Dobri terorist Kua je bila smjetena na naizgled besmisleni kraj, iza bune glavne ceste. Velika kua.

Crni crijep je stajao na kutovima uzdu oluka, i ptica je uletjela u otvor blizu dna debelog dimnjaka, vukui komad trave, koji je bio nekoliko puta njene veliine(dui od nje). Pretpostavljam 1910., rekla je Alice. Pogledaj kako su debeli zidovi. Ovo se moglo vidjeti kroz razbijen prozor ba iznad njih na prvom katu. Nije dobila odgovor, ali ipak je bacila ruksak na ivi sag mlade koprive/na travu punu mlade koprive/, koja je pokuavala probaviti/koja je bila prekrivena/ zahralim konzervama i plastinim aama. Otila je korak natrag kako bi bolje vidjela krov. Ovo je dovelo Jaspera do vizije. Njegovo lice je bilo onako kako je ona to oekivala, puno kritike i stvoreno za zamijetiti. to se nje tie, nije joj se moralo rei da izgleda onako kako ju on opisuje, blesavo. Prestani, naredio je. Ruka mu je bila izbaena, a njen zglob okruen krutom kosti./ Izbacio je ruku i vrsto zgrabio za zglob. Boljelo je. Suoila se s njim, neprkosno ali odluno, te rekla: Zanima me hoe li nas prihvatiti? On je odgovorio kako je ona ve znala da e odgovoriti: Pitanje je hoemo li mi njih prihvatiti. Oduprijela se njegovoj provjeri, toj koatoj boli, a on joj je pustio zglob i krenuo prema vratima. Bila su to prednja vrata, vrsta i sigurna, u maloj bonoj ulici punoj predgradskih vrtova i slinih udobnih kua. Nisu im falile ploe niti su im prozori bili razbijeni. Zato, zato, zato?, pitala je Alice ljutito, obraajui se vjerojatno samom svemiru, sa srcem punim boli zbog prostranih, lijepih i nevoljenih kua. Vukla je ruksak za sobom za remen i pridruila mu se. Korist, naravno, rekao je ipritisnuo zvono, koje nije zvonilo. Lagano je gurnuo vrata i uli su u veliki sjenoviti hodnik, gdje su se stube prostirale/uspinjale visoko, skrenule na irokom prizemljenju, te nestale iz vidokruga. Prizor je bio osvijetljen uljanom lampom koja je stajala u kutu na podu. Iz bone sobe se uo zvuk laganog udaranja. Jasper je otvorio i ova vrata. Prozori su bili prekriveni prekrivaima, ne putajui ni zraku svjetlosti. Crni mladi, kojemu su obrazi i zubi bljetali od odsjaja svijee, je odvratio pogled od svojih bubnjeva/ih je pogledao. Hej, rekao je, dok su mu svi prsti i obje noge bile zaposlene, tako da je izgledalo da plee sjedei, ili da je na nekoj vrsti sprave za vjebanje. Ovaj nasmijeeni, veseli, crni djeak, koji je izgledao kao iz reklame za privlaan odmor na Karibima, je ostavio pogrean utisak na Alice, koja je zapamtila da ne zaboravi prvi utisak uznemirenosti ili ak tuge, koju su joj njena osjetila imala o njemu. Bila je na rubu da kae: U redu je, ok je, ne brini!