Svaki pojam ima svoju manifestaciju u vanjskom svijetu. Kada govorimo o moralnim kategorijama poput pravde, milosra itd.

, postavlja se pitanje da li one zaista postoje u vanjskom svijetu, svijetu pojavnosti. O ovome postoje dva miljenja: 1. Postoje samo u domenu misaonog i nemaju vanjsku manifestaciju (1. teza); 2. One su realiteti u vanjskom svijetu i tamo imaju svoje izraze. Zagovornicima drugog stava moe se postaviti pitanje: Ako moralne kategorije imaju izraze u vanjskom svijetu, gdje su, onda, ti izrazi? Gdje su, primjerice, izrazi pravde, potenja itd? U odgovoru na ovo pitanje formirana su dva pravca: 1. Ti izrazi nalaze se u prirodi koja nas okruuje i utkani su u nju (2. teza); 2. Moralne kategorije su iznad prirode, u metafizikom, nematerijalnom svijetu (3. teza). Prva teza je uenje zapadnih etiara iji je utemeljitelj David Hume. On kae da su moralni pojmovi samo ala koja nema svoje znaenje i da oni ne govore o nekoj realnosti. To uenje prihvatio je i njegov sljebenik Moore. U sklopu druge teze postoje razliita miljenja: 1. Sve to ovjeku donosi uitak i zadovoljstvo dobro je, a suprotno je loe. Utemeljitelj ove hedonistike teorije je Sokratov uenik Aristipus koji kae: Uitak je eho prirode i dobro je sve ono to nam uitak donosi. 2. Epikur je kritizirao ovakvo miljenje tako to mu je samo dodao pojam ljudskog uma.: Dobro je sve to donosi trajniji uitak, ne nanosi bol i to odobrava um, a sve suprotno tome je loe. On uitke dijeli na tri vrste: a) prirodni nuni uici koji su bez izuzetka moralni (spavanje, jelo i sl.), b) prirodni nenuni puteni uici (odnosi mukarca i ene), za koje tvrdi da su moralni ako ih upranjavamo s mjerom, a nemoralni su ako u njima pretjerujemo. Tako je apstinencija suprotna prirodi pa je nemoralna, a isto tako i pretjerivanje donosi potekoe pa je nemoralno. c) ni prirodni ni nuni (slava, bogatstvo itd.), i oni su nemoralni. 3. John Stuart Mill i Jeremy Bentham takoer su prihvatili uitak kao mjerilo i epikurejstvu su dali drutveni karakter: Moralno djelo je ono kojim ovjek doprinosi zajednici (utilitarizam). 4. Sljedea skupina tvrdi da nije dovoljno da neto donosi korist i uitak, nego je dodatni kriterij da ono treba biti proizvod emocija, te kau da je djelo moralno jedino kada je proizvod emocija. Naprimjer, majka emotivno voli dijete pa je to moralno. Ova teorija prilino je pihvaena u Evropi. Nju su zagovarali Schopenhauer i Auguste Comte, koji kau: Moralno je ono to je uinjeno i potaknuto emocijama (voluntarizam). 5. Nietzsche tvrdi da je mjerilo svega mo, a vjera je proizvod mate slabia (suprotno marksizmu po kojem je vjera opijum za narod). 6. Marxovo uenje o moralu kae da ne moemo tako jednostavno rei ta je moralno, a ta ne. Moramo prvo govoriti o principima pa onda dati odgovor. Njegovo uenje o moralu je u skladu sa dijalektikim materijalizmom. Poto su po ovoj teoriji promjene stalne, to ne postoje ni stalni principi. Na pitanje je li istina dobra, on bi odgovorio: Zavisi od vremena i prostora. Dakle, moral je, po njemu, relativna stvar.

7. Kantovo uenje pobija sve dosad navedene stavove. Za njega, da bi neto bilo moralno, treba ispuniti vie uvjeta: a) treba izvirati iz volje izvrioca (sve to je nametnuto ne moe se smatrati moralnim); b) treba za ovjeka znaiti ispunjenje obaveza (ako misli da mu je to dunost); c) treba biti u skladu sa razumom; d) ne treba biti proizvod strasti i linih osjeanja emocija. Kada bismo ga upitali: Da li je ljubav majke prema djetetu moralna?, Kant bi morao rei da je nemoralna jer je proizvod emocija. Kada ehid Mutahari govori o Kantovom moralu, on kae: Zamislimo da ovjek goni drugog ovjeka i hoe da ga ubije na neopravdano, a mi vidimo gdje se bjegunac sakrio. Ako bi nas ubica upitao: Gdje je?, kako bi, po Kantu, bilo moralno odgovoriti? Kant ne daje odgovor na ovo pitanje. Stoga ehid Mutahari dalje kae: Ko god se udalji od Boije Objave, ma koliko inteligentan bio, njegovo uenje bit e puno kontradikcija i vrtit e se beskonano u vrtlogu pitanja na koja nee moi nai odgovor.