizacijski pokret i ekoloki osvijetenu proizvodnju, ha?" "Aha, doista kanim dopustiti da mi dvojica kretena poput vas dre prodike. Osim toga, tu je jo neto. Epizoda s Jen. Brinu se." Ah, da. Epizoda s Jen. I tako smo se JJ i ja smekali u sekundi. Ukoliko ga sagledamo u stanovitom svjetlu, prethodno voeni razgovor mogao bi se saeti ovako: jedan mukarac koji je nedavno bio u zatvoru zbog spolnog odnosa s maloljetnicom i jedan drugi mukarac koji je izmislio da boluje od fatalne bolesti da bi si na taj nain kupio malko vremena, potedio se nevolja i sauvao obraz, ismijavali su oaloenu tinejderku zato to je eljela ivjeti sa svojim oaloenim roditeljima. Zapamtio sam da bih kasnije trebao odvojiti malo vremena i smisliti malice drukiji sinopsis. "Jako nam je ao zbog tvoje sestre", rekla je Maureen. "Aha, dobro, ali to se ipak nije dogodilo juer, zar ne?" "Svejedno nam je ao", rekao je JJ posustalo. Ustoliiti Jess na poziciju moralne nadmoi bilo je isto to i dati joj pravo da sere po svima dok god je netko opet ne zbaci s nje. "Ve sam se navikla." "Jesi li?" upitao sam. "Recimo."

"Sigurno se udno navikavati na takvo to." "Pomalo." "Zar ne razmilja neprestano o tome?" upitao ju je JJ. "Moemo li radije razgovarati o onom o emu bismo i trebali razgovarati?" "A o emu bismo mi to tono trebali razgovarati?" "O onome to mislimo poduzeti. O novinama i svemu ostalom." "Zar bismo uope trebali neto poduzeti?" "Mislim da bismo trebali", rekao je JJ. "Uskoro e svi zaboraviti na nas, znate", rekao sam. "I to zato to se sva sranja, oprosti, Maureen, dogaaju poetkom godine." "A to ako ne elim da zaborave na nas?" rekla je Jess. "A zato bismo dovraga htjeli da nas se sjeaju?" upitao sam je. "Mogli bismo natui togod para. I barem bismo imali to raditi." "A to bismo mi to imali raditi?" "Nemam pojma. Samo sam... Imam osjeaj da smo drukiji. Da bismo se mogli svidjeti ljudima i da bismo im mogli biti zanimljivi." "Ti si luda." "Aha. Tono tako. Vjerujem da bih im ba zato i bila zanimljiva. Ako hoete, mogla bih malo i glumiti." "Uvjeren sam da takvo to nee biti potrebno", dometnuo sam brzo, ne samo u ime nas troje ve, tovie, i u ime svekolike britanske javnosti. "Ja mislim da si dobra takva kakva jesi." Jess se srdano nasmijeila, zateena ovim neoekivanim komplimentom. "Hvala, Martine. To isto i ja mislim za tebe. to se tebe tie - vjerujem da e ih zanimati kako si sam sebi sjebao ivot zbog one cure. A to se tebe tie, JJ, vjerujem da e ih zanimati to s pizzama i sve ostalo. A Maureen bi pak svima mogla ispriati kako je zajebano ivjeti s Mattyjem. Kuite, bili bismo poput super junaka, poput X-ljudi ili ega ve. Svi mi imamo neku tajanstvenu supermo." "Aha", rekao je JJ. "Kako da ne. Ja imam supermo dostavljanja pizza. A Maureen ima supermo odgajanja inva-lidnoga sina." "No dobro, supermo je pogrean izraz. Ali, znate. Ono neto.n "Ah, da. 'Neto.' Le mot juste, ba kao i uvijek." Jess se namrgodila, no bila je suvie zaokupljena svojom temom da bi me opalila uvredom koju je moje poznavanje strane fraze svakako i iziskivalo i zasluivalo. "A mogli bismo i dodati kako se jo nismo

odluili hoemo li se na kraju ubiti ili ne - to e im se sigurno svidjeti." "A kad bismo, ono, doista uspjeli prodati televizijska prava za Valentinovo... Moda bi se to dalo pretvoriti u neku emisiju poput Big Brothera. A gledatelji bi mogli bodriti onog koga ele vidjeti da skae", rekao je JJ. Jess je djelovala sumnjiavo. "Nisam sigurna koliko je to pametno", rekla je. "Ali, ti barem zna kako to ide s novinama i ostalim, Martine. Dala bi se zaraditi neka lova, zar ne?" "A nije ti palo na pamet da mi je ve puna kapa natezanja s novinama?" "Oh, uvijek se sve vrti oko tebe, zar ne?" rekla je Jess. "A zato mi ne bismo dobili priliku da zaradimo koju funtu?" "Ali gdje vam je tu pria?" upitao je JJ. "Nema tu nikakve prie. Popeli smo se, sili smo, i bok. Ta ljudi to sigurno rade non-stop." "Razmiljala sam o tome. A kako bi bilo da im kaemo da smo neto vidjeli?" "Kao na primjer? to smo mi to mogli vidjeti?" "OK. A kako bi bilo da im kaemo da smo vidjeli anela?" "Anela", rekao je JJ ravnoduno. "Aha." "Ja nisam vidjela nikakvog anela", rekla je Maureen. "Kad ste vi to vidjeli anela?" "Nitko nije vidio anela", objasnio sam joj. "Jess nam predlae da izmislimo nekakvo duhovno iskustvo radi stjecanja novane dobiti." "Pa to je grozno", rekla je Maureen, ako ve ni zbog ega drugoga a onda barem zato to se od nje nita drugo nije ni oekivalo. "Pa ne moramo ba izmiljati, zar ne?" rekla je Jess. "Ne? Daj nam onda objasni na koji smo mi to nain vidjeli anela?" "Kako se to ono zove u pjesmama?" "Molim?" "Ma znate, u pjesmama. I u engleskoj knjievnosti. Nekad se kae da je neto poput neega, a nekad se kae da je neto neto. Ma znate ono, ljubav je moja poput jebeno-posrane rue ili ega ve." "Poredbe i metafore." "E, to. Tono. Shakespeare ih je izmislio, nije li? Zato se i smatra genijem?" "Ne."

"Nego tko onda?" "Nema veze." "A zato se onda Shakespeare smatra genijem? Koje su njegove zasluge?" "Moemo o tome neki drugi put." "OK. Nema veze. Kako se onda zove ono kad kae da neto jest neto, poput 'Koja si ti pizda' iako zapravo nisi prava pizda. U smislu vagine. Kao to se i vidi iz priloenog." Maureen je bila na rubu suza. "Oh, za Boga miloga, Jess", rekao sam. "Oprostile. Oprostile. Nisam znala vae li ista pravila o psovanju i onda kad psujemo samo zato to raspravljamo o gramatici i slinome." "Vae." "Dobro. Oprosti, Maureen. U redu, onda 'Koja si ti svinja' kad zapravo nisi svinja." "Metafora." "Tono. Mi moda nismo doslovno vidjeli anela. Ali smo ga, u neku ruku, vidjeli metaforiki." "Ali smo ga, u neku ruku, vidjeli metaforiki", ponovio je JJ. Ravnoduna nevjerica sad je ve kuljala iz njega takorei mehaniki. "Da. Da. Hou rei, neto nas je odvratilo od prvobitnog nauma. Neto nam je spasilo ivote. Zato to ne bi bio aneo?" "Zato to ga nije bilo." "U redu, nismo ga vidjeli. Ali, za bilo to moe se rei da je aneo. Za bilo koju curu, ako nita drugo. Za mene, ili ak za Maureen." "Bilo koja cura moe biti aneo." Ponovno JJ. "Pa da. Zbog anela. enskih." "Jesi li ikada ula za anela Gabrijela, na primjer?" "Ne." "M pa, on -on - je bio aneo." "Da?" Ne bih znao rei zato, ali odjednom mi je puknuo film. "Kakve su to budalatine? Je 1' ti uope uje to lupeta, Jess?" "A to sam sad rekla?" "Nitko od nas nije vidio anela, ni doslovno ni metaforiki. A kad smo ve kod toga, vidjeti neto metaforiki, to god ti to znailo, nije isto to i vidjeti neto. Na svoje oi. A to je, ako sam dobro shvatio, ono to nam predlae da kaemo. To nije uljepavanje. To je

lupetanje pizdarija, oprosti, Maureen. Iskreno reeno, da sam na tvome mjestu, zadrao bih to za sebe. Ne bih nikome rekao da sam vidio anela. Pa ak ni nacionalnom tisku." "A to ako dospijemo na telku i ako nam se prui prilika da, ono, prenesemo ljudima svoju poruku?" Svi smo zurili u nju. "Ma kakvu nau jebenu poruku?" "No dobro. Pa to je na nama da smislimo, zar ne?" I kako onda da ovjek razgovara s umom kao to je ovaj? Nas troje nismo nikako uspijevali nai odgovor na to pitanje, pa smo se morali zadovoljiti tek porugom i sarkazmom, a poslijepodne je zavrilo preutnim sporazumom da emo, s obzirom na to da tri etvrtine nas nije osobito uivalo u ovim kratkim trenucima medijske slave, dopustiti da trenutano zanimanje za nae mentalno zdravlje polako utone u zaborav. A onda me, samo nekoliko sati nakon to sam se vratio kui, nazvao Theo i upitao me zato mu nisam rekao da sam vidio anela. JESS Nisu bili oduevljeni. Martin je bio najgori: kiptio je od bijesa. Nazvao me kui i kojih desetak minuta prosipao u po meni. Ali znala sam da e se na koncu ipak pomiriti s time jer se na telefon javio Tata, a Martin mu nije nita rekao. Da mu je ita rekao, cijela bi pria otila u vjetar. Nas etvero morali smo se drati zajedno, a dok je to timalo, mogli smo rei da smo vidjeli to god nas je bilo volja. Stvar je u tome to je ideja bila toliko dobra da ju je bilo teta ne iskoristiti, zar ne? A oni su to znali, i zato sam i vjerovala da e se na kraju ipak predomisliti - to su i uinili, recimo. Za mene je to pak bio prvi veliki ispit nae etverolane skupine. Morali su donijeti posve nedvosmislenu odluku: jesu li na mojoj strani ili nisu? A ako emo iskreno, da su kojim sluajem zakljuili da nisu, isto sumnjam da bih ikada vie imala ikakva posla s njima. Tom odlukom bi odali mnogo toga o sebi kao osobama, i to nimalo pohvalnog. Moram priznati da sam se ponijela u neku ruku podlo. Prvo, pitala sam JJ-a kako se zvala ena koja ga je posjetila toga jutra, a on mi je rekao ne samo njezino ime nego i ime novina za koje pie, to mi je dolo kao nagrada. On je mislio da ga to pitam tek razgovora radi, a ja

sam mislila da bi nam u neko doba takvo to moglo biti od koristi. Onda sam, doavi kui, nazvala novine. Rekla sam im da ne elim razgovarati ni sa kim drugim izuzev nje, a kad sam se predstavila, dali su mi njezin broj mobitela. Zvala se Linda i bila je zbilja srdana. Isprva sam mislila da e joj se moja pria uiniti pomalo udnom, no ona je djelovala vrlo radoznalo i podravala me, zaista. Kad bih joj morala pronai neku manu kao novinarki, rekla bih da me podravala i vie nego to je morala, ako je to uope mana. Da mi je vjerovala i uzdala se u mene i vie negoli je trebala. Od dobrog se novinara oekuje da vas zaspe pitanjima u stilu: 'Kako mogu provjeriti da li mi govorite istinu?' no ja sam joj mogla rei to god sam htjela i ona bi to zapisala. Meu nama reeno, mislim da se ponijela malice neprofesionalno. I tako me zasipala pitanjima u stilu: Moe li mi opisati kako je taj aneo izgledao, Jess? Stalno me oslovljavala po imenu, elei valjda naglasiti da me smatra svojom prijateljicom. Razmiljala sam o tome. Bilo bi glupo rei da je on - odluila sam ga pretvoriti u muko, zbog Gabrijela - izgledao kao to izgledaju crkveni aneli, s krilima i svim tim. Zakljuila sam da bi to moglo odailjati krivu poruku. Ne onako kako biste oekivali, rekla sam. A na to je Linda rekla: Sto, dakle, nita od krila i aureole, Jess? I nasmijala se - kao, ono: Zbilja bi morali biti kreteni da kau da su vidjeli anela s krilima i aureolom. A meni je to bila potvrda da sam pametno postupila. I ja sam se nasmijala te rekla: Ne, izgledao je vrlo moderno, a ona e na to, ono: Zbilja? (Uvijek to radim, kad god prepriavam to je netko drugi rekao. Uvijek ponavljam, ono: A ja u na to, ono, i: Rekla je, i sve u tom stilu. No kad se razgovor malo odulji, onda to postane jako zamorno, zar ne? Ono, rekla, ono, rekla. I stoga u odsad pa nadalje pisati kao da piem dramu, dobro? Nisam ba na ti s navodnicima ili ime ve, no sjeam se dramskih tekstova jer smo ih itali u koli.) JA: Aha. Bio je moderno odjeven. Izgledao je poput lana nekakvog sastava ili slino. LINDA: Sastava? Kakvog sastava? JA: Ne znam. Poput Radioheada ili nekog slinog. LINDA: Zato Radioheada?

(Nisam mogla ni zucnuti, a da mi ona na to ne uzvrati pitanjem. Rekla sam Radiohead jer oni nemaju neki poseban imid. Izgledaju kao obini tipovi, zar ne?) JA: Ne znam. Ili poput Blurovaca. Ili... Kako se zove onaj frajer? Iz onog filma? Ne onaj koji se nije vjenao s Jennifer Lopez, nego onaj drugi, a obojica su dobili Oscara jer je njemu odlino ila matematika, premda je bio tek obian ista... Onaj plavi. Matt. LINDA: Aneo je izgledao kao Matt Damon? JA: Aha, mislim da da. Pomalo. LINDA: Tako. Privlaan aneo nalik na Matta Damona. JA: On je ipak vie od toga, a ne samo Matt Damon. Ali, da. LINDA: Kad si ga prvi put vidjela, tog anela? JA: Kad? LINDA: Da, kad. Mislim, koliko je nedostajalo... da skoi? JA: Oh, jako malo, ovjee. Pojavio se u zadnji as. LINDA: Vau. Znai, ve si stajala na rubniku? Skupa s ostalima? JA: Aha. Odluili smo da emo skoiti svi zajedno. Radi drutva, hajmo rei. Znai, stajali smo tamo i opratali se jedni od drugih i slino. I namjeravali smo skoiti na ono: Jedan, dva, tri, skai, kadli smo iza sebe uli taj neki glas. LINDA: Vjerojatno ste premrli od straha. JA: Aha. LINDA: Pravo je udo da niste svi popadali. JA: Aha. LINDA: I onda ste se svi okrenuli... JA: Aha. Mi smo se svi okrenuli, a on je rekao... LINDA: Oprosti. Kako je bio odjeven? JA: Pa u nekakvo... U nekakvo vreasto odijelo, recimo to tako. Bijelo vreasto odijelo. Prilino moderno, mora se rei. Vjerojatno ga je dobro opalilo po depu. LINDA: Odijelo s potpisom? JA: Aha. LINDA: Kravata? JA: Ne. Nije imao kravatu. LINDA: Neformalno odjeveni aneo. JA: Aha. Sportski-elegantno, u najmanju ruku. LINDA: I, jesi li odmah shvatila da nije obian ovjek? JA: Oh, da. LINDA: Kako?

JA: Pa bio je sav... mutan. Kao kad televizijska slika nije dobro izotrena. I bio je providan. Nije da mu se vidjela jetra ili togod takvoga. Ali ste kroz njega mogli vidjeti zgrade u pozadini. Oh, da ne smijem zaboraviti rei da je lebdio iznad krova. LINDA: Na kojoj visini? JA: Visoko, ovjee. Kad sam ga prvi put ugledala, pomislila samo, ono, pa taj frajer ima pet metara. Ali kad sam mu pogledala u noge, vidjela sam da lebdi metar iznad tla. LINDA: to znai da je bio visok oko etiri metra? JA: Onda dva metra iznad tla. LINDA: Znai, bio je visok oko tri metra. JA: Onda tri metra. Kako god. LINDA: Znai, njegove su noge bile iznad vaih glava. JA: (Njezina naklapanja o metrima poinju mi ii na ivce, ali to pokuavam prikriti.) Samo u poetku. Ali je onda, hajmo rei, skuio da je pretjerao, pa se, ono, zna ve. Malo spustio. Stekla sam dojam da ve dulje vrijeme nije lebdio. Djelovao je pomalo zahralo. (Izmiljala sam priu u hodu. Hou rei, znam da ve znate da sam sve izmislila. Ali budui da sam je nazvala a da prethodno uope nisam o tome razmislila, mislim da mi je bilo prilino dobro. U svakom sluaju, mislim da je ona bila zadovoljna.) LINDA: Nevjerojatno. JA: Aha. Slaem se. LINDA: I, to vam je rekao? JA: Rekao je, zna ve: Nemojte skoiti. Ali izgovorio je to vrlo miroljubivo. Smireno. Kao da posjeduje nekakvu duhovnu mudrost. Odmah nam je bilo jasno da je pred nama glasnik Boji. LINDA: On vam je to i rekao? JA: Ne ba tim rijeima. Ali to je bilo vie nego jasno. LINDA: Zbog duhovne mudrosti. JA: Aha. Zraio je nekako posebno, kao da je osobno upoznao Boga. Opako. I.INDA: Je li vam jo neto rekao? JA: Rekao je, ono: Va as jo nije kucnuo. Siite i prenesite ljudima ovu poruku utjehe i veselja. I recite im da je rat glupost. A to je i moje osobno uvjerenje.

(Ovaj posljednji dio, 'A to je i moje osobno uvjerenje', nije bio dio drame. Samo vam dajem jo neke dodatne podatke kako biste stekli to jasniju sliku o meni kao osobi.) LINDA: I, namjeravate li pronositi svijetom tu poruku? JA: Aha. Nego to. Ona je i jedan od razloga zbog kojih smo pristali na ovaj intervju. A ako se meu vaim itateljima nalaze svjetski elnici ili generali ili teroristi ili togod, neka prime na znanje da Bog nije nimalo oduevljen trenutanom situacijom. Prilino je bijesan zbog stanja stvari u tom podruju. LINDA: Sigurna sam da e vae rijei potaknuti nae itatelje na razmiljanje. Znai, svi ste ga vidjeli? JA: Oh, da. Nije vam mogao promaknuti. LINDA: I Martin Sharp ga je vidio? JA: Oh, da. Nego to. Vidio ga je... vidio ga je i vie nego svi mi zajedno. (Nisam ba bila sigurna to mi je to trebalo znaiti, no bilo je i vie nego oito da je njoj bilo vano to je Martin upleten u sve to.) LINDA: I to sad? JA: ujte. Sad moramo smisliti to dalje. LINDA: Naravno. Namjeravala si razgovarati s jo nekim novinama? JA: Oh, da. Sto posto. Bila sam zadovoljna kako sam to izvela. Na kraju sam je uspjela dotjerati do pet somova. Prethodno sam joj, dodue, morala obeati da e dobiti priliku porazgovarati i s ostalima. JJ Isprva nisam mislio da e mi to biti tako teko. OK, nitko od nas nije bio presretan tim to nas je Jess uvalila u tu ludoriju s anelom, ali nisam mislio da bih se zbog toga trebao povui iz igre. Mislio sam, stisnut emo zube, rei da smo vidjeli anela, pokupiti lovu i nastojati zaboraviti da se to uope ikada dogodilo. Ali kad sutradan sjednete ispred novinara i s ozbiljnim izrazom na licu potvrdite da je taj jebeni aneo izgledao kao Matt Damon, odanost vam odjednom nalikuje na najgluplju od svih vrlina. A najgore je to to, kad ve tvrdite da ste vidjeli anela, ne moete obaviti onako reda radi, s pola snage. Ne moete samo rei: "Aha, bla bla, aneo, svejedno." Vidjeti anela nije

maji kaalj pa se ovjek mora tako i ponaati, uzbueno i usta iroko rastvorenih od strahopotovanja, a vjerujte mi kad vam kaem da nije nimalo lako iroko rastvoriti usta od strahopotovanja i stiskati zube u isti mah. Maureen je moda jedina meu nama mogla djelovali uvjerljivo, zato to je vjerovala u sve to, recimo. Ali ba zato to je vjerovala, ona je imala i najvie potekoa s laima. "Maureen", rekla joj je Jess strpljivo i polako, kao da je Maureen naprosto glupa a ne uplaena za svoju besmrtnu duu. "U igri je pet tisua funta." Novine su se pobrinule da netko iz ustanove za njegu i pomo priuva Mattyja, a mi smo se sastali s Lindom u kafiu u kojem smo dorukovali na novogodinje jutro. Fotografirali su nas - bile su to veinom skupne snimke, a onda su nas jo jedanput ili dvaput slikali kako vilica objeenih od uzbuenja upiremo prstom prema nebu. Na koncu ih ipak nisu iskoristili, vjerojatno zbog toga to je jedno ili dvoje od nas malice pretjeralo, a jedno uope nije ni pristalo na to. A onda je, odmah nakon fotoseanse, Linda navalila pitanjima na nas. Vidjelo se da je ganjala Martina - on je trebao biti glavni ulov. Ako joj poe za rukom namamiti Martina Sharpa da kae kako ga je aneo odgovorio od samoubojstva - drugim rijeima, ako joj poe za rukom namamiti Martina Sharpa da kae, "PROLUPAO SAM SLUBENO" - osigurala si je naslovnicu. A Martin je to znao, pa se drao junaki ili bar onoliko junaki koliko je to mogue ako ste ljigavi voditelj talk showa koji vrlo vjerojatno nikada nee uiniti nita to ima ikakve veze sa stvarnim junatvom. Martinovo me je priznanje Lindi da je vidio anela podsjetilo na onog frajera, Sidneyja Cartona, iz Prie o dva grada, koji je poao na giljotinu kako bi svom prijatelju spasio ivot: Martinov izraz lica bio je izraz ovjeka kojemu samo to nisu odrubili glavu u ime opeg dobra. S lim da je onaj frajer, Sidney, spoznao svoju unutarnju plemenitost pa je vjerojatno djelovao plemenito, za razliku od Martina koji je djelovao tek bijesno. Ispoetka je Jess vodila glavnu rije, ali je vrlo brzo zamorila Lindu, tako da se ova poela obraati izravno Martinu. "Kad je, znai, ta spodoba poela lebdjeti... Lebdjeti? Je li to dobra rije?"

"Lebdjeti", potvrdila je Jess. "Kao to sam ve rekla, isprva je lebdio previsoko, jer je iziao iz tosa, ali je na kraju ipak pronaao odgovarajui poloaj." Martin se trgnuo, kao da je anelovo odbijanje da spusti noge na tlo na neki nain jo vie pogoralo po njega ionako neugodnu situaciju. "Kad je, znai, aneo poeo lebdjeti pred vaim oima, Martine, o emu ste razmiljali?" "O emu sam razmiljao?" "Pa nismo ba previe razmiljali, zar ne?" rekla je Jess. "Bili smo previe iznenaeni." "Tako je", dodao je Martin. "Ali zasigurno ste pomislili bar neto", rekla je Linda. "ak i ako je to bilo samo: Dobijesa, tko zna bi li pristao gostovati u emisiji Na noge lagane uz Penny i Martina." I nasmijala se ohrabrujui ga. "No, da", rekao je Martin. "I sami znate da ve dulje ne vodim tu emisiju. Tako da takvo pitanje zaista ne bi imalo smisla." "Ali imate emisiju na kabelskoj, ako se ne varam." "Istina." "Znai da bi moda pristao gostovati u njoj." Ponovno se nasmijala ohrabrujui ga. "Zasad uglavnom ugoavamo ljude s estrade. Stand-up ko-miare, zvijezde sapunica... Tu i tamo pokojeg sportaa." "Znai, ne biste ga pozvali u svoju emisiju?" Kad se jednom uhvatila ovakvih pitanja, Linda se nije htjela predati bez borbe. "Ne znam." "Ne znate?" otpuhnula jc prijezirno. "Mislim, vaa emisija nije ni do koljena emisiji Davida Lettermana, zar ne? Ne moe se ba rei da ljudi umiru od elje da se pojave u njoj." "Snalazimo se." Nisam se mogao oteti dojmu da je propustila poantu cijele prie. Aneo - moda ak i izaslanik Gospodina osobno, zato da ne? - je posjetio zgradu u Archwayu kako bi nas sprijeio da poinimo samoubojstvo, a nju je najvie brinulo zato ga Martin nije pozvao u svoj talk show. Ne znam, ovjee. Ali mislio sam da e to pitanje i njemu slina pitanja iskrsnuti tek pred sam kraj razgovora. "U svakom sluaju, on bi bio prvi gost vae emisije za kojeg je netko dotad uo."

"Znai, i vi ste ve uli za njega, zar ne?" rekao je Martin. "Ba za ovog anela? Ovog koji lii na Matta Damona?" "ula sam za anele", odgovorila je. "No onda ste zacijelo uli i za glumice", rekao je Martin. "A i one su takoer gostovale kod mene." "Pa dobro, kakav je to razgovor?" upitao sam. "Doista elite napisati prilog o tome zato Aneo Matt nije gostovao u Martinovu showu?" "A tako ga dakle zovete?" rekla je. "Aneo Matt?" "Obino ga zovemo samo 'Aneo'", rekla je Jess. "Ali..." "Voljela bih da mi Martin odgovori na nekoliko pitanja, ako nema nita protiv." "Ve ste mu postavili tonu pitanja", rekla je Jess "Maureen jo nije rekla ni slova. A ni JJ ba nije doao do izraaja." "Veina je itatelja ula samo za Martina", rekla je Linda. "Martine? Tako ga zovete?" "Samo 'Aneo'", rekao je Martin. Martin je djelovao sretnije ak i onu veer kad se pokuao ubiti. "Neete se ljutiti ako jo samo neto provjerim?" rekla je Linda. "Sigurni ste da ste ga vidjeli, Martine, zar ne?" Martin se promekoljio. Vidjelo se da je mislio sto na sat, tek toliko da se jo jedanput uvjeri da nekim udom nije previdio bilo kakav izlaz iz situacije u kojoj se zatekao. "Oh, da", rekao je Martin. "Vidio sam ga, nego to. Uistinu... Uistinu me se dojmio." S tom je izjavom Martin napokon uetao u kavez to ga je Linda priredila samo za njega. Svekolika javnost sada je dobila otvorene ruke da ga vrijea i bocka tapovima, a njemu nije bilo druge nego da uti i trpi, poput kakvog izloka na paradi nakaza. Tonije, svi smo sad postali nakaze. Kad su nai prijatelji i roaci i bivi ljubavnici sutradan ujutro otvorili novine mogli su doi do jednog od tek dva mogua zakljuka: 1) da smo svi sili s uma, ili 2) da smo vrhunske varalice. No dobro, strogo gledano bio je mogu i trei zakljuak - da govorimo istinu. Vidjeli smo anela nalik na Matta Damona koji nam je iz samo njemu poznatih razloga naloio da siemo s krova. Ali moram priznati da ne poznajem nikog tko bi progutao takvo to. Moda tek pratetku Idu, koja ivi u Alabami i svake nedjelje ujutro tjera zmije iz svoje crkve, ali ona je takoer trknuta.

I ne znam, ovjee, ali inilo mi se da je pred nama dug put elimo li se ispetljati iz toga. Kad bi se crtala karta, moglo bi se rei da se hipoteke, meuljudske veze, poslovi i sve ostalo, sve ono od ega se sastoji normalan ljudski ivot, nalaze u, ono, New Orleansu, a da smo, laprdajui sve ove govnarije, sami sebe smjestili negdje sjeverno od Aljaske. Tko e normalan zaposliti frajera koji vidi anele? Ili, tko e normalan zaposliti frajera koji tvrdi da vidi anele samo zato da bi zaradio koju funtu? A ne, nitko nas iv vie nee uzimati ozbiljno. Jer smo svoju ozbiljnost prodali za tisuu dvjesto pedeset vaih engleskih funta, a kako sad stvari stoje, bojim se da e nam taj novac morati potrajati do kraja ivota, ukoliko u meuvremenu ne ugledamo Boga, ili Elvisa, ili Princezu Dijanu. A taj put moramo ih vidjeti za ozba, i fotografirati ih. Prije neto vie od dvije godine, menader R.E.M.-a je doao na koncert sastava Veliki uti i ponudio nam da nas zastupa njegova tvrtka, a mi smo mu odgovorili da nam je dobro i ovako. R.E.M.! Prije dvadeset est mjeseci! Sjedili smo u njegovom otmjenom uredu i taj je frajer pokuavao privoljeti nas, kuite? A ja sad sjedim s osobama kao to su Maureen i Jess i sudjelujem u neuvijenom pokuaju da iscijedimo togod para od nekoga tko je dovoljno oajan da nam ih dade, pod uvjetom da smo spremni potpuno se osramotiti. Jedna od stvari koju sam nauio u nekoliko proteklih godina je da nema toga to ne moe razjebati samo ako se dovoljno potrudi. Moja jedina utjeha bilo je to da ovdje nemam ni prijatelja ni rodbine; nitko nije znao tko sam, izuzev nekolicine oboavatelja sastava, i to moda, a volim se tjeiti da oni ne pripadaju tipu ljudi koji itaju Lindine novine. Moda netko iz kvadre u pizzeriji takoer ugleda odbaeni primjerak novina, no oni bi odmah namirisali lovu, i oajanje, dok bi im se za ponienje ivo fukalo. Time sam eliminirao sve izuzev Lizzie, ali ako sudbina hoe da Lizzie vidi fotografiju na kojoj izgledam kao luak, ja tu ne mogu nita. Znate zato me nogirala? Nogirala me zato to je shvatila da ipak neu postati rock'n'roll zvijezda. Moete li to vjerovati, jebote? Naravno da ne moete jer nije za vjerovanje i stoga je nevjerojatno. "Pizdarijo, ime ti je ena." Tad sam jo razmiljao kako joj ne bi kodilo, znate ve, da vidi kako me je sjebala. Ustvari, da mogu privremeno postati nevidljiv, jedna od prvih stvari koje bih uinio, nakon to opljakam

banku, zavirim pod tueve u enskoj svlaionici u sportskoj dvorani i obavim sve ostalo to s tim ide, bilo bi to da joj tutnem novine pod nos i promatram je dok ih ita. Kako vidite, tad jo nisam imao pojma ni o emu. Mislio sam da sve znam, no imao sam krivo. MAUREEN Mislila sam da nakon intervjua s Lindom vie nikada neu moi ui u crkvu. Razmiljala sam malice o njoj, dan prije; strahovito mi je nedostajala i pitala sam se hoe li se Bog doista uvrijediti ako samo sjednem negdje otraga i propustim ispovijed - ako se nekako iskradem prije priesti. Ali, im sam rekla Lindi da sam vidjela anela, znala sam da se moram kloniti crkve, da neu moi ui u crkvu prije nego to umrem. Nisam tono znala koji sam grijeh poinila, no bila sam uvjerena da su grijesi kojima pripada i izmiljanje nepostojeih anela smrtni. Jo i tad sam mislila da u se ubiti po isteku estotjednog poeka; doista ne znam to me moglo uvjeriti da se predomislim? Imala sam vie posla nego ikad prije, s obzirom na novinske intervjue i sastanke, i pretpostavljam da mi je to odvlailo pozornost. Ali meni je sve to rastravanje nalikovalo na posljednje pripreme, kao da moram obaviti jo nekoliko stvari prije nego to krenem na odmor. Tad sam to bila ja: osoba koja e vrlo skoro poiniti samoubojstvo, im uhvati vremena. Namjeravala sam rei da sam na taj dan, na dan razgovora s Lindom, prvi put vidjela mali traak svjetlosti, ali to zapravo nije istina. Prije bi se reklo da se stvar odvijala kao da sam unaprijed odabrala to u gledati na televiziji, pa sam se poela tome veseliti, ali sam onda uoila kako se na TV-u daje neto to bi mi moglo biti jo zanimljivije. Ne znam to vi mislite o tome, ali za mene mogunost izbora ne mora nuno biti i najbolje rjeenje. Na kraju vam se lako moe dogoditi da se neprestance prebacujete s jednog programa na drugi i da nijednu emisiju ne odgledate kako spada. Uope mi nije jasno kako se snalaze ljudi koji imaju kabelsku.

A dogodilo se i to da smo nakon intervjua JJ i ja zapodjenuli razgovor. On se vraao u svoj stan, a ja sam jurila prema autobusnoj stanici, pa smo na koncu hodali jedno uz drugo. Nisam sasvim sigurna da je on to doista elio jer smo odonda otkako sam pljusnula onog mukarca na Silvestrovo izmijenili tek tu i tamo pokoju rije, ali bila je to jedna od onih nezgodnih situacija jer sam hodala pet koraka iza njega, pa je zastao da ga sustignem. "Ovo je bilo muno, zar ne?" rekao je, to me iznenadilo jer sam dotad mislila da je sve to skupa bilo muno jedino meni. "Mrzim lai", rekla sam. Pogledao me i nasmijao se, a ja sam se tek tad prisjetila njegove lai. "Nisam te htjela uvrijediti", rekla sam. "I ja sam lagala. Lagala sam o anelu. A osim toga, lagala sam i Mattyju. O tome da idem na novogodinju zabavu. I ljudima u ustanovi za njegu i pomo." "Mislim da e ti Bog to oprostiti." Nakon to smo jo neko vrijeme hodali usporedo, JJ me, iz meni neobjanjivog razloga, upitao: "to bi te natjeralo da se predomisli?" "U vezi ega?" "U vezi... ma zna. U vezi nauma da se pozdravi sa ivotom." Nisam znala to bih mu odgovorila. "Da dobije priliku sklopiti dogovor s Bogom, ili togod slino. Zamisli da sjedi za stolom, a prekoputa tebe sjedi Glavna Faca. I kae ti, OK, Maureen, nije da nam nisi draga, no mi bismo ipak vie voljeli da zasad ostane tu gdje jesi, na Zemlji. Kako da te nagovorimo? to da ti ponudimo?" "Da me to upita Bog osobno?" "Aha." "Da me to upita On osobno, ne bi mi morao ponuditi ama ba nita." "Zbilja?" "Da me sveznajui Bog zamoli da ostanem na Zemlji, odakle mi pravo traiti od njega bilo to?" JJ se nasmijao. "OK. Ne Bog." "Nego tko drugi?" "Nekakav... to ja znam. Nekakav, zna ve, svemirski Predsjednik. Ili Premijer. Tony Blair. Netko tko ima mo sreivanja stvari. Ne mora uiniti ono to Tony Blair zatrai od tebe, a da zauzvrat ne trai nita."

"Moe li izlijeiti Mattyja?" "Ne moe. Moe samo srediti stvari." "Dobro bi mi doao odmor." "Pobogu. Zbilja si skromna. Pristala bi ivjeti do asa svoje prirodne smrti za tjedan dana na Floridi?" "Voljela bih otputovati u inozemstvo. Jo nikad nisam bila." "Nikada nisi bila u inozemstvu?" Rekao je to kao da bih se toga morala sramiti, a moram priznali da mu je na trenutak to i uspjelo. "Kad si posljednji put bila na odmoru?" "Nedugo prije Mattyjeva roenja." "A koliko Matty ima godina?" "Devetnaest." "OK. Dakle, ja u kao tvoj menader zamoliti Glavnu Facu za odmor jedanput godinje. Ili moda dvaput." "Ne moe to uiniti!" Bila sam doista zaprepatena. Sad, dakako, vidim da sam ga shvatila malice preozbiljno, ali ja sam to istinski proivljavala i smatrala sam da je odmor jedanput godinje previe. "Vjeruj mi", rekao je JJ. "Poznajem trite kao svoj dep. Svemirski Tony nee ni trepnuti. Da ujem, to jo?" "Oh, nisam li ve zatraila dovoljno." "Uzmimo da ti daruje dva tjedna odmora godinje. Pedeset tjedana dugo traje, zna? A nee biti drugog sastanka sa Svemirskim Tonyjem. Mora odabrati sad ili nikad. Sve to eli mora zatraiti odjedanput." "Posao." "eli posao?" "Da. Naravno." "Kakav posao?" "Bilo kakav. Moda da radim kao prodavaica u trgovini. Bilo to, samo da iziem iz kue." Ve sam ja radila, prije nego to se Matty rodio. Bila sam zaposlena u prodavaonici uredskog pribora u Tufnell Parku. Sviao mi se taj posao; sviale su mi se sve one razliite kemijske olovke i papiri i omotnice razliitih veliina. Sviao mi se moj ef. Nakon toga vie nisam radila.

"OK. Da ujem dalje, da ujem dalje." "Moda malice bolji drutveni ivot. Crkva ponekad upri-liuje kvizove. Iste onakve kao u puhovima, samo to se ne odravaju u puhu. Voljela bih se jedanput okuati u nekom od tih kvizova." "Moe, mislim da se i to dade srediti." Pokuala sam se nasmijati jer sam znala da se JJ malice ali, ali moram priznati da mi je taj na razgovor bio naporan. Nisam se mogla bogzna ega sjetiti i to mi je ilo na ivce. I plailo me, na neki udnovat nain. Kao da sam u vlastitoj kui otkrila vrata koja nikad dotad nisam uoila. Biste li vi htjeli doznati to se krije iza njih? Uvjerena sam da bi neki od vas to eljeli, ali ja ne. Nisam vie htjela razgovarati o sebi. "A to je s tobom?" upitala sam JJ-a. "to bi ti traio od Svemirskog Tonyja?" "Ha. Nisam siguran, ovjee." JJ svima govori 'ovjee', pa tako i enama. Ali ovjek se na to navikne. "Moda, to ja znam, da mogu iznova proivjeti posljednjih petnaest godina ili neto slino. Da zavrim srednju kolu. Da zaboravim na glazbu. Da postanem osoba koja e rado prihvatiti samu sebe onakvu kakva jest, a ne onakvu kakva bi eljela biti, zna na to mislim?" "Ali Svemirski Tony ti takvo to ne moe srediti." "Tono tako. Ne moe." "Znai da ti je zapravo gore nego meni. Svemirski Tony meni moe pomoi, a tebi ne moe." "Ne, ne, sranje, oprosti, Maureen. Kunem ti se da mi takvo to nije bilo ni nakraj pameti. Tebi zbilja... tebi zbilja nije lako u ivotu, a da ti tome nisi nita kriva, dok je sve to se meni dogodilo posljedica moje vlastite gluposti, i... Uope se ne moemo usporeivati. Zaista. ao mi je to sam to uope spomenuo." Ali meni nije bilo ao. Bilo mi je drae razmiljati o Sve-mirskom Tonyju nego o Bogu. MARTIN Naslov u Lindinim novinama - na prvoj stranici, popraen fotografijom na kojoj leim ispred nonog kluba opruen koliko sam dug i irok - glasio je "AKO TI JE DO HARFA - BUDI UZ SHARPA." Pria naravno nije, kao to nam je obeala Linda,

naglaavala ljepotu i tajanstvenost naeg iskustva na krovu; tonije, bila je usredotoena na neto posve drugo, rijeju, na nenadanu, dopadljivu i zabavnu poaavjelost bive televizijske linosti. Novinar u meni nasluuje kako je zapravo prilino tono pogodila stoje na stvari. "to im to znai?" upitala me Jess na telefonu jo istog jutra. "Radi se o aluziji na jednu staru reklamu za pivo", rekao sam. "'HARFA PIVCE - ZA SMIRENE IVCE'". "Kakve sad veze pivo ima s nama?" "Nikakve. Ali pivo se zvalo Harfa. A ja spokojno leim na ploniku, shvaa." "Dobro. A kakve onda veze harfe imaju s nama?" "Aneli navodno sviraju harfe." "Stvarno? Misli da smo trebali rei da je svirao harfu? Kako bismo zvuali uvjerljivije?" Rekao samo joj kako, po mom miljenju, umetanje harfe u sliku anela u obliju Matta Damona to smo je nas etvero naslikali ne bi znatnije pridonijelo uvjeravanju ljudi u njezinu autentinost. "Osim toga, kako to da si samo ti u sreditu panje? Nas ostale jedva da su spomenuli, jebote." Toga me jutra nazvalo vrlo mnogo ljudi - Theo, koji me obavijestio da je zavladalo veliko zanimanje za moju priu i koji je smatrao da sam mu napokon dao neto s ime se moe raditi, dokle god mi ne postane odvie naporno javno govoriti o neemu to je oito bio vrlo osoban duhovni doivljaj; Penny, koja je htjela da se naeno i porazgovaramo; i moje keri. Tjednima mi nije bilo doputeno razgovarati s njima, no Cindyni majinski osjeaji oito su joj rekli kako je dan na koji Tata u novinama razglaba o susretu s Bojim glasnicima dobar dan za obnavljanje veza. "Zbilja si vidio Anela, Tata?" "Ne." "Mama je rekla da jesi." "E pa, nisam." "A zato je onda Mama rekla da jesi?" "To mora pitati nju." "Mama, zato si rekla da je Tata vidio anela?"

Strpljivo sam ekao svretak kratkog razgovora koji se odvijao podalje od telefonske slualice. "Kae da to nije rekla ona. Kae da je tako pisalo u novinama." "Malko sam lagao, duice. Da zaradim neto novaca." "Oh." "Tako da ti mogu kupiti lijep roendanski poklon." "Oh. Zato e dobiti novac ako kae da si vidio anela?" "Rei u ti neki drugi put." "Oh." A onda smo popriali Cindy i ja, no razmijenili smo samo nekoliko rijei. Tijekom naeg kratkotrajnog razgovora uspio sam spomenuti ak dvije razliite vrste domaih ivotinja enskoga roda. Povrh svega me je nazvao i el's televizijske postaje Noge-u-zrak-TV! Dignuo je slualicu kako bi me obavijestio da sam otputen. "alite se." "Volio bih da je tako, mudrace moj. Ali nisi mi ostavio mnogo izbora." "A ime to, molim vas?" "Jesi li vidio jutronje novine?" "To vi smatrate problemom?" "Pa iskreno reeno, po ovome ispada da si lagano skrenuo." "A niste razmotrili koliku e reklamu dobiti vaa postaja?" "Samo negativnu, koliko ja vidim." "Zar doista vjerujete da reklama za postaju kao to je Noge-u-zrak-TV! moe biti negativna?" "Kako to misli?" "Ta nitko iv nije uo za nas. Za vas." Nastupio je dugaak, dugaak muk, tijekom kojeg se moglo uti okretanje zahralih kotaia u umu sirotoga Declana. "Ah. Shvaam. Vrlo lukavo. Ja se toga nikada ne bih sjetio." "Nemam vas namjeru moliti, Dec. Ali meni to djeluje pomalo bolesno. Zaposlili ste me kad su svi drugi bjeali od mene kao od kuge. A otpustit ete me sad kad se svi otimaju za mene. Nisam primijetio da su dananje novine pune pria o nekom drugom vaem voditelju." "Da, da, dobro zbori, dobro zbori. Jasno mi je na to cilja. Ako sam dobro shvatio, zapravo mi pokuava rei da ne postoji negativna reklama za... za kabelsku TV postaju kojoj tek trebaju porasti krila." "Ni sam to ne bih mogao rei ljepe. Ali da, otprve ste pogodili."

"U redu. Uspio si me nagovoriti da se predomislim, mudrace moj. Tko nam onda dolazi danas poslijepodne?" "Danas poslijepodne?" "Aha. Ta etvrtak je." "Ah." "Nisi valjda zaboravio?" "Ustvari jesam, da, zbilja." "Znai li to da nemamo nikoga u planu?" "Pretpostavljam da me JJ, Maureen i Jess nee odbiti." "A tko su oni?" "Ostalo troje." "Koje ostalo troje?" "Mislio sam da ste proitali lanak." "Samo onaj u kojem tvrdi da si vidio anela." "E pa, oni su bili gore sa mnom." "Gdje gore?" "Cijela ova lakrdija s anelom, Declane, posljedica je moje namjere da se ubijem. Samo to sam na vrhu zgrade naletio na jo troje ljudi kojima je na umu bilo isto to i meni. A onda nam je... no dobro, da skratim priu, onda nam je aneo rekao da siemo sa zgrade." "Nemoj me jebat." "Tono tako." "I misli da te ostalo troje nee odbiti?" "Gotovo sam siguran." "Isuse Kriste. A to misli, koliko bi nas to moglo stajati?" "Pa recimo, tri stotine funta za njih troje? Plus trokovi. Jedno od njih... Kako bih to rekao, jedno od njih je samohrana majka, tako da bi netko trebao priuvati njezino dijete." "Ako je lako, dogovori to. Jebiga sad. Jebe trokove." "Zakon ste, Dec." "Mislim da je to jako dobra zamisao. Zadovoljan sam. Stari Declan ipak jo nije za staro eljezo, ha?" "Upravo tako. Ma pravo ste njukalo. Baskervillsko njukalo." "Bit e vam lake ako si kaete", rekao sam im, "da vas nitko iv nee gledati." "To je sigurno jedna od profesionalnih smicalica starog mahera, je li?" znalaki je dometnuo JJ. "Ne", rekao sam. "Vjerujte mi. Nitko vas iv nee gledati, doslovce. Nisam jo upoznao nikoga tko je ikad gledao moju emisiju."

Svjetsko sjedite televizijske postaje Noge-u-zrak-TV! - u krugovima svojih namjetenika neizbjeno poznatije kao Otegnite-papke-TV! nalazi se u nekakvom hangaru u Hoxtonu. A u hangaru se nalazi i mala recepcija, dvije garderobe i jedan studio, u kojem se snimaju sva naa etiri kuna programa. Svako jutro ena po imenu eerna Ann prodaje kozmetiku; ja dijelim etvrtak poslijepodne s mukarcem po imenu DJ Dobra Vijest, koji razgovara s mrtvima, obino u ime recepcionara, peraa prozora, taksista koji ga treba odvesti kui ili bilo kog drugog tko se nade u blizini: "Ima li za vas slovo A neko osobito znaenje, Asife?" i tako dalje. Ostala poslijepodneva popunjena su snimkama starih utrka pasa iz SAD-a - jednom davno postojala je namjera da se gledateljima ponudi mogunost klaenja, ali je to propalo, a ako mene pitate, ukoliko se ne moete kladiti, onda utrke pasa, osobito stare utrke pasa, djelomice gube na privlanosti. Tijekom veeri, dvije ene sjede i razgovaraju u, a obino i o svome donjem rublju, a gledatelji im u meuvremenu alju besramne poruke na koje se njih dvije uope ne obaziru. I to je vie-manje sve. Declan vodi postaju u ime nekakvog tajanstvenog poslovnog ovjeka iz Azije, a mi koji radimo za Noge-u-zrak-TV! moemo samo nagaati da smo nekim udom, kanalima toliko osebujnim i profinjenim da ih ne umijemo deifrirati, upleteni u krijumarenje tekih droga i djeje pornografije. Prema jednoj teoriji, psi koji sudjeluju u utrkama alju ifrirane poruke krijumarima: ako, uzmimo, pas u vanjskoj traci pobijedi, onda je to poruka Sijamskoj vezi da ve sutradan ujutro poalje nekoliko kilograma heroina i etiri trinaestogodinjakinje. Ili neto u tom smislu, ako nita drugo. Gosti u mojoj emisiji Britki na jeziku najee su stari prijatelji koji mi ele pomoi koliko mogu, ili bive zvijezde koje su se uvalile u kau slinu mojoj - brod im se proupljio ispod povrine vode i ubrzano tone. Ponekad mi u goste dou trenutano vladajue veliine i tada se svi prekomjerno uzbuuju, ali veinu tjedana ipak ugoujemo ve ocvale veliine. eerna Ann, DJ Dobra Vijest i dvije poluodjevene dame gostovale su u mojoj emisiji ne jedanput ve nekoliko puta, kako bi ih javnost imala prilike bolje upoznati. (Britki na jeziku traje dva sata, i premda odjel za oglaavanje ili, rijeju, Karen s recepcije, daje sve od sebe, rijetko kad moramo prekinuti razgovor zbog reklamnih poruka naih sponzora. Stoga je teko

vjerovati da e na zamiljeni gledatelj zakljuiti kako nismo zagrebli u temu dublje od leernog avrljanja.) Drugim rijeima, ugoivanje osoba Maureenina i Jessina kalibra moglo bi se nazvati vrlo dobrim potezom: u mojoj emisiji gosti se tek u iznimnim prigodama pojavljuju za trajanja istoga desetljea u kojem su se pojavljivali i u novinama. Strano sam se ponosio svojim voditeljskim sposobnostima. Mislim, jo se njima ponosim, no u doba kad mi se inilo kako mi nita drugo ne ide od ruke, uhvatio sam se za svoje sposobnosti u okviru studija kao to se brodolomac hvata za slamku. Svojedobno sam, na vrhuncu svoje slave, intervjuirao pijane, plaljive glumice u osam sati ujutro, i pijane, nasrtljive nogometae u osam sati naveer. Uspijevao sam prisiliti laljive politiare da kau neto to je bar donekle nalikovalo na istinu, znao sam se nositi s majkama koje su u svom tugovanju postajale neugodno rjeite i nijednom nisam dopustio da mi stvari izmaknu kontroli. Budui da je moj studijski kau bio moja uionica, nisam imao milosti spram bilo kakvog zastranjivanja. Pa ak me je i u onim oajnim mjesecima rada na postaji Noge-u-zrak-TV!, kad sam uglavnom razgovarao s anonimusima i bezveznjacima, s ljudima koji niti su imali to rei niti su to znali izrei, tjeila spoznaja da sam sposoban u barem jednom podruju svog ivota. Zato i jesam, onda kada su Jess i JJ zakljuili da je moja emisija obina sprdaina i shodno tome tako se i ponijeli, doivio svojevrstan gubitak smisla za humor. Bilo bi mi, dakako, drae da se to nikada nije dogodilo; bilo bi mi drae da sam pronaao u sebi snage da ne budem onoliko nadmen, onoliko utogljen. Istina, poticao sam ih da govore o nezaboravnom iskustvu koje nikada nisu doivjeli iako sam znao da ga nikada nisu doivjeli. A to je istina, istina je, ipak je to izmiljeno nezaboravno iskustvo bilo protivno zdravom razumu. Svejedno, svim zaprekama usprkos, oekivao sam ipak vii stupanj profesionalnosti. Ne bih htio nita preuveliavati; nije to neka visoka znanost ve najobiniji televizijski intervju. Prije poetka emisije proavrljate sa svojim gostima, naelno se dogovorite oko tijeka razgovora, podsjetite ih na njihove urnebesno duhovite anegdote i, u ovom sluaju, na poznate injenice o izmiljotinama o kojima e se raspravljati, na injenice to ih je iznijela Jess u svom prvom intervjuu - rijeju, da je aneo sliio na Matta Damona, da je lebdio iznad krova

i da je bio odjeven u bijelo vreasto odijelo. Nemojte se zajebavati s time, upozorio sam ih, ili emo se nai u neobranome grou. I to se onda dogodi? Takorei na samom poetku! Ja pitam JJ-a u to je aneo bio odjeven, a on mi odgovara da je aneo bio odjeven u majicu kratkih rukava s promotivnim natpisom za film Dok si spavao Sandre Bullock - film koji je, da stvar bude gora, Jess gledala na televiziji te je bila u stanju prepriavati njegov sadraj nadugako i nairoko. "Vratimo se mi ipak naoj temi", rekao sam. "Film Dok si spavao moglo je vidjeti mnotvo ljudi. No samo je nekoliko ljudi vidjelo anela." "Odjebi. Ionako nas nitko ne gleda. Sam si to rekao." "To je bila samo jedna od profesionalnih smicalica starog mahera." "U tom smo sluaju nadrapali. Jer sam upravo rekla 'odjebi'. Kladim se da e na raun toga primiti tonu pritubi." "Vjerujem da su nai gledatelji dovoljno mudri da znaju kako ovakva osebujna iskustva ponekad potiu i osebujan rjenik." "Izvrsno. Odjebiodjebiodjebiodjebi." Mahnula je rukom u znak isprike prema Maureen, a potom je to isto uinila i prema kameri, prema sablanjenom britanskom puanstvu. "Uostalom, gledanje smea kao to su filmovi Sandre Bullock nije tako osebujno iskustvo." "Razgovarali smo o anelu, a ne o Sandri Bullock." "Kakvom anelu?" I tako dalje i tako dalje, dokle god Declan nije uletio s prodavaicom kozmetike i najurio nas iz etera, a u mom sluaju i s posla, na ulicu. JESS Trebalo bi napisati pjesmu ili to ve pod nazivom "Bogme te sjebu, mama i tata". Neto u stilu: "Bogme te sjebu, mama i tala. Bogme ti je njih ve puna kapa." Jer je to iva istina. Osobito Tate. Zato je i zaradio rimu. Ne bi mu bilo drago da ovo uje, ali da nije bilo mene i Jen, nitko nikada ne bi uo za njega. Ta on ipak nije ef Obrazovanja to je ministar obrazovanja. Asistenata pak ima na bacanje, a on je samo jedan od njih, odnosno on je ono to zovu pomonikom ministra, a to je smijurija i pol jer moj otac nije nikada nikome bio ni

od kakve pomoi. Kao to bi se reklo, Tatica je ustvari ogledni primjer politikog gubitnika. Jo i ne bi bilo tako grozno da je postao gubitnik zato to ne zna drati jezik za zubima i zato to je rekao to misli o Iraku ili emu god, ali nije; Tatica uvijek kae ono to mu je naloeno da kae, ali svejedno od toga nema nikakve koristi. Veina ljudi je ovakvim ili onakvim lancem privezana za nekoga, a taj lanac moe biti i dugaak i kratak. (Biti kratak. Biti na kratkom lancu. Kopate?) Kvaka je u tome to nikad ne znate o kojoj je tono duljini rije. Jer je niste vi birali. Maureen je privezana za Mattyja lancem dugakim nekih petnaestak centimetara i to je ubija. Martin je privezan lancem za svoje keri ali, poput nekog glupog psa, misli da taj lanac ne postoji. No, ve prvom prilikom kad negdje odluta - u noni klub u lov na cure, na krov zgrade, gdje god - lanac mu odjedanput postaje prekratak i gui ga, a on se udi, da bi ve sutradan ponovio to isto. Mislim da je JJ vezan za onog Eddieja, onog frajera o kojem neprestano blebee, onog s kojim je svojedobno bio u sastavu. A ja, ja polako uviam da sam privezana za Jen, a ne za Mamu ili za Tatu - svakako ne za dom, s ime bi vas lanac navodno trebao vezati. Jen je takoer mislila da je vezana za njih, u to sam uvjerena. Osjeala se sigurnom, samo zato to je bila dijete o kojem roditelji vode brigu, pa je neprestano koraala i koraala i koraala naprijed dok na koncu nije zakoraila u ponor ili u pustinju ili u Teksas sa svojim mehaniarom. Jen je mislila da e je naposljetku lanac povui natrag, ali lanca nije bilo. Nauila je to na najtei mogui nain. I tako sam ja sada privezana za Jen, samo to Jen nije postojana kao to je postojana kua. Nego pluta i leluja amo-tamo i nitko ne zna gdje je; ak bi se moglo rei da je jebeno beskorisna, zar ne? U svakom sluaju, Mami i Tati nita ne dugujem. I Mama to zna. Ona se ve odavno prestala bilo emu nadati. Jo uvijek je rastrojena zbog Jen, Tatu prezire, a od mene je digla ruke, tako da medu nama nema nikakvih nepoznanica. No zato Tata misli da ima pravo na neto, a to je tek smijurija. Na primjer: uporno mi je pokazivao lanke koje su drugi napisali o njemu i u kojima stoji da bi trebao dati ostavku zato to mu je ki toliko sjebana, kao da to ima nekakve veze sa mnom. Ja sam mu na to rekla, ono: Da, i? Daj ostavku. Ili nemoj. Briga me. Bilo bi mu pametnije da porazgovara s poslovnim savjetnikom, umjesto s keri.

Uostalom, ionako nas nisu jo predugo razvlaili po novinama. Zahvaljujui novoj emisiji na Kanalu 5 zaradili smo jo jednu turu love. Ovaj put smo zbilja namjeravali to odraditi kako treba, ali mi je ena koja je vodila razgovor toliko ila na ivce da sam joj rekla kako smo sve to izmislili da bismo zaradili koju funtu, pa nas je odjebala, a sve one glupe i senilne stare krpe u publici su nas izvidale. I to je bio kraj, nakon toga vie nitko nije htio razgovarati s nama. Bili smo preputeni sami sebi. to i nije bilo tako loe. Ionako sam imala tonu zamisli. Na primjer: redovito sastajanje na kavi bila je moja zamisao - bilo kod Maureen, bilo negdje u Islingtonu, ako uspijemo nai nekoga tko e pripaziti na Mattyja. Nije nam bilo teko odvojiti neto love za babysittere ili kako god da ih elite nazvati; pretvarali smo se da nam je to vano i da elimo da Maureen malko predahne, no istina je da nam se zapravo nije dalo stalno ii k njoj. Bez uvrede, ali Matty nas je zbilja ubijao u pojam. Martinu moja zamisao nije bila po volji, razumije se. Prvo je htio znati to tono mislim pod "redovitim" jer se nije htio ni na to obvezati. A ja sam mu rekla, ono: Da, zbilja, budui da nema ni djecu ni suprugu ni curu ni posao, posve je razumljivo da nema vremena za nas, a on mi je odgovorio da sve to uope nije pitanje vremena nego izbora, pa sam ga morala podsjetiti da je sam pristao biti lanom klape. A on e na to, ono: Da, pa to onda, na to sam ja rekla: Nita, ali u emu je onda smisao tvog pristanka? A on je odgovorio: Ni u emu. I to mu je bilo smijeno, zato to sam ja rekla takorei to isto onda na krovu, na Silvestrovo. A ja u, ono: Istina, no ti si stariji od mene, a moj mladi um se jo uvijek nije stigao razviti do kraja, a on je rekao: To si dobro rekla. Zatim se nismo mogli sloiti oko mjesta sastajanja. Ja sam htjela da se nalazimo u Starbucksu jer oboavam njihov frappuccino i sve to, ali je JJ rekao da ne voli velike svjetske lance kafia, a Martin je u jednom pomodarskom asopisu naletio na prilog o nekakvom mondenom kafiu izmeu Essex Roada i Upper Streeta gdje uzgajaju vlastite plodove dok ekate kavu ili to ve. I tako smo se, radi mira u kui, nali ondje. Kako god bilo, ali taj je kafi nedugo prije naeg dolaska dobio i novo ime i novu vibru. ini se da mondenost nije upalila jer vie nije bio

monden. Prije se zvao Tres Marias, kao i brana u Brazilu, no vlasnik je zakljuio da to ime zbunjuje ljude jer nije shvaao kakve bi uope veze jedna Marija mogla imati s kavom, a kamoli tri? Pa nije zadrao nijednu Mariju. I tako se sada kafi zvao Kapetan Kava i svi su znali to se u njemu toi, no ini se kako ni to nije bogzna to promijenilo. I dalje je bio prazan. Uli smo, a vlasnik je imao na sebi neku staru vojniku odoru, salutirao nam i rekao: Kapetan Kava stoji vam na usluzi. Meni je to bilo zabavno, ali Martin je procijedio, ono: Isuse Kriste, i elio je otii, ali nas Kapetan Kava nije putao, toliko je, naime, bio oajan. Rekao nam je da nas asti kavom jer nam je ovo prvi posjet, i kolaem, ako elimo. Tako da ipak nismo izili, no sljedei je problem bio u tome to je kafi bio minijaturan. U kafi su stala svega tri stola, a svaki stol je bio udaljen tek nekih petnaestak centimetara od anka, to je znailo da se Kapetan Kava mogao nasloniti na ank i uti svaku nau rije. Imajui u vidu tko smo i to nam se sve dogodilo, razumljivo je da smo eljeli razgovarati o osobnim stvarima i da smo se u njegovoj nazonosti osjeali nelagodno. Martin je rekao, ono: Dajte da to na brzinu popijemo pa idemo, te ustao. Ali je Kapetan Kava na to rekao: to sad ne valja? A ja sam rekla: Gledajte, trebali bismo nasamo porazgovarati, na to je Kapetan Kava odgovorio da mu je sve jasno i da e izii dok mi ne zavrimo. A ja sam rekla: Ali zbilja, sve to kaemo je strogo osobne prirode zbog razloga u koje sada ne bih mogla ulaziti. A on je rekao da to nije vano, da e svejedno priekati vani, ako nitko drugi ne doe u kafi. Tako je i uinio, i to je razlog zbog kojeg smo se poeli sastajati u Starbucksu. Nismo se nikako mogli usredotoiti na svoje jade dok se onaj kreten u vojnikoj odori navirivao kroz prozor budno motrei da mu sluajno ne krademo kekse, ili keksic, kako ih je on zvao. Ljudi stalno cendraju da su mjesta poput Starbucksa bezlina i sve to, ali to ako je upravo to ono to traite? Ja zbilja ne znam kud bih sa sobom da je sve onako kako si to zamisle JJ i ljudi slini njemu i da na svijetu ne postoji nita bezlino. Mene osobno umiruje spoznaja da postoje golemi prostori bez prozora u kojima se svima ivo fuka za vas. ovjek mora prtati od samopouzdanja ako eli ui u manje prostore sa stalnim muterijama, u male knjiare i prodavaonice

nosaa zvuka i u male restorane i kafie. Ja se najbolje osjeam u Virginovoj veletrgovini i Bordersu i Starbucksu i Pizza Expressu, u kojima nikoga nije briga za vas i u kojima vas nitko ne poznaje. Mama i Tata stalno jadikuju da takvim mjestima nedostaje dua, a ja im svaki put na to odgovorim: Halo! Pa u tom i jest vic. Knjievni klub je pak bio JJ-eva zamisao. Rekao je da u Americi to svi rade, itaju knjige i razgovaraju o njima; Martin je zakljuio kako to i kod nas polako ulazi u modu, no meni je to bio prvi glas, to znai da sigurno nije ulo u modu jer bih to inae ve proitala u asopisu Dazed and Confused. Poanta cijele prie bila je da razgovaramo o, hajmo rei, neemu drugom, i da se napokon prestanemo svaati o tome tko je kreten a tko glupan jer su time obino zavravala naa popodneva u Starbucksu. I tako smo zakljuili da emo itati djela ljudi koji su se ubili. To je bila, ono, kvadra po naoj mjeri, pa smo pomislili da bi bilo zgodno doznati to im se motalo po glavi. Martin je rekao da bi nam bilo pametnije da pokuamo togod nauiti od ljudi koji se nisu ubili - i da se upoznamo sa svim onim zbog ega se isplati ivjeti, a ne sa svim onim zbog ega se isplati dignuti ruku na sebe. No uskoro se ispostavilo da postoji tisue i tisue pisaca koji se nisu ubili, a svega tri-etiri onih koji jesu, pa smo udarili lakim putem i odabrali manju hrpu. Glasovanjem smo donijeli odluku da emo knjige kupiti od sredstava zaraenih pojavljivanjem u medijima. U svakom sluaju, ubrzo se pokazalo da laki put uope nije tako lagan. O, jebote ivot! Da samo znate o emu piu svi ti ljudi koji su se ubili! Poeli smo s Virginijom Woolf i ja sam proitala tek moda prve dvije stranice njezine knjige o svjetioniku, ali mi je ve i to bilo dovoljno da shvatim zato se ubila: ubila se zato to nitko iv nije shvaao o emu pie. Dovoljno je da proitate samo jednu reenicu i odmah e vam sve biti jasno. Moram rei da se donekle mogu poistovjetiti s njom, zato to i ja povremeno bolujem od toga, no njezina najvea greka je u tome to je to obznanila javnosti. Hou rei, jednim dijelom to uope nije ispalo loe jer je iza sebe ostavila svojevrsni suvenir tako da ljudi poput nas mogu uiti iz njezinih nevolja i sve to, no za nju je to bila prava smola. Ako bolje razmislite, vidjet ete da je zbilja imala smolu, zato to je u stara vremena knjigu mogao tiskati tko god je htio jer konkurencija nije bila tako jaka. Tad ste jo mogli umarirati u izdavaku kuu i rei, ono: elio bih da mi

ovo objavite, a oni bi vam odgovorili: Oh, pa zato da ne. Sad bi vam, meutim, odgovorili: Nee ii, duo, hajte vi lijepo poite kui jer vas nitko iv nee razumjeti. Pametnije vam je da se upiete na pilates ili na teaj salse. Jedino je JJ smatrao njezinu knjigu briljantnom, a ja sam ga zbog toga napala, no ni on meni nije ostao duan zato to mi se knjiga nije svidjela. Sav se pretvorio u pitanje: Kladim se da je to zato to tvoj Tatica ita knjige? Sigurno se zato ponaa kao takva kravetina? Ali na to mu nije bilo teko spustiti, zato to, koja smola, Tatica uope ne ita knjige, a to sam mu i rekla. A onda sam dometnula: Kladim se da je to zato to nisi iao u kolu? Kladim se da zato tvrdi da su sve knjige izvrsne ak i onda kad su te knjige isto sranje? Ima i takvih ljudi, zar ne? Nemaju pravo rei to misle zato to su to knjige, a knjige su, ono, Zakon. U svakom sluaju, JJ-u se to nije nimalo svidjelo, to znai da sam ga pogodila ravno u ivac. Rekao je da je mogao pretpostaviti da u ja unititi na knjievni kruok i pitao se kako je uope mogao bili tako glup i nadati se da bi moda moglo biti drukije? A ja sam rekla, ono: Nita ja ne kanim unititi. Ali ako mislim da je neka knjiga sranje, onda u to i rei. A on je rekao: Aha, samo to e tebi sve knjige biti sranje, zar ne, zato to si tako jebeno svojeglava, oprosti Maureen. A ja sam rekla: Aha, a ti e govoriti da su sve izvrsne, zato to si takav ljigavac. A on je rekao: To su sve izvrsne knjige, i zatim je poeo nabrajati sve one ljude o kojima je na kruok trebao razgovarati - Sylvia Plath, Primo Levi, Hemingway. Pa sam rekla: A u emu je onda smisao knjievnog kluba ako unaprijed znamo da su sve knjige izvrsne? to je tu zabavno? A on je rekao: Pa nismo u Pop idolu, ovjee. Nema potrebe da glasamo tko je od njih najbolji. Svi su oni dobri, a na nama je da to prihvatimo i razgovaramo o njihovim idejama. A ja sam rekla, ono: E pa, ako je suditi po njoj, isto sumnjam da su svi oni izvrsni. Ustvari, mislim da je upravo suprotno. JJ se zbog toga ozbiljno uzrujao, pa je uslijedilo nekoliko neugodnosti, a onda je u razgovor uskoio Martin te smo odluili da neko vrijeme ili, drugim rijeima, nikada vie, neemo razgovarati o knjigama. Mislim da smo ba tada odluili okuati sreu sa samoubojicama iz svijeta glazbe. Maureen nikada nije ula za Kurta Cobaina, moete li to zamisliti?

A ja doista razmiljam. Znam da mi nitko nee vjerovati, ali to je istina. Jedina je kvaka u tome to razmiljam drukije od ostatka svijeta. Prije nego to ponem razmiljati, prvo se moram naljutiti pa ak i postati malko nasrtljiva, i jasno mi je da to ostatku svijeta moe ii na ivce, ali jebiga, to je njihov problem. U svakom sluaju, te sam noi, u krevetu, razmiljala o JJ-u i o njegovim rijeima da mrzim sve knjige zato to ih Tatica voli itati. A ono to sam rekla - da ih ne ita - je istina, doista, premda se zbog naravi svog posla mora pretvarati da ih ita. Jen je, naprotiv, bila strastveni itatelj. Bila je luda za svojim knjigama, a mene su one uasavale. Uasavale su me i dok je Jen jo bila tu, a uasavaju me i dan-danas. to li se krije u njima? to li su joj govorile onda kad je bila alosna i kad je sluala samo njih i nikog drugog - ni prijatelje, ni sestru, nikoga? Ustala sam iz kreveta i otila u njezinu sobu, u kojoj je od dana njezina nestanka sve ostalo netaknuto. (Ljudi to uvijek ine u filmovima, pa si ovjek misli: Aha, kako da ne, kao da bi im gostinska soba ili soba u koju mogu odloiti kojekakvo smee bila naodmet. Ali voljela bih vidjeti vas kako ulazite u tu sobu s namjerom da sve razjebete.) I onda sam ih ugledala: Tajna povijest, Kvaka 22, Kako ubiti pticu rugalicu, Lovac u itu, No Logo, Stakleno zvono (sluajnost ili ne, ali to je bila jedna od knjiga koju je JJ elio da proitamo), Zloin i kazna, 1984, Nekoliko dobrih mjesta na koja moete otii kad elite nestati.., ala mala, ova posljednja. Ne vjerujem da u ikada biti osobito luda za itanjem, jer je ona bila mudrica, ne ja, no uvjerena sam da bih bila bolja nego to jesam da mi Jen svojim nestankom nije ubila volju za itanjem. Ovo nije prvi put da sam u njezinoj sobi, i svakako ne posljednji, znam to, no knjige samo lee i zure u mene, a ono to najvie mrzim je injenica da bi mi jedna od njih moda mogla pomoi da shvatim. A pritom ne mislim da u pronai neku reenicu koju je Jen podcrtala i iz koje u moi naslutiti gdje je, premda sam pred neko vrijeme traila upravo to. Prelistala sam njezine knjige u sluaju da je stavila usklinik pokraj rijei "Wales" ili da je zaokruila "Teksas". Jednostavno mislim da e mi, ako proitam sve to je voljela i sve to joj je privlailo pozornost onih nekoliko posljednjih mjeseci, biti jasnije o emu je razmiljala. Ne znam ak ni jesu li ove knjige ozbiljne ili tune ili jezive. A ovjek bi oekivao da bih htjela znati, zar ne, imajui u vidu koliko sam je

voljela i sve to. Ali ne elim. Ne mogu. Ne mogu jer sam suvie lijena, suvie glupa, i ne mogu se ak ni potruditi jer me neto u tome prijei. Knjige i dalje lee i zure u mene, iz dana u dan, i jednoga u dana nainiti od njih veliku hrpu i spaliti ih. Dakle, ne, nisam osobito luda za itanjem. JJ Na kulturni program pao je iskljuivo na moja plea jer nitko od njih nije imao blage veze ni o emu. Maureen je posuivala knjige iz knjinice svakih nekoliko tjedana, ali nije itala tivo o kojem bi se dalo razgovarati, ako razumijete to elim rei, ukoliko, naravno, nismo eljeli razgovarati o tome treba li se medicinska sestra udati za zloestog bogataa ili dobrog siromaha. A ni Martin ba nije bio neki veliki ljubitelj knjievnosti. Rekao je da je u zatvoru proitao brdo knjiga, no to su veinom bile biografije ljudi koji su uspjeno prebrodili velike nedae, poput Nelsona Mandele i njemu slinih. Dao bih ruku u vatru da Nelson Mandela ne bi prepoznao srodnu duu u Martinu Sharpu. Ako pozornije promotrite njihove ivotne prie, uvidjet ete da su zavrili u zatvoru iz posve razliitih razloga. A, vjerujte mi, ne elite znati to Jess misli o knjigama. Mogli biste se nai uvrijeenima. Ali imala je pravo, donekle, o meni. Ta kako i ne bi? Cijeli sam ivot bio okruen ljudima koji ne itaju - starci, sestra, vei dio benda, osobito ritam sekcija - a zbog toga nakon nekog vremena ovjek pone zauzimati obrambeni stav. Koliko vas puta moraju nazvati pederom prije nego to puknete? Nije da mi smeta kad mi netko kae da sam peder, bla bla bla, ta i neki od mojih najboljih prijatelja su bla bla bla, no biti peder za mene je pitanje toga sviaju li se vama frajeri ili ne, a ne svia li vam se Don DeLillo - koji jest frajer, istina, ali meni se sviaju njegove knjige, a ne njegovo dupe. Ne shvaam zato ljudi toliko pizde zbog itanja? Priznajem, katkada sam znao biti prilino nedrutven na turnejama, ali da sam iz sata u sat igrao igrice na Gameboyu nitko mi zbog toga ne bi sjedio na glavi. U mom drutvenom okruenju Amerika pastorala nikada nee biti jednako prihvatljiva kao razvaljivanje jebenih udovita iz svemira.

Eddie je bio najgori. Kao da smo bili u braku, pa sam mu svakim uzimanjem knjige u ruke davao do znanja kako me svaku veer boli glava. I kao u braku, to smo dulje bili zajedno, to je bilo gore; ali kad sad razmiljam o tome, ini mi se da je to smo dulje bili zajedno, sve postajalo jo gore. Znali smo da neemo uspjeti, ni kao sastav a moda ni kao prijatelji, pa smo se obojica prepustili paniarenju. A Eddie je zbog mog itanja samo jo vie paniario, jer si je, ako se ne varam, utuvio u glavu nekakvu usranu zamisao da e mi itanje pomoi da pronaem neku vrstu novog posla. Moe misliti, kao da to tako ide u ivotu. "Hej, voli Updikea? To znai da si zbilja neki fora tip. to kae na 100.000 dolara plaen posao u naoj reklamnoj agenciji?" Sve one godine provodili smo razgovarajui o onom to nam je bilo zajedniko, a posljednjih nekoliko mjeseci o svemu po emu smo se razlikovali, i to nam je obojici slamalo srce. A sve ovo je pretjerano razvueno objanjavanje razloga zbog kojih sam popizidio na Jess. Iziao sam iz jednog sastava punog neukih siledija i nema teoretske anse da se ponovno uvalim u takvo to. ini se kao da, kad je ovjek nesretan, sve ivo na ovom svijetu itanje, jedenje, spavanje - duboko u sebi sadri neto to ga ini jo nesretnijim. A ja sam, ni sam ne znam zato, mislio da e s glazbom biti jednostavnije, to, budui da sam i sam glazbenik, i nije bilo osobito mudro. Nije da nisam mnogo uloio u knjige, ali u glazbu sam uloio cijeli svoj ivot. Mislio sam da s Nickom Drakeom ne mogu pogrijeiti, osobito u drutvu ljudi koji su bili u totalnoj komi. Ako njega niste uli... ovjee, taj ovjek kao da je sabrao svu sjetu ovoga svijeta, sve modrice i sve sjebane snove od kojih smo digli ruke, ulio samu sr toga u siunu boicu i zaepio je. A onda kad pone svirati i pjevati, onda izvadi ep tako da je moete namirisati. Prikovat e vas za sjedite, kao da ste okrueni zidom buke, a niste - njegova glazba je mirna i tiha i najradije biste prestali disati da je sluajno ne otjerate. Sluali smo ga kod Maureen jer nismo mogli putati svoju glazbu u Starbucksu, a kod Maureen ne moete izbjei zvuk Mattyjeva disanja koji je djelovao poput nekog dodatnog, jezivog instrumenta. I tako sam sjedio i mislio si, ovjee, ovo e zauvijek promijeniti ivote ovih ljudi.

A onda je na kraju prve pjesme Jess obavila prste oko svoga vrata i poela praviti grimase. "Ma koja je to picajzla", rekla je. "Poput, to ja znam, pjesnika ili koga ve." To je trebala biti uvreda: provodio sam dane s osobom uvjerenom da su pjesnici nametnici koji bi se mogli nastaniti u niim predjelima vaeg tijela. "Meni i nije toliko lo", rekao je Martin. "Ne vjerujem da bih iziao, pod uvjetom da ga ujem u vinskom baru." "Ja bih", rekla je Jess. Pitao sam se bi li bilo mogue istodobno opaliti i jednog i drugog, ali sam odbacio tu zamisao pod izlikom da bi se na taj nain izvukli suvie lako i da ne bi patili onoliko koliko su zasluili. elio bih ih mlatiti i nakon to ih sruim, to bi znailo obraivati jednog po jednog. Eto, sad znate to je glazbeni gnjev - gnjev umnogome nalik na vozaki gnjev, ali daleko opravdaniji. Kad vas uhvati vozaki gnjev, jedan, pa makar i siuan, dio vas zna da se ponaate kao kreten, ali kaci vas uhvati glazbeni gnjev, onda ispunjavate Boju volju, a Bog eli da ovi ljudi nestanu s lica zemlje. No onda se dogodilo neto udno, ako se duboko proivljena reakcija na album Five Leaves Left moe nazvati udnom. "Vi kao da ste sjedili na uima", rekla je Maureen nenadano. "Zar ne ujete koliko je nesretan i koliko su njegove pjesme predivne?" Svi smo pogledali u nju, a onda je Jess pogledala u mene. "Ha, ha", rekla je Jess. "Svia ti se neto to se svia i Maureen." Otpjevuila je ovaj posljednji dio, poput malog djeteta, na-na, na-na-na. "Nema svrhe da se pravi glupljom nego to jesi, Jess", rekla je Maureen. "Jer si ve i ovako dovoljno glupa." Kiptjela je od bijesa. 1 nju je uhvatio glazbeni gnjev. "Pokuaj ga posluati makar na tren i prestani lupetati gluposti." Jess je shvatila da ova to doista i misli, pa je zaepila, i tako smo ostatak albuma odsluali u tiini, a da ste paljivije pogledali Maureen, zapazili biste da su joj se oi napunile suzama. "Kad je umro?" "Tisuu devetsto sedamdeset etvrte. U dvadeset estoj godini ivota." "U dvadeset estoj godini ivota." Na as je utihnula, zami-slivi se, a ja sam se iskreno nadao da osjea saaljenje i prema njemu i prema

njegovoj obitelji. Druga je mogunost bila da mu zavidi to je potedio samog sebe svih onih nepotrebnih dodatnih godina. elio sam pobuditi u njima nekakvu reakciju, ali to je previe, previe je, slaete se? "Ljudi ga ne ele sluati, zar ne?" rekla je. Nitko od nas nije ni zucnuo jer nismo bili sigurni na to cilja. "I ja se osjeam kao i on, iz dana u dan, a ljudi to ne ele znati. Radije bi vjerovali da se osjeam onako kako se ovjek osjea sluajui Toma Jonesa. Ili onu Australku koja je svojedobno glumila u Susjedima. Ali ja se osjeam kao i on, a nitko ne eli na radiju putati glazbu koja opisuje kako se ja osjeam jer se tuni ljudi nigdje ne uklapaju." Dotad jo takvo to nismo uli od Maureen, nismo ak ni slutili da ona to ima u sebi, pa je ak ni Jess nije pokuavala prekinuti. "A najsmjenije je to to ljudi misle da je Matty razlog zbog kojeg se ne uklapam. Ali Matty uope nije tako zahtjevan. Istina je da s njim imam pune ruke posla, ali... Ono to mene prijei da se uklopim jest osjeaj koji zbog Mattyja upravlja mnome. I onda ovjek pone svemu pridavati pogrenu teinu. Cijelo vrijeme morate pogaati jesu li stvari lagane ili teke, osobito one zakopane duboko u vama, a kad ih krivo procijenite, onda to odbija ljude od vas. Ve sam umorna od toga." I tako je Maureen neoekivano postala cura po mom ukusu, i zato to je shvatila i zato to je njom takoer ovladao glazbeni gnjev, pa sam joj silno elio rei neto to e je dirnuti. "Treba ti odmor." Rekao sam to zato to sam joj htio pokazati da suosjeam s njom, a onda sam se sjetio Svemirskog Tonyja i shvatio da Svemirski Tony sad ima love. "Hej. to kaete na to? Zato da ne?" rekao sam. "to mislite da svi skupa odvedemo Maureen nekamo na odmor?" Martin je prasnuo u smijeh. "Aha. Ve letim", rekla je Jess. "Na to ti mi sliimo? Na volontere u starakom domu ili to ve?" "Maureen uope nije stara", rekao sam. "Koliko ima godina, Maureen?" "Pedeset jednu", rekla je.

"No dobro, onda ne u starakom domu. Nego u domu za dosadnjakovie." "A zato misli da si ti najfascinantnija osoba na kugli zemaljskoj?" upitao je Martin. "Pa, za poetak, ne izgledam kao ona. Uostalom, mislila sam da si na mojoj strani." A onda je gotovo neprimjetno, usred sveg smijeha i sveopega prezira, Maureen zaplakala. "Oprosti, Maureen", rekao je Martin. "Nisam htio ispasti nepristojan. Jednostavno ne mogu zamisliti kako se nas etvero izleavamo oko bazena na lealjkama za sunanje." "Ne, ne", rekla je Maureen. "Nisi me time uvrijedio. Barem ne mnogo. Jasno mi je da nitko ne eli ii na odmor sa mnom i to je u redu. Samo sam se malo rastuila zato to je to bila JJ-eva zamisao. Odavno... Nitko... Nisam... mislim daje to bilo ba lijepo od njega, to je sve." "O, jebote ivot", tiho je rekao Martin. E sad, "o, jebote ivot" moe znaiti zbilja kojeta, kao to ve i sami znate, no u ovom sluaju doista nije bilo nikakvih nejasnoa; svima je sve bilo jasno. A ono to je Martin htio rei izrazom "o, jebote ivot" u ovom je kontekstu znailo da je, vjerujem da mi neete zamjeriti ako jednu prostotu objasnim drugom, jebao jea. Jer zbilja ne znam koji bi upak morao biti pa da kae Maureen, ono: "No, no, vana je namjera. Nadam se da ti je to dovoljno." I tako smo ve pet dana kasnije sjedili u zrakoplovu za Tenerife. MAUREEN Oni su to odluili, ne ja. Mislila sam da nemam pravo odluivali, najiskrenije, premda je etvrtina novca pripadala meni. Osim toga, ja sam prva spomenula odmor JJ-u onda kad snio razgovarali o Svemirskom Tonyju, pa mi se nije inilo moralnim sudjelovati u glasovanju na tu temu. Mislim da se za ono to sam uinila kae suzdrana u glasovanju. Uostalom, nije da su se svaali oko toga. Svi su bili za. Jedino oko ega se raspravljalo bilo je treba li otputovati odmah ili na ljeto, s obzirom na vrijeme, no na kraju je prevladalo miljenje kako je zbog

sveopeg stanja stvari bolje da otputujemo odmah, prije Valentinova. Nakratko smo ivjeli u zabludi da si moemo priutiti putovanje na Karibe, Barbados ili koje takvo mjesto, dok Martin nije spomenuo da emo od novca koji nam stoji na raspolaganju morati platiti i trokove Mattyjeva boravka u ustanovi za njegu i pomo. "Najbolje da onda odemo bez Maureen", rekla je Jess, to me povrijedilo, naas, dok se nije ispostavilo da se samo ali. Ne sjeam se kad sam posljednji put plakala od sree. I ne kaem to zato to igram na kartu saaljenja; samo elim istaknuti da mi je taj osjeaj bio neobian. Kad je JJ rekao da mu se glavom mota jedna zamisao i kad nam je potom objasnio o emu se radi, nisam se ak ni na trenutak usudila pomisliti da bi se njegova zamisao doista mogla i ostvariti. Znam da zvui neobino, ali mislim da se do tog asa uope nismo ophodili s ljubaznou jedni prema drugima. ovjek bi oekivao da e to biti neizbjean dio prie, imajui u vidu okolnosti pod kojima smo se upoznali. ovjek bi pomislio da e ovo biti pria o etvero ljudi koji su se upoznali zato to su bili nesretni i koji ele pomoi jedni drugima. Ali do tog asa nita nije bilo ni blizu tome, uope, ni priblino, ako zanemarimo podatak da smo Martin i ja svojedobno sjedili Jess na glavi. No ak je i to bio okrutan nain iskazivanja ljubaznosti prije negoli ista ljubaznost kao takva. Do tog je asa ovo bila pria o etvero ljudi koji su se upoznali zato to su bili nesretni i koji su potom psovali jedni na druge. Tonije, psovalo je njih troje. Isputala sam slabane jecaje zbog kojih je svima bilo neugodno, ukljuujui i mene. "O, jebte ivot", rekla je Jess. "Pa to je samo tjedan dana na piljivom Kanarskom otoju. Bila ja. Nema tamo niega osim plaa i klubova i tako tog." Htjela sam joj rei da otkako je Matty prestao ii u kolu nisam vidjela ak ni englesku plau; jedanput godinje su ih obiavali voditi na izlet u Brighton, pa sam im se jedanput ili dvaput i sama pridruila. No nisam joj rekla nita. Istina je da moda ne umijem ocijeniti teinu cijeloga niza stvari, ali osjeala sam teinu tih rijei i stoga sam ih radije zadrala za sebe. Znat ete da vam je ivot krenuo nizbrdo kad shvatite da ljudima oko sebe ne moete odati ni najobinije injenice o svom ivotu jer bi u suprotnom mogli pomisliti da im to govorite

samo zato to elite izmamiti njihovo suosjeanje. Pretpostavljam da je i to jedan od razloga zbog kojeg ete se na koncu osjeati tako odvojeno od ostatka svijeta; moete im rei to god elite, ali oni e se zbog vaih rijei na kraju svejedno osjeati uasno. Najradije bih vam opisala svaku sekundu naeg putovanja, jer mi se inilo toliko uzbudljivim, no to bi takoer vjerojatno bila pogreka. Ako se ne razlikujete previe od ostatka normalnog svijeta, onda ve sigurno znate kako izgleda zrana luka, kako zvui i mirii, a ako vam ponem priati o tome, onda vam doe na isto kao da sam vam rekla kako ve deset godina nisam vidjela more. U potanskom uredu sam podigla jednogodinju putovnicu, no ve je i to izazvalo pretjerano komeanje jer sam u redu srela jednog ili dvoje znanaca iz crkve, a oni znaju da nisam neki veliki putnik. Jedna od osoba koju sam srela bila je Bridgid, ena koja me nije pozvala na novogodinju zabavu na koju nisam ila; jednog u joj dana, pomislila sam, ispriati kako mi je pomogla da odem na svoje prvo putovanje u inozemstvo. No prije toga u svakako morati dobro razmotriti koliko bi takvo to moglo teiti. Vjerojatno vam je ve poznato da se u zrakoplovu sjedi u redovima s tri sjedita. Ostali su mi ustupili mjesto pokraj prozora jer su svo troje dotad ve letjeli zrakoplovom. Martin jc sjeo u sredinu, a JJ tik do njega, uz prolaz, prvih nekoliko minuta. No Jess je vrlo brzo morala zamijeniti mjesta s JJ-em jer se posvadila sa enom na sjeditu pokraj nje oko majune vreice grickalica kojima vas ponude u zrakoplovu, a to nije prolo bez vikanja i natezanja. Vjerojatno vam je ve poznata i strahovita buka pri uzlijetanju, kao i to da se zrakoplov ponekad zatrese u zraku. Naravno da nisam znala ni za to od navedenog i naravno da sam se preznojavala od straha, zbog ega me Martin morao drati za ruku i razgovarati sa mnom. I vjerojatno vam je ve poznato da si, kad pogledate kroz prozori zrakoplova i promatrate svijet kako se smanjuje vama pred oima, ne moete pomoi a da ne ponete razmiljati o svom ivotu, od samog poetka do tog trenutka, i o svim ljudima koje ste ikada upoznali. I vjerojatno vam je ve poznato da se razmiljajui o tome zahvaljujete Bogu to vam ih je omoguio i da ste ljuti na Njega to vam nije pomogao da ih bolje shvatite, pa se na koncu osjeate strahovito

zbunjeno i najradije biste porazgovarali sa sveenikom. Odluila sam da na povratku neu vie sjediti pokraj prozora. Ne znam kako se s time nose oni bogatuni prisiljeni letjeti jedanput ili dvaput godinje, zbilja ne znam. Budui da Matty nije bio sa mnom, osjeala sam se kao da mi nedostaje jedna noga. Eto koliko sam se neobino osjeala. Ali sam ujedno i uivala u toj lakoi, i zato vjerujem da se ljudi kojima nedostaje jedna noga osjeaju posve drukije, jer isto sumnjam da osobe kojima je jedna noga uklonjena naroito uivaju u toj lakoi. Jednostavno sam htjela rei kako se mnogo lake kretati bez Mattyja u blizini, ali se mnogo tee kretati kad vam nedostaje jedna noga, zar ne? Stoga bi moda bilo tonije rei kako je biti u zrakoplovu bez Mattyja bilo jednako kao i biti bez tree noge, jer pretpostavljam da bi mi trea noga bila teret, i da bi mi smetala, i da bi mi laknulo da je netko ukloni. Najvie mi je nedostajao dok se zrakoplov tresao; mislila sam da gledam smrti u oi, a nisam se stigla oprostiti od njega. Pa me, dakako, uhvatila panika. Prvu veer se nismo posvadili. Svi su bili veseli, ukljuujui i Jess. Hotel je bio lijep i ist, i svatko je imao svoj zahod i kupaonicu, a tomu se doista nisam nadala. Kad sam rastvorila kapke, svjetlost je navrla u sobu poput vodene bujice kroz napuknue u brani i zamalo me oborila s nogu. Na as su mi zaklecala koljena pa sam se morala osloniti o zid. A onda sam ugledala i more, no ono nije bilo divlje i snano kao svjetlost; jednostavno je bilo mirno i plavo i tiho je, tiho uborilo. Ima ljudi koji to mogu vidjeti kad god im se prohtije, pomislila sam, no morala sam brzo prestati razmiljati o tome da me ne omete u razmiljanju o onome o emu sam eljela razmiljati. To je bilo vrijeme za zahvalnost, a ne za prieljkivanje ene blinjega svoga, ili njegova pogleda na more. Objedovali smo u restoranu na rivi nedaleko od hotela. Ja sam naruila jednu lijepu ribu, mukarci su jeli lignje i jastoge, a Jess hamburger, i popila sam dvije ili tri ae vina. Neu vam ni govoriti kad sam posljednji put objedovala u restoranu, ili pila vino uz jelo, jer se pokuavam prisiliti da takve stvari ne izgovaram naglas. Nisam to rekla ak ni ostalima jer sam i sama osjeala teinu tih rijei i znala sam da nitko od njih ne eli ponijeti toliki teret. U svakom sluaju, tad su ve ionako znali da cijelu vjenost nisam radila takorei nita, osim

stvari koje obavljam svaki dan svog ivota. Prihvatili su to zdravo za gotovo. No neto bih ipak voljela dodati i uope me nije briga kako e vam to zvuati: bio je to najljepi obrok u cijelom mom ivotu, a moda ak i najljepa veer u cijelom mom ivotu. Je li to zbilja toliko strano, gledati na neto s tako vedre strane? MARTIN Pa, ak bi se moglo rei da prva veer i nije bila tako strana. Jedanput ili dvaput sam prepoznat tako da sam si na kraju nabio na glavu JJ-evu iltericu, i to me oneraspoloilo. Silterice jednostavno nisu moj ir, a povrh toga prezirem ljude koji za vrijeme objeda nose bilo kakvu vrstu pokrivala za glavu. Jeli smo osrednje plodove mora u tipinom turistikom restoranu na rivi, a jedini razlog zbog kojeg se nisam alio na gotovo sve ivo bio je izraz Maureenina lica: bila je toliko oarana svojim listom iz mikrovalne i mlakim vinom da joj nisam imao srca kvariti doivljaj. Maureen nikada nigdje nije bila, a ja sam bio na odmoru prije svega nekoliko mjeseci. Penny i ja smo neposredno nakon mog izlaska iz zatvora otputovali na nekoliko dana na Majorcu. Odsjeli smo u privatnoj vili u blizini Deye i mislio sam da su preda mnom najljepi dani u mom ivotu zato to su najgora tri mjeseca bila iza mene. Ali od toga, razumije se, nije bilo nita; opisati boravak u zatvoru kao najgora tri mjeseca u ivotu isto je kao i opisati strahovitu automobilsku nesreu kao najgorih deset sekundi. Zvui logino i uredno; zvui uvjerljivo. Ali nije, zato to najgore slijedi onda kad se probudite u bolnici i doznate da vam je ena mrtva ili da su vam morali amputirati obje noge i da vam, drugim rijeima, najgore tek predstoji. Uvaavam vau primjedbu da je ovo poneto sumoran opis kratkog odmora na savreno ljupkom mediteranskom otoku, ali upravo sam na Majorci shvatio da najgori dio jo ni u kom sluaju nije bio iza mene i da moda nikada nee ni biti iza mene. Boravak u zatvoru bio je stravian i poniavajui, zatupljujui i strahovito poguban po duu u mjeri u kojoj to izraz "pogubno za duu" ni priblino ne moe doarati. Znate li to su to "kvizovi"? Nisam ni ja znao, do prve noi u zatvoru. "Kvizovi" poinju u trenutku kad se nadrogirani luaci ponu nabacivati pitanjima kroz zatvorske blokove,

a sva pitanja su usredotoena na ono to bi sudionici kviza voljeli prirediti omraenim i/ili slavnim pridolicama. Ja sam bio tema jednog takvog kviza prve noi u zatvoru; neu vas zamarati nabrajanjem ak ni onih najdomiljatijih prijedloga, ali mislim da e vam sve biti jasno ako kaem da tu no nisam ba najbolje spavao i da su me prvi put u ivotu opsjedale nevjerojatno nasilne matarije o osveti. Posve sam se usredotoio na dan izlaska iz zatvora i, premda mi je taj dan donio golemo olakanje, ono nije potrajalo dugo. Kriminalci moraju odsluiti svoju kaznu, ali uza sve duno potovanje dragim prijateljima u Krilu B, ja nisam bio kriminalac, zbilja nisam; ja sam bio televizijski voditelj koji je pogrijeio, a to je, paradoksalno, znailo da nikada neu odsluiti svoju kaznu. To je bilo klasno pitanje i, meni je jako ao, ali doista nema smisla pretvarati se da nije tako. Naime, ostali zatvorenici s vremenom e se vratiti svojim ivotima pljakanja i raspaavanja droge, a moda ak i krovopokrivanja ili vrag bi ga znao ega ve ime su se bavili prije nego to su njihove karijere naprasno prekinute; injenica da su bili u zatvoru nee im predstavljati nikakvu zapreku, ni u drutvenom ni u profesionalnom pogledu. tovie, ona bi ak mogla imati povoljan uinak na njihovu budunost i drutveni ugled. Ali ako ste bili iza reetaka, slobodno se moete pozdraviti s povratkom u srednji sloj. S vama je svreno, niste vie u igri. Zaboravite da ete otii k urednici Dnevnog televizijskog programa i rei joj da ste spremni vratiti se na svoje staro radno mjesto u emisiji Na noge lagane. Zaboravite da ele pokucali na vrata svojih prijatelja i rei im da vas odsad ponovno mogu zvati na veernja druenja. Ne morate ak ni pokuavati rei svojoj bivoj supruzi da elite ponovno viati svoju djecu. No, sumnjam da bi supruga Velikoga Joea pokuala zabraniti suprugu da via svoju djecu i sumnjam da bi se njegovi prijatelji povukli u kut puba i s negodovanjem mrmljali. Ustvari, kladim se da bi ga astili piem i namjestili mu kakvu ensku. Dugo sam i prisebno razmiljao o tome i mogu vam rei da sam se pretvorio u svojevrsnog radikalca kad je rije o izmjenama kaznenog sustava: doao sam do zakljuka da nitko tko zarauje, uzmimo, preko sedamdeset pet tisua funta godinje nikada ne bi smio zavriti u zatvoru zato to e kazna uvijek biti ozbiljnija nego

sam zloin. Dovoljno je tla ga se uputi na lijeenje, ili prisili da daruje neto novaca u dobrotvorne svrhe, ili to ve. Na tom sam putovanju s Penny prvi put potpuno shvatio u kakvoj sam zapravo gabuli i u kakvoj u gabuli ostati do kraja ivola. Vila na samom kraju ceste bila je vlasnitvo ljudi koje smo oboje poznavali, para koji je vodio vlastitu producentsku kuu i koji nam je svojedobno, u bolja vremena, oboma ponudio posao. Jednu smo veer naletjeli na njih u mjesnom kafiu, no oni su se pretvarali da nas ne poznaju. Kasnije je u samoposluzi ta ena odvukla Penny na stranu i objasnila joj da su bili zabrinuti za svoju ker tinejderku, osobito neprivlanu etrnaestogodinjakinju koja se, da budem okrutno iskren, jo godinama ne mora bojati gubitka nevinosti, a posve sigurno ne sa mnom. Sve je to, razumije se, bila budalatina, i ona se nije brinula da bih se mogao pribliiti njezinoj keri nita vie nego to se brinula da bih se mogao pribliiti njezinoj lisnici. To je jednostavno bio njezin nain da mi dade do znanja, kao to su to mnogi drugi ve uinili prije nje, da sam prognan iz islingtonskoga vrta i osuen na lutanje po uredima bezveznih kabelskih kua za vijeke vjekova. I zato me te prve noi na Tenerifima veera samo oneraspoloila. Oni nisu bili ljudi po mom ukusu. Oni su bili samo ljudi koji ele razgovarati sa mnom jer smo se sluajno zatekli na istoj lai na kojoj nije bilo nimalo ugodno - zato to je to bila tek mala i oronula laa, laa neopremljena za plovidbu, laa koja se, kako sam odjednom uvidio, svakoga asa mogla raspasti i potonuti. Bila je to laa nainjena za razonodu na jezeru u Parku Regent's, a mi smo pokuavali na njoj odjedriti na jebene Tenerife. Zbilja treba biti kreten pa da povjerujete kako e se moi jo dugo odrati na povrini. JESS Ne mislim da je sve to se odigravalo sutradan moja krivnja. Spremna sam preuzeti dio krivnje, ali kad stvari pou po zlu, onda ih pretjerana reakcija moe jo samo pogorati, zar ne? A mislim da su stanovite osobe pretjerano reagirale. Budui da je moj tata laburist i sve to, on uvijek tupi o snoljivosti prema osobama koje pripadaju razliitim kulturama, a ja mislim da se dogodilo upravo to da stanovite osobe ili, tonije reeno, Martin, nisu pokazale snoljivost prema mojoj kulturi,

kulturi koja se odlikuje mnogo veom dozom opijanja, drogiranja i jebanja nego njegova kultura. S druge strane, mislim da ja uvaavam njegovu kulturu. Ne sjeam se da sam mu ikada tupila kako bi se trebao oblokati i ulagirati do daske i poeviti jo koju curu. I zato mislim da bi trebao pokazati vie potovanja prema mojoj kulturi. Da sam kojim sluajem idovka, ne bi mi predlagao da jedem svinjetinu, pa ne vidim zato bi mi morao govoriti da ne radim sve ostalo? Izmeu prvog i posljednjeg albuma Beatlesa prolo je samo sedam godina. To je prava sitnica, sedam godina, kad se sjetile koliko su se u meuvremenu promijenile njihove frizure i njihova glazba. Neki dananji bendovi ivotare po sedam godina a da pritom ne ine takorei nita pod milim Bogom. Kako god bilo, nakon sedam godina ve vjerojatno nisu mogli gledati jedni druge, i svima je bilo jasno da su eljeli razliite stvari. John je elio ivjeti u vrei ili to ve, dok je Paul elio biti na svojoj farmi ili gdje ve, i teko je zamisliti kako bi se takva veza mogla odrati na ivotu kad ste toliko razliiti, a jedan od vas k tomu ivi u vrei. Istina, mi nismo bili zajedno ni sedam tjedana, ali ionako smo bili razliiti ve od samog poetka, za razliku od Johna i Paula koji su voljeli istu glazbu i ili u iste kole i tako dalje. Mi se nismo mogli osloniti ni na to od toga. Ta mi ak nismo bili iz iste drave. Tako da zapravo nije ni udno to se naih sedam godina zgusnulo na otprilike tri tjedna. Evo to se dogodilo; zajedno smo dorukovali i dogovorili se da e svatko krenuti svojim putem do naveer, kada emo se svi zajedno ponovno nai u hotelskom baru, popiti koktel i otii negdje na objed. Onda samo JJ i ja otili na kupanac u hotelski bazen, dok je Maureen sjedila i promatrala nas, a ja sam potom odluila izii sama. Odsjeli smo na sjevernom dijelu otoka, u mjestacu po imenu Puerto de la Cruz koje uope nije bilo loe. Kad sam prije dolazila ovamo, odsjedali smo na jugu koji je totalno otkvaen, ali je vjerojatno preotkvaen za Maureen, a kako je ovo trebao biti njezin odmor, to me nije toliko smetalo. Istina, poeljela sam kupiti neto za puenje, i ovdje je bilo tee doi tlo loga nego to bi mi to bilo dolje, a zbog tog sam se i uvalila u nevolju spram koje, po mome miljenju, Martin nije pokazao dovoljno razumijevanja. Obila sam nekoliko kafia traei nekoga tko bi mi mogao prodati doint, a u drugom kafiu ugledala sam djevojku koja je liila na Jen

kao jaje jajetu. Ne pretjerujem; kad me je pogledala, a da me nije prepoznala, mislila sam da se zajebava, dok nisam primijetila da joj oi ba i nisu dovoljno velike i da ima izblajhanu kosu; Jen nikada ne bi izblajhala kosu, koliko god se eljela preruiti. U svakom sluaju, toj curi se nije svidjelo to buljim u nju, pa sam joj jednostavno morala rei nekoliko rijei, ali pokazalo se da je Engleskinja i da je naalost razumjela svaku moju rije, pa mi nije ostala duna, a nakon toga se ni mene vie nije dalo zaustaviti. Nakon to smo se neko vrijeme prepucavale, zamolili su nas obje da iziemo. Bit u iskrena i priznat u vam da sam prije toga popila ve nekoliko Bacardi Breezera, premda je bilo jo poprilino rano, i mislim da sam zbog njih postala nasrtljiva, iako ona nije prihvatila moj izazov na tunjavu. A onda se dogodilo ono to se i inae dogaa: brat cure koja nije Jen, jedan kafi, jedan frajer, lova, droga i nekoliko ekseva, namjera da se ne ula-giram odmah nego tek kasnije, na kraju se ulagirala gotovo svime ve istog trena, nekolicina ljudi iz mjesta po imenu Nantwich, jedan frajer, napadaj ize, otila iziti nasamo. Povraala, zaspala na plai, probudila se, poizila, dovezena natrag u hotel policijskim kolima. Ne sjeam se da sam dotad upoznala nekog iz Nantwicha i navedeno se odigralo jo za dana, ali mislim da se sve drugo moe podvesti pod jo jedan tipian veernji izlazak. Rekla sam policiji da su mi Martin i Maureen roditelji, ali Martin time nije bio oduevljen. Ipak, mislim da nije bilo potrebno da se odjavi iz hotela. Sve bi se vrlo brzo stialo. Sutradan ujutro osjeala sam se oajno, posebice zbog toga to sam legla, a da prethodno nisam nita ubacila u kljun, iako vjerujem da ni eksevi ni Breezeri ni trava nisu bili od pomoi. Osim toga, pala sam u depru. Obuzeo me onaj stravian osjeaj koji vas obino uhvati kad shvatite da ste zaglavili sa samima sobom takvima kakvi jeste i da glede toga ne moete poduzeti ama ba nita. Hou rei, mogue je izmiljati kojekakve karaktere, kao to sam to ja uinila pretvorivi se na Silvestrovo u nekakav janeaustenovski lik, i to je dobra prilika da se ovjek malo odmori od samog sebe. Ali tako je nemogue ivjeti na duge staze, i eto vas opet gdje povraate ispred nekog sumnjivog kluba i izazivate ljude na tunjavu. Tata se stalno pita zato sam izabrala biti takva, no prava istina je da ovjek zapravo i nema izbora i to je ono zbog ega vam doe da se ubijete. Kad god pokuam

zamisliti ivot u kojem nema povraanja ispred sumnjivih klubova, nikad mi to ne uspije; ne mogu si predoiti ama ba nita. To sam ja; ovo je moj glas, ovo je moje tijelo, ovo je moj ivot. Jess Crichton, ovo je tvoj ivot, a ovo ovdje je nekolicina ljudi iz Nantwicha s kojima moe porazgovarati o tome. Jednom sam pitala Tatu to bi radio da se ne bavi politikom, a on mi je odgovorio da bi se bavio politikom, elei time rei, ako sam ga dobro shvatila, kako bi, gdje god se zatekao i to god radio, i tad naao naina da se vrati u politiku onako kako se navodno make znaju vratiti nakon to se presele u drugu kuu. Zaposlio bi se u mjesnom odboru ili bi dijelio letke ili to ve. to god bi bilo dijelom toga svijeta, on bi prionuo uz to. Djelovao je pomalo alosno govorei to; rekao mi je da je to, na koncu, znak pomanjkanja matovitosti. A takva sam vam i ja: bolujem od pomanjkanja matovitosti. Mogla sam raditi to god sam htjela, svaki dan svoga ivota, a sve to sam eljela raditi je, kako se ini, obliti se kao svinja i izazivati tunjave. Meni govoriti da mogu raditi to god me volja isto je to i izvaditi ep iz kade i rei vodi da moe iscuriti gdje god ju je volja. Slobodno to isprobajte i vidjet ete to e se dogoditi. JJ Imao sam ba dobar dan, mislim, onaj prvi dan. Ujutro sam kraj bazena itao Sportskog novinara, a to je jedna jebeno, opako dobra knjiga. I onda sam naruio sendvi, i onda... No dobro, ako emo po istini, zakljuio sam da je dolo vrijeme da malo potaknem svoj libido koji se ve etiri-pet mjeseci zlopati prikopan na aparate za umjetno odravanje ivota i ne pokazuje nikakve znakove ivota. Jeste li moda itali onu knjigu koju je onaj tip napisao, ono, vjeama? Morao je trepnuti onoliko puta koliko je bilo potrebno da osoba koja mu je ve pomagala doe do odgovarajueg slova u abecedi. iva istina. U svakom sluaju, moj jebeni libido ne bi bio u stanju napisati ni tu knjigu. No dok sam sjedio kraj bazena u kratkim hlaama i dok je sunce grijalo stanovite dijelove mog tijela koji su ve jako dugo bili na ledu, i to na sve naine na koje je uope mogue biti na ledu, prepoznao sam nejasne ali nepogreive znakove ivota. Nije da sam iziao van zacrtavi si kao jedini cilj poduzeti neto u vezi s tim. Samo sam odluio proetati i malo baciti oko, tek toliko da

ponovo stupim u dodir s tom stranom svoga ivota. No prethodno sam ipak svratio do hotelske sobe i odjenuo se. Nisam ja frajer za gola prsa. Imam valjda ezdesetak kila, suh sam kao kurac i bijel kao duh, a takvi jednostavno nemaju to raditi kraj preplanulih frajera s kartonom piva u rukama. Sve i da pronaete komad koji se pali na suhonjave duhove, kladim se da bi u takvom kontekstu zaboravila da se pali na takve frajere, slaete se? Da se palite na glazbu Dolly Parton i da netko raspali njezin album usred hip-hop koncerta, uvjeren sam da vam jednostavno ne bi zvuala dobro. tovie, vrlo je jebeno vjerojatno da je ne biste ak ni uli. I tako je navlaenje mojih izlizanih crnih traperica i stare majice kratkih rukava s Drive-By Truckersima bilo moje jamstvo da e me uti ljudi po mojoj mjeri. A pazite sad ovo: ne samo da su me uli, ako se smijem posluiti eufemizmom, nego me je ula osoba koja je bila na koncertu mog benda i kojoj sc bend k tome svidio. Mislim, koja sluajnost!? OK, nije da nas se sjeala ba kristalno jasno i donekle sam joj morao suflirati da smo joj se svidjeli, znate ve kako to ide. Ali svejedno. Eto, dogodilo se to da sam u gradu naletio na jedan zbilja opak bazen sa slanom vodom koji je osmislio neki mjesni umjetnik, pa sam svratio popiti pivo i pojesti sendvi odmah nasuprot bazenu. Za susjednim stolom sjedila je treba iz Engleske, sama, i itala knjigu pod naslovom Bel Canto, pa sam joj rekao da sam je i ja proitao, nakon ega smo poeli razgovarati o njoj i tako sam se bre--bolje premjestio za njezin stol. A onda smo poeli razgovarati o glazbi, jer Bel Canto, hajmo rei, govori o glazbi - o operi, u svakom sluaju, koju neki smatraju glazbom - a ona je rekla da joj je drai rock'n'roll nego opera, pa sam je pitao, ono, koje bendove slua? Nabrojila je itav niz sastava, a s jednim smo od njih, s bendom po imenu The Clockers, i mi bili na turneji prije nekoliko godina. I ona je bila na njihovu koncertu, u Manchesteru, gdje i ivi, i misli da je dola dovoljno rano da je mogla uti i predgrupu, a na to sam ja rekao: E pa, vidi, to smo bili mi. A ona je rekla, Oh, tako je, sjeam se, niste bili loi. Znam, znam, ali nemojte zaboraviti da sam tad bio u onoj ivotnoj fazi u kojoj pristajete na sve to vam se nudi. Na koncu smo zajedno proveli cijelo poslijepodne, a onda sam ja otpilio obiteljsku veeru pa smo zajedno proveli i veer, a onda smo, napokon, proveli zajedno i no u mojoj hotelskoj sobi, jer je ona svoju

dijelila s cimericom. I to je bilo prvi put da sam se evio nakon one posljednje noi provedene s Lizzie, koja je ionako dobrano vukla na nekrofiliju. Sutradan ujutro smo Kathy i ja zajedno dorukovali u blagovaonici, i to ne samo zato to hotel nije imao dovoljno zvjezdica da bi njegova ponuda ukljuivala i poslugu u sobu: na neki sam se nain nadao da u nabasati na ostatak drutva. Ne znam zato, ali nadao sam se da bi mi mogli pruiti podrku - OK, moda ne ba Maureen, ali Martin svakako, jer ima dobro oko za zgodne cure. ak sam si uvrtio u glavu da e i Jess biti na neki nain zadivljena. Ve sam vidio njih troje kako stoje na drugom kraju prostorije, kako dvoje od njih aptom razmjenjuju prljave poalice, i kako u se opet osjeati kao jedan zbilja opak frajer. Maureen je sila prva. Mahnuo sam joj jo dok je ulazila, onako prijateljski, no ona je iz nekog razloga moje mahanje protumaila kao poziv te nam je prila i sjela za na stol. Sumnjiavo je mjerkala Kathy. "Zar netko ne dolazi na doruak?" Nije htjela biti bezobrazna. Samo je bila zbunjena. "Ne, zna..." Ali nisam znao to bih joj rekao. "Ja sam Kathy", rekla je Kathy, koja je takoer bila zbunjena. "Ja sam JJ-eva prijateljica." "Nevolja je u tome to za stolom zapravo nema dovoljno mjesta za pet osoba", rekla je Maureen. "Ako se pojave svi ostali, Kathy i ja emo se premjestiti za drugi stol", rekao sam. "A tko su 'svi ostali'?" upitala je Kathy, rekao bih, s punim pravom. "Martin i Jess", rekla je Maureen. "Ali Jess je sino dovezena kui policijskim kolima. Pa me ne bi iznenadilo da jutros ostane dulje u krevetu." "Oh", rekao sum. Mislim, htio sam uti zastoje Jess sino dovezena kui policijskim kolima i sve to. Ali ne istog tog trenutka. "A to je skrivila?" upitala je Kathy. "A to nije?" rekla je Maureen. Konobarica je prila naem stolu i natoila nam kavu, a Maureen je otila do vedskog stola po kroasane.

Kathy je piljila u mene. Vidjelo se da bi mi rado postavila nekoliko pitanja. "Maureen je..." Ali nisam mogao smisliti nita ime bih zavrio reenicu. Na koncu nisam morao nita ni smiljati jer je u tom asu ula Jess i sjela. "Koja jebada", rekla je. Bio je to njezin nain upoznavanja. "Osjeam se kao govno. Obino se nakon jedne dobre rigaine osjeam bolje. Ali sino sam izrigala cijelu utrobu. Sad vie nema niega." "Ja sam Kathy", rekla je Kathy. "Bok", rekla je Jess. "U takvom sam stanju da nisam ni shvatila da te ne poznajem." "Ja sam JJ-eva prijateljica", rekla je Kathy, na to su Jessine oi zlokobno sijevnule. "Kakva prijateljica?" "Tek smo se juer upoznali." "A ve zajedno dorukujete?" "Jezik za zube, Jess." "A to sam sad rekla?" "Mislio sam na ono to se tek sprema rei." "A to se to spremam rei?" "Nemam pojma." "Jesi li ve upoznala mamu i tatu, Kathy?" Kathyne oi su uznemireno poletjele prema Maureen. "Hrabriji si od mene, JJ", rekla je Jess. "Ja se ne bih usudila dovesti koku za jednu no na obiteljski doruak. Jebeno moderan potez, ovjee." "Ono ti je majka?" rekla je Kathy. Pokuavala se drati zbilja oputeno, no bilo je oito da ve lagano izi. "Naravno da nije. Nismo ak ni iste nacionalnosti. Jess je samo..." "Predstavio ti se kao glazbenik?" rekla je Jess. "Kladim se da je. Kao i uvijek. To je jedini nain da si nade curu. Stalno ga opominjemo da se ne oslanja na tu foru jer ga na kraju sve prokue. I razoaraju se. Kladim se da ti je rekao da je pjeva, jesam li pogodila?" Kathy je kimnula i pogledala u mene. "Dobar tos. Otpjevaj joj neto, JJ. Mora ga uti. O, jebote ivot." "Kathy je bila na koncertu mog benda", rekao sam. Ali im sam to izgovorio, sjetio sam se da sam ja rekao Kathy da je bila na naem

koncertu, to ba i nije posve isto; Kathy se okrenula meni i pogledala me, i odmah mi je bilo jasno da se i ona toga sjetila. Oh, ovjee. Maureen i njezini kroasani sjeli su za stol. "A to emo ako Martin sie na doruak? Nema mjesta." "Oh, ne", rekla je Jess. "Aaaaaaah. Upomo. Mislim da nema druge nego da se prepustimo paniarenju." "Mislim da u ja polako krenuti", rekla je Kathy. Ustala je i otpila jo gutljaj kave. "Anna se ve sigurno pita gdje sam dosad." "Moemo se premjestiti za susjedni stol", rekao sam, ali znao sam da je gotovo, uniteno pakosnom silom na koju nisam mogao niim utjecati. "Vidimo se kasnije", rekla je Jess cvrkutavo. I to je bilo posljednji put da sam vidio Kathy. Da sam na njezinu mjestu, mislim da bih jo rekonstruirao tijek razgovora, zapisao ga i nagovorio prijatelje da ga odglume, traei bilo kakav znak koji bi mi pomogao da shvatim to se zapravo zbivalo tijekom tog doruka. Kad je rije o Jess, nemogue je odgonetnuti je li otroumna ili naprosto ima sree. Kad laprdate o neemu o emu nemate pojma toliko brzo i esto kao to to ini ona, velike su anse da ete s vremena na vrijeme togod i pogoditi. Ne znam to je ovaj put bilo na stvari, ali bila je u pravu: Kathy mi se nikada ne bi dogodila da nije bilo glazbe. Trebala je biti samo kratka avantura za dizanje morala, prva nakon to mi se raspao bend - prva uope otkad ivim ivotom neaktivnog glazbenika jer sam nevinost izgubio kad sam ve bio u bendu, a otad sam stalno bio u bendu. I zato sam nakon njezina odlaska poeo brinuti hoe li uvijek biti tako i hou li, ono, za etrdeset godina skonati u nekakvom jebenom starakom domu i nekoj siunoj starici bez zuba prodavati priu kako je R.H.M.-ov menader htio zastupati moj sastav. Kad u napokon postati osoba moda netko tko ima posao i osobnost koja bi se ljudima mogla svidjeti? Ne vidim koji bi se kurac morao neega odricati ako to nemam ime nadomjestiti. Uzmimo da sam jednostavno nastavio govoriti o knjigama koje smo oboje itali i da uope nismo spominjali glazbu... Mislite li da bismo svejedno zavrili u krevetu? isto sumnjam. inilo mi se da bez mog starog ivota za mene uope nema ivota. Moje sredstvo za podizanje morala na kraju mi se obilo o glavu pa sam se osjeao totalno jebeno slomljeno i oajno.

MAUREEN Iskreno reeno, i nismo pridavali neku veliku pozornost tomu to je Martin propustio doruak, premda je doruak bio ukljuen u cijenu. Ve sam se pomalo privikavala na injenicu da e se jedanput do dvaput dnevno dogoditi neto to neu moi shvatiti. Nisam shvaala to je Jess mutila sino i nisam shvaala zato neka nepoznata ena djevojka, istini za volju - sjedi i dorukuje za naim stolom. A jednako tako nisam shvaala ni zato je Martin otiao. Ali to to neto nisam shvaala uope nije bilo toliko vano. Zna se dogoditi da gledam film o policajcima i razbojnicima na televiziji i da ne shvatim poetak, ali to je tako i zamiljeno. I to me ne sprjeava da nastavim gledati film jer znam da e mi, budem li dovoljno paljiva, na kraju netko objasniti to se zbiva. Pokuavala sam si predoiti ivot s Jess i JJ-em i Martinom kao film o policajcima i razbojnicima; pa ako i ne shvatim to se zbiva, nema razloga za paniku, rekla sam samoj sebi. Priekat u da mi netko da mig kako rijeiti zagonetku. Uostalom, polako sam uviala da se nee dogoditi nita strano ako i ne shvatim gotovo nita. Nisam pravo shvaala zato smo morali rei da smo vidjeli anela ni kako nas je to dovelo na male ekrane. No sad je ve sve to, ini se, bilo iza nas i nije bilo smisla dizati graju oko toga. Moram priznati da sam se zabrinula kako emo svi stati za jedan stol, ali ne zato to sam bila zbunjena. Jednostavno nisam htjela da Martin pomisli da smo nepristojni. Nakon doruka pokuala sam nazvati ustanovu za njegu i pomo, ali se nisam uspjela snai sama. Na koncu sam morala zamoliti JJ-a da mi pomogne, a on mi je objasnio da moram birati nekoliko dodatnih brojeva, da neke brojeve moram izostaviti i to ti ja znam to sve ne. A to to sam odluila telefonirati nije bilo drsko od mene jer su mi ostali rekli da mogu telefonirali jedanput dnevno bez obzira na troak; inae se, rekli su, neu moi opustili kako spada. A telefonski poziv... li pa, vidite, s njime se sve promijenilo. U svega dvije-tri minute. Za trajanja tog telefonskog razgovora u glavi mi se odigralo vie toga negoli za trajanja cijeloga boravka na krovu. Ali ne zato to sam primila neku lou vijest, ili bilo kakvu vijest uope. Matty je bio dobro. Ta kako i ne bi? Trebao je njegu i njegu je i

dobivao, a vie od toga doista nisam ni mogla oekivati, zar ne? Trudila sam se iz petnih ila da razgovor potraje malo dulje i, svaka mu ast, bolniar se skupa sa mnom trudio iz petnih ila da razgovor potraje malo dulje, Bog ga blagoslovio. Ali ni on ni ja nismo znali io bismo rekli. Matty tijekom dana ne radi nita, pa lako nije uinio nita ni tog i takvog dana. Premjestili su ga iz kolica te smo popriali o tome, ali ipak smo vei dio vremena razgovarali o vremenu i vrtu. Zahvalila sam mu, spustila slualicu, zamislila se na as i pokuala se ne samosaalijevati. Ljubav, briga i sve ostalo, stvari koje moe pruiti samo majka... Prvi put u ivotu napokon sam shvatila da Mattyju nita od navedenog nije bilo ni od kakve koristi. Moji su postupci bili navlas isti postupcima osoblja u ustanovi za njegu i pomo. Samo to sam ja u tome vjerojatno bila vjetija jer sam imala vie prakse. Ali mogla sam ih nauiti sve to sam znala u samo nekoliko tjedana. A to je znailo da e Matty biti dobro i nakon moje smrti. A to je znailo da ono ega sam se najvie bojala otkako se rodio uope nije toliko zastraujue. I saznavi to, nisam znala elim li se zbog toga ubiti vie ili manje. Nisam znala je li ili nije cijeli moj ivot bio potpun gubitak vremena. Sila sam i ugledala Jess u predvorju. "Martin se odjavio iz hotela", rekla je. Srdano sam joj se nasmijeila, ali se nisam zaustavila nego sam nastavila hodati. Uope me nije bilo briga to se Martin odjavio iz hotela. Ali da nisam obavila onaj telefonski poziv bilo bi me i te kako briga, jer je Martin bio zaduen za na zajedniki novac. No sve i da je pobjegao s novcem, ne vidim to bi se time promijenilo, slaete se? Ostala bih ondje, ili ne bih, i jela bih, ili ne bih, i pila bih, ili ne bih, i vratila bih se kui, ili ne bih, i sve to to bih ili ne bih uinila ne bi bilo vano nikom ivom. Hodala sam gotovo cijeli dan. Tko zna rastue li se ponekad i drugi ljudi na odmoru? Pretpostavljam da da, a obzirom da imaju toliko vremena za razmiljanje. Ostatak tjedna nastojala sam se drati podalje od ostalih. Martin je i tako otiao, a JJ, ini se, nije imao nita protiv. Jess nije bila oduevljena mojim ponaanjem, te me jedanput ili dvaput pozvala da zajedno objedujemo ili da zajedno sjedimo na plai. No ja bih se samo nasmijala ili rekla: Ne, hvala. Nisam joj rekla: Ali dosad si uvijek bila

tako bezobrazna prema meni! Zato sad odjednom eli razgovarati sa mnom? Na recepciji sam iz ormaria s knjigama posudila knjigu, aavi knjiuljak arko ruiastih korica naslovljen Uzmi moju apu, Beth o neudanoj djevojci iji se maak pretvori u zgodnog mladia. Mladi je eli oeniti, no ona se neka jer je on maak, pa si uzima malo vremena dok se ne odlui. Malo sam itala tu knjigu, a malo sam spavala. Oduvijek sam se osjeala dobro sama sa sobom. A dan prije nego to smo otputovali kui, otila sam na misu, prvi put nakon mjesec ili moda ak i vie od mjesec dana. U gradu se nalazila jedna ljupka stara crkva - mnogo ljepa od one nae, moderne i kockaste kod kue. (esto sam se pitala hoe li Bog uope pronai nau crkvu, no pretpostavljam da mu je dosad to ve polo za rukom.) Ui i sjesti bilo je mnogo lake nego to sam oekivala, no vjerujem da je to bilo zato to nisam nikog poznavala. Ali mi se zato sve nakon toga inilo malice teim jer su mi ljudi djelovali toliko strano, a esto nisam ni razabirala dokle smo stigli, zbog jezika. Ipak, privikla sam se. Ista stvar kao kad uete u mranu prostoriju - a u crkvi je bilo mrano, mnogo mranije nego u naoj. Nakon nekog vremena, poela sam razabirati obrise, a zapaala sam lica svojih znanaca kod kue, u Engleskoj. Ne njih doslovno, razumije se, nego njihove tenerifske inaice. Jedna je ena bila ista Bridgid, ona koja poznaje sve i svakoga i neprestano se osvre prema klupama i smjeka se i kima glavom. Jednog ovjeka je malice zanosilo iako je bilo jo dosta rano, i to je bio Pat. A onda sam ugledala sebe. Bila je to ena mojih godina, bila je sama i gurala je u kolicima odraslog sina koji nije bio pri zdravoj pameti; neko vrijeme sam piljila u njih, i ena me uhvatila da piljim, i zacijelo je pomislila da sam nepristojna. Tolika podudarnost uinila mi se tako neobinom, dok nisam bolje razmislila. A razmiljajui dola sam do zakljuka da vjerojatno moete ui u bilo koju crkvu u bilo kojem dijelu svijeta i ugledati sredovjenu enu koja, bez supruga u blizini, gura mladog momka u kolicima. Ta to je vjerojatno jedan od razloga zbog kojih su crkve i izmiljene. MARTIN

Nikada nisam bio ovjek sklon samoispitivanju i ne kanim se zbog loga ispriavati. ak bi se moglo rei kako je samoispi-tivanjc odgovorno za veinu svjetskih nedaa. A pritom ne mislim na stvari kao to su rat, glad, bolest ili nasilni zloini - ne na tu vrstu nedaa. Nego na stvari kao to su razdraujue novinske kolumne, zaplakani gosti u talk show-ovima i tako dalje. Sada mi je, meutim, posve jasno da je nemogue umaknuti samoispitivanju kad nemate to raditi nego sjediti i razmiljati o samome sebi. Istina, uvijek vam preostaje mogunost da razmiljate o drugim ljudima, no drugi ljudi koji su meni dolazili u misli obino su bili ljudi koje sam poznavao, a razmiljanje o ljudima koje sam poznavao uvijek me vraalo onamo odakle sam elio pobjei. Tako da je odluka o odjavljivanju iz hotela i soliranju u neku ruku bila pogrena, zato to su ostali - premda mi je Jess mogla dignuti ivac u sekundi i premda me Maureen bacala u depresiju - zauzimali dio mene koji nikada ne bi smio ostati nenastanjen i nenamjeten. Meutim, ima tu jo neto: uz njih sam se osjeao razmjerno uspjeno. Imao sam osjeaj da sam neto postigao, a ako sam to postigao, onda je postojala ansa da postignem i neto drugo. A oni nisu postigli nita pod milim Bogom i nije bilo teko pretpostaviti da ni u budunosti nee postii nita pod milim Bogom, pa sam uz njih izgledao i osjeao se kao nekakav svjetski elnik koji naveer vodi multinacionalnu tvrtku, a vikendima izviae. Prebacio sam se u sobu koja je vie-manje bila istovjetna onoj u kojoj sam boravio neposredno prije, s tim da sam se ovaj put poastio pogledom na more i balkonom. A na balkonu sam sjedio dobra dva dana, zurei u more i samoispitujui se. No ne mogu se pohvaliti da sam u tom svom samoispitivanju bio osobito domiljat; zakljuci do kojih sam doao prvoga dana svodili su se na to da sam zasrao takorei sve to sam mogao i da bi mi bilo bolje da sam mrtav i da nikome neu nedostajati ako umrem i da se nitko nee raalostiti zbog moje smrti. A onda sam se nalio. Drugi dan je bio tek moda mrvicu plodonosniji; budui da sam prethodnu veer doao do zakljuka kako nikome neu nedostajati ako umrem, prekasno sam shvatio da su za veinu mojih jada krivi drugi ljudi: otuio sam se od djece zbog Cindy, a Cindy je takoer bila odgovorna za krah naeg braka. Zbog jedne mizerne pogreke!

No dobro, devet pogreaka. Devet pogreaka od, hajmo rei, stotinu mogunosti! Ostvario sam rezultat od 9l polo i svejedno sam pao na ispitu! Zavrio sam u zatvoru, pod a) zato to sam namamljen u stupicu, i pod b) zato to drutvo ima zastarjele stavove o seksualnosti tinejdera. Ostao sam bez posla zbog licemjerja i izdaje svojih efova. I tako sam potkraj drugog dana elio oduzeti ivot drugim ljudima radije negoli sebi, a to je bio nesumnjivo zdraviji nain razmiljanja, nije li? Jess me pronala trei dan. Sjedio sam u kafiu, itao dva dana stari Daily Express i pijuckao cafe con leche, a ona je sjela nasuprot meni. "Ima li to o nama?" upitala je. "Pretpostavljam da ima", rekao sam. "No zasad sam proitao samo sport i horoskop. Nisam jo stigao do naslovnice." "Jaaaako duhovito. Smijem sjesti?" "Ne." Ali je ipak sjela. "I, to time eli dokazati?" "ime time?" "Pa tim... velikim durenjem." "Misli da sam se nafurio?" "A kako bi ti to nazvao?" "Da mi je puna kapa." "A to smo ti mi uinili?" "Vi u mnoini nita. Ti u jednini svata. Toi, a ne vous." "Zbog onog to se dogodilo neku veer?" "Da, zbog onog to se dogodilo neku veer." "Naljutio si se zato to sam im rekla da si mi tata, zar ne? Pa, dovoljno si star da mi bude otac." "Znam da jesam." "Aha. E pa, vrijeme je da to preboli. Popij neku tabletu za kuliranje." "Prebolio sam to. Popio sam je." "Sve se bojim." "Jess, nisam se nafurio. Misli da sam se odjavio iz hotela zato to si rekla da sam ti ja otac?" "Ja bih, da sam na tvom mjestu." "Zato to ga mrzi? Ili zato to bi te bilo sram vlastite keri?" "Oboje." Tako to ide s Jess. im namirie da se povlaite, odmah se pone pretvarati da katkada razmilja o posljedicama svojih postupaka (a pod razmiljanjem o posljedicama svojih postupaka mislim na

"samoomalovaavanje", zato to je to po mom miljenju jedini mogui ishod bilo kakvog duljeg razmiljanja s njezine strane). Odluio sam da se ovaj put neu dati preveslati. "Ovaj put me nee preveslati. Gubi se." "A to sam sad uinila? O, jebote ivot." "Opet izigrava skrueno ljudsko bie." "to znai 'skrueno'?" "Da se kaje." "Zbog ega?" "Brii." "Zbog ega?" "Jess, elim se odmoriti. A vie od svega elim se odmoriti od tebe." "Znai da eli da se naloem i nadrogiram." "Da. elim to od sveg srca." "Aha. Mogu misliti. A ako to uinim, onda e me izgrditi na pasja kola." "E neu. Neu te grditi. Samo brii odavde." "Dosadno mi jc." "I'a daj se onda idi druiti s JJ-em ili Maureen." "Oni su mi dosadni." "A ja kao nisam?" "Koje si sve slavne osobe upoznao? Jesi li upoznao Emi-nema?" "Ne." "Jesi, ali mi ne eli rei." "Oh, za Boga miloga." Ostavio sam neto novaca na stolu, ustao i iziao. Jess me slijedila niz ulicu. "Jesi li za partiju biljara?" "Ne." "Za evu?" "Ne." "Ne sviam ti se?" "Ne." "Ima mukaraca kojima se sviam." "Onda idi pa se evi s njima. Jess, ao mi je to ti to moram rei, ali mislim da je meu nama svreno." "H pa, bojim se da nije ako te cijeli dan budem slijedila." "A misli da takvo to ima smisla na duge staze?" "Boli me don za duge staze. Zar si zaboravio da te moj Tata zamolio da pripazi na mene? Mislila sam da e ti to biti drago. Mogla bih ti nadomjestiti izgubljene keri. Mogao bi nai duevni mir, kui? Gledala sam tonu takvih filmova." Jess je ovu posljednju opasku iznijela posve prisebno kao da e njome na neki nain ovjeriti istinitost scenarija koji si je zamislila, a ne upravo suprotno.

"A to je s ponudom za evu? Kako si to mislila uklopiti u priu o nadomjetanju izgubljenih keri?" "To bi ve bila sasvim drukija, ono, stvar. Ruta. Drukiji pristup." Proli smo pokraj sablasnog kafia po imenu New York City. "Odavde su me izbacili zbog tunjave", rekla je Jess ponosno. "Ubili bi me da ponovno pokuam ui." A kao da to eli i potvrditi, prosjedi vlasnik je stao na ulaz s ubojitim izrazom lica. "Moram ii piati. Ne mii se odavde." Uao sam u New York City, pronaao zahod negdje u Lower East Sideu, pokrio dasku televizijskim programom iz Expressa, sjeo i povukao zasun na vratima. Sljedeih sat ili dva uo sam kroz zid kako se dere na mene, no s vremenom je dernjava utihnula; pretpostavio sam da je otila, ali sam svejedno ostao unutra, za svaki sluaj. Kad sam povukao zasun na vratima bilo je jedanaest sati ujutro, a iziao sam u tri sata poslijepodne. Nije mi bilo ao vremena. Bila je to ta vrsta odmora.

JJ Posljednji sastav s kojim sam nastupao raspao se nakon koncerta u puhu Hope and Anchor u Islingtonu, svega nekoliko blokova od mog sadanjeg stana. Znali smo da se razilazimo i prije poetka nastupa, ali nismo razgovarali o tome. Prethodnu smo veer svirali u Manchesteru, pred vrlo malo publike, a na putu za London svi smo bili pomalo razdraljivi, no ponajvie tek sumorni i tihi. Osjeaj je isti kao kad prekidate sa enom koju volite - hvata vas munina u elucu, znate da nijedna vaa rije ne moe promijeniti ni jednu jebenu stvar ili da, ako i neto promijeni, to ne moe potrajati dulje od pet minuta. A kad se razilazite s bendom sve je jo udnije zato to znate da s tim ljudima neete izgubiti dodir onako kako biste ga izgubili s curom. Mogao sam ve sljedeu veer sjediti u kafiu s njima trojicom a da se ne posvadimo, ali sastav svejedno vie ne bi postojao. Bend je bio vie od nas etvorice; on je bio kua, a mi smo bili stanari, no onda smo je prodali i vie nije pripadala nama. Sad se ve, razumije se, izraavam metaforiki jer nam nitko iv ne bi dao ni novia za nj.

Sve u svemu, nakon koncerta u pubu Hope and Anchor - a koncert je zraio nesretnim naponom, poput oajnike oprotajne eve - uli smo u tu usranu majunu garderobu i sjeli jedan do drugog, a onda je Eddie rekao: "Mislim da bi to bilo to." I onda je uinio neto to je tako neuobiajeno za njega, to tako ne slii na Eddieja: pruio je ruke na obje strane i uhvatio me za ruku i uhvatio Jessea za ruku i stisnuo nam ruke. I Jesse je uhvatio Billyja za ruku, tek toliko da se sjedinimo jo taj posljednji put, a onda je Billy rekao: "Jebite se, tetkice", i ustao kao iz topa, to vam otprilike govori sve to trebate znati o bubnjarima. Iako sam svoju brau po odmoru poznavao samo nekoliko tjedana, na putu od hotela do zrane luke ponovno me uhvatio onaj isti muan osjeaj u elucu. Nad glavom nam je visio razlaz, osjeao sam to u zraku, i nitko nije prozborio ni rijei. I razlog je bio isti - uinili smo sve to se dalo uiniti, no sad smo stigli do kraja puta. Uostalom, vjerojatno se i sve drugo raspada iz istog razloga, i sastavi, i prijateljstva, i brakovi, to god. Zabave, vjenanja, bilo to. Ovo e vam moda zvuati smijeno, ali jedan od razloga zbog kojeg sam osjeao muninu u elucu kad se na bend raspao je taj to sam bio zabrinut za ostale. Znate ono, koji e sad kurac biti s njima? Nitko od nas nije bio osobito obrazovan. Billy ba nije bio lud za itanjem i pisanjem, ako me razumijete, Eddie je bio suvie, ono, ratoboran da bi uspio zadrati posao na dulje vrijeme, a Jesse se teka srca odvajao od svog dointa... Jedina osoba za koju se zapravo i nisam pretjerano brinuo bio sam ja. Vjerovao sam da u se ve nekako snai. Bio sam pametan, pribran, imao sam curu i, premda sam znao da e mi glazba nedostajati svakog jebenog dana u ivotu, znao sam da i bez nje ipak mogu biti netko i neto. I to se onda dogodi? Nekoliko tjedana kasnije, Billy i Jesse poinju svirati kod kue sa sastavom koji je otkantala ritam sekcija, Eddie se zapoljava kod svog starog, a ja dostavljam pizze i malo mi nedostaje da skoim s krova. I zato sam odluio da se ovaj put neu tresti zbog neizvjesne sudbine ostalih sudrugova iz benda. Ve e se oni nekako snai, uvjeravao sam samog sebe. Sada mi se moda ne ini tako, no dosad su preivjeli, dodue jedva, ali to ionako vie nije moj problem. Vozei se taksijem u zranu luku neto smo malo razgovarali o onom to smo radili i itali i o prvom to kanimo uiniti kad se vratimo kui

i o slinim pizdarijama, dok smo u zrakoplovu veinom kunjali jer smo krenuli dosta ranim letom. A onda smo sjeli u podzemnu eljeznicu od Heathrowa do King's Crossa i odatle nastavili autobusom. A u autobusu nam je postalo jasno da se vjerojatno vie neemo viati ba tako esto. "A zato ne?" rekla je Jess. "Zato to nemamo nita zajednikog", odgovorio je Martin. "Kao to je to na odmoru jako lijepo dolo do izraaja." "Meni se inilo da nije bilo tako loe." Martin je prezirno otpuhnuo. "Ali uope nismo razgovarali jedni s drugima." "Zato to si se ti veinu vremena skrivao na zahodu", rekla je Jess. "A to misli, zato sam se skrivao? Zato to smo srodne due? Ili zato to naa veza nije jedna od najplodonosnijih?" "Da, a s kim si ti to imao plodonosnu vezu?" "A ti?" Jess se nakratko zamislila, a onda slegnula ramenima. "S vama, drutvo", rekla je. Muk je potrajao dovoljno dugo da shvatimo kako je Jessina opaska bila istinita barem to se nje tie. Na svu sreu, Martin je progovorio upravo kad smo poeli uviati kako bi moda mogla biti istinita i to se nas tie. "Da. Dobro. Ali to ne bi smjelo biti tako, zar ne?" "Znai li to da mi daje koaricu?" "Samo ako to eli tako shvatiti. Jess, preivjeli smo odmor. No sada je vrijeme da svatko krene svojim putem." "Ali to emo s Valentinovim?" "Ako eli, moemo se nai za Valentinovo. Kao to smo se i dogovorili." "Na krovu?" "Jo uvijek misli da bi se mogla baciti?" "Ne znam. Predomiljam se iz dana u dan," "Ja bih voljela da se naemo", rekla je Maureen. "Pretpostavljam da je Valentinovo prilino velik dan u tvom ivotu, Maureen", rekla je Jess. Izgovorila je to razgovornim tonom, ali Maureen je prepoznala prikrivenu pakost te se nije zamarala odgovorom. Gotovo sve to je Jess rekla moglo joj se vratiti trostrukom mjerom, ali nitko od nas vie nije imao volje za to.

Promatrali smo promet i kiu kroz prozor, a kad smo stigli do Angela pozdravio sam se sa svima i siao. Dok sam pogledom ispraao autobus, vidio sam kako Maureen nudi ostale, ukljuujui i Jess, Polo bombonima i ta mi je njezina gesta slamala srce. Sljedeih tjedan dana nisam radio nita, vie-manje. Dosta sam itao i lunjao po Islingtonu u potrazi za kakvim loim poslom po mojoj mjeri. Jednu veer sam spiskao deset funta na ulaznicu za koncert benda po imenu Nema anse koji je nastupao u Union Chapelu. Uli su u posao otprilike kad i mi, i trenutano im je ilo prilino dobro, i imali su neku vibru, ali su po mom sudu bili mlaki. Stajali su ondje i svirali svoje pjesme i publika im je pljeskala i izlazili su na bis i onda smo se svi razili i ne bih rekao da je navedeno iskustvo ikog od nas osobito oplemenilo. Na izlasku me prepoznao frajer u, rekao bih, etrdesetima. "JJ, zar ne?" rekao je. "Znamo se odnekud?" "Sluao sam vas u Hope and Anchoru prole godine. uo sam da se bend raspao. Sad ivite ovdje?" "Aha, zasad." "I, ime se bavite? Gradite solo karijeru?" "Aha, pun pogodak." "Cool." Dogovorili smo se da emo se nai u osam naveer na Valentinovo i svi smo doli na vrijeme. Jess je htjela da se naemo kasnije, ono, u pono ili kad ve, radi to potpunijeg traginog uinka, ali se nitko drugi nije s time sloio, a Maureen se nije htjela vraati kui tako kasno. Naletio sam na nju na stubitu, na putu gore, i rekao joj kako mi je drago uti da se kasnije namjerava vratiti kui. "A kamo bih drugamo ila?" "Ne. mislio sam... Proli put se nisi namjeravala vratiti kui. sjea se? Barem ne, ono, autobusom." "Autobusom?" "Proli put si mislila sii s krova kraim putem." Malko sam prstima etkao po zraku, a zatim sam ih survao dolje, kao da su skoili s krova. "Ali, ako sam dobro shvatio, veeras ide duim putem do dna." "Oh. Da. Istina. Malo sam dola k sebi", rekla je. "Mislim, u glavi."

"To je sjajno." "Mislim da jo uvijek ivim od blagodati odmora." "Bravo." Nakon toga vie nije htjela razgovarati jer smo morali odvaliti jo dobar komad puta, a ve se bila sva uspuhala. Martin i Jess stigli su nekoliko minuta kasnije, pozdravili smo se i onda smo tako malo stajali. "Hoe li mi netko, molim vas, objasniti emu sve ovo?" rekao je Martin. "Pa, dogovorili smo se da emo se nai i vidjeti kako se tko osjea i sve to", rekla je Jess. "Ah." Uzvrpoljili smo se. "I, kako se tko osjea?" "Maureen je prilino dobro", rekao sam. "Zar ne, Maureen?" "Tono. Kao to sam rekla JJ-u, mislim da jo ivim od blagodati odmora." "Kojeg odmora? Onog s kojeg smo se nedavno vratili?" Pogledao ju je i zatresao glavom, s izrazom uenja i divljenja u isti mah. "A to je s tobom, Mart?" rekao sam. "Kako je?" No, ve sam otprilike slutio kako e glasiti odgovor na to pitanje. "Oh, zna ve. Comme ci comme ca." "Seronja", rekla je Jess. Opet smo se uzvrpoljili. "Proitao sam neto to bi vas moglo zanimati", rekao je Martin. "Da?" "Mislio sam... Moda bi bilo bolje da negdje drugdje popriamo o tome. Recimo, u pubu." "Ja sam za", rekao sam. "Mislim, moda bi ovo ipak trebalo proslaviti, slaete se?" "Proslaviti?" rekao je Martin kao da sam skrenuo. "Aha. Mislim, ivi smo i, i..." I dalje nisam imao to dodati. Ali injenica da smo jo ivi inila mi se vrijednom jedne runde pia. injenica da smo jo ivi inila se vrijednom slavlja. Osim ako vam, dakako, nije bilo do ivota, a u tom sluaju... Oh, jebiga sad. Svejedno bi mi godilo pie. Kad se ve nisam mogao sjetiti nieg drugog, onda je i injenica da bi mi godilo pie vrijedila slavlja. Najobinija ljudska elja sruila je zid potitenosti i neodlunosti. "Maureen?"

"Da, moe, nemam nita protiv." "Nita, znai, od skakanja", rekao sam. "Barem ne noas. Zar ne? Jess?" Uope me nije sluala. "Jebote", rekla je. "Isuse Boe." Zurila je u ugao krova, tamo gdje je Martin na Silvestrovo prerezao icu. Tamo je sjedio neki frajer, na istom onom mjestu na kojem je sjedio i Martin, i promatrao nas. Bio je moda koju godinu stariji od mene i djelovao je istinski prestravljeno. "Hej, ovjee", rekao sam tiho. "Hej. Samo se nemoj micati." Polako sam mu se poeo primicati. "Molim te, nemoj prilaziti blie", rekao je. Bio je uspanien, na rubu suza, i grozniavo je odbijao dimove cigarete. "Sve smo to mi ve proli", rekao sam. "Ako se popne natrag, moe se pridruiti naoj klapi. Ba smo se ponovno okupili." Pokuao sam mu se primaknuti jo nekoliko koraka blie. Nije rekao nita. "Aha", rekla je Jess. "Pogledaj nas. to nam fali? Sad ti se moda ini kako nikada nee prebroditi ovu veer, ali na kraju ipak uspije." "Ali ja to ne elim", rekao je frajer. "Reci nam to te mui", rekao sam. Primaknuo sam mu se jo blie. "Mislim, mi smo svi jebeni strunjaci za to podruje. Maureen, na primjer..." Ali nisam stigao dovriti reenicu. Bacio je cigaretu u ponor, a zatim se, tiho jauknuvi, i sam odgurnuo. I onda je uslijedio muk, i onda je do nas dopro zvuk udaranja tijela o beton u podnoju svih onih katova. Otada nije proao ni jedan jedini dan da nisam uo ta dva zvuka, jauk i udarac, i jo uvijek ne znam koji je straviniji.

TREI DIO MARTIN Frajer koji je skoio ostavio je dva duboka i ini se proturjena dojma na sve nas. Prije svega, pomogao nam je da shvatimo da se nismo u

stanju ubiti. A nadalje, zbog te smo spoznaje ponovno dobili elju da se ubijemo. Ako znate barem neto o izopaenosti ljudske naravi, onda znate da ovo uope nije paradoks. Neko vrijeme sam suraivao s jednim alkoholiarom - s nekim kog ne smijem imenovati jer ste gotovo sigurno uli za njega. A on mi je rekao da mu je dan kada se prvi put nije uspio ostaviti pia bio najgori dan u ivotu. Oduvijek je vjerovao da moe prestati piti kad god se sjeti, tako da mu je mogunost izbora uvijek stajala na raspolaganju, skrivena u ladici s arapama negdje u primozgu. No kad je saznao da mora piti, da mogunost izbora zapravo nikada nije ni postojala... E pa, tek si je tad poelio skratiti muke, ako mi dopustite da naas jo malice zamaglim sliku. Sve mi se ini da ga zapravo i nisam potpuno shvatio dok nisam vidio onog frajera kako skae s krova. Sve dotad, uvijek sam doivljavao skok kao jednu od mogunosti, kao jednu vrstu izlaza, kao uteevinu za crne dane. A onda nam je uteevina neoekivano isparila - ili bolje reeno, nikad zapravo nismo ni imali pravo na nju. Pripadala je frajeru koji je skoio i ljudima njegova kova, jer mahanje nogama iznad bezdana ne znai nita ako niste spremni prijei jo sljedeih pet centimetara, a nitko od nas to nije bio. Mogli smo uvjeravati jedni druge i sami sebe da nije tako - oh, uinio bih to da se ona nije pojavila ili da se on nije pojavio ili da mi netko nije sjeo na glavu - ali injenica je da smo svi etvero jo bili ivi, a da smo svi etvero imali bezbroj prilika da to ne budemo. Zato smo sili onu no? Sili smo zato to smo mislili da bismo trebali potraiti krelca po imenu Chas koji se naposljetku pokazao posve nevanim za nau priu. Nisam siguran da bismo bili u stanju uvjeriti onog starog drukana, skakaa, da ode s nama potraiti Chasa. Pitam se kakav bi rezultat on osvojio na Ljestvici sklonosti samoubojstvu Aarona T. Becka? Vjerojatno vrlo visok, ukoliko Aaron T, Beck, naravno, nije pobrkao lonie. No nitko mu ne moe predbaciti da nije pokazao sklonost. Kad je skoio, pobjegli smo s krova brzinom vjetra. Zakljuili smo da je pametnije da se ne zadravamo i ne objanjavamo svoje sudjelovanje, ili nesudjelovanje, u pogibiji sirotog drukana. Napokon, i sami smo imali priu vezanu uz Kuu samoubojica, pa bismo istinom jo samo dodatno zamaglili sliku. Kad bi javnost saznala da smo i mi bili gore, jasnoa prie - nesretan ovjek skae sa

zgrade - bila bi naruena, i javnost je ne bi shvatila bolje, nego loije. A takvo to nitko od nas nije elio. I tako smo se sjurili niza stube onoliko brzo koliko su nam naa oteena plua i noge proirenih vena doputale, te se razili. Bili smo suvie uznemireni da odemo na pie negdje u samoj blizini i bili smo suvie uznemireni da bismo dijelili taksi, pa smo se razbjeali im smo se doepali plonika. (Kako naveer izgleda pub najblii Kui samoubojica, pitao sam se na putu kui? Je li pun nesretnih ljudi koji se spremaju uputiti gore, ili onih koji su upravo sili pa su jo napola smeteni a napola im je odlanulo? Ili ga ispunjava udnovata mjeavina jednih i drugih? Je li gazda svjestan osebujnosti svojih gostiju? I zlorabi li njihovo raspoloenje u svoju korist - upriliujui, primjerice, Kukavan sat s niim cijenama pia? I pokuava li ikad nagovoriti penjae - u ovom kontekstu vrlo nesretne ljude - da se drue sa spustaima? Ili penjae da se drue jedni s drugima? Je li se u njemu ikad rodila neka veza? Mislite li da je mogue da taj pub moda snosi odgovornost za neko vjenanje, ili moda za dijete?) Ponovno smo se nali ve sljedee poslijepodne u Starbucksu, i svi smo bili u totalnoj komi. Prije samo nekoliko dana, nedugo nakon putovanja, svima je bilo savreno jasno da vie nemamo nikakve koristi jedni od drugih; sad je pak bilo teko i zamisliti drutvo prikladnije od ovoga. Osvrnuo sam se po kafiu i promotrio ostale goste; mlade majke s djejim kolicima, mlade mukarce i ene u odijelima, s mobitelima i papirima, strane studente... Pokuao sam se zamisliti kako razgovaram s bilo kim od njih, ali nisam mogao. Ne vjerujem da bi ih zanimale prie o ljudima koji skau sa zgrada. Ba kao ni bilo koga drugog, izuzev ljudi s kojima sam sjedio. "Cijelu no nisam oka sklopio jer sam razmiljao o onom frajeru", rekao je JJ. "ovjee. Tko zna zato je to uinio?" "Vjerojatno je bio samo, ono, kraljica glumatanja. Muka inaica kraljice glumatanja. Kralj glumatanja", rekla je Jess. "Tako je i izgledao." "Ovo je doista bilo pronicavo, Jess", rekao sam. "U onih nekoliko trenutaka koliko smo ga uspjeli vidjeti prije nego to je poletio u svoju smrt, uope me se nije dojmio kao osoba s ozbiljnim problemima. Bar ne po tvojim mjerilima."

"Pisat e u mjesnim novinama", rekla je Maureen. "Obino pie. Neko sam vrijeme itala izvjea o samoubojstvima. Posebice to se vie pribliavalo Silvestrovo. Obino sam se usporeivala s njima." "I? Kako si stajala u usporedbi s njima?" "Oh", rekla je Maureen. "Prilino dobro. Ali neke razloge nisam mogla shvatiti." "Na primjer?" "Novac." "Ja sam duna moru ljudi", rekla je Jess ponosno. "Moda bi mogla razmisliti o samoubojstvu", rekao sam. "Ali ne mnogo", rekla je Jess. "Tek dvadeset funta tu i dvadeset lamo." "Svejedno. Dug je dug. A ako ga nisi u stanju platiti... Moda bi trebala odabrati astan izlaz." "Hej. Ljudi", rekao je JJ. "A da se malo usredotoite, ha?" "Na to? Nije li upravo u tome na problem? Nemamo se na to usredotoiti?" "Mogli bismo se usredotoiti na onog frajera." "Ali ne znamo nita o njemu." "Ne, ali svejedno, to ja znam. Ne znam zato, ali to mi se ini nekako vanim. Ta i mi smo to namjeravali uiniti." "Jesmo li?" "Ja jesam", rekla je Jess. "Ali nisi." "Zato to si mi sjeo na glavu." "Ali nakon toga nisi uinila nita po tom pitanju." "Istina. Ali otili smo na zabavu. I bili smo na odmoru. I, zna ve. Non-stop se neto dogaalo." "Strano, nije li, kako vrijeme leti. Morat e si osloboditi malo vremena u planeru. Inae e ti ivot neprestano stajati na putu." "Zaepi." "Ljudi, ljudi..." Opet sam dopustio da me Jess uplete u prepirku ispod moje asti. Odluio sam da u se ubudue vladati mnogo diplomatinije. "I ja sam, poput JJ-a, cijelu no proveo kontemplirajui", rekao sam. "Seronja." "I doao sam do zakljuka da nas etvero uope nismo mislili ozbiljno. Da nikada nismo mislili ozbiljno. Istina je da smo se primaknuli blie nego mnogi, ali ni priblino tako blizu kao neki drugi. to e rei da smo stjerani u kut."

"Slaem se. U kurcu smo", rekao je JJ. "Oprosti, Maureen." "Vjerojatno sam neto propustila", rekla je Jess. "To je to", rekao sam. "To smo mi." "to to?" "To." Neodreeno sam mahnuo rukom mislei pritom i na okolinu, i na nae meusobno druenje, i na kiu koja je vani pljutala, jer mi se inilo da sve to jasno i glasno govori o naoj trenutanoj situaciji. "To je to,? I nema nam izlaza. Pokazalo se da ak ni izlaz nije izlaz. Barem ne za nas." "Ne seri", rekla je Jess. "I ne elim da mi oprosti, Maureen." "Neku veer sam vam htio ispriati neto to sam proitao u jednom asopisu. O samoubojstvu. Sjeate se? Sve u svemu, taj frajer tvrdi da krizno razdoblje traje devedeset dana." "Koji frajer?" upitao je JJ. "Taj suicidolog." "I to je posao?" "Sve je posao." "I to s tim?" rekla je Jess. "Pa to da smo dosad izdrali etrdeset est od devedeset dana." "A to se dogaa nakon devedeset dana?" "Nita se ne dogaa", rekao sam. "Samo... sve je drukije. Sve se mijenja. Cjelokupan raspored svega onoga zbog ega ste mislili da vam je ivot nepodnoljiv... Sve se nekako preokrene. To vam je poput svojevrsne svakodnevno-zbiljske inaice astrologije." "Ne vidim to bi se to tebi moglo promijeniti", rekla je Jess. "I dalje e biti frajeri s telke koji je spavao s petna-estogodinjakinjom i zbog toga zavrio u zatvoru. Nitko to nee zaboraviti." "Da. Istina. Uvjeren sam kako u mom sluaju pria o devedeset dana ne moe upaliti", rekao sam. "Nadam se da si sad sretnija." "A bogme nee koristiti ni Maureen", rekla je Jess. "Ni JJ-u. Ja bih se, meutim, mogla promijeniti. Uostalom, ja to non-stop radim." "Kako bilo, htio sam vam predloiti da ponovno poma-knemo krajnji rok. Jer... No dobro, ne znam kako je s vama. Ali ja sam jutros shvatio da jo nisam, ono, spreman nastaviti samostalno. to je glupo, jer zapravo nisam osobito lud ni za kim od vas. Ali ini se da ste vi, to ja znam... Upravo ono to meni treba. Znate kako je ono kad si svjestan da bi trebao jesti vie kupusa? Ili piti vie vode? E pa tako vam je i ovo."

Uslijedilo je sveope vrpoljenje, to sam protumaio kao nevoljko oitovanje solidarnosti. "Hvala, ovjee", rekao je JJ. "Veoma dirljivo. A kad Istjee naih devedeset dana?" "31. oujka." "Ne mislite li da je to malko prevelika sluajnost?" rekla je Jess. "Tono tri mjeseca." "to eli rei?" "No dobro. Ne zvui ba znanstveno, zar ne?" "Da, a osamdeset osam dana bi kao zvualo znanstveno?" "Pa, u svakom sluaju znanstvenije." "Ne, sad kuim", rekao je JJ. "Tri mjeseca zvui ba primjereno. Tri mjeseca vam doe poput godinjeg doba." "Nema mi druge nego sloiti se s tobom", rekao sam. "S obzirom da postoje etiri godinja doba i da godina traje dvanaest mjeseci." "to znai da emo zajedno prebroditi zimu. Cool. Zimi ovjek najee pada u komu", rekao je JJ. "ini se da je tako", rekao sam. "Ali moramo neto uiniti", rekao je JJ. "Ne moemo samo sjediti skrenih ruku i ekati da isteknu ta tri mjeseca." "Tipian Amer", rekla je Jess. "A to bismo trebali uiniti? Bombardirati neku tamo sirotu dravicu?" "Kako da ne. Ba bi mi leglo jedno bombardiranje da se malo opustim." "Ima kakav prijedlog?" upitao sam ga. "Nemam, ovjee. Ali znam da sami sebi neemo pomoi budemo li iduih est tjedana samo kukali." "Jess je u pravu", rekao sam. "Tipian usrani Amer. 'Sami sebi pomoi.' Samopomo. Nema toga to ovjek ne moe postii ako se dovoljno jako potrudi, je li? Moe ak postati i Predsjednik." "Koji vam je kurac? Kakav vas je sad Predsjednik spo-pao? Mislio sam da bi, ono, trebali nai posao, poput kono-barenja." "Sjajno", rekla je Jess. "Nema razloga da se ubijemo jer nam je netko dao napojnicu od pedeset centa." "Nema jebene anse da to dobije u ovoj jebenoj dravi", rekao je JJ. "Oprosti, Maureen."

"Uvijek se moe vratiti onamo odakle si i doao", rekla je Jess. "I to bi bila promjena. Osim toga, zgrade su kod vas vie, nisu li?" "I tako", rekao sam. "Jo etrdeset etiri dana." U lanku koji sam proitao navedeno je, meutim, jo neto: razgovor s mukarcem koji je preivio skok s mosta Golden Gate u San Franciscu. Rekao je da je ve dvije sekunde nakon to je skoio shvatio kako u njegovom ivotu ne postoji nita s ime se ne bi bio u stanju nositi, nikakav problem koji ne bi bio u stanju rijeiti - osim ovog koji si je upravo natovario na glavu skoivi s mosta. Ne znam zato to nisam spomenuo ostalima; ipak je to bio prilino vaan podatak. Kako god bilo, zasad sam ga ipak odluio zadrati za sebe. inilo mi se zgodnijim da im to kaem kasnije, kad sve bude gotovo. Ako do toga ikad doe. MAUREEN Tjedan dana kasnije u mjesnim novinama iziao je lanak o njemu. Izrezala sam ga i sauvala, i odonda ga tu i tamo proitam nadajui se da u stei bolju sliku o tom sirotom ovjeku. Nikako mi nije izlazio iz glave. Zvao se David Fawley, i skoio je zbog nevolja sa suprugom i djecom. ena je upoznala nekog drugog te preselila k njemu povevi sa sobom i djeicu. ivio je samo dvije ulice dalje, to mi se isprva inilo vrlo neobinim, prevelikom sluajnou, dok se nisam sjetila da ljudi o kojima piu moje mjesne novine uvijek ive tu negdje, osim kad netko doe otvoriti kolu ili slino. Na primjer, Glenda Jackson je jednom posjetila Mattyjevu kolu. Martin je imao pravo. Kad sam vidjela Davida Fawleyja da skae, shvatila sam da na Silvestrovo nisam bila spremna. Bila sam spremna pripremati se na to jer sam tako imala to raditi - na neki udnovat nain, imala sam razloga veseliti se silvestarskoj noi. No im sam naila na ljude s kojima sam mogla razgovarati, bilo mi je drae razgovarati negoli skoiti. Mislim da bi me bili pustili da skoim, kad bih im navela razloge koji su me doveli gore. Ne bi mi stajali na putu niti bi mi sjeli na glavu. Ali ja sam ipak sila dolje stubama i otila zajedno s njima na zabavu. A siroti David nije htio razgovarati s nama, to mi je odmah bilo jasno. Doao je skoiti, a ne naklapati. Ja sam mislila da sam dola skoiti, da bih na kraju i sama poela naklapati.

Ako bolje promislite, uvidjet ete kako smo David i ja zapravo dvije suprotnosti. On se ubio zato to je ostao bez djece, a ja sam se eljela ubiti zato to se moj sin nikada nije odvajao od mene. Tko zna koliko je takvih pria na svijetu. Tko zna koliko se ljudi ubilo zbog toga to im je brak propao i koliko ih se tek ubilo zbog toga to ne vide drugi izlaz iz braka u kojem ne ele biti. Pitala sam se imaju li i svi drugi ljudi neku slinu priu, ima li svaka nesretna situacija svoju nesretnu suprotnu situaciju. Nisam se, meutim, mogla dosjetiti suprotnosti za ljude u dugovima. Nikad se nitko nije ubio zato to je imao previe novaca. Koliko ja znam, oni naftaki eici nisu ba skloni samoubojstvu. A ako i jesu, onda se o tom vrlo malo govori. Kako god bilo, moe biti da u toj tezi o suprotnostima ipak ima neeg.'Ja sam imala nekoga, a David nije imao nikoga; on je skoio, a ja nisam. Kad je u pitanju samoubojstvo, onda nema pobjednika, ako shvaate to elim rei. Nema lanca koji bi vas u tome sprijeio. Molila sam za Davidovu duu iako sam znala da mu to ne moe pomoi jer je poinio grijeh oajavanja, pa nitko nee imati sluha za moje molitve. Nakon to je Matty zaspao, na nekoliko minuta sam ga ostavila samog i proetala ulicom, zato to me zanimalo gdje je David ivio. Ne znam ni zato sam to uinila ni to sam oekivala da u vidjeti a, razumije se, nisam vidjela nita. Bila je to jedna od onih ulica s velikim kuama koje su pretvorene u stanove, i to je bilo sve to sam saznala, da je ivio u stanu. A tad je ve bilo vrijeme da se okrenem i poem kui. Tu veer sam na televiziji gledala seriju o kotskom detektivu koji se ne slae ba najbolje sa svojom bivom suprugom, pa sam ponovno poela razmiljati o Davidu jer mi je palo na pamet kako se ni on vjerojatno nije ba najbolje slagao sa svojom bivom suprugom. I nisam sigurna je li ba to bila svrha serije, no u njoj ionako nije bilo puno prostora za uestalije prikazivanje svaa izmeu kotskog detektiva i njegove bive supruge jer je veinu vremena detektiv morao traiti zloinca koji je ubio neku enu i ostavio njezino tijelo ispred kue njezina biveg supruga kako bi izgledalo da ju je on ubio. (To je bio jedan drugi bivi suprug.) Tako da je u otprilike sat vremena dugoj epizodi samo desetak minuta otpadalo na svae detektiva s njegovom bivom suprugom i djecom, a pedesetak minuta na njegove pokuaje da otkrije tko je stavio tijelo one ene u kantu za

smee. Ili bolje reeno, etrdesetak minuta, ako odbijemo reklame. Primijetila sam to zato to su me vie zanimale svae nego tijelo, a svae su bile prilino rijetke. A to mi se inilo i sasvim dovoljnim, desetak minuta u sat vremena. Vjerojatno je bilo sasvim dovoljno i za seriju jer je on bio detektiv, pa je i njemu i gledateljima bilo vanije da veinu vremena pokuava razrijeiti umorstva. Ali ja mislim da je i onda kad nije rije o televizijskoj seriji desetak minuta u sat vremena sasvim dovoljno za neije probleme. David Fawley je bio nezaposlen, to znai da je on o svojoj bivoj supruzi i djeci najvjerojatnije razmiljao svih ezdeset minuta, a kad vam se takvo to dogodi, onda se moe oekivati da ete zavriti na vrhu Kue samoubojica. Vjerujte mi, znam o emu govorim. Ja se nemam s kim svaati, ali bilo je vie nego dovoljno prigoda u mom ivotu kad nisam mogla poduzeti nita a da mi Matty ne ispuni svih ezdeset minuta. Nisam imala ni o emu drugome razmiljati. Odnedavna mi se mnogo vie toga mota po glavi, zahvaljujui ostalima i svemu to se svima njima dogaa u ivotu. Ali veinu vremena, veinu dana u tjednu nema nieg drugog osim mene i mog sina, a to vam u prijevodu znai isto to i nevolja. Sve u svemu, tu mi se veer glavom rojilo bezbroj misli. U polusnu sam leala na krevetu, razmiljajui o Davidu i kotskome detektivu i silaenju s krova ne bi li pronali Chasa i na koncu sam uspjela raspetljati sve te misli tako da sam ujutro, probudivi se, zakljuila kako bi bilo pametno saznati gdje ive Martinova supruga i djeca, a zatim ih posjetiti, porazgovarati s njima i vidjeti ima li ikakvih izgleda da se pomire. Jer da to upali, Martin se vie ne bi toliko derao zbog nekih stvari i imao bi nekoga umjesto nikoga, ja bih imala to raditi etrdesetak ili pedesetak minuta u sat vremena i svi bi od toga imali nekakve koristi. Samo to sam ja bila oajan detektiv. Znala sam da se Martinova supruga zove Cindy, pa sam potraila Cindy Sharp u telefonskom imeniku, ali je nisam nala, a nakon toga sam ostala bez inspiracije. I tako sam, uvjerena kako se JJ ne bi sloio s mojim planom, zatraila pomo od Jess, a ona je sve potrebne podatke pronala u samo pet minuta, pomou raunala. I onda je htjela poi sa mnom u posjet

Cindy, a ja sam joj dopustila. Znam, znam. Ali voljela bih vidjeti vas kako joj objanjavate da ne moe dobiti neto to si je poeljela. JESS Sjela sam za Tatino raunalo, upisala "Cindy Sharp" na Google i pronala intervju koji je ova dala nekom enskom asopisu kad je Martin ve bio u zatvoru. "Cindy Sharp prvi put otvara javnosti svoje slomljeno srce" i sve u tom stilu. Mogli ste ak kliknuli na sliku nje i njezinih keri. Cindy je izgledala kao Penny, samo to je bila starija i malice deblja, s obzirom na to da je ve rodila i to. A to mislite koliki su izgledi da i Penny izgleda kao dotina petnaestogodinjakinja, s time da je petnaeslogodinjakinja jo vitkija od Penny, i da ima vee cice ili to ve? Zbilja su seronje, zar ne, frajeri poput Martina? Ponaaju se kao da su ene jebena prijenosna raunala ili to ve, ono: to e mi nekakvo staro eljezo ako mogu nabaviti tanji model s vie mogunosti? I tako sam proitala intervju, a u njemu je pisalo da ivi u nekakvom selu po imenu Torley Heath, udaljenom ezdesetak kilometara od Londona. Ako je mislila da e time sprijeiti ljude poput nas da joj pokucamo na vrata i nagovaramo je da se pomiri sa suprugom, onda se grdno prevarila, jer je novinarka precizno opisala gdje se tono u selu nalazi njezina kua - nasuprot staromodnom kvartovskom duaniu, dvije kue dalje od seoske kole. A sve je to ispriala kako bi itateljima to vjernije doarala Cindyn idilian ili kakav ve ivot. Zanemarimo li injenicu da je njezin bivi suprug zavrio u zatvoru zato to je spavao s petnaestogodinjakinjom. Odluile smo da neemo povjeriti JJ-u to smjeramo. Bile smo prilino sigurne da e nas pokuati sprijeiti iz ovog ili onog usranog razloga. Rekao bi: "Ali to se vas ne tie", ili: "Sjebat ete mu posljednju priliku." Ali vjerovale smo da imamo jake argumente, Maureen i ja. A glasili su ovako. Istina je da Cindy moda mrzi Martina zato to je bio pravi muljator i to je arao gdje god je stigao i s kim god je stigao. Ali sad pokazuje sklonost samoubojstvu i vjerojatno nee nigdje i ni sa kim arati, ako nita drugo, a ono bar neko vrijeme. Drugim rijeima, ako ga ne eli natrag, onda ga mrzi dovoljno da bi joj bilo drae da umre. A to je ve mnogo mrnje. Istina, on sam nikada nije rekao da joj se eli vratiti, no svi znaju da

mu je potrebno sigurno obiteljsko okruenje, u mjestu poput Torley Heatha. Bolje je ne raditi nita u mjestu u kojem se i nema to raditi negoli u Londonu gdje na svakom uglu na vas vrebaju nevolje tinejderke i noni klubovi i zgrade. Eto, tako smo mi na to gledale. I tako smo otile na izlet. Maureen je pripremila stravine, ono, staromodne sendvie s jajima i kojeim, koje nisam mogla ni okusiti. Prvo smo se podzemnom odvezle do eljeznike postaje Paddington, onda smo sjele na vlak za Newbury i naposljetku na autobus za Torley Heath. Bojala sam se da Maureen i ja neemo imati bogzna to rei jedna drugoj, da emo umirati od dosade, i da u ja, od puke dosade, izvesti nekakvu glupost. Ali uope nije ispalo tako, u prvome redu zahvaljujui meni i trudu koji sam uloila. Odluila sam da u se ponaati poput novinarke i da u cijelo putovanje zapitkivati Maureen o njezinu ivotu, koliko god mi zvuao dosadno ili deprimirajue. Jedina kvaka je bila u tome to je doista bilo toliko dosadno i deprimirajue sluati o njezinu ivotu da sam se, im bi Maureen poela govoriti, hajmo rei, iskljuivala i smiljala sljedee pitanje. Nekoliko me puta upitno pogledala, pa vjerujem kako mi je vie puta neto ispriala, a ja sam joj odmah potom postavila pitanje o neem to mi je upravo rekla. Na primjer, jednom sam se ukljuila upravo da ujem kako mi govori neto pa neto pa neto upoznala Franka. Na to sam rekla: Kad si upoznala Franka, a mislim da je ono to mi je maloprije rekla glasilo: I tad sam upoznala Franka. Tako da u morati jo poraditi na svemu tome ako elim postati novinarka. Ali budimo realni, koje su anse da u razgovarati s ljudima koji nita ivo ne rade i imaju sina s potekoama u razvoju, zar ne? Zato i mislim da u se ubudue lake usredotoiti, jer e moji sugovornici govoriti o svojim novim filmovima i svemu ostalom to ovjeka zbilja zanima. U svakom sluaju, poanta prie je da smo preivjele cijelo cjelcato putovanje u sredite jebene nedoije, a da je nijedanput nisam pitala je li se jebala odostraga ili bilo to slino. I tada sam shvatila da sam od Silvestrova bogme daleko dogurala. Sazrela sam kao osoba. I zbog tog mi je glavom proletjela misao kako se naa pria polako primie svretku i da e taj svretak biti sretan. Zato to sam ja sazrela kao osoba i zato to smo doli u fazu da jedni drugima pomaemo rijeiti probleme. Umjesto da sjedimo skrtenih ruku i jadikujemo. To je

trenutak u kojem se prie obino privode kraju, zar ne? Kad ljudi pokau da su neto nauili i kad se problemi poinju rjeavati. Gledala sam tonu takvih filmova. Danas emo rijeiti Martina, sutra emo se pozabaviti JJ-em, onda sa mnom i naposljetku s Maureen. A kad istekne devedeset dana nai emo se na krovu, smijui se i grlei se i znajui da smo nastavili dalje sa svojim ivotima. Autobusna stanica nalazila se odmah ispred seoskog duania o kojem je bilo govora u onom lanku. I tako smo sile s autobusa, stale ispred duana i bacile pogled prekoputa ceste da vidimo to se moe vidjeti. A vidjele smo kuicu donekle ladanjskog tiha i s niskim zidiem preko kojeg se pruao pogled u vrt, u kojem su se dvije djevojice skrivene iza marama i eira igrale sa psom. Pa sam upitala Maureen: Zna kako se zovu Martinove keri? A ona e na to, ono: Da, zovu se Polly i Maisie - ba kao to biste i mogli oekivati, pomislila sam. Tono sam mogla zamisliti da Martin i Cindy imaju djecu po imenu Polly i Maisie, s obzirom da je rije o staromodnim imenima plemenitog kova, pa se svi skupa mogu pretvarati kako u susjednoj kui ivi Gospodin Darcy ili tko ve. I tako sam viknula: E-ej, Polly! Maisie! A one su pogledale prema nama i pole nam ususret i time je moj detektivski posao okonan. Pokucale smo na vrata, Cindy ih je otvorila i pogledala me kao da sam joj odnekud poznata, a ja sam rekla, ono: Ja sam Jess. I dio sam etvorke iz Kue samoubojica, a novine su me povezale, znate ono, s vaim suprugom ili to ve. to je, usput reeno, ista izmiljotina. (To sam njoj rekla da je izmiljotina, a ne vama. Zbilja bih voljela znati gdje treba staviti navodnike ili to ve. Tek sad vidim zato su zapravo vani.) A ona je rekla: Bivim suprugom, ime je ve od samog poetka dala razgovoru donekle neljubazan i zategnut ton. A ja sam rekla: No da, pa u tome i jest problem, zar ne? A ona je rekla: Je li? A ja sam rekla: Da, je. Zato to on ne mora ostati va bivi suprug. A ona je rekla: Oh, da, mora. A nismo jo prele ni kuni prag.

U tom se trenutku oglasila Maureen rekavi: Moemo li ui i porazgovarati sa vama? Ja sam Maureen. I ja sam Martinova prijateljica. Dovezle smo se vlakom iz Londona. I autobusom, dodala sam. Samo sam joj htjela dati do znanja koliko smo se potrudile. A Cindy je rekla: Oprostite, izvolite ui. A ne: Oprostite, gubite se tamo odakle ste i dole, kao to bi se moglo oekivati. Ispriala nam se to je bila tako nepristojna i ostavila nas da stojimo pred vratima. I tako sam pomislila, ono: Oh, ovo e biti maji kaalj. Za deset minuta u je nagovoriti da se pomiri s njim. I tako smo ule u ladanjsku kuu, vrlo draesnu, ali ni izbliza nalik na kuu iz asopisa kakvoj sam se nadala. Namjetaj je zapravo bio rasparen, i star, i pomalo je zaudarao po psu. Uvela nas je u dnevni boravak u kojemu je pokraj kamina sjedio neki frajer. Dobro je izgledao i bio je mlai od nje, pa sam pomislila: Gle-gle, netko se ovdje dobro uvalio. Jer je sluao walkman i skinuo cipele, a nitko ne slua walkman i ne skida cipele u ludoj kui ukoliko je samo u prolazu, zar ne? Cindy mu je prila, potapala ga po ramenu i rekla: Imamo goste, a on je rekao, ono, Oh, oprostite. Ba sam sluao Harryja Pottera u interpretaciji Stephena Frya. Djeca su luda za njim, pa rekoh, da i ja vidim to je to. uli ste ga? A ja u na to, ono: Zar vam ja liim na devetogodinjakinju? A on nije znao to bi mi rekao na to. Skinuo je slualice i pritisnuo gumb na aparatu. A Cindy je rekla: Pas s kojim se cure igraju je Paulov. A ja sam si mislila, ono: Aha, i to s tim? Ali to nisam rekla. Cindy mu je rekla da smo mi Martinove prijateljice, on ju je pitao eli li da nas ostavi nasamo, a ona je rekla: Ne, naravno tla ne, elim da uje sve to su mi dole rei. I onda sam ja rekla: Ovaj, dole smo rei Cindy da bi se trebala pomiriti s Martinom, pa vam to moda nee biti drago uti. Ali on nije znao to bi mi rekao ni na to. Maureen me pogledala, i zatim rekla: Zabrinute smo za njega. A Cindy je rekla: Da, ovaj, ne mogu rei da me to udi. I Maureen joj je ispriala za frajera koji se bacio i da je to uinio zato to su ga ostavili ena i djeca, a Cindy je rekla: Ali, vi sigurno znate da je Martin ostavio nas? Da nismo mi ostavile njega? A ja u na to, ono: Aha, zato smo i dole. Jer tla ste vi ostavile njega, cijeli na put bio bi

uzaludan. Ali, znate kako je. Dole smo ovamo obavijestiti vas da se, hajmo rei, predomislio. A Maureen je rekla: Mislim da je shvatio da se grdno prevario. A Cindy e na to: Nisam ni sumnjala da e s vremenom doi do takvog zakljuka, ali jednako tako nisam ni sumnjala da e tada ve biti prekasno. A ja sam rekla: Ali nikada nije prekasno da ovjek doe k pameti. A ona je rekla: Za njega jest. A ja sam rekla kako mislim da bi mu trebala pruili jo jednu ansu, a ona se, hajmo rei, nasmijeila, i rekla da se ne slae sa mnom, a ja sam rekla da se ne slaem s njezinim neslaganjem, a ona je rekla da nam onda nema druge nego da se sloimo da se ne slaemo. A onda sam rekla, ono: Znai, bilo bi vam drae da umre? Na to je malko utihnula, pa sam mislila da sam je slomila. A onda je rekla: I sama sam razmiljala o samoubojstvu, kad je sve krenulo zbilja po zlu, prije nekog vremena. Samo to ja tu mogunost zapravo nikad nisam ni imala, zbog cura. A mislim da to to on tu mogunost jo uvijek ima dovoljno govori o stanju stvari. On nije obiteljski ovjek. On je mrzio biti obiteljski ovjek. I tako sam odluila da je to njegova stvar. Ako se mogao eviti s kim je htio, onda si moe i oduzeti ivot. Slaete li se? A ja sam rekla: Pa moram priznati da me ne udi to tako mislite. to nije bilo pametno, jer nam nije ilo u prilog. Cindy je rekla: Sigurno vam je rekao da mu ne doputam da se via s kerima? A Maureen je rekla: Da, spomenuo je to. A Cindy je dodala: E pa, vidite, to nije istina. Istina je jedino da mu ne doputam da ih via ovdje. Moe ih povesti u London na vikend, ali on to ne eli. Ili kae da hoe, a onda smilja kojekakve izgovore. Znate, on jednostavno ne eli biti ta vrsta oca. To je njemu prenaporno. On eli doi kui s posla, proitati im priu za laku no, s vremena na vrijeme ali ne svaku veer, i gledati ih kako nastupaju u boinim predstavama. Ali zato nastoji izbjei sve ostalo. A onda je rekla, ono: Ne znam zato vam uope sve ovo govorim. A ja sam rekla: Martin je ustvari poprilian seronja, zar ne? A ona se nasmijala. Napravio je dosta greaka, rekla je. I jo ih radi. A onda je onaj Paul dometnuo: Da je kojim sluajem raunalo, rekli bismo da ima programsku greku, na to sam ja rekla, ono: A to se to vas tie? A onda je Cindy rekla: E sad me sluaj, dosad sam bila vrlo

strpljiva s vama. Dvije nepoznate osobe pokucaju mi na vrata i govore mi kako bih se trebala pomiriti s bivim suprugom, s mukarcem koji me doveo na rub ivaca, a ja ih pustim u kuu i jo im dam priliku da kau to su htjele. Ali Paul je moj partner, i dio moje obitelji, i predivan ouh djevojicama. I zato se sve ovo njega i te kako tie. A onda je Paul ustao i rekao: Mislim da emo Harry Potter i ja poi gore, i zamalo se spotaknuo'o moje noge, a Cindy je poletjela prema njemu i rekla: Pazi, ljubavi, i tek mi je tad sinulo da je slijep. Slijep! O, jebote ivot! A zato je imao psa. Zato mi je Cindy pokuavala natuknuti da ima psa (jer sam lupetala sve one gluposti u stilu: Zar ti ja izgledam kao devetogodinjakinja, o Boe, o Boe). I tako smo prele sav taj put da bi rekle Cindy kako bi trebala ostaviti slijepog ovjeka i pomiriti se s ovjekom koji evi petnaestogodinjakinje i ponaa se prema njoj kao prema govnu. No to ustvari i ne bi trebao biti problem, zar ne? Ionako stalno pile da se prema njima trebamo ophoditi kao i prema svim drugim ljudima. I zato se neu osvrtati na sljepou. Rei u samo da smo prele sav onaj put da bismo rekle Cindy kako bi morala ostaviti sasvim pristojnog frajera koji je dobar prema njoj i njezinoj djeci i pomiriti se s jednom upinom. No ni to ba nije zvualo sjajno. Ali rei u vam to me ipak najvie pogodilo. Jedini dokaz da je Martin ikada imao ita sa Cindy bilo je to to smo se nas dvije pojavile pred njezinim vratima. Nas dvije i, dakako, njegova djeca, ali ona bi bila dokaz jedino da ih se podvrgne utvrivanju oinstva analizom DNK-a i svega tog. Sve u svemu, zapravo elim rei da Martin, barem to se tie Cindy, kao da nikada nije ni postojao. Oni su svi nastavili dalje sa svojim ivotima. Cindy si je izgradila jedan sasvim novi ivot. Na povratku sam razmiljala kako sam ja nastavila dalje sa svojim ivotom, no cijelo moje dostignue moglo se svesti na jedno putovanje vlakom i jedno putovanje autobusom na kojem nisam maltretirala Maureen pitanjima o seksualnim pozama. A nakon razgovora sa Cindy, to mi se dostignue nije inilo osobito hvalevrijednim. Cindy se rijeila Martina, preselila se i upoznala nekog drugog. Ostavila je svoju prolost u prolosti, za razliku od nae prolosti koja je, to ja znam... Naa prolost je bila jo i te kako iva. Morali smo se iznova suoavati s njom svako jutro. Moglo bi se rei da je Cindy ivjela u modernom gradu poput Tokija, dok smo mi

ivjeli u starom gradu poput Rima ili gdje ve. Samo to ba i nije bilo tako, jer je Rim sigurno genijalan grad u kojem je uitak ivjeti, uzmemo li u obzir odjeu i sladoled i zamamne deke i sve to podjednako genijalan kao i Tokio. A mjesto u kojem smo mi ivjeli nije bilo genijalno. to znai da bi bilo tonije rei da je Cindy ivjela u modernom i luksuzom stanu na vrhu nebodera, dok smo mi ivjeli u nekoj staroj i usranoj straari koja je ve odavno trebala biti sruena. ivjeli smo u rupetini u kojoj su zidovi bili puni rupa i kroz koje je svatko mogao zavui glavu i kreveljiti nam se ako je htio. A Maureen i ja pokuale smo nagovoriti Cindy da se iseli iz svog genijalnog luksuznog stana i useli u nau vlanu straaru. Sad tek vidim koliko je to bila loa ponuda. A Cindy nam je na odlasku rekla, ono: Mislim da bih imala bolje miljenje o njemu da me osobno doao zamoliti. A ja sam rekla: Zamoliti za to? A ona je rekla: Ako mu ikako mogu pomoi, rado u to uiniti. Ali prvo moram znati kako da mu pomognem. A nakon to je to rekla, shvatila sam da smo tog poslije-podneva sve napravile naopako i da smo mogle postupiti i mnogo pametnije.

JJ Jedina je kvaka bila u tome to Amerikanac koji je pametovao o samopomoi nije imao ni kureve veze kako pomoi samome sebi. A pravo da vam kaem, to sam vie razmiljao o Teoriji devedeset dana, sve mi se vie inilo da osobno od nje neu imati nikakve koristi. Koliko sam vidio, ja sam najebao na mnogo dulje od devedeset dana. Zauvijek sam odustao od glazbenike karijere, ovjee, a odustajanje od glazbenike karijere nije isto to i prestati puiti. Bit e mi sve gore i gore, sve tee i tee, iz dana u dan. Moj prvi radni dan u Burger Kingu i nee biti tako straan jer u samom sebi rei da, znate ve... Zapravo, nemam pojma koji u kurac rei samom sebi, ali dotad u ve neto smisliti. Pet dana kasnije bit u oajan, a trideset godina kasnije... ovjee. Bolje vam je da me se klonite kad budem obiljeavao tridesetu obljetnicu friganja hamburgera. Mislim da u taj dan biti prilino angrizav. I ezdeset jednu godinu star.

I onda u, nakon to mi se sve ovo bude vrtjelo po glavi neko vrijeme, ustati, u duhovnom smislu, i rei: OK, u kurac, najbolje da se ubijem. I onda u se sjetiti frajera koji je pred naim oima uinio upravo to i ponovno u sjesti i osjeat u se uistinu oajno, gore nego to sam se osjeao prije no to sam uope ustao. Prie o samopomoi su jedan veliki drek. Ja si nisam znao pomoi ni kad je trebalo promijeniti osigura. Kad smo se idui put sastali, Jess je svima ispriala kako su ona i Maureen bile na ladanju kod Cindy. "I moja se biva supruga zove Cindy", rekao je Martin. Pijuckao je kavu s mlijekom i itao Telegraph i samo je napola sluao to je Jess imala za rei. "Aha, zamisli te sluajnosti", rekla je Jess. Martin je nastavio pijuckati kavu. "Halo!" rekla je Jess. Martin je odloio Telegraph i pogledao je. "to?" "Bile smo kod tvoje Cindy, tikvane." Martin je zurio u nju. "Ali ti nikada nisi upoznala moju Cindy. Bivu-moju Cindy. Moju bivu." "Ta upravo ti to i pokuavamo rei. Maureen i ja smo otile onamo, gdje god to bilo, razgovarati s njom." "U Torley Heath", rekla je Maureen. "Ali tamo ivi i Cindy!" rekao je Martin iznenaeno. Jess je uzdahnula. "Bile ste kod Cindy?" Jess je dohvatila Telegraph i poela ga listati, u inat Mar-tinu, zato to se dotad drao onako nezainteresirano. Martin joj je istrgnuo novine iz ruku. "A kog ste vraga to uinile?" "Htjele smo ti pomoi." "Kako?" "Otile smo je pitati eli li se pomiriti s tobom. Ali ne eli. Ve se skrasila s nekim slijepim frajerom. Nije joj loe. Zar ne, Maureen?" Maureen je bila dovoljno mudra da uti i zuri u vrhove vlastitih cipela. Martin je piljio u Jess.

"Pa vi ste zbilja lude", rekao je. "Odakle vam pravo da to uinite?" "Odakle nam pravo? Same smo si ga uzele. Ta ivimo u slobodnoj zemlji." "A to biste uinile da je briznula u pla i rekla, ono: 'Sve bih dala da se moemo pomiriti'?" "Pomogle bismo ti da se spakira. A tebi bi u tom sluaju bogme bilo najpametnije da postupi tono onako kako smo ti i rekle." "Ali..." Neko je vrijeme jo galamio, a onda je utihnuo. "Isuse Boe." "Kako god bilo, moe zaboraviti na to. Ionako misli da si pravi seronja." "Da ste makar jedanput sluale to sam vam dosad govorio o svojoj bivoj supruzi, mogle ste se potedjeti muka putovanja. Zar ste doista mislile da e se ona htjeti pomiriti sa mnom? Zar ste doista mislile da se bih se ja htio pomiriti s njom?" Jess je slegnula ramenima. "Isplatilo se pokuati." "A ti", rekao je Martin. "Maureen. Nema nieg na podu. Pogledaj me. I ti si bila s njom?" "Ona se toga i sjetila", rekla je Jess. "Dakle, pa ti si onda jo lua nego ona." "Svi mi trebamo pomo", rekla je Maureen. "A neki od nas ne znaju to ustvari ele. Vi ste svi pomogli meni. Pa sam i ja eljela pomoi vama. I mislila sam da je ovo najbolji nain." "Zato misli da bismo nas dvoje ovaj put uspjeli popraviti neto to nam prije nije polazilo za rukom?" Maureen na to nije rekla nita, ali zato ja jesam. "A tko se od nas ne bi potrudio popraviti neto to mu prije nije polazilo za rukom? Sad kad smo lijepo mogli vidjeti to nam drugo preostaje. Jedno divovsko jebeno nita." "A to bi ti elio, JJ?" upitala je Jess. "Sve ivo, ovjee. Sastav. Lizzie." "To je glupo. Sastav je bio smee. No dobro", brzo je dodala, ugledavi moj izraz lica. "Ne ba smee. Ali nije bio... zna." Kimnuo sam. Znao sam. "A Lizzie te odjebala." I to sam takoer znao. Ali jedno joj ipak nisam rekao jer bih zvuao zbilja jebeno jadno, a to je da bih bez razmiljanja premotao vrpcu unatrag, samo kad bi to bilo mogue, i ponovo odvrtio nekoliko posljednjih tjedana sa sastavom i nekoliko posljednjih tjedana sa

Lizzie, premda je ve i tad sve bilo razjebano. Ali ipak sam se bavio glazbom, ali ipak sam bio s njom - nisam se imao razloga aliti, zar ne? OK, sve je polako umiralo. Ali jo nije bilo mrtvo. Ne znam zato, ali osjeao sam se kao da mi je kamen pao sa srca govorei ono to doista elim, bez obzira to to ne mogu imati. Kad sam izmislio onog Svemirskog Tonyja za Maureen, ograniio sam njegove supermoi jer sam mislio da bi trebalo vidjeti to bi Maureen zapravo dobro dolo u stvarnom ivotu. Pokazalo se da bi joj dobro doao odmor, a tu smo mi mogli uskoiti, odnosno pokazalo se da uope nije loe poznavati frajera poput Svemirskog Tonyja. Ali kad super moi nisu ograniene, onda ovjek moe doznati kojekakve pizdarije, poput, to ja znam, onog to doista ne valja u neijem ivotu. Svi mi provodimo toliko vremena ne govorei to doista elimo zato to znamo da to ne moemo imati. Ili zato to to zvui neuljudno, ili nezahvalno, ili izdajniki, ili djetinjasto, ili otrcano. Ili zato to nam je svima suvie vano odravati privid i tvrditi da je sve u najboljem redu, bez zezancije, pa se priznanje samome sebi da nije, doima kao lo potez. Hajde, priznajte to elite. Moda ne ba naglas, da se ne uvalite u nevolje. "eljela bih da se nikad nisam pristala udati za njega." "elio bih da je jo uvijek iva." "elio bih da nikad nisam imao djecu s njom." "elio bih imati pun kurac love." "elio bih da se svi Albanci vrate u jebenu Albaniju." to god bilo, priznajte to samima sebi. Istina e vas osloboditi. Ili to, ili ete dobiti po nosu. Bez obzira kakvim ivotom ivite, ako elite preivjeti, prisiljeni ste lagati, a laganje nagriza duu, i stoga vas usrdno molim da se makar na trenutak odmorite od lai. "elim natrag svoj sastav", rekao sam. "I svoju curu. elim natrag svoj sastav i svoju curu." Jess mc pogledala. "Maloprije si to rekao." "E pa, nisam to ponavljao dovoljno esto. elim natrag svoj sastav i svoju curu. ELIM NATRAG SVOJ SASTAV I SVOJU CURU. A to ti eli, Martine?" Ustao je. "elim jo jedan cappuccino", rekao je. "elite li i vi?" "Ne budi takva pizda. Reci to eli!" "A kakve mi koristi od toga?" "Ne znam. Reci, pa emo vidjeti." Slegnuo je ramenima i sjeo.

"Ima pravo na tri elje", rekao sam. "OK. elio bih da sam bio u stanju odrati svoj brak." "Aha, e pa, pii kui propalo je", rekla je Jess. "Tko ti je kriv to nisi bio u stanju drati svoju malenkost u hlaama. Oprosti, Maureen." Martin nije obraao pozornost na nju. "I naravno, elio bih da nikada nisam spavao s onom curom." "Aha, e pa..." rekla je Jess. "Zaepi", rekao sam. "Ne znam", rekao je Martin. "Moda bih jednostavno elio da nisam toliki upak od ovjeka." "Eto vidi. Nije bilo tako teko, zar ne?" To je trebala biti ala, recimo, ali se nitko nije nasmijao. "A zato jednostavno ne poeli da si spavao s onom curom i izvukao se bez posljedica?" rekla je Jess. "To bih ja poeljela da sam na tvom mjestu. Mislim da jo uvijek lae. Sudei po tvojim eljama, ovjek bi pomislio da eli ispasti dobrica." "Samo to takva elja ba i ne bi rijeila moj problem, zar ne? I dalje bih bio upak. I dalje bi me mogli uhvatiti zbog neeg drugog." "Dobro, a zato onda jednostavno ne poeli da te nikada i ni zbog ega ne uhvate? Zato jednostavno ne poeli da... Kako ide ono s vukom?" "Ne razumijem to eli rei?" "Ma ono, kako nahraniti vuka?" "Da vuk bude sit, a koza cijela?" Jess je djelovala sumnjiavo. "Siguran si da glasi ba tako? Kako moe koza ostati cijela ako je vuk pojede?" "Poanta", rekao je Martin, "i jest u tome da postupi tako da i jednoj i drugoj strani bude po volji. I da nahrani vuka, i da potedi kozu. Tako da vuk ne ostane gladan, a da koza svejedno bude iva i zdrava." "To je suludo." "Tono tako." "Kako je to mogue?" "Nikako. Odatle i izraz." "Ali gdje je tu onda smisao jebene koze? Ako je vuk ne kani pojesti?" "Mislim da je netko malko odlutao od teme", rekao sam. "Smisao je da poelimo neto to e nas uiniti sretnijima. A meni je posve razumljivo zato bi Martin elio, ono, postati druga osoba."

"Ja bih eljela da se Jen vrati kui", rekla je Jess. "Da, dobro. I to mi je posve razumljivo. to jo?" "Nita. To je sve." Martin je frknuo. "A ne bi poeljela da se ne ponaa kao takav upak?" "Da se Jen vrati kui, ne bih vie bila takva." "Ili da nisi tako opaljena?" "Ja uope nisam opaljena. Samo, zna. Zbunjena." Utihnuli smo i zamislili se. Bilo je oito da nisu svi za stolom povjerovali u to. "Znai li to da e se samo tako odrei jo dviju elja?" rekao sam. "Ne. Iskoristit u ih. Hmmm... to kaete na doivotnu zalihu trave? Ili, to ja znam... Ne bih imala nita protiv toga da znam svirati klavir, valjda." Martin je uzdahnuo. "Isuse Boe. To je tvoj jedini problem? to ne zna svirati klavir?" "Da nisam toliko zbunjena, mogla bih se posvetiti sviranju klavira." Nismo dalje ulazili u to. "Da ujemo jo i tebe, Maureen." "Ve sam ti rekla. Onda kad si mi rekao da Svemirski Tony moe samo srediti stvari." "Reci da uju i ostali." "eljela bih da netko pronae nain kako pomoi Mattyju." "Moe ti i bolje od toga, je 1' da, Maureen?" rekla je Jess. Svi smo se trgnuli. "Kako to misli?" "E pa, vidi, ba sam se pitala to e ti rei. Zato to si mogla poeljeti da se Matty rodio zdrav. I na taj nain potedjeti samu sebe svih onih godina ienja govana." Maureen je na as utihnula. "Ali tko bih ja onda bila?" "Ha?" "Ne znam tko bih ja onda bila." "I dalje bi bila Maureen, kozo jedna luda." "Maureen nije mislila na to", rekao sam. "Nego na, ono, da smo svi mi zbroj svega onog to nam se dogodilo u ivotu. Dakle, ako nam se oduzme ono to nam se dogodilo, onda smo, ono, zna..." "Ne, jebiga, ne znam", rekla je Jess. "Da ti se nije dogodilo to to ti se dogodilo s Jen, i, i sve ostalo..."

"Misli na Chasa i to?" "Tono tako. Dogaaji toga tipa. No, tko bi onda bila?" "Netko drugi." "Tono tako." "Pa to bi bilo jebeno sjajno." Nakon toga smo prekinuli igrati igru elja. MARTIN To je sve trebala biti jedna golema gesta, ja mislim, nain da se sve to skupa zaokrui, kao da se sve to skupa uope moe ili pristaje zaokruiti. U tom i jest problem dananje mladei, zar ne? Odgledali su previe sretnih svretaka. Sve mora biti zaokrueno, sa smijekom, suzom i mahanjem. Svi su nauili to su trebali, pronali ljubav, spoznali svoje pogreke, otkrili blagodati monogamije ili oinstva ili sinovske dunosti ili ivota kao takvog. U moje su doba na svretku filmova junake ubijali, tik nakon to su spoznali da je ivot tek isprazan, turoban, okrutan i kratak.

Bilo je to dva-tri tjedna nakon "elio bih" razgovora u Starbucksu. Ni sam ne znam kako, ali Jess je ipak uspjela drati jezik za zubima - a to je zbilja hvalevrijedno postignue, s obzirom na to da je rije o osobi iji se uobiajeni razgovorni stil moe svesti na opisivanje svega dok ili ak prije nego to se zbiva, sa to je mogue vie rijei, u duhu sportskih radijskih komentatora. Kad sad razmiljam o tome, vidim da se povremeno znala otkriti i odati kakvu igru igra - ili bi to bila uinila da je itko od nas znao da je rije o igri. Sjeam se da je jedno poslijepodne, kad je Maureen rekla da mora polako krenuti da vidi kako je Matty, Jess jedva suspregnula hihot i zagonetno napomenula da e ga se vrlo skoro i te kako nagledati. Maureen je pogledala u nju. "Vidjet u ga za dvadesetak minuta, budem li imala sree s autobusom", rekla je. "Aha, ali mislila sam nakon toga", rekla je Jess. "Vrlo skoro, ali nakon toga?" rekao sam. "Aha." "Ali vidim ga veinu minuta svakoga dana", rekla je Maureen.

Poslije smo potpuno zaboravili na to, kao to smo potpuno zaboravili jo toliko toga to je Jess izgovorila. Moda tjedan dana kasnije, Jess je poela pokazivati dotad nezapaeno zanimanje za Lizzie, JJ-evu bivu curu. "Gdje ivi Lizzie?" upitala je JJ-a. "Na King's Crossu. I da te preduhitrim, ne, nije kurva." "Zbilja, nije valjda Lizzie kurva? Ha, ha. Samo te zajebavam." "Aha. Totalno opaka ala." "Pa gdje onda na King's Crossu? Ako nije kurva?" JJ je zakolutao oima. "Neu ti rei gdje Lizzie ivi, Jess. Zar ti ja izgledam kao nekakva naivina?" "Nemam namjeru razgovarati s njom. Glupa stara drolja." "Moe li nam, molim te, objasniti zato drolja?" upitao sam je. "Koliko mi znamo, Lizzie je spavala sa samo jednim mukarcem u cijelom svom ivotu." "Kako se ono kae? Preseratorski? Oprosti, Maureen." '"Metaforiki"', rekao sam. Kad netko upotrijebi izraz "preseratorski", a vi smjesta znate da je to sinonim za rije "metaforiki", imate puno pravo zapitati se niste li moda suvie bliski sa sugovornicom. Imate, tovie, puno pravo zapitati se trebate li je uope poznavati. "Tono tako. Ona je drolja metaforiki govorei. Jer je nogirala JJ-a i vjerojatno poela izlaziti s nekim drugim." "Eh, sad, ne znam", rekao je JJ. "Nisam siguran da bi itko trebao biti osuen na doivotni celibat samo zato to me nogirao." I tako je razgovor krenuo u sasvim drugom smjeru, razvivi se u raspravu o tome koje bi kazne bile prikladne za nae bive i je li smrtna kazna predobra za njih i tako dalje, i preli smo preko prie o Lizzie, kao i preko toliko drugih stvari iz tog razdoblja, a da to nismo ni primijetili. No sigurno bismo je ieprkali da nam se dalo kopati po smeem pretrpanoj tinejderskoj sobi Jessina uma. Na dan D objedovao sam s Theom - premda jo, dakako, tad kad sam objedovao s Theom nisam znao da je preda mnom dan D. Ta ve je i objed s Theom sam po sebi bio dovoljno znakovit. Nisam razgovarao s njim licem u lice otkako sam iziao iz zatvora. elio je razgovarati sa mnom zato to je od jednog vrlo uglednog izdavaa dobio, dopustite mi da se posluim njegovim rijeima, 'solidnu' ponudu za autobiografiju.

"Koliko?" "Zasad jo nisu dali nikakvu novanu ponudu." "Smijem li onda pitati zbog ega misli da je rije o solidnoj ponudi?" "E sad. Zna i sam. Nije bez osnova." "to ti to znai?" "Stvarna je, a ne izmiljena." "A to tebi znai 'stvarna', u stvarnim okvirima? Najozbiljnije?" "Sve je tee i tee razgovarati s tobom, Martin. Nadam se da se ne ljuti to ti to kaem. Ne bih te ba opisao kao svog najjednostavnijeg klijenta na vrhuncu slave, imajui u vidu sve to je u posljednje vrijeme zaredalo. A u ovaj sam projekt zaista uloio mnogo truda." Nakratko mi je panju odvratila spoznaja da se pod mojim nogama nalazi slama. Objedovali smo u restoranu po imenu "Farma", i sve to smo jeli, bilo je proizvedeno na farmi. Briljantno, nije li? Meso! Krumpiri! Zelena salata! Koja zamisao! Pretpostavljam da im je trebala slama jer bi krovna tema bez nje mogla djelovati malice nategnuto. Doista bih volio da vam mogu rei kako su konobarice bile vesele i jedre i rumene u obrazima i da su nosile pregae, no ipak su, razumije se, bile otresite, mrave, blijede i odjevene u crno. "Ali jo uvijek mi nije jasno to si to tono morao raditi, Theo? Ako te je, kao to kae, netko nazvao i dao ti ponudu za moju autobiografiju, na neki neopisivo solidan nain?" "E sad. Ja sam nazvao njih i natuknuo im da bi moda mogli biti zainteresirani za takvo to." "Tako. I jesu li djelovali zainteresirano?" "Ta javili su se." "Sa solidnom ponudom." Theo se snishodljivo nasmijeio. "Vidim da ba i nisi na ti sa svijetom izdavatva, zar ne?" "Ne ba. Znam samo ono to si mi rekao sad za vrijeme ruka. A to je da ti se javljaju ljudi sa solidnim ponudama. Mislio sam da je to razlog zbog kojeg smo ovdje." "Prije nego to ovjek pone hodati, mora prvo nauiti puzati." "U redu. Dogovoreno. Onda me za poetak uputi u puzanje." "Ne, vidi... Za tebe je ak i puzanje hodanje. Nekim stvarima treba pristupiti, ono, s vie takta nego to sad misli." "Moja molba da me uputi u puzanje je hodanje?"

"Ponaa se kao da nikad nisi uo za izreku: Strpljen, spaen! Ako smijem primijetiti. Navalio si kao mutav. tovie, kao tenk." Kasnije vie nikad nisam uo ni rijei o spomenutoj ponudi i nikada nisam uspio dokuiti svrhu naeg zajednikog objeda. Jess je sazvala izvanredni sastanak u etiri sata, u golemom i predvidljivo praznom podrumu Starbucksa u Upper Streetu, u jednoj od onih prostorija koje su prekrcane mnotvom kaua i stolia i u kojoj biste se osjeali tono kao u svom dnevnom boravku kad va dnevni boravak ne bi imao prozora i kad biste pili iskljuivo iz papirnatih alica koje nikad niste bacili u smee. "Zato u podrumu?" upitao sam je kad me nazvala. "Zato to elim razgovarati o nekim osobnim stvarima." "Kakvim osobnim stvarima?" "U vezi seksa." "Oh, Boe. Doi e i ostali, zar ne?" "to, mislio si da me razdiru osobne seksualne dileme o kojima elim razgovarati samo s tobom?" "Nadao sam se da grijeim." "Kako da ne, svaki dan matam o tebi." "Vidimo se kasnije, dobro?" Odvezao sam se autobusom broj 19 od West Enda do Upper Streeta, jer smo najzad ostali bez para. Doli smo do dna vree s lovom zaraenom na gostovanjima u talk show-ovima i iskamenom od pomonika ministara, a ja sam bio bez posla. I premda mi je Jess jedanput pojasnila kako su taksiji najjeftinije prijevozno sredstvo jer te besplatno voze kamo god eli i ne trae od tebe novac dok god ne stigne na eljeno odredite, zakljuio sam da kanjavanje taksista zbog mog siromatva i nije tako dobra zamisao. Uostalom, taksist i ja gotovo sigurno bismo proveli put raspravljajui o tome kako sam nepravedno utamnien, kako je moj postupak bio posve razumljiv, kako je cura sama kriva to je onakva izala van i tako dalje i tako dalje. Ve neko vrijeme vozim se iskljuivo mini taksijima, zato to njihovi vozai nemaju pojma o graanima Londona jednako kao to nemaju pojma o njegovu zemljovidu. U autobusu sam prepoznat ak dvaput, a jedna od osoba koje su me prepoznale usto mi je eljela proitati i prikladan odlomak iz Biblije koji navodno ima mo iskupljenja.

Pribliavajui se Starbucksu, spazio sam jedan mlaahan par koji je neposredno prije mene uao i odmah pohitao u podrum. Isprva sam se tome silno obradovao, jer je to znailo da e nam Jess svoje najnovije seksualne spoznaje morati povjeriti sotto voce, ako do toga uope i doe; ali onda sam, ekajui u redu svoj crni aj s mlijekom, shvatio da moje rasuivanje nema veze s mozgom, imajui u vidu Jessin imunitet na sram, a moj eludac je poeo raditi ono to ne prestaje raditi otkako sam premaio etrdesetu. Bilo bi pogreno rei da me pee, to sigurno ne. Ostarjeli eluci ne peku. Mislim da u biti najjasniji ako kaem da je jedna stijenka mog eluca poput jezika, a druga poput baterije. I da se u trenutku napetosti dvije stijenke dodiruju, s katastrofalnim posljedicama. Prva osoba koju sam ugledao na dnu stuba bio je Matty, u invalidskim kolicima. Tik do njega, svaki s jedne strane, stajala su dva krupna bolniara koji su ga, pretpostavljam, i prenijeli dolje, a jedan od njih je razgovarao s Maureen. Dok sam se ja pokuavao dosjetiti to li je to moglo dovesti Mattyja u Starbucks, dvije male plavokose djevojice pojurile su mi ususret viui: "Tatice! Tatice!" no ak mi je i tad trebalo nekoliko sekundi da shvatim da su to moje keri. Podigao sam ih, grlio ih, susprezao suze i ogledavao se oko sebe. Penny je takoer bila tu i smijeila mi se, dok je Cindy sjedila za stolom u suprotnom kutu i nije mi se smijeila. JJ je grlio mladi par koji je uao prije mene, a Jess je stajala s ocem i enom koja je, kako sam zakljuio, bila njezina majka - nije bilo sumnje da preda mnom stoji supruga laburistikog pomonika ministra. Bila je visoka i odjevena u skupu odjeu, ali ju je nagrivao odurni smijeak koji oito nije imao nikakve veze s iim to je u tom trenutku osjeala, smijeak kao stvoren za izbornu veer. Oko ruke je nosila jednu od onih crvenih narukvica kakva se moe vidjeti i na Madonni, to znai da je, svim vidljivim pokazateljima usprkos, oito bila rije o istinski produhovljenoj eni. S obzirom na Jessin smisao za dramatiziranje, ne vjerujem da bih se pretjerano zaudio i da sam meu okupljenima ugledao njezinu sestru, no nakon paljivog ispitivanja terena shvatio sam da ipak nije meu nama. Jess je bila odjevena u suknju i sako, i za razliku od svih dosadanjih susreta, ovaj put morao sam joj prii zbilja blizu da bi me preplaila minka oko njezinih oiju.

Spustio sam cure i odveo ih do majke. Usput sam mahnuo Penny, tek toliko da se ne osjeti zanemareno. "Bok." Nagnuo sam se kako bih poljubio Cindy u obraz, no ona se mudro izmaknula u stranu. "Nego, otkud ti ovdje?" rekao sam. "Ona ondje luda djevojaka je mislila da bi ti to, iz nekog razloga, trebalo pomoi." "Oh. A nije li ti kojim sluajem objasnila na koji nain bi mi to trebalo pomoi?" Cindy je frknula. Stekao sam dojam da e Cindy frktati to god joj rekao, da e frktanje veeras biti njezin omiljeni nain ophoenja, pa sam kleknuo kako bih proavrljao s djecom. Jess je pljesnula rukama i stala u sredite prostorije. "Za ovo sam doznala putem Interneta", rekla je. "Zove se intervencija. U Americi to rade ve takorei non-stop." "Non-stop", doviknuo je JJ. "Samo to i radimo." "Dakle, ovako, kad je netko u kurcu... u loem stanju zbog droge ili pia ili ega god, onda se prijatelji i lanovi obitelji, tko god, dotine osobe okupe svi na jednom mjestu, suoe se s njim i kau mu, ono: Daj se vie saberi, u kurac! Oprosti, Maureen. Oprostite, Mama i Tata, Oprostite, djevojice. Ovo je malko drukije. U Americi imaju strunog... Oh, sranje, zaboravila sam kako se to kae. Na internetskoj stranici se ta osoba zvala Steve." Gurnula je ruku u dep sakoa i izvukla komadi papira. "Moderator, tako je. U pravilu bismo trebali imati strunog moderatora, no mi ga u ovom sluaju nemamo. Pravo da vam kaem, nisam znala kome bih se obratila. Ne poznajem nikog strunog. Osim toga, ova je intervencija, hajmo rei, izokrenuta naglavce. Zato to mi od vas traimo da intervenirate. Mi dolazimo k vama, a ne vi k nama. I molimo vas da nam pomognete." Dva bolniara koja su dovezla Mattyja polako su poela pokazivati nelagodu, i to nije promaklo Jess. "Ne vi", rekla je. "Od vas se ne oekuje nita. Ako emo po istini, vi ste zapravo ovdje tek toliko da malo podebljamo Maureeninu potporu, s obzirom da ona, ovaj, zapravo nema nikog drugog, zar ne? Nekako mi se inilo boljim da ste tu barem vas dvojica i Matty nego da je

sama, dobro? Mislila sam da e se raalostiti, Maureen, bude li gledala sva ta obiteljska okupljanja i stajala sama kao prst." Mora joj se odati priznanje. Kad je jedanput primila uzde u svoje ruke, nije ih bila spremna samo tako ispustiti. Maureen je pokuala namjestiti zahvalan smijeak. "Nego, idemo dalje. Ovo to slijedi je tek toliko da znate tko je tko. U JJ-evu kutu nalaze se njegova biva cura, Lizzie, i njegov prijatelj, Ed, koji je skupa s njim svirao u njegovom usranom sastavu. Ed je doputovao iz Amerike posebno za ovu prigodu. U mom kutu nalaze se moji Mama i Tata, a moram vam rei da je doista osobita ast vidjeti ih oboje u istoj prostoriji, ha, ha. S Martinom su njegova biva supruga, keri i biva djevojka. A moda i nisu tako bive, tko zna? Ne bi me iznenadilo da se do kraja intervencije Martin pomiri i sa suprugom i s djevojkom?" Svi su se nasmijali, pogledali u Cindy i prestali se smijati shvativi kako njihov smijeh nee proi bez posljedica. "S Maureen su pak njezin sin Matty i dva momka iz ustanove za njegu i pomo. A sad da vam objasnim kako sam ja to zamislila. Prvo emo malo proavrljati sa svojim gostima i na brzinu vidjeti to ima novoga kod njih. A onda emo zamijeniti mjesta i proavrljati s gostima ostalih troje. Tako da bi ovo trebao biti krianac amerikog tipa emisije i roditeljske veeri u koli, s obzirom da lanovi obitelji i prijatelji sjede u kutovima i ekaju da im priete." "Zato?" rekao sam. "Zbog ega?" "Ne znam. Zbog ega god. Zabave radi. A moda da togod i nauimo, slae se? Jedni o drugima? I o samima sebi?" Evo je na, opet ona trubi o sretnim svrecima. Istina je da sam dotad tota nauio o drugima, ali nisam nauio ama ba nita to nisu bile samo gole injenice. Zato sam se i mogao pohvaliti Edu da znam ime sastava u kojem je svirao ili rei Crichtonovima da znam ime njihove nestale keri; meutim, nisam stekao dojam da bi im to na bilo koji nain moglo biti korisno pa ak ni utjeno. A uostalom, to ovjek uope moe i uspijeva nauiti, osim tablice mnoenja i imena panjolskog premijera? Nadam se da sam ja nauio da ne bih smio spavati s petnaestogodinjakinjama, ali to sam nauio ve odavno - desetljeima prije nego to sam doista spavao s petnaestogodinjakinjom. Jedina je kvaka bila u tom to mi se

predstavila kao esnaestogodinjakinja. Onda, jesam li nauio da ne bih smio spavati sa esnaestogodinjakinjama ili privlanim mladim enama? Nisam. Pa ipak, gotovo svaka osoba koju sam ikada intervjuirao rekla mi je da je uinivi ovo ili ono - oporavivi se od raka, popevi se na planinu, igrajui ulogu serijskog ubojice u filmu nauila poneto i o sebi samoj. A ja sam im na to uvijek kimnuo glavom i zamiljeno se nasmijeio, a zapravo sam htio izvui iz njih sve pojedinosti. "Ali to ste tono nauili od raka? Da mrzite povraati? Da ne elite umrijeti? Da vas od perike svrbi tjeme? Hajte, recite, i pokuajte biti to precizniji." Meni se ini da se radi o neem u to se svi oni nastoje uvjeriti kako bi svoje iskustvo pretvorili u neto to ima stanovito znaenje, a ne neto to je bio tek potpuni i savreni gubitak vremena. U proteklih nekoliko mjeseci bio sam u zatvoru, izgubio sam svaki atom samopotovanja, otuio sam se od svoje djece i ozbiljno sam se bavio milju da si oduzmem ivot. Mislim, ta moja nesretna sudba morala bi psiholoki biti pandan raku, ne bi li? A svakako je mnogo vea stvar nego igranje uloge u nekom usranom filmu. Pa kako to da sam ja onda nauio drek na ibici? I to sam uope morao nauiti? Istina, nauio sam da sam poprilino vezan za svoje samopotovanje i da sam ga sa aljenjem gledao kako izdie. Povrh toga, saznao sam da zatvor i siromatvo zaista nisu moja furka. Ali, znate kako je, sve mije to ve moglo sinuti pred oima i prije zatvora. Znam da ete rei da nisam osobito matovit, ali meni se ini da bi ljudi nauili vie toga o samima sebi kad ne bi obolijevali od raka. Jer bi imali vie vremena i vie snage. "Dakle", nastavila je Jess. "Tko e kome?" U tom se trenu izmeu nas stvorilo nekoliko francuskih propalica tinejderskog uzrasta, sa alicama kave u rukama. Uputili su se prema praznom stolu pokraj Mattyjevih kolica. "Hej", rekla je Jess. "A kamo ste se vi to uputili? Briite gore, svi do jednog." Zurili su u nju. "ivlje malo, nismo na odmoru. Hop hop hop. Schnell. Plus vitement." Ponavljajui i, i, tjerala ih je prema stubama, a ovi su se pokorili, bez pogovora; Jess je takoer bila jo samo jedan neshvatljivi i nasrtljivi predstavnik jedne neshvatljive i nasrtljive

drave. Sjeo sam za stol svoje bive supruge i ponovno mahnuo Penny. Bila je to nekakva vienamjenska gesta tipina za prekrcane zabave, neka vrsta krianca izmeu: "Samo u popiti jedno pie" i "Nazvat u te", s moda tek neznatnom primjesom reenice: "Raun, molim vas". Penny je kimnula, kao da me razumije. A onda sam, podjednako neprimjereno, protrljao ruke, kao da mi rastu zazubice pri pomisli na sve mogue ukusne i hranjive samospoznaje na koje samo to nisam navalio.

MAUREEN Nisam mislila da u imati bogzna to rei. Mislim, Mattyju doista nisam imala to rei. No, mislila sam da neu imati bogzna to rei ni momcima iz doma za njegu i pomo. Pitala sam ih jesu li za alicu aja, ali nisu bili; onda sam ih pitala jesu li se namuili nosei Mattyja niza stube, a oni su rekli da nisu jer su dvojica. A ja sam im na to rekla da ga ja ne bih uspjela odnijeti dolje ni da se udeseterostruim, i oni su se nasmijali, a nakon toga smo samo stajali i zurili jedni u druge. A onda me onaj niski, onaj koji je doselio iz Australije i izgledao poput robota kojeg je Matty imao kad je bio mladi, etvrtaste glave i etvrtastoga tijela, upitao kakva je svrha ovog okupljanja. Uope mi nije palo na um da ni oni ne znaju nita o tome. "Razmiljao sam i razmiljao u emu je stvar, ali se nisam dosjetio nieg pametnog." "Da", rekla sam. "Istina. Vjerujem da vas to zbunjuje." "No dajte onda, recite nam. Skratite nam muke. Steve tvrdi da ste svi zapali u novane neprilike." "Neki ak i jesu. Ja nisam." Nikad se zapravo nisam morala zamarati zbog novca. Primam doplatak za njegovatelja i ivim u majinoj kui, a majka mi je osim toga ostavila i neto uteevine. A kad nigdje ne idete i nita ne radite, ivot je jeftin. "Ali zato imate briga", rekao je etvrtasti. "Da, imamo briga", rekla sam. "Ali to su posve drukije brige." "Aha, a onaj tamo bogme ima briga", rekao je onaj drugi, Stephen. "Frajer s televizije."

"Da, on ima briga", rekla sam. "Pa kako ste ga uope upoznali? Nije ba da zalazite u iste none klubove." I tako sam im na kraju ispriala cijelu priu. Nisam to namjeravala. Ali rijei su jednostavno izlazile iz mene. A kad sam jednom poela priati, inilo mi se da uope nije vano to u im rei. A onda sam, stigavi do samog svretka, shvatila da im nisam trebala rei nita, premda su se ponijeli vrlo ljubazno i rekli da im je strano ao i sve u tom stilu. "Neete to razglasiti po ustanovi za njegu i pomo?" rekla sam. "Zato bismo to uinili?" "Jer bi se moglo dogoditi da ga ubudue odbiju primiti, doznaju li da sam namjeravala zauvijek ostaviti Mattyja kod njih. Mogli bi pomisliti da se spremam skoiti s nekog krova, kad god vas nazovem da doete po njega." I tako smo sklopili dogovor. Oni su mi dali ime jedne druge oblinje ustanove za njegu i pomo, i to privatne, koja je navodno ljepa ak i od njihove, a ja sam im obeala da u, ako odluim dii ruku na sebe, nazvati tu drugu ustanovu. "Nije da ne elimo znati", rekao je etvrtasti, Sean. "I nije da ne elimo da Matty zaglavi u naoj ustanovi. Jednostavno ne elimo misliti da ste u nevolji svaki put kad nas nazovete." Ne znam zato, ali mene je to obradovalo. Dvojica mukaraca koje sam jedva poznavala rekli su mi da ih ne zovem ako osjetim elju da si oduzmem ivot, a meni je dolo da ih zagrlim. Vidite, nisam eljela da me drugi ljudi saalijevaju. eljela sam da mi pomognu, pa makar pomaganje znailo i rei mi da mi ne ele pomoi, i nadam se da ovo ne zvui suvie irski. A najsmjenije u svemu tome je to je Jess, organizirajui ovo malo okupljanje, ciljala upravo na to. Nije oekivala da e glede mene bilo to postii i ovu dvojicu mladia je pozvala samo zato to Matty ne bi mogao doi sam, a meni je, zahvaljujui njima, ve nakon pet minuta bilo lake zbog neega. Stephen i Sean i ja nekoliko smo trenutaka promatrali ostale da vidimo kako oni napreduju. ini se da je najbolje ilo JJ-u, jer se on i njegovi prijatelji dotad jo nisu poeli ozbiljnije svaati. Martin i njegova biva supruga su u tiini promatrali kako njihove keri crtaju sliku, a Jess i njezini roditelji su vikali. to je mogao biti dobar znak

da su vikali o onome o emu su trebali, no svako toliko Jess bi najglasnije od njih troje viknula neto o ovome ili onome to po svoj prilici nikako nije moglo biti od koristi. Na primjer: "Nikad nisam ni taknula te glupe, posrane naunice." To su uli svi prisutni, a Martin i JJ i ja meusobno smo se pogledali. Nitko od nas nije imao pojma ni o kakvim naunicama, tako da nismo htjeli nikoga osuivati, ali bilo je teko povjerovati da su naunice Jessina najvea briga. Bilo mi je ao Penny koja je jo sjedila sama, pa sam je pozvala da mi se pridrui ako eli. "Sigurno imate mnogo stvari o kojima morate razgovarati", rekla je. "Ne", rekla sam. "Mi smo svoje ve obavili." "Nego, vi imate najzgodnijeg momka u prostoriji", rekla je. Mislila je na Stephena, na visokog bolniara, a sad kad sam ga promotrila iz drugog dijela prostorije, odmah mi je bilo jasno o emu govori. Imao je dugu i gustu plavu kosu i svijetloplave oi, a njegov osmijeh je unosio toplinu u cijelu prostoriju. alosno je to to dotad nisam primijetila, ali odavno vrlo rijetko razmiljam o takvim stvarima. "Onda nam se lijepo pridrui i porazgovaraj s njim. Bit e mu drago upoznati te", rekla sam. Dakako da takvo to nisam mogla tvrditi sa sigurnou, ali vjerujem da bi i vama bilo prilino drago upoznati zgodnu enu zaposlenu na televiziji kad nemate to drugo raditi negoli stajati pokraj djeaka u invalidskim kolicima. Ne bih si smjela pripisivati prevelike zasluge jer zapravo nisam nita uinila, osim to sam rekla to to sam rekla; no ne bi ovjek vjerovao to se sve dogodilo samo zato to je Penny proetala s jednog kraja kafia na drugi da bi razmijenila nekoliko rijei sa Stephenom. JESS ini se da su se svi dobro zabavljali izuzev mene. Ja sam se osjeala kao govno. A to nije bilo fer zato to sam danima organizirala tu interventnu roditeljsku veer. Pretraila sam Internet i iskopala e-mail adresu onog frajera koji je bio menader JJ-eva sastava. On mi je dao Edov broj telefona, pa sam ostala budna do valjda tri u noi da ga nazovem kad doe kui s posla. Kad sam mu rekla u kakvim je govnima JJ, rekao je da e doi ovamo, a on je onda nazvao Lizzie i objasnio joj to se zbiva, pa je i ona bila za. A da ne govorim da sam imala pune ruke posla sa Cindy i djecom, i da sam se osjeala kao da

sam odgulila puni jebeni radni tjedan, a evo to mi je nagrada? Kvragu i sve. Gdje mi je bila pamet kad sam mislila da e mi razgovor s mojim jebenim ocem i mojom jebenom majkom biti od ikakve jebene koristi? Svaki jebeni dan razgovaram s njima. Zato sam mislila da bi se ovaj put neto moglo promijeniti? Zato to su Matty i Penny i svi ostali bili u blizini? Zato to smo bili u Starbucksu! A valjda sam se nadala da e me pokuati sasluati, osobito zato to sam naglasila da smo se svi zajedno okupili zato to trebamo njihovu pomo; no kad je Mama iskopala onu priu o naunicama, znala sam da sam jednako tako mogla dovui s ceste prvu osobu koja mi dopadne aka i zamoliti je da me posvoji ili to ve. Nikad mi nee zaboraviti te naunice. Ne bi me udilo da o njima razgovaramo i na njezinoj samrtnikoj postelji. ak bi se moglo rei da su one njezin nain psovanja. Kad se ja naljutim na nju, onda esto govorim jebemu, a kad se ona naljuti na mene, onda esto spominje naunice. Naunice ionako nisu bile njezine; pripadale su Jen, a kao to sam joj to i rekla, nikad ih nisam ni taknula. Mama tvrdi da su onih prvih nekoliko tjedana, kad smo po cijele dane sjedili uz telefon i ekali da nas policija obavijesti kako je pronaeno Jenino tijelo, naunice leale na njezinu nonom ormariu. Mama kae kako je svaku no sjedila na njezinu krevetu i kako ima, ono, fotografsko pamenje predmeta koje je viala svaku veer i kako jo i danas jasno vidi te naunice, tik do prazne alice za kavu i depnog izdanja ove ili one knjige. No kad nas je ponovno polako poela zahvaati koloteina posla i kole i normalnog ivota, odnosno koloteina normalnog ivota onoliko koliko je to otad pa nadalje uope bilo mogue, naunice su nestale. I tko bi ih drugi ukrao ako ne ja, s obzirom da stalno neto kradem. to je, priznajem, istina. Ali veinom kradem novac, i to od njih. I naunice su pripadale Jen, ne njima, a Jen ih je ionako kupila na camdenskoj trnici za valjda pet funta. Ne mogu to tvrditi sa sigurnou i uope se ne elim sa-mosaalijevati ili to ve. Ali injenica je da roditelji neku djecu vole vie od druge, zar ne? Ta kako i ne bi? Kako, ono, Gospodinu i Gospoi Minogue Kylie ne bi bila draa od one druge? Jen ih nikada nije potkradala, stalno je itala knjige, bila je dobar ak, razgovarala je s Tatom o

restrukturiranju vlade i svim ostalim politikim temama, nikad se nije ispovraala po podu pred ministrom financija ili to god. Uzmimo, primjerice, povraanje. Za sve je kriv pokvareni falafel, dobro? Markirala sam iz kole i popuila s drutvom __________________ Okruglice od slanutka; azijski specijalitet. moda dva dointa i popila nekoliko Breezem, pa prema tome ne moe biti ni govora o nekakvom divljem poslijepodnevu. Zbilja se nisam posebno razvalila. A onda sam neposredno prije polaska kui pojela taj falafel. Dakle, okreui klju u bravi na ulaznim vratima tono sam osjeala kako mi se falafel vraa, tako da sam znala od ega mi je zlo. I znala sam da nemam izgleda stii do kupaonice, dobro? Tata je bio u kuhinji s frajerom od Financija, i ja sam pokuala izdrati do sudopera, ali nisam uspjela. Falafel i Breezeri prtali su na sve strane. Bih li povratila i da nisam pojela falafel? Ne. Je li mi povjerovao da je povraanje imalo ikakve veze s falafelom? Nije. Bi li povjerovali Jen? Da, samo zato to nije pila i puila. Ne znam. Ali to je moj ivot - falafel i naunice. Svi znaju govoriti, ali nitko ne zna to rei. Nakon to smo jo jedanput priveli kraju scenu s naunicama, moja je majka rekla: to zapravo hoe? A ja sam joj, ono, rekla: Zar ti nikad nikog ne slua?, a ona je rekla: A koji sam to dio trebala sluati? A ja sam joj rekla, ono: Pa moda dio mog govora ili ega ve u kojem sam rekla da trebamo vau pomo, a ona e na to: Dobro, ali to ti to znai? to bismo jo trebali uiniti, a da to ve ne inimo? I nisam joj znala odgovoriti. Odijevaju me i hrane me i daju mi lovu za cugu i obrazuju me i sve to. Kad neto elim rei, sasluaju me. Jednostavno sam mislila da e mi pomoi ako im kaem da mi moraju pomoi. Nisam ni slutila da im ne mogu nita rei i da oni ne mogu nita rei i nita uiniti. Tako da me trenutak kad me Mama upitala kako bi mi jo mogli pomoi u neku ruku podsjetio na trenutak kad je onaj frajer skoio s krova. Mislim, nije bio ni priblino toliko stravian i jeziv i nitko nije umro i svi smo bili u zatvorenom i tako dalje. Ali znate kako neke stvari uvate na sigurnom, negdje duboko u primozgu, u nekakvoj kutiji za crne dane? I mislite si, primjerice, jednog dana, ako vie ne

budem imao snage, sam u sebi skratiti muke. Jednog dana, ako zbilja generalno zajebem stvar, dignut u ruke i zamoliti Mamu i Tatu da me izvuku. U svakom sluaju, moja zamiljena kutija za crne dane bila je prazna, a vic je u tome to nikada niega u njoj nije ni bilo. Zato sam i uinila ono to obino inim u slinim okolnostima. Rekla sam Mami da odjebe i rekla sam Tati da odjebe i pokupila se, premda sam nakon toga trebala razgovarati s neijim tuim prijateljima i obitelji. Kad sam ve stigla do vrha stuba, shvatila sam da se ponaam kao glupaa, no tad je ve bilo prekasno da se vratim natrag, pa sam ietala ravno kroz vrata i niz Upper Street i u postaju metroa Angel i ula u prvi vlak koji je naiao. Nitko nije potrao za mnom. JJ Onaj as kad sam ugledao Eda i Lizzie dolje u podrumu, preplavio me neobuzdan traak nade. U stilu, to je to! Doli su me spasiti! Ostatak benda priprema teren za veeranju gau, a nakon toga Lizzie i ja gibamo u jedan presladak stani to ga je unajmila za nas dvoje! Eto ime se bavila sve ovo vrijeme! Traenjem stana i unutarnjim ureenjem! I... Tko je onaj stariji frajer koji razgovara s Jess? Moda namjetenik neke diskografske kue? Da nam nekim udom Ed nije sklopio kakav ugovor? Ne, nije. Onaj stari frajer je bio Jessin otac, a kasnije sam doznao i kako Lizzie ima novog deka, nekog s kuom u Hampsteadu i vlastitom tvrtkom za grafiki dizajn. Prilino sam se brzo vratio u stvarnost. Na njihovim licima nije bilo uzbuenja, kao ni u njihovim glasovima, pa mi je odmah bilo jasno da nemaju nikakvih novosti za mene, nikakvih velikih vijesti o mojoj budunosti. No vidio sam na njima da me vole i da su zabrinuti i zbog tog sam se, istini za volju, malo raspekmezio; dugo sam ih grlio jer nisam htio da primijete da se ponaam kao curica. Oni su, meutim, doli u podrum Starbucksa zato to im je netko rekao da dou u podrum Starbucksa, ali nijedno od njih nije ni slutilo zato. "to ima, ovjee?" rekao je Ed. "ujem da nisi ba najbolje." "Aha, no da", rekao sam. "Neto e ve iskrsnuti." elio sam dodati neto u vezi onog Dickensova Micawbera, vjeitog optimista, ali nisam htio da me Ed pone gnjaviti ve i prije nego to porazgovaramo.

"Ovdje ti sigurno nita nee iskrsnuti", rekao je. "Pametnije ti je da se vrati kui." Nisam htio doi u situaciju da mu moram tumaiti cijelu onu aradu o devedeset dana, pa sam promijenio temu. "Nego, vidi ti njega", rekao sam. Bio je odjeven u jaknu od jelenje koe koja je djelovala prilino skupo, i bijele samterice, a premda mu je kosa i dalje bila dugaka, izgledala je nekako zdravo i sjajno. Izgledao je poput jednog od onih upaka to izlaze s curama u Seksu i gradu. "Zapravo, nikad nisam htio izgledati onako kako sam dosad izgledao. Onako sam izgledao samo zato to nisam imao para. I zato to se na mjestima u kojima smo odsjedali nikad nismo mogli ni poteno otuirati." Lizzie se ljubazno nasmijeila. Nije mi bilo lako, pokraj njih dvoje osjeao sam se kao da su me prva i druga supruga dole posjetiti u bolnicu. "Nisam mislio da si takva kukavica", rekao je Ed. "Hej, pazi malo to pria. Ta ipak se nalazi u samom sjeditu Kluba kukavica." "Aha. Ali kako ja ujem, ostali su imali prilino dobre razloge. A to ti ima? Nita, ovjee." "Pun pogodak. Tono se tako i osjeam." "Zna da nisam mislio na to." "Tko je za kavu?" rekla je Lizzie. Nisam htio da ode. "Idem s tobom", rekao sam. "Idemo svi zajedno", rekao je Ed. I tako smo otili svi zajedno, Lizzie i ja i dalje nismo razgovarali, za razliku od Eda koji je i dalje govorio, i osjeao sam se jednako kao i posljednjih nekoliko godina ivota, i sve je to bilo zbijeno u red za kavu s mlijekom. "Ljudima poput nas rock'n'roll doe ummjesto koleda", rekao je Ed nakon to smo naruili. "Mi smo djeca iz radnike klase. Mi se nemamo prilike zajebavati naokolo poput deki iz bratstava ako se ne pridruimo nekom bendu. Sve to imamo je nekoliko godina prije nego to bend postane puiona i prije nego to turneje postanu puiona i prije nego to besparica postane prava puiona. I onda naemo posao. To ti je ivot, ovjee." "Znai, kad doemo do toke kad sve postane puiona... Nama to doe umjesto diplome. Kao da smo diplomirali."

"Tono tako." "Pa kad e onda Dylanu sve postati puiona? Ili Spring-steenu?" "Vjerojatno onda kad ponu odsjedati u motelima u kojima ima tople vode tek poslije est poslijepodne." Istina je da smo za vrijeme posljednje turneje odsjeli u jednom takvom motelu u Junoj Karolini. Samo to se ja sjeam koncerta na kojemu se sve puilo, dok se Ed sjea tueva iz kojih se nita nije puilo. "Kako god bilo, poznavao sam Springsteena. Ili bolje reeno, gledao sam ga uivo na turneji na kojoj se okupila stara postava E Streeta. I ao mi je to ti to moram rei, Senatore JJ, ali ti ipak nisi Springsteen." "Hvala ti, prijatelju." "U kurac, JJ. to eli da ti kaem? OK, ti si Springsteen. Ti si jedan od najuspjenijih izvoaa u povijesti glazbene industrije. Bio si na naslovnicama Timea i Newsweeka u jednom te istom tjednu. Iz noi u no puni jebene stadione. Eto. Zadovoljan? Isuse. Daj vie odrasti, ovjee." "Oh, ma nemoj, a ti si kao odjednom odrastao zato to ti se stari smilovao i uvalio te u posao spajanja ljudi na ilegalnu kabelsku?" Edu uvijek pocrvene ui kad se sprema nekoga opaliti. Vjerujem da taj podatak ne koristi nikome ivom osim mene, jer se Ed, dakako, nema obiaj osobito duboko vezivati za osobe koje je opalio, pa nijedna od njih nema prilike nauiti tos s uima - iz nekog se razloga ne zadravaju u njegovoj blizini toliko dugo. Vrlo vjerojatno jedino ja znam kad je pravo vrijeme da se sagnem. "Pocrvenile su ti ui", rekao sam. "Jebi se." "Doletio si skroz ovamo samo zato da bi mi to rekao?" "Jebi se." "Prekinite, obojica", rekla je Lizzie. Ne mogu to tvrditi sa sigurnou, ali prilino sam siguran da nam je Lizzie rekla to isto i posljednji put kad smo svo troje bili na okupu. Frajer koji nam je pripremao kavu pozorno nas je promatrao. Znao sam ga, onako iz vienja, i bio je sasvim OK; jo je studirao i nekoliko puta razgovarali smo o glazbi. Jako su mu se sviali The White Stripes, a ja sam ga pokuavao nagovoriti da poslua Muddyja Watersa i Howlin' Wo If a. Mislim da smo ga lagano prestravili.

"uj", rekao sam Edu. "esto zalazim ovamo. Ako me kani izdevetati, bit e najbolje da izaemo." "Hvala", rekao je poklonik White Stripesa. "Mislim, znate kako je. Vi ste na stalni gost i da smo sami, ne bih imao nita protiv jer nastojimo ugoditi naim stalnim gostima. Ali..." Pokazao je na red ljudi iza nas. "Ne, ne, nema brige, ovjee", rekao sam. "Hvala." "Da vam ostavim kavu ovdje na anku?" "Moe. Brzo emo mi. Obino se primiri ve nakon jednog dobrog udarca." "Jebi se." I tako smo svi skupa izili na ulicu. Bilo je hladno i mrano i vlano, ali Edove su se ui arile poput dviju malih baklji u tami. MARTIN Nisam se ni vidio ni uo s Penny od jutra kad su novine obznanile svijetu na susret s anelom. Ne mogu rei da mi nije prirasla srcu, no lagao bih kad bih rekao da mi je nedostajala, bilo u seksualnom, bilo u drutvenom pogledu. Moj je libido ini se otiao na odmor (te sam morao raunati i s tim da bi se mogao odluiti na prijevremenu mirovinu i nikad se vie ne vratiti na svoje radno mjesto); moj drutveni ivot inili su JJ, Maureen i Jess, zbog ega bi se moglo rei da je stekao jednako koliko i moj seksualni nagon, dobrim dijelom i zato to mi je tada tako odgovaralo. Pa ipak me preplavio neobuzdan gnjev kad sam ugledao Penny kako oijuka s jednim Mattyjcvim bolniarom. Ako znate barem neto o izopaenosti ljudske naravi, onda znate da ovo uope nije paradoks. (Ako se ne varam, ve sam jedanput upotrijebio tu reenicu i ne bi me iznenadilo da je zbog toga izgubila na mjerodavnosti i psiholokoj pro-nicavosti. Sljedei put u se jednostavno drati izopaenosti i nedosljednosti te ljudsku narav ostaviti po strani.) Ljubomora je kadra zaskoiti ovjeka u bilo kojem trenutku, a, osim toga, plavokosi bolniar bio je visok i mlad i preplanuo i plavokos. Velike su anse da bi me zbog njega preplavio neobuzdan gnjev i da je stajao posve sam u podrumu Starbucksa ili, dapae, bilo gdje u Londonu.

Kako god bilo, sasvim je sigurno da sam pod svaku cijenu traio izgovor da napustim okrilje svoje obitelji. Kao to se moglo i oekivati, nisam ba mnogo toga nauio o samome sebi u nekoliko proteklih minuta. Ni prezir bive supruge ni krejoni mojih keri nisu bili onoliko pouni koliko se Jess nadala. "Hvala", rekao sam Penny. "Oh, nema problema. Ionako nisam imala nekog posla, a Jess je mislila da bi ti to moglo pomoi." "Ne", rekao sam, premda mi je odmah bilo jasno da na to nemam nikakvo moralno pravo. "Nisam ti na tome doao zahvaliti. Doao sam ti zahvaliti to oijuka s drugim ravno pred mojim oima. Drugim rijeima, hvala ti ni na emu." "Ovo je Stephen", rekla je Penny. "On brine o Mattyju, a kako nije imao s kime razgovarati, dola sam mu se javiti." "Bok", rekao je Stephen. Zurio sam u njega. "Sigurno misli da si neka velika faca", rekao sam. "Molim?" rekao je. "Martin!" rekla je Penny. "uo si me", rekao sam. "Samodopadni seronjo." Osjeao sam se kao da negdje u kutu, tamo gdje su cure bojile svoju sliku, stoji jo jedan Martin - srdaniji, njeniji Martin - i da zgroeno i opinjeno u isti mah promatra to se zbiva, i naas sam se zapitao ima li anse da ih objedinim. "Moda je bolje da ode prije nego to napravi budalu od sebe", rekla je Penny. Vjerujem kako u prilog plemenitosti Pennyne due dovoljno govori injenica da je ona jo uvijek mogla vidjeti kako mi se budalatina primie izdaleka i kako joj se ja jo uvijek imam priliku skloniti s puta; manje pristrani promatrai rekli bi da me budalatina ve odavno pregazila. Njezini su pokuaji, meutim, bili uzaludni jer sam stajao kao ukopan. "To je bar lako, biti bolniar, zar ne?" "Pa ba i nije", rekao je Stephen. Odgovorivi na moje pitanje kao da sam ga postavio dobronamjerno, bez ui, Stephen je nainio poetniku pogreku. "Mislim, istina je da ovaj posao prua ovjeku jedno duhovno zadovoljstvo, ali... Tu su i dugako radno vrijeme, bijedna plaa, none smjene. A neki pacijenti znaju biti zaista neugodni." Slegnuo je ramenima.

"Neki pacijenti znaju biti zaista neugodni", rekao sam podrugljivim, kenjkavim glasom. "Bijedna plaa. None smjene. Cvilidreta." "Sean", rekao je Stephen svome kolegi. "Priekat u gore. Mislim da ovaj frajer vue vraga za rep." "Ostani gdje jesi i sasluaj to imam rei. Nisam li ja sluao tebe dok si mljeo o sebi kao da govori o nacionalnom junaku? E, sad ti sluaj mene." Mislim da mu nije bilo teko priekati jo nekoliko minuta. Ova vrsta nevjerojatno neprimjernog vladanja izmamila je prvorazredno zanimanje, o tome nije bilo spora, a mogu se samo nadati da neu ispasti neskroman ako kaem da je moja slava, ili bar ono to je od nje jo ostalo, odigrala presudnu ulogu u cijeloj predstavi: obino se televizijske osobe neprimjereno vladaju samo u nonim klubovima, u drutvu drugih televizijskih osoba, tako da je moja odluka da se u trijeznom stanju obruim na bolniara, u podrumu Starbucksa, bila odvana - tovie, ak i prevratnika. A nije da me je Stephen mogao shvatiti ozbiljno, kao to me ne bi mogao shvatiti osobno ni da sam odluio posrati se na njegove cipele. Vanjska oitovanja unutarnjeg izgaranja nikada nisu osobito usmjerena. "Mrzim takve ljude", rekao sam. "Misli li da bi ti trebalo dati medalju samo zato to amo-tamo gurka invalidno dijete u kolicima? Kao da je to neki problem!" I onda sam, ao mi je to to moram rei, uhvatio ruke Mattyjevih invalidskih kolica i poeo ga gurati gore-dolje. I odjednom sam pomislio da bi bilo zgodno da poloim ruku na bok dok sve to radim ne bih li svima dao do znanja kako je gurkanje invalidnog djeteta u kolicima bapski posao. "Pogledaj Tatu, Mamice", razdragano je povikala jedna od mojih keri (i ao mi je to to moram rei, ali ne znam koja). "Ba je smijean, je 1' da?" "Eto", rekao sam Penny. "Kako ti se ini? Jesam li ti sad opet privlaan?" Penny je zurila u mene kao da doista serem po Stephenovim cipelama i njezin mi je pogled jasno odgovorio na pitanje. "Hej, drutvo", proderao sam se, premda sam ve odavno i vie nego privukao njihovu pozornost. "Zar nisam faca? Zar nisam faca? I ti

zbilja misli da je ovo teko, Plavojko? Sad u ja tebi rei to je teko, zlato mamino. Teko je..." No tu sam ostao bez teksta. Ispostavilo se da nisam ba samo tako mogao izvui iz rukava primjere tekoa s kojima se susreem u svom profesionalnom ivotu. A sve tekoe koje sam iskusio u posljednje vrijeme proizile su iz injenice da sam spavao s maloljetnicom, to je znailo da na njih ne mogu raunati elim li pobuditi neije suosjeanje. "Teko je kad..." Oajniki sam trebao neto ime bih mogao zavriti reenicu. Bilo to, ak i neto to nisam osobno doivio. Porod? Partija aha na natjecanju? No nita mi nije dolazilo u glavu. "Gotov si, drukane?" upitao je Stephen. Kimnuo sam, nastojei tom gestom na neki nain pojasniti kako sam suvie gnjevan i zgaen da bih nastavio. A onda sam iskoristio jedinu mogunost koja mi je po svemu sudei jo preostajala te iziao kroz vrata slijedei Jessine i JJ-eve stope. MAUREEN Jess je uvijek i svugdje demonstrativno izlazila, pa me njezin odlazak nije osobito pogodio. Ali kad je izaao JJ, a onda i Martin... E pa, moram priznati da me to malice naljutilo. Mislim da su se ponijeli nepristojno, jer su se svi ovi ljudi ipak potrudili doi ovamo. A Martin se ponaao posebno udnovato, gurkajui Mattyja gore-dolje i zapitkujui ljude oko sebe je li im privlaan. Odakle mu ideja da e to nekome biti privlano? Uope nije izgledao privlano. Nego mahnito. Moram biti potena prema JJ-u, on je ipak sa sobom poveo i svoje goste - i nije ih samo tako ostavio u kafiu kao to su to uinili Jess i Martin. Ali kasnije sam saznala da ih je izveo van jer se htio potui s njima, tako da mi je bilo teko procijeniti je li bio nepristojan ili nije. S jedne je strane bio s njima, no s druge je strane bio s njima zato to ih je htio pretui. Mislim da je to ipak bilo nepristojno od njega, premda ne onoliko nepristojno kao od ostalih. Ostavljeni su ljudi, bolniari i Jessini roditelji te Martinovi prijatelji i obitelj, jo neko vrijeme stajali na svojim mjestima, a kad nam je svima polako postalo jasno da se nijedno od njih ne kani vratiti, pa

ak ni JJ i njegovi prijatelji, nitko nije bio sasvim siguran to nam je initi. "Mislite li da je to?" rekao je Jessin otac. "Hou rei, ne elim... Ne elim ispasti bezosjeajan. I znam da se Jess dobrano namuila da bi sve ovo upriliila. Ali, vidite... Nitko zapravo nije ostao, zar ne? eli li moda ti, Maureen, da ostanemo? Moda bi svi mi kao skupina mogli uiniti neto korisno? Jer naravno, ako se to dade... Hou rei, emu se po tvom miljenju Jess nadala? Moda bismo joj mogli pomoi da to ostvari in absentia!" Znala sam emu se Jess nadala. Nadala se da e doi njezini Mama i Tata i da e sve popraviti, onako kako bi to mame i tate trebali uiniti. I ja sam svojedobno snatrila o tome, davno, kad smo Matty i ja prvi put ostali sami, a mislim da je taj san zajedniki svima nama. Ili barem svima nama kojima je ivot skrenuo u vrlo pogrenom smjeru. I tako sam rekla Jessinu ocu da bi po mome sudu Jess samo htjela da je ljudi bolje razumiju i da mi je ao ako se to nije dogodilo. "To je zbog onih prokletih naunica", rekao je, pa sam ga upitala o kakvim je naunicama rije, a on mi je ispriao cijelu priu. "Bile su joj posebno drage?" rekla sam. "Kome? Jen? Ili Jess?" "Jen." "Ne znam, zaista", rekao je. "To su bile njezine omiljene naunice", rekla je gospoa Crichton. Imala je neobino lice. Smijeila se cijelo vrijeme naeg razgovora, ali tako kao da je tek tog poslijepodneva otkrila smijeenje - njezino lice nije izgledalo kao da inae ima obiaj osobito se radovati. Njezine crte lica bile su crte kakve se ovjeku usijeku jer se ljuti zbog ukradenih naunica, a usta su joj bila vrlo tanka i napeta. "Onda se sigurno vratila po njih", rekla sam. Ne znam zato sam to rekla i ne znam je li to istina ili nije. Ali znala sam da dobro postupam. Znala sam da u mojim rijeima nema neistine. "Tko to?" rekla je. Sad joj je lice izgledalo posve drukije. Moralo je initi stvari koje inae nije imalo obiaj initi i odjednom je odavalo oajniku elju da uje to joj imam rei. Ne vjerujem da je inae imala obiaj doista sluati to joj se govori. Svidjelo mi se siliti je da poprima nove izraze lica, a to je djelomice bio i razlog zbog kojeg

sam nastavila priu. Osjeala sam se kao da upravljam kosilicom za travu i probijam puteljak na mjestima duboko obraslim u travu. "Jen. Ako je voljela te naunice, onda se vjerojatno vratila po njih. Znate kakve su cure u toj dobi." "Boe", rekao je gospodin Crichton. "To mi jo nikada nije palo na pamet." "Ni meni. Ali... to bi doista mnogo toga objasnilo. Jer, sjea se, Chris? Tad smo ostali i bez nekoliko drugih stvari. Tad je nestalo i neto novaca." Nisam bila sigurna da moja teorija vai i za novac. Sve mi se inilo da za to postoji neko drugo objanjenje. "Tad sam ti rekla da mi se ini kako je nestalo i nekoliko knjiga, sjea se? A za njih znamo da ih Jess nije uzela." I onda su se na to oboje nasmijali, kao da im je Jess draga i kao da im je drago to bi Jess radije skoila sa zgrade nego proitala knjigu. Bilo mi je savreno jasno zato bi to moglo sve promijeniti, ta pretpostavka da se Jen vratila kui po naunice. To bi znailo da je nestala, da je otila u Teksas ili kotsku ili Notting Hill Gate, a ne da joj je netko oduzeo ivot, ili da si je sama oduzela ivot. To je znailo da mogu razmiljati gdje bi mogla biti, zamiljati njezin novi ivot. I da mogu nagaati ima li Jen dijete koje nikada nisu vidjeli i koje moda nikada nee vidjeti i je li dobila posao s kojim ih nikada nee zamarati. To je znailo da se u svojim glavama mogu nastaviti ponaati kao i svi drugi normalni roditelji. Ta nisam li upravo to i sama inila kupujui Mattyju sve one postere i kasete - u svojoj sam se glavi ponaala kao i svaka druga normalna majka, barem na trenutak. U tren oka mogli ste sruiti tu njihovu kulu od karata, da ste htjeli, i podcrtati strahovito velike rupe u cijeloj toj prii, jer to je tu, molim vas, bilo na stvari? Jen se moda vratila zato to je htjela umrijeti s tim naunicama. Moda se uope nije ni vratila. A bez obzira na to vratila se ona tad ili ne, oni i dalje nisu znali gdje je. Oh, ali ja znam to ovjeku treba da ne posustane. To e vjerojatno zvuati smijeno, imajui u vidu razloge zbog kojih smo svi mi zajedno uope zavrili u onom kafiu. No injenica je da dosad nisam posustala, pa ak i po cijenu toga da sam se zbog toga morala uspeti stubama to vode do krova Kue samoubojica. Ponekad je jednostavno dovoljno sagledati

neke stvari s drukijeg gledita. Ponekad je jednostavno dovoljno pomisliti da se netko moda pokuao domoi svojih naunica kako bi vam va komadiak svijeta ponovno djelovao kao mjesto na kojem ete jo neko vrijeme moi ivjeti. No, to su bili gospodin i gospoa Crichton, a ne Jess. Jess nije imala pojma o teoriji naunica, a Jess je bila osoba kojoj je trebao novi pogled na svijet. Ona je bila osoba koja je sa mnom zaglavila na krovu. Gospodin i gospoa Crichton imali su svoje poslove i svoje prijatelje i sve ostalo, pa bi se ak moglo rei da njima prie o naunicama uope nisu bile potrebne. ak bi se moglo rei da je njima priati prie o naunicama bilo isto to i bacati biserje pred svinje. Sve bi se to moglo rei, ali nita od toga ne bi bilo istina. Vidjela sam da su im te i takve prie bile potrebne pisalo im je to na licu. Znam samo jednu osobu na svijetu kojoj nisu potrebne prie da ne posustane, a ta osoba je Matty. (No ne bi me zaudilo da su potrebne ak i njemu. Ne znam to se zbiva u njegovoj glavi. Stalno mi ponavljaju da razgovaram s njim, pa to i inim, no tko bi mogao znati koristi li on togod od svega to mu kaem ili ne?) A postoje i drukiji naini umiranja, osim dizanja ruke na sebe. Moete dopustiti da dijelovi vas jednostavno odumru. Jessina majka je dopustila da joj odumre lice, a ja sam ga promatrala kako se ponovno vraa u ivot. JESS Vlak koji je prvi naiao vozio je prema jugu, pa sam sila kod Londonskog mosta i proetala. Da ste me vidjeli kako sam se naslonila na zidi i promatrala vodu, pomislili biste: Oh, razmilja, ali nije bilo tako. Mislim, glava mi je brujila od rijei, no to to vam glava bruji od rijei ne znai da razmiljate, kao to ni to to vam je dep pun kovanica ne znai da ste bogati. A rijei to su mi brujile u glavi glasile su, ono, govnarija, gad, kuja, sranje, jebiga, drkadija, i jurcale su amo-tamo poprilino brzo, prebrzo ak i za mene da od njih sroim reenicu. A to se ba i ne bi moglo nazvati promiljanjem, zar ne? I zato sam neko vrijeme promatrala vodu, a zatim sam otila do kioska na mostu i kupila neto duhana, rizle i ibice. Potom sam se vratila na isto mjesto i sjela s namjerom da smotam nekoliko pljugi,

vjerojatno tek toliko da neto radim. Iskreno reeno, uope ne znam zato ne puim vie. Zaboravim, valjda. Ako osoba kao to sam ja uspije zaboraviti puiti, kakve su onda anse puenju kao takvom? Ta pogledajte me. Stavili biste ruku u vatru da puim kao Turin, a ne puim. Novogodinja odluka: poeti vie puiti. Mislim da mi je to pametnije nego skakati s krovova zgrada. U svakom sluaju, sjedila sam naslonjena leima na zidi i motala pljuge kadli sam ugledala svog uitelja iz koleda. A on je, ono, stariji frajer, jedan od onih umjetnikih tipova to se povlae ovuda jo od ezdesetih. Predaje tipografiju i slino, a ja sam bila na nekoliko njegovih satova dok mi nije dosadilo. Nije on lo, Colin. Niti vee svoju osijedjelu kosu u repi, niti nosi izlizanu traper jaknu. I nikad se nije pokuavao sprijateljiti s nama, to znai da ima vlastite prijatelje. to se za neke od njih pak ne bi moglo rei. Ako emo ba iskreno, onda bih vam vjerojatno morala priznati da je on uoio mene prije nego to sam ja uoila njega, jer mi je ve prilazio kad sam podigla pogled s cigareta. A ako emo ba totalno iskreno, onda bih vam takoer trebala priznati da dio mog razmiljanja, ili bolje reeno psovanja u mislima, vjerojatno nije bio iskljuivo u mislima, ako znate to elim rei. Trebalo je ostati samo u mislima, ali mi je dio ipak nekako uspio pobjei na usta, zato to je bilo toliko toga. Moglo bi se rei da se to prelijevalo iz mene, kao da su psovke izlazile iz pipe i ulijevale se u vjedro (=moja glava), a ja se nisam potrudila zatvoriti pipu nakon to se vjedro napunilo do vrha. Tako je to barem izgledalo s mog gledita. S njegova gledita izgledalo je da sjedim na ploniku, motam pljuge i psujem sebi u bradu, a to ba i nije osobito oaravajui prizor, zar ne? Moglo bi se rei da mi je priao i unuo da budemo u istoj ravnini, a onda mi se tiho obratio. I upitao me, ono: Jess? Prepoznaje me? Posljednji put sam ga vidjela prije moda dva mjeseca i normalno da sam ga prepoznala. Pa sam rekla: Ne, i nasmijala se, to je trebala biti ala, samo to on to oito nije shvatio kao alu jer je nakon toga dodao, jo uvijek apui: Ja sam Colin Wearing i svojedobno sam ti predavao na umjetnikom koledu. A ja u na to: Da, da, a on e na to: Ne, zaista, i onda sam shvatila da je moje: Da, da shvatio kao: Da,

kako da ne, ali zbilja nisam mislila na taj smisao izraza: Da, da. S ta sam mu dva Da jednostavno pokuavala rei da sam se prvi put samo alila, no ini se kako sam na kraju jo samo pogorala stvar. Na kraju je ispalo da ja mislim da se on pretvara da je Colin Wearing, to bi bilo potpuno glupo od mene. I tako je cijeli na razgovor skrenuo u posve neeljenom smjeru. Poput kolica s neispravnim volanom u trgovakom centru, kad cijelo vrijeme mislite, ovo ne bi trebalo biti teko, a onda vas sve to kaete odvede u pogrenom smjeru. A onda e on: Zato to radi, zato sjedi na podu? A ja mu odgovorim da sam se posvaala s mojom jebenom majkom zbog nekakvih naunica, a on e na to, ono: I sad se ne smije vratiti kui? A ja sam mu rekla da se mogu vratiti kui kad god to poelim. Dovoljno je da se odvezem Sjevernom linijom natrag do Angela i da tamo presjednem na autobus. Ali to ne elim. A on je rekao: Dobro, ali mislim da nije pametno da ostane sjediti ovdje. Ima li kamo otii? Tek mi je tad sinulo da misli da sam prolupala, pa sam brzo ustala, na to se on prenuo, ispsovala ga i pokupila se. Ali nakon toga sam se doista zamislila, za razliku od onog psovanja u mislima. A prvo to sam pomislila je da bih vrlo lako mogla prolupati. Ne kaem da bi to bio maji kaalj, ivjeti takvim ivotom - nisam to htjela rei. Samo sam htjela rei da imam mnogo toga zajednikog s ljudima koje viate kako sjede po plonicima, psuju i motaju cigarete. ini mi se da neki od njih mrze ljude, a ja sam mrzila takorei cijeli svijet. Vjerojatno su raspizdili svoje prijatelje i obitelj, a to je ono to sam i sama vie-manje uinila. Pitam se je li i Jen u meuvremenu prolupala? Moda nam je to zapisano u genima, premda bi to morala biti jedna od onih stvari koje povremeno preskoe generaciju, s obzirom da Tata ipak radi kao pomonik ministra obrazovanja. I nisam znala kamo e me odvesti sve ovo razmiljanje, ali odjednom sam shvatila da sam zaglibila dublje nego to sam mislila. Znam da to zvui glupo, jer sam se namjeravala ubiti, no to je bilo iz istog hira, a sve i da sam doista skoila, to bi jo bilo iz istog hira. No, to ako me ipak eka budunost na ovom planetu? to onda? Koliko ljudi jo moram raspizditi i s koliko mjesta jo moram pobjei prije nego to uhvatim samu sebe kako sjedim pokraj rijeke i psujem naglas zaozbiljno? Ne ba tako mnogo, glasio je odgovor.

to znai da je kucnuo as da se okrenem i uputim natrag - u Starbucks, ili kui, ili negdje - bilo gdje, samo da prestanem grabiti naprijed. Kad nekud ide i odjednom se pred tobom stvori cigleni zid, najbolje se vratiti istim putem kojim si i doao. Samo to sam onda, hajmo rei, otkrila nain da se popnem preko zida. Ili, drukije reeno, otkrila sam pukotinu u zidu kroz koju se mogu provui, ili to ve. Upoznala sam, naime, tog jednog frajera sa zbilja slatkim psom i umjesto da se uputim natrag, zavrila s njim u krevetu. JJ I tako sam jednostavno stajao ondje na nogostupu i rekao Edu da me udari ako e mu tako biti lake. "Ne elim te udariti ako ti ne udari mene", rekao je. U blizini je stajao frajer koji prodaje asopis za beskunike i promatrao nas. "Opali ga", rekao mi je. "Ti zaepi", rekao je Ed. "Samo sam vas htio malo razdrmati", rekao je beskunik. "Preao si prokleti Atlantik zato to je JJ u nevolji", rekla je Lizzie Edu. "A pogledaj to sad izvodi. Nakon jednog jedinog razgovora ti ga ve eli udariti." "to se treba dogoditi, dogodit e se", rekao je Ed. "A to je slino onom, 'to se mora, mora se'? Bojim se da nama to zvui posve besmisleno", rekla je Lizzie. Naslonila se na prozor prodavaonice rabljenom robom, pretvarajui se da se dosauje, no znao sam da joj nije dosadno. I ona je bila ljuta, samo to to nije htjela pokazati. "On je na mojoj strani", rekao je Ed. "Tako da uope nije vano kako to tebi zvui. On me razumije." "Ne, ne razumijem te", rekao sam. "Lizzie je u pravu. Zar si zaista preao sav ovaj put samo da me udari?" "Zar vam jo nije jasno da je ovdje rije o klasinom sindromu Butcha Cassidyja i Sundancea Kida?" rekla je Lizzie. "elite spavati jedan s drugim, ali ne moete jer ste obojica tako udoredni."

Da ste samo vidjeli kako je tek ovo obradovalo beskunika. Kesio se kao hijena. "Jeste li kad itali kritiku Pauline Kael4 o Butchu Cassidyju! Boe, kako ga je ispljuvala", rekao je. Ni Lizzie ni Ed nisu, razumije se, imali jebeno blage veze tko je Pauline Kael, ali ja imam dvije ili tri njezine zbirke. Neko vrijeme sam ih drao u blizini WC-a, jer nema boljeg tiva dok ste na zahodu. Kako god bilo, nisam oekivao da u od dotinog frajera u dotinom trenutku uti njezino ime. Zinuo sam u njega. "Oh, da, znam tko je Pauline Kael", rekao je. "Nisam se rodio kao beskunik, zna." "Doista, doista ne elim spavati s njim", rekao je Ed. "Doista ga elim opaliti. Ali prvo on mora opaliti mene." "Vidi?" rekla je Lizzie. "A to je to nego homoerotski poriv s primjesom sadomazohizma. Daj ga vie poljubi, pa bok." "Poljubi ga", ponovio je beskunik Edu. "Poljubi ga ili ga opali. Ali daj vie uini bar neto, za Boga miloga." Edove ui nisu se mogle zacrvenjeti jae od ovoga, pa sam pomislio kako bi se odjednom moda mogle zapaliti i pougljeniti. Ako nita drugo, tad bih bar mogao rei da sam vidio neto novo. "eli li da nastradam?" rekao sam joj. "Zato se jednostavno ne pomirite?" rekla je Lizzie. "Ako nita drugo, barem biste mogli dijeliti isti mikrofon i uivati u onim predivnim velikim elektrinim nadomjescima za penis." "Oh, znai zato nisi htjela da bude u bendu", rekao je Ed. "Bila si ljubomorna." "Odakle ti ideja da nisam htjela da bude u bendu?" upitala ga je Lizzie. "Aha, Ed, malko si pobrkao lonie", rekao sam. "Lizzie je bila plia nego to si mislio. Ostavila me upravo zbog toga to nisam u bendu. Nije htjela biti sa mnom ako ne postanem rock-zvijezda i ne zgrnem pun kurac para." "Zbilja vjeruje da sam to mislila?" rekla je Lizzie. Odjedanput sam vidio kako mi se cijeli ivot ponovno sklapa pred oima. Sve je ovo bio jedan strahoviti nesporazum koji e se uskoro raistiti, uz mnogo smijeha i suza. Lizzie se nikada nije htjela rastati od mene. Ed se nikada nije htio rastati od mene. Izaao sam na

plonik mislei kako u pokupiti batine, no ini se da u umjesto toga dobiti sve to sam ikada elio. "Znai, nita od tue?" tuno je rekao beskunik. "Nita, osim ako svi skupa ne ubijemo boga u tebi", rekao je Ed. "Dajte da vidim kako e ovo zavriti", rekao je beskunik. "Nemojte jo ui unutra. Ovdje vani mi uvijek promakne jebeni svretak prie." Ve sam vidio da e to biti sretan svretak. A ticat e se svih nas etvero. Na prvom koncertu to emo ga odrati nakon pomirenja, jednu pjesmu moemo posvetiti Beskuniku. Hej - a moda bismo ga ak mogli zaposliti kao vou turneje. A povrh toga, mogao bi nam odrati i zdravicu na vjenanju. "Svi bi se trebali pomiriti sa svima", rekao sam, i doista sam tako mislio. To je bio moj veliki zavrni govor. "Svaki bend koji se ikada raspao, svaki par... Ovaj na svijet je ve prepun nesree i bez rastajanja ljudi svakih deset sekundi." Ed me pogledao kao da sam prolupao. "ali se", rekla je Lizzie. Moe biti da sam ipak pogreno protumaio ope raspoloenje. Svijet jo nije bio spreman za moj veliki zavrni govor. "Negooo", rekao sam. "Zna kako je. Samo mi je... ono, palo na um. To je samo teorija o kojoj ve neko vrijeme razmiljam. Nisam jo dotjerao sve pojedinosti, zasad." "Pogledajte to lice", rekao je Beskunik. "Oh, taj vam se bogme ne ali." "A to je s bendovima koji su izrasli iz drugih bendova?" rekao je Ed. "to bi bilo da se, to ja znam, Nirvana ponovno okupi. To bi znailo da se Foo Fightersi moraju razii. U tom bi sluaju oni bili nesretni." "Nisam mislio na sve", naglasio sam. "A to je s drugim brakovima? Postoji brdo sretnih drugih brakova." "To znai da ne bi bilo ni Clashovaca. Jer bi Joe Strummer morao ostati u svom prvom sastavu." "A kako se zvala tvoja prva cura?" "Kathy Gorecki!" rekao je Ed. "Ha!" "Po tvome bi jo bio s njom", rekla je Lizzie. "No da, dobro." Slegnuo sam ramenima. "Bila je draga. Ne bi to bio ni tako lo ivot." "Ali nikad ti nije nita dala!" rekao je Ed. "Nikad joj nisi uspio ak ni zavui ruku pod grudnjak!"

"Vjerujem da bih to u meuvremenu ipak uspio. Sad bismo ve bili zajedno petnaest godina." "Oh, ovjee", rekao je Ed tonom koji smo obino koristili kad bi Maureen rekla neto od ega bi nam se stisnulo srce. "Ne mogu te odalamiti." Uputili smo se niz ulicu i uli u oblinji pub, Ed mi je platio Guinness, Lizzie je kupila kutiju cigareta iz automata za sve nas i stavila ih na stol, i tako smo sjedili, a Ed i Lizzie su me promatrali kao da ekaju da doem do daha. "Nisam znao da si tako loe", rekao je Ed nakon nekog vremena. "A pokuaj samoubojstva - to ti nije nita govorilo?" "Ma da. Znao sam da se eli ubiti. Ali nisam znao da si tako loe da se eli pomiriti s Lizzie i bendom. To je ve jedna posve druga razina jada koja daleko nadmauje pokuaj samoubojstva." Lizzie je pokuala suspregnuti smijeh, pa je umjesto toga nehotice ispustila pitav zvuk, a ja sam potegnuo dobar gutljaj Guinnessa. I odjedanput sam se, makar na as, osjeao dobro. To to zbilja volim hladan Guinness nije bilo naodmet; to to zbilja volim Eda i Lizzie takoer nije bilo naodmet. Ili sam ih volio, ili sam ih do neke mjere volio, ili sam ih volio i mrzio, ili to ve. I moda sam si prvi put u posljednjih nekoliko mjeseci neto priznao onako kako dolikuje, neto za to sam znao da ui negdje duboko u mojoj utrobi, ili negdje u mom primozgu - u svakom sluaju, negdje gdje mu nisam morao pridavati pozornost. A priznao sam si sljedee: nisam se elio ubiti zato to sam mrzio ivot, ve zato to sam ga volio. A ako emo pravo, mislim da se veina ljudi koja pomilja na samoubojstvo osjea kao i ja - mislim da se tako osjeaju i Maureen i Jess i Martin. Oni vole ivot, ali im je sav sjeban, i to je razlog zbog kojeg sam ih upoznao i to je razlog zbog kojeg smo svi mi jo uvijek meu ivima. Zavrili smo na krovu zato to nismo mogli ponovno pronai put u ivot, a biti na taj nain odsjeen od ivota ... To te jebeno dokraji, ovjee. to znai da je ono zapravo bio korak poduzet iz oajanja, a ne iz nihilizma. Ubojstvo iz samilosti, a ne umorstvo. Ne znam zato mi je sve odjednom postalo tako savreno jasno. Moda zato to sam sjedio u pubu s ljudima koje sam volio i pijuckao Guinness, i znam da sam to ve rekao, ali zbilja jebeno volim Guinness, ba kao to volim

gotovo sve vrste alkoholnih pia - volim ih onako kako ih i treba voljeti, kao jo jednu velianstvenu Boju tvorevinu. Istina, imali smo onu glupu scenu na ulici, no ak je i to u neku ruku ispalo fora, zato to ponekad upravo zahvaljujui takvim trenucima, uistinu kompliciranim trenucima, trenucima potpune zaokupljenosti, ovjek poinje shvaati kako ak i teka vremena u sebi sadre stvari zbog kojih se moe osjeati ivo. A osim toga, tu su jo i glazba, i cure, i droga, i beskunici koji itaju Pauline Kael i gitaristike wa-wa pedale, i engleske vrste ipsa, i injenica da jo nisam proitao ni Martina Chuzzlewita, i... Tko bi sve nabrojio. I ne znam to se time promijenilo, ovim mojim nenadanim prosvjetljenjem. Nije da sam sad htio, ono, privinuti ivot u strastveni zagrljaj i zakleti se da ga nikada neu ispustiti dok on ne ispusti mene. Na neki su nain stvari sad bile jo gore, a ne bolje. Kad se jedanput prestanete pretvarati da je sve sranje i da jedva ekate dan kad ete se izvui iz svega toga, a to je bajka koju sam sam sebi dulje vrijeme prodavao, onda vam ivot postane bolniji, a ne obrnuto. Uvjeravati samoga sebe da je ivot sranje doe vam poput anestetika, ali tek kad se napokon prestanete kljukati Advilima, moi ete zbilja osjetiti koliko vas zapravo boli, i gdje, a sloit ete se da ta vrsta boli doista nikome ne ini nita dobroga. I ba mi se nekako inilo zgodnim to sam bio u drutvu svoje bive ljubavnice i svog biveg brata tono tad kada sam to shvatio, jer je i s njima bilo isto. Volio sam ih, i uvijek u ih voljeti. Samo to ih vie nisam imao gdje uklopiti i nisam znao kamo smjestiti sve ono to sam osjeao. Nisam znao to bih s njima, a oni nisu znali to bi sa mnom, a nije li to tako tipino za ivot? "Nikad ti nisam rekla da je meu nama gotovo zato to nee postati rock-zvijezda", rekla je Lizzie nakon nekog vremena. "No ti to i sam jako dobro zna, zar ne?" Zatresao sam glavom. Ne znam, zar ne? Ta i vi to moete potvrditi. Tijekom cijele ove prie ni jedan jedini put nisam vam dao naslutiti da je rije o bilo kakvom nesporazumu, ni namjernom ni bilo kakvom drugom. Koliko sam ja znao, nogirala me zato to sam bio glazbeni pljuger. "A to si mi onda rekla? Pokuaj to ponoviti. Obeavam da u te ovaj put zbilja pozorno sasluati."

"Ali to sad ionako vie nita ne moe promijeniti jer smo svi nastavili dalje sa svojim ivotima, zar ne?" "Recimo." Nisam htio priznati da tapkam na mjestu ili ak unatrag. "Dobro. Rekla sam da ne mogu biti s tobom ako vie ne bude glazbenik." "Ali tebi je to ionako bilo svejedno. Nikad nisi bila luda za glazbom." "Nisi me shvatio, JJ. Ti si glazbenik. I to nije samo tvoj posao. To je ono to ti jesi. Ne kaem da e ikada biti uspjean glazbenik. Ta ja ak i ne znam jesi li uope dobar glazbenik. Jednostavno sam shvatila da nitko od tebe nee imati nikakve koristi ako se prestane baviti glazbom. I pogledaj to se dogodilo. Raziao si se s bendom i pet minuta kasnije ti ve stoji na vrhu zgrade. Ne moe pobjei od glazbe. A bez nje si mrtav. Ili kao da jesi." "Dakle... OK. Znai neuspjeh s tim nema nikakve veze." "Isuse, pa to ti misli tko sam ja?" Ali nisam govorio o njoj; govorio sam o sebi. Nikad prije nisam gledao na to tim oima. Mislio sam da je sve ovo posljedica mog neuspjeha, ali uope nije bilo tako. Tog asa mi je dolo da zaplaem kao jebena ljuta godina, najiskrenije. Dolo mi je da zaplaem zato to sam znao da je u pravu, a ponekad istina moe i tako dirnuti ovjeka. Dolo mi je da zaplaem zato to u se ponovno baviti glazbom, a to mi je toliko nedostajalo. I dolo mije da zaplaem zato to sam znao da nikada neu postati uspjean budem li se bavio glazbom, to znai da me Lizzie upravo osudila na trideset pet godina siromatva, potucanja, oaja, bijednog zdravstvenog osiguranja, motela s hladnom vodom i bezukusnih hamburgera. Ali razlika je u tome to u ih jesti, a ne frigati. MARTIN Otiao sam kui, iskljuio telefon, navukao zastore i sljedeih etrdeset osam sati proveo opijajui se, spavajui i piljei u sve postojee emisije o antikvitetima. Usudio bih se rei da mi je tih etrdeset osam sati prijetila opasnost da se pretvorim u Marie Prevost, hollywoodsku glumicu pronaenu tek kratko vrijeme nakon njezine smrti u neprepoznatljivom stanju jer je glumiin jazavar djelomice pojeo njezin le. Sjeam se da mi je tih nekoliko dana spoznaja da nemam niti jazavara niti, dapae, ikakvog kunog ljubimca, bila

stanovit izvor utjehe. Nema dvojbe da u umrijeti sam i nema dvojbe da e moj le ve biti u poodmaklom stadiju raspadanja prije nego to me netko pronae, no barem u ostati u jednom komadu, ukoliko izuzmemo dijelove koji otpadnu zbog prirodnih razloga. To mogu prihvatiti. Evo o emu se radi. Uzrok mojih problema nalazi se u mojoj glavi, ukoliko je moja glava mjesto u kojem se nalazi moja osobnost. (Cindy i njoj slini rekli bi da se i moja osobnost i uzrok mojih nevolja nalaze ispod a ne iznad mog struka, no ja vas ipak molim da me sasluate.) U ivotu sam imao zbilja mnogo dobrih prilika, ali sam ih sve do posljednje propustio, jednu po jednu, zbog niza katastrofalno loih odluka, iako mi se - meni i mojoj glavi - svaka od tih odluka svojedobno inila kao izvanredna zamisao. A opet je jedino orue koje sam imao na raspolaganju da pokuam ispraviti katastrofalni smjer kojim je moj ivot, ini se, krenuo, bila ista ta glava zbog koje sam se i naao u ovakvim govnima. Ma nisam imao izgleda. Nekoliko tjedana nakon Jessine lakrdije u duhu Jerryja Springera, proitao sam nekoliko biljeaka to sam ih navr-ljao u ta dva dana. Lagao bih kad bih rekao da sam bio toliko pijan da sam zaboravio da sam ih ikad i navrljao, a ionako su leale u stanu svima na vidiku. Pa ipak su morala proi ak dva tjedna prije nego to sam skupio dovoljno hrabrosti da ih proitam, a nakon to sam to uinio, malo je nedostajalo da ponovno ne navuem zastore i posegnem za Glenmorangie viskijem. Cilj moje vjebe bio je prouiti, uz pomo jedine glave koja mi je stajala na raspolaganju, zato sam se onog posli-jepodneva ponaao onako nerazumno, te navesti sve mogue reakcije na takvo ponaanje. Ruku na srce - mora se momku priznati, rekli bi ljubitelji sporta treba rei da je moja glava, ako nita drugo, bar bila kadra pojmiti da sam se ponaao nerazumno. Ali kvaka je u tome to nije bila kadra poduzeti ama ba nita u vezi s tim. Jesu li sve glave takve, ili je takva samo moja? Kako god bilo, s poleine nekoliko neotvorenih omotnica, veinom rauna, u mene su zurili poraavajue uvjerljivi dokazi o krunom slijedu ljudskog ponaanja. "ODVRATAN PREMA BOLNIARU. ZATO?" zapisao sam. A odmah ispod toga sljedee:

1) UPAK? ON? JA? 2) UPUCAVAO SE PENNY? 3) ZGODAN I MLAD - TO ME RASPIZD1LO? 4) PUN MI JE KUFER LJUDI? Ovo posljednje objanjenje, koje je u trenutku kad sam ga smislio moda i znailo neto upravo briljantno, ovog mi je asa djelovalo nevjerojatno iskreno u svojoj neodreenosti. Na jednoj drugoj omotnici navrljao sam: "KAKO POSTUPITI DALJE" (i usput reeno, lijepo vas molim da obratite pozornost na prelazak s brojki na slova, prelazak koji je zacijelo trebao ukazati na znanstvenu narav mojih napora): a) UBITI SE? b) ZAMOLITI MAUREEN DA PROMIJENI BOLNIARA c) NEMOJ A toka c) je time zavravala, bilo zato to sam u tom trenutku obnevidio, bilo zato to je "nemoj" bio jezgrovit izraz dubokoumnog rjeenja na sve moje probleme. Razmislite malo o ovome: koliko bi samo moj ivot bilo ugodniji da ne budem i neu i nikad nisam. Nijedna mi omotnica nije usaivala odvie povjerenja u moje sposobnosti rasuivanja. Istog trena mi je bilo jasno da ih je obje ispisao ovjek koji je jo nedavno htio objasniti stanovitoj skupini ljudi - skupini kojoj su pripadale i njegove dvije kerkice - kako su svi bolniari enskasta i sebeljubiva stvorenja: vrsto vjerujem kako bi rije "UPAK" forenzikom psihologu bila sasvim dovoljan putokaz da doe do istog zakljuka. Osim toga, ovjek koji se dobar dio silvestarske noi premiljao hoe li skoiti ili ne s krova zgrade jest upravo onaj tip ovjeka od kojega biste i oekivali da pitanje "UBITI SE?" pribiljei na popis obaveza. Da je razmiljanje unutar mentalnog okvira olimpijski sport, osvojio bih vie zlatnih medalja nego Carl Lewis. Bilo je, dakle, vie nego oito, trebale su mi dvije glave, jer su dvije glave pametnije od jedne i sve to. Jedna glava bi svakako morala biti

ova stara, zato to stara glava zna imena ljudi i njihove telefonske brojeve, i koje su mi itne pahuljice najdrae, i tako dalje; druga bi pak glava morala biti u stanju zapaati i tumaiti postupke prve, onako kako to ine televizijski strunjaci za divlje ivotinje. Zamoliti moju trenutano dostupnu glavu da mi pojasni nain svog rasuivanja podjednako je besmisleno kao i nazvati svoj telefonski broj s vlastitog telefona: u oba e vas sluaja doekati tek signal da je linija zauzeta. Ili vlastita poruka na sekretarici, ako vam je ta telefonska pogodnost dostupna. Moram priznati da mi je trebalo sramotno dugo da shvatim kako i drugi ljudi imaju glave i kako bi mi bilo koja od tih glava znala bolje objasniti moebitne razloge onog mog ispada. Bit e da je to razlog zbog kojeg ljudi toliko uporno njeguju instituciju prijateljstva. ini se kako sam ja sve svoje prijatelje izgubio otprilike u isto vrijeme kad sam zavrio u zatvoru, ali svejedno poznajem mnogo ljudi koji bi mi bili spremni rei to misle o meni. tovie, ini mi se da e moje umijee iznevjeravanja prijatelja i poticanja odbojnosti u njima ovaj put tjerati vodu na moj mlin. Prijatelji i ljubavnice bi onu epizodu moda pokuali sagledati u pozitivnom svjetlu, no kako sam ja imao samo bive prijatelje i bive ljubavnice, bio sam u idealnom poloaju. Tonije, ne znam jesam li poznavao ikoga tko mi ne bi sa zadovoljstvom oitao bukvicu. A znao sam i s kime poeti. tovie, moj prvi telefonski poziv bio je toliko uspjean da vie nije bilo potrebe nazivati bilo kog drugog. Moja biva supruga savreno je odigrala svoju ulogu - bila je izravna, jasna i pronicava - toliko da sam se na kraju saalio nad ljudima koji ive s osobama koje ih vole, kad je, nije li to oito, mnogo bolje ne ivjeti s osobom koja se nad vama gnua. Kad u svom ivotu imate osobu kao to je Cindy, vie se ne morate zamarati ak ni bilo kakvim razgovorima ugodnim: sve to za vas postoji su razgovori neugodni, a razgovori neugodni su osnovni dio uenja. "Pa dobro, gdje se ti?" "Kod kue. Pijan." "Jesi li presluao poruke na sekretarici?" "Ne. Zato?" "Oh, ma samo sam se malo osvrnula na ono poslijepodne." "Ah, vidi, upravo te zbog toga i zovem. to misli, to mi je bilo?"

"Pa, neuravnoteen si, zar ne? Neuravnoteen i pakostan. Neuravnoteen i pakostan seronja." Ovo je bio dobar poetak, bez sumnje, ali nije bio pravilno usmjeren. "uj, nije da ne cijenim sve to si rekla i zbilja ne elim ispasti bezobrazan, ali mnogo bi me vie zanimao dio o pakosnom nego o neuravnoteenom seronji. Moe li mi rei neto vie o tome?" "Moda bi trebao nai nekoga tko e to raditi za novac", rekla je Cindy. "Misli psihijatra?" Frknula je. "Psihijatra? Ne, zapravo sam mislila da bi si mogao nai neku od onih ena koje e pikiti po tebi ako im dovoljno obilato zahvali. Nisi li na to mislio?" Razmislio sam o njezinu prijedlogu. Zasad jo nisam bio spreman iskljuiti nijednu mogunost. "Hvala na prijedlogu, ali mislim da u to preskoiti", rekao sam. "Dosad me takvo to nije privlailo." "Govorila sam metaforiki." "ao mi je. Jo uvijek te ne razumijem." "Vie je nego oito da si toliko nezadovoljan samim sobom da te ne smeta kad te netko maltretira. Zar nije u tome njihov problem?" "iji problem?" "Ljudi koji imaju potrebu da ih ene... Ma zaboravi." Tek sam priblino poeo nasluivati na to cilja. Istina, godilo mi je uti kako me netko psuje. Ili tonije, inilo mi se primjerenim uti kako me netko psuje. "Ma samo mi nemoj rei da ne zna zato si se okomio na onog sirotog frajera?" "Ne, ne znam! Vidi, upravo sam te zbog toga i nazvao." Da je Cindy znala koliko bi me povrijedila da se tog trena zaustavila, ne bi mogla odoljeti. Na svu sreu Cindy je, meutim, odluila ii do kraja. "Mislim, bio je petnaest godina mlai od tebe i neusporedivo zgodniji. Ali nije stvar u tome. On je ve samo tog poslijepodneva uinio mnogo vie sa svojim ivotom nego to si ti ikada uinio sa svojim." To! To! "Dok ti trati vrijeme na televiziji ili se evi sa kolarkama, on gura invalidnu djecu u kolicima, vjerojatno za minimalnu plau. Nije ni udo to je Penny eljela proavrljati s njim. Njoj je to u moralnom

pogledu vjerojatno bilo ravno prebacivanju s Frankensteina na Brada Pitta." "Hvala ti. Ovo je bilo izvrsno." "Da se nisi usudio spustiti mi slualicu. Nisam jo ni poela. Ima ve dvanaest godina otkako skupljam grau." "Oh, doi u ja po jo, budi bez brige. Ali zasad sam uo tono onoliko koliko mi je trebalo." Vidite? Bive supruge: mislim zbilja, svatko bi si trebao nabaviti makar jednu. MAUREEN Osjeam se malo glupo objanjavajui to se dogodilo od intervencije do kraja dana, zato to sve skupa zvui kao malice prevelika sluajnost. Premda mislim da vjerojatno samo meni zvui kao sluajnost. Znam da sam ve jedanput spomenula kako polako uim procijeniti teinu stvari, to znai da uim to treba a to ne treba rei kako se ljudi ne bi osjeali loe zbog mene. Zato i ne elim da ispadne kako stalno neto gunam ako kaem da se u mom ivotu nije nita dogaalo prije nego to sam upoznala ostale. Jednostavno je bilo tako, i to je sve. Ako sve svoje vrijeme provodite u vrlo tihoj prostoriji i onda vam se netko prikrade s lea i kae: "Bu!" poskoit ete od straha. Ako sve svoje vrijeme provodite s niskim ljudima i onda ugledate policajca visokog metar osamdeset, izgledat e vam kao div. A ako vam se nita ne dogaa pa vam se neto dogodi, onda vam je to neto neobino, gotovo poput Bojeg djela. Nitavilo daje tome neemu, tom dogaanju, znaenje koje ono inae nema. Evo to se dogodilo. Stephen i Sean pomogli su mi dovesti Mattyja kui; pozvali smo crni taksi i jedva smo se svi etvero nekako ugurali, premda smo se ja i dva bolniara stisnuli jedno uz drugo na sjeditu. Ta ak je i to sliilo na neto. Prije samo nekoliko mjeseci, otila bih kui i prepriala Mattyju to mi se dogodilo, u sluaju da nije bio sa mnom. Razumije se, da nije bio sa mnom, ne bih mu imala to ispriati. Ne bih imala razloga zvati Stephena i Seana pa se ne bismo ni vozili taksijem. Vozila bih se autobusom, sama, ak i pod uvjetom da sam uope negdje izila. Sad vam je jasno na to mislim kad kaem neto i nita?

Kad smo se svi smjestili, Stephen je upitao Seana: "I, jesi li uspio koga pronai?" A Sean je odgovorio: "Ne, a mislim da i neu." A Stephen je rekao: "Znai, ostali smo samo nas trojica? Pregazit e nas." A Sean je na to samo slegnuo ramenima, pa smo neko vrijeme svi u tiini gledali kroz prozor. Nisam znala o emu su razgovarali. A onda me Sean upitao: "A kako tebi idu kvizovi, Maureen? Hoe li se pridruiti naoj ekipi? Nema veze ak ni ako nita ne zna. Oajni smo." E pa, vi sad meni recite da to nije najnevjerojatnija pria koju ste ikada uli? Kad sluam Jess i JJ-a i Martina, imam osjeaj da se njima neprestano dogaaju takve stvari. Upoznaju nekog u dizalu ili u kafiu, a onda im taj netko kae: "Jeste li raspoloeni za jedno pience?" ili moda ak: "Jeste li raspoloeni za jedan snoaj?" I moda su razmiljali kako bi im godio snoaj, pa e im se injenica da im je netko ponudio snoaj upravo dok su razmiljali o tome kako bi im snoaj godio, uiniti kao upravo nevjerojatna sluajnost. No, nekako sam stekla dojam da oni ne razmiljaju na taj nain, a i da veina ljudi ne razmilja na taj nain. ivot je jednostavno takav. Jedna osoba naleti na drugu osobu, a ta osoba neto eli, ili poznaje nekog drugog tko neto eli, a kao posljedica toga, neto se dogaa. Ili, drukije reeno, ako ne izlazite, i nikada nikog ne upoznajete, onda se ne dogaa nita. Ta kako bi i moglo? Ali na as, jedva da sam bila u stanju govoriti. eljela sam sudjelovati u kvizu, a njima je trebao dodatni igra u ekipi, i osjetila sam kako mi tijelom podilaze srsi. I tako smo, umjesto kui, odvezli Mattyja u ustanovu za njegu i pomo. Sean i Stephen nisu bili na dunosti, ali su bili u dobrim odnosima sa svima koji jesu, te su samo rekli svojim prijateljima da e Matty tu veer ostati u ustanovi i nitko oko toga nije pravio probleme. Dogovorili smo se da emo se nai u pubu u kojem se kviz odravao, pa sam otila kui presvui se. Ne znam to bih vam sljedee ispriala. Dosad vam nisam spomenula jo jednu sluajnost, pa ne znam da li da je ubacim ovdje, u odjeljak o sluajnostima, ili kasnije, nakon to vam ispriam sve o kvizu. Ako izdvojim sluajnosti i to ih vie razdvojim, moda ete prije povjerovati u njih. S druge strane, ba me briga vjerujete li u njih ili ne, jer su istinite. Uostalom, i tako jo nisam sasvim naisto radi li se

uope o sluajnostima ili ne: moda ispunjenje vaih elja nikada nije sluajnost. Ako poelite sendvi sa sirom i ta vam se elja ispuni, onda to ne moe biti sluajnost, zar ne? A po istoj logici, ako poelite neki posao i ta vam se elja ispuni, onda ni to ne moe biti sluajnost. Sve ove stvari mogu biti sluajne samo ako ste uvjereni da nemate nikakvog upliva na vlastiti ivot. I zato u vam neto rei: preostali lan ekipe bio je jedan stariji mukarac po imenu Jack, imao je kiosk nedaleko od Archwaya i ponudio mi je posao. Nije to bogzna kakav posao - triput tjedno, ujutro. I nije ba bogzna kako plaen - 4,75 funta po satu. I rekao mi je da prvo moram odraditi probni rok. Ali on je ve ovjek u godinama i eli ponovno biti u krevetu prije devet, nakon to otvori kiosk i razvrsta novine i odradi ranojutarnju navalu. Ponudio mi je posao na isti nain na koji su me Stephen i Sean pozvali da se pridruim njihovoj ekipi za kviz - u ali, iz oajanja. U stanci izmeu skupine pitanja o televiziji i skupine pitanja o sportu, Jack me je upitao ime se bavim, a ja sam mu odgovorila da se ne bavim niim posebnim osim to njegujem Mattyja, i na to je on rekao: "Onda vjerojatno ne traite posao, zar ne?" I ponovno sam osjetila kako me podilaze srsi. Nismo pobijedili u kvizu. Bili smo etvrti od jedanaest ekipa, no deki su bili prilino zadovoljni rezultatom. A ja sam znala i poneto to oni nisu. Znala sam, primjerice, da se ef Mary Tyler Moore zove Lou Grant. Znala sam da se sin Johna Majora vjenao s Emmom Noble i znala sam da je Catherine Cookson pisala o Tilly Trotter i Mary Ann Shaughnessy. I tako su zahvaljujui meni, tek toliko da se zna, osvojili tri boda koja inae ne bi, to bi mogao biti razlog zbog kojeg su me pozvali da im se ponovno pridruim. Njihov etvrti lan je navodno nepouzdan otkako je nedavno naao curu. A ja sam im rekla da se osobi pouzdanijoj od mene nisu mogli ni nadati. Prije nekoliko mjeseci u knjinici sam posudila knjigu o djevojci koja je shvatila da se zaljubila u svoga davno izgubljenog brata. Dakako da se na koncu ispostavilo da on ipak nije njezin davno izgubljen brat i da joj je to rekao samo zato to mu se sviala. A takoer se ispostavilo i da nije siromaan. Nego jako bogat. A povrh svega toga, ubrzo se otkrilo da kotana sr njegova psa odgovara kotanoj sri njezina psa, oboljelog od leukemije, tako da je njegov pas spasio ivot njezinu psu.

Pravo da vam kaem, pria ovako zvui bolje nego to doista jest. Napisana je malice sladunjavo. No zapravo sam htjela rei da sam se zabrinula da poinjem zvuati kao ta knjiga, s obzirom na posao i ekipu za kviz. A ako vam poinjem zvuati kao ta knjiga, onda bih eljela naglasiti dvije stvari. Prvo, eljela bih naglasiti da cijena skrbi za Mattyja iznosi vie od 4,75 funta po satu, to znai da vie nisam onako imuna kao prije, a pria koja zavrava tako da junak nije onako imuan kao prije, nije, to bi se reklo, bajka, zar ne? Drugo, eljela bih naglasiti da e se etvrti lan ekipe za kviz pojavljivati s vremena na vrijeme, tako da neu ui u ekipu ba svaki tjedan. U pubu sam pila din s bitter lemonom, a ostali mi nisu dali da platim ni jednu jedinu rundu; rekli su mi da sam ja natjecatelj iznenaenja i da me se mora astiti. Mogue je da sam se zbog pia osjeala toliko dobro, ali kako se veer primicala kraju, bila sam sve sigurnija da se 31. oujka, kad se svi zajedno ponovno sastanemo, neu htjeti baciti s krova, barem jo neko vrijeme. A taj osjeaj, osjeaj da ovoga asa sa svime mogu izii na kraj... eljela sam ga zadrati to je dulje mogue. I mogu rei da mi zasad uope ne ide loe. Jutro nakon kviza ponovno sam ula u crkvu. Jo od odmora nisam bila ni u jednoj crkvi, a u svoju nisam zalazila ve tjednima, otkako sam na krovu upoznala ostale. No sada sam ponovno mogla ui jer sam vjerovala da neko vrijeme neu poiniti grijeh oajavanja, pa sam mogla ui i zatraiti oprost Boji. On vam moe pomoi samo ako ste prestali oajavati, to je, ako razmislite o tome... No da, nije na meni da razmiljam o tome. Bio je petak ujutro, bilo je mirno i u crkvi je bilo samo nekoliko ljudi. Tu je bila stara Talijanka koja nikada ne proputa misu i nekolicina afrikih gospoa koje nikad prije nisam vidjela. Nije bilo mukaraca i nije bilo mladih. Bila sam nervozna prije ulaska u ispovjedaonicu, ali je na kraju sve ispalo dobro, zbilja. Rekla sam po istini koliko se dugo nisam ispovijedila i priznala sam da sam poinila grijeh oajavanja, pa sam dobila petnaest Zdravomarija, to mi se inilo malice nerazumnim, ak i za grijeh oajavanja, ali neu se aliti. ovjek ponekad zaboravlja da je Bog beskonaan u svojoj milosti. Sumnjam, dodue, da bi bio tako beskonaan da sam skoila, ali nisam.

A onda je pater Antun rekao: "Moemo li ti nekako pomoi? Moemo li ti na bilo koji nain olakati teret? Nemoj zaboraviti da si ovdje u crkvi dio zajednice, Maureen." A ja sam rekla: "Hvala vam, Oe, ali imam prijatelje koji mi pomau." Ipak, nisam mu rekla kakvoj vrsti zajednice pripadaju ti moji prijatelji. Nisam mu rekla da su svi oni grenici koji vjeno oajavaju. Sjeate li se Psalma 50? "I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit u te, a ti e me slaviti." Popela sam se na Kuu samoubojica zato to sam ga zazivala i zazivala i zazivala, a osloboenje nije stizalo, i zato to mi se inilo da moji dani tjeskobe traju predugo i da im se ne nazire kraj. Ali On me na kraju ipak uo, i poslao mi Martina i JJ-a i Jess, a onda mi je poslao Stephena i Seana i kviz, a onda mi je poslao Jacka i posao u kiosku. Drugim rijeima, dokazao mi je da slua. Tko bi nakon toga i dalje mogao sumnjati u Njega, imajui u vidu sve ove dokaze? Stoga mi je pametnije da Ga slavim, najbolje to znam i umijem.

JESS A taj lik sa psom nije imao ime. Mislim, u jednoj fazi ivota ga je svakako morao imati, no rekao mi je da ga vie ne koristi jer se ne slae s nadijevanjem imena. Smatrao je da vas imena prijee da budete ono to elite biti, a kad mi je pojasnio svoj stav, donekle sam shvatila to pod time misli. Recimo da vam je ime Tony, ili Joanna. E pa, bili ste Tony ili Joanna juer i bit ete Tony ili Joanna sutra. Drugim rijeima, sjebani ste. Ljudi e vam uvijek moi pametovati u stilu: Oh, to je tako tipino za Joannu. Ali ovaj frajer, on je mogao biti, ono, stotinu razliitih ljudi u samo jednome danu. Rekao mi je da ga zovem kako god mi une u glavu pa je isprva bio Pas, zbog psa, a potom Nepas, zbog toga to smo otili u pub na pie pa je psa ostavio vani. to znai da je promijenio dvije potpuno razliite osobnosti samo u prvih sat vremena naeg druenja, zato to su Pas i Nepas u neku ruku suprotnosti, zar ne? Lik s psom je drukiji od lika koji nema psa. Lik s psom ostavlja drukiji dojam od lika u pubu. I nitko mu ne moe rei: Oh, to je tako tipino za Nepsa. Uvijek puta svog

psa da sere po tuim vrtovima. Takvo to ne bi imalo smisla, zar ne? Kako Nepas moe imati psa koji sere po tuim vrtovima, ili bilo kakvog psa uope, kad smo ve kod toga? A on tvrdi da svi mi moemo biti i Psi i Nepsi u samo jednom danu. Tata bi, na primjer, mogao biti Netata dok radi, zato to, dok radi, nije Tata. Znam da je sve ovo prilino dubokoumno, ali ako dobro razmislite o tome, uvidjet ete da ima smisla. Tog istog dana Nepas je bio jo i Cvijet, zato to mi je ubrao cvijet dok smo etali kroz parki u blizini mosta Southwark, i onda Pepeljara, zato to je imao okus po pepeljari, a Cvijet je takoer suprotnost Pepeljari. Shvaate li o emu se radi? Ljudska bia mogu promijeniti tisue i tisue lica u jednom jedinome danu, a njegova metoda to uvaava mnogo bolje negoli, ono, cijeli zapadnjaki nain razmiljanja o tome. Nakon toga sam ga prozvala jo samo jednim imenom, i to prostim imenom, to znai da e ono morati ostati tajna. A kad kaem da je bilo prosto, elim rei da bi vama moglo zvuati prosto jer je na neki nain izgovoreno izvan konteksta. A ustvari je zbilja prosto samo ako ne potujete muko tijelo, a to ve, po mom miljenju, ini prostim vas, ne nas. A taj lik... Zapravo, sad vidim da zapadnjaki nain miljenja ipak ima jednu vrlinu, a ta je da kada netko ima svoje ime, onda znate kako ga osloviti, zar ne? To je, dodue, tek jedna siuna vrlina, naspram koje postoji mali milijun velikih mana, ukljuujui i onu najveu, a to je da su imena zapravo isti faizam, da nam ne doputaju da se izrazimo kao ljudska bia i da nas pretvaraju u jednu stvar. No budui da ga ovdje esto spominjem, mislim da u mu nadjenuti samo jedno ime. Morat emo se snai s Nepsom, jer je neobinije i jer ete tako odmah znati na koga mislim, a i bolje je nego Pas, jer biste inae mogli pomisliti da govorim o jebenom psu, a to uope nije tono. I tako me nakon pia Nepas odveo k sebi doma. Pravo da vam kaem, mislila sam da uope nema dom, imajui u vidu psa i sve ostalo. Izgledao je kao jedan od onih likova za koje se kae da su 'izmeu domova', no ini se da nisam mogla pogoditi bolje vrijeme da ga upoznam. Stanovao je u trgovini iza postaje metroa Rotherhithe. I to ne u preureenoj trgovini - ve u pravoj pravcatoj trgovini, premda se u njoj vie nita nije prodavalo. Bio je to jedan staromodni kvartov-ski duani, s policama i pultovima, dok je veliki izlog bio

prekriven plahtom. Nepsov pas je imao vlastitu spavau sobu u stranjem dijelu trgovine, koji je neko vjerojatno sluio kao skladite. Trgovine zapravo mogu biti sasvim ugodne, ako ste voljni otrpjeti manje neugodnosti. Odjeu moete razmjestiti po policama, televizor staviti na pult na kojem inae stoji blagajna, madrace poloiti na pod, i ve ste na konju. Napokon, trgovine imaju i zahode i vodu, iako, dodue, nemaju kade i tueve. Poseksali smo se im smo uli u stan, da poslije vie ne mislimo o tome. Dotad sam se poteno seksala, ono, do kraja, samo s Chasom, i to je bilo oajno, meutim, s Nepsom uope nije bilo loe. S njim je vie toga ljakalo, ako me razumijete, za razliku od seksa s Chasom kad njegova oprema nije sasvim ljakala i kad moja oprema nije sasvim ljakala i kad je sve skupa ispalo kao sasvim nepotrebna gnjavaa. U svakom sluaju, Nepsova oprema je ljakala sasvim pristojno, a bogme i moja, pa mi je bilo lake shvatiti zato bi to netko elio ponoviti. Svi stalno drobe kako je onaj prvi put strahovito vaan, no drugi put je zapravo mnogo vaniji. Ili bar druga osoba, kad smo ve kod toga. I sami znate kakva sam glupaa ispala prvi put, onako rastrojena i zaplakana i opsjednuta. E pa vidite, da sam i drugi put ponovila istu greku, znala bih da u imati problema. No sad mi je posve svejedno hou li ponovno vidjeti Nepsa ili neu, a to je ve pravi napredak, zar ne? To je ve vie nalik na ono kako bi stvari trebale izgledati, ako kanite neto uiniti sa svojim ivotom. Kad smo obavili to to smo imali, Nepas je upalio svoj mali crno-bijeli televizor te smo leali na madracu i gledali to ve, a onda smo poeli razgovarati, i ja sam mu na koncu ispriala sve o Jen i Kui samoubojica i ostalima. On je samo kimnuo i rekao: Oh, ja se stalno pokuavam ubiti. A ja u na to, ono: E pa, ini se da ti ne ide ba najbolje, a on je rekao: Ta ionako nije tos u tome, nije li? A ja sam rekla, ono: Nije? A onda je on rekao kako je tos u tome da neprestano nudi svoj ivot boanstvima ivota i Smrti, a to su poganska boanstva i nemaju nikakve veze s crkvom. Ako vas poeli boanstvo ivota, onda ostajete na ivotu, a ako vas poeli boanstvo Smrti, onda ne ostajete na ivotu. I stoga je zakljuio da je mene na Silvestrovo poeljelo boanstvo ivota i da je to razlog zbog kojeg na kraju ipak nisam skoila. Na to sam mu rekla, ono: Na kraju ipak

nisam skoila zato to su mi neki ljudi sjeli na glavu, pa mi je on pojasnio da je boanstvo ivota progovorilo kroz te ljude, a meni je to zvualo savreno razumno. Jer ne vidim zato bi se inae trudili, ako ih nije vodila neka nevidljiva sila? A onda mi je rekao da ljudi s pileim mozgom, poput Georgea Busha i Tonyja Blaira ili lanova irija u Pop Idolu, nikad nisu ponudili svoj ivot boanstvima ivota i Smrti, da stoga nikako ne mogu dokazati da imaju pravo ivjeti i da ne bismo trebali potivati njihove zakone ili uvaavati njihove odluke (poput lanova irija Pop Idola). A to znai da ne moramo bombardirati druge drave zato jer nam oni tako nalau, i to znai da, ako iri kae da je Debela Michelle ili tko god pobjednik Pop Idola, ni njih ne moramo sluati. Slobodni smo jednostavno rei: Ne, nije. A sve to je rekao bilo je toliko istinito da sam donekle poalila zbog proteklih nekoliko tjedana, jer bi JJ-a i Maureen i Martina - iako su u neku ruku bili srdani prema meni - zbilja malo tko opisao rijeju bistri, zar ne? Za razliku od Nepsa, oni nisu imali odgovore ni na to. A opet, da nisam upoznala ostale, nikad ne bih upoznala Nepsa, jer se u tom sluaju ne bih morala gnjaviti upriliavanjem intervencije i ne bih imala odakle demonstrativno ietati. A ne bih se zaudila ni da je boanstvo ivota i tu imalo svoje prste, kad bolje razmislim. Kad sam dola kui, Mama i Tata su htjeli razgovarati sa mnom. Isprva sam mislila, ono: Kako god, ali djelovali su kao da to istinski ele, a Mama mi je skuhala alicu aja, posjela me za kuhinjski stol i rekla da mi se eli ispriati zbog naunica i da zna tko ih je drpio. Pa sam je pitala: Tko? A ona e meni: Jen. Na to sam blenula u nju. A ona je rekla: Da, da, zbilja. Pa sam rekla: Pa kako je to mogue? A onda je poela priati kako joj je Maureen otvorila oi istaknuvi neto to joj je, kad bolje razmisli, cijelo vrijeme bilo pred nosom. To su bile njezine omiljene naunice, a ako su nestale samo one i nita drugo, onda to ne moe biti puka sluajnost. Isprva nisam shvaala to se time promijenilo, jer i dalje nismo znali gdje je Jen. Ali kad sam shvatila koliko se toga u njoj time promijenilo, koliko je postala smirenija, bilo mi je sasvim svejedno kako je do toga dolo. Bilo mi je najvanije to to je nastojala biti ljubaznija prema meni.

A otad sam jo zahvalnija Nepsu. Jer me nauio tom dubokoumnom i jasnom nainu razmiljanja, nainu koji mi omoguava da vidim stvari onakvima kakve doista jesu. I premda Mama nije vidjela stvari onakvima kakve doista jesu, i nije znala da, primjerice, lanovi irija u Pop Idolu nisu mogli dokazati da imaju pravo ivjeti, vidjela je neto to joj je ivot inilo podnoljivijim i zbog ega se vie nije ponaala kao zadnja kujetina. A ja sam, zahvaljujui Nepsovu nauku, bila dovoljno mudra da to prihvatim i da je ne pokuavam uvjeriti da je to glupo ili besmisleno. MARTIN Moda ete se zapitati tko bi pri zdravoj pameti nazvao svoje dijete Pacino? Pacinovi roditelji, Harry i Marcia Cox, eto tko. "Smijem li pitati odakle ti to ime?" upitao sam Pacina kad sam ga prvi put upoznao. Pacino me zbunjeno pogledao, ali moram istaknuti da je Pacina zbunjivalo takorei svako postavljeno pitanje. Bio je krupan, zubat i razrok, zbog ega je njegov niski kvocijent inteligencije jo vie dolazio do izraaja. Ako su ikad ikome karizma i privlanost trebale priskoiti u pomo, onda je to bio Pacino. "Kak' to mislite?" "Odakle dolazi tvoje ime?" "Odakle je dolo?" injenica da imena odnekud dolaze za Pacina je oito bila potpuna novost; jednako sam ga tako mogao pitati i odakle dolaze njegovi noni prsti. "Jedan poznati filmski glumac se zove Pacino." Pogledao me. "Zbilja?" "Nisi uo za njega?" "Ne." "Znai, misli da nisi dobio ime po njemu?" "Nemam pojma." "To te nikad nije zanimalo?" "Ne. Nikada me nije zanimalo niije ime." "Tako." "A oklen dolazi vae ime?" "Martin?"

"Aha." "Odakle dolazi?" "Aha." Naas sam blenuo u njega irom otvorenih usta. Nisam mogao vjerovati. Ako i preskoimo oit odgovor - da su mi ga nadjenuli moji roditelji, kao to su ga Pacinu nadjenuli njegovi (premda me ne bi iznenadilo da ga je ak i ovaj podatak uspio zapanjiti) - sve to sam mu mogao rei je da potjee iz Francuske - kao to njegovo potjee iz Italije. Ali bojim se da mu nakon toga ne bih mogao objasniti zato je njegovo ime smijeno, a moje nije. "Ha, ste vidjeli? Teko pitanje. To to ne znam odgovoriti na njega ne znai da sam glup." "Ne. Naravno da ne." "Inae biste i vi ispali tupi." Nasluivao sam da ni tu mogunost ne bi trebalo sasvim ispustiti iz vida. Ionako sam se ve poinjao osjeati tupo, iz kojekakvih razloga. Pacino je bio uenik osmog razreda u srednjokolskom centru u mom susjedstvu, a ja sam mu trebao pomoi oko itanja. Dobrovoljno sam se prijavio na tu dunost nakon razgovora sa Cindy i nakon to sam zapazio mali oglas u mjesnim novinama: Pacino je trebao biti moja prva postaja na putu ka stjecanju samopotovanja. Priznajem, to je dugaak put, ali ipak sam se potajno nadao da e Pacino biti malice blie cilju no to je to bio sluaj. Ako se sloimo da se samopotovanje nalazi u, uzmimo, Sydneyu, a da sam se ja na svoje putovanje otisnuo s postaje metroa Holloway Road, recimo da sam se onda nadao kako e Pacino biti moje prenoite, mjesto u kojem e moj zrakoplov sletjeti po gorivo. Dovoljno sam vrsto stajao na zemlji da si priznam kako me Pacino ni u kom sluaju ne moe prevesti do samog cilja, ali nemojte mi rei kako odluka da dobrovoljno provedem punih sat vremena s glupim i runim djetetom nije vrijedna barem nekoliko tisua milja. Meutim, ja sam ve tijekom prvog sata, dok smo se spoticali i o najjednostavnije rijei, shvatio kako je Pacino sliniji londonskoj ulici Caledonian Road negoli Singapuru, i da u morati zastati na jo najmanje dvadesetak postaja metroa prije nego to uope stignem do vrajeg Heathrowa.

Poeli smo s oajnom knjigom o nogometu koju je silno elio proitati. Knjiga je bila otisnuta u izdanju za slabovidne, a govorila je o djevojci s jednom nogom koja uspijeva prevladati i svoj tjelesni nedostatak i seksizam svojih suigraa te postati kapetanica kolske nogometne momadi. Ipak, moram biti poten prema Pacinu i rei kako se, im je shvatio koliko je sati, i on poeo odnositi prema knjizi s odgovarajuom dozom prezira. "Sigurno e zabiti pobjedniki gol na nekoj vanoj utakmici, je 1' da?" upitao me s neskrivenim gaenjem. "Bojim se da si na dobrom tragu, da." "Ali ima samo jednu nogu." "Tako je." "A jo je k tomu i cura." "Da, je." "I, o kojoj se onda koli radi?" "Zanimljivo pitanje." "Pa onda mi odgovorite." "Zanima te ime kole?" "Aha. elim otii s drutvom u tu kolu i ismijati ih zato to su primili u momad curu s jednom nogom." "Nisam siguran da je rije o stvarnoj koli." "Znai da pria nije ak ni istinita?" "Ne." "Onda nema anse da se zajebavam s tim." "Izvrsno. Idi onda izaberi neto drugo." Ponovno je pronjukao po polici s knjigama, ali nije pronaao nita to bi ga zanimalo. "to te zbilja zanima, onako od srca?" "Pa, zapravo ni." "Ba nita?" "Ali jako volim voe. Mama kae da sam prvak u tamanjenju voa." "Tako. Sad barem znamo odakle moemo krenuti." Do kraja sata moralo je proi jo etrdeset pet minuta. to biste vi uinili na mome mjestu? to treba uiniti da zavolite samog sebe i poelite ivjeti malice dulje? I zato moj sat s Pacinom nije upalio? Krivio sam njega, djelomice. Nije elio uiti. Osim toga, nije bio ni blizu djetetu kakvom sam se nadao. A nadao sam se nekom natprosjeno inteligentnom, ali zbog obiteljskih okolnosti zaputenom ueniku, nekom kome treba tek jedan sat poduke tjedno da se razvije u neku vrstu uda iz radnike klase. elio sam da moj sat poduke

odigra kljunu ulogu kad doe vrijeme da krene putem budueg ovisnika o heroinu ili budueg studenta engleskog jezika na Oxfordu. Eto za kakvim sam djetetom ja udio, a umjesto toga dobio sam klinca kome je glavna zabava tamanjenje voa. Mislim, kog e mu vraga itanje? Za muke zahode postoji meunarodna oznaka, a majka mu uvijek moe rei to se daje na televiziji. Moda je poanta upravo u tome, u pustoj, neumoljivoj beskorisnosti svega toga. Moda ovjek koji zna da radi neto to sasvim sigurno nema nikakvo znaenje vie cijeni samoga sebe od nekoga tko nesumnjivo pomae ljudima. Moda u se naposljetku osjeati bolje nego onaj plavokosi bolniar, pa u mu se opet moi rugati, s time to e ovaj put pravinost biti na mojoj strani. Samopotovanje je valuta kao i svaka druga. Moete ga skupljati godinama i spiskati ga u samo jednu veer, ako vas je tako volja. Ja sam u samo nekoliko mjeseci profukao uteevinu skupljanu etrdesetak godina, pa sad moram ponovno krenuti od nule. Zakljuio sam da Pacino vrijedi kojih deset penija tjedno, to znai da e potrajati prije nego to skupim dovoljno da si priutim ludi provod u gradu. Evo ga na. Napokon mogu dovriti onu reenicu: "Teko je uiti Pacina itati." Ili ak: "Teko je ponovno podii samog sebe, iz temelja, komadi po komadi, bez ikakvog prirunika i bez ikakve predodbe o tom kuda idu oni najvaniji dijelovi." JJ Lizzie i Ed su mi kupili gitaru i usnu harmoniku i dra usne harmonike u jednoj od onih otkvaenih prodavaonica u ulici Denmark; a dok smo Ed i ja putovali prema Heathrowu, Ed mi je rekao da mi eli kupiti avionsku kartu za povratak kui. "Ne mogu jo otii kui, ovjee." Samo sam ga elio ispratiti i pozdraviti se s njim, no putovanje metroom je trajalo toliko jebeno dugo da smo htjeli-ne htjeli poeli razgovarati i o nekim drugim stvarima osim o tome koji usrani asopis namjerava kupiti na kiosku. "Nema vie to traiti ovdje. Doi kui, nai nekakav sastav." "Ve sam ga naao." "Koji?" "Zna koji. Moju ekipu."

"Zar ti njih zbilja smatra sastavom? One pljugere i jebene... perverznjake koje smo upoznali u Starbucksu!" "Ne bi mi bilo prvi put da sam u bendu s pljugerima i perverznjacima." "U mom sastavu nikada nije bilo perverznjaka." "A Dollar Bill?" Dollar Bill je bio na prvi basist. Bio je stariji od svih nas i morali samo ga se rijeiti nakon incidenta sa sinom srednjokolskog podvornika. "Ako nita drugo, Dollar Bill je bar znao svirati. A koga boga znaju tvoji kompii?" "Nije to takav sastav." "Nije to nikakav sastav. I, to, to sad mora trajati zauvijek? Mora se druiti s tim ljudima do smrti?" "Ne, ovjee. Samo dok se svi ne srede." "Dok se svi ne srede? Ali ona cura je poremeena. Onaj frajer vie ne moe pomoliti glavu u javnosti. A ona stara ena ima dijete koje jedva moe disati. A kad bi se to oni, molim te, mogli srediti? Bilo bi ti pametnije nadati se da e se stanje svima pogorati. Onda neka lijepo skoe s jebene zgrade, a ti se moe vratiti kui. Zbilja ne vidim neki drugi sretni svretak tvoje prie." "A to je s tobom?" "Kakve sad to jebene veze ima sa mnom?" "Kako zamilja svoj sretni svretak?" "Ne razumijem te." "Zanima me kakvi to sretni svreci stoje na raspolaganju ostatku stanovnitva. Hou da mi objasni u emu je razlika. Zato to su Martin i Maureen i JJ kao totalno sjebani, ali ti... Ti ima posao i spaja ljude na kabelsku. A to misli, dokle ti moe s time dogurati?" "Dokle doguram, doguram." "Aha. Ali jo uvijek mi nisi odgovorio gdje je to." "Jebi se, ovjee." "Samo ti pokuavam neto objasniti." "Aha. Shvatio sam. Moji izgledi za sretan svretak nisu nita vei nego anse tvojih prijatelja. E pa, hvala ti lijepa. Hoe li se uvrijediti ako otputujem kui prije nego to si prosviram glavu? Ili bi ti bilo drae da to uinim na licu mjesta?"

"Hej, nisam tako mislio." Meutim, ini se da ipak jesam. Kad se ovjek dovede u onakvo stanje, u stanje u kakvom sam ja bio na Silvestrovo, misli da su ljudi koji se nisu popeli na krov kilometrima daleko od njega, na sasvim drugom kraju oceana, ali zapravo nisu. Nema tu nikakvog mora. Takorei svi oni nalaze se na kopnu, dovoljno blizu da ih moete dotaknuti. Nije da elim rei kako nam je srea nadomak ruke ali je nismo uvijek u stanju vidjeti, ili nekakvo sranje u tom stilu. Ne kaem ja da ljudi skloni samoubojstvu nisu ba tako daleko od ljudi koji nekako izlaze na kraj sa ivotom; samo kaem da ljudi koji nekako izlaze na kraj sa ivotom nisu ba tako daleko od toga da postanu ljudi skloni samoubojstvu. I moda mi ta spoznaja ne bi smjela biti utjena toliko koliko jest. Pribliavao se trenutak kad je naih devedeset dana istjecalo i mislim da je Martinov suicidolog jako dobro znao to govori. Dosta se toga promijenilo. Nije se promijenilo tako jako brzo i nije se promijenilo tako jako dramatino, a moda se ni sami nismo dovoljno potrudili da se promijeni. Da stvar bude gora, u mom sluaju se nita nije promijenilo nabolje. Mislim da slobodno mogu rei kako sam 31. oujka, imajui u vidu moje trenutane prilike i izglede za budunost, bio u daleko nezavidnijem poloaju nego na Silvestrovo. "Znai, zbilja se kani uhvatiti s tim ukotac?" upitao me Ed kad smo stigli u zranu luku. "Uhvatiti s im ukotac?" "to ja znam. Sa ivotom." "Ne vidim zato da ne." "Zbilja? Sranje, ovjee. Pa onda si valjda jedini koji ne vidi zato da ne. Mislim, svi bismo shvatili kad bi ipak skoio. Ozbiljno. Nitko od nas ne bi pomislio, zna ono: Kakva teta. Samo tako odbaciti ivot. Jer to zapravo odbacuje? Ama ba nita. Ne bi to bila nikakva teta." "Hvala, ovjee." "I drugi put. Ja ti samo kaem to mislim." On se smijeio i ja sam se smijeio i jednostavno smo razgovarali jedan s drugim onako kako smo oduvijek razgovarali jedan s drugim o bilo emu to je u mom ili njegovu ivotu polo po zlu; samo to smo ovaj put zvuali malice zlobnije nego inae, valjda. U davna

vremena rekao bi mi kako se curi koja mi je upravo slomila srce ionako vie sviao on, ili bih ja rekao njemu kako je pjesma na kojoj ve mjesecima radi jedno obino sranje, ali ovaj put su ulozi bili znatno vei. Ipak, imao je pravo, vjerojatno ak i vie nego ikad prije. Ne bi to bila nikakva teta. No tos je u tome da ovjek svejedno ima pravo na svojih sedamdeset godina, kao to stoji u Bibliji. Svirati za lovu na javnim mjestima i nije tako loe. No dobro, loe je, ali nije tako strano. Ovaj, no dobro, strano je, ali nije... Ve u se ja vratiti na to neki drugi put i dovriti tu reenicu s neim ohrabrujuim i istinitim u isti mah. Prvi dan kad sam iziao na ulicu osjeao sam se jebeno genijalno jer toliko dugo nisam drao gitaru u rukama, a ni drugi dan na ulici takoer nije bio lo jer vie nisam zvuao tako zahralo i jer sam osjeao da mi se sve polako vraa, i akordi i pjesme i samopouzdanje. Poslije tog sam se jednostavno osjeao kao da sviram na javnim mjestima, a svirajui na javnim mjestima osjeao sam se bolje nego raznosei pizze. A mogu vam rei da prolaznici zbilja esto ostave sviraima lovu na deki. Zaradio sam valjda deset funta svirajui "Losing My Religion" skupini panjolskih klinaca ispred Muzeja votanih figura Madame Tussauds, dok sam od nekih veana ili koga god ve idui dan dobio gotovo isto toliko ("William, It Was Really Nothing", galerija Tate Modern). I kad bih jo nekim udom mogao zadaviti jednog frajera, sviranje na javnim mjestima bio bi posao iz snova. Ili ako nita drugo, onda bar posao iz snova u kategoriji poslova koji ukljuuju sviranje gitare na ploniku. Frajer o kojem vam govorim zove se Jerry Lee Plonik, a obiaj mu je sjesti nasuprot vama i svirati istu pjesmu koju i vi svirate, samo s, ono, dva takta zakanjenja. I tako ja ponem svirati "Losing My Religion", pa i on pone svirati "Losing My Religion", no onda ja prestanem svirati jer zvuimo oajno, pa i on prestane svirati, i onda svi prasnu u smijeh jer im je to toliko jebeno smijeno, ha, ha, ha, i onda se ja premjestim negdje drugdje, pa i on doleti odmah za mnom. I cijelo to vrijeme uope nije vano koju pjesmu sviram, a to je, ruku na srce, u neku ruku vrijedno divljenja. Mislio sam da u ga se uspjeti rijeiti s pjesmom "Skyway" skupine The Replacements, s pjesmom koju sam odsvirao samo zato da ga odjebem i koju zna svirati moda devetnaestero ljudi na cijelom svijetu, ali on se nije dao smesti. Oh, da, zaboravio sam dodati da svi

bacaju novie njemu, zato to je, kao to ste ve dosad mogli zakljuiti, genijalac on, a ne ja. Jednom sam ga ak i zviznuo, na Leicester Squareu, zbog ega me je publika izvidala jer svi vie vole njega. No vjerojatno je da svatko na poslu ima nekoga s kim se ne slae ba najbolje. A ako vam pomalo ponestaje hodajuih metafora za glupost i nitavnost vaeg poslovnog ivota - a voljan sam priznati da to ne mora vaiti za svakoga - onda ete morati priznati da je Jerryja Leeja Plonika prilino teko nadmaiti. MAUREEN Istjecanje roka od devedeset dana proslavili smo u pubu nasuprot Kui samoubojica. Namjeravali smo popiti nekoliko pia, popeti se na krov, nakratko razmisliti o svemu i onda otii na jelo s curryjem u restoran Indian Ocean u Ulici Holloway. Isprva sam se dvoumila oko curryja, ali ostali su rekli da e izabrati neto to e mi odgovarati. Ipak, nisam se eljela penjati na krov. "Zato?" rekla je Jess. "Zato to se ljudi onamo odlaze ubiti", rekla sam. "Halo!" rekla je Jess. "Oh, pa ti si se, znai, ludo zabavila na Valentinovo, je li?" rekao joj je Martin. "Ne, nisam se zabavila, kad ve pita. Ali, ono, zna kako je." "Ne, ne znam", rekao je Martin. "Sve je to dio ivota, zar ne?" "Ljudi to neprestano ponavljaju kad je rije o neugodnostima. 'Oh, u ovom filmu se prikazuje kako je jednoj osobi netko iskopao oi vadiepom. Ali sve je to dio ivota.' Rei u vam to je jo takoer sastavni dio ivota: ii srati na zahod. Ali to nikad nikome nije bilo osobito zanimljivo, zar ne? To nikada nitko ne eli prikazivati na filmu. Ne vidim zato onda veeras ne bismo otili gledati kako ljudi obavljaju veliku nudu." "Ali tko bi nam dao da ga gledamo?" rekla je Jess. "Ljudi obino zakljuavaju vrata." "A da ih ne zakljuavaju, ti bi ih gledala?"

"Da ih ne zakljuavaju, onda bi to nekako vie bilo dio ivota, zar ne? Drugim rijeima, da, bih." Martin je duboko uzdahnuo i zakolutao oima. ovjek bi oekivao da e biti mnogo mudriji od Jess, ali ini se da je nikako nije uspijevao pobijediti u raspravi, a sad ga je ponovno sredila. "Ali ljudi zakljuavaju vrata zato to ele imati privatnost", rekao je JJ. "A mogue je da isto tako ele imati privatnost dok razmiljaju o samoubojstvu." "eli li rei da bismo ih jednostavno trebali pustiti da dovre to to su poeli?" rekla je Jess. "Jer mislim da to nije u redu. Moda veeras nekoga uspijemo sprijeiti." "Ne shvaam kako se to uklapa u zamisli tvoga prijatelja? Ako sam dobro shvatio, trenutano zastupa miljenje da bi, kad je u pitanju samoubojstvo, odluujuu rije trebalo imati trite", rekao je Martin. Upravo smo bili razgovarali o neimenovanom mukarcu po imenu Nepas, koji je rekao Jess da je savreno zdravo razmiljati o samoubojstvu i da bi to svi ponekad trebali uiniti. "Ne sjeam se da sam ikad rekla takvu pizju." "Oprosti. Parafrazirao sam te. I ako sam dobro shvatio, mislio sam da se nemamo pravo uplitati." "Ne, ne. Doputeno je uplitati se. Uplitanje je dio procesa, shvaa? Sve to ovjek treba uiniti je razmisliti o tome, a nakon toga, to bilo da bilo. A ako uspijemo nekog nagovoriti da se predomisli, onda su boanstva rekla svoje." "A da sam ja Bog," rekao je Martin, "ti bi bila slika i prilika osobe koju bih izabrao kao svog glasnogovornika." "To je trebalo biti bezobrazno?" "Ne. To je trebao biti kompliment." ini se da ju je to obradovalo. "I, hoemo li onda nekoga potraiti?" rekla je. "A kako to misli da nekog potraimo?" upitao ju je JJ. "Pa za poetak, ne bi me zaudilo da je onaj kog traimo upravo ovdje." Osvrnuli smo se po pubu. Tek je prolo sedam, pa je pub bio jo poluprazan. U kutu pokraj mukog zahoda sjedilo je nekoliko mladia u odijelima koji su gledali u mobilni telefon i smijali se. Za stolom tik do anka sjedile su tri mlade ene, gledale fotografije i smijale se. Za

stolom do nas sjedio je mladi par koji se smijao bez posebnog razloga, a za ankom je sjedio sredovjean frajer i itao novine. "Previe smijeha", rekla je Jess. "Tko god misli da su tekstualne poruke smijene, ne namjerava se ubiti", rekao je JJ. "Premalo se toga zbiva unutra." "Zna biti zbilja smijenih tekstualnih poruka", rekla je Jess. "Aha, dobro", rekao je Martin. "Ne vidim kako to na bilo koji nain opovrgava JJ-evu tezu." "Zaepi", rekla je Jess. "A to je s frajerom koji ita novine? Sam je. I vjerojatno najbolje to nam se trenutano nudi." JJ i Martin su se meusobno pogledali i nasmijali se. "Najbolje to nam se trenutano nudi?" rekao je Martin. "eli li ti to nama rei da nekog u ovoj prostoriji moramo uvjeriti da si ne oduzme ivot bez obzira razmilja li taj netko o tome ili ne?" "No da, to sad, oni nasmijani kreteni se sigurno nee penjati gore, zar ne? Ovaj mi djeluje mnogo, ono, produhovljenije." "Ali frajer ita stranicu s utrkama u jeb Sunu", rekao je. "Kompi samo to mu nije stigao, a onda e popiti petnaest piva i pojesti curry." "Snobe." "Oh, a tko je ono rekao da ovjek mora biti produhovljen da bi se poelio ubiti?" "Svi to mislimo", rekao je JJ. "Zar ne?" Svatko je popio po dva pia. Martin je pio dupli viski s vodom, JJ je pio male Guinnesse, Jess je pila votku s Red Bullom, a ja sam pila bijelo vino. Prije tri mjeseca ta bi me koliina vjerojatno oamutila, ali u posljednje vrijeme nekako ee pijem, tako da sam osjeala samo toplinu i razdraganost kad smo ustali i uputili se preko ceste. Prolu nedjelju su se satovi pomicali naprijed pa sam gore na krovu imala dojam da je gdjegdje po gradu zaostao pokoji traak svjetla, iako mi se, dok smo jo bili dolje na ulici, inilo da je ve pao mrak. Naslonili smo se na zid, odmah do mjesta na kojem je Martin prerezao icu, i zagledali se u pravcu juga, prema rijeci. "I", rekla je Jess. "Je li netko raspoloen za skakanje?" Nitko joj nije nita odgovorio jer njezino pitanje vie nije bilo ozbiljno, pa smo se samo nasmijali.

"To je valjda dobro, je 1' da? to smo jo meu ivima?" rekao je JJ. "Halo!" rekla je Jess. "Ne, stvarno", rekao je JJ. "Ovo nije bilo retoriko pitanje." Jess ga je opsovala i pitala ga to bi mu sad to trebalo znaiti. "Mislim, zbilja bih to volio znati", rekao je JJ. "Zbilja bih volio znati je li... ma nemam pojma." "Bolje da smo jo ovdje nego da nismo?" rekao je Martin. "Aha. To. Valjda." "Bolje je za tvoje klince", rekla je Jess. "Vjerojatno si u pravu", rekao je Martin. "Nije, dodue, da ih ikad viam." "Bolje je za Mattyja", rekao je JJ, a ja na to nisam rekla nita, to je podsjetilo ostale da to za Mattyja zapravo nije nimalo bolje. "Kako god okrenete, svi mi imamo voljene osobe", rekao je Martin. "A naim voljenima je sigurno drae da smo ivi nego da smo mrtvi. Dajem glavu." "Misli?" rekla je Jess. "Ako me pita vjerujem li da je tvojim roditeljima drago to si iva, onda je moj odgovor da, Jess, tvojim je roditeljima drago to si iva." Jess se nacerila, kao da mu nije povjerovala. "Zato se toga nismo prije sjetili?" rekao je JJ. "Na Silvestrovo? Tad mi roditelji nisu bili ni nakraj pameti." "Valjda zato to nam je tad bilo mnogo gore", rekao je Martin. "Obitelj je poput, ono, to ja znam. Gravitacije. Ponekad je jaa, a ponekad slabija." "Bome je. Gadna je ta gravitacija. Zato ujutro i moemo, ono, lebdjeti, a naveer jedva da moemo podii nogu." "No dobro, onda poput morske struje. ovjek nije ni svjestan da ga vue dok... Ma, svejedno. Znate na to mislim." "Da se neki frajer veeras popne ovamo, to biste mu rekli?" rekao je JJ. "Ja bih mu rekla da prieka devedeset dana", rekla je Jess. "Jer pali, istina?" "Aha", rekao je JJ. "Istina je da se veeras nitko od nas ne eli ubiti. Ali ono... Da nas pita zato, da nam kae: Onda mi recite to vam se to tako lijepoga dogodilo otkako ste odluiti da se neete baciti u bezdan... to biste mu rekli?"

"Ja bih mu rekla da sam dobila posao u kiosku", rekla sam. "I da sam sudjelovala u kvizu." Ostali su oborili pogled i zurili u tlo. Jess je htjela neto rei, ali ju je JJ pogledao pa se predomislila. "Aha, OK, znai da tebi, ovaj, tebi ide prilino dobro", rekao je JJ nakon kratke stanke. "Ali ja sviram za lovu na jeb javnim mjestima, ovjee. Oprosti, Maureen." "A ja nisam u stanju pomoi najglupljem djetetu na svijetu da naui bolje itati", rekao je Martin. "Nema razloga da zbog toga bude tako strog prema sebi", rekla je Jess. "Ima jo toliko drugih stvari koje nisi u stanju. Nisi u stanju odgajati svoju djecu, nisi u stanju odraavati svoje veze..." "Oh, da, za razliku od tebe, Jess... Zato tvom uspjehu nema jeb- kraja. Cijeli svijet je tvoj." "Oprosti, Maureen", rekao je JJ. "Da, oprosti mi, Maureen." "Prije devedeset dana nisam jo poznavala Nepsa", rekla je Jess. "Ah, da", rekao je Martin. "Nepas. Jedino neosporno postignue kojim se netko od nas moe pohvaliti. Ako izuzmemo Maureenin kviz, razumije se." Nisam ga htjela podsjeati na posao u kiosku. Znam da nije bogzna to, ali nisam htjela da ispadne kao da mu to nabijam na nos. "Najbolje da tom naem potencijalnom samoubojici kaemo za Nepsa. 'Oh, da. Naa Jess je upoznala mukarca koji ne vjeruje u imena i misli da bi svi ljudi sve vrijeme trebali razmiljati o samoubojstvu.' To e ga sigurno oraspoloiti." "Potpuno si iskrivio njegove misli. Stalno samo ser. Zato ti je sve ovo uope trebalo, JJ? Mislila sam da emo se veeras lijepo provesti, a sad ste svi pali u jeb komu." "Aha", rekao je JJ. "ao mi je. Kad me zanimalo, zna. Zato smo jo ovdje." "Hvala", rekao je Martin. "Hvala ti na tome." U daljini su blistala svjetla na onom golemom kotau--vidikovcu dolje pokraj rijeke, na Oku Londona. "Uostalom, ne moramo ba danas odgovoriti na to, zar ne?" rekao je JJ.

"Naravno da ne moramo", rekao je Martin. "Onda bi moda bilo najbolje da si damo jo kojih est mjeseci, to kaete? Pa da vidimo kako e nam ii?" "Ono udo se zbilja okree?" rekao je Martin. "Ne vidim dobro odavde." Dugo smo zurili u nj ne bi li doli do odgovora na to pitanje. Martin je bio u pravu. Nama se moda inilo da se ne okree, ali bez sumnje se okretalo, valjda.

Zahvale Hvala: Tony Lacey, Wendy Carlton, Helen Fraser, Susan Petersen, Joanna Prior, Zelda Turner, Eli Horowitz, Mary Cranitch, Caroline Dawnay, Alex Elam, John Hamilton.

KRAJ 08.03.2011.

KIKA