Patrick McCabe

Snjena uma

Patrick McCabe: Winterwood 2006

Za Katie McCabe

Rane osamdesete
Prvo poglavlje: Moje putovanje na zapad, moj stari dom u planini Bilo je to ujesen 1981., kad me dnevnik za koji sam radio, The Leinster News, zamolio da napiem lanak o kulturnoj batini i preobrazbi narodnih obiaja u Irskoj, to sam smjesta prihvatio ne bih li iskoristio prigodu da se vratim kui, u Slievenageehu, iz koje sam godinama izbivao. Jo mi je bilo drae kad sam posve neoekivano utvrdio da se vraam tono na tjedan svetkovina, a jedna od njih, ceilidh, upravo je poinjala dok sam automobilom ulazio u grad. Na improviziranoj pozornici na trgu uvelike je praio orkestar kontrabasa, dok je neka starina s velikim zaliscima guslala po violini i, pokuavajui ga nadglasati, snano toptala o tlo. Mogao je imati sedamdesetak godina, kosa mu je bila gusta, kovrava i crvenkasta, a brada raskutrana, zaputena i proarana sjedinama. Pljeskao se po bokovima, vikao, zvidao i poticao sve koji znaju napjev da ga, kao to nalae tradicija, otpjevaju zajedno. Takvih po svemu sudei nije bilo mnogo - zapravo, inilo se da nitko ne zna rijei. Po svoj prilici zato to je blagostanje ve polako zavladalo dolinom i takve su se balade sada smatrale pomalo zastarjelima. No nije manjkalo vatrenih poklika odobravanja: ''Bravo, Nede! Jo si u formi! Dobar je Tatica, nema ta!'' Dok su lanovi orkestra klicali i veselo udarali u ice, rijei napjeva lebdjele su nad visokim borovima: Gledaj nas samo, kakva smo slika Pod hladnom ilovaom poput zarunika Samo moj partner i ja dovijeka Od prve zrake sunca pa do mraka. U skladu s temom proslave svi su, kao u dobra stara vremena, bili u kratkim hlaama i konim cipelama, a na vidiku nije bilo nijednog modernog vozila, niega osim arolikog mnotva najrazliitijih zaprenih kola. Odravale su se izlobe i drabe stoke, nadmetanja konjskih zaprega i natjecanja peradara. Neka ena u eiru ponudila mi je najprobranija prirodno uzgojena jaja. Srdano sam joj se zahvalio i pristojno odbio, ali moram rei da mi je kasnije, kad je spomenula mog oca, bilo ao zbog toga. ''Ah, da, Tatica Hatch! '' rekla je. '' Naravno da smo se u to vrijeme svi vrlo dobro poznavali! '' Starog violinista sluajno sam sreo kasnije. Promatrao sam njegovo blijedo-crvenkasto lice kad je s neprikrivenim prezirom tresnuo instrumentom o stol. Rekao mi je da pije ve cijeli dan. Upitao sam ga bi li pristao na razgovor za novine. Pristao je - pod jednim uvjetom. Da ga, dok pria, astim piem. Bez oklijevanja sam se sloio, a on me pozorno promotrio, sumnjiavo suzivi oi. Kad sam otiao naruiti pie, pipniar mi je pruio ruku i srdano mi poelio dobrodolicu u Slievenageehu. Rekao sam mu da sam ovdje roen i da sam presretan to sam se vratio. " Uvijek je lijepo pozdraviti domaeg ovjeka " rekao je veselo, pa dodao:

" A vidim da ste ve sreli i Taticu - divljeg, upavog lupea s planine! " " Bome jesam, " rekao sam, " a kakav je tek svira!" Pruio mi je pie i nasmijao se. " O da, straan je svira pa, naravno, njemu je struganje po violini u krvi! Ha ha! " Kad sam ga upitao to time misli, zabacio je glavu i rekao da se samo alio. Zatim mi je, ba kad sam naumio otii, urotniki namignuo i dodao: " Samo budite oprezni s njegovim priama. Nikad se ne zna je li im za vjerovati. Postane grozan kad se zaleti. Svima govori kako je proveo godine u Americi. Ali jedno je sigurno - jadna stara budaletina nikad nije napustila dolinu. Noga mu nikad nije kroila izvan Slievenageehe. Nego, izvolite pie, dobrodoli kui i hvala vam lijepa! " Vrativi se s piem, ostao sam zateen kada sam shvatio da je stari uo svaku izgovorenu rije. " Zajebi barmena, " frknuo je kad sam sjeo, " budaletna trkelja. On ope nije branin. Nije jedan od nas. Zajebi njega i zajai mu enu, Redmonde. Ha, ha. Slainte mhaith, a mhic og an chnoic! Failte abhaile. " U tvoje zdravlje, sine planine. Dobrodoao kui. Ostali smo u gostionici dugo nakon zatvaranja, a zatim me pozvao svojoj kui - ako se to tako moe nazvati. Dotamo nam je trebalo gotovo pola sata vijuganja krevitim brdskim stazama, kroz nasade jela, gustu ikaru i zelene bezdane paprati. Naposljetku smo stigli do ruevne kolibe, oito izgraene od svega to se nalo nadohvat. Iz krova su tu i tamo nicali buseni divlje trave. Kada smo uli, zapalio je svijeu i utisnuo je nasred stola. Na zidu se polako poela ocrtavati njegova silueta. Zubima je otvorio bocu viskija, ispljunuo ep i ponovno mi uputio onaj udni pogled, a zatim mu je dosta trebalo da pronae dvije prljave alice. " Onda, ti si sin Tatice Hatcha. Bogami, svaka as! " rekao je zapalivi tanku, jeftinu cigaru i zavalivi se u kripavu stolicu za ljuljanje. " Bome je znao s kartama taj tvoj otac. I on i brat mu, Florian. Ko i sve mukarce iz doline, i njih dvojcu bilo je teko razlikovat jednog od drugoga. Stranci su teko razaznavali nae bradurne i crvene upave glave. Neki su govorli da to namjerno radimo, da se skrivamo u svojem plemenu, da se drimo skupa jer tako ne mogu nikoga okrivt - za gadarije koje smo znali napravt. Evo tvoj otac, na primjer, Bog mu duu prosti, jadnoj ti je majci znao priutit pravi pako. Vidjo sam jedne veeri kako je udara. Mlatno ju je izmom u guzcu, jer mu je presporo donjela pie, a Florian nije uinio nita, samo se grohotom nasmijo. A onda je, ko za vraga, umrla, onako mlada! A on, avo ga odnio, jel se od toga promijenio i nekako skreno? Jok! Pretvrdi smo mi za to. Otad je mogo sve vrijeme potrot na karte. Jel tako, gospodne Hatch? " Potapao se po stopalu, trepnuo, a zatim me pogledao. Nisam mu odgovorio. Previe me osupnula njegova izravnost. " Vide da su se mnoge stvari promijenle, Redmonde, " rekao je. " Nije to vie onaj negdanji grad. " Zakaljao sam, komino nastojei zadrati pristojnost. Djelomino, moram priznati, ne bih li prikrio vlastitu nedoraslost situaciji. Tako sam dugo izbivao da mi je bilo teko pronai prikladan odgovor. " Mnoge stvari se svakako mijenjaju, " sloio sam se, " sada kad ulazimo u moderno doba. " Kimnuo je, i dalje se ljuljajui naprijed-natrag. Zatim dugo vremena nije rekao nita. Naposljetku je pridigao svoje zdepasto tijelo i rekao: " Net u re i ou da to upamti, Redmonde, prijatelju." Zagledao se ravno u mene. " Planina nie nejde. Ne odlazi, uje me? " Iznenada se ukoio, nervozno se namrtivi. " Es uo? " ponovio je. " Teb govorim, ta je, jes gluh? " Otresao je pepeo s cigare i nastavio, kao opsjednut:

" Jednom davno, Redmonde. Bila je ta ena. Starca. I to je radla starca? Sjedla u svojoj kolbi. Kasno jedne noi sjedla je u svojoj kolbi. U obinoj, maloj, seoskoj kuici, evo ba ko ova, plete i sjedi. Ljulja se u svojoj stolci ba ko i ja sad. A onda, najednom, net zauje. um neki. I najprije misli: nije to nita, pusti to. Ali onda ga opet uje. Opet ga uje, Redmonde. Pa pogleda uvis i vidi ga pred sobom. Najprije mu vidi sjenu, a onda polako podie pogled i vidi ga kako stoji pred njom. Stoji pred njom i zija u nju. Zija u nju mrtvim oma. I nema u njima osjeaja, Redmonde. Mrtve su. Zna kako izgledaju? Ko dvije crne rupe. Ko dvije crne rupe izdubljene mu u lubanji. Nije to ljudsko bie, Redmonde. Nego stvorenje nekakvo. Prikaza koja je onamo dopuzala te noi. Teka su to vremena bila, Redmonde. Tako je bilo na selu - i zna ti to. Sjeanja ne ustanu i odu samo tako. Misli da sjeanja mogu samo ustat i oti? " Nisam znao to odgovoriti. Samo sam odmahnuo glavom i tupo buljio u pod, preokreui bezbojnu tekuinu po alici. " Ne " odgovorio sam. "E ba tako, Redmonde, " nastavio je, " ne odlaze. Trajat e kolko i ovi jebeni borovi. Ostat e tu sve dok se pako ne zaledi, Redmonde. Jes me uo danas kako pjevam? " Prije no to sam uspio odgovoriti, u ruci mu se kao arolijom stvorila violina i ve je poeo gudalom strugati gore-dolje po njoj: " Boe, hoe li nas skoro odavde odvesti? Prije e vrhunce pakla bijeli snijeg zamesti Prije e vrhunce pakla bijeli snijeg zamesti! " Gurnuo je instrument ustranu i prezirno pljunuo. " Ba tako. Eto kolko e trajat. Tolko, ne zaboravi! Ne zaboravi to, Redmonde

Hatch! "

Jedna svinuta grana lagano je lupkala po prozoru. Sjedili smo tako u tiini dok se duhanski dim irio na sve strane, a prolazei kraj crnog prozorskog stakla stvarao je dojam da smo okrueni rojem sjena koje su se as zalijetale prema naprijed, as povlaile unatrag, kao u nekoj zlokobnoj igri iz podzemnog svijeta. Rekao je da e mi ispriati sve to me zanima. Nema toga to on ne zna o dolini pojasnio je. " Zna dobro Ned povijest ovog mjesta, " nastavio je, " jer ivi u njemu dulje od svih ovih kurvinih sinova. Od pamtivijeka " nasmijao se. " Io sam u kolu s tvojim ocem i stricem Florianom. Florian je mislio da mu nema ravna u kraju. A onda su se potegli noevi. Odatle mu oiljak na obrazu. Zna tko mu ga je napravjo, a? Zna tko mu je priutio taj oiljak, Rede? " Upro je prstom u svoje grudi. " Moja malenkost, " frknuo je, nadimajui se od veselja. Upotrebljavao je mnoge izraze koji su me podsjeali na djetinjstvo. " Moja jebena malenkost, " ponovno se nasmijao, a zatim ustao i nadvio se nada me. " Ove junake ruke djelo, " rekao je i slavodobitnim pokretom ponovno napunio alice domaom slievenageehakom esticom, planinskom suzom. " Tako smo je zvali tvoj aa i ja. Jebe me ako sam vidio badarenijeg ovjeka. Taj bi ovo loko dok mu na ui ne izae. No, natoi si jo kap, Redmonde! Kad se nas dvojca nalijemo sijevat e jae nego onomad kad sam se popio po elektrinoj ogradi! " Posluao sam ga. I jo kako je imao pravo. Ta stara estica itekako nam je dobro sjela. Kao to je primijetio, teturajui natrag od kuhinjskog ormara: "Iz grla zove jo! Zove jo, Redmonde! " Jo je toliko pozvala da uope nisam dospio do kue. Sve ega se sjeam je da stojimo ispred kolibe, pogleda netremice uprtih prema dolini ispod nas, u kojoj su se nosive grede novog trgovakog centra bez obzira na sve gui mrak i dalje nesmiljeno ocrtavale na nonom nebu. Rekao mi je da planiraju izgraditi prometnicu.

" Spominju ak i kockarnicu, " rekao je, " zvat e se The Gold Club. Al ja ti kaem da su ve davno premali proraun, stari moj. Nit od toga nee bit. " " Ha! " graknuo je, " Ha! " i odalamio me po leima da je sve odjeknulo. Sav u magli, ali zadovoljan, oteturao sam vijugavom stazom natrag do grada, iz jedne telefonske govornice nazvao Catherine i promucao neku smijenu ispriku. Kasnije sam, naravno, shvatio da si uope nisam trebao previe razbijati glavu oko toga. Nije bilo ama ba nikakve potrebo da smiljani isprike. Ne tih dana. Jer Catherine i ja bili smo kao prst i nokat. Po glasu joj se moglo razaznati da nije nimalo uzrujana. "Samo se ti zabavljaj," rekla je. Drugo joj nije bilo vano. " Drago mi je to si otiao, " rekla je, " uvijek sam smatrala da to treba napraviti, vratiti se u Slievenageehu, svoj planininski zaviaj. " " Hvala ti, medena, " rekao sam, aljui joj poljubac icom. Medena je bilo jedno od naih uzajamnih tepanja. Znam da zvui otrcano, ali mi smo to voljeli. Kad sam se vratio u kolibu, Ned je ve stajao s gudalom u ruci. " Ponos Irske!" uzviknuo je i zaas su mu prsti poeli prebirati po violini u ivahnom ritmu dok je ushieno izvikivao: "Prui korak i sve nek se trese! " " Jo suze? " upitao sam s idiotskim osmijehom na licu, u potpuno neuvjerljivom pokuaju oponaanja domae leernosti. Stajao sam kraj njega s bocom u ruci, jedva se odravajui na nogama. " Nek se ruka ranteljca nikad ne pokoleba - pravi gospodin i intelektualac, to si ti, Redmonde! Pravi ain sin, pljunuti aa! " Kad sam ponovno otvorio oi mjesec je ve bio nestao, prepustivi mjesto blistavom, srebrnom suncu. * * * Nakon toga poeo sam redovito posjeivati dolinu. Jedva sam ekao petak da mogu otii iz grada i uti nove Nedove prie o ivotu u dolini i o davnim vremenima. Njegove pripovijesti bile su bez kraja i konca i svaka nova bila je nevjerojatnija od prethodne. Prie o kartakim pustolovinama, pijanevanjima, enama, pljakama stoke i ceilidhima* koji su znali trajati tjednima. Katkad se doista inilo da ih izmilja u hodu. Uvijek bih ga zatekao kako hrani kokoi. U kokoinjcu je drao deset ili jedanaest ukastih kokoi vrste Orpington. Djeci s okolnih imanja nije bilo nita drae no sluati beskrajne prie dobroga starog Tatice i praviti mu drutvo dok hrani perad. Osobito malom Michaelu, bezbrinom pjegavom djearcu, koji je uvijek neto pjevuio. " Ja sam Nedov najdobriji prijatelj, " znao bi mi rei. Roditelji su bili oduevljeni Nedom. "Razvaljivao" ih je, tako su govorili. Posebno majke, kojima je bio "genijalan" i "super s djecom". Netko koga je sjajno imati u blizini. Posljednja novost bili su satovi violine koje je davao. Svi s kojima sam o tome razgovarao bili su oduevljeni. Nekoliko majki reklo mi je da, to se njih tie, ljudi poput Neda mogu njihovu djecu mnogo nauiti o onoj Irskoj koja nestaje, ako ve zapravo nije i nestala. Moglo ga se vidjeti kako ee gradiem smijui se, otpozdravljajui roditeljima kimanjem glave i zviduui neku veselu melodiju. Ili kako s njima avrlja, pripovijeda im jednu od svojih matovitih pria kada bi mu doveli djecu na Nedov djeji ceilidh. Sada ih je svakog vikenda odravao u kolskoj zgradi. On je, naravno, poznavao veinu starih obitelji. Bio je u stanju iz rukava istresti sva imena. Oni su oboavali sluati uzreice iz starih vremena. Gotovo zaboravljene poslovice. Bilo je dovoljno da Ned kae: "Ide nekidan ulicom stari Quirke, moje gospoje, s licem ko koza to brsti iak! " I svi bi se, bez iznimke, skoro upiali od smijeha. Nikad se ne bi zasitili razgovora s Nedom Strangeom. " Nitko nije ravan Tatici, " govorili bi, " tu nema spora. to bi Slievenageeha bila bez njega? Dosadno, strano dosadno mjesto, to god nam u budunosti donio napredak. " * Ceilidh: tradicionalna keltska svetkovina s plesom

Uvijek bi mu u prolazu mahnuli iz auta. " Evo naeg Tatice! " Ned bi podigao pogled sa svojih kokoi i nasmijeio se. Doista mu je priliio taj nadimak: Tatica. I tako je Ned hranio kokoi i zvidukao svoje poskoice - eto savrene slike radosne starosti. Na neki je nain i sam bio svojevrsna planina - plemenita, nepomina, dostojanstvena planina koja postoji ve stoljeima. Iz doba kad jo nije postojao nikakav napredak. "Jo od vremena kad je protjeran prvi aneo iz raja, " ili, kako bi on to zacijelo rekao, "jo od vremena kad su prvog anela odjebali iz raja. " S vremena na vrijeme, ono to bi rekao ili nain na koji bi to rekao nekako mi se nije uklapalo. Uinilo bi mi se da se previe trudi impresionirati me. Katkad bi oponaao moj naglasak. Drugi put bi mi uputio onaj svoj pogled koji mi se nije sviao. Izazivao je nelagodu. Osobito mi je muno - poniavajue - sjeanje na jednu veer. Poloio je glavu na dlan i privukao stolicu do moje. Zatim se nacerio. " Otili jednom tvoj otac i ja na ceilidh u Athleague. I tvoj stric Florian je bio. Jebe me, kolko smo te noi popili tamnog piva! A onda smo plesali. Florian je skino lae i poo plesat nasred dvorane. A tvoj stari i ja udri u smijeh. Jer zna i sam da je Florian pleso ko vrag. Nije to bio ba hornpipe* po svim propisima, ali ovjek je znao poso. A i tvoj aa je imo svoji dana. O da, sinko, cjela je dolna znala za Taticu Hatcha i brata mu Floriana. Trebo bi se ponost s njima. Slula je na ast planini ta tvoja krasna i brina obitelj. Iako te ostavla u sirotitu - ha, ha! " Nije ni trepnuo. Obrazi su mi gorjeli. Sav je blistao i gledao me bez rijei. Taman sam pomislio prosvjedovati, kad je iznenada podigao nogu, uvukao ramena i veselo ispustio vjetar. " Bogami solidan - najbolji danas! " Prije no to sam uspio ita rei otvorio je novu bocu viskija. Kad sam sljedei put podigao pogled, bljedunjavo sunevo svjetlo ve se irilo nebom. Po zavretku nae "sesije" vlastitu suzdranost bio sam sklon pripisati svom predvidljivom, sitniavom, novopeenom gradskom mentalitetu. Jednostavno me predugo nije bilo, razmiljao sam, pokidao sam manje-vie sve spone, otuio se od ivota koji sam neko poznavao, zaboravio kako se nekad ivjelo na ovoj goloj i pustoj planini, u uspavanom gradiu kojeg se nije moglo nai na zemljovidima. Izgubio sam vjetine ophoenja. Nisam ih vie imao u sebi. Previe sam se skanjivao bilo kakvih neugodnih situacija. A on je to znao. Znao je da bih uinio gotovo sve da izbjegnem sukob. A to se sjajno, gotovo savreno uklapalo u njegove namjere. Omiljena razbibriga bila mu je poigravati se s ljudima. Jednostavno reeno, bio sam njegova igraka - ne mogu to bolje nazvati. Tjeio sam se milju da ako me moja uljuenost na neki nain osakatila i ako sam se udaljio od svojih sugraana i svojeg podrijetla, barem u tome nisam bio usamljen, jer svi u dolini inili su upravo to - ako je suditi prema kuama kriavih boja koje su sve nalikovale jedna drugoj, a da se i ne govori o naglascima koji su dolazili s druge strane Atlantika ili novim naseljima koja su nicala uokolo i ija su imena bila primjerenija Surreyu nego Slievenageehi: Travnata dolina, Imanje jaglaca, Kapelice. Zato je Ned, neoptereen bilo kakvim novim i uvezenim naucima, prema opoj suglasnosti utjelovljivao istinski duh batine i tradicije. Kao da su se svi sloili da je njegova nazonost sama po sebi dovoljna. Ona im je trebala jamiti doticaj s vlastitom prolou i obiajima koji su ubrzano nestajali. * Hornpipe - vrsta mornarskog plesa

Redovito su praskali u smijeh prepriavajui jo jednu od Nedovih pria. " I moja majka je drala kokoi, znate, " nauo sam jednog dana, " u naem dvoritu, u ono doba kad je sve bilo mnogo jednostavnije. " " Nije li sjajno to imamo Neda? Kako bi inae naa djeca ita nauila o naoj povijesti? " " Ponekad mi se ini da gubimo duu, gospoo. " " Ne dok je Ned s nama da nas na nju podsjeti. On pazi da ne zaboravimo svoje obiaje. " " Dobro kaete. Ponos Irske i Jennyne kokoi. " Jennyne kokoi zvala se jo jedna od njegovih omiljenih poskoica. " Ha, ha! " odjekivalo bi. " Ha, ha, ha! " " Ha, ha, ha, hvala Bogu na Nedu Strangeu! " A zatim sam prvi put svjedoio njegovu bijesu i bezdanu u koji je bio spreman potonuti. Nije mi se urilo ponoviti to iskustvo. Jo i sad zadrhtim kad se toga sjetim. Posve sluajno nabasao je na tu knjigu. Bio je to jedan stari, pohabani svezak, odvratno pljesniv. Glas mu je podrhtavao dok je okretao njegove gnjecave stranice. Ispod njegova palca jedva sam razabrao naslov izvezen ve izblijedjelim zlatnim slovima. arolija srca, pisalo je. " Gledaj! " pljunuo je, " njegovo jebeno ime je na knjizi. John Olson. Darovao ju je toj jebenoj kurvi. Znao sam da ne grijeim duu. Znao sam da imam pravo o Annamarie Gordon! " Bilo je to prvi put da spominje Olsonovo ime preda mnom. John Olson je mjetanin koji se obogatio u SAD-u. " Smatro se gospodarom svega u ovom kraju, " nastavio je Ned. " Voziko se u toj svojoj otmjenoj limuzini s pokretnim krovom. Trebo si mu vidjet naduto lice. Ko da je govorio: odluio sam te poastit svojom pojavom. Pa se zato mo smatrat sretnim. Mo se smatrati sretnim, bijedno kopile. Tako je Olson razmiljo. To mu se moglo proitat na licu, Redmonde. Gledajte me - i ta kaete? Jesam li gazda planine ili nisam? Jeste li sretni da me imate ili niste? O, narode Slievenageehe, mislim da jesi. Mislim da si zbilja jako sretan. A ja to valjda najbolje znam. Na kraju krajeva, ja sam g. John. Ja sam g. John jebeni Olson! " Zgnjeio je cigaru potplatom izme. " Kurva, rekao je. Kurva i bludnica; kako bi joj rado bio grkljan prerezo. Ba ko to sad stojim u ovoj jebenoj kuhinji. uje me, Redmonde? Jel slua ta ti govorim, djeae? " Pokuavao sam se nadati da e mu se, kao to se esto znalo dogaati, iznenada promijeniti raspoloenje. Da e, niim izazvan, prasnuti u smijeh i rei da je sve to samo ala. Meutim, to se nije dogodilo. Samo je u tiini stajao, prebirui po vlanoj knjizi koja se raspadala u njegovim rukama. Sa estokom i duboko uznemirujuom odlunou buljio je u izblijedjelu posvetu ispisanu kosim slovima: Za Annamare s Ijubavlju, John Olson, Slievenageeha 1963. Ime John Olson poelo me ispunjavati uasom. No ta injenica Nedu kao da nije znaila ama ba nita. " Ne kajem se zbog onoga to sam mu uinio, " uzviknuo je. " Zato sam otio u Ameriku, Redmonde. Oni misle da nisam. Misle da nisam tamo ni primiriso. Tako govore. To e ti rei u gostionci. To ti je birta reko prve veeri. Znam. uo sam ga. Stari Ned nikad ne bi bio u stanju uiniti takvo to. Nikad ne bi pomolio nos dalje od ovih brda. Ova brda su njegov dom, jedini koji poznaje. " Prosiktao je: " Ali tu se varaju. Jer Ned jest lutao. Bio je u Americi. I na mnogim drugim mjestima. Ali te jadne budaletne to nikad nee saznat. " Pokuao sam se dosjetiti nekakvog izgovora koji bi mi omoguio da jednostavno ustanem i odem. Ali on kao da je jedva ekao upravo to. Nastavio je monolog. Nikada dotad

nisam uo nita tako pakosno, ak ni iz njegovih usta. Uzrujano sam se vrpoljio po stolici. Pogledao me optuujuim pogledom. " Hoe mi neto rei. to mi to hoe rei, Redmonde? " " Rekao si da si neto uinio Johnu Olsonu, " rekao sam. "to si mu uinio, Nede? " " Gadno sam ga ozljedio. Razrezo sam ga. Ne, nisam. Prebio sam ga. Prebio sam ga ko vola u kupusu. Eto to sam uinio toj zmiji od Olsona, Redmonde. " Pogled mu je bio pun prezira. Krajikom oka ugledao sam odraz svog pepeljastog lica u prozorskom staklu. " Zato si to uinio? " upitao sam ga. Bilo je to glupo. Sad mi je to jasno. Nisam trebao rei nita. Proao je prstima kroz bradu, a zatim iznenada odbrusio: " Zato? Pita zato, Redmonde? Jer je to zasluio, idiote! Zasluio je to zbog njega i moje Annamarie! " A zatim kao da su se sve sjene u sobi iznenada sjatile prema mojoj stolici. Kao da su me sve zajedno odluile pitati jednu te istu stvar: Zato postavlja glupa pitanja, Redmonde? Neoprezno sam prolio malo viskija po jakni. Bilo je oito da mu to nije promaklo, ali odluio je progledati mi kroz prste. Preokrenuo je alicu i zamiljeno nastavio: " Neki kau da ako te ena povrijedi, ako pone vrljat izvan brane postelje, da je tada ono to mora uinit, da je tada tvoja dunost, zavirit u srce i prona barem malo oprosta za ono to je uinla. Al vidi, ja ne vjerujem u to, Redmonde. Zavirio sam u svoje srce i nisam pronao nita od koristi. Ba nita. Pokuo sam i s Isusom i s njegovim dobrohotnim prijanima. Ali ni od njih nikakve pomoi. Nita. Nikakve koristi, dragi moj. Ne vrijede ni piljiva boba. Razoaran si, Redmonde? Ako jesi, ao mi je. Zapravo, to me tolko potreslo da sam je moro jo jednom pitat. Annamarie, draga, zato si to uinla? Zato si pustla Olsona da u tebe gurne svoju kitu? Ali nije htjela re. Samo je ponavljala da mu to nije dopustila. Sve dok, kunem se, prijatelju Redmonde, sve dok to vie nisam mogao trpit, pa sam joj reko, Annamarie, ti zna ta e se sad dogodit. Ne znam, rekla je, to? Annamarie, reko sam, podrum. O, ne, rekla je, samo ne podrum. O da, ba podrum, reko sam. Al zna to je najalosnije, Redmonde? Nikad se nije pokajala. Ni trunke. Svaki put kad sam je pogledo u oi vidio sam da jo uvijek razmilja o njemu. Ta stara zmija jo uvijek joj je bila u mislima. Jebe me ako mi nije slomla srce. " " I to si zatim uinio? " upitao sam. U grlu mi se stvorio veliki, odvratni vor sline. Spustio je pogled prema podu. Zatim ga je ponovno podigao, a u tami su mu zabljesnuli onjaci. Od njegovog pogleda sledila mi se krv u ilama. " Zanima te, ha? Ko zna, moda ti i kaem. Moda ti jednog dana i kaem kako je skonalo meu nama. Sa mnom i s lijepom Annamarie Gordon. " Posljednje o emu sam tada elio sluati bili su nesretni svreci sretnih ljubavi. Jer moj brak s Catherine u to vrijeme bio je gotovo savren. Zajednica bez mane. Savez o kakvome drugi sanjaju. Sreli smo se na plesu u srpnju 1980., u gradiu u okrugu Cork, iz kojeg sam tada izvjetavao o nekakvu mjesnom dogaaju. Vie se ni ne sjeam to je to bilo. Pripadala je Courtneyevima, u tom kraju poznatoj obitelji trgovaca. Krasila ju je doista iznimna ljepota: to je injenica. Ne vidi se esto da netko poput nje radi u baru, sjeam se da sam joj rekao. Nasmijala se i rekla da je studirala povijest i filozofiju, ali nakon to je pala na zavrnim ispitima vie joj se nije dalo ponovno izlaziti na njih. " Takve se stvari dogaaju, " ustvrdio sam pomalo tupo, pomno izbjegavajui susret s njenim prekrasnim zeleno-plavim oima. Ukratko, poeli smo izlaziti i mogu rei da sam nakon tri ili etiri tjedna tota nauio o tajnama srca. Da ne ulazim u suvine pojedinosti, do uiju sam se zaljubio u Catherine Courtney. Povjeravao sam joj stvari koje nikome nikada ne bih povjerio. Na moju veliku alost, kako e se kasnije pokazati.

Kad god sam mogao, dolazio bih je posjetiti iz Dublina. Oboavao sam sjediti s njom u gostionici dok bi ruala. Jednom mi je rekla da jako voli glazbenika Johna Martyna, za kojeg dotad nisam uo. Smjesta sam ispravio tu pogreku i idui put joj donio njegov album po imenu Grace and Danger. Jedna od pjesama na njemu kasnije joj je jako prirasla srcu. Zvala se Sweet Little Mistery, i svaki put kad bih je uo iznova bi me oparala. Kao da je John Martyn na neki nain slutio. Ako to ne zvui previe glupo. Mnogo ta od onog o emu je govorila uope nije dopiralo do mene - previe sam bio obuzet zurenjem u njezine usne ili kosu. I tada sam se jednog dana zauo kako govorim: " Catherine Courtney, hoe li se udati za mene? " Bilo je to kao grom iz vedra neba. " Hou, Redmonde " rekla je, nagnula se prema meni i uhvatila me za ruku. Mojoj srei nije bilo kraja. Sjedio sam ondje poput maloumnika, ne mogavi prozboriti ni rijei. A zatim se nasmijala i poljubila me u obraz. Nosila je srebrnu ogrlicu i pomalo nervozno je prevrtala meu prstima, zamiljeno se poigravajui s privjeskom na kojem je blistalo slovo "C", poetno slovo njenog imena i prezimena. " Ma vidi ga! " rekla je i ponovno se nasmijala, a obrazi su joj se zarumenjeli. Vjenali smo se 1981., tono est mjeseci kasnije. Ja sam imao etrdeset godina, a ona dvadeset i dvije, ali razlika u godinama nije bila nimalo vana. Ona je to rekla i ja sam to znao. Bio je to najsretniji dan u mom ivotu. Bez ikakve sumnje. Unajmili smo stan u podrumu glomazne, zaputene kue izgraene u dordijanskom stilu, koja se nalazila u Cowper Roadu, u junom dablinskom predgrau Rathmines, poznatom po svojem zelenilu. Nije bio bogzna to, ali jedino tako neto smo si u tom trenutku mogli priutiti. Jedno drugom govorili smo da nije vano, da neemo zauvijek ondje stanovati. Prije ili kasnije i nama e granuti sunce. " A tko zna, moda emo si jednom moi priutiti i palau, " rekla bi i zabacila al, vragolasto i obijesno se smijui. Vikendom bismo obilazili kue na prodaju iz iste zabave, samo da nam nekako proe vrijeme. Jedna joj se osobito svidjela. Nalazila se u predgrau Rathfarnham, u Ballvroan Roadu. Iza kue bio je krasan mali jabunjak. Po izrazu lica bilo mi je jasno koliko joj se kua svia. " Moda jednog dana, ljubavi, " sjeam se da sam rekao, drei je vrsto za ruku dok smo hodali prema autobusnoj postaji. Kad god bi pjevuila, dua bi se napunila toplinom. Tog dana je pjevuila u autobusu na povratku kui. Te slatke male tajne u srcu tvome Te slatke male tajne srce mi lome. Nastavio sam pisati za Leinster News i posjeivati Neda. Rathmines je u to vrijeme bilo prekrasno mjesto za ivot i Catherine je nalazila posao u barovima koje su uglavnom posjeivali studenti. Nakon posla znali bismo se nai u Sunset Grillu, omalenom baru blizu knjinice. Omiljena poslastica bili su nam voni kupovi. Bilo je to glupo, znam. Ali ljubav te ini takvim. Ostali smo ivjeti u Cowper Roadu. Nae prvo dijete, djevojica, stiglo je dvije godine kasnije, u oujku 1983. Odluili smo je nazvati Imogen, po Catherininoj baki. Bila je doista udesna. Bilo je divno gledati je, sluati, bilo to raditi s njom. Svakog dana kad bih se budio ispunjavala bi mi srce ponosom. Catherine Courtney poslana mi je na dar. A sada sam imao i Imogen. Bila je na majku - imala je plavozelene oi i smijala se na gotovo isti nain. Uveer bih gurao njezina kolica ulicama Rathminesa, a zatim bismo se nali s njezinom majkom u Sunset Grillu, kad bi joj zavrila smjena u gostionici. Pogled na Imogenine kovre ispunio bi me krivnjom - nisam znao ime sam zasluio toliku sreu. Katkad bi mi isplatili premiju i tada bih neoekivano stigao kui s poklonom -

ploom ili knjigom za Catherine i nekom igrakom iz trgovine za predkolsku djecu za Immy. Tako sam je zvao. Koji put bismo Catherine i ja otili na pivo, ako bi se djevojka s gornjeg kata ponudila da je priuva. Ali veinom nam se nije dalo izlaziti. Iskreno, nije nam do toga bilo previe ni stalo. Bili smo sretni sluajui Johna Martyna ili gledajui Dallas na televiziji. Bili smo ludi za Dallasom. " Vaulim te, Jay-Aw! "* znala bi rei Catherine. To nam je postalo nekom vrstom krilatice. " Vaulim te, Jay-Aw! " govorili bismo smijui se, dok bi Immy gugutala, a Catherine sjedila uz kamin i vrtjela nonim prstima veselo okreui stranice knjige koju je itala. Odlazei na posao katkad bih se preputao sanjarenju, ne shvaajui ime sam to zasluio tako dareljiv usud, toliku nepomuenu sreu. Ali, razumije se, nita u ivotu nije tako jednostavno. Niti bi trebalo oekivati da bude. Nakon etiri godine ivota u Rathminesu vie nismo ni pomiljali na neto drugo, ali u oujku 1985. The Leinster News je neoekivano bankrotirao, i ba kad sam, nakon mjeseci manje-vie neuspjene potrage za zaposlenjem u gradu, polako poeo postajati doista zabrinut, iznenada mi je ponuen posao u malim londonskim novinama The North London Chronicle. Neu se pretvarati da sam ga objeruke prihvatio. Doimalo se kao velik korak s malim djetetom. A i detalji o plai bili su u najmanju ruku nejasni. Ali nakon to smo porazgovarali o tome, Catherine mi je predloila da ga prihvatim. Ve ju je neko vrijeme zaokupljala pomisao o povratku na fakultet. A London prua toliko mogunosti: moda je doista dolo vrijeme da proirimo horizonte. Ukratko, nazvao sam ih i rekao da prihvaam posao. Nekoliko tjedana poslije preselili smo se u London i isprva je, moram rei, sve slutilo na dobro. No tada se, naalost, umijeala sudbina, bacivi na nas grumen zle kobi. The North London Chronicle kupile su konkurentske novine i glavnina osoblja, ukljuujui i mene, otputena je bez otpremnine. Na poetku je predstavnik sindikata u gostionici ratoborno zazivao osvetu. No naposljetku, ba kao to sam i oekivao, njegova strastvena borbenost ostala je bez rezultata. ak ni tada Catherine Courtney i ja nismo se dali pokolebati, ve smo pokuavali doi do posla gdje god je to bilo mogue. Neko vrijeme proveo sam radei za besplatne novine u Cricklewoodu, a Catherine u razliitim kafiima i barovima. Tada smo otkrili da bi zapravo bilo bolje da jedno od nas dvoje ne radi, jer bismo tada stekli pravo i na socijalnu pomo i na potporu za stanovanje. Nakon krae rasprave odluio sam ostati kod kue i raditi kao slobodni novinar. Nije moglo ispasti bolje: svaki bih dan odveo Immy u vrti i vratio se kui za svoj pisai stroj. I tako smo, usprkos svemu, dosegli posve novu razinu sree. Neto o emu nijedno od nas nije moglo ni sanjati. Ako uzmemo u obzir koliko smo ve bili sretni jedno s drugim. Bilo je to doista izuzetno, i ispunjavalo me ponosom. Ponavljao sam si: udesne stvari mogu se dogoditi obinom mukarcu i eni usred nesree! Samo ako su dovoljno sretni da su jedno u drugo zaljubljeni. Nema sree i radosti koja se moe mjeriti s takvim blaenstvom. Svaki dan u isto vrijeme dolazio bih po Imogen i avrljao s njom cijelim putem kui. A u kakvu se tek brbljavicu ona pretvarala! Uvijek smo se sjajno zabavljali prolazei Queen's Parkom, ona liui svoju lizalicu, a ja pjevuei melodiju iz Mog malog ponija i uzvikujui Kimono! i Pinky Pie!, imena likova koje je voljela. Katkad bismo sjeli u park i ja bih joj priao prie, ali to se esto pokazalo loom zamisli: im bih zavrio pripovijedanje, ona bi me traila da ponem ispoetka. Naravno da me to katkad uzrujavalo, osobito ako bi mi lanak tog dana bio odbijen ili neto slino. Ali unato svemu, uvijek bih joj udovoljio. Jednom smo sjedili u kafiu i ona je briznula u pla. * J. R. - lik iz serije Dallas

" Zato plae, zlato? " upitao sam je uzbunjeno. Pokazala je prema tlu na kojem je veliki kornja leao na leima, dok je kolona mrava raznosila njegove iznutrice. " Ne daj da male betije dou po mene, tata! " zajecala je. " Neu! " obeao sam i uzeo je u naruje. Jo nije sasvim prestala jecati. " Gospoa Greene kae da su te male betije nai prijatelji. Ali da jesu, ne bi ovo radile! " " Mama! " vritala bi kad bi Catherine bila s nama. " Tata pria Snjegovia! " Nije se mogla zasititi te prie Raymonda Briggsa*. Gledala je taj animirani film mnogo puta. Uvijek bi sjedila jednako zaneseno, a ramena bi joj se uzbibala od napetosti svaki put kad bi snjegovi zapoeo plesati po krovovima svijeta. Novi stan u Kilburnu koji smo dobili od stambene zadruge sada je doista izgledao fantastino. Catherine je uistinu imala dara za unutranje ureenje, stubokom je promijenila njegov izgled. A Imogen je bila prava zvijezda u vrtiu. Svi su hvalili njezinu narav. Bila su to tako dobra vremena. Tim sam vie bio nepripravan na to da u jednog dana, vrativi se kui s darom za Imogenin roendan, lutkama Polly Pocket, zatei Catherine s mukarcem u naoj spavaoj sobi. Nakon to su me jednom orobili ispred neke gostionice u Hackneyu, na svoje zaprepatenje shvatio sam da nisam toliko ljutit koliko se moglo oekivati. Osjeaj ljutnje zamijenila je neka banalna i zbunjujua obamrlost. Upravo tako sam se sad osjeao stojei tu, prevrui poklon izmeu prstiju. Nisam imao pojma tko je taj mukarac. Nikad ga prije nisam vidio. Sjeam se da mi je izgledao poput Grka, ili moda Turina. Zapravo je bio Malteanin. Catherine je u vrtu posadila ruiaste rue: splet rua, tako njenih i krhkih. Sve to sam vidio bile su te mlade, ruiaste rue koje su se proirile preko svjee pokoenog travnjaka. Nastavio sam pisati lanke i redovito ih slati raznim asopisima. Na nesreu, bez uspjeha. to i nije tako iznenaujue. Kad ih se sada sjetim, beznadno su promaivali temu i bili su prilino loe napisani. Jednostavno se nisam mogao usredotoiti na predmet. Katkad bi mi olovka doslovno ispadala iz ruke. Jednom, dok sam sjedio za pisaim strojem, mogao bih se zakleti da sam vidio Imogen, golu i prozeblu, kako drhti od hladnoe i pokuava privui moju pozornost s druge strane prozora. Izgledalo je to toliko stvarno da sam zamalo kriknuo. U zadnji tren sjetio sam se da je na sigurnom gore u svojem krevetu, da spava pokrivena do brade svojim omiljenim poplunom s likovima Zippyja i Bunglea, njenih prijatelja iz Duge*. Sve je to bilo zbog stresa. Bio sam uvjeren u to. Tako sam si govorio. Nije lako prolaziti kroz brane tekoe, a da se pri tom vlastite tjeskobe ne oituju u nekim izvanjskim znakovima, razmiljao sam. Odluio sam uloiti jo vie napora da nas odrim zajedno. Toliko smo toga proli da je bilo teta dopustiti da sve to propadne. Takvo je u osnovi bilo moje stanje duha u to vrijeme. Tako sam sagledavao nau situaciju. A zatim sam se jednog dana vratio kui i nisam zatekao nikoga. Na kaminu je bila poruka da e mi se javiti Catherinin odvjetnik. Nikad vam se ne smije dogoditi da podignete ruku na suprugu. To je jednostavno pogreno. Tako neto uinio bi jedino primitivni branin i nita, nikakve okolnosti, ne mogu opravdati takav postupak. * Raymond Briggs - engleski crta, ilustrator i autor knjiga za djecu. Prema njegovoj knjizi *

Snjegovi (1978) snimljen je glasoviti animirani film (1982). Rainbow - britanska televizijska serija za predkolsku djecu, prikazivala se od 1972. do 1992.

Rasprava je odrana krajem 1989., a one su se zatim trajno vratile u Dublin. Sada kad sam ostao sam, London mi je izgledao zastraujue i u njemu sam se osjeao izgubljeno. Kao da je sa sebe namjerno zbacio masku neko srdanog grada, sada se hladno odriui vlastite dobrohotnosti. Bio sam osupnut. Nisam to oekivao. I duboko mu potreslo, ne mogu to zanijekati. Budio bih se usred noi, u eljeznom stisku tjeskobe. Osjeajui tu jezivu prisutnost u sobi. Osjeao bih kako nepomino stoji kraj mene. Bila su to grozna vremena. Cjelodnevno opijanje tu nije moglo biti od prevelike koristi. Bio sam svjestan toga. No to me nije sprijeilo da u njemu ustrajem. Obeavao bih sebi da u se popraviti. Budio bih se s milju: Danas u uloiti napor. A zatim, gotovo odmah po tom dobrodolom i okrepljujuem naletu nove energije, potonuo bih u beznadnu misao: vie ih nema. I prije no to bih se snaao, zatekao bih se kako, kao i mnogo puta dotad, sjedim u nekoj bezlinoj, slabo osvijetljenoj krmi. Bilo je to jedno od onih zaboravljenih mjesta koje su neko posjeivali irski radnici, u kojem zavjese nisu prane godinama, u kojem su se Enyine* pjesme vrtjele bez kraja i konca a po kutovima su venuti starci, svim silama se trudei da to prije otupe. Privlaila su me takva mjesta jer sam boravei u njima mogao izgraditi poprilino tonu sliku vlastite budunosti. Bila je to vjerna kopija prolosti kakvu su starci utapali, pustopoljina u kojoj nikakva nada ne puta korijenje. Samotna vjetrometina u kojoj ne cvatu rue. Razdoblje nakon toga proveo sam obavljajui razne poslove - nita vezano uz novinarstvo, tek toliko da mogu nastaviti s opijanjem. Jedno vrijeme slagao sam police u trgovini, a zatim nekoliko mjeseci radio na gradilitu. Ali nisam ih prestao zamiljati kako eu Dublinom, Imogenino lice koje je svakim danom jo malo odrastalo. Uskoro e navriti sedam godina, uhvatio bih se kako razmiljam dok mi je kiptjelo u elucu. Naposljetku to vie nisam mogao trpjeti. Jednog sam se dana probudio i shvatio da nemam izbora - moram se vratiti. Ali prije toga otiao sam na more - do Bournemoutha, da budem precizniji. Neka ena u autobusu suutno me upitala: " Zato plaete? Mogu li vam ikako pomoi? " Samo sam odmahnuo glavom i ispriao joj kako je to bilo onoga dana kad smo prvi put bili ondje. Poveli smo Imogen u Bournemouth na piknik. " Na povratku kui bila je jako umorna, " rekao sam. " Ali rekla je da joj je to bio najljepi dan u ivotu. " Odvratio sam pogled. Oi su mi bile crvene od plaa. " Ne mogu vie bez njih, " rekao sam. Pobrinuo sam se da to kaem i pipniaru u hotelu, pravei se da sam pijaniji no to sam bio. " Drago mi je to ste me zapamtili, " rekao sam mu, " jer me vie nikad neete vidjeti. Vie nije vrijedno ivjeti. " Nisam se trudio biti iscrpniji. Dao sam mu tono onoliko informacija koliko je bilo dovoljno da me se sjeti kad se policija doe raspitivati o meni. Bilo je oko etiri i trideset ujutro kad sam siao do obale. Oko mene nije bilo ni ive due, samo velik, prazan, ravnoduan mjesec. Poloio sam svoju uredno posloenu odjeu sasvim uz vodu, okrenuo se i otiao. U mislima sam uo barmena kako objanjava, dirljivo suosjeajno: " Rekao mi je da ga je upravo napustila ena. Prava teta. A ba su izgledali kao sretan par. " Znao sam da e vjerojatno pronai i enu iz autobusa. Osjeao sam da je to sve to mi treba. * Enya - irska pjevaica popularna u drugoj polovici osamdesetih

Nisam se vratio u London. Sjeo sam u autobus za Wales. Krenuo sam za Holyhead* i na trajekt za Rosslare*, s neto malo odjee u torbi i svim onim to sam dotada skupio o gortaku Nedu Strangeu. Unajmio sam namjetenu sobu u Portobellu, u junom Dublinu, kraj kanala, iz praktinih razloga koristei se lanim imenom, u sluaju da neto poe po zlu. Nou bih doteturao kui iz gostionice, nasumce odabrao telefonski broj i poeo nesuvislo blebetati neto o Snjegoviu, potom spustio slualicu zauvi glas neke zbunjene, izbezumljene kuanice. Bilo je to glupo. Svjestan sam toga. Ali kada vam nevjera ostavi oiljke na srcu, svaka tetiva u vaem tijelu napne se poput strune. Kao da ete svakog trenutka eksplodirati. Tako sam se osjeao kad mi je jednog dana, iznenada, pod ruku doao primjerak The Sunday Independenta i zatekao sam se kako buljim u zapanjujue poznato lice. Bio je to Ned Strange. Njegova fotografija prekrivala je pola naslovnice. Nedovoljno je rei da me uznemirilo ono to sam proitao. Po svemu sudei objesio se pod tuem u zatvoru Arbour Hill gdje je bio pritvoren radi seksualnog zlostavljanja i umorstva nekog djeaka. im sam proitao djeakovo ime obuzela me hladnoa po itavom tijelu, dok su mi u sjeanje navirale njegove tople rijei: " Ja sam Nedov najdobriji prijatelj. " Bio je to pjegavi djeai koji mu je pomagao hraniti kokoi: Michael Gallagher! Uslijedio je prikaz dogaaja, o kojeg mi je pozlilo. U toj mjeri da sam, proitavi posljednju reenicu, osjetio kako je s mene skinuto neko uasno breme. Kao da je zrak oko mene odjednom postao slai. Samo zato to je ta stvar napokon skonala. Neki iracionalan nagon prisilio me da nazovem Catherine, koja je sada ivjela u Rathfarnhamu, i da joj ispriam o uasnom lanku iz novina. Kao da u na taj nain porasti u njezinim oima. Meutim, to sam vie razmiljao o tome, postajalo mi je sve neugodnije, pa sam samo ostao tupo stajati na stubitu, rastreseno stiui u ruci bakelitnu slualicu. Te nedjelje popio sam nekoliko pia, a kad mi je ponestalo novca vratio sam se u sobu. Neu zaboraviti taj dan dok sam iv. Sjeam se da sam stajao na stubitu i smjesta osjetio kako neto nije u redu. Miris vlage poeo mi je ispunjavati nosnice - poznati, zaguljivi miris Olsonove knjige arolija srca. Ispali su mi kljuevi i smrznuo sam se do kostiju kad sam zauo njegov glas, najprigueniji od svih apata. Zatim sam se okrenuo i ugledao ga: njegovo robusno tijelo bilo je okupano sablasno blijedom svjetlou dok je stajao uz prozor, puio i bezizraajno promatrao grad. Polako je spustio cigaru i okrenuo se prema meni, napuivi usne s prepoznatljivim prezirom. " Htio si je nazvat, jel? " zacerekao se. Zatim je uinio neto vrlo udno: toplo i srdano se nasmijeio rastvorivi aku, u kojoj se ukazala ploica okolade. Ispruio je ruku i ponudio mi je. " Uvijek rado sa sobom nosim okoladu, " proaptao je podrugljivo odlomivi za sebe jednu kockicu. Gurnuo ju je meu zube i rekao: " Upravo si poinio veliku greku, Redmonde. Ni sam jo ne zna koliku. " Nekoliko komadia srebrnastog staniola odlepralo je na pod, a zatim je udahnuo i zacoktao hinei da mu je zbog neega ao. " U, kako je dobra, Redmonde. Trebao si je probati. Ali jednog dana ipak hoe. " Nisam to vie mogao podnijeti. elio sam da ode. ak sam bio spreman kukavno zavapiti: " Molim te, Nede! " * Holyhead - povijesni gradi i luka u Walesu * Rosslare - luka u Irskoj Iz koje se odvija trajektni promet prema Velikoj Britaniji

Ali kad sam ponovno otvorio oi vie ga nije bilo i kao da nikad ondje nije ni bio. Samo je zavjesa lagano podrhtavala na vjetru. Nadimao ju je blagi, noni povjetarac dok su posljednji ostaci tankog oblaka dima polako lebdjeli na mjeseini te se rasprivali negdje na nonom nebu ponad grada. eui uz kanal esto sam razmiljao koliko me ta no osakatila i emocionalno iscrpila. Ostavila je dubok trag u meni, jer si, ne samo danima, ve tjednima nakon nje nisam prestajao predbacivati taj poniavajui nedostatak odlunosti. Rijei "Molim te, Nede!" neprestano su me proganjale, iako sam bio svjestan da nisu nita do odraza mojih unutarnjih previranja. Zarekao sam se da se nikad vie neu vratiti u tu sobu. Otiao sam ne javivi se nikome i ostavivi za sobom veinu onoga to sam posjedovao, osim biljeaka o folkloru koje su se odnosile na Neda. Na svu sreu, naao sam jeftinu sobu u nekom konaitu nekoliko kilometara dalje, s druge strane rijeke, u Drumcondri. Znam da se moda ini nepromiljeno, ali nikada nisam poalio. To mi je pruilo malo prostora i vremena za razmiljanje. Sada mislim da je to bilo mudro. ak od presudne vanosti. Realistiki gledano, nisam mogao nita drugo uiniti. "Nema razloga za zabrinutost, " uvjeravao sam se, "takva privienja su esta, ak i vjerojatna u trenucima snane emocionalne uznemirenosti." Hrabrio sam se:to je tek simptom. Nisam si mogao priutiti da bude ita drugo. Moja nova soba pokazala se daleko boljom od one u Portobellu - bila je svijetla i prozrana, a i znatno jeftinija. Nije se moglo ni zamisliti da bih ostao napet kao struna u ovako mirnoj i ugodnoj sredini, tako primjerenoj mojim potrebama. Bez ikakve sumnje, tako je izgledala. Osjeao sam da sam napokon donio hvalevrijednu odluku. Zato sam gotovo briznuo u pla kad me, nekoliko noi kasnije, neto iznenada probudilo. Ponovno sam osjetio onaj isti vlaan i odvratan miris u sobi. On je stajao s druge strane kreveta i promatrao me, a zatim polako podigao cigaru prema usnama. " Rede, " proaptao je. " Doao sam te neto pitati. Sjea se pjesme koju sam svirao onog dana kad si stigao u Slivenageehu? " " Sjeam se, " rekao sam. " Jesi li shvatio o emu govori? " Nisam ga razumio. Odmahnuo sam glavom. Osjeao sam kako mi tijelo oblijeva hladan znoj. " Ne, " odgovorio sam. " Ne, " oponaao je moj glas poprilino ogoreno. Udahnuo je, pa izdahnuo. " Sjea se uope o kojoj je pjesmi rije? " Morao sam priznati da se ne sjeam. Nisam bio u stanju trezveno razmiljati. Potpuno me obuzela tjeskoba. " Ne, " ponovio sam gotovo posramljeno. Iz tiine i tame izronio je njegov glas u "high lonesome" stilu*. Iz pjesme je izvirala neka beznadna tuga, oajnika samoa. Leimo zauvijek u sjeni kroanja Samo nas dvoje, moja ljubav i ja O Boe, hoe li nas skoro odavde odvesti? Prije e vrhunce pakla bijeli snijeg zamesti. Dugo nakon toga nije prozborio ni rijei. Zatim me upitao: " Jo uvijek ti nita ne govori, Redmonde? Ba nita? " Lagano se pomaknuo ustranu i istodobno zavukao drugu ruku duboko u dep. " elim lei kraj tebe, Redmonde, " rekao je. * High lonesome - stil pjevanja koji se vee uz utemeljitelja amerike bluegrass glazbe Billa
Monroea

Poeo se pribliavati krevetu. " Hoe li okolade, Redmonde? Evo, uzmi ploicu. " Nasrnuo je na mene, a ja mu se nikako nisam mogao oduprijeti. Te uasne noi uinio je sa mnom to je htio. Onjaci su mu bljesnuli u tami dok mi je gurao okoladu u aku. " Dobar deko, " rekao je. " Pojedi okoladu koju ti daje striko Ned. " Komadii staniola odleprali su na pod dok su se suze srama slijevale niz moje obraze. Nakon toga mi je dao do znanja da svemu tome ne pridaje ni trunke vanosti. Nemarno je obrisao znoj s ela zakopavajui hlae, a vlana cigara visjela mu je s usana. " Sad e imati o emu razmiljati, prijatelju moj. I nemoj da ti padne na pamet nekome prijaviti. Mislit e da je sve to samo plod tvoje mate. Rei e da izmilja prie. udnovate prie kakve se uju u brdima. Prema tome, nemoj gubiti vrijeme. Neka ostane meu nama. To emo znati samo ti i ja. " Oi su mu vragolasto sijevale dok je govorio: " Uzmi, ovo ti moe pomoi. Pripremiti te za ono to slijedi. " Neto je bacio na stol i beumno nestao. Ustao sam iz kreveta drhtei. Bila je to fotografija snimljena jednom od onih starih kamera: izblijedjela fotografija na kojoj jednoga sunanog dana neki djearac stoji usred pokoena sijena, a iza njega se naziru tamni obrisi planine obrasle visokim borovima. Osmjehuje se od uha do uha, a na lice mu padaju guste crvene kovre. Okrenuo sam je i gotovo zadrhtao kad sam na poleini proitao sljedee rijei: " Malenom Redu, najdivnijem od svih djeaka. " Odjednom sam se zatekao kako zurim u vlastite oi. Fotografija je davno snimljena u planinama i na njoj sam imao tek neto vie od osam godina. Nakon toliko vremena rukopis mog strica Floriana bio je jedva itljiv. Nisam mogao odvratiti pogled od nje. Ukaljana nevinost i nada u tim oima podsjetili su upravo na Michaela Gallaghera, djeaka koji je vjerovao Nedu i cijenio ga kao prijatelja, da bi ga za to snala najstranija mogua nagnula seksualno zlostavljanje i na kraju brutalno umorstvo. Ned je to, naravno, znao. Poelio sam da nikad nisam upoznao Neda Strangea. Da se nikada nisam naao kraj njega niti imao ita s njim. Danima nisam izaao iz sobe. ekao sam ga - znajui da e se prije ili kasnije vratiti. Ali nije. ulo se samo klepetanje prozora i amor glasova na ulici. Otada sam fotografiju uvijek nosio sa sobom. Oekivao sam da u ga svaki as sresti kako eka iza nekog ugla, strpljivo prinosei cigaru usnama. Kao onda kad me ni ne trepnuvi pogledao i pogladio bradu s onom svojom jezovitom, podrugljivom strpljivou. " Dogodit e se neto strano, Redmonde, neto istinski strano. A kad se dogodi, vjeruj mi, znat e. " Ulice su bile zakrene ljudima na hoduljama i onglerima - radilo se o nekakvom prosvjedu vezanom uz politike zatvorenike. Tretali su bubnjevi, jeali rogovi, a ogromna zelenouta gusjenica od papirmaea odvijugala je kraj mene u smjeru Mount Streeta. Katkad, dok bih sjedio u nekoj kavani ili polupraznoj gostionici, iznenada me znao obuzeti osjeaj duboke uzbunjenosti, neto poput slutnje da je u zraku neki fatalan dogaaj. A on je uskoro dobio svoje ime za vjenost: nestanak fotografije! Ta oevidno nelogina pomisao pokazala bi se ludou kada bih, obamro od straha, posegnuo u dep i pronaao je meu njegovim naborima, na sigurnom, gdje je i bila od jutra. Ni izdaleka ne mogu opisati koliko je neizmjeran bio osjeaj olakanja i trijumfa koji bi prostrujao mojim tijelom nakon takvih iskuenja.

Pa ipak, poeo sam strepiti da bi se takvi doivljaji - koliko god neutemeljeni bili uskoro mogli proiriti i na svakojaka druga podruja mojeg ivota. Da u, naposljetku, moda morati poeti uiti cijeli svijet iznova, jer e mi u tolikoj mjeri sve postati strano. A doimalo se da mi na raspolaganju ne stoje nikakva sredstva kojima bih mogao primjereno odgovoriti na to. Glavinjajui meu svojim preuvelianim pretpostavkama, na kraju bih se nagnuo nad zahodsku koljku i jo jednom povratio. Zatim bih ponavljao poput besmislene mantre: " Sebe nazivam Dominic Tiernan, ali ime mi je zapravo Redmond Hatch. Ja sam Redmond Hatch i ivim u Drumcondri. Drumcondra je u Dublinu. Bio sam oenjen i imao sam ker. Moja ki zvala se Imogen, a moja supruga Catherine. Catherine i Imogen ive u Dublinu. ive u Dublinu, u Irskoj, u Europi. Ulica u kojoj ive zove se Ballyroan Road, u etvrti Rathfarnham. " Saznao sam to kada sam nazvao njenu sestru i rekao joj da je Catherine osvojila putovanje u nekoj nagradnoj igri. Bilo je to podlo, znam, takvo to moglo se oekivati od Neda Strangea i njemu slinih. Ali neto sam morao uiniti. Neto sam morao uiniti. Nisam mogao vjerovati oima kad sam prvi put otiao u Ballyroan, osobito kad sam vidio mali vonjak straga. ekao sam da vidim hoe li Immy izai iz kue. Nije izala. Otiao sam taksijem do Rathminesa i satima sjedio u Sunset Grillu, pokuavajui pojesti voni kup. Nisam uspio. Zatim sam otiao u Cowper Road. Bilo je uasno stajati ondje, blesavo viriti kroz prozor i zamiljati Catherine kako ita uz kamin i bezbrino okree stranice sluajui Johna Martyna. Kad smo se Catherine i ja preselili u London, ivot nam je uistinu nalikovao na bajku. Stvari se uvijek promijene s prvim djetetom. Barem tako kau ljudi. Ja to ne mogu komentirati jer - kako da saznam je li to uistinu tako? Nikada to neu saznati, jer nikada nismo imali prilike dobiti drugo dijete. esto smo razgovarali o sinu. ak smo dosta raspravljali o njegovu imenu. Zvao bi se Owen. Da se ikada uspio roditi. Rekla je da su se stvari meu nama promijenile. Da su se s izostankom uspjeha promijenila i moja raspoloenja. Da je donijeti dijete na svijet u jednoj tako nestabilnoj situaciji smatrala rizikom. Ne samo financijskim, ve i emotivnim, rekla je. Uputila mi je onaj svoj poznati pogled. Onaj pogled koji je neko govorio: " Volim te. " Ali sada je znaio: " Vie nisam sigurna. " Boia 1987. sjeam se kao uistinu posebnog. Catherine nikad nije bila ljepa. U cvijetu mladosti, kao to je jednom Ned rekao o Annamarie Gordon, priajui priu o njih dvoje uz obalu rijeke. Tog neprocjenjivog dana kad se dogodila arolija srca. Neke stvari koje je govorio mogle su vas doista zavarati - pridobiti i prepustiti njegovoj milosti i nemilosti. " arolija srca, " rekao bi rastreseno, " bio je taj jedan jedini dan kad sam se zagledao u njene oi, a ona u moje. I kada smo znali da emo zauvijek biti zajedno. " U ranim danima braka, kao da se radi o najjednostavnijoj stvari na svijetu, sve one mogu vam srce posve ispuniti ljubavlju. Nakon poetnog debakla s The North London Chronicleom, Catherine je lako poinjala gunati, prigovarati i stvari initi jo mnogo teima. Ali nijednom nisam uo tu enu da se ali. U posebnim prigodama katkad bi joj u Victoria Wineu dali ampanjac ili cigare. " ivimo poput kraljeva, " sjeam se kako je rekla ba u ono vrijeme kad sam pomislio da nam napokon svie, jer sam uspio dobiti nekoliko poslia kao slobodni novinar. Pokazat e se da je to premalo i prekasno, ali tada je izgledalo sjajno. Nakon nekog vremena polako se inilo da e sve nae tekoe, kakve god dotada bile, ubrzo sasvim nestati.

Jo uvijek najradije pamtim te rane dane - izraz Imogeninog lica kad sam je tog Badnjaka podigao na vrtuljak. Imala je etiri godine. Bio je to najraskoniji vrtuljak koje su moje oi ikada vidjele: izraen u ruskom ili istonoeuropskom stilu, pomno olien u prekrasne boje od kakvih vam se zavrti u glavi, s krdom konja koji su poskakivali gore-dolje, divlje i ekstatino kesei pocakljene zube. Promatrajui je kako se vrti inilo mi se da se cijeli svijet vratio na svoj poetak: arulje na vrtuljku plesale su valcer Trgom Leicester, a Djed Mraz je tjerao svoje sobove sve vie i vie, i njegove su saonice trijumfalno svjetlucale nad eirom admirala Nelsona. Sljedei aroban trenutak dogodio se jedne subote kad smo sa zaprepatenjem otkrili da mi je na raun sjeo povrat poreza u iznosu od nita manje no dvije tisue funti. Znam samo da sam stajao pred bankomatom s karticom u ruci, zabezeknuto zurei u zaslon. Kad sam napokon doao k sebi, bez oklijevanja smo odjurili s Imogen na djeji odjel robne kue Harrods i kupili prekrasan kaputi s ovratnikom od krzna i zelenom dugmadi. Oboavala ga je. Kunem se da nikad u ivotu nisam vidio nita usporedivo s njom u tom trenutku. Bila je lijepa kao slika. ZEMLJA OPLAKUJE SMRT NEDUNOG DJEAKA: SAMOTNA SMRT MICHAELA GALLAGHERA Vijest u The Sunday Independentu od listopada 89. bila je uistinu nepodnoljiva. lanak je opisivao kako je Ned namamio djeaka iz Slievenageehe i zlorabio njegovo povjerenje na najodvratniji mogui nain. Podrobno je opisano kako je djeak smatran Nedovim "malim pomonikom", a na fotografiji je izgledao poput anela, potpuno nesvjestan prave prirode svojeg "mentora" . Po svemu sudei, prije no to ga je odvezao na osamljeno mjesto u dablinskom predgrau, negdje kod Blanchardstowna, Strange je djeaka namamio ploicom okolade. Zatim ga je odveo do potoka kraj tvornice i do borovog umarka. U njegovom okrilju naumio je izvriti svoj beutni in. U pozadini fotografije vidjela se tvornica - sablasna, siva, hladna zgrada na kojoj je pisalo SLATKII ROHAN. Slijedio je opis breuljka i gustog borovog umarka iza tvornice, kao i potoka koji je vijugao kraj nje. Posebna je pozornost posveena injenici da su otpadne vode iz tvornice potok obojile u ruiasto, dok se zrakom irio miris mentola koji je izazivao muninu, ba kao da je posebno izabran za neku zlu nakanu. Pognuo sam glavu i tiho se poeo moliti za Michaela Gallaghera, iji je dragocjeni ivot ugasio prijetvorni, koristoljubivi pervertit. ovjek kojeg sam neko poznavao kao Neda Strangea. U meni se ponovno probudilo gnuanje od pomisli da sam i ja bio tako podmuklo prevaren. I da sam se zapravo pomirio s time! Od samog poetka poigravao se sa mnom, forsirao je gortaki naglasak i izmiljao glupe prie pune tobonjih uzreica iz davnina koje vjerojatno nikad nisu ni bile u uporabi. Postupno je u mojim oima poeo predstavljati sve ono zbog ega sam mrzio planinu, podsjeajui me zato sam odande pobjegao im mi se ukazala prva prigoda. I sama pomisao na to izazivala mi je nelagodu. Pomisao da sam roen u Slievenageehi ili bilo gdje blizu tog gradia. Gradia u kojem, kao to se esto zna rei o slinim mjestima, stanovnici nikad jedni druge ne gledaju u oi, a sve to ine je lukavo i proraunato. Ned Strange kao da je utjelovljivao sve to se nalazilo i u njima samima: istina, bili su gostoljubivi, ali im se nikad, ni u kakvim okolnostima, nije smjelo pokloniti povjerenje. S razlogom se moglo sumnjati da sve ine iz koristoljublja, iz neke okorjele sebinosti, sveprisutne u njihovim mranim, jadnim, sumnjiavim, zaostalim srcima.

*** Sad sam alio to sam se onamo bio vratio, radi prikupljanja grae za lanak o narodnim obiajima ili zbog iega drugog. Rijeima se ne moe iskazati koliko mi je bilo neugodno to sam neko to mjesto prikazao u pozitivnom svjetlu, kukavno zaveden njegovim slatkim rijeima i vlastitim neiskrenim, ruiasto obojenim sjeanjima. Mnoga sam od njih pohranio u fasciklu koji je ostao u hostelu, ukljuujui i rukopis onoga to je trebala postati "pria o njegovu ivotu". Sada mi je nepodnoljivo bilo o tome razmiljati. arobni dani: udvaranje u negdanjoj Irskoj, napisao Redmond Hatch (objavljeno u The Leinster Newsu), 9. travnja 1982. Kada je Ned Strange, ili Tatica, kako ga od milja zovu u njegovu rodnom gradu Slievenageehi, bio mladi u svojim ranim dvadesetima, sreo je djevojku po imenu Annamarie Gordon i zaljubio se u nju. ivjela je samo s majkom, na farmi s nekoliko grla stoke, jer joj otac ve odavna nije bio iv. Dvoje mladih srelo se posve sluajno jednoga dana na sajmu. Ned je bio srameljiv mladi i trebalo mu je dosta vremena da je izvede u etnju, kao to je u to vrijeme nalagao obiaj. Ubrzo su postali nerazdvojni. Rijetko bi proao dan a da nisu tumarali dolinom ili etali uz rijeku. Razmjenjivali bi reenice poput ovih: " Voljet u te do sudnjeg dana. " I: " Ti si moje srce, zauvijek moja ljubav. " Ned Strange je virtuozan violinist ije su legendarne izvedbe Ponosa Irske i Skini korotu bez premca u ovom dijelu svijeta. Biti u njegovu drutvu je dragocjeno iskustvo jer se radi o nenadmanom pripovjedau i bogatoj riznici mjesne povijesti. Veliko je zadovoljstvo razgovarati s njime, a njegove prisne uspomene pravi su melem za duu u doba koje je izgleda zaboravilo na vjetinu pripovijedanja, ako je nije i potpuno napustilo. Dok je god g. Strange s nama, posve sam siguran da duh ceilidha, pri emu mislim na zajednitvo i bratstvo koje su nai oevi i djedovi tako dobro poznavali, nikad nee biti izgubljen. Dug ivot njemu i njegovu plemenitom narataju!

Rane devedesete ( 1990 )

Drugo poglavlje: U divljini Jednog dana etao sam kraj Royal Canala. esto onuda prolazim. Nisam bio zaposlen od one uasne noi kad me posjetio u Portobellu. Jo uvijek razmiljam o njegovim oima: tim gnusnim, pohotnim, koristoljubivim oima. O tom podmuklom osmijehu. Neko vrijeme trudio sam se zadrati posao - radio sam u Super-macu, restoranu brze hrane u Ulici Drumcondra. Ali tako bih se esto zabunio uzvraajui novac gostima da mi je reeno kako nemaju drugog izbora no otpustiti me. Nije to bilo nita osobno - jednostavno je tako ilo. Na neki nain mi je i laknulo: imao sam vie vremena za razmiljanje, vie vremena da u mislima pokuam iskorijeniti sve mogue smetnje i prepreke koje su mi stajale na putu prema boljoj budunosti, a - uz malo sree - i prema posve novom ivotu. etao sam, dakle, jednog dana uz kanal, kad su mi dvojica, nazovimo ih beskunicima, ili je tonije narkomana, prila i zauzela napadaki stav. Neizravno su mi dali do znanja to e mi se dogoditi ako im ne dam razliite predmete. Sat, novac i druge stvari. Dao sam im ono to sam imao, a to, lako je pogoditi, nije bilo mnogo. Odmah su me opomenuli da dobiveno ne smatraju dovoljnim.

Naloili su mi da izvrnem depove. Prethodne noi nisam oka sklopio zamiljajui Imogen na vrtuljku. Pa sam rekao: " Ne, ne mogu to uiniti. " Jo uvijek sam imao fotografiju u depu. A nipoto nisam elio ostati bez nje. Bila je to jedina neukaljana stvar koja mi je preostala iz tog doba. Bila je sve to sam imao. Pokuao sam im to objasniti najbolje to sam mogao. Ali to im je, oigledno, samo pruilo dodatni izvor zabave. Jedan od njih glasno se nasmijao, a zatim me grubo odgurnuo. " Vadi sve to ima, " rekao je, sad ve otvoreno prijetei, " nemoj da jo i najebe. " ivot je tako okrutan - prepun sluajnih, nepredvidivih dogaaja. O izgredu sam itao u veernjim novinama idueg dana. Vii od dvojice nosio je kapuljau, pokuavajui sakriti lice od kamera dok je priao svoju verziju. Jedva se nazirao zavoj preko duboke rane koju sam ostavio na njegovu licu. A on je krenuo nadugo i nairoko objanjavati kako sam mu uinio ovo, te kako sam mu uinio ono... Stvari koje nisam uinio, ni pomislio uiniti. lanak nisam proitao do kraja. * * * Catherine se oduvijek eljela vratiti u Irsku i pronai kuu s vonjakom. Kuu s vonjakom i malom ljuljakom za Immy. Koliko smo samo puta zamiljali Imogen na ljuljaci, uronjenu u svoj vlastiti svijet. Bio je to na san kad smo se vratili kui. Kao to sam ve spomenuo, one sada ive u Rathfarnhamu. Poput mnogih drugih dablinskih etvrti i ova je doivjela temeljite promjene: sada je proivena betonskim petljama autocesta po kojima nemilosrdno, beskonano tutnje vozila. Grad kao da boluje od zaraze koja je izmakla kontroli: krvoprolie na cestama neumorno traje poput nekog beznaajnog, zabavnog karnevala. Po trgovinama vas neprestano prate prijetei pogledi zatitara podbuhlih od steroida. Stariji ljudi vrzmaju se predgraima bojei se prodrijeti dublje u grad da ih ne bi napali mladi - mlade se za to vrijeme izvodi pred sud. Moje simpatije su na strani starijih kad god se zaputim na neko od svojih lutanja. Recimo, kad provedem sate i sate vozei se u autobusu. U njegovoj svijetloj, izoliranoj unutranjosti osjeam se kao kod kue. Kao da predstavlja nekakvu poveznicu s prolim, manje kompliciranim vremenima. Uglavnom se smucam uokolo bez nekog posebnog cilja. Katkad odem u Cowper Road, ili, kao to sam ve rekao, sjedim u Sunset Grillu. Prije no to me odnese struja i otkotrljam se poput eline kuglice glatkim i kriavo obojenim kanalima ovoga novog grada-flipera, u uima mi odzvanjaju sirene, motori, pneumatske builice, dizalice koje mau po nebu, i nova lingua franca to se odie s plonika, njezin prekooceanski ritam u kojem su stopljeni argoni klinaca i poslovnih ljudi, i evo me nosi dalje, kraj non-stop trgovakih centara, betonskih reetki i vieetanih javnih parkiralita, trgovina delikatesama, hotela namijenjenih kongresima, stakleno-mesinganih vrata banaka i multipleks kina, sve se to kotrlja prema nekoj bezoblinoj, sluajnoj budunosti. To vie uope nije grad kakav sam poznavao. Mladi ga slobodno mogu zadrati. Ja vie nisam mlad. Ve dugo se takvim ne osjeam. Znam da e mnogi pomisliti kako je od velikog znaaja to to sam se rodio 1941., te sam dvadeset godina stariji od Catherine. Ali svi oni koji tako misle - neka me paljivo sasluaju. Varaju se. To nije imalo nikakve veze. Pitao sam je. " Nisam ni primijetila, " rekla je. " Sve to sam primijetila su tvoje slatke, bakrenaste kovre. " Uostalom, zahvaljujui Imogen osjeao sam se mladim. Jednom sam uhvatio pogled starice koja je zurila u nas i s negodovanjem odmahivala glavom dok smo se igrali u Queen's Parku pravei se da je cijeli grad Ponyville iz Mog malog ponija. Mislim da je gospoa

smatrala kako smo preglasni. Ali nimalo me nije bilo briga. Eto, tako sam se osjeao uz Imogen. Zanjitao sam i starica se trznula. " iha! " viknula je Imogen priteui zamiljene uzde. " Hajde, Kimono! " " Kreemo, Pinkie Pie! " Pinkie Pie bio je meden i umiljat poni koji je volio isprobavati nove i zabavne stvari, ali povremeno bi postao zericu osjetljiv. Immy je katkad voljela glumiti njega jer sam je mogao tjeiti kad bi se dogodile "straljive" stvari. Ovaj put na vidiku nije bilo niega to bi je moglo prestraiti. Nije bilo "straljivih" stvari, pa je pritegla Kimonove uzde. " Rekla sam iha! Kimono, ti jedan zloesti poni! " Nakon igre otili bismo do Burger Kinga i oboje naruili dvostruki hamburger sa slaninom, koji smo toliko voljeli. Uvijek bismo naruili isto, iako smo obeali da neemo rei Catherine jer ona je tvrdila da to nije nikakva hrana. Da je puna kroba, aditiva i kojeega. Sada, dok besciljno lutam dablinskim ulicama, sve bih dao za jedan od onih koje rade u Burger Kingu u Kilburnu. S druge strane ulice je gostionica iz koje se vidi njihova kua. Uspio sam ugledati samo Catherine, mnogo puta. Prvi put je bilo teko. Zapravo, iskreno govorei, bilo je nepodnoljivo. Imogen sada pohaa kolu samostana Holy Faith. Godina je 1992. - sljedei roendan bit e joj deveti. Nedugo nakon to se upisala na Willesden College, Catherine je zapodijevala svau oko svake sitnice kojom sam je ivcirao. Osobito ako je bila pripita ili pod utjecajem drugih opijata. Tada bi jednostavno eksplodirala. " Nije ti nikad palo na pamet da moda ima problem sa enama, Redmonde? Nekavu starinsku, ak zadrtu sklonost da ih pomalo idealizira u vlastitom umu? Pa ih smatra ili anelima ili... " Koliko se sjeam, nije zavrila reenicu. Nije ni bilo potrebno - znao sam na to cilja. Bilo mi je jasno da je neke stvari mogu uzrujati, ali ovo nikako nisam mogao shvatiti. Jer, kad god bih pogledao u nju ili u Imogen, vidio sam upravo to. Najljepe anele u cijelom kranskom svijetu. Nije zavrila reenicu, ali htjela je rei "kurve". Htjela je rei da na druge ene gledam kao na kurve. Da je kojim sluajem izgovorila reenicu do kraja, moj odgovor bio bi "ne". Jer znajte da uope nisam razmiljao o drugim enama. Nisu mi ni na tren padale na um. Sve ene za kojima sam udio imao sam kod kue. Iako bi, kako je Ned to esto isticao, bilo lijepo imati sina. Bilo bi lijepo da mi se pruila prilika. Ali to nije nikakva isprika da dignete ruku na vlastitu suprugu. Kao to je to uinio Ned. Znam to jer mi je rekao. Catherinin suprug bavi se financijama. Radi u Centru za novarske usluge u sreditu grada. Kad se osjeam potiteno, neto me tjera da zamiljam kako je Catherine izgubila svoje drai. Ali to nije istina. uje se da neke ene uspijevaju s godinama postati sve privlanije. Nekako profinjenije... otmjenije, ili tako neto. Ne znam. Nisam siguran. Ali ako netko posjeduje takvu osobitost, to je zasigurno Catherine Courtney. Ona nije ostala sa svojim maltekim prijateljem. Nije mi poznat razlog. Nisu mi poznate nikakve pojedinosti. Znam samo da su prekinuli nedugo nakon dolaska u Dublin. Mislim da mu se nije sviala Irska. A nakon nekog vremena Catherine je upoznala drugog mukarca. Pitam se spominje li ga ikada svojem novom partneru? Pitam se je li mu ikad rekla da su ona i Malteanin vodili ljubav svake srijede? I to dok sam se ja vucarao londonskim ulicama skupljajui odbijene lanke, dok sam sanjao o drugom djetetu s njom i razbijao si glavu ne bih li smislio temu za lanak koji bi nam donio kakvu-takvu zaradu.

Owen, uzdisao bih hodajui gradom. Za to vrijeme ona bi pohaala predavanja iz "enskih studija" na Wilesdenu koja su se odravala naveer tri puta tjedno. Nakon ega bi pohaala "malteka" predavanja. Pitam se govori li Ivanu o tome? Pitam se spominje li mu ikada mene? Grad je opustio, po tko zna koji put obuzet nogometnom groznicom. Na radiju su rekli da Irska igra protiv Albanije u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo. Papirii su lijeno lebdjeli zrakom kojim je odjekivao monoton zvuk alarma na automobilima. Pokuao sam ne misliti na Strangea. Na ono to je uinio. Jer kad god sam pomislio na to, gotovo bih povratio. A zatim bih, nakon nekoliko pia, shvatio kako sve to nema veze sa zdravim razumom - sjediti u gostionici i razmatrati ono to su bili tek puki simptomi, nusproizvodi stresa. Ma kakvi duhovi! Nasmijao bih se. U modernu gradu, usred bijela dana. Smijeno. " Ned! " zauo bih se kako se slavodobitno smijem. " Za ime Boje, Redmonde hou rei, Dominie - kakve pizdarije ti padaju na pamet! " I to bi postiglo svrhu. Gotovo da bih osjetio kako se sve vratilo u normalu. Kao kad sam poinjao raditi i bio sretan i bezbrian mladi u ranim dvadesetima, pun vjere i nade u svijet, u mogunost da se u njemu dogode mnoge prekrasne i uasne stvari. Katkad bih se prikljuio skupini nogometnih navijaa i proveselio se s njima. Jednom sam se napio sa skupinom njih i toliko se otkaio da sam vitlao irskim alom po zraku i vikao Ole, ole, ole! jednako drsko i ushieno kao i ostali. Sjeam se da sam se usred svega prezirno podsmjehnuo: " Jebeni laljivi pervertit, to je oduvijek bio! I samo je idiot kao to sam ja mogao podnositi i njega i njegove odvratne manipulacije! " Da se pojavio u tom trenutku, sjeam se kako sam razmiljao, bio bih i vie no sposoban suprotstaviti mu se. I ak ga otvoreno prezreti, nasmijati mu se u lice i natjerati ga da se pokunjeno povue i tako otkrije svoju pravu prirodu. Jer Ned Strange je uvijek bio i ostao kukavica. Sada sam u to bio siguran i vie na njega ne bih ni pljunuo. Iskreno, tako sam prestao misliti na njega. " On je obian nusproizvod stresa! " uzviknuo sam na radost ostalih sudionika pijanke. " Stresa, deki, i to je sve! " U sitne sate sljedeeg jutra to, meutim, vie nije izgledalo tako. Probudio sam se drui od hladnoe, a zavjese na prozoru su tiho treperile. Tek sam minutu kasnije shvatio da je to zato to je prozor razbijen. Krhotine stakla leale su posvuda po podu. Znao sam da moram pozvati pazikuu da to popravi, ali sav onaj alkohol od prethodne noi dotukao me, i to sam vie o tome razmiljao to sam manje bio spreman s time se suoiti. Naposljetku sam pokrio prozor kartonom i svim silama pokuao ponovno zaspati. Nije uspjelo. Ustao sam i cijeli sat hodao gore-dolje po sobi. Zatim sam prolistao neki stari asopis. U njemu se nalazio lanak koji je opisivao ljepote Jugoslavije u davnim pedesetim godinama. Nalikovalo je zemaljskom raju i nemate pojma koliko sam za vidio siunim figurama na plai, koje su se oito dobro zabavljale u tom snu za svakog fotografa. Svojski sam se upinjao da se i ja u njemu izgubim, ali moj pogled je, unato najboljoj volji, svako malo odlutao prema vratima. Zbog uvjerenosti da sam neto uo na stubitu. Na kraju sam se, sreom, osvjedoio da je to besmisleno. Zvualo je to tako glupo. Podigao sam glavu i samouvjereno udahnuo zrak kroz nos. Ni traga mirisu plijesni, vlage ili bilo ega drugoga. Ni znaka od Neda Strangea u zgradi ili bilo gdje blizu. to ti sve ne pada na pamet, pomislio sam.

Sada kada o tome razmiljam, teko je ne nasmijati se koliko ovjek moe postati iracionalan u tekim ivotnim razdobljima. Nakon one silne uznemirenosti, zaspao sam kao top. Probudio sam se dobrano iza podneva. Bez obzira na sve, tek toliko da se osiguram, otiao sam lijeniku i on mi je prepisao tablete za spavanje. " Dat u vam Diphenhydramine HCL, 25 mg. Svake veeri uzmite dvije. " " Hvala lijepa, " rekao sam, razmiljajui o Jednorogu. To je bio restoran kamo su odlazili ona i Ivan. Mnogo puta sam ih vidio kako odlaze tamo. Lijenik mi se pokroviteljski nasmijeio i ja sam otiao za svojim poslom. Poeo sam uzimati tablete, ali nisu mi pomogle. Izgubio sam osjeaj za vrijeme i postao, ako je to mogue, jo bojaljiviji i dezorijentiraniji. To je glavni razlog zbog kojeg sam potraio utoite u vjeri. Jednostavno to vie nisam mogao podnijeti. Znao sam za jednu crkvu u Harold's Crossu. Poeo sam tamo odlaziti svaki dan. Traio sam nekoga, bilo koga, tko bi uspio ono to tablete nisu uspjele uiniti. Urediti mi ivot, rastjerati tu sveproimajuu, razdiruu nesigurnost. Utjeiti me u svojem naruju. Mislio sam da to moe Isus. Ali ubrzo mi je postalo jasno da sam se prevario. Isus je lijen. Stvari uzima zdravo za gotovo. Kao da smatra da je dovoljno biti prisutan. Da je dovoljno visjeti na kriu i dijeliti suutne poglede. Dok vi obavljate cijeli posao. Bojim se da to nije dovoljno. Naalost, za mene to jednostavno nije bilo dovoljno. Nitko vie ne mari za vjeru. Male, zbijene skupine spodoba umorno izlaze iz crnih dubina samostana i lijeno eu kraj granitnih zabata koji ne pruaju zatitu od kie, gegajui se kao da su ve mrtvi. Psi mjeanci besciljno se smucaju kraj zahralih vrata crkvenog groblja, mahovina se klonulo privija uz drevno, oronulo marijansko svetite. Sveenici razdrti krivnjom ponizno se vucaraju ulicama puni srama. Mnogi od njih osueni su za isti zloin kao i Strange. Sveenik kojem sam se obratio bio je ljubazan i obziran. Ali izgledao mi je iscrpljen i nevjerojatno umoran. Pomalo rastreseno izvijestio me da je upornost sve to mi je potrebno. Upornost i vrijeme, uvjeravao me neuvjerljivo se osmjehujui. Bilo mi ga je ao, ali svejedno sam otiao prije no to je uspio dovriti svoju prodiku. Bio je vjetrovit dan na Harold's Cross Koadu. Kia je u valovima lijevala prema gradu, a ja sam stajao priljubljen uz ogradu crkvenog groblja estoko drhtei dok su mi se licem slijevale suze pomijeane s kinim kapima. " Dri na umu da e, budui da si suprotstavio vlastitu volju Bojoj i izabrao pokvarenost, jedino ti biti odgovoran za posljedice! " zauo sam i prestraio se. Ali, na kraju krajeva, zapravo me nije bilo briga. Znao sam da vie nemam izbora. Naprosto vie nisam imao kamo. " Da! " uzviknuo sam. " I opet da! " Neka me ena pozorno promatrala. Otresao sam se na nju: " I ne pomiljaj mi prii!" Kupao sam se u znoju. Na usnama mi se nakupila slina. Poelio sam se okrenuti i pljunuti na crkvu. Valovi vruine i hladnoe protjecali su kroz mene, topla krv slijevala mi se niz nosnice. " Redmonde, " zauo sam apat u vjetru, " zna da mi moe vjerovati. Ja u se brinuti o tebi. Sve do posljednje kapi krvi, sve dok i zadnji aneo ne proe kroz zlatne dveri raja. " Prvi put nakon mnogo godina osjeao sam da nekamo pripadam. " Hvala ti, " odvratio sam radosno, i dok mi je vjetar odnosio glas pritisnuo sam vlani grimizni rupi uz lice. Suprotno onome to se moglo oekivati, s obzirom na to da sam bio u stanju bliskom bunilu. Kad sam otvorio oi, ene vie nije bilo, a jedan autobus me zapljusnuo jurei prema zlatnom, osvijetljenom gradu.

Cijelog tog ljeta molio sam se i molio onom za kojeg sam u srcu znao da me nee iznevjeriti. Umirujua lakoa vladala je sada u mom srcu i postupno sam osjetio kako mi se ogromni teret svalio s plea. Bio sam toliko zahvalan da vam to rijeima ne mogu ni naznaiti. Duh mi se tako dramatino obnovio da sam uskoro ozbiljno poeo razmatrati mogunost da Catherine i ja jednoga dana opet budemo zajedno. ak sam joj napisao pismo: Za Catherine i Imogen, od Redmonda, supruga i oca koji vas nikad nije prestao voljeti. Danas sam se po prvi put zatekao kako razmiljam: moda emo jednog dana ostaviti pustopoljinu za sobom. Moda emo se zajedno vratiti na mjesto koje tako dobro poznajemo. Mislili da bi se to moglo dogoditi, Imogen? Kako bi bilo da pita svoju dragu majku? Ni sam ne znam zato sam pismo potpisao s "Otac". Zatim sam to prekriio i promijenio u tatica. Izgledalo je to kao najprirodnija stvar na svijetu, a osim toga je i bolje doaravalo ono to sam u tom trenutku osjeao: elio sam biti topao, siguran u sebe, njean, a i bilo mi je stalo da tono shvati kako stoje stvari. Vidite, elio sam da me zove Tatica. Istodobno, to je bio i nain da napokon kaem zbogom svom takozvanom posjetitelju. Neto to sam u svakom sluaju ve odavna trebao uiniti. Rijeiti ga se tako da postanem uzoran otac - a ne odvratni, gnusni pederast poput njega. Postojalo je samo jedno mjesto za njega i njemu sline - pustopoljina. Pustinja duha koja je stvorena upravo za ljude poput Neda Strangea. Golet na kojoj nikada nee izrasti nijedna rua. Gdje je nezamisliva i sama pomisao na cvat. Zamiljao sam ga razrogaenih oiju, nagog i prekrivenog grimiznim bubuljicama kako stoji uz prozor u nadi da e ugledati Michaela Gallaghera. Njegove usne, kako drhu dok ape: " Gle, pa to je Michael. Sluaj me, mali prijatelju, imam malo okolade u depu. Uzmi komadi. Posluaj Neda. " Bilo mi je odvratno uope izgovoriti njegovo ime. U krevetu, Catherine bi mi se esto nasmijeila i prstima mi prola kroz kosu. " Ti zbilja nema pojma koliko te volim, hm? " Rekao bih da ne znam i pomalo posramljeno odvratio pogled. Iako smo bili u braku, jo uvijek sam znao biti srameljiv. " Redmond Hatch, moj mali Red. Zna biti tako silno zgodan. " I dalje ne bih nita odgovarao i ona bi me poljubila u obraz. Zatim bi se nagnula nad mene i poela me njeno ljubiti po vratu. " Zna li kolika je moja ljubav, Rede? Tolika da se nee iscrpiti dok se sva mora ne osue, dok se sve planine ne srue. Toliko te volim, Redmonde. Tebe i te tvoje slatke, male usne. Do posljednje kapi krvi. Medeni moj. " Oboavao sam taj nadimak. Bilo je to na poseban, ljubavni nain oslovljavanja. Njega nikada nitko nije tako volio. Mislim na Strangea. Njemu nikad nitko nije govorio takve stvari. Njegov najvei doseg bilo je zavoenje djece. Njega nitko nikada nije volio. Niti nee. Sad sigurno ne. Sve dok se planina Slievenageeha ne urui u more. Sve dok snijeg ne zamete vrhunce pakla. Dok sam presavijao papir i peatio omotnicu, od glave do pete me proela neka topla, utjena i bezopasna groznica. Mogao sam si predoiti Imogen kako podie pogled prema meni i pita me: " Moemo li do snjene ume, Tatice? Snjena Kraljica je tamo. " Spremao sam se poslati pismo kada me, iznenada, obuzela ta doista uasna jeza. Stao sam kao ukopan nasred odmorita na stubitu. Jasno sam uo neije disanje u pravilnim vremenskim razmacima. Glomazna sjena, izduena i izobliena, polako se poela oblikovati u daljem kutu stubita. " Dakle to je vae ljubavno oslovljavanje, ha? Pitam se je li njega tako zvala. "

Njegovo podrugljivo hihotanje nije ostavljalo prostora za ikakve dvojbe. " Ostavi me na miru! uje me? " vapio sam. " Pa obeao si, rekao si da ti mogu vjerovati! " * * * Pokazalo se, meutim, da to nije bilo nita. Nita osim vjetra koji je alobno hjukao kroz pukotinu u zidu, veliine kovanice, ovla pokrpanu gipsom. To me je prilino oraspoloilo - idiotska nevinost te zablude. Ona se objelodanila kasnije, dok sam kupovao cigarete. Prodavaica je bila u slino vedrom raspoloenju. "Irska se ponovno pokazala kao gorostas na travnjaku, " rekla je. "Svaka ast momcima u zelenom, blistala je od sree. " " Danas je sjajan dan, " osmjehnuo sam se. I doista je bio, to sam vie razmiljao o svojim smijenim tlapnjama. " Itekako, zbilja je sjajan, " sloila se. Da budem iskren, nogomet me slabo zanimao. Ali bilo mi je drago zbog nje i svih onih koji su poeli pritjecati iz barova i klubova, jo jednom buno osvajajui ulice. Neka trajna smirenost napokon je ovladala mojom duom i jednostavno nemam rijei da opiem koliko sam zahvalnosti zbog toga osjeao. To ujedno objanjava zato sam potonuo u takvo maloduje iste veeri na povratku u hostel. Zvidukao sam prolazei istim onim odmoritem i iznenada uzviknuo: Isuse! Ovaj put nije moglo biti nikakve dvojbe - vratilo se. Ta vlaga, taj poznati, odvratni, zaguljivi miris, potpuno isti kao one prve noi kad je stajao kraj prozora dugo ne prozborivi ni rijei. I sama pomisao na ono to bi moglo uslijediti toliko me prestraila da su mi udovi otkazali. Zanijemio sam. Dugo mi je trebalo da se priberem. A kad mi je napokon uspjelo, poeo sam - s golemim olakanjem, vjerujte mi pomno pretraivati drvene daske na tlu. Svaku pojedinano, na koljenima, do najsitnije pojedinosti. Unato golemom trudu nisam pronaao nita znaajno. Ni najmanji trag neega neuobiajenog. Ostao sam stajati, uzalud pokuavajui dokuiti to se dogodilo. Bio sam zakljuao vrata, jasno sam se toga sjeao. A sada su bila - irom otvorena! Tupo sam stajao, toliko zbunjen i frustriran da su mi potekle suze. Trebalo mi je dosta vremena da se oporavim od te epizode, jer nisam nalazio nijedno zadovoljavajue objanjenje. Isto se odnosi i na moju istragu unutar hostela. Iz sadanje perspektive, bilo bi bolje da sam na neko vrijeme prestao piti. Bilo bi bolje da nisam otiao u gostionicu u Rathfarnhamu. Ali lako je to sada rei. Na nesreu, nalazila se tono nasuprot Catherinine kue. Mislim da se dogodilo sljedee: gledao sam utakmicu na video-zidu kad sam opazio Catherininog partnera Ivana kako stoji na drugoj strani ulice. Smijao se i alio, s vrtlarskim karama u rukama. Gledajui ga kako se smije, kako sav zablista dodajui kare Imogen, moram priznati da sam po prvi put osjetio trun simpatije za "Taticu" i za uasne stvari koje su mu se dogaale tijekom godina. Ili, ako ve ne simpatije, moda barem suosjeanja. U svakom sluaju, imao sam za njega vie razumijevanja no ranije. Mnogo vie no ikada od one noi kada me... Ne mogu se prisiliti ni da izgovorim rije "silovao". Ali iznenada, kao iz vedra neba, izrekao je sljedee neobino dirljive rijei: " Zato mi je uskraena ljubav, Redmonde? Zato nisam mogao imati sina? Sina kojeg bih volio i koji bi mene volio? Nije pravedno, Redmonde. " Na moje zaprepatenje, nastavio je s njenou koja me razdirala: " Poznavao sam tvoju majku, mali Rede. Ona te tako zvala, zar ne? "

Mislio sam da u zaplakati kad je to rekao. Pomislio sam na onu svoju fotografiju i kako sam se pretvarao da ju je snimila moja majka. Tako je trebalo izgledati obino dijete. To je bila slika i prilika djeaka kojeg su dovoljno voljeli da ne mora plesati pred svojim stricem, zakriven visokim drveem ili bilo gdje drugdje. * * * Sva djeca su lijepa, ali uvijek mislite da je vae najljepe. Upravo sam to pomislio kad sam prvi put ugledao Imogen. Sad sam sjedio u gostionici i pijuckao svojih pola litre mlakog svijetlog piva. Zurio sam u njih kako stoje u vrtu i podrezuju rue. Imogen je u ruci drala posudu s cvijeem i smijeila se. Suneva zraka osvijetlila je unutranjost gostionice, kojom se iznenada prolomio pobjedonosni krik irskih navijaa. Jedan s divovskim zelenim eirom spustio je hlae i ogolio stranjicu. Nitko to nije primijetio. Svi su bili preve usredotoeni na ponovljenu snimku gola. Kad sam se te veeri vratio kui isprva sam bio dobro raspoloen, ali me zatim, na moj uas, poeo obuzimati onaj dobro poznati osjeaj pogibelji, jae no ikada prije. I zdrav razum ga vie nije mogao rastjerati. Znao sam da Imogen ima stanku za ruak u jedan, pa sam se potrudio stii u njenu kolu dovoljno rano. Bio sam zapanjen vlastitom sposobnou da donesem odluku, ali i vie nego zadovoljan osjeajem samopotovanja koji je ta odluka - potpuno neoekivano - u meni uspjela probuditi. Oito sam se izlagao velikom riziku, ali znao sam da e se isplatiti uspijem li je vidjeti makar jednom. Razumije se, slubeno mi je zabranjen bilo kakav kontakt s njom bez prethodnog pismenog doputenja njezine majke. Koje, zbog ovoga ili onog razloga, ionako ne bih dobio. Prava je istina da je ona izmislila brojne prie kako bi me ocrnila. Ned Strange je svojevremeno bio pravi majstor u tome - u smiljanju pria kojima se velia sebe i uljepava istina kako bi posluila toj svrsi. Ali nije se mogao mjeriti s Catherine Courtney kad joj krene. Kad god joj je zatrebalo, mogla je izmisliti zapanjujue dobre, iznimno sloene prie s razraenim pojedinostima. Prie koje su ukljuivale prizore "nasilja" i "opscenosti". Da i ne spominjem "prilino otvorene prijetnje" koje je spomenula u sudnici. Kao i "bolesnu ljubomoru" i "pretjerano zatitniko neurotino ponaanje". Malog Owena, naravno, nitko nije spomenuo, ili bilo koju svau vezanu uz to pitanje. Sutkinji sam rekao da alim zbog svojeg ponaanja, osobito iracionalnih napadaja bijesa. Samo sam elio da budemo najsretnija od svih obitelji ikada, ali stvari se, naalost, nisu razvijale u tom smjeru. Catherine je rekla da drugo dijete jednostavno ne dolazi u obzir jer smo previe financijski i emocionalno nestabilni. Rekao sam da alim zbog, toga. Catherine nije rekla nita. Stvari su postupno postajale sve gore. Tjednima ne bismo razmijenili ni rije. A zatim se zbio nemio dogaaj u spavaoj sobi kad sam onako patetino prevrtao Polly Pocket lutke po rukama. Sutkinja je naposljetku zakljuila da bi bilo bolje da ne viam dijete, osim pod uvjetima koje e ona propisati. To je bila njena presuda, a koliko je zbunjujua bila moglo se vidjeti po Imogen, po tome koliko je bila blijeda i smetena. Dok sam imao stalno zaposlenje, ni u snu mi ne bi palo na um uiniti takvo to. Sada, meutim, nevoljko priznajem - ukrao sam knjigu.

Nisam imao izbora. Morao sam Immy donijeti poklon. Zvala se U divljini, a napisao ju je Maurice Sendak. Moram rei da je na njenim ivahno ilustriranim stranicama bilo doista prekrasnih stvorenja. Zmajevi, vilenjaci i drugi itelji meuzemlja bila su silno zastraujua, ali na neki nain i vrlo privlana bia. Beskrajno me oaralo smiono i ekstravagantno crtako umijee. Da i ne spominjem vragolasto veselje samih pria. Pomislio sam kako je autorova mata nenadmana, barem u svijetu djejih knjiga. Immy je oduvijek voljela tu knjigu. Mislio sam da bismo je, kad doem po nju, mogli zajedno itati u parku. Dok sam je itao u autobusu, najvie me se dojmilo to je ostala jednako svjea i originalna kao i kad smo je prvi put zajedno itali u njezinoj sobi. Leala je siui palac pod svjetlom none lampe koju je Catherine kupila. Na kamdenkoj trnici, dok me jo voljela. Bio sam silno uzbuen dok sam ekao ispred samostana da se oglasi kolsko zvono. Nije se oglasilo. Naravno, duboko u dui znao sam da nee. Tog dana nije bilo kole. Samo sam se pretvarao da dolazim po nju. Znam, bilo je to glupo i djetinjasto. Ali sama pomisao na to izazivala mi je vrtoglavicu. Pomisao da e se vrata iznenada otvoriti i da e kroz njih dojuriti Immy uzvikujui: " Tata! " A unutar zgrade ugledao sam istaicu kako promie iza prozora i, tek povremeno podiui pogled, snudeno zuri van, kao da je posve zbunjena udnovatim svijetom koji se nalazi s druge strane. Ne znam to bih dao da sam mogao otii u gostionicu. Ali nisam imao novaca, a potpora za nezaposlene trebala mi je stii tek u etvrtak. Stoga sam krenuo natrag prema hostelu i Drumcondri. Prelazio sam most preko kanala kad me odjednom obuzeo strah i vie se nisam mogao pomaknuti. Piskutav glas dopro mi je do uha. " To je bilo vrlo glupo, Redmonde, ne eli valjda da itko sazna da si u Dublinu. Nemoj to vie nikad uiniti. " Kukavno sam pognuo glavu. " Naravno. Naravno, znam, " odgovorio sam i produio kroz tamu kojom se razlijegala jeka moga glasa. Naprosto to vie nisam mogao podnijeti. Pa nisam dijete, da mi netko odreuje kad mogu, a kad ne mogu vidjeti vlastitu ker. Ve mi je pomisao na to izazivala muninu. uo bih je kako me pita: " Zato ba mora biti tako? Postoji li ikakav razlog za to, tatice? " " Niti jedan, duo. Ne postoji ama ba nijedan razlog na ovome svijetu, Imogen, najdraa moja djevojice. " Nekoliko sati proveo sam u salonu hostela prelistavajui U divljini. " O, ne! " uo sam svoje zlato kako govori uzmiui pred velikim, ljuskavim zmajem ili kakvim drugim biem, stiui vrsto ake uz obraze, dok je i dalje sjalo arobno svjetlo none svjetiljke.

1991.
Tree poglavlje: Moj mali poni ekao sam ih u Temple Baru, znajui da moraju navratiti prije ili kasnije. Neu se pretvarati da me nije pogodilo kad su naposljetku stigli. Restoran se vie nije zvao Rudyard's, sada su posluivali tjesteninu, a objedovalo se na otvorenom. Temple Bar tada jo nije bio epicentar dablinskog hedonistikog carstva, omiljeno okupljalite adolescentskih skitnica sumnjiva izgleda, pristiglih iz raznih krajeva Europe, i domaih klinaca na sintetikim drogama, koji se svi skupa bjesomuno koprcaju u strujama rastueg, mutnog oceana, lieni povijesti i vjere. Veer je bila vedra i svjea. Bezvoljni pantomimiar mlitavo je onglirao arenim lopticama kod Sredinje banke. Imogen je odjenula bljetavu jaknu i preko nje prebacila torbicu u obliku srca. Navrila je devet godina, kosa joj je bila svezana u konjski rep. Drala je oca za ruku i, kao i obino, nije prestajala brbljati. Galebovi su se iznenada razletjeli po zraku poput kapi pljuvake. Bilo je to vie no to sam mogao podnijeti, unato silnom pripremanju. Morao sam popiti pie. Imao sam novaca samo za jedno. Ono se pokazalo jadno nedovoljnim da me osnai. Stajao sam u uliici nasuprot restoranu. Prizor koji sam promatrao kroz prozor restorana toliko me oalostio da nema rijei kojima bih to opisao. S rukama na licu, Imogen je zabacila glavu unatrag, smijui se nekoj ali koju je on upravo ispriao. Na stolu ispred nje bio je voni kup. Otac joj je pomagao da ga pojede. Gledao sam je kako uranja dugaku licu tono posred te velike, viebojne planine od sladoleda. Njezin novi otac nosio je udoban demper s uzorkom u obliku rombova. Pogled mi se pomalo zamaglio dok sam stajao u svojoj poploanoj uliici, a rijeke ljudi protjecale su kraj mene. Nauo sam neto o glazbenom centru Temple Bara. " Nastupa John Martyn " rekla je djevojka u prolazu. " Nemoj nikad " zapjevala je. Bila je to jo jedna od pjesama koje je Catherine voljela: Nemoj nikad pognuti glavu, ako ti nema tko pruiti ruku. Imogen je oduvijek bila luda za pizzom. Svake nedjelje odveo bih je u pizzeriju Deep Pan, blizu naeg stana u Dyne Roadu, u Kilburnu. " Za mene s inunima! " uzviknula bi, a Catherine bi dodala: " Meni jednu sa salamom! " Kad su izali iz restorana, jo sam se osjeao pomalo nesiguran na nogama, jo nisam posve doao k sebi. Ali nisam ih isputao iz vida. Uli su u taksi u Ulici Aungier. Neki ljudi tvrde da ne postoje znakovita poklapanja. Da su sve te prie o podudarnostima obina brbljarija. Meutim, uinilo mi se neobino udnim da je prvo to sam ugledao ni pet minuta nakon to je taksi otiao bio Moj mali poni u video izdanju. I to ne bilo koja epizoda, ve ona koju sam, sjeam se, gledao s Immy - arobna maska. Ona u kojoj Rainbow, Dash, Minty, Wisteria i Sunny Daze odlaze u zaarani dvorac. Sjeam je se zato to se u njoj ne pojavljuje Pinkie Pie, zbog ega se Immy jako rastuila. im sam je ugledao, srce mi je poelo luaki udarati. Podsjetila me na Imogen i njene igrake. Ne mogu vam ni opisati koliko se znala uzbuditi zbog svih tih ponija i njihovih ludih pustolovina u Ponyvilleu. U Queen's Parku bismo otpjevali glavnu temu iz filma. Imogen bi bila Pinkie Pie, a ja Kimono. " Napravi straljive stvari, " rekla bi i ja bih je prestraio. Pinkie Pie bila je "najstraljivasti" poni. Bu! je bilo dovoljno da se prestrai. Ali najvie je voljela kad bi dolo vrijeme da je se tjei. Kad bi jezovite stvari napokon zavrile. "Straljive stvari se nee vratiti, zar ne? " upitala bi. " Naravno da nee, Pinkie Pie, " odgovorio bih. " Mogu li gledati ispoetka? " upitala bi kad bi se film napokon odvrtio do kraja.

A ja bih joj ljutito odvratio: " Ne moe, Immy! Zna da si ga gledala ve dvaput. Ne bih. " " Naravno da moe, Pinkie Pie! " rekao bih, smijui se od sveg srca. Dopustio bih joj da ga gleda i sto puta da je to htjela. Sto pedeset. Tata bi je pustio da ga gleda dok se vrpca ne izlie. Obaralo me s nogu kako ta djevojica hihoe, a ramena joj pritom poskakuju goredolje. Zatim bismo popili au Ribene*. Uvijek je voljela popiti jednu prije spavanja. Ali nikad nisam rekao Catherine, jer znam da bi se naljutila. Nije joj bilo drago to Imogen to pije. Zbog aditiva i tih stvari. "To je naa tajna, " rekao sam joj, " ne zaboravi to. " " Naa mala tajna, " zahihotala je, " tajna Ribene! " U salonu hostela nakon est sati poslijepodne smjelo se gledati video, pod uvjetom da nitko od prisutnih nema nita protiv. Kad sam uao, ondje je osim mene bila jo jedna osoba. Neki radnik, gruba izgleda, objeena lica, u srednjim pedesetima. Kad sam ga upitao bi li mu smetalo da pogledam arobnu masku odgovorio je da ne bi. Ustvari, ak ju je i pogledao sa mnom. " To je neka Letei medvjedii, a, prika? " upitao je. Rekao mi je da je iz Glasgowa. I imao je pravo. Sunny Daze, Rainbow i ostali doista su nalikovali Leteim medvjediima. I jedna i druga radnja dogaale su se u istom, totalno ruiastom, zaeerenom svijetu. Oko polovice filma pitao me neto o nogometnoj utakmici, ali je odustao kad nisam pokazao ama ba nimalo zanimanja. Kasnije mi je ispriao kako je godinama radio na naftnoj buotini. Prije nego to se, jebi ga, zakuhalo. " Radija san na buotini Piper Alpha, " rekao je. " Jedne noi dok san spava sve je otilo a. Neu to nikad zaboravit. Da ti pravo kaen, otkako se to dogodilo vie nian svoj. Te noi san vidija plamen visok devedeset metara. " Jako se zainteresirao kad je uo da sam radio za novine. Upitao me bi li me zanimala njegova ivotna pria. Moda bih je mogao i zapisati: pria o Piper Alphi iz prve ruke. Rekao je da zna jo mnogo pria. Ne samo groznih i depresivnih poput te. Nisam bio raspoloen za sluanje iije prie. Imao sam i previe svojih. U svakom sluaju, sumnjao sam da je ikad i primirisao Piper Alphi. Reklo bi se da je, poput Strangea, gajio sliku o sebi kao jedinstvenom, velikom pustolovu. A vjerojatno je cijeli ivot proveo po konaitima. Rekao sam mu da se vidimo kasnije i otiao. Nekoliko noi kasnije iz sna me prenula buka uline zabave, tretanje glazbe s razglasa, zvuk prodornih zvidaljki i udaranje bubnjeva koji bi, tek to se inilo da su utihnuli, izronili iz tiine s novom, agresivnom i duboko uznemirujuom snagom. Kad sam ustao s mene se cijedio znoj, iako nije bilo osobito vrue. Siao sam do zajednike kuhinje po au vode i ba kad sam stavljao kockice leda u au, zauo se tresak vrata. aa mi je ispala iz ruke. A zatim me je sledio neiji uzvik: " Govno! Jebeno govno! " Zakleo bih se da sam u tom trenutku osjetio miris one strane vlage. Isuse, prostenjao sam, uhvativi na trenutak svoj odraz u zrcalu. Bio sam blijed kao smrt. " Govno! " ponovio je bivi nafta a potom je iz njega provalila nepotrebna bujica ogavnih psovki. Pao mije kamen sa srca kad sam shvatio o kome se radi - i, naravno, o kome se ne radi. Piper Alpha stajao je preda mnom i tresao se. Postupno se objelodanilo da ga je uvrijedilo to sam odbio, kako je on to rekao, "ljudski sasluati njegovu storiju". Nisam imao izbora do uvjeriti ga kako grijei. to, ustvari, nije bilo tono. Njegova procjena situacije je u cijelosti bila ispravna. Doista nisam elio uti njegovu zamornu "storiju". Ni jednu jedinu rije. Bilo kako bilo, pristavio sam nam aj ne bih li nekako smekao kretena. Sjeli smo za stol. Mislim da tri sata nije prestajao mljeti. Naposljetku su mu se kapci poeli sklapati. * Ribena - pie od crnog ribizla, osobito drago djeci

" Mislin da e bit dosta za veeras, " rekao je. " ta ti misli, prika Dominie? " upitao je, ustao i vratio stol na mjesto. A zatim je armantno dodao:" Prvo san mislija da si pikica, ali u redu si." Catherine je znala rei:" Lukavac si ti, Redmonde Hatch. Snae se da ostvari svoje ciljeve. I nimalo neduan, kakvim se voli pretvarati. Valjda zbog svojeg seoskog podrijetla. To je ta narodna domiljatost o kojoj se esto govori. " Prisjeanje na njenosti moje supruge izmamilo mi je osmijeh na lice. Piper Alpha tada mi je zaelio laku no i odgegao u krevet, prikladno umiren. Iznenada, odnekud mi je u misli dola strana slika: Imogen koja vriti na platformi Piper Alpha, dok radnik vapi: " Izgorit e iva! " Imao sam dojam da je u tom trenutku sa mnom u kuhinji. Vikala je i preklinjala me da joj pomognem. " Straljive stvari! Straljive stvari, tatice! " Odakle se pojavila ta tlapnja? to me navelo da... A onda sam je ponovno ugledao: patuljasti obris iza bezobline plamene ograde. Ispruila je ruke s bolnom enjom. " Ah, " zauo sam poznati apat, " zar si izgubio svoju dragocjenu, malu prijateljicu? I ja sam izgubio prijatelja. Utopio se jednog dana u potoku kod tvornice slatkia. " Vratio sam se u krevet, ali san se jo jednom pokazao nedostinim. Nisam mogao prestati zamiljati Imogen u Bournemouthu. Nosila je mali dvodijelni kupai gostim s blesavim cvjetnim uzorkom i svaki put kad bi Ivan uzviknuo potrala bi u more. I zatim stala i na onaj svoj nain pritisnula ake uz obraze. Pitao sam se je li ju Ivan ikada odveo na more. Ivan, koliko sam dotada uspio shvatiti, bio je vrlo dobar otac. Provodio je mnogo vremena s njom. Pomagao joj je oko zadae i bio na raspolaganju koliko god je to mogao. Zatim sam ugledao Catherine kako lei na pijesku. Skinula je sunane naoale, odmjerila me pogledom i rekla: " Da ne volim tebe, udala bih se za Johna Martyna. Udala bih se za njega i zvala ga medeni. " Nasmijao sam se, ba kao i onaj put. " Nemoj nikad, " zahihotao sam. Jednom je rekla da se udala premlada i da nije imala prilike ivjeti punim pluima. Rekla je kako voli kad je drugi oboavaju. Koja ena to ne voli? Ali samo u odreenoj mjeri. Rekla je kako eli da je vole zbog nje same. Pitam se jesu li ikad o tome raspravljali na nastavi. Znam samo da je to dotada nikada nije smetalo. I to je ono to me zapravo rastuuje. Jer duboko u dui, nikad je nisam prestao voljeti. Katkad ne valja previe analizirati. Mislim, moe analizirati koliko god hoe. Ali ostaje da ljudi imaju probleme. injenica je da, htjeli mi to ili ne, nije mogue uprijeti prstom u jedan jedini razlog zato je neka ljubav dola kraju. Jednog dana jednostavno je vie nema. Jednog jutra se probudite i zapitate se: Kamo je nestala naa ljubav? Ja se to nikad nisam zapitao jer mi se nije tako dogodilo. Nikad se nisam probudio i to pomislio. Catherine jest, ali ja nisam. Moda bi bilo bolje da jesam. Ali stvari jednostavno nisu ile tim tokom. Doslovce bih sate provodio sanjarei o njima. O njima i o prekrasnom ivotu koji su vodili. Zamiljao bih Ivana i Catherine na odmoru u Grkoj, kako uivaju u svjeini ljetne veeri sjedei u lounge baru, pijuckajui koktele i sluajui pijanista kako izvodi uobiajeni repertoar. Nita poput Johna Martyna. Moda kavatinu* ili Unchained Melody. Ivanova ruka polako klizi stolom prema njezinoj a potom je njeno miluje. Kroz otvoreni francuski prozor dopire slani povjetarac i osjeaju ga na licima. " Daleko je Dublin," rekao bi Ivan, "daleko su Dublin i Ballyroan Road, Rathfarnham. " " Stvarno je daleko, ljubavi, " odgovorila bi.

Taj idilian prizor jedne veeri nagnao me na posve iracionalnu odluku. Za inat zdravom razumu, bez ikakva razmiljanja, odluio sam otii do njihove kue. im sam stigao, znao sam da je to greka. Dvorina vrata bila su zakljuana lokotom, kao nikada ranije, a cijelu kuu obavijala je beznadna tiina. Njihova karavana nije bilo nigdje na vidiku. Pomislio sam da su se nekamo preselili, ili moda ak napustili zemlju. Vrtjelo mi se u glavi dok sam u tihom oaju stajao na toj prigradskoj cesti prekrivenoj liem. Kao da sam se u tom trenutku nalazio na vrhu planine Slievenageeha, a Imogen mi je mahala izdaleka dok joj se glas sve vie gubio u daljini. " Ne ostavljaj me, Immy! " bespomono sam uzviknuo uronivi lice meu dlanove. Kad sam se vratio u hostel, ponovno su me poele uznemiravati misli o fotografiji. Hostel je potonuo u tiinu, ne raunajui udne zvukove koji znaju vladati praznim zgradama. Nisam se mogao smiriti dok ne proeljam svaki njezin kutak. Zatim mi je svanulo: dogodilo se ono nezamislivo. U potpunosti nepojmljivo. Fotografija je nestala! Bio sam zaprepaten. Bilo mi tako teko da sam poeo stenjati. Ali iznenada me obuzeo val opojnog zadovoljstva kad sam otkrio da se na njezinu mjestu nalazi jedna jo ljepa i bolnija fotografija: jedan od najljupkijih portreta Catherine Courtney! Ili bih trebao rei: ono to je mogao biti jedan od najljupkijih portreta moje bive supruge. Da se nije nalazila u drutvu svojeg maltekog ljubavnika i da nisu onako zaneseno buljili jedno drugome u oi. Sasvim sigurno su se sjajno zabavljali. Vani je zacijelo bilo bar trideset stupnjeva tijekom njihova potajnog vikenda na Malti. Proveli su ga u glavnom gradu, La Valletti, onom prilikom kada mi je Catherine rekla da ide u bolnicu u Cork, u posjet svojoj "uasno bolesnoj" majci. Najneugodniji dio poniavajueg sudskog postupka bilo je sluati kada i kako mogu viati svoje dijete. Davali su mi te komadie vremena poput mrvica. Radije je uope ne bih viao nego prihvatio te uvjete. Krv nije voda, rekli bi u Slievenageehi. Dugorono gledajui, ne postoji nita gue od nje. A Immy je sa mnom u krvnom srodstvu. I to mogu kad sam takav, moje srce kuca za nju. Sve i da hou, ne mogu nita protiv toga. To sam konano prihvatio one noi u Bournemouthu. A jednom kad se to dogodilo, vie nema natrag. Poeo sam se moliti za snagu i iznenada osjetio kako me proima neka mona prisutnost. " Nikada nee ostati sam, ja u te zatititi od vjetra i nevremena, Redmonde. Uvijek u biti kraj tebe, do posljednje kapi krvi, sve dok i zadnji aneo ne proe kroz zlatne dveri raja. Moe biti siguran u to. " Moja prvobitna namjera bila je otii do kue u Ballyroan Roadu im budem siguran da u ondje zatei samo Immy. Rekao bih joj da sam iznenada stigao iz Londona i da je njezina majka i Ivan, upravo u tom trenutku, ekaju u hotelu koji smo odabrali u selu Killiney. Bila bi to neka vrsta improviziranog sastanka. Meutim, to sam vie razmiljao o tom pristupu, sve sam manje bio siguran da bih je na taj nain uspio uvjeriti. Catherine je vjerojatno, zbog prevelike brinosti, usadila u nju brojne tjeskobe koje su je uinile nepovjerljivom. Naposljetku sam odluio odustati od svega i umjesto toga usredotoiti se na scenarij posljednjeg susreta s ocem. Rekao bih joj da zauvijek odlazim u Ameriku i da sam je elio vidjeti posljednji put. Otiao sam lijeniku i nabavio jo tableta za spavanje. Tog dana, zdrobivi nekoliko tableta u tanjuriu, nakon puno vremena osjetio sam toliku sreu da sam zvidukao cijelim putem du Ulice Drumcondra, nosei sa sobom nekoliko boca Ribene. " Ha, ha, tajna Ribene! " nasmijao sam se budalasto. * Kavatina - vrsta instrumentalne glazbe

Nakon nekog vremena ustanovio sam da Ivan i Catherine obavljaju svoju tjednu kupovinu svakog nedjeljnog poslijepodneva u Dundrumu. Nisam znao zato su tek rijetko sa sobom vodili Imogen, ali uskoro u i to saznati. Kao da se sve poelo savreno uklapati. Na svakom koraku neto bi se, na neki vjet i suptilan nain, iznenada okrenulo u moju korist. Na primjer, listajui TV vodi otkrio sam da su nedjeljom poslijepodne poeli prikazivati reprize ni manje ni vie nego Mog malog ponija! Bio sam zaprepaten kad sam to otkrio. No to je bila ugodna spoznaja, jer tako sam dobio potrebno samopouzdanje da e sve to sam naumio proi glatko i bez nepredvienih okolnosti. I da emo uskoro stii na nae posebno mjesto, koje je dotada postojalo samo u mati i kao sjeanje na jedan buni, bljetavi vrtuljak. Duboko u dui nisam imao nikakvih dvojbi da e me moj dragi aneo smjesta prepoznati i da e ostati bez rijei kad vidi poklon koji sam donio: U divljini. Tako je doista i bilo. Poela je skakati od sree i trebalo mi je dosta vremena da je smirim s nekoliko pria koje smo samo nas dvoje nekada dijelili. Zatim sam joj objasnio kako odlazim u Ameriku "na dosta vremena", kako sam dobio posao u New York Timesu i kako sam u Dublinu "zbog jednog posebnog razloga". Silno sam elio otii iz te kue i zato sam spomenuo Burger King. Oi su joj zablistale - jo je jednako voljela hamburgere. " Ja u dvostruki sa slaninom " rekla je. " A to drugo? " " Ali samo nakratko, tatice, jer mama bi mogla, zna, poludjeti od brige. " " Ista stara Pinkie Pie," nasmijao sam se, a njoj su oi doslovno skakutale od veselja. " Ista, stara Pinkie Pie, " zapiskutala je, a zatim dodala: " Idem samo po torbicu. " Uzela je pamunu torbicu u obliku srca. Nisam mogao vjerovati da ponovno drim ker za ruku. Namjera mi je bila neopaeno napustiti Ballyroan Road, a zatim se upustiti u neku od naih pria, moda ak spomenuti Zippyja iz Duge. Nae odredite, naravno, bila je snjena uma - ali to joj jo nisam mogao rei. Nikako, dok ne popije au Ribene. Utedio sam da kupim automobil. Kotao je samo nekoliko stotina eura. Iako, da vam pravo kaem, za taj novac mogao sam kupiti neto bolje od escorta: kad smo izali na autocestu, jebeni motor se ugasio ne jednom, ve dvaput. I zato bi se moglo rei da je nae putovanje u snjenu umu bilo i dobro i loe. Gotovo u jednakoj mjeri dobro kao i loe. Iskreno govorei, vie dobro, jer smo bar jednom uspjeli prevladati nae potekoe. Neke od tih stvari jo i danas me uznemiruju. Jer, pokazalo se da uope vie ne gleda Mog malog ponija - to je za male bebe, rekla je. Ono to je trenutno gledala zvalo se Sweet Valley High. Nisam imao pojma o emu se radi, i to me deprimiralo i uzrujavalo. Stoga sam je, mnogo ranije od planiranog, zatraio da otvori bocu i popije njezin sadraj. " Popij Ribenu, duo! Rekao sam da popije Ribenu! " - zapovjedio sam joj skreui s auto-ceste M50, nedaleko od borove ume i tvornice slatkia Rohan. Da vam pravo kaem, ne znam to bih dao da su oba dijela putovanja bila jednako dobra. Ali dovoljno sam objektivan da priznam kako ni u jednom trenutku nisam imao iluzija da e tako i biti. Znao sam da e prije ili kasnije neto poi po zlu. Moda i ne bi da nisam bio toliko zaokupljen Nedom te sam naposljetku zauzeo pomirljiv stav prema njemu. ak sam gotovo i zaboravio to se dogodilo meu nama one uasne noi. Znam da to zvui udno. Ali neto u meni je ustrajalo u stavu da moramo traiti ono dobro u ljudima. Pokuati razumjeti to ih to nagoni da postupaju na svoj nain. I to sam vie o tome razmiljao, to mi se vie inilo da je i jadni, stari Ned zasigurno mnogo toga propatio u ivotu. Dovoljno je bilo letimino prelistati novine.

uti tisak zacijelo je bio prekomjerno strog prema njemu. Beutno mu je sudio i donio presudu po kratkom postupku. Tko god je imalo obdaren sposobnou zdravog rasuivanja, morao je shvatiti koliko je njemu teko to ga prikazuju kao nekakvog demona. Zatekao bih se kako mislim da se njegov bijes barem donekle moe opravdati. Postupno mi je postajalo jasno zato se osjeao ponukanim "vratiti se". Njegova dua htjela je napokon pronai neki mir. Moda je htio iskoristiti prigodu da ispria svoju stranu prie. Da iznese svoju obranu. Nema mjesta sumnji da je upravo tako. Naprosto, nitko iv me ne moe uvjeriti da mu je osigurano poteno suenje. Jo i prije no to je sluaj dospio do suda, nemilice su ga progonili novinari i sveenici (koji, to se toga tie, nisu imali previe razloga da budu ponosni na sebe i nevjerojatno je kako su mogli izigravati pravednike). A kada je napokon dospio na sud, postalo je oito da se radi o gubitku vremena. Jer nitko ga nije bio spreman sasluati ni sekundu. A znao sam kakav je to osjeaj. I moja je pria bez treptaja odbaena kad sam se naao u sudnici s Catherine. Naravno, porotnicima i svima onima koji su pratili tisak bilo je teko prihvatiti da je prijateljstvo izmeu tog starca i djeaka - i to slatkog i nedunog djeaka poput Michaela Gallaghera - preraslo u neto tako snano da ga je posve obuzelo. Ali bilo je mnogo dokaza koji su ili upravo u tom smjeru. Otprilike kao i u mojem sluaju. Mislim na svoje prijateljstvo s Imogen. Osim to se u naem sluaju to oito ne moe nazvati prijateljstvom. Spona koja me vee s mojom keri Immy moe se nazvati jedino ljubavlju. I ako mislite da idealiziram - pa, neka vam bude. Oprosti mi, Catherine, ali ne mogu si pomoi, razmiljao sam, nisi mi smjela podariti tog anela s neba. Ljubav ista kao moja prema njoj rijetko se pronalazi. to sam vie razmiljao o tome, to mi je jasnije postajalo da sve polako ali sigurno dolazi na svoje mjesto. Novi smisao potpuno je proeo moj ivot. Nadao sam se da u, pokaem li malo ovjenosti prema jadnom starom Nedu, pruim li toj nesretnoj hulji barem malo iskrenog razumijevanja, odigrati hvalevrijednu ulogu u toj novoj, posvuda prigrljenoj ravnodunosti. Makar siunu ulogu. Moda je upravo to Ned traio one nesretne noi u hostelu, pomislio sam. Moda se zato odluio ukazati samo meni. Nadajui se da u, kao stari prijatelj, biti pripravan rei: "Razumijem te, Nede, doista te razumijem. Pozorno sam te sasluao i napokon te razumijem. Znam da nisi loa osoba. Znam, jer ako ita, Nede, i ja sam to proao. I ja sam proao tu kolu. " Duboko u dui, to sam vie razmiljao, sve sam uvjereniji bio da bi on upravo to htio. Da bi to njemu bilo potrebno. Nekada sam bio emocionalno preranjiv da bih ga mogao shvatiti. Da budem iskren, uope ga nisam shvaao. Ali sada jesam. Sasluao sam ga kad mu je to najvie bilo potrebno i to je sve to je ovjek zahtijevao. im sam doao do tog zakljuka, proeo me val optimizma, a moj escort projurio je kraj jo jednog stambenog naselja. Osjeao sam kako e sve protei glatko. Kako e sve malo-pomalo doi na svoje mjesto. " Hvala ti, " jasnije no ikada uo sam Neda kako ape, a na mom licu pojavio se osmijeh od uha do uha. Na neki nain bilo je to prekrasno. Svijet je izgledao potpuno drukije, a ja sam bio toliko ushien razvojem dogaaja da deset minuta nisam progovorio ni rijei. A zatim sam upitao: " Jesi li dobro tamo otraga, Immy? " Bilo je oito da jest. Ribena je napokon poela djelovati. "Hvala Bogu, " rekao sam pomalo razdraljivo. Moja ki pospano se nasmijeila i ruica joj je klonula. Uzdahnuo sam i poeo lupkati ritam neke pjesme po upravljau automobila - bila je to tema iz Duge. Oi su mi svjetlucale u odrazu iz retrovizora, a bakrene kovre padale su mi preko ela. Kako je teko povjerovati, rekao sam sam sebi, da e se sve zavriti ba ovako. Isto tako udna bila je pomisao da vie nikad neu vidjeti Neda. Sada kada njegov duh napokon poiva u miru. Sada kada vie nema niega to bi ga moglo uznemiriti. Sada kad ga

je napokon netko shvatio. Smatrao sam to malim osobnim trijumfom i zavjetovao se da u ga podijeliti s Catherine kad se naposljetku susretnem s njom. A srce mi je govorilo da e se to kad-tad dogoditi. Tijekom naeg putovanja prema snjenoj umi Imogen nije prestajala blebetati sve dok joj naposljetku nisu klonuli kapci, ali zapanjila me koliina informacija kojih se sjeala. Na primjer, im sam spomenuo Zippyja iz Duge, njene velike oi zasjale su od prepoznavanja. Bilo je oito koliko cijeni to moe ponovno razgovarati o tim stvarima. " Sweet Valley High je glupost, " rekao sam. " Ne treba nam to, zar ne, Immy? Trebaju nam Zippy i Bungle, ba kao nekada. " Kao da od vremena kad smo ivjeli u Kilburnu nije protekla ni sekunda. Prolazei kraj sumornih tvornikih skladita, na putu prema naem snjenome domu, nasmijao sam se kad je, nedugo nakon prvog gutljaja Ribene, spomenula "straljive stvari" - kao da od tih vremena doista nije protekla ni sekunda. " Stiemo, Kimono! " nasmijao sam se. " Dolaze Kimono i Pinkie Pie! Zaarani dvore, stiemo! "

Sredina devedesetih
etvrto poglavlje: Zmije izlaze nou Bili Clinton posjetio je Irsku ne bi li pomogao oko rjeenja situacije u Sjevernoj Irskoj. Vidio sam ga na televiziji, ali nisam na njega obraao previe pozornosti. Ovih dana politika me uope ne zanima. Koliko god se to moe uiniti udnim, jo uvijek me zaokupljaju misli o ovjeku kojeg sam neko poznavao po imenu Ned Strange pa me, kao to mi se to esto zna dogoditi, obuzme neko grizoduje zato to nisam pozornije sluao njegove prie dok sam jo imao prigode. Ali jo vie alim to nisam posluao njegove savjete i mudrost koju se - sada to shvaam - upinjao prenijeti na mene. Jo mi je uvijek udno to ga vie ne vidim pred sobom kako jae onu svoju stolicu za ljuljanje i ne ujem kako govori, dok mu cigara lijeno visi iz kuta usana: " Malo se stvari ikada mijenja u ivotu, koliko ja vidim. Danas je isto kao i prije tisuu godina. Mene je ena ostavila kao to su mnoge ene ostavljale svoje mukarce. Odlutala je iz brane postelje i nakon toga, Redmonde, prijatelju, nisam se trijeznio tjedan dana. Punih tjedan dana potucao sam se dolinom i nisam imao pojma ni kako se zovem. Da si me tada pitao, ne bih ti znao rei kako se zovem. U redu je, znam, nisam bio ni prvi ni posljednji. Ali zna kako je to: jednom ti se ukae arolija srca i ba kad ti se pone sviati ono to vidi, jednog dana iznenada shvati da je sve zauvijek nestalo, otilo u dim. Nema naina da se to zaustavi, ili barem ublai bol. Bio visokog ili niskog roda, kraljevi ili neotesani prosjak, nee nai odgovor. To je ono to se naziva ljudskom sudbinom, Redmonde, ta neprestana igra izmeu mukarca i ene. " Danas si ne mogu oprostiti to sam podcijenio njegovu inteligenciju. Mnogo je vode otada proteklo i tek danas, nakon toliko vremena, vidim u kolikoj sam zabludio bio, vidim koliko sam bio u krivu. Da sam u to vrijeme bio malo suosjeajniji i pokazao malo vie potovanja prema njegovom iskustvu, umjesto to sam mu oholo prekapao po ivotu i poistovjetio ga s novinarskom izmiljotinom, moda ne bi onako skonao. Sam, s konopcem oko vrata, u zatvorskoj tu-kabini. Pomisao na to zaista me je duboko i teko pogaala.

Ali to nije moglo, niti e ikada, umanjiti injenicu da smo nas dvojica nekad uivali u doista sjajnim razgovorima. Znatan dio njih pamtit u do kraja ivota. A znam i da su mu se svidjeli neki moji lanci. Rekao mi je to. Osobito Djeje igre u doba drevnog Boga, koji sam popratio s nekoliko vlastitih crtea. Rekao mi je da ih smatra "zbilja izvrsnima". " As druge strane, kad se sjetim, i tvoj stric Florian bio je vjete ruke pri crtanju, pravi majstor - naravno, kad nije plesao hornpipe. Kad nije bio kralj plesnih podija! " Kad je htio, Ned je znao biti zapanjujue rjeit. I na svoj nain vrlo profinjen. Ali meni je to bilo teko prihvatiti. Kao da sam ja jedini gortak kojem pripada pravo da ga smatraju "inteligentnim". Ako nita drugo, barem inteligentnijim od nekog tamo starog branina koji nikad u ivotu nije nogom kroio iz doline. Jo jedna pria koju sam, moram rei, smatrao draesnom bila je o tome kako su jednog dana on i Annamarie posadili ruu. " Taj cvijet bio je za nju," rekao je, " prvi ljetni cvijet koji je trebao procvasti za Annamarie Gordon. " Podigao je violinu i zasvirao jednu pjesmu Toma Moorea*. Njezina njena, lelujava arpea blago su milovala kuhinjske zidove. " Bio je to trei ili etvrti put da smo zajedno izali u etnju. Zanima te kakvu je haljinu nosila? Prekrasnu, plavu haljinu i ukosnicu. I ona je bila plava kao razliak i odlino joj je pristajala uz haljinu. Izgledala je kao aneo s neba. Oboavao sam tlo po kojem je hodala, Redmonde. Dao bih ivot da je mogu vratiti. Dao bih cijeli svoj ivot za samo jo jedan dan s Annamarie, da mogu jo malo vremena provesti sa svojom ivotnom suputnicom - jer tih dana smo se zavjetovali da emo jedno drugome biti ivotni suputnici. " Tuno je bilo misliti na njih dvoje kako sjede i razgovaraju - vjerojatno razmjenjujui rijei o dubini svoje ljubavi. Kao i, razumije se, o nunosti njezina vjenog trajanja. Jer ni o emu drugome niste ni u stanju razmiljati kad vam je srce zaarano, kad leite u vrtu u kojem e rue zauvijek cvasti, najdalje mogue od crne, prazne pustoi. Tamo gdje rije pustopoljina nikada nije ni postojala. Ono to me uvijek veseli kad se toga sjetim, a mislim da na to mogu biti i pomalo ponosan, jest injenica da mu nikad nisam zaboravio donijeti njegove kazete, i da mu je to svaki put izmamilo osmijeh. A i da ne spominjem koliko bi potaklo razgovor, osobito nakon nekoliko obilnih alica znate-ve-ega. Imao je stari Sanyo kazetofon omotan konopcem, i od jutra do mraka putao je samo country glazbu. Pjesme koje su govorile o ljubavi, smrti i nesreama. Sve ih je znao napamet, kao da svaka od njih predstavlja poglavlje njegova vlastitog ivota. esto je govorio kako je, na neki nain, "obiljeen". " Odavna, " rekao je. " Sve je poelo onog dana kad je mama umrla. Stradala je u nesrei, Redmonde. " " Nisam znao, " odgovorio sam skrueno. " Slomla je dvjesto pedeset kosti! " nastavio je estoko. " Kau da je to bio jedan od najgorih sudara ikad vienih u planini. Istinu ti govorim, Redmonde moj. Jer ako poe gore u klanac gdje se to dogodio, vid e da su stijene na dnu otre ko britva. A ba je na njima skonala nesretna ena. Eh, kako ivot zna biti tuan... Zato i volim stare country pjevae. Nede, pitaju me ljudi, zat stalno slua te starudje? Tu ima samo naricanja i zavijanja. Nije tono, kaem im, kad jo malo ostarite shvatit ete da te pjesme ne lau! Ako o iemu pjevaju, to je istina. I obojene su ba ko i ono o emu pjevaju. Kad mije majka poginla u nesrei, Redmonde, nije mi se plakalo samo nakratko. O, ne. Moje suze mogle su ispunt sedam mora. Velka je to bol, sinko. Ba ko to to govore pjesme. Pjesme ne lau. Samo to je u stara vremena ovjek mogo spremno priznat da mu je srce slomljeno i nije se ustruavo re da ne zna kako dalje. Danas su svi tolko zaokupljeni onim to rade da bol udari dvostruko jae ako stanu. Ali to nije moj problem, Redmonde. Dananji ljudi moraju prona svoje pjesme. Ja se drim starog countryja. Ti momci zbilja znaju zavirit mi u glavu, iako moram priznat da je unutra uglavnom kaos. Tako je otkad sam doo na svijet. Zapravo je poelo jo prije. " *Thomas Moore (1779-1852) - irski pjesnik, satiriar i skladatelj

Namignuo mi je, a zatim prezirno otpuhnuo. " Onog dana kad je tata jebo mamu na starom krevetu s oprugama! " Onjaci su zabljesnuli u tami dok je iekivao moju reakciju. " Nekad sam esto razmiljo o tome, Redmonde. Moda ju je silovo. Moda je tatica silovo mamicu. Moda odatle Nedu osjeaj da je obiljeen. " A zatim je nastavio: " Ha, ha! Naravno da se samo alim, Redmonde. Kakvo vraje silovanje! Moju dragu mamicu nitko nije silovo. Moj dragi tatica nije bio takav ovjek. Imo je on pametnija posla nego da zlostavlja vlastitu enu. A ta stara kuja sigurno mu je davala pikicu kad god mu se prohtjelo. Ha, ha, Redmonde! Kad god mu se prohtjelo, kad god se njegov visuljak zaelio zabave, moja stara mama rado je rastvorla svoje dvije debele nourne. Ne, Redmonde, moja majka i otac bili su pristojni ljudi. Nego ta?! Pravi brani! Ali kome se moe vjerovat? Nikad ne zna ko te pokuava preveslat, a ko ne. Kako da znam da me ti ne pokuava preveslat? Ha, Redmonde? Moda ja mislim da te imam u aci, ali cijelo vrijeme si ti onaj koji se posljednji smije. Moda se ti koristi mojim priama za svoje ciljeve? Jel to mogue? Nego ta! Nikad ne zna kome se moe vjerovat u ovim brdma - poznati smo po tome mi gortaci! Uostalom, i ti si tu odrasto, jel tako? Prema tome, ima to u sebi. Podvala i prevara moda su i tebi u krvi. Ha, Redmonde? Jesil u dui spletkar i varalca? Reci, Redmonde, nisil ti zapravo zmija? " Naravno da nisam! Kako moe govoriti takve stvari? Kako to moe i pomisliti? " Pogledao me i zahihotao. " To je dobar odgovor, Redmonde, " rekao je. " Jebe me, skoro sam ti povjerovo! Dobar si ti, Redmonde. Isti tvoj stari. Da je tvoj otac tu, bio bi jako ponosan na tebe. Garant. Sigurno kolko i da je Adam pojo jabku. Da je pojo jebenu jabku! " Kojiput, kad je bio dovoljno pijan, oteturao bi do kazetofona i pustio kazetu Charleyja Pridea. Jedna njegova pjesma zvala se Zmije izlaze nou. Upravo je ona izazivala osobit dojam u Neda Strangea. Jednom je bijesno zgrabio svoju violinu. " Razbit u tu jebenu violinu u komade! " prasnuo je. " uje me, Redmonde? uje me? uje me, Redmonde Hatch, govno jedno?! " Tom prigodom sam ga jedva jedvice uspio smiriti. Zagrlio me i briznuo u pla. Zatim je, iznenada, ponovno poeo hihotati. Kad sam ga pogledao, ramena su mu se tresla od smijeha i potpuno sam problijedio ugledavi osmijeh od uha do uha na njegovu licu. " Naravno da bi sve to skupa mogla bit jebena hrpa lai, Redmonde. Moda me zapravo boli dupe za sav taj glupi country. Moda je sve to ba ko moje prie o Amerci. Moda nikad i nisam sio s ovog brda. To je itekako mogue, Redmonde. Mogue je da sam putovo koliko i ovi jebeni borovi vani. Da nisam izao iz ovoga grada. I kako zna da sam ikad imo dragu? Tko kae da je Annamarie Gordon ikad postojala? Moel se vjerovat na rije nama, branskim lupema i huljama? " Gurkao me laktom, izazivajui i podbadajui: " Jel tako, Redmonde? Jel, drue, vjerni moj suputnie? " Opkoraio je stolicu i dugo nije prozborio ni rijei. Zatim je zapalio cigaru, sklopio jedno oko i, cijelo vrijeme me netremice promatrajui, naslonio lakat na koljeno, a njegovo ponaanje ponovno se dramatino promijenilo. Uvukao je dug dim kroz zube ute od duhana. " Zamisli kako i ona ini to isto, Redmonde, kako i ona iri noge da zadovolji ono bogato govno! Malo, neduno stvorenje ko to je Annamarie Gordon! Kako se podaje zmiji ko to je Olson. Teko je u to vjerovati. Teko je u to vjerovati, Redmonde, sinko. " Reko mi je da su se prvi put sreli zimi 1963. Bila je to jedna od najotrijih ikada zabiljeenih zima. Vie od dva tjedna dolina je bila prekrivena snijegom. " Tada sam se po prvi put osjeo ko da sam neko i neto, Redmonde, objasnio je. Imo sam potrebu samom sebi re: Uspio si, Nede. Napokon si neko i neto. Uinla je od tebe odraslog ovjeka. Nakon susreta s tom damom bio sam kralj planine. Od tog trena sam

zahvaljujui njoj vjerovo da bi mogo postat neko poseban. Da ona i ja moemo promijenit svijet. Ona ga je izokrenla naglavce kad je rekla: Volim te. Volim te, Edmunde Strange, rekla mije, Redmonde. " U vlastitu sluaju, svoje najdublje osjeaje prema Catherine Courtney prvi put sam razotkrio u jednoj kavani u Cork Cityju, u kasno ljeto 1980. Ja sam jeo omlet sa sirom, ona kola Black Forest. Pripremao sam se za to tjednima. " Nema pojma koliko te volim, " rekao sam. " O, Redmonde, " sjeam se da je rekla i njeno obavila ruku oko moje. Ned je svoje osjeaje objelodanio dok su hodali zajedno po snijegu. Rekao mi je da ih je u potpunosti uzvratila. " Jednostavno nisam mogo vjerovat kad je izgovorla te rijei, " rekao je. Nedugo zatim odluili su se vjenati - sama ceremonija odrala bi se nekoliko godina kasnije. Sloili su se da e, kad na svijet stigne njihova beba, prema njoj postupati kao da je jedino dijete ikada roeno na svijetu. Obasipat e je beskrajnim poklonima. Nee joj prestajati pjevati pjesme. Provodili su sate kraj potoka zurei u svoju rascvjetanu ruu i smiljajui nova imena za dijete. Vjerojatno su ih smislili barem tisuu. Djeak se trebao zvati Owen, prema Nedovu ocu, a i Annamarie je to ime smatrala lijepim. Ned jednostavno nije mogao obuzdati osjeaje, rekao je. "Bilo je prekrasno samo sjediti i sluati ubor potoka. " Bez ikakve sumnje, pustopoljina je bila daleko od njih. Koliko je god mogla biti daleko od ovjeka. *** A onda se to dogodilo, jedne veeri kad je otiao ranije iz gostionice. Popio je nekoliko pia s nekim zemljoradnicima iz doline i iznenada je, tek tako, odluio otii kui. Njegovi prijatelji upitali su ga zato odlazi, a on je jednostavno odgovorio: "Bez razloga". Sasvim sigurno ne zato to su ga muile bilo kakve sumnje prema eninu ponaanju. Jer nikad, ni u milijun godina, ne bi ni sanjao da bi se Annamarie Gordon mogla upustiti u neto tako nisko i bezosjeajno kao to je preljub. Da ste bili dovoljno izravni i pitali ga zato tako misli, spremno bi vam ponudio iskren i samopouzdan odgovor: "Zato to to nema u sebi. " Ali tu je Ned pogrijeio. Imala je to u sebi. Shvatio je to nedugo nakon to je otiao iz gostionice, kad se zatekao kako zapanjeno zuri prema drugoj strani doline. S planine se sputala limuzina cadillac, farovi su joj bljeskali u mraku, a njegova je supruga mahala za njom. To je automobil Johna Olsona, izgovorio je u sebi. A tada, kao da je neka golema ruka podigla u zrak cijelu planinu. Kada se Ned vratio kui, on i njegova supruga najprije nisu razgovarali ni o emu osobitom. A zatim je Ned rekao: " Pitam se, Annamarie, iji je to auto maloprije bio tu? " Annamarie nije odgovorila. Moda me nije ula, pomislio je Ned. Moda bi bilo bolje da ponovim pitanje. " Auto, " odgovorila je Annamarie, " ali tu nije bilo nikakvog auta. " " Nikakvog auta, " rekao je Ned, " ba udno, jer ja znam da ga je bilo. Vidio sam ga i znam da si ga ti vidjela. " " Vidio si ga? " upitala je Annamarie. " Jesam, " odgovorio je njezin suprug. Kakve li joj je batine priutio Ned te noi! Toliko o tome kako se ne smije dii ruku na vlastitu suprugu. Kada je svrio s njom, jadnu enu jedva se moglo prepoznati. " O, da! " nasmijao se pljesnuvi kapom o koljena i nastavio priu. " ene su vraje, Redmonde! Zato budi oprezan - jel slua ti mene, mladi moj drue? " Nelagodno sam se promekoljio u stolici. Njegova provala bijesa nije pokazivala znakove jenjavanja.

" Da, budi oprezan, Redmonde. Jer ene e pitat: kakav auto? Ne, ao mi je, nisam vidjela nikakav auto, koji mukarac, ne nisam tu vidjela nikakvog mukarca! Ne, nikakav mukarac nije gurnuo kitu u mene, Nede! To e rei! I nastavit e tako sve dok ti ne ostane nita drugo nego da... " S usana mu je pobjegao oajniki krik. " Nisam joj to htio uinit, Redmonde! Nisam je htio utopit, nisam! Reci da me razumije, mali moj! Nije smjela dopustit da gurne kitu u nju! " Uslijedila je duga stanka. Nisam mogao vjerovati uima. Sjedio je okrenut leima prema meni, ali nije moglo biti dvojbe - ponovno se smijao. elio sam to prije nestati. Osjetio sam kako me hladnoa proima od glave do pete. " O, ene! " uo sam ga kako hihoe, " ene su vraje jer ti ne ostavljaju izbora! Gurni glavu unutra, Annamarie, budi dobra curca! Ha, ha, kurvetno - glu, glu! *** Padala je no i ja sam eznuo za povratkom kui. Sve to sam elio bilo je vratiti se Catherine. Tog vikenda planirali smo otii do Rudyard'sa. To je restoran koji je voljela i koji se sada nalazi u Temple Barn. Kad god smo imali novaca, uvijek bismo otili tamo. Kad sam doao k sebi, Ned je stajao nada mnom cmizdrei poput ucviljenog djeteta. Stao sam ga tjeiti najbolje to sam mogao, cijelo vrijeme gledajui kroz prozor, pokuavajui ne misliti ni na to drugo osim na enu koju volim. Svim silama trudio sam se ne sluati srcedrapajue vapaje koji su dopirali iz Nedove zbunjene i ogorene due. Due koja je, jo jednom obuzeta zlobnim, podrugljivim smijehom, izjurila van u no prema toliko puta prokletim visokim borovima. Od Catherininog odvjetnika dobio sam pismo u kojem je stajalo da, bez obzira na moje prosvjede, nemam nikakvih prava osim onih koja propisuje sud. Tada sam poeo lutati londonskim ulicama, iscrpljen i prazan, prema mjestu u kojem ne cvatu rue, prema tami u kojoj prebiva jedino kamenito tlo. Gdje nestvarno zvui i sama pomisao na ruu. Mislio sam na Neda i na ono to mi je govorio: " To je pustopoljina, Redmonde. Jalovo tlo kakvoga nema nigdje na svijetu. A ja to znam - i predugo sam luto njome. " Najvei dio dana sjedio bih u Queen's Parku. O vlastitoj svakodnevici obino ne razmiljate kao o neem posebnom, sve dok se jednog dana ne probudite i primijetite da je vie nema. U Queen's Parku Immy i ja izmislili smo snjenu umu. Vrlo jasno se sjeam toga dana. Tog jutra smo dorukovali, kad su iznenada poeli prikazivati Snjegovia. Nastavili smo jesti pahuljice oarano ga promatrajui kako lebdi zrakom, nesvjestan svih onih kuica pod sobom. " On ivi ondje, zar ne? " sjeam se kako me upitala " ivi u snjenoj umi, tatice. " " Da...vjerojatno, " odgovorio sam ne razmiljajui. " Pa naravno da ivi, bleso! " prekorila me, " ivi tamo sa Snjenom princezom! " Nasmijao sam se i potvrdno kimnuo. " Kako god ti kae, duo, " rekao sam. Dok bismo sjedili na klupi, ona bi namatala konac na svoj kalem i pjevala si pjesme, potpuno uronjena u svoj intimni svijet. A zatim bi, iznenada, uprla prstom uvis i uzviknula: "Pogledaj! Eno ga gore" Uvijek bi se razljutila kad bih je rastreseno upitao: " Koga? Koga vidi, Imogen? " " Oh, kakav si! " bilo bi sve to bi prozborila. Mislila je, naravno, na Snjegovia.

Dok sam lutao pustim londonskim ulicama, tko zna zato, u misli mi se neprestano vraao dan kad smo joj kupili kaput. Prodavaica u Harrod'su vidjela je koliko smo oboje uzbueni zbog toga. " Izvrsno joj pristaje, " rekla je i namjestila joj ovratnik, " prava je lutkica. Kako se zove? " " Immy, " izlanuo sam. " Imogen! " ispravila me moja ki nestano me mlatnuvi rukavicom. " Imogen je prava lutkica, " nije se dala prodavaica. Tek toliko da bi vam bilo jasno koliko su mi ti dani zapravo znaili, moram vam rei da sam jednom, prolazei kraj trgovine djejom odjeom u Ulici Kilburn High, krajikom oka spazio kaput slian Immvnom. Ne kaem da je bio potpuno identian - samo slian. Sve na to sam pomislio bilo je: pitam se to li sada rade u Dublinu? Da sam mogao, u istom trenu bih se ukrcao na avion. Ali dosta je vremena proteklo do prigode da to uinim. A prije toga morao sam razmiljati o nekim drugim stvarima. Najprije sam - kako bi Ned to vjerojatno rekao - morao u sebi skovati odvanu zavjeru. Ne bih li preusmjerio ivotni tok prije no to me odvue u propast. Nakon njihova odlaska svaki dan bih, bez iznimke, odlazio u park. itao bih Mauricea Sendaka, bezbroj puta iznova. Ili bih razmiljao o starim vremenima. Ne samo s Immy ve i s mojim roditeljima. Prije no to je umrla, moja majka je znala kasno nou dolaziti u moju spavau sobu i ugasiti nonu svjetiljku. Zatim bi njeno zapjevala Scarlet Ribbons*, pjesmu koju je jako voljela. Zavezala bi malu vrpcu za reetke iznad mog kreveta. Zavei je u mali vor, rekla je, i uvat e te od opasnosti. " Ona predstavlja nau ljubav. Izmeu malog Redmonda i njegove mame. Mala crvena vrpca je njihova ljubav. Volim te, mali Rede, jer ti si jedino zbog ega ivim." To je moja majka govorila kad bi otpjevala pjesmu. Kad bi otpjevala nau pjesmu Scarlet Ribbons. U blizini stana u Kilburnu nalazila se trgovina galanterijskom robom. Ondje sam kupio neto vrpce. Drao sam je u depu i pleo oko prstiju. " Scarlet Ribbons, " pjevuio bih sebi u bradu, besciljno lutajui pustim ulicama. ak sam je donio sa sobom natrag u Irsku, vjerojatno je podsvjesno povezujui sa snjenom umom. " Izmilja prie, " zauo sam Neda kako ape, " i ti, ba kao i ja, izmilja prie. Znam to jer znam kako je skonala tvoja majka. Nije umrla u crkvi. Umrla je od krvarenja u mozgu izazvanog batinama tvog oca. Tako je umrla, ti stari, laljivi lupeu! " " Zaepi gubicu! " otresao bih se na njega, ne mogavi se suzdrati. " uje me, zaepi! " Ali on je znao kako me dirnuti u ivac. A zatim je prasnuo u smijeh - gledao sam ga kako si gladi bradu dok mu ramena podrhtavaju. " Planina i borovi zauvijek e ostati s tobom, Redmonde. Nemoj to zaboraviti. Pratit e te gdje god bio. " Itekako je imao pravo. Gdje god sam bio.

* Scarlet ribbon - grimizna vrpca. Igra rijeima je povezuje s nadimkom Red (crven).

Godine 1981., mnogo prije no to je istina o Nedovoj prirodi izala na vidjelo, ozbiljno sam se bavio milju da Catherine dovedem kui u Slievenageehu, ba u vrijeme kad su poeli izlaziti moji prvi lanci o irskim narodnim obiajima u The Leinster News. lanci koji su, moram to rei, znatno doprinijeli Nedovoj popularnosti. " Ne znam kako da ti zahvalim, Redmonde, " rekao je. "Smatram te sinom zbog svega to si uinio za mene. " Svake nedjelje djeca bi dolazila u kolsku zgradu na ceilidh. Dolazila su sa svih strana. Popularnost mu je zapanjujue rasla. Ali treba rei da sam se ja itekako potrudio istaknuti njegovu dobrodunost i gostoljubivost. "Glavna je odlika djejeg ceilidha u Slievenageehi prijateljsko druenje. Sretna zajednica zna se veseliti i uivati u svakom trenutku. " Predugo se ceilidh smatrao podrujem od iskljuivog interesa nekoliko predanih zanesenjaka usredotoenih na ouvanje "autentine" irske kulture. Sve bi se obino svelo na nekoliko revnih djevojaka iz samostana koje bi plesale hornpipe u nekoj hladnoj kolskoj dvorani, ukoene poput dasaka, ruke ne odvajajui od tijela. "Ta su vremena iza nas, napisao sam, jer osvanuo je novi dan za irski ceilidh. Sada imamo dobro raspoloenje, uzbuenje i zanos. I sve to dogaa se u kolskoj zgradi u Slievenageehi, svake nedjelje u 3 sata poslijepodne. " Jedna od Nedovih sjajnih osobina - naravno, osim to je bio arobnjak s gudalom bila je i ta to je bio izvrstan uitelj glazbe. Povrh toga, podrazumijeva se, i vrstan komunikator. " On je tako pouzdan i dostojan povjerenja, " govorili su svi. Neto poput oca. Nema toga to mu ovjek ne bi dao u ruke. " Ned od brda, prozvao sam ga u svojim lancima. On je to smatrao sjajnom dosjetkom. Oduevljeno se pljesnuo po koljenima i prasnuo u smijeh: " Ned od brda! Redmonde, majstore, svaka ti ast! " Tako je tijekom ceilidha poeo pjevati uvenu istoimenu baladu. Isprsio bi se i lamatao rukama dok bi djeca pjevala s njim (nauio ih je cijeli tekst), a njegov snaan, ponosan glas prolamao bi se dolinom: Adeir Eamonn A'Chnoic: A lao ghil's a chiuid Gad do dheanfainn - se dhuit Mara gcuirfinn ort beinn dom ghuna? A to je ovako preveo: Ned od brda kae: ljubavi moja, iskrena i prava Mogu li za te uiniti vie Nego te zakloniti od vjetra i kie? Jednoga dana, dok smo sjedili uz au estice, pogledao me, nacerio se i upitao: " Nisu li prekrasne te rijei? " " Da, " zduno sam se sloio, " zbilja su prekrasne, Nede. Jako mi se sviaju. " " Sviaju ti se, ha? Jako su sline onima koje sam pjevo prvog dana. Onog dana kad si stigo u Slievenageehu. Sjea se te pjesme? Govorila je o paklu, Redmonde. O paklu. Zna to kae, kako dugo se ostaje tamo? Zna kako dugo, Redmonde? Ne zna? E, pa rei u ti. " Ispuhao je nos, izbacio sluz i zapoeo pjevati u svojem karakteristinom "high lonesome" stilu: Leimo zauvijek u sjeni kroanja Samo nas dvoje, moja ljubav i ja O Boe, hoe li nas skoro odavde odvesti? Prije e vrhunce pakla bijeli sitijeg zamesti.

Zloslutno je zadrhtao. Zatim me ponovno pogledao i rekao: " Ba toliko, Redmonde. To nas obojicu eka. " Malo sam zadrijemao, a kad sam se ponovno probudio zazvao sam ga nekoliko puta, ali ga nije bilo u blizini. Kroz irom otvorena vrata puhao je planinski vjetar. Nije se vratio sve do idueg jutra. Nisam imao pojma kamo je otiao, a ni on nije nudio nikakva obrazloenja. Ponaao se kao da se nita nije dogodilo. ZEMLJA OPLAKUJE SMRT NEDUNOG DJEAKA: SAMOTNA SMRT MICHAELA GALLAGH ERA morama. Ono to su prenijele novine nitko ne bi mogao zamisliti ni u najgorim nonim

Osobito se u tome isticala mrana i melankolina fotografija u Independentu, na kojoj su prevladavale turobne boje, crna i siva, a u pozadini, iza tvornice, nejasni obrisi borova u prizor su unosili neto zloguko. Kad god bih itao o tome, vrlo poznati, ali i nimalo dobrodoli osjeaji, jo jednom bi se vratili da me mrcvare, i tada bih ga ugledao kako stoji u sjeni i promatra me. " Dogodit e se neto strano, Redmonde. A kad se dogodi, vjeruj mi, znat e." No, uspio sam se sabrati i to mi je, naposljetku, pomoglo da uvidim koliko je sve to bilo besmisleno. ovjek je mrtav, za ime Boje - objesio se, zar ne? I to pod zatvorskim tuem. Dokazi su jasno vidljivi, crno na bijelom. Naravno da jest. Bilo je teko ne nasmijati se. Na kraju mi je, zapravo, bilo neugodno to sam uope povjerovao. Za Boga miloga, pa jasno da to nije bio on. Ni u krevetu, ni na stubitu, niti bilo gdje drugdje. Sve je to bio nesretni nusproizvod emocionalne uznemirenosti, rekao sam si. Naposljetku sam gotovo u potpunosti zaboravio cijelu tu smijenu epizodu. Postao sam nov ovjek i to je uistinu bilo prekrasno. Ve mjesecima nisam osjeao onu staru napetost. Toliko sam se promijenio da ne bih bio ni sposoban opisati to stanje. Bio sam blizu potpunom zadovoljstvu. U miru sa samim sobom. A tako je, bio sam siguran, bilo sueno da ostane. Te su me misli zaokupljale dok smo Immy i ja bili na putu za snjenu umu. Kad sam se zaustavio na semaforu kod raskrija s autocestom M50, kao da je potrajalo cijelu vjenost da se upali zeleno. I tada sam osjetio taj pljesnivi miris vlage i srce mi je opet klonulo. Ljudi katkad kau neto poput "lice mu je ustalo bez krvi". Ali takav prizor se vrlo rijetko via. Krajikom oka uhvatio sam svoj odraz u retrovizoru i mislim da nije presmiono rei da je to bila boja smrti. Nisam se morao okretati. Znao sam da je ondje. Njegove vragolaste oi zurile su u mene kroz prozor njegova auta. Izgledao je kao da pije ve danima. Projurio je kraj mene im se upalilo zeleno svjetlo. " Uskoro, Redmonde, uskoro, " rekao je. Znam da se nisam trebao zaustaviti u Blanchardstownu - to je gotovo sve upropastilo. Ali nisam mogao prestati razmiljati o Sweet Valley High, koju je Imogen gledala umjesto Mog malog ponija. To me silno uznemirilo, jer bilo je neoekivano. Odatle i moja reakcija kad sam ugledao restoran Deep Pan Pizza, koji se pojavio niotkud, jednostavno izronivi iz kie i omaglice. " Tko je za salamu, a tko za inune? " uo sam Catherine kako pita. Zgrena na stranjem sjedalu, jadna Imogen je stenjala. Traila je neto, ali uza sve to se dogaalo nisam se mogao dovoljno usredotoiti da je shvatim. Mislim da je rekla da su joj usta suha - i to me uzrujalo. Ali nikad nisam namjeravao vikati na nju. Postoji samo jedan razlog zato sam bio grub prema Immy i stane u tri rijei: jebeni Piper Alpha. Zbog njega sam se otresao na vlastitu ker:

" Zaepi, Immy! uje me? " To se dogodilo kad sam se vratio u automobil. Stres je to uinio, nita drugo. Tako sam povisio glas na ker jedino jo kada je prolila boju po sebi kod kue u Kilburnu. Igrala se temperama i zaprljala svu odjeu. Bio je to vrlo teak tjedan. Jednan za drugim odbili su mi tri lanka, a i Catherine je vrlo loe postupala prema meni. Ali sada to vie nije vano, rekao sam sebi. Sada kad smo ve gotovo na cilju. Dok sam vozio zaokupljalo me sljedee: da barem nisam sreo onog idiota Pipera Alphu. Da barem nisam imao nesreu da ga sretnem u restoranu Deep Pan Pizza. Da se barem to nije dogodilo, ponavljao sam, dok smo nastavili putovanje kui, prema snjenoj umi.

Kasne devedesete
Peto poglavlje: Redmond Place Koliko god bili uzbudljivi, moda ak i strani, dogaaji od tog ljeta sada se doimaju vrlo dalekima. Sada su, pretpostavljam, postali dio izblijedjelog tkiva povijesti i vie ne razmiljam previe o njima. To ljeto je odavna prolo, tek je jedna od ljuski koje je sa sebe zbacilo tijelo vremena. Tako sam se osjeao u tim godinama blagostanja, kasnim devedesetima. Bill Clinton napustio je Bijelu kuu, a u Sjevernoj Irskoj zavladao je relativni mir. inilo se da zapoinje potpuno novo doba optimizma. Za mene je svakako bilo tako. Stvari su se poele razvijati iznimnno dobro. Izvanredni teaj koji sam pohaao na dablinskom sveuilitu, na kojem sam se po prvi put javno pojavio pod imenom Dominic Tiernan, uz pomo savreno falsificiranih preporuka - od kojih je jedna bila i od tada ve biveg North London Chroniclea - otvorio mi je mogunost za posao u novinama. Radilo se o jednom dablinskom tjedniku koji je, prema mojim informacijama, bio pred pokretanjem. Ukratko, primljen sam na posao. Razumije se, morao sam biti vrlo oprezan i suzdran zbog mogueg otkrivanja istine. Da budem iskren, bio sam krajnje uzrujan. Ali u konoj jakni, s dugakom kosom koju sam obojio i svezao u rep, vie sam nalikovao Willieju Nelsonu* ili novodobnom, hipijevskom poslovnom ovjeku nego Redmondu Hatchu. Stoga je zabrinutost postupno nestala. Kao to sam rekao, dobio sam posao, a plaa je, u skladu s vremenima, bila vrlo velikoduna. ak su me poastili obrokom, zbog ega sam bio potpuno nespreman na ono to e se kasnije dogoditi u stanu u koji sam tek uselio, kraj Herbert Parka, u junom dijelu Dublina. U trenutku kad sam okrenuo klju u bravi, osjetio sam kako neto ne valja - zatim sam ugledao nekoliko komadia srebrnastog staniola razbacanih po podu. A onda, doslovno u djeliu sekunde, osjetio sam onaj frustrirajue poznati, neugodni miris plijesni i vlage. Kao da je ispunio cijelu sobu. Zatim se dogodilo: ukoio sam se od glave do pete. Govorio je tiho, ali jasno i razgovijetno. " Moja je od Olsona na poklon dobila aroliju srca. Je li ono malteko govno tvojoj kurvi poklonilo kakvu knjigu? " Glas je dolazio iz smjera lonanica pod prozorom.

* Willie Nelson - popularni ameriki pjeva country glazbe

Uasno me zaboljelo to se o Catherine Courtney govori na takav nain. Bio sam srdit, bijesan., ogoren. Vie no ikada elio sam mu pokazati. Napokon je dolo vrijeme da neto uinim. Predugo sam bio preplaen i popustljiv. Sada je, napokon, doao trenutak da Ned Strange shvati kako vie neu podnositi njegove luake provokacije. Stisnuo sam ake skupljajui hrabrost da mu se suprotstavim. Mogao sam tek razaznati njegovu sjenu iza lonanica. Kad sam izustio njegovo ime, poeo se neuvjerljivo braniti pribjegavajui svojim starim spletkama i smicalicama: " Ne vjeruje valjda da bih bio u stanju povrijediti malenog djeaka, zar ne, Redmonde? " To je bila kap koja je prelila au. " Ali jesi, laljivi gade! " uzviknuo sam. " Upravo to si uinio! " Iznenada sam osjetio opojni miris rua. Otvorio sam oi, a u mene je zurila neka poslovna enu u dvodijelnom kompletu s aktovkom pod pazuhom, koja si je upravo poprskala zglavak parfemom. " Mislim da e se vrijeme popraviti, " rekla je i pristojno se nakaljala da prikrije kako pritie dugme alarmnog ureaja. Koliko god me uznemirila ta scena, sada mi je drago da se odigrala. Natjerala me da zastanem i suoim se s vlastitim problemima. I prestanem izbjegavati istinu o Nedu Slrangeu. Jer da to nisam uinio, mogao bih kriviti iskljuivo sebe. Drago mi je to mogu rei da ipak nije bilo tako. Jer sada jasno uviam da je bilo kakvo suosjeanje prema ljudima poput Strangea potpuno gubljenje vremena. Cijelo vrijeme sam se zavaravao, uzdajui se poput budale u dobroudnu stranu njegove naravi, a ona naprosto nije postojala. injenice su bile nepobitne. Moglo ih se protumaiti samo na jedan nain. A to sam se vie trudio protumaiti ih uz pomo novinskih izrezaka i svega to sam o njemu prikupio, to me vie obuzimao osjeaj zadovoljstva, kao jedne veeri dok sam sjedio u jednoj slabo osvijetljenoj gostionici u Ballsbridgeu. I nije se radilo samo o zadovoljstvu, ve i o zahvalnosti. Bio sam zahvalan to je pravda u njegovu sluaju bila zadovoljena. Bio sam zahvalan to je Ned Strange skonao upravo onako kako je zasluio. Kroz mene je iznenada prostrujao neki osjeaj zluradosti, koji se zatim pretvorio u ushienje. to sam vie prouavao sva ta izvjea koja sam rairio po stolu pred sobom, taj je osjeaj postajao snanijim. Bio sam presretan to mu je sueno, to je proglaen krivim i osuen na doivotnu robiju. Ali to nije sve - uope mi nije bilo teko pomiriti se s osjeajem zadovoljstva to se ubio, jer to je najmanje to je ta stara budala zasluila za svoj gnusni zloin. Ono to je uinio bila je ni manje ni vie no uvreda ovjenosti. Neka se pri u paklu, pomislio sam i naruio jo jedno pie. Prije me bilo previe strah da uinim takvo to. Ali ne sada. Nema anse. " Nikada nee biti slobodan, Strange, " pljunuo sam ogoreno i iskapio svoj dvostruki viski, " leat e u svome samotnom, hladnom grobu sve dok se planina ne raspadne i borovi ne istrunu. Sve dok tvoj takozvani snijeg ne prekrije usamljene planinske vrhunce! uje li me, Nede? Tako dugo e ekati tamo unutra - i to itekako zasluuje, prijatelju! Nitko to ne zasluuje vie od Neda Strangea! " itao sam da je lijes s njegovim tijelom prenesen u Slievenageehu kako bi ga pokopali na groblju ni stotinu metara udaljenom od njegova doma; od dobro poznate ruevne kolibe u kojoj se, u nedostatku bolje zabave, poigravao sa mnom. Ali nee vie. Nikada vie, g. Strange. " Ha, ha, " to me je nasmijalo. Kad se samo sjetim kako sam srameljiv nekada bio, kako me strah bilo suprotstaviti mu se, kako sam ponizno i krotko izbjegavao njegov pogled! Jebeni Ned Strange, pomislio sam. ega sam se, zaboga, toliko bojao? Pijuckao sam alkohol i polako me obuzimao val olakanja. Nimalo iznenaujue, pretpostavljam, jer sada je napokon postalo oito da je u njegovu sluaju pravda zadovoljena. Pravda koja se sastojala u vjenom progonu na pustopoljinu. Nikakve smicalice nee ga odande izvui. Nikakvi trikovi ni lukave, zabavne pripovijesti.

Jedno je sigurno: kad god bi iskrsnulo ime Neda Strangea, kad god bi tko pomislio na to stvorenje pognutih ramena u staroj kariranoj koulji i pohabanim hlaama od samta, kad god bi netko pomislio na tog staroga gortaka - samo bi jedna rije stigla do usana. A to ne bi bio Ned od brda ili dobri, stari Ned. Ne. Odsad e biti poznat samo po jednome: kao Ned Strange, podli, beutni pedofil. No ipak se ne moe zanijekati da su ljudska bia nepredvidiva. Jer, koliko god da su me potresla sva ta razmiljanja, bilo je teko ostati hladan pred onim to se dogodilo u Palmerstone Parku idueg poslijepodneva kad sam se vraao s ruka. Podsjetilo me to na Neda i mene, na jedan od naih miroljubivijih dana na planini, mnogo prije no to je uasna istina o njemu izala na vidjelo. Nisam mogao vjerovati oima kad sam vidio ptiicu kako ukoeno lei na maloj postelji od lia. To me neminovno podsjetilo na njega, na ono posebno poslijepodne kada je doista lirski i potresno otpjevao onu pjesmu. Bila je zima i pao je prvi snijeg. Zgrabio me za ruku i uzbueno zaustio: " elio bih ti otpjevati jednu pjesmu, Redmonde. U originalu je izvodi Hank Williams. Govori o smrti jedne ptiice. " Otpjevao ju je velianstveno, nema to. Zibajui violinu na ramenu i prebirui gudalom po icama s takvom njenou da su akordi zvuali poput najbistrijih kapljica vode, uronio je u svijet snova, ljuljajui se s jedne na drugu stranu, dok je duboki, prigueni ton instrumenta oponaao vjetar. " Jesi li uo jecaj crvendaa, dok umire prvo lie? " U svjetlu tih bolnih sjeanja, prizor crvendaa na kojeg sam posve sluajno naiao bio je neprocjenjiv. Bilo je uistinu teko ne protumaiti to kao neku vrstu znamena. Kao jasan nagovjetaj da je naa pria, pria o Edmundu Strangeu i Redmondu Hatchu, napokon zavrena. On je leao u grobu, u Slievenageehi, svojem planinskom domu i vjenom prebivalitu. Nije mu ostalo nita do napokon prihvatiti kaznu koja mu je izreena - da poiva u vjenom nespokojstvu. Pokopan na samotnoj, jalovoj pustopoljini. Gdje i sama pomisao na ruu izaziva podsmijeh. Milujui crvendaevu okruglu glavicu imao sam osjeaj da je Ned, iako nevoljko, ovaj put ipak prihvatio svoje stanje i napokon se pomirio sa sudbinom. Naposljetku se ipak predao. Nakon toliko vremena prihvatio je da izreena kazna, bez obzira na to kako su se prema njemu odnosili novinari i svi ostali, ni na koji nain nije bila nepravedna. Pomirio se da je dobio ono to je itekako zasluio. Kao da je napokon smogao snage priznati: "Njegovi krici paraju mi srce! Nisam imao nikakvo pravo nauditi Michaelu! " Hvala Bogu, promijenio je pjesmu. Gotovo da se ulo kako proima blago ozraje. Izgovorio sam molitvu u zahvalu jadnom, malom crvendau. Ba kao to smo to uinili Imogen i ja onoga dana. Jer, i nas dvoje smo pronali jednog. Catherine je tih dana upravo poela raditi u Victoria Wineu, nedaleko od postaje Queen's Park. Nije to bio bogzna kakav posao - iskreno govorei, zarada je bila jadna. Ali bili smo ponosni na nju kao da su je okrunili za kraljicu Engleske. Nikad neu zaboraviti Imogeninu ruicu. Vjetar je raznosio lie uokolo, prekrasno jesensko lie, ba kao u Palmerstone Parku. U meni kao da se pojavila slutnja, kao da sam instinktivno predosjeao da e me ostaviti i svako malo bih joj vrsto stisnuo ruku. " Joj, " rekla bi, " to boli! " i podigla bi je zurei u nju s negodovanjem. Svoju malu, pocrvenjelu, mesnatu ruku. " Bogati smo, " sjeam se da je rekla, " sada kad mama ima posao. " Istodobno smo prasnuli u smijeh. Nasred parka nalazila se velika bukva, a blizu nje kanta za smee kraj koje sam ugledao malog crvendaa, krutog poput daske. Obje noice bile

su mu u zraku. Imogen je kriknula kad sam ga podigao i pomilovao. Iznenada su joj navrle suze na oi. " Kako je umro, tatice? " upitala je, ali nisam smogao snage da odgovorim. Samo sam odmahnuo glavom. Te veeri pokopali smo ga u svom vrtu. Kad je gazda uo to smo uinili, pokucao je na vrata i zatraio da ga iskopamo. ini se da smo u aru raskopali cvjetnjak nekom stanaru. Gazda nas je podsjetio da postoje pravila o tome. Moda bi se moglo oekivati da nas je to povrijedilo ili razljutilo, da smo prosvjedovali i izazvali neugodnu scenu. Ali nismo uinili nita slino. Nismo mu ak ni rekli da smo zakopali malog crvendaa. Bili smo previe zaokupljeni vlastitom sreom i blagostanjem nae obitelji. Osim toga, nikome nismo odavali svoje tajne. Nitko u snjenoj umi to nije inio. Stoga smo ga jednostavno iskopali i sljedeeg dana pokopali ispod jednog stabla u Queen's Parku. " Nadam se da male betije nee doi po njega, tata, " sjeam se da je rekla. " Nee, " obeao sam joj. Izradili smo mu skroman, mali kri od rogoza. Samo zbog toga, otiao sam do movare u Hackneyu. U djetinjstvu sam jednom vidio majku kako izrauje kri od rogoza. Toga je dana otar vjetar raznosio jesensko lie. Vjetar koji bi, u neka sretnija vremena, prije no to su stvari pole tako uasno po zlu, donosio odjek glasa Neda Strangea. On bi pjevao iz sveg glasa, okruen djecom, njegovim "malim partnerima", ije bi donje usne suosjeajno zadrhtale kad bi im ispriao priu o malom crvendau koji je skonao sam. Koji je jednoga dana skonao sam, u snijegu. Sjeam se kako mi je jednoga dana, uz alicu estice, dok smo sjedili kraj kamina, proitao odlomak iz jednog od svojih pohabanih kaubojskih romana, izgovarajui svaku reenicu s beskonanom, uvjebanom strpljivou. Vatra je irila svoje goleme sjene po stropu, a on je polako pijuckao iz alice i snano uvlaio dim cigare. Kroz dolinu bi se povremeno prolomio lave psa, koji bi se zatim ugasio kilometrima daleko od planine. Na okviru kamina nalazila se tamnosmea fotografija njegova oca nasred polja s kosom u ruci, odjevena u staru, kariranu koulju. Uznemirila me njegova neugodna slinost s mojim ocem, koji je i sam bio crvenokos. Kad sam to spomenuo Nedu, samo se nasmijao i rekao: " I ti si branin, Redmonde. to si drugo oekivao? A rei u ti jo neto: duboko u dui i ti si pokvaren ba kao i ja. to kae na to, Rede? Ne misli da si laov i varalica kao i ja? I pomalo prepreden, ha? Nee li rado izostaviti ono to te optuuje i prikazuje u loem svjetlu, jel? " " Zaepi gubicu! " otro sam odvratio. " Ne elim to sluati! " Nasmijao se pravei se da nita nije reeno. " Mi smo priprost seoski ivalj, jel, Rede? Kopilad! Tako nas zovu. Djeca rodoskvrnua. Sumnjiava i plaljiva. Svi meu sobom vjenani, tako da na kraju postanemo sami sebi djed ili baka. " Oi su mu podmuklo zasvjetlucale. " Baka. Ja nisam vlastita baka. Mi nismo kopilad, slae se, Redmonde? Evo, uzmimo tebe. Ti si fini gradski deko. Radi u velikim novinama, i to. " Zapucketao je zglobovima, prodorno me pogledao, a zatim pljunuo. Vie nije moglo biti sumnje u njegovu odbojnost prema meni. " O, da, tako si jebeno profinjen, ba kao Olson. I ta jebena, zmija bila je profinjena!" Nisam to vie elio sluati. elio sam otii. Vratiti se u grad, mojoj voljenoj Catherine Courtney. Pitao sam se hou li ikad vie poeljeti makar se pribliiti Slievenageehi. Njegovo podbadanje poelo me uasno ivcirati i moja prvobitna zamisao o prikupljanju njegovih "sjeanja s planine" u knjigu ili biografiju polako i sigurno gubila je na privlanosti. Katkad bi samo sjedio ne prozborivi ni rijei, pogleda uprtog u vatru, lutajui grobnicama, bezdanima, vijugavim podzemnim hodnicima, sanjajui o djevojci u jednostavnoj, plavoj

haljini. U jednostavnoj, plavoj haljini s ukosnicom iste nijanse. Djevojci koja je posadila cvijet kao simbol njihove ljubavi. " Nemoj mi spominjat arobne dane. Neu sluat o aroliji srca, " iskesio je ogoreno zube poutjele od duhana. Jednom me pitao vjerujem li u Boga. " Jesil vjernik, Redmonde? " upitao me. " Meni moe re. " Potvrdno sam kimnuo glavom. Zatim je opet zapoeo staru priu o paklu. Upitao me to mislim o tome. Kako izgleda. Zavalio se u stolicu, uputio mi onaj prodorni pogled, i, dok su njegovi blijedi prsti obavijali ruku alice, rekao: " Arhaneo zatrubi tri puta i nakon toga ti dua zavri u jami? Tako to zamilja, Redmonde? Veliki sat otkucava nikad-vie, nikad-vie. Jel? Ili moda net mnogo gore? Sam vrag lei uz tebe i, kako pjesma kae, titi te od vjetra i kie? Ne misli da bi moglo biti tako? Zauvijek?! " Rekao sam mu da moram ii, da me Catherine oekuje. " Catherine, " promrmljao je zajedljivo. " To nee potrajat. ene se mijenjaju, i neka ti Bog pomogne kad se to dogodi. Sve to im se ikad svialo na tebi, sad im se gadi. Jedina osoba koja e te zauvijek voljeti je tvoja majka. A ona je boginja. Ona je aneo. Ona je jedina koja te nikad nee iznevjerit. Osim to je tvoj tatica ubio mamu, jel tako? Mlatio je ko magarca dok nije iskrvarila. I zato sad mora izmiljat prie. Prie o tome kako je umrla u kapeli. Pjevajui idiotske djetinjaste pjesmice. " Nisam mu odgovorio. Nisam rekao nita, ostao sam sjediti trpei bol, pognuto promatrajui svoju sjenu na stropu. Iznenada sam ustao. Gurnuo me natrag u stolicu. " Reko sam li ti jo malo ostane! " Pristao sam preko volje popiti jo jedno, posljednje pie. Uvukao je dim cigare i nabrao desnu obrvu. " Dakle, Redmonde - nas dvojica. Ti i ja. to misli, jesmo li u rodu? " Odvratio sam pogled s gnuanjem. " Ni sluajno, " rekao sam, " naravno da nismo. " Ponovno me pogledao u oi i rekao: " Jesi siguran? " " Jasno da sam siguran. " " Ne zvui ko da si siguran. " " Rekao sam ti da sam siguran! " " Rede? " " to hoe?!" " Svi smo mi u rodu! Svaki kurvin sin koji se ikad izlego na padinama ove planine! Shvaa? Jel, Rede? " " Oprosti, " rekao sam, " zbilja moram ii. " " Rede, ne slua me! " " Oprosti, kaem ti da moram ii. " " Rekao sam da ostane gdje si, Rede! Hou rei, Nede! " Zgrabio me za ramena i odluno gurnuo natrag u stolicu. Stajao je preda mnom, osmjehujui se i zaigrano trljajui aku. Ali prijetnja u njegovim oima bila je nedvosmislena. Nadvio se nada me i gledao me odozgo, ne trepui. " Samo mi jedno objasni: ako nas dvojica nismo u rodu, kako to da se preziva Hatch? " " Tako se prezivam. To je sluajno moje prezime. " " Sluajno? Sluajno? Jesil ikad, kako kae, sluajno, potraio njegovo znaenje? Zna sluajno to Hatch znai na irskom jeziku? Jel ti poznata irska rije ait? Zna kako se ona izgovara, jel tako, Redmonde? " Zapravo sam znao. I bio sam ushien to ga napokon mogu nadmudriti. " Znam, " odgovorio sam drsko, " izgovara se "e". I znai mjesto." Stajao je i ekao, gladei bradu i ekajui svoj trenutak sa zavisti vrijednom sposobnou samokontrole. Zatim mu se lice polako razvuklo u osmijeh.

" Tako je, rekao je. Znai upravo to. Ali znai jo i neto drugo. " Nisam se vie mogao obuzdati. " to znai? " prasnuo sam. " Koji kurac znai? " " Polako, " zagugutao je. U tami su mu zabljesnuli onjaci. Od glave do pete su me proli hladni trnci. " Znai "udan"*, mali Redmonde. To znai. udan. Iznenaen sam to ne zna. Kad si toliko obrazovan. " Ustao sam i pokuao proi kraj njega. " Moda tu vijest moe objaviti u tvojim novinama. Moda je moe staviti ve u sljedei lanak. Siguran sam da bi to tvojim itateljima bilo vrlo zanimljivo! Branin Red Strange - mora priznati da zvui poznato. " Dospjevi do vrata, ogoreno sam rekao: " Reci mi samo jedno. Budi iskren. Pravi li cijelo vrijeme budalu od mene? " " Misli na moje prie o Annamarie i ostalome? " " Tako je, " rekao sam, " upravo na to. " " Na ono da sam laljivu kurvu utopio u rijeci? " " Da, " rekao sam i odvratio pogled. " Da, Redmonde, bojim se da su ti sumnje od poetka bile opravdane. " Napravio je stanku, uzdahnuo i pogledao kroz prozor. " Sve su to bile lai, Redmonde. Nisam je utopio. " Kad sam zauo te rijei, osjetio sam ogromno olakanje. Toliko olakanje da sam mu to morao priznati. " Jako mi je drago to uti, Nede, " rekao sam. " Ma nemoj? " rekao je. " Onda bi sigurno htio uti to sam joj zapravo uinio. " " O emu govori?" Nije odgovorio. Otrije sam upitao: " O emu to govori? to hoe time rei? " Odgurnuo me i stao na prag, coknuvi jezikom. " Izbo sam je noem, " rekao je. " Ba ko i onu drugu kurvu, Carlu Benson, takozvanu bostonsku ljepoticu. Redmonde, blijed si. Mislim da bi trebo neto popit. Zato se nas dvojica ne bismo lijepo vratili unutra? " Dobro sam se sjeao imena Carle Benson. Samo mjesec dana ranije ispriao mi je kako je tijekom boravka u Bostonu nekoliko mjeseci, kako se izrazio, "hodao" s njom. To me toliko uznemirilo da sam po povratku u grad smjesta otiao u Nacionalnu knjinicu i u arhivu potraio stare primjerke amerikih novina. Osjetio sam silno olakanje kad sam ustanovio da se imena nisu podudarala. Osim to me, kad sam naeo tu temu, opet doekao spreman. " Da, samo to njezino ime uope nije bilo Benson. Nije se zvala Carla Benson. Tu sam te prevario. " Rekavi to nagnuo se prema meni, a oi su mu se suzile. " Carla Mc Intyre, tako se zvala. Boe, ma vidi me kako sam zaboravan! " Doslovno sam pobjegao iz kolibe. Mogu se zakleti da sam ga na povratku s planine cijelim putem uo kako se smije: " Ned i Red! Zauvijek zajedno! Sve dok snijeg ne prekrije bijele vrhunce pakla! " Znam da se nisam smio vratiti u knjinicu - prvi put je bilo dovoljno muno. Ali im sam se vratio u Dublin, otiao sam ravno u Nacionalnu knjinicu u Ulici Kildare i ponovno zatraio amerike novine iz arhiva. Cijelo vrijeme razmiljao sam kako je sve to skupa smijeno, ponavljajui u sebi ono to sam uo ve najmanje stotinu puta. Istu onu pjesmu koju ste stalno mogli uti u gostionici, istu onu koju sam uo prvog dana kada sam stigao u grad: * Strange - eng. udan, ujedno i Nedovo prezime

istinu. "

" Zaboga, ne obraajte panju na Neda. Ne vjerujete valjda da stara budala govori

Ne znam to bih dao da je to zaista bilo tako. Ali preda mnom je pisalo kako su se stvari zbile, crno na bijelo. Prenesen je iskaz policajca zaduenog za sluaj, koji je rekao da nikad u ivotu nije vidio takvo to. " Jadnoj je eni iupana utroba. U pedeset godina slube nikada nisam vidio takvu okrutnost. " Okrutnost kakva je poinjena nesretnoj Carli Mc Intyre. Nakon toga, svi u redakciji The Leinster Newsa primijetili su kako sam postao vrlo razdraljiv. Njezino ime nije me naputalo. Neprestano sam razmiljao o policajcu i onome to je rekao. Zatim bih ugledao ili zauo Neda. Vidio bih ga kako zabacuje glavu i govori: "O, Boe, Boe!" " Mrzovoljan si kao medvjed, " govorili bi mi kolege, " daj se malo razvedri. " Bilo mi je jasno da nemam izbora: na kraju u se morati suoiti s njim. Zato sam u mislima poeo uvjebavati mogue scenarije. Ali on kao da je bio u stanju predvidjeti svaku moju misao, i to me duboko uznemiravalo. No vrlo dobro sam znao da vie nema povratka. Sjedio sam u njegovoj kuhinji i zamuckujui ponovio svoje optube. Osjeao sam se kao potpuna budala. Cijelo njegovo tijelo podrhtavalo je od smijeha. " O, Boe, Boe, Redmonde, kakav si to uasan ovjek - odakle ti, pobogu, takve ideje? Misli da bih bio u stanju uiniti takvo to? Ja, koji se u ivotu nisam makno iz doline, koji ak nisam bio te sree da imam djevojku! U redu, jednom davno udvaro sam lutkici koja se, kolko se sjeam, zvala Annamarie Gordon. Moda sam se ak i malo zaljubio u nju. Ali to bi ona radila sa starim kopiletom ko to sam ja? Na kraju je, Redmonde moj, pokupila krpice i udala se za nekog lijenika. ujem da ivi negdje u Engleskoj. A lijepa je bila, tu nema spora... Nego, jebem mu sunce, kamo sam stavio onu bocu suze? " Bila je to velianstvena predstava, nema sumnje. Bez imalo truda motao me oko malog prsta. Mnogo puta od onog dana kad sam doao po Immy poelio sam, iako znam da se time ne bih trebao previe ponositi, barem djeli impresivne domiljatosti koju je posjedovao Ned Strange. Barem zericu njegove jezine vjetine, barem trunku prepredenosti kojom je vjeto izbjegavao svaku odgovornost. Njegovo pristupano, iskreno seljako lice nije davalo naslutiti nikakve zamrene spletke ili skrivene namjere. Ali za njega su one bile normalne, ba poput jela ili disanja. U usporedbi s njim bio sam pravi patuljak, naivac. Nitko i nita. ak i pomisao na to bila je poniavajua. Bio sam siguran da bi on postupio mnogo spretnije od mene onog uasnog dana u restoranu Deep Pan Pizza. Onoga dana kad sam uinio glupost i ondje se zaustavio. Mogu zamisliti s kakvom bi lakoom on razrijeio takvu zastraujue teku situaciju, kako vjeto bi se suoio sa svakim daljnjim izazovom. Susret s Piper Alphom za njega ne bi bio ni najmanji problem. Na licu mjesta, bez razmiljanja, izmislio bi neku uvjerljivu priu, neku ironinu, smijenu anegdotu koja bi u potpunosti opravdala njegovu nazonost u restoranu. Za razliku od mojeg nesretnog zamuckivanja i besmislenog trabunjanja, Doao sam jer moram, Bilo mi je usput pa... Grozno je kad ponete tako petljati, ali imao sam stvarno puno sree jer mi je kotski nafta pourio priopiti, kao da meu nama postoji neka posebna povezanost, da iste veeri putuje za Junoafriku Republiku. " Adio, Dominic, " odzvanjao je njegov pozdrav izdaleka. Mislio sam da u se onesvijestiti dok sam se vraao prema escortu, svojem utoitu ljubavi, u kojem me ekala moja ljubljena, napokon usnula ki. Nikada u ivotu nije mi manjkalo toliko prisutnosti duha kao tog dana dok smo se vozili autocestom na kojoj su moje vozake sposobnosti izgledale gotovo jednako nedostatne

kao i komunikacijske. Ove druge bile su neto poput parodije Nedovih. Dat u vam jedan primjer: umjesto da ostanem miran i, kao to bi, bez sumnje, on uinio, s podrugljivim sjajem u oima bezbrino zaponem pripovijedati nekakvu vragolastu priu, upustio sam se u iscrpan opis svega to se dogodilo onoga dana u parku kad smo pronali crvendaa, pri emu su moje sentimentalne digresije jo vie zbunjivale jadnu Imogen. Ne mogu to drukije opisati nego kao jednostavno glupo. I moji pokreti, sada je to vie nego oito, bili su potpuno neprikladni. Previe izraajni, previe uznemirujui. Gotovo operni, zaboga! Razlika izmeu Neda i mene oitovala se u tome to se on ponaao kao da mu je manipuliranje publikom u krvi. Nije ga bilo briga sluate li ga ili ne. Tako se, naravno, osigurao da ete doista obratiti pozornost na ono to govori. Takav stav trebao sam i ja usvojiti. Moja izvedba bila je to doista jadna. Sada to priznajem. Osim toga, gotovo sam slupao auto. Dvaput. Oba puta Imogen je otvorila oi i zavritala: " Tata! " Redmond Hatch, loija inaica Neda Strangea. Da smo kojim sluajem bili blizanci, ja bih bio onaj slabi i nesposobni. U sebi skovati odvanu zavjeru? Kakva smijena pomisao. Nikada neu biti Ned Strange. Naprosto nisam tome dorastao. Nisam u stanju zabaviti ni vlastitu ker, razmiljao sam posramljeno. Jednom davno uzeo bih je za ruicu i rekao joj da se nema ega bojati. Niti glupih "straljivih stvari", niti bilo ega drugog. Lagano bih joj stisnuo ruku i utjeio je kao svaki normalan otac. Umjesto da glupavo maem rukama i pokuavam saeti gotovo sve to smo ikada zajedno proivjeli u jednu jedinu, dosadnu i prilino nerazumljivu priu. Time sam samo jo vie pogorao psihiko stanje djeteta, koje je ionako ve bilo dovoljno napeto, a k tome sam nas oboje zamalo ubio. Netko je oito budno pazio na nas. Mogao bih se zakleti da sam u jednom trenutku zauo: " Neu te iznevjeriti! " Da sam barem nekako uspio ostati smiren. Pokazati makar i najmanju naznaku staloenosti. Pa to nije trebalo biti toliko teko, ak ni nekome toliko nesposobnome kao to je Redmond Hatch, ili Place, ili Tieman, ili Strange, ili kako god da sam se ve prezivao. To doista nije trebalo biti tako teko. ak ni Redmondu, seoskom rogonji. ak ni jadnom branskom kopiletu kakvo sam ja.

Poetak prvog desetljea u novom mileniju (2001)

esto poglavlje: Grimizne vrpce George Bush sada je glavni u Bijeloj kui, a reklo bi se da je rat u Sjevernoj Irskoj konano stvar prolosti. Teko je u to vjerovati, znam, ali tako se dogodilo. Svijet se neprestano mijenja. To je oduvijek bila i ostala njegova bit. Promjena. Vie no ikada ranije, ivot se mijenja zauujuom brzinom i sve je dalje od onih "starih vremena u planini". Tolike su se promjene dogodile od prvog putovanja u snjenu umu, od onog bolnog poslijepodne-va koje bi trebalo po bilo koju cijenu zaboraviti. U ovom trenutku sve to ionako izgleda kao davna prolost - neko epohalni dogaaji izgubili su svoju bit, postali su tek.blijeda sjeanja. Holokaust u Ruandi jo se jedva i spominje, a rtve krvoprolia u Hrvatskoj izazivaju tek tmurno slijeganje ramenima.

I u mojem su se ivotu dogodile dramatine promjene - stvari koje ne biste oekivali od dosadnog, starog Redmonda Placea, ovjeka koji, izgleda, nije u stanju ni prevesti vlastito prezime. No, moj ivot se doista promijenio i, vjerujte mi, nakon to sam doao na korak od emocionalne i financijske bijede, uistinu sam zahvalan na svemu to se dogodilo. Za poetak, vie ne radim za novine, jer sam objeruke prigrabio prigodu koja mi se ukazala za skromni poetak na televiziji. Bila je to nevjerojatna srea. U usporedbi sa sumornim osamdesetima, prilike za uspjeh u Irskoj sada su izvrsne. Po zavretku razgovora za posao rekli su mi da su me smjesta voljni primiti kao pripravnika na odreeno vrijeme. Budui da su se borili protiv starosne diskriminacije, moja dob od ezdeset godina za njih nije predstavljala nikakav problem. Vrijeme je promjena u Irskoj, sjeam se da sam tada zadovoljno pomislio. Srea mi se otada gotovo neprestano smijeila. U to vrijeme, kao to sam ve spomenuo, moje dunosti na RTE-u nisu bile previe odgovorne, uglavnom su se svodile na istraivaki posao za najgledanije emisije, ali bilo je to dovoljno za poetak, a kasnije sam dogurao do mjesta urednika dokumentarnog i igranog filmskog programa. Prethodne noi bio sam nazoan na godinjoj dodjeli televizijskih nagrada u hotelu Burlington. Bio je to raskoan, u potankosti razraen dogaaj, meka za bogati Dublin, koji nije propustio jo jednu prigodu za pompozno prikazivanje u javnosti. Casey mi je rekla da se sjajno zabavila te da smatra kako je dogaaj "za dlaku" bolji od onog prologodinjeg. Casey je, ako to jo niste pogodili, moja nova supruga i - iznimno lijepa ena. Siguran sam da e mnogima biti teko to povjerovati. Da netko iza koga je ve jedan propali brak i tko ni na koji nain nije poseban ni markantan, moe imati toliku sreu. Ne samo da sretne nekoga tako privlanog i profinjenog kao to je prekrasna Casey Breslin ve i da ostane s njim. Da budem iskren, katkad je i meni samome teko u to povjerovati. A to je jo uzbudljivije, tvrdi da me voli. I to je jo bolje - vjerujem joj. Zapravo, vjerujem joj svim srcem. Osjeao sam to i juer, po nainu na koji me drala za ruku i gledala me dok smo plesali. Mislim da nikada nisam bio sretniji. Vjerojatno je to zato to me ona poznaje kao vlastiti dep. Bolje no ijedna ena koju sam poznavao. No s druge strane, u ivotu ni nisam upoznao mnogo ena. Da budem iskren, jedina koju sam malo dublje poznavao bila je Catherine Courtney. I, naravno, Imogen. Ali nju se ne moe nazvati enom, barem u ono vrijeme to nije bila, miica mala. Ali zapravo nisam uistinu poznavao Catherine. Mislio sam da je poznajem. Meutim, nakon to me ostavila zbog Malteanina, bio sam prisiljen preispitati sve u to sam vjerovao. "Nije te istinski voljela," prekorio sam se, "inae te ne bi ostavila zbog te zmije." to moe i ne mora biti tono - ne znam. Sve to znam jest da mi je jo uvijek draga. I zauvijek e biti. No, nisam to rekao Casey. Ne vidim u tome nikakvog smisla. Radi se o dvjema razliitim vrstama ljubavi, svakoj osobitoj na svoj jedinstveni nain. Ne mogu vam ni izdaleka opisati koliko sam potiten bio svaki put kad bih u novinama vidio Catherininu sliku. Da i ne spominjem glavne veernje vijesti. A tek kad bi se pojavila fotografija s naeg vjenanja i na njoj moj zamagljen lik pogleda uprtog u nau zajedniku, sretnu budunost! Ta spodoba u majmunskom ruhu, naravno, nimalo ne nalikuje meni danas. To vie i nije toliko vano, nakon to su pojedinosti istrage policiju dovele do Bournemoutha, gdje je sve zavrilo antiklimaksom mojeg paljivo pripremljenog "samoubojstva". Ono je uskoro postalo tek jo jedan "tragian sluaj". to je, na neki nain, vrlo prikladan opis. Iako ne zbog onoga to su svi drugi mislili. Ja sam imao sasvim drukiji uvid u tragediju. to se mojih bojazni tie, znao sam da je vrlo malo vjerojatno da me netko prepozna. Jedini tko bi mogao neto povezati bio je Piper Alpha. A on je ve odavna u Junoafrikoj Republici. Nitko drugi nije bio ak ni svjestan moje prisutnosti u Irskoj. A ezdesetetverogodinji Dominic Tiernan, sa svojim staromodnim kouljama i obojenom kosom svezanom u rep, ni izdaleka nije nalikovao Redmondu Hatchu.

Naposljetku se sve stialo, i to je savreno odgovaralo Imogen i meni. "Prekrasna se tiina u snjenoj umi skrasila, " rekao bi pjesnik. * * * I zato me, blago reeno, uasnulo, kad sam otprilike godinu dana kasnije vidio Catherininu fotografiju u Evening Heraldu. Pokazalo se da lanak nema izravne veze s Imogen. Radilo se o prometnoj nesrei u kojoj je teko stradao Catherinin partner Ivan. Naslov je glasio: Nova bol za majku nestale djevojice. Pozorno sam proitao kako su se odvijali dogaaji (u lanku je spomenuto da je Ivan preveen u bolnicu St. Vincent, gdje je i preminuo). im sam proitao vijest, osjetio sam nezadrivu, organsku potrebu da je vidim. Toliku da sam jo jednom otiao u onu gostionicu u Rathfarnhamu. Njezina kua sada je izgledala sumorno, cijeli dan su se u njoj smjenjivali ljudi koji su doli odati potovanje njezinom pokojnom partneru Ivanu Lennonu. U malom vonjaku od samih jabukovih stabala mlitavo je visjela traktorska guma, dok je lie pod njom utalo i umiralo. Na vratima se nalazio grimizni vijenac i, makar se to doimalo kao manjak potovanja, nisam mogao otjerati misao na snjenu umu. Manjkom potovanja u smislu da sam se ja preputao vlastitu zadovoljstvu, dok su preda mnom ljudi osjeali istinsku bol i traumu. Ali te vrpce su oduvijek bile tako lijepe osobito dok su leprale u tmini meu borovima za ije granice sam ih privezao one noi kada smo stigli, rekavi joj da je moja majka nekad pjevala tu pjesmu. Mislim na Scarlet Ribbons. Jednostavno nisam mogao prestati razmiljati o njoj. Znam to e neki ljudi pomisliti. Da sam izmislio tu priu kako bih izmamio suosjeanje, moda ak i ljubav. A ljubav mi je toliko trebala da bih uinio sve da je dobijem. Ali mogu misliti to god ele. Meni ne trebaju tako jadni trikovi. Ja znam to je ljubav. Ako elim ljubav, evo je saete u sljedeim rijeima: prekrasni dani koje smo proveli u Kilburnu. Oprao sam Immynu torbicu i donio joj je. Bio sam osupnut kad je neka mala betija ispuzala ispod njenog rukava, ali me to nije razbjesnilo kao to bi to nekad moglo. Naprosto sam je pokupio i njeno poloio na tlo. Zatim smo nas dvoje neko vrijeme sjedili skupa, a ja sam milovao njenu mekanu kosu njeno, kao nekada u Queen's Parku. Te noi pao je snijeg i sve je bilo toliko savreno da nisam ni pomiljao na povratak kui. Idueg jutra kad sam se vratio rekao sam Casey da sam cijele noi ostao na poslu. " Pripazi na sebe, Dominie, inae e se sruiti, " rekla je. " Ha, ha, " nasmijao sam se i zagrlio suprugu. Nakon Ivanove smrti Catherine je prodala kuu u Rathfarnhamu i preselila se, ali nisam saznao kamo. Jednog dana otiao sam tamo i nje naprosto vie nije bilo. Neu se praviti da me to nije iznenadilo. Uz sav taj nadzor i lukave spletke to nisam uspio predvidjeti. Vjerujem da ju je prodala za par novia. Znao sam sjediti u gostionici i prisjeati se onih davno prolih dana kad su podrezivali rue i Imogen se smijala Ivanovim alama. Jednom ili dvaput nakon zatvaranja, iako znam da je to bilo glupo, popeo sam se preko dvorinih vrata i sjeo u traktorsku gumu, razmiljajui o snjegoviu koji lebdi po zraku, na nebu osvijetljenom mjeseinom. Osim biti s Casey, nita mi nije drae no odvesti se do snjene ume. Pokuati objasniti Imogen vlastitu situaciju i nekako opravdati svoje sramotno ponaanje onog dana u automobilu... Jedno je sigurno: nikada vie neu vikati na nju. Nikada to nisam ni namjeravao. Ali Ribena se prolila po cijelom sjeditu. Znam da sve to pripada prolosti i da vie ionako nije vano, ali vie od ikoga jo uvijek smatram odgovornim Pipera Alphu. I

danas se sjeam kako sam se uplaio kad sam ga vidio kako se pribliava pultu. Pljesnuo me po leima i promatrao onim boleivim, dodvoravajuim pogledom. " Hej, Dominic! Vraa se u hostel? " " Isuse! " sjeam se kako sam uzviknuo. Nadvio se nada me, zabacivi torbu preko ramena. Vidjelo se da je vrlo zadovoljan sobom. Nije se ustruavao smjesta me izvijestiti i zato. " Vraa se u hostel? Pa neka ti je sa sreon. Jer ja se ne vraan. Spakiro sam kufere i kupio kartu. Ne me tako skoro vidit. Ne znan zato sam ikada doo u ovu zemlju. Kia cijelo vrijeme. Odlazin u Junoafriku Republiku, stari. Kae mi prika da tamo za tjedan dana mo zaradit hiljadu funti. To nije nikakav problem u graevini. Tamo bi ti trebo otic, stari. Ako mene pita, nema tu kruva, treba di sidro. " Sve to sam jo uspio razabrati bilo je Capetown i Jo'burg i onda opet Capetown i Jo'burg. " Upravo tako, " sjeam se da sam razmiljao, " treba di sidro, Piper Alpha. Ima pravo. A sad mi odjebi s puta! " Kasnije te veeri, dok smo Imogen i ja prelazili potok na putu prema borovom umarku, teak miris mentola omamljivao me i izazivao mi muninu. Sramotno je kako je tvornica obojila potok ruiasto svojim otrovnim otpadom - nikako ne mogu shvatiti kako to da "zeleni" ve odavna nisu zasuli ciglama Slatkie Rohan. Nigdje ni ive due. iroka, siva, hladna zgrada bila je tiha i prazna. Jedini zvuk koji se uo bilo je uborenje potoka. Odvratni, slatki miris irio se zrakom. Proao sam prstima kroz Imogeninu mekanu kosu. Jednom sam itao o mrtvim ribama koje su pronali u tom potoku, a s obzirom na debeli, ljepljivi sloj na povrini vode ne mogu rei da me to osobito udi. Osjetio sam elju da se proderem Nedu Strangeu ravno u lice: " Dakle, ovo bi trebalo biti neto uasno, zar ne? E pa, bojim se da se meni ne ini toliko stranim! " Probijajui se izmeu stabala koja su me okruivala poput strogih, ali ne i nemilosrdnih uvara, polako sam se spustio na koljena, dok je svjetlo pristizalo odozgo lomei se o granice, a ja sam podigao Immynu meku i mlitavu ruku i, kao u ono davno vrijeme, njeno je obavio oko svojeg vrata. esto provodim sate u snjenoj umi jedui pizzu ili dvostruki hamburger sa slaninom, ili pak samo pjevuei nekoliko istih taktova Scarlet Ribbons, promatrajui sve te male vrpce kako lepraju na povjetarcu. U bezvremenskoj ljepoti naeg doma u snjenoj umi.

Sredina prvog desetljea u novom mileniju (2002)

Sedmo poglavlje: Brano blaenstvo Ve vie od godinu dana Casey i ja ivimo u Suttonu, u sjevernom dijelu grada. Stanujemo u prekrasnoj, novoj stambenoj zgradi ograenoj zatitnim zidom i pod nadzorom dvadeset etiri sata na dan, koja k tome ima i vrt na terasi i fontanu od lanog mramora. Tko bi poelio ugodnije okruenje? A i susjedi su sjajni - gledaju svoja posla i viamo ih jedino na

tromjesenim sastancima zbog komunalnih usluga i raznih drugih pitanja vezanih za svakodnevno voenje zgrade. Skupo nas je kotalo - preko dva milijuna eura - ali bilo je vrijedno svakog novia. Uistinu jest. Stoga mi nije bilo ao napustiti svoj jednosobni stan u Ballsbridgeu. Ne znam ime sam zasluio da me neprestano prati srea. Zasigurno to nisam oekivao onog divljeg, vjetrovitog, tmurnog dana ispred crkve na Harold's Cross Roadu kad se sve inilo potpuno izgubljenim. Pretpostavljam da bi se moglo rei da sam se predao. I kao posljedica toga stigla je neizreciva srea i neprekidni niz novih prilika. Ali prije svega ljubav. Ljubav moje voljene supruge Casey. Znam da sam bio sretan i tijekom prvih pet godina s Catherine - kad sam, recimo, Imogen priutio kaput, ili je podigao na onaj bljetavi, buni vrtuljak, ali usprkos svemu, nikada se nisam osjeao voljenim. Ne na pravi nain, ne onako kako bi to mukarac trebao. Teko mi je to sada priznati, ali istina je. Mislim da sam se dugo zavaravao. Sasvim sigurno do onog dana kad se moje tlapnje vie nisu mogle odrati. Onda kad sam je zatekao u krevetu s njezinim maltekim prijateljem. I kad mi nije preostalo nita drugo nego da svoju pomalo zajapurenu i preplaenu suprugu odvedem u stranu i upitam: "Onda, Catherine, reci mi, je li bio dobar? " Ne bi trebalo govoriti takve stvari. Posebno ne vlastitoj supruzi. A sasvim sigurno ih ni ne biste govorili - da se osjeate voljenim. I da ne ivite s nekim tko je u vie navrata pokazao da, duboko u dui, nema povjerenja u vas. Siguran sam da se vie nikada neu dovesti u takav poloaj. A vjerujte mi, to je rijedak i ugodan osjeaj. Jer Casey i ja katkad ak ni ne vodimo ljubav. Samo leimo u krevetu, razgovaramo i drimo se za ruke kao djeca. Ona me poznaje kako nitko nije. Poznavati nekoga, a osobito poznavati i prihvatiti njegove mane, to je bit je prave ljubavi. Ne morate voditi ljubav s nekim kako biste dokazali da ste zaljubljeni. Nakon napornog dana u uredu katkad mi i nije do toga. A recimo da mi Casey kae: " Oprosti, ali viam se s nekim tebi iza lea. Osjeam tu neodoljivu privlanost prema zmijama. ao mi je, ali sigurna sam da e me shvatiti. " Ne, to se ne dogaa. Jer Casey Breslin tako ne razmilja. Kada te zavoli, voli te zauvijek. Ona je jednostavno takva. " Pa to onda, " kae, " moemo voditi ljubav sutra naveer." A zatim me poljubi u obraz i ugasi svjetlo. Postoji jedna rije kojom bih opisao na zajedniki ivot. Jedna jedina rije: blaenstvo. Upotrijebio bih ba tu rije. Nikada nisam mislio da dvoje ljudskih bia moe dosei tu razinu sree. Biti blizu potpunoj srei koliko se moe samo sanjati. Dat u vam jedan primjer: jedne veeri zatekao sam se kako nairoko i nadugako razglabam o - moete li vjerovati? - Nedu Strangeu! Ne mogu vas kriviti ako ste pomislili: o, ne, ne opet on! Popio sam vie no to sam trebao i poeo nesuvislo trabunjati. I to e Casey na to? Po glavi. Jedva sam povjerovao da me udara presavijenim asopisom Hello! " Oh, ti i te tvoje prie! " pobunila se. " Moda bi se zbilja trebao vratiti u tu tvoju planinu! Daj to vie skini s dnevnog reda! " Kao to moete zamisliti, kad sam uo to je rekla, mislim da je zaprepaten preblaga rije za ono to sam osjeao. Ali, naravno, imala je pravo. Ned i planina pripadali su prolosti i o njima nije trebalo raspravljati. Ionako se ve godinama nije pojavio u mojim mislima. to je, razumije se, pria za sebe. im sam se oslobodio unutarnjeg stresa s njim je, vrlo zagonetno, nestao i Ned. Nestalo je ak i ono povremeno aptanje. Sada mi je bilo jasno da sam sve to umislio. Bilo me je sram i pomisliti da sam ga zapravo vidio. Da se kojim sluajem sada probudim i ugledam Neda Strangea, razmiljao sam, sasvim sigurno bih prasnuo u smijeh. Tatica mi vie uope nije bio vaan. Izblijedio je i rasprio se u izmaglici prolosti, zajedno sa svojim priama o

tome kako su, toboe, "ivjeli nai stari". Uvidio sam to zahvaljujui Casey. Razjasnila je to jednom za svagda izgovorivi jasno i glasno. " Otiao je, " nasmijao sam se i ona me opet aljivo lupnula asopisom. " Stara budala je otila! Sretno ti bilo, Neddy! " Bilo je neega nepokolebljivo konanog i neopozivog u toj reenici, i to me uzbudilo. Ali Casey je zadala konani udarac, a ne ja. Odloila je asopis ustranu, uzdahnula i nagnula se preko naslonjaa isprsivi se prema meni i promatrajui me s negodovanjem. " Nikako mi nije jasno kako si mu uope dopustio da ovlada tobom. Nikada nisam shvatila zato nosi te glupe novinske izreske u novaniku. Moda se osjea krivim jer si okrenuo lea vlastitim korijenima, to ja znam. Ali rei u ti samo jedno: zaboravi tog kurvinog sina. Izbrii ga iz sjeanja jednom zauvijek. Jasno, dragi? " " Jasno, " rekao sam. " Ne mora mi vie ponavljati. Primljeno na znanje. " " Doi k meni, tigre. " Zagrlio sam je i poljubio. U tom trenutku volio sam je vie no ikad. Bila je tako odluna i razborita. To me, naravno, nije nimalo udilo. Casey je roena u Albanyju, u amerikoj dravi New York, i nije imala dlake na jeziku. " I ne spominji vie to bransko kopile, " rekla je, a ja sam prasnuo u smijeh i smijao se dok mi lice nije poplavilo. " Jo jednom, " moljakao sam je, " nazovi ga tako jo jednom, molim te! " Osjeao sam se tako monim da sam bio gotovo izvan sebe. " Bransko kopile! Branska kopile! " smijala se, i ja skupa s njom. Vino nam je prilino udarilo u glavu. "Jebeno kopile! " ponovno sam prasnuo u smijeh, opijen nainom na koji je to izgovarala, snanim, samopouzdanim, i nadasve urbanim amerikim naglaskom. Cijele noi vodili smo ljubav. Bilo je doista fantastino. Neto posve drukije, vjerujte mi. Sramim se priznati, ali prije no to sam je sreo, znao sam vrlo malo o tim stvarima. Catherine i ja - mogu to rei bez okolianja - uvijek smo bili pomalo konzervativni. U seksu, hou rei. To je, dakle, bila jo jedna od znaajnih promjena u mojem ivotu, i to izuzetno ugodna. Biti toliko povlaten u tim godinama. " Zar ti se jo uvijek ne spava? " upitala me. Nasmijao sam se, poljubio je u vrat i pritisnuo svojeg razgoropaenog pjetlia uz njenu stranjicu, kao to smo znali rei u ali, oponaajui Strangea. Jo jednom sam se od srca nasmijao i ugasio svjetlo. Bilo je doista predivno ivjeti s tako snanom enom. Ako je netko bio kao prst i nokat, onda smo to bili ja i Casey Breslin, moja supruga. Jer, suprotno od onog to e veina pomisliti, dok smo Catherine i ja bili zajedno, ja sam bio dominantan partner. A zatim su se stvari polako poele rasplitati. Nakon onog dogaaja s Malteaninom. Nakon to sam vikao na Imogen zbog tempera. Katkad bih vikao i na Catherine dok bismo se svaali oko drugog djeteta. Priznajem i duboko alim zbog toga. Jednom sam joj ak rekao: " Hoda po vrlo skliskom terenu, draga moja. " Zaista sam je uplaio. Vidio sam joj to u oima. Nakon toga uvijek je izgledala kao na iglama. Vjerojatno zbog naina na koji sam to rekao. Ali uvijek sam se trudio iskupiti se nekom sitnicom. Kada je Immy razmotala svoj dar, potpuno je izgubila glavu za lutkama Polly Pocket. Bilo je to i vie nego dovoljno da se iskupim za svoj neumjereni ispad. U kuici oslikanoj pastelnim bojama bile su krasne male svjetiljke. A ispred nje mali sob kojeg smo prozvali Rudolph. " Gle Rudolpha, " rekla je, " misli da je faca! " Ostali sobovi stajali su uokolo, a Rudolph je sa snijegom prekrivene stijene u borovoj umi dostojanstveno i oholo nadzirao svoje gotovo sablasno kraljevstvo.

Kad bi pria zavrila, Imogen se oboavala priviti uz mene. Smiljali smo prie u hodu. Snjena uma bilo je najarobnije mjesto koje je se moglo zamisliti - palaa isklesana u ledu, okruena redovima uspravnih borova. I sve to proarano srebrom i mjestiminim naslagama inja. Tamo su djeca snijega svake noi prostirala krevete, bez ikoga drugog da se brine o njima. Osobito je voljela onaj dio o crvendau. Sva djeca upirala su prstom u njega, uzvikujui, dok ih je gledao sa svoje grane. " Pogledajte, " uzviknuo je Snjeni djeak, " jadni crvenda plae! " Njezine prekrasne, male, moleive oi. " Hoemo li voljeti naeg crvendaa i zauvijek ga uvati od zla? " preklinjala me. " Hoemo, " umirio sam je, " zauvijek. Bit e zauvijek siguran u svojem domu u snjenoj umi. " " Lijepo mi je tu, " rekla je, zadrhtavi od zadovoljstva, " lijepo mi je i eljela bih tu ostati zauvijek. Hladno je, a nekako toplo. udno, zar ne? Prekrasno mi je, tatice. " Oboavao sam da me zove tatice. Da barem nikad nita nisam rekao Catherine. Da barem nikad nisam spominjao malog Owena. Da sam barem bio sretan s onim to smo imali. Da je barem nisam otjerao svojim nesigurnim ponaanjem. Da joj barem nisam toliko dosaivao s malim Owenom. Znam da je staromodno toliko biti opsjednut nastavkom svoje loze. Neto slino mogli ste uti jedino od onih u planini. Da je barem nisam toliko volio i bio toliko sumnjiav. Da sam se barem bio u stanju promijeniti. Tada se moda nikad ne bi ni dogodile sve one svae. I naa mala, sretna obitelj jo uvijek bi ivjela u Kilburnu. Moram rei da smo se Casey i ja rijetko svaali, a i kad jesmo, to nikad nije bilo previe ozbiljno. Kad sam je upoznao, bilo je to kao da sam izvukao glavni zgoditak na lutriji. Za poetak, bila je dobrih pet centimetara via od mene, a duga, plava kosa padala joj je preko ramena. Bila je stvorena za velike stvari na RTE-u. Bacila je oko na posao glavnog urednika informativnog programa. eljela je taj posao i ja nisam nimalo dvojio da e ga kad-tad dobiti. Neke ljude je iznenadilo to smo zajedno. Ne zato to su smatrali da neto nije u redu sa mnom, ve zato to je bilo opepoznato da je ona ve godinama u vezi punoj uspona i padova s Martinom Ingramom, stranim dopisnikom koji je u kui imao gotovo legendaran status. Nita manje poznat bio je i kao lomitelj enskih srdaca. Moda zato nikad nije bilo nita od njihove veze. Ne mogu to tvrditi sa sigurnou. Kad sam je pokuao ispitati o tome, reagirala je na sebi nesvojstven nain - razdraljivo i preosjetljivo. " Je li Martin Ingram enskar? " upitao sam je otvoreno. " I ta s tim?! " rekla je otresito. " Neki mukarci jednostavno nikad ne odrastu, to je sve. " Bio u pravu ili ne, to sam protumaio kao kompliment neizravno upuen meni. Ne moe se svaki mukarac pohvaliti time da ga ena privlana poput Casey Breslin odabere kraj svih ostalih. Jer duboko u dui zna da je mogla imati bilo koga. Sjajna stvar u ljubavi - ako se radi o pravoj robi, a ne o jeftinoj imitaciji - jest da se sve o vama zna. Jednostavno se predate drugoj osobi s nadom da e vas voljeti. To mi je u poetku bilo prilino teko, jer nisam bio ni s kim jo od Catherine, ako se ne raunaju prostitutke. Neko vrijeme, na samom poetku nae veze, gnjavio sam Casey beskonanim pitanjima. Bile su to bedastoe poput: "Stvarno me voli? Koliko? " i " Jesi li sigurna da e me uvijek voljeti? " Vjerojatno sam je dovodio do ludila. Ali s vremenom, postupno, likujui u sebi, srastao sam s naom vezom i prihvatio sam da je iskreno mislila to to je rekla. Neke stvari u braku najbolje je ostaviti neizreenima. Teko mi je sada povjerovati da sam priznao Casey kako sam jedne noi pronaao srebrnasti staniol na podu dnevne sobe i osjetio neiju prisutnost u spavaoj sobi. Jo tee mi je povjerovati da sam joj potanko

ispriao svoj san. Mislim da se jednostavno nisam mogao suzdrati, toliko je bio uasan. Bio je to najruniji san koji sam ikad usnuo. Ned je stajao preda mnom na svoj stari, dobro poznati nain, ali ovaj put potpuno nag. Rastvorio je aku, ali bila je prazna. Zatim je uzdahnuo i njeno, gotovo ljubazno, prozborio: " U duanu nije bilo okolade, Redmonde. " Kad sam ga ponovno pogledao, nosio je Immynu torbicu. Labavo mu je visjela preko ramena i on se poigravao s njom smijui se. Otvorio ju je i istresao nekoliko mrava. " Zloesti! " rekao je Imogeninim glasom. Nisam to trebao spominjati Casey. No injenica je da jesam. Jer kad ste zaljubljeni, toj osobi elite sve rei. Osobito ako je tako lijepa i pametna. ak sam joj pokazao onu fotografiju iz Sunday Independenta. Natpis Slatkii Rohan ve je pomalo izblijedio, ali mogao se razabrati potok kako vijuga kraj borika. Tek kad sam spomenuo kako je proaptao da e se dogoditi neto strano, njezino ponaanje dramatino se promijenilo. Naglo se okrenula od mene i izguvala novinski izrezak. Bila je blijeda kao zid. " Ljudi se ne vraaju iz mrtvih, " odbrusila mi je. " O emu to, za ime Boje, govori? Mislila sam da smo to ve rijeili. Mislila sam da smo to ostavili iza sebe! " Uzela je cigaretu iz torbice i pripalila je drhtavim prstima. Zatim je rekla: " Sluaj, ne elim stvarati nikakve probleme meu nama. " Objasnio sam joj da se nema zbog ega brinuti. Zagledao sam se u nju i pomislio: "Boe, kako volim ovu enu. " " Sluaj, " nastavila je, " ne znam pod kakvim si pritiskom bio dok si ivio u Portobellu. Ne znam to se dogaalo u Drumcondri. Znam samo da ne elim da to ikada vie spominje." Bila je uzrujana jo nekoliko minuta. Ali drago mi je da mogu ustvrditi da je mi uskoro prila, sjela mi u krilo i, s aom u ruci, pogledala me ravno u oi. Uzvratio sam joj pogled. Oi su joj bile poput prekrasnih, sjajnih kestenova. U njenim rukama bio sam mek i podatan. " Nisam te valjda uvrijedila rekavi to mislim? " upitala me ljupko se osmjehujui. " O tebi i tom - Nedu Strangeu? " " Naravno da nisi, " odgovorio sam. " Koga je briga za njega? " Nisam ekao do idueg jutra. Donio sam odluku na licu mjesta. im je otila u krevet, skupio sam sve to ima veze s Nedom Strangeom, sve biljenice, vrpce i novinske izreske, odnio ih u vrt i spalio. Izmeu ostalog i skicu za moju knjigu U VRIJEME DREVNOGA BOGA: MOJA SJEANJA S PLANINE, od autora Edmunda Strangea, 19801982., prema zabiljekama Redmonda Hatcha. To sam najprije spalio. Posljednje to je progutala vatra bila je njegova novinska fotografija na dan kada je osuen, na kojoj je prikazan kako ispred sudnice pokuava izmai bijesu gomile, a preko lica, poput peata, otisnuta mu je rije ZLO. Osjeaj olakanja nakon to sam unitio sav taj materijal bio je ogroman. Jo od vjenanja nisam tako neukrotivo, tako neobuzdano optimistiki gledao na svijet. Taj optimizam inio je uda i za nau vezu. Casey i ja nikad se nismo tako dobro slagali. Ona je, kao i ja, sve vie napredovala u karijeri. Najbolje od svega bilo je to nismo dopustili da to meu nas unese razdor. Sve probleme presjekli smo u korijenu. Jer smo znali da ljubav pobjeuje sve. Nema toga to ljudi ne mogu prebroditi. Casey Breslin probudila je ono najbolje u meni. Zamolila me da to uinim za nju i ja sam joj, kao odan suprug, udovoljio. Reeno-uinjeno, nema problema. Au revoir. Sretno ti bilo, Nede, i laku no. Tebi i tvojoj subrai u branskom raju. A Casey i ja bili smo klasian primjer ljudi koji udruuju svoje snage i zajedniki streme prema gotovo savrenom cilju. Razumije se, nisu nam uvijek cvale rue, ali to se u braku gotovo nikada ni ne dogaa. Nae svae bile su predvidljive, ali gotovo svima koji rade na televiziji i openito u svijetu zabave to se povremeno dogaa. Osobito onima koji su predodreeni za uspjeh. Mi

smo to, bez sumnje, oboje bili; i ja, Dominic Tiernan, neko glup kao no, sada sam svakog dana nauio neto novo od Casey. Znao sam se diviti lakoi s kojom bi uspijevala obrlatiti sve u uredu. Svi na RTE-u jednostavno su bili ludi za njom. Da ironija bude vea, oko est mjeseci nakon to sam se rijeio svega onog smea o takozvanoj kulturnoj batini, generalni direktor pozvao me u svoj ured i upitao bi li me zanimalo producirati i reirati televizijski dokumentarni film o - nisam mogao vjerovati svojim uima - obiajima i povijesti planine Slievenageeha! " Koliko sam shvatio, tamo ste roeni, " rekao je. " Tako je, " odgovorio sam drhtavim glasom a vratom su mi prostrujali marci. Predloio je da naslov dokumentarnog filma bude OVO SU MOJE PLANINE, to sam pozdravio kao izvrsnu ideju, predloivi da koristimo glazbu Briana Colla, koji je dugo vremena bio jedan od Nedovih najdraih pjevaa. " Izvrsna ideja, " rekao je s osmijehom, a zatim ustao i uljudno dodao kako je oito da je izabrao pravog ovjeka za posao. " Jer oigledno imate country glazbu u malome prstu! "

2006.
Osmo poglavlje: Nemoj nikad Danas si esto predbacujem zbog svoje nespretnosti i netaktinosti prilikom objavljivanja odluke da napustim RTE. Ali zapravo se to teko moglo izvesti na bilo koji drugi nain. Jer, naposljetku, nije Casey ostavila mene. Bez obzira na to to je uinila, bez obzira na niskost njezina postupka - a vjerujte mi, doista je bio nizak - Redmond Hatch je taj koji je otiao. Redmond Hatch je u kolovozu 2003. nenadano i naprasno raskinuo brak. Ili pukao, kako su to nazvali u kantini na RTE-u. Nisam to komentirao. Samo sam elio otii. Otii zauvijek. Tako sam se u to vrijeme osjeao. A nema smisla osvrtati se i pokuavati preispisati povijest. ena poput Casey Breslin izvui e se laima iz svake neprilike, kao to je osmijehom razoruala suca i porotu. Znala je tim posebnim nainom zagladiti kosu. Ili vas pogledati kestenjastim oima. Povjerovali biste u sve to bi Casey eljela da povjerujete. Vrlo prepredena dama. Sve to mogu rei jest - ova joj je budala bila laka meta. Trebao sam to shvatiti one noi kad sam je, nakon nekoliko pia, zamolio da odjene plavu haljinu koju sam joj tog dana kupio u gradu. Bila je to uistinu prekrasna haljina, a i znao sam da e joj uz to sjajno pristajati ukosnica boje razlika. Ali profinjena milostiva nije htjela ni uti za to. " Neu nositi tu krpu, " rekla je otresito i ja sam se trebao pretvarati da je to ala, iako to ni u kom sluaju nije bila. Nakon to sam je sluajno vidio u jednom izlogu, tjedan dana nisam prestajao razmiljati o toj haljini. " Jesi li normalan? " nastavila je nerazumno. " Ta haljina je iz devetnaestog stoljea!" Otila je prijateljici i nije se ni javila. Niti sutradan. Dok sam ekao da zazvoni telefon, jedino o emu sam razmiljao bilo je: " Neto uasno e se dogoditi. " Vratila se naveer, ali kad sam je zagrlio da vodimo ljubav odmaknula se i rekla je da je umorna.

Mogao sam si priutiti da napustim RTE iskljuivo zato to je u to vrijeme Ministarstvo prometa donijelo novi zakon o taksi-uslugama. Prije toga bi me registracija vozila kotala gotovo ezdeset tisua, a sada sam se je mogao dokopati za neto manje od sedam. Neu rei da mi je to spasilo ivot - nije ba da sam jedva krpao kraj s krajem - ali mi ga je u svakom sluaju znaajno olakalo. Nisam mogao vjerovati da je Casey sva nasmijeena onoga dana kad smo se zauvijek rastajali. Kao da se meu nama nita nije dogodilo, osim neke beznaajne svae. " Bok, duo! " rekla je maui. " Vidimo se! Ciao! " Nakon toga prepustio sam se gorini i neumjereno se opijao. Poeo bih piti ujutro i nastavio tijekom itavog dana. Ba kao nekada, zurio bih kroz prozor Temple Bara, okruen bunim bolniarkama i razuzdanim studentima, zastraen vladavinom hedonizma i bahate mladei. Bio sam siguran da u ponovno zavriti u hostelu, a nekako u isto vrijeme ponovno sam poeo eznuti za Catherine Courtney - jedinom enom za Redmonda Hatcha. Prestraio me taj zakljuak, ne mogu to opovrgnuti. No s vremenom sam se navikao i poeo ga prihvaati. Znao sam da emo se, prije ili kasnije, opet sresti. Bilo nam je sueno, naa dva ivota ila su tokovima koji su se neizbjeno morali susresti. ak i ako sam sumnjao u to, Ronan Collins, voditelj radijske emisije koja je ila za vrijeme prometne pice, jednu je pjesmu posvetio djevojci iz Corkn. to samo po sebi, razumije se, ne bi znailo nita, da se nije radilo o jednoj posebnoj pjesmi. Iznenada me posve obuzela toplina. Ronan je mogao odabrati bilo koju pjesmu. Ali nije. Odabrao je ba tu. Pjesmu koju ve godinama nisam uo na radiju. To je promijenilo sve. Sada sam bio siguran da emo se sresti. I to me uvjerenje odravalo na ivotu. Promijenilo me, postao sam mnogo mirniji i oputeniji. Bilo je lijepo razmiljati o Imogen dok sam se tako vozikao uokolo, o Imogen koju u vidjeti kasnije te veeri. Neki mukarac sa eirom i grimiznom vlasuljom na glavi, koji se oito spremao na neku raskalaenu zabavu, mahnuo mi je iz svoje rike i veselo uskliknuo prije no to je uronio u ivopisnu gomilu, blistajui poput djeteta dok je pridravao eir, kao da upravo prolazi kroz sama vrata raja. Danas je doista lijepo raditi u Dublinu. Osobito meni, koji radim za tvrtku Aungier Cabs u Ulici Aungier. U dispeerskom centru deura nas osmorica i svi mi, openito govorei, jako dobro radimo svoj posao. Mislim da je to zbog toga to smo svi oenjeni. Katkad morate voziti balavca koji vam blebee o nonim klubovima i hvali se s koliko je ena bio. Ali mi takvima nikada ne poklanjamo pozornost, samo se nasmijemo i nastavimo voziti, jer to je jedino to moete uiniti ako imate zdravog razuma. Mladi su vrue krvi, i to se nikad nee promijeniti. Moete ih jedino dobro nalupati po stranjici. Mi to jako dobro znamo. Mi taksisti proli smo sito i reeto, i svjesni smo da vrijeme lijei sve. I to si ve vremena date, to bolje za vas. Tek sada to poinjem shvaati. Morate ostati oputeni i izbjegavati nepotrebnu brigu i tjeskobu. To je doista jako vano. Tek odnedavna mogu doista rei da sam, u emotivnom smislu, dosegao neki mir. Mogu slobodno rei da sam "zadovoljan", ili barem vrlo blizu raspoloenja koje bi se tako moglo opisati. Smatram da ovjek doista upozna sebe tek kad doe u pedesete. Drugim rijeima, tek kad skupi dovoljno iskustva. A mislim da meni, koji sam na pragu ezdeset i pete, iskustva ne manjka. Sjajna stvar u mojem poslu je da ste, u biti, sam svoj ef. Razumije se da odgovarate tvrtki, ali, sve u svemu, moete initi to god vas je volja. Ako ne elite pokupiti neku muteriju, to je vaa stvar. Nitko vas na to ne moe natjerati. Jednom sam se probudio usred noi i osjetio neiju prisutnost u sobi. Srce mi je poelo lupati dok mi se u glavi pojavila misao: "Ovdje je. Osjeam ga! " Znam da je to glupo, iracionalno, ili, kako god ve to hoete nazvati. No nisam se mogao otresti tog osjeaja. ak sam osjetio i blagi miris vlage. " Neto je ovdje! Nema sumnje - osjeam to! " razmiljao sam. Ali nije bilo nikoga.

A sljedeeg jutra osjeao sam se mnogo bolje. Deveto poglavlje: Ponovno zajedno Na dan 23. rujna 2004., tono u tri sata poslijepodne, dok sam izlazio iz hotela Royal Dublin, nakon to sam upravo pomogao jednoj starijoj Amerikanki oko njezine prtljage, dogodio mi se vjerojatno najljepi dogaaj u ivotu od roenja moje keri. S jedne strane bilo je to posve neoekivano, ali ujedno, na neki udan nain, i nije. Nekoliko sekundi ranije iskusio sam neto poput slutnje. Bio je to toliko stvaran osjeaj da se gotovo mogao opipati u zraku. Jedva sam uspijevao disati i moje tijelo kao da je obavila neka ljuska. Catherine je stajala na taksi-postaji na drugoj strani ulice, natovarena s dvije teke vreice s kojima se upravo vraala iz kupnje. Izgledala je vrlo umorno, gotovo potpuno iscrpljeno. Moja muterija zvala se Karen Venner, i sad mi je jasno koliko je morala biti zaprepatena mojim ispadom neoprostive neuljudnosti, koijim sam joj se vjerojatno zauvijek urezao u pamenje. Dobro, sjeam se da sam rekao, "a sad mi molim vas dajte moj novac i idite!," doslovno bacivi njene torbe na tlo pred vrata hotela Royal Dublin. Nisam se prestajao tresti dok sam razmiljao o Catherine i koliko blizu smo bili jedno drugome. Siguran sam da vam ne trebam ni spominjati da je moje srce poelo vapiti za njom. Znam da e neki ljudi rei da laem, da govorim stvari koje vrlo nalikuju onome to bi kazao i Ned Strange. Takoer e rei da moje srce posjeduje samo dvije klijetke i da ako je jedna od njih topla, druga to zasigurno nije. Ali ne laem. Naravno da ne laem. "Catherine," uzdahnuo sam, "moja draga Catherine." Danas je aroban dan, ovo su uistinu arobni dani, razmiljao sam, a zatim okrenuo automobil, ostavio iza sebe Karen Venner, blijedu poput zida i zaustavio se tono kraj Catherine, navukavi kapu preko oiju. Svakog Boia taksisti bi tradicionalno organizirali zabavu za djecu iz doma Sv. Jude, kole na sjeveru grada za koju esto vozimo. Svatko od nas uvijek bi donio neki poklon, pa sam i ja otiao u grad kupiti svoj. Bio je prekrasan dan, jedan od onih kakve najvie volim, svje i vedar, a ljudi su hodali sa alovima i u kaputima s krznenim ovratnicima zakopanim do vrata. Svi su bili prilino sigurni da e Boi ove godine biti bijel, a najvei trgovaki lanci eljeli su ga spremno doekati poznatom melodijom Irvinga Berlina koja je tretala s vrata njihovih prodavaonica. Nikad neu zaboraviti onaj Boi u Sohou, ne samo zbog vrtuljka ukraenog Boinim svjetlima, s kojeg je sluajno takoer dopirao Bijeli Boi, ve i zbog nekog toplog ozraja koje je vladalo u Sohou. Ljudi esto govore da su Englezi hladni, ali u raznim drutvenim prigodama u kojima sam ih susretao stekao sam o njima upravo suprotan dojam - srameljivi su na nekakav draestan nain, no uvijek spremni na pjesmu ili sudjelovanje u drutvenim igrama. U svakoj gostionici kraj koje smo proli bilo je takvih. " Svi se vesele, zar ne, tatice? " upitala je mala Imogen zadrhtavi. Bio je to drhtaj neobuzdanog zadovoljstva. Sjeam se da smo se dogovorili s Catherine da se naemo u Francuskoj kui u Ulici Dean i kad smo Immy i ja stigli, bili smo oduevljeni to je ona ve tamo. Izgledala je prekrasno, obavijena alom na kojem su se jo uvijek nalazile sitne snjene pahuljice, dok joj je kraj nogu leala hrpa poklona. im me ugledala, prila mi je i poljubila me. A zatim, zamislite tko je uao - skupina veselih, zajapurenih koledara! Bio je to prvi Boi koji je neto znaio Imogen. Prije toga joj ba nije bilo previe jasno o emu se tu radi. Ali sada jest. Cijelo vrijeme je samo ponavljala: Boi, Boi, Boi.

puta.

" Moja prijateljica Emma dobit e na poklon Mog malog ponija, " rekla mi je bar sto

im sam ugrabio prvu prigodu, otiao sam ravno u Hamley's i kupio jednog od njih da ga stavimo u vreu Djeda Boinjaka. Pinkie Pie bila je sva u kriavim bojama, s velikom, razbaruenom grivom obojenom u najsjajniju nijansu ruiaste boje. ak je imala i glupave, plahe oi sa smijeno dugim crnim trepavicama. Svi klinci poludjeli su za tim ponijima. Sakrio sam je na sigurno ispod stubita. Te noi usnuo sam uasno glup san: ivahna pjesmica iz serije svirala je u podlozi dok smo Immy i ja jahali nebom, preletjevi pokraj Leteih medvjedia, a zatim i kraj sunca. " Pogledaj, Pinkie Pie! To su tvoji prijatelji Letei medvjedii! " uzviknula je Immy drei se za razbaruenu grivu Mog malog ponija. Nisam znao to bih kupio za tombolu u domu za nezbrinutu djecu Sv. Jude, ali im mi je na um pala Pinkie Pie, pomislio sam: zato ne? Odluio sam kupiti dvije: jednu za Immy i jednu za tombolu. " I, kako smo danas? " veselo me upitala prodavaica dok je zamatala boine poklone. " Veselimo se blagdanima? " " Itekako, " odgovorio sam sa smijekom, " a vi? " " O, da, svakako, gospodine. Kau da e ove godine pasti snijeg za Boi. " " ini se da hoe, " rekao sam i s uitkom duboko udahnuo kroz nos. Na izlasku sam se gotovo sudario sa skupinom bunih Islanana natovarenih kutijama i paketima. Svi smo se ispriali u isto vrijeme prije no to nas je ponovno progutao mete. I to aroban mete. * * * Dublin se jako promijenio, razmiljao sam, ak i vie no u doba ubrzanog napretka u ranim devedesetima, dok je Temple Bar bio tek hrpa praznih skladita koja su nastanjivali pijani propalice i iscrpljeni, siromani glumci. Bljetav elini stup, koji je zamijenio ve odavna uniten spomenik admiralu Nelsonu, kao da je utjelovljivao novo doba - bio je gladak, bezlian, ali pun pionirskog i odvanog duha. Dani zurenja u pod i kartonskih kovega kao da nikada nisu ni postojali. Ili ako jesu, onda je to bilo u nekoj slabo poznatoj istonoeuropskoj zemlji, ije smo pogrbljene useljenike danas gledali svisoka. Zrana luka bila je toliko krcata da se povremeno inilo udom da uope funkcionira. Neto posve razliito od onih dana kad smo Catherine i ja prolazili kroz pristupna vrata B21 s rijetkim grupicama zbunjenih ljudi koji su, ba poput svojih prethodnika, pokunjeno i izgubljeno lutali hodnikom. Sada su to bila samo sjeanja, bahato baena na smetlite povijesti. Pobjedniki duh u gradu bio je opipljiv, taj osjeaj da se obnavlja za nova osvajanja budunosti. Bilo je tako dobro ivjeti u glavnom gradu, osobito na Boi. Kad sam se vratio u Ulicu Aungier, to sam ugledao, s krajnjim zaprepatenjem? Jedan od vozaa, jebem mu sunce, nehajno je listao moju knjigu U divljini, kao da mu pripada. Taj primjer dovoljno oslikava koliko su se stvari promijenile, ali ne u Dublinu, ve u mojoj psihi. Neko se iz te situacije moglo izroditi - to je zapravo vrlo vjerojatno - neto krajnje neugodno. Ali ne vie. Naroito ne na Boi, zaboga. Nema veze, umirio sam ga. Znao sam da mora postojati neko razumno objanjenje. Ispalo je da doista postoji. Jadni ovjek, za Boga miloga, toliko se ispriavao da mi je bilo neugodno. Sasvim opravdano, jer to sam uinio? Bio sam toliko glup da napiem posvetu. I kao da to nije bilo dovoljno, jo sam se potpisao pravim imenom. " Voli te tata XX Redmond. " Bilo je to trenutak napetosti.

" Nita strano, " rekao sam, zakopavajui svoju veliku torbu. Postao sam svjestan da me promatra poput jastreba. " Eto! " rekao sam veselo, prebacivi torbu preko ramena. " ao mi je zbog nesporazuma, " osmjehnuo se, " nikad ne bili namjerno dirao tuu imovinu. " Ma naravno da ne biste! " odgovorio sam vedro. " Nismo li svi ovdje prijatelji? " rekao sam i dugakim korakom uputio se prema vratima, trljajui o dlan kljueve automobila. Dom za nezbrinutu djecu Sv. Jude nije bio daleko, ali sam svejedno cijelim putem bio nemiran i zabrinut. " Jebi ga!, " razmiljao sam, kako sam mogao biti tako glup? Nekako sam se uspio smiriti uvjeravajui se da je vjerojatnost da se neto iz toga izrodi vrlo malena. " Koliko Redmonda ima u Irskoj? " Neprestano sam to ponavljao. Ali srce mi i dalje nije bilo na mjestu. Htio sam ostati do kraja sveanosti dodjele nagrada, ali mali, sakati djeak bio je vie no to sam mogao podnijeti. Sve je ilo dobro, dok ga nisu podigli na podij. " Ah, srce malo, " rekla je ena kraj mene dok su mu uruivali nagradu. Dobio je Pinkie Pie u prozirnoj kutiji. Promucao sam nekakvu ispriku, izaao na stranji izlaz i povraao u kutu ljunanog dvorita. Popio sam dvostruku votku u baru kraj kole, sjeo u automobil i odvezao se ravno u snjenu umu. Puno mi pomae tako sjediti, mislei kako je moje zlato tu bilo kraj mene. Tiho pjevuim Scarlet Ribbons i suze mi vlae obraze. Nakon incidenta u domu Sv. Jude poela me progoniti jo uasnija mora. ak i sada zadrhtim kad pomislim na nju. Catherine je odjevena u poderanu, izazovnu spavaicu. Izrazito je naminkana, kao nikada dok sam je poznavao. Leim ispod nje, ona se naginje da me poljubi, osjeam njezin vru dah, a aneoski zbor u daljini pjeva Nemoj nikad, prekrasno ali jo vie jezivo i kad je ponovno pogledam to nije Catherine ve Ned. Nije Catherine ve Ned Strange, koji se ljulja naprijed-natrag. Ljulja se naprijed-natrag i tiho mi ape u uho: " I ne zaboravi, kao to sam ti rekao - kad se dogodi, znat e! " Za potrebe dokumentarnog filma u nekoliko navrata ponovno sam posjetio dolinu i neki od tih najranijih odlazaka ostali su mi u najljepem sjeanju. Mislim da mi je nakon drugog putovanja Casey priopila radosnu vijest. Naime, kasnila joj je mjesenica. Bio sam totalno zateen. Ali u isto vrijeme i potpuno ushien. Bio sam pun zahvalnosti, sav sam sjao od sree. " Nemogue. To se ne dogaa meni, " rekao sam. " Itekako se dogaa, ljubavi, " odgovorila je moja supruga. " Dominic Tiernan postat e otac. " " Kako e se zvati ako bude djeak? " Slegnula je ramenima. " Ne znam, " odgovorila je pomalo rastreseno. " Zvat e se Owen! " uzviknuo sam oduevljeno. " Mali Owen, " osmjehnula se toplo i umirujue. Bila je dobra prema meni tih dana. Katkad ak poput majke. to je ironino, s obzirom na to da je bila tako lijepa i poeljna. Ujutro me uvijek ekala ista odjea, ak bi mi spremila i laptop u torbu, znajui da u sigurno neto zaboraviti, ako me ostavi da sam spremam stvari. Bili smo poput dvoje adolescenata kad me dovezla do eljeznike postaje Heuston i otprativi me sve do vlaka ostala sa mnom sve dok zvidaljka nije objavila polazak. Kad se sad sjetim toga, pretpostavljam da sam to trebao ranije uvidjeti. Trebalo mi je biti jasno da se previe trudi. Ali da mi je netko u to vrijeme samo natuknuo ita slino, tvrdoglavo bih mu odbio povjerovati.

Tog dana, kad je Catherine kriknula sa stranjeg sjedita dok sam skretao na Trg Parnell, toliko sam se stresao da sam doslovno izgubio mo govora. Trajalo je bar deset minuta. Naprosto nisam oekivao da bi me mogla prepoznati. Barem ne tako brzo. Ne s bradom i bejzbolskom kapom. To me uistinu izbacilo iz takta. Nitko ne voli dii ruku na vlastitu suprugu, pa makar bio i rastavljen od nje. Na enu koju voli, na majku svojeg djeteta. Bez obzira na sve mogue nesporazume. " Isuse, Catherine, zbilja mi je ao, " rekao sam. Ali njezin napadaj panike sve je poremetio. Zato sam to uinio?, upitao sam se. Ne moete ni zamisliti koliko bijedno sam se osjeao. Pala je preko svojih namirnica i klonula na sjeditu. " Sve e biti u redu draga, " rekao sam. " Bit emo opet skupa, ti, ja, mali Owen i Immy. I svi nai problemi bit e rijeeni. " Sluajui njezino teko i isprva pomalo nepravilno disanje koje se kasnije postupno smirilo, poeo sam razgovarati s njom i nakon toga osjeao sam se bolje. Dok sam polako dolazio k sebi, vrsto sam odluio smiriti se i ne ponoviti istu greku. Onu koju sam poinio s Imogen. Stoga sam nastavio odravati ugodan, neobavezan, oputajui razgovor kako bih je umirio. Usred prie sam krajikom oka uhvatio svoj odraz u retrovizoru i po prvi put mi je sinulo kako me se s ovom bejzbolskom kapom vrlo lako moglo zamijeniti za Neda Strangea. Boja za kosu na nekim mjestima mi je izblijedjela, to pokazuje koliko sam se znojio, i ispod nje ve su se nazirale moje bakrenaste kovre. Izgledam poput njegova blizanca!, pomislio sam. Na trenutak sam se uznemirio sjetivi se kakav bi to uinak moglo izazvati na moje muterije. Ali nakon kraeg razmiljanja zakljuio sam da je veina ljudi vjerojatno ve odavno zaboravila staru budalu. Pervertiti poput njega danas su svakodnevno na vijestima. Ned Strange bio je tek ostatak prolosti, izblijedjela uspomena na jednu zemlju koje vie nije bilo, sada kad je napokon zavladao moderan nain ivota. Nije bilo ama ba nikakvog razloga za brigu. Deseto poglavlje: Pria o malome Redu Kad god je Casey izbivala iz kue, kupio bih bocu vina, sjeo u staklenik i razmiljao o svemu i svaemu. O tome kako smo daleko dogurali i kako sam naposljetku ipak uspio, usprkos svim nedaama. A njih nikad nije malo, osobito ako se nekim sluajem rodite u mjestu kao to je Slievenageeha. " Kolijevka kopiladi, " nasmijao sam se pijuckajui vino, " postojbina primitivaca! " Pourio sam to rei Casey im se vratila kui. " Kolijevka kopiladi! " smijala se otpivi gutljaj iz moje ae. " Najbolja stvar koju si uinio bila je to to si otiao odatle. Dobro si uinio to si napustio i njih i njihovu zlobu i besmislenu nepovjerljivost prema cijelom tom velikom svijetu koji poinje tamo gdje zavrava njihova planina - drugim rijeima, dragi, prema civiliziranom svijetu. U kojem oevi i braa ne eve svoje sestre, a majke ne iskrvare jer su ih ivotinje od njihovih mueva isprebijale na mrtvo ime! " * * * " Kolijevka kopiladi! " zahihotao bih svaki put kad bi to rekla. Iako me, duboko u dui, zaboljelo. Jer, naposljetku, ipak je to bio moj dom. I, svialo se to meni ili ne, ipak sam tamo odrastao. Nekada davno bio sam djeak, zar ne, kojeg nitko nije pitao gdje se eli roditi. Da, bio sam djeak, imao sam oca i majku, iako nisam s njima dugo ivio. to sam vie o tome razmiljao, to mi se runijim sve to inilo. Poput tune prie koja vam tjera suze na oi.

Bilo mi je drago to Casey nije sa mnom i ne moe vidjeti kako izgledam nakon tri ispijene boce vina i, vjerovali ili ne, cijelog jednog paketia potroenih papirnatih maramica, jer to je prizor kojem, siguran sam, moja supruga ne bi eljela svjedoiti. No posve sam se smirio do trenutka kad je napokon stigla kui. Naprosto sam sve izbacio iz sebe. Nikad ne biste pogodili da je ono o emu sam tako dugo i naporno razmiljao bila pria o malom Redu, tuna i srcedrapateljna pria iz planinske visoravni kojoj je i Bog rekao laku no. Evo kako glasi. Mali Red ivio je na planinskoj visoravni. ivio je ondje s majkom i ocem. Ali jednog dana odlueno je da vie nee s njima ivjeti. Djeak je sjedio u kolibi grijui ruke uz vatru, kad se na tlu ispred njega iznenada pojavila velika sjena. Djeak se iznenadio, jer uope nije oekivao takvo to. Sjena je pripadala sveeniku. Tih davnih dana bio je obiaj da sveenici nose eire. One velike, sa irokim obodom. Sveenik je nosio takav eir i veliki, koni misal. Kopa na njemu bila je zlatna. Na trenutak je zastao, a zatim rekao: " Mali Rede. " Svi su ga tako zvali. Iako je sjedio kraj vatre i bilo mu je toplo, jo nije svukao svoj novi ogrta. Ogrta koji mu je majka kupila u gradu, kod Burtonovih. Sveenik mu je opipao ovratnik i blago ga upitao: " Je li ti majka to kupila u gradu, kod Burtonovih? " Mali Red odgovorio je potvrdno. Doista ga je kupila u gradu. Sveenik je na trenutak odvratio pogled, a zatim prozborio: " Ah. " Pa ponovno navukao svoj veliki, sveeniki eir. Malom Redu inilo se da je sveenik vrlo umoran. Promatrao ga je kako trlja lice mekim, dobro uuvanim rukama. Vjerojatno je bio umoran od vijesti kakve je redovito morao priopavati. Stvar je bila u tome da djeakova majka, gospoda Hatch, nikad vie nee kupovati kod Burtonovih u gradu, niti e imati posla s Burtonovima bilo gdje drugdje, jer je upravo preminula u kapelici, dok se molila. " Molila se uz oltar, " zajecao je sveenik, " nali smo je kako nauznak lei pred Isusovim nogama. Vjeruj mi da je sretna tamo gdje se sad nalazi, sinko. " Bila je to pria o smrti mame Hatch. Ili, kako bi to Ned rekao: " Tvoja verzija prie, Redmonde. " * * * Ta pria jo mi uvijek nije silazila s uma kad smo se sljedeeg dana otputili u dolinu da ponemo snimanje filma. Stigli smo u hotel Slievenageehu oko est sati i ja sam otiao rano u krevet, jer je vonja bila duga i naporna i jer sam sutradan trebao ustati u est. Prvo to sam primijetio kad sam se probudio oko jedan poslije ponoi bio je irom otvoren prozor. Bio sam apsolutno siguran da sam ga zatvorio prije no to sam otiao na spavanje. Koliko god da sam se trudio, nisam uspijevao dokuiti kako se to dogodilo. Otiao sam popiti au vode, ali slavine su bile potpuno suhe. Odluio sam to ujutro spomenuti upravitelju hotela. Niti idua no nije bila nimalo bolja. Probudio sam se u tri, drui od studeni. Ali ovaj put je barem bilo vode u slavini. Za to sam se pobrinuo ranije. " I vi ovo nazivate hotelom? " obruio sam se na upravitelja. Vani je puhao vjetar od barem deset vorova. Obronci planine izgledali su poput konja koji se propinju na mjeseini. Poput konja koji pokazuju zube i zabacuju unatrag svoje ponosne, razjarene glave, dok im s ruiastih usana cure dugake niti ljepljive sline. Potrudio sam se suspregnuti matu. To mije bilo teko u djetinjstvu. Sjeo sam na rub kreveta pokuavajui primiriti au u drhtavim rukama i svim se silama trudei ne misliti na Floriana. Za sve je bio kriv povratak u dolinu. Zadrhtao sam kad mi se uinilo da sam uo njegov glas. Zatim sam ugledao njegovo lice na prozoru: namignuo mi je na onaj svoj zastraujui nain, a

zatim proao prstima kroz svoju gustu, crvenu kosu i zagladio bradu. Kad sam otvorio oi, vie ga nije bilo. * * * Svi su voljeli strica Floriana. Nije bilo melodije koju on nije znao odsvirati. Hoete li slip-jig, hornpipe, high-reel* ili polku. Samo recite i Florian e vam to odsvirati. Nastupao je na stotinama ceilidha. Ne samo u Irskoj ve i irom svijeta - u Newfoundlandu, Cape Bretonu i u Argentini. Nema gdje on i njegova violina nisu bili. Prialo se da je ivio i u Americi. Ali nisu postojali dokazi za to. A i Florian nije suraivao. Samo bi se cerekao pokazujui zube. Pokazivao bi zube i lupkao nogom o tlo. No bilo je ljudi u dolini koji ga nisu mogli podnijeti. Koji su inili sve kako mu se ne bi nali na putu. " Zloba, " uli biste ih kako apu u gostionici, " zla krv je u tom pokvarenom lupeu. Samo se bojim da se ne prenese na potomstvo. Samo se toga bojim. Posebno sada kad vie nema majke. " Nije bilo nikakve sumnje da e se prenijeti na potomstvo - ako se strica Floriana ita pita o tome. Kako god bilo, napokon je osvanuo dan kada je stigao automobil da malog Reda odvede u Isusov dom. Dom su vodile sestre nazareanke. " Sad kad je majka ola u nebo, to mi preostaje nego da momka poaljem asnama u sirotite, " pokuao je objasniti njegov otac. " Jer Florian i ja ne znamo s njim ko to bi ena znala. ta, nismo se u stanju brint o njemu. Jel pravo? " Njegov brat Florian ozbiljno je kimnuo. " Proklet ne bio, " rekao je, " sve dok ga redovto posjeujemo moda i ne ispadne tako loe. Ja u se pobrint za to, ne dopustit da momna ostane zaboravljena. Mali je ljudna. Donost u mu okoladu svaki tjedan. Svaki tjedan dobe plocu slatke okolade! " " oek si ti, " odgovorio je Redov otac i izvadio "suzu" da poasti svoga brata. " Drmo se mi skupa tu ubrdu, " rekao je. " Ne ni ja iznevjert svoga mladca. " " Pravo kae! " uzviknuo je Florian. " Posjeivat emo ga svaki tjedan. I more bit, kad se prilke poprave, da e ga bit za vratit da tu ivi dovijeka. " " Vratit ga kui ubrdo kad se sredi! " " U to ime! " uzviknuo je Florian i, iskapivi alicu, dodao: " Eto mene k njemu ve ove nedjelje! " Dakle, nedjelja je, ali to to remeti mir stanovnika sive, funkcionalne zgrade zabaenog sirotita? Kakav to zvuk dopire do uiju dobrih sestara? Nita drugo nego prepoznatljivi jecaj Florianove violine dok svojim dubokim, priguenim tonom oponaa vjetar. Od svih plesova Florian je najvie volio hornpipe. Sviali su se njemu i jig i reel, ali hornpipe mu je bio daleko najomiljeniji ples. " Doi vamo, " rekao bi zamahnuvi violinom, " i deder pokai stricu to znaju tvoje pete! " Zatim bi zagudio neku melodiju u etveroetvrtinskom taktu. U isto vrijeme potezao je obilne gutljaje "suze". Tijekom plesa niste mogli ne zamijetiti njegove oi, osobito to se melodija vie bliila kraju. " Ja sam kralj plesnih podija, " kao da su govorile, " a ti e plesati, proklet bio. Plesat e hornpipe sve dok ti jebene pete ne prokrvare! " * Slip-jig je vrsta brzog solo plesa. High-reel se plee u parovima.

Svaki put kad bi doao, redovnice su bile oduevljene. Zamolile bi ga da zasvira pjesmu Thomasa Moorea Posljednja ljetna rua. Mora se priznati da ju je svirao velianstveno. Ta pjesma nije bila poput drugih. Bila je njenija, osjeajnija, laganija, mekanija od ostalih. Njezine note, poput kapljica vode, polako su odzvanjale u tiini. Zato su je toliko voljele. I zato su vjerojatno mislile da je Florianova dua satkana od iste tvari kao i njezino tuno, pulsirajue srce. Govorile su da je on najplemenitiji mukarac koji je ikad posjetio sirotite. ule su glasine o njemu, ali im nisu vjerovale ni rijei. Voljele su razgovarati s njim. Pripovijedao bi im o mjestima na kojima je bio. Progutale bi sve njegove prie. Priao bi im o Cape Bretonu, Americi i Argentini. O mjestima na kojima nisu bile nikada u ivotu - a kako i bi? Bile su tek obine, seoske djevojke. Obine, seoske djevojke koje u ivotu nisu napustile obronke Slievenageehe. Nijednom u svojim tihim, uzornim ivotima. Stric Florian bio je neto poput ostvarenja njihovih snova. Skrovitih snova koje se nikome nisu usudile povjeriti. Ni rijei o nonim posjetiteljima koji bi se pojavili iz mraka s tamnim obrvama, zubima i onom drugom stvari koja vam prua zadovoljstvo - i o kojoj nikada, ni po koju cijenu, ne smijete govoriti. O tome bi razmiljale kad god bi dolazio Florian sa svojom violinom da odsvira baladu Toma Moorea. O tome bi razmiljale kad god bi ga on pogladio po bradi i namignuo im. Govorio bi im koliko oboava hornpipe - osobito s malim Redom. Bilo ih je strah da e, budu li sluali prie malog Reda, osobito kako se "boji hornpipea", Florian nestati i da se nee vratiti do kraja njihova ivota. Zato bi uvijek malom Redu govorile: " Zaepi gubicu, ti malo, plaljivo derite! " Zatim bi od njega zatraile da se odsad veseli Florianovim posjetima. A nedjeljom bi on uvijek rekao: " Pomoz' Bog, asne. Odosmo moj neak i ja u etnju. Imam ga uputit u par stvari od kue. Ispriat mu neke nae stvari, razumijete. " " Nema problema, Floriane, " odgovorile bi dobre sestre, " ali prije no to ode svakako svrati pozdraviti se s nama. " " Nego kako, asne, nema straha, mile moje. " Zagrlio bi malog Reda dok bi se sputali obronkom prema livadi. Kad bi napokon stigli, Florian bi ugasio cigaretu i nacerio se. Zatim bi ga zgrabio za ruku i progunao: " E, fino, Redmonde. Sad smo sami, ti, ja i ovo veliko drvo. Mjesto ko stvoreno da ti i ja zapleemo hornpipe. Da pleemo dok nam guzca ne odrveni! A sad se mii tamo dok ja ne izvadim svoju violinu! Sau je ja askom izvadit, ha, ha ! " * * * A onda bi se umom prolomilo takvo guslanje i struganje da su vriskovi dopirali sve do vrhova visokih borova. Mali je Red esto poelio sve prijaviti. Ispriati redovnicama pravu istinu o Florianovim posjetima. Izvijestiti ih o kakvom se tono hornpipeu radilo iza visokog drveta na livadi. Hornpipe koji je ukljuivao i fotografiranje njegovim aparatom. " Volim vatat prikaze u ovu kutijicu. Iz Amerke sam je donio. A sad podigni glavu i reci "ptiica" stricu Florieju. Napui usnice ko da od mamce trai sisu! " Mali Red imao je jednu od tih fotografija. Jednu od njih uvao je cijeloga ivota. Jedinu koja nije bila odvratna. Ali na kraju ju je unitio, poderao u komadie jedne noi kad se napio. Mali je Red znao to e redovnice rei. Ako im, naime, odlui sve prijaviti. " To su klevete i lai! Zato bi te stric mlatio na mrtvo ime? " Stoga im nije rekao nita. Stoga je bio osuen neprestano iznova plesati hornpipe. Dok mu se topla, ljepljiva okolada ne bi razmazala po cijelom licu.

Jedanaesto poglavlje: Nije teko prepoznati zmiju Catherine i ja upravo smo proli Blanchardstown kada je prodoran, dvostruki ton izletio iz njezina grla, lepravo poput srameljive ptiice. " Poput slatkog, malog crvendaa, " pomislio sam pogledavi na brzinomjer koji se sada ustalio na devedeset kilometara na sat. Nita dramatino ni zabrinjavajue kao proli put. Bila je poput malog crvendaa koji se tako nepotrebno boji, pomislio sam, tako nepotrebno, posve suvino. "Vie nema straljivih stvari ", umirio sam je. " Samo idemo kui," rekao sam. " Jesi li ikada vidjela crvendaa kako plae? " upitao sam je nagnuvi se unatrag i nasmijeivi se: " Jesi li, Catherine? " Posve sam nepotrebno navukao kapu na oi; to sam time mogao dobiti? No, bez obzira na to, zatekla me njezina reakcija nakon to me prepoznala. " Nije teko prepoznati zmiju, " rekla je ratoborno, to me iznenadilo i duboko povrijedilo. Neke stvari najbolje je ne uti, ak ni ako ih ljudi iskreno osjeaju prema vama. " Zato si to rekla, Catherine? " upitao sam je. " Zato? Nadam se da to nee opet sve pokvariti. " Cijeli moj ivot, sama moja dua, ovisili su sada o naoj srei u snjenoj umi. Sve to sam stavio na kocku. Zato nisam elio da me ita podsjea na loa vremena koja smo skupa proivjeli. No, s druge strane, imala je pravo i toga sam bio svjestan. Jer, kad ivite s nekom osobom, uvijek saznate tota o njoj. Na primjer, pogledajte to sam ja sve znao o Catherine: znao sam da voli vone kupove u Sunset Grillu i da rado pjevui pjesme Johna Martyna. Jedina razlika bila je u tome to sam je ja zbog toga volio, a Catherine mene nije. Pretpostavljam da dio mene to jo nije prihvaao i zato sam, pokuavajui se pribrati, cijelo vrijeme vonje isticao koliko sam se promijenio. " Vidjet e, Catherine, kad me bolje upozna, da su se stvari promijenile, " govorio sam. I bilo je istinito. Za poetak, bio sam mnogo razgovorljiviji i drutveniji, a dovoljno priseban da ne ponovim greku koju sam poinio s Immy. Suzdri se od nepotrebnih izljeva osjeaja, rekao sam sebi. Samo polako i smireno. Vedro i bezbrino bile su rijei koje su mi najvie odzvanjale u svijesti. Budi leeran i smiren, ali vie od svega zabavan. Ispriao sam joj nekoliko pria o Londonu nakon to je otila i o ranim danima u mranom hostelu u Drumcondri. Toliko toga sam nauio - osobito kako ne preopteretiti priu nepotrebnim pojedinostima. Polako, na stari dobri slievenageeki nain. Odluio sam da je s Catherine najbolje biti iskren, neposredan i jasan. Upitao sam je to misli o mojem novom izgledu. Poeao sam si kovravu bradu i nacerio se Catherine u retrovizoru. Kunem se da sam bio pljunuti stric Florian ili Ned. I, razumije se, moj pokojni otac. Ne biste nas mogli raspoznati. " Pravi gortak! " rekao sam da je oraspoloim. Nije odgovorila. Bila je tiha i neprijateljski raspoloena, ba kako je se sjeam iz Kilburna. Nije imala nikakvu obavezu odgovarati na moja pitanja. Naravno da nije. Oboje smo odrasli ljudi. Nije ni bilo vano, Kilburn pripada prolosti. Samo je jedno mjesto sad bilo vano. Jer, kao to sam rekao, bilo je sueno da se spoje dva puta koja se nikad nisu ni smjela razdvojiti. Dok sam se pribliavao tvornici, preplavile su me apsolutno prekrasne misli o "domu" i "ognjitu", a jedna rije neprestano mi je bila na umu i tvrdoglavo je odbijala nestati: Tatica. Stari Tatica.

" Tatica, " ponavljao sam, namjetajui zrcalo, pravei grimase i zabacujui bakrenaste kovre. elio sam biti najbolji mogui otac. elio sam biti najoboavaniji otac na svijetu. to je, svakako, udno, jer upravo je Ned Strange to oduvijek elio. Duboko u dui, sada mije to bilo jasno. I ponovno sam osjetio saaljenje prema tom ovjeku. Jer, sada je bilo oito da jednostavno nije kriv za mnoge stvari koje su se dogodile. Uglavnom se radilo jednostavno o looj srei. Moglo se to svakome dogoditi. Osobito onome tko je imao teko djetinjstvo. Kao to je, naalost, bio sluaj s mnogima od nas u planini. Ono to su mu inili u zatvoru bilo je gnusno. Mokrili su mu u hranu, a netko je na vrata njegove elije sprejem napisao pervertit. itao sam da si je tri puta pokuao oduzeti ivot. Na kraju je uspio u samotnoj hladnoi zatvorske tu-kabine. to sam vie o tome razmiljao, to mi je jasnije postajalo zato je katkad toliko brinuo za mene. Nije elio da i ja, gortak poput njega, skonam ponien na takav nain i da patim zbog ena koje me nisu voljele. Pribliavali smo se snjenoj umi i ja sam pokuao objasniti Catherine kako su se stvari promijenile. Kako se sada vie nema zbog ega brinuti. " Nauio sam lekciju, " rekao sam, " sazrio sam. Pita li bilo koga od mojih kolega na poslu tko je od nas najpredaniji otac, jamim ti da bi se sjetili mene. " Zapalio sam cigaretu i odluio potraiti neku glazbu na radiju. Nekako sam se nadao da u naii na Johna Martyna. To se nije dogodilo, to me poprilino iznenadilo. " Dat u ti jedan primjer, Catherine, " nastavio sam. " Proli tjedan, za boinih blagdana, djevojke iz bordela kraj naeg ureda posjetile su nas nakrcane bocama ampanjca. I da vidi strku! Larryju Kennedyju oi ispale! " Tresao sam se od smijeha prestrojavajui se u srednju traku. " Hm, dobro izgleda, rekla mi je jedna od kurvi, a ti zna da nisam vulgaran, ali prije nego sam snaao kleknula je i - Catherine, iva istina! - dala sve od sebe da me napali! " Zahihotao sam sjetivi se toga. " Ali nisam to mogao dopustiti. Ustani, uje me?, gotovo sam joj rekao. Ustani, rekao sam ti! ta ti je, kurvetino?! Bilo mi je na vrhu jezika, Catherine! Jer zbilja se poela preslobodno ponaati. Bilo je to stvarno nepotrebno i tako jebeno vulgarno, razumije? Uasno neugodna situacija, i mogla je svakako zavriti. Ali tada je stigao Tatica, dobri, pouzdani stari Tatica. Dok je kurva kleala preda mnom, nasmijao sam se sam sebi i pomislio na Taticu, na onaj njegov iroki, iskreni osmijeh. Ah, Tatica, pomislio sam, ovjek s vie ivotnog iskustva. ovjek koji posjeduje taj trun osobite mudrosti. Tu toliko vanu mrvicu. Blago sam joj dotaknuo rame, nasmijao se i rekao: Budi dobra djevojica i ustani. " I na kraju se nitko nije uvrijedio. Apsolutno nitko. ak je i prostitutka to veselo primila, i otila je maui torbicom. "Oprosti, faco. Nisam znala da si tako vjeran suprug! Ha, ha!" Ispalo je savreno. " Da sam barem ranije imao to znanje i pribranost, " pomislio sam, a zatim me je netko zazvao i ja sam krenuo prema vratima pokupiti svoju muteriju. No s druge strane, tko je uope u stanju u mladosti ovladati makar i osnovama takve mudrosti? to uope znate kad zapoinjete ivjeti? Ne znate nita, zaboga. Mislite da ete se jednog dana oeniti i da e tako ostati zauvijek. Vjerujete na rije onima koji vam govore kako postoji brano blaenstvo. Ushieni ste kad ujete clii vas u ivotu oekuje uzbuenje, pustolovina i prekrasna arolija srca. " Ali nikad ne pomisli da su sve to samo lai, " glasno sam promrmljao, obraajui se napola Catherine, napola samome sebi, a zatim sam usporio i skrenuo s ceste prema mjestu na kojem su se visoki, oholi borovi velianstveno uzdizali prema nebu.

Dvanaesto poglavlje: Ploica okolade I tako me sada zovu Tatica Tiernan. To ime mi savreno pristaje, potpuno sam srastao s njim. " Evo starog Tatice! " uzvikuju. " Vidi ga, opet je uranio! eli nas sve posramiti, je li, Tatice? " Stalno im pokazujem fotografije svoje djece. " Troi svaki cent na te klince, " govore, " zbilja je lud za njima. " Iako bi moda primjerenije bilo da, poput Floriana, upotrijebim pojam "prikaze", jer iz razumljivih razloga ne mogu javno pokazivati svoju obitelj. " Ovo je Cara, moja najstarija ki, " govorim im. Ovih dana osjeam se doista blaeno. Vozei se kroz grad nikad ne propustim prigodu da se podsjetim koliko sam sretan. Kakav sam ja vraki sretnik - nimalo nalik jadnom Nedu Strangeu iji su posljednji dani na zemlji bili uistinu uasni. Jer kako se drukije moe opisati sljedea situacija: jadnik mirno sjedi u zatvorskom dvoritu, brine svoje brige i na miru ita western romane. Kad iznenada nad sobom ugleda suhonjavo lice zatvorenika koji oito trai kavgu. Prijetei zuri u njega, a zatim nogom izbija roman iz Nedovih ruku. " Zar nije - krasno biti pi'dofil, ha? " kae. " I zlostavljati djecu je prekrasno. Ukrasti im nevinost, a onda glumiti nevinog starca. Znamo te, pizdo. Uvlai se u dupe svojim priama. Lae u facu. Dijeli duhan i svira kurevu violinu. A sada e dobiti svoje, smrade! Nee odavde iv! " Mali gad je ispod kaputa imao odvija. Zabio ga je u Neda, a straari su samo stajali kao da se nita ne dogaa. Sve to sam proitao u asopisu Irish Crime. Iskreno govorei, bio je to vrlo odmjeren i nepristran opis dogaaja. Za razliku od tabloida koji su od svega pravili senzaciju. Ismijavali su Neda jer je toboe pokuao pridobiti zatvorenike uvjeravajui ih da je zapravo oboavao Michaela Gallaghera. I da mu nije naumio uiniti nikakvo zlo. Kako me je uope djeak mogao seksualno privlaiti?, neprestano je ponavljao dok su mu se gorke suze cijedile niz obraze. Pa ja sam starac, zaboga, ustrajavao je. Sve to sam ikada elio je supruga i malo dijete. Nikad, ama ba nikad ne bih mogao nauditi malom Michaelu. " Volio sam ga, kako to ne razumijete? " navodno im je govorio. " On je bio zvijezda moga ceilidha. Hranio je moje kokoi! Oboavao sam Michaela Gallaghera! Ne bih bio u stanju ni vlas skinuti s te slatke glavice! " Meutim, nisu mu povjerovali. Rekli su mu da je laov. Da lae kao pas. A zatim je krenula glasina da je potpuno izgubio razum. Da samo sjedi u kutu, mrmlja neto sebi u bradu, jede komadie papira i upa si kosu. Ali tada se ispostavilo da je i to samo gluma. Da ih je zapravo ismijavao. Da nije mario to oni govore ili ine. Da ih se nije ak ni bojao. Da je cijelo vrijeme od njih pravio budale. " Smijao mi se u lice, " rekao je asopisu jedan od uvara, " stajao bi tu, smijao se i nudio mi okoladu, govorei Znate, Michael je oboavao okoladu. Od pogleda tog prljavog, odvratnog gada prolazili bi me trnci. " teta to je uvar to vidio na takav nain, pomislio sam. Ja sam to, naprotiv, mogao razumjeti jer sam nekad i ja razmiljao potpuno jednako. I bez sumnje bih smatrao da su Nedove namjere cijelo vrijeme bile da ubije Michaela Gallaghera bez ikakva posebnog razloga. No u nekome poput Neda Strangea takav nain razmiljanja izazvao bi najdublje gaenje. On je bez sumnje godinama udio za obitelji, a osobito, kako mi je u mnogim prigodama spomenuo, za sinom. Ali nikada ne bi oteo dijete samo zato da iskusi to znai imati obitelj, pa makar na trenutak.

Ne, uope se nije radilo o tome. U redu, Michael Gallagher doista je bio rtva Strangeova seksualnog zlostavljanja, ba kao i jedna druga osoba, u sobi u Portobellu, jedne davne noi koju je najbolje to prije zaboraviti. " Jadni mali Michael, " rekao je tada, a meni se najeila koa. " Kako je mogo vjerovat nekome ko to sam ja? Valjda zbog okolade, Redmonde, ha, ha. Ti mali Nedovi najdobriji prijatelji naprosto ne mogu rei ne okoladi! " Trinaesto poglavlje: Ovo su moje planine Sada sam bio vrlo zadovoljan svijetom i sobom. I stoga, kad mi je jedan od taksista u uredu jednog dana rekao: " Pitali smo se, Tatice, hoe li doi na jednu od naih skupnih molitvi, ako nisi previe zauzet? " bez problema sam prihvatio poziv. Mjesecima kasnije ve sam ih redovito pohaao, dodajui svoj glas njihovoj uspjenoj maloj kongregaciji. Svi su mi govorili kako su presretni to me imaju. Skromno sam ih uvjerio da je meni zadovoljstvo biti s njima i da u jednog dana dovesti i svoju obitelj. Caru, naravno, i sinia Owena. Rekao sam im da se veselim danu Carine prve priesti. " Navrit e sedam godina, " rekao sam. Sloili su se da e to biti jako poseban dan. Svake nedjelje nakon molitve popili bismo aj u maloj dvorani. I razgovarali o stanju u svijetu. " ini mi se da nam je propast nad glavom, " primijetio je starac tunih oiju grickajui keks te alosno dodao: " Proivio sam dva svjetska rata i nikad nisam mislio da u vidjeti ovakve stvari. Boji ljudi na ovom nekad nedunom otoku. Pogledajte stvari za koje ih se optuuje. " Ti poudni stari sveenici i njihovi razuzdani pjetlii, mislio sam u sebi. " Strano, " sloio sam se s njim, " apsolutno strano. " " Jest, Tatice, " sloio se. " ak i gore od toga, kaem ti. Daleko gore. " Kimnuo sam i alosno se osmjehnuo, na onaj uvjerljiv, dobro uvjeban Tatiin nain. Uvijek sam pazio da kleknem naprijed, gdje su me svi mogli dobro vidjeti, izbacujui prsa dok sam pjevao Daj da leim u Isusovu naruju. Fotografirali su me kako sa arom slavim naeg Spasitelja. I zaista sam izgledao kao najsimpatiniji djedica kojeg ste ikad vidjeli. Kojem je u srcu samo dobrota i uljudnost, nepomuena ljubav prema svijetu i blinjemu. Stajao sam u uredu jednog dana, listajui Album Homera Simpsona - nisam uspio nai nita o Sweet Valley High, koju sam upravo kupio za Imogen - kad sam nauo jednog od vozaa kako govori: " Teko ga je nagovoriti da izae makar na pivo. " Shvatio sam to kao kompliment. Ali nisam mu zahvalio. Samo sam se toplo nasmijeio, od uha do uha. Ali zatim sam uo: " Nisam ba tako siguran. Uope nisam siguran u tog tipa. " Smjesta sam se smrznuo, ali nisam morao pogledati. Odmah sam znao tko je komentator - voza kojeg sam ulovio da kopa po mojim stvarima. Teko je bilo ne reagirati, neu se pretvarati da nije. Ali sada sam bio drugaiji ovjek. Tatica nije reagirao na impulzivan, bezuman nain. " Ha, ha ," nasmijao sam se. I nastavio gledati svoja posla.

Ali to je vie vremena prolazilo, sve vie sam razmiljao o tom incidentu. Postao sam razdraljiv i nervozan, i sve je tee bilo nositi se s ulogom Tatice. Na primjer u sluaju pametnjakovia kojeg sam vozio neku veer. Drsko je blebetao ne bi li impresionirao svoju pijanu prijateljicu, tako drvenu da je jedva znala kako se zove. Ja sam putao neku glazbu i znate li to mi je rekao? " ta ti je to na kazeti, deda? Kakav to drek svira? " Djevojka se poela smijati. Izbacio sam kazetu i naao neto moderno ne bih li usreio kretenine. Ali vjerujte, to nije bilo lako. Mislim, bolje mi je bilo da zaustavim auto kraj ceste i kaem malim gadovima da izau iz taksija. " isti se van iz auta, smee! " Mogao sam to rei. Ili neto slino. Ali nisam. Kao to kaem, tiho i jednostavno sam izvadio kazetu. " Mi volimo Britney Spears, " slinili su. " Dakle, uope ne volite country i western glazbu! " nasmijao sam se. " To ostavljate starcima kao to sam ja! " Nisu odgovorili. Bili su prezaposleni trcanjem sjemena po stranjem sjeditu. Pjesma koju sam putao bila je Nobody's Child. Meni je znaila mnogo, zbog oiglednih razloga. esto sam je sam sebi pjevao u taksiju. To su starinske budalatine, rei e vam o toj pjesmi - hrpa sramotnog, sentimentalnog blebetanja. Rei e da je kao The Snakes Crawl At Night*. Sigurno ne moe uzimati takve pjesme ozbiljno. Mislim, normalne supruge jednostavno ne ine takve stvari - ne naputaju te da bi vodile ljubav sa zmijama. Netko poput Catherine Courtney bi to mogao. Ali ne i Casey Breslin. Sasvim sigurno ne Casey Breslin, profinjena gradska dama. Ali moram rei, druga godina koju smo proveli ivei zajedno, Casey i ja, bila je meu najljepima u mojem ivotu. Opet sam bio izvan sebe od veselja. Jednostavno nisam mogao vjerovati. ivot je bio tako dobar da su svi koji su me promatrali tog jutra u vlaku za Slievenageehu morali ovako razmiljati: " Rijetko u ivotu ima sree svjedoiti tako smirenom i mirnom izrazu na ovjekovom licu. Sigurno je zaljubljen. Taj zakljuak se namee. " I bila je istina - bio sam zaljubljen. Jako. Kao i Casey. Slala je poljupce za vlakom suprugu kojega je voljela i potovala i oboavala. Tema dokumentarca Ovo su moje planine, koji sam krenuo snimati, bile su ubrzane promjene lica moderne Irske, istraivanje kako stari, gotovo drevni nain ivota nestaje pred naim oima. U svojoj konanoj verziji film je prikazivao slike ivahne nove doline, u prvom planu Gold Club, ogroman noni klub sa staklenim proeljem na pet katova, okupan plavom svjetlou, smjeten u podnoje breuljaka usred mnotva poslovnih i stambenih kompleksa, visokotehnolokih postrojenja i njemakih hipermarketa - cijelo mjesto brujalo je dvadeset i etiri sata dnevno. Slijedile su crno-bijele snimke koje je u pozadini pratila srcedrapajua glazba gudakog orkestra. Zavrni prizor, toniran sepija nijansom da se stvori dojam patine, prikazivao je otre, dostojanstvene planinske vrhunce kako se lagano gube u magli, kao da se vraaju u neki raskoan i blaeni raj, kratkotrajan, iskonski Eden, a zajedno s njima i ruevnu kamenu kuicu u kojoj je Florian kockao duboko u no, i lascivno se smijeio svojem neaku poseui za gudalom te svirao solo dionice na violini, nalik zavijanju neukrotivog vjetra. * * * Nitko od nas nije oekivao izvanredan uspjeh koji e taj mali dokumentarne poluiti, jer ve smo se bili usredotoili na druge stvari. Ja sam to na neki nain vidio kao podvlaenje crte iza prolosti. * Nobody's Child - Niije dijete; The Snakes Crawl At Night - Zmije izlaze nou

Slievenageeho, rekao sam u sebi, slatka i mirna planino: zbogom zauvijek. ak i nakon to su stigle prve povoljne kritike - njegovo prvo prikazivanje jednoglasno je pohvaljeno u novinama - nisam tome pridavao veliku vanost. A onda, jednog dana dok sam radio kod kue, neoekivano me nazvala Casey. Uzbueno me obavijestila da je Ovo su moje planine u uem izboru za Irsku televizijsku i filmsku nagradu, a u Montroseu ga ve navode kao vjerojatnog pobjednika. To se i dogodilo. Primanje je odrano u hotelu Westbury. Jedva sam smogao snage ustati kad sam uo da su prozvali moje ime. " A pobjednik je... Dominic Tiernan za Ovo su moje planine, u kategoriji dokumentarnih i televizijskih filmova. " Kad sam podigao pogled, kao kroz izmaglicu vidio sam je kako pljee, odjevena u dugu haljinu od sukna s utkanim metalnim nitima, s plavom kosom vezanom otraga. " Dominic! " uo sam kako vie. Zatim je stala kraj mene, uhvatila me za ruku i poljubila u obraz. " Tako sam ponosna! " rekla mi je. Obgrlio sam je oko struka: sve moje kolege uivale su u trenutku. Pljesak me se doimao poput pobjedonosne, okrepljujue oluje. Bilo je predivno. Toliko da mi je trebala minuta ili dvije da spazim Martina Ingrama. Martin je bio visok oko 190 centimetara. Roeni Londonac. Obavijestio nas je - a da ga nitko to nije pitao - da je u zadnje vrijeme prilino smanjio svoja putovanja u inozemstvo. " U stvari, ozbiljno razmiljam o preseljenju iz stranog dopisnitva, " rekao je i dodao: " postajem prestar za to, bojim se, o tome se radi. " Zatim se nasmijao i jo jednom mi estitao. "Tako mi je drago zbog tebe, Dominic! Stvarno sam iskreno sretan! " Martin Ingram bio je vrlo dostojanstven: imao je srebrnu, uredno poeljanu kosu, izraen naglasak - i one nepopustljive, nepokolebljive oi koje su odraavale jedinstveni saksonski osjeaj samopotovanja. " O, dragi, " povikala je Casey, " tako sam oduevljena zbog svega ovoga. Kao tinejderica, kunem se. Ne znam to bih rekla! " Nasmijeio sam se i uzeo au ampanjca s pladnja koji je nosio konobar. Ako je itko ikada dobio drugu priliku, mislio sam, to sam ja: Dominic Tiernan. Otpio sam gutljaj ampanjca i nasmijeio se. I, najbolje od svega, nitko nikada nije saznao za snjenu umu, mislio sam u sebi, na sretni dom ostaje neoskvrnut. Odvojio sam intiman trenutak da estitam samome sebi, a zatim mi je na um pala ona prazna plaa u Bournemouthu i moja odjea, tako bolno sloena na pijesku. Ni nakon iscrpne istrage policija nije nita doznala. Na moje uenje, meutim, unato tim utjenim i ohrabrujuim mislima, aa ampanjca poela mi je podrhtavati u ruci. Ruci koja je, uspjeno sam se uvjerio, to mogla initi samo zbog jednog razloga. Ne zato to sam, u djeliu sekunde, pomislio da ujem: " Tatice, hladno mi je. Tatice, molim te, ne svia mi se ovdje. Molim te, Tatice, mogu li sada ii kui? " Ne zato, ve zato to sam bio sretan. Sjetio sam se Catherine. Sjetio sam se nagrade. Sjetio sam se Imogen, mojeg malog zlata koje vrsto spava, a grimizna vrpca joj njeno vijori nad glavom. Samo na sekundu ili dvije inilo se da je Casey uznemirena. Zabacila je kosu i pozorno me pogledala. " Dominic? " rekla je. " Da, draga? " odgovorio sam. " Jesi li dobro? " " Izvrsno sam, " pokuao sam je uvjeriti.

" Jesi li siguran? " " Kaem da sam dobro! Jesi li gluha, Casey?! " To nije bio odgovor koji sam trebao dati. Znao sam to. " Da je barem Catherine vjerovala u mene, " nisam prestajao misliti. Ali nisam previe razmiljao o tome. Jer ti dani su iza mene. To je prolost. Sada je bilo vrijeme da se krene naprijed, nije bilo mjesta za nikakvo ugaanje samom sebi. Jednostavno je bilo previe vrhunaca na koje se trebalo popeti: zahvaljujui mojoj arobnoj, uistinu blaenoj drugoj prilici. " Casey, " rekao sam uzimajui ruku svoje supruge. " Da, ljubavi? " " elim ti zahvaliti na tome to si mi supruga. elim ti zahvaliti na svemu to si uinila. " " Moj Dominic Tiernan. Toliko te volim. " Casey je bila prekrasna. Predivan, ivi, hodajui san. etrnaesto poglavlje: Zlatne dveri raja Proli etvrtak imao sam slobodan dan, pa sam odluio ii piti. Zavrio sam u striptiz klubu nedaleko od Temple Bara, u kojem sam proveo itav dan ispijajui vino, tamo gdje je nekad bio restoran Rudyard's. Striptiz klub bio je osvijetljen u maglovitoj akvamarin nijansi, s nizovima ultraljubiastih lampica i vijugavim kromiranim stepenicama. Sjedio sam u separeu u kutu i pio viski kad je dola plavua odjevena u bikini s resama, vrtei stranjicom. Bila je groteskna, s ruem koji je izgledao kao da je nanesen zidarskom licom. "Erotska" predstava trajala je nekoliko minuta. Zatim se nagnula i poljubila me u usta, podiui grudi i onglirajui njima kao voem. Par puta se pogladila po spolovilu, pa se nagnula nad mene i zatraila novac. Upitala me bi li me zanimao jo uzbudljiviji, intimniji ples. Bio sam na rubu da je upitam bi li nju zanimala mogunost da zadobije ozljede, i to vrlo ozbiljne ozljede, kad sam, iznenada, zauo glas koji sam odmah prepoznao; pripadao je Larryju Kennedyju, kolegi iz ureda. Njegov dolazak bio je sretna okolnost jer nisam bio raspoloen za razgovor sa striptizetama, posebno ne s aneminim jadnicama iz istone Europe ili tko zna otkud. Dao mi je do znanja da mi se ele pridruiti. Pozvao sam ih rukom i odmah naruio pie. Njegove pratilje bile su dvije sredovjene ene, prilino pijane i vidno uzbuene egzotinim okruenjem. Nikada prije nisu bile u striptiz klubu, rekle su mi. Jednu od njih uivanje je toliko ponijelo da je plesaici zataknula deset eura za pojas, pa se smjestila na stolicu do mene. Plesaica mi je uputila sumnjiav, prijekoran pogled, a potom nestala u maglovito osvijetljenoj nii, vodei za ruku debelog mukarca koji se jedva drao na nogama. Larry Kennedy bio je u odlinoj formi. Zapalio je cigaru i rekao enama: " Pozdravite Taticu! On je straan lik! Sjajan pripovjeda. I moram rei, sigurno ne tip kojeg biste oekivale na ovakvom mjestu! A opet, svi trebamo zabavu, ak i radini obiteljski ljudi! Jel tako, Tatice? Kaem vam, dame, pristojnijeg ovjeka od ovog neete sresti. Lud je za svojim klincima! Ne smeta ti to to kaem, ha, Tatice? " Nasmijao sam se i rekao: " ne, naravno da ne, Larry, poznaje me ". " Naravno da te poznajem, prijatelju. I sve to mogu rei je da si ti sretan ovjek. Ona kuja od moje ene oistila me, uzela mi sve. Samo zato to sam malo arao sa strane. Jebe nju, kaem ja. " Jedna od ena zakolutala je oima i zahihotala. Druga se nagnula unazad i izbacila pete u zrak.

" Eh, djevojke, moete se smijati. Ali to nije ala. Nije kad prolazite kroz to. Odbacila me zbog avanture za jednu no. Ja sam idiot to sam to uinio, eto to sam. Ali ona je jo vei, da tako neto uini svojem suprugu. Nego, tko je za jo jedno pie? " ene su naruile bacardi kolu i trudile se zapodjenuti razgovor sa mnom. Ali ja sam previe popio i postao sam pomalo - ne, pretjerano - mrzovoljan i zamiljen. Unato najboljem trudu, nisam se mogao rijeiti tuge, pa su na kraju njih dvije izgubile zanimanje za mene. uo sam kako jedna od njih ape: " Prestar je. Nema vie municije u pitolju, Jackie. " " Zna da o njemu krue glasine? Moj mu kae da nije kakvim se ini. " Ukoio sam se i potonuo u turobnost kad je to izrekla. Jer mi je upravo sinulo tko je njezin suprug - nitko drugi do onog vozaa koji mi je kopao po stvarima. Osjetio sam kako mi se aka stie, ali sam se izvrsno obuzdao: " Tatice, " rekao sam si, " sad budi dobar Tatica. " Dok sam se vozio kui iz kluba u ranim jutarnjim satima, razveselila me misao kako je bilo apsolutno savreno to je Ronan Collins pustio Johna Martyna tog dana kad je moja potraga zavrila i kad sam napokon naao Catherine. Iznenada, njegov priguen glas, hrapav kao da je zagroban, ispunio je automobil. " Nemoj nikad pognuti glavu, ako ti nema tko pruiti ruku. " Bilo je to daleko od potitenog, tajnovitog ozraja onog odvratnog nonog kluba s pohlepnim, pijanim, tankonogim plesaicama. I sumnjivim suprugama taksista koje mrmljaju optube na va raun. Svi oni nastanjivali su jedno nimalo privlano mjesto, mrtvo, suvino, okotalo. Jer tako mi je sad sve to izgledalo - kao svijet pepela. U usporedbi s naim kristalnim dvorcem srca, naim domom u snjenoj umi gdje bismo izdrali zauvijek i jo dulje od toga. Kao to bi Ned rekao: Sve do posljednje kapi krvi Sve dok i zadnji aneo ne proe kroz zlatne dveri raja. Petnaesto poglavlje: Neka poivam na vjetrovitoj planini Kad sam najavio svoju, priznajem, pomalo dramatinu odluku da naputam Aungier Cabs i zauvijek se vraam kui u planinu Slievenageeha, svi na poslu bili su doslovno zaprepateni. Svi osim Larryja Kennedyja, koji je viknuo iz ureda: " Znao sam cijelo vrijeme! Tatica je u srcu gortak! O da, moda eli misliti da je gradski Dublinac kao mi, ali duboko u srcu on je prostoduni seljak! To im je u krvi, znate. Prije ili kasnije svi se tamo vrate. Ali da ti kaem, Tatice, svima e nam nedostajati, stari prdonjo seljaki! " Ostali su se zabrinuli da bih se mogao uvrijediti. Ali nisu me dovoljno poznavali. Larry mi je bio previe drag da bih se uvrijedio. Osim toga, ovjek je rekao istinu. Predugo sam ivio u lai. Istina je da u dubini due nikad nisam volio grad. Nikad, ni u jednom trenutku, nisam se ovdje istinski udomaio. Premda sam se uporno pokuavao uvjeriti u suprotno. Posebno kad sam radio na RTE-u. Da ste me tada uli, mislili biste da sam profinjen poput njih: govorio sam o vinima i putovanjima u inozemstvo. Prihvatili biste me spremno za pravog, pravcatog ovjeka iz susjedstva, Dublinca kojem obitelj ve naratajima ivi u gradu. Naravno, dok me ne biste upoznali, i moda ulili bocu ili dvije vina u mene.

Moda bisto tada osjetili odreene sumnje, pa ak i u potpunosti promijenili miljenje. Ali tek nakon to biste proveli sat sluajui me kako nepovezano blebeem o "pradavnom zakonu planine" i o tome to Slievenageeha meni osobno znai. Moda bih ak spomenuo i nekoliko "arobnih dana", na tren ugledanih kroz gustu maglu sjeanja, dana koji se vjerojatno nikad nisu ni dogodili, u ono vrijeme dok je moja majka jo bila iva. Ali nisam prestajao o njima razmiljati, toliko sam eznuo za njima, sve do trenutka - eto, sve do trenutka kada sam uistinu izdahnuo. To sam uinio, bojim se da u ovom trenutku nemam to nego otkriti, pretkraj prole godine, ujesen 2005., ostavivi zajedno s novcem upute da me pokopaju u starom zaviaju Slievenageehi, na Vjetrovitoj Planini. to se nekima moe initi cininim, kad se sjetite stvari koje sam o njoj govorio u prolosti. Ali tamo se jo uvijek moe nai mir i osjeaj pripadanja koje nisam uspio nai niti na jednom drugom mjestu. Blaeni mir i doivljaj mjesta koji nijedan grad na svijetu nikada nee moi pruiti, sasvim sigurno nijedan grad koji sam ikad posjetio, ili u posjetiti. Sada kad sam obuen u svoje fino izrezbareno odijelo od dasaka, kako je Ned jednom primijetio za nekog susjeda nakon sprovoda. Sada kad sam napustio ovaj svijet boli. Leao sam u naslonjau vie od dva dana dok policija nije provalila vrata stana u Suttonu u kojem sam nastavio ivjeti nakon to se Casey odselila. U novinama se ve naveliko govorilo o "novom razvoju dogaaja" u sluaju "nestale djevojke". Ponegdje se prialo i da je uhienje neminovno. To mi se uope nije inilo nevjerojatnim, posebno ne nakon to sam jednog dana zatekao naeg nadzornika u ozbiljnom razgovoru s detektivom u civilu. Ostao sam im izvan vidokruga, sluajui to govore. Po svemu sudei, odluili su ispitati sve taksiste u bazi. Zadrhtao sam kad sam zauo ime Karen Venner, Amerikanke kojoj je toliko zasmetalo moje ponaanje onog dana u hotelu Royal Dublin. Bilo mi je muno i osjeao sam se glupo kad sam se prisjetio svoje nepotrebne grubosti. Postao sam nestabilan na nogama kad sam zauo da je detektiv, ne trepnuvi, rekao: potraite je preko interneta. Sjetio sam se naina na koji me Karen Venner pogledala: kao da je nagonski osjetila da neto uistinu nije u redu sa mnom. Dok sam stajao u uredu, grevito se drei za dovratnik, bojao sam se da u se svakog trena onesvijestiti. Ali tko je proao u tom trenutku? Jeziavi Larry Kennedy. " Vidi kakav dan, Larry! " zacvrkutao sam. " Ako ne bude kie, nemamo se razloga aliti! " "Tako treba, Tatice! " nasmijao se. Kao to se moglo i pretpostaviti, nitko nije doao na sprovod koji se odrao samo dva dana prije "Boia u snjenoj umi". Veselio sam se tome mjesecima: kupio sam im poklone jo prije Noi vjetica komplet CD-ova Johna Martyna za Catherine i komplet kozmetike za Immy, sada kad je konano postala djevojka. U skladu s raspoloenjem, vjetar olujne snage nastavio je zavijati cijelo vrijeme, a kia je lijevala visoko iznad otrih planinskih vrhunaca. Istina, tako je bilo samotno, i postojali su bolji naini da ovjek ode. Ali barem sam se vratio u Slievenageehu, u svoj stari planinski dom. Ako sam ve ovako baen u doista mranu i tunu tamnicu, sueno mi je da tu kaznu izdrim bez pogovora. Koljena vrsto pribijenih uz prsa, poutjelih kostiju, ovaj sanduk djeake veliine dijelim s ostalim jednako usamljenim duama, u ovoj jalovoj zemlji na kojoj ne cvatu rue. Planina je, kao to je i red, neizbjeno nastavila putem bunog napretka, a Suzuki dipovi, koji nou dolaz pred Gola Club, kao da predstavljaju pobjedonosno klicanje ivih,

usmjerenih prema svome cilju, bez imalo suosjeanja s prestraenim, pobijeenim, nevanim mrtvima. * * * Slievenageeha, ponosna, vjetrovita planina. Visoravan na kojoj sam roen prije otprilike ezdeset i pet godina, i gdje sam neko etao s ocem uz uborei potok. Stajali bismo ondje zajedno, on bi pogladio crvenu bradu i poloio svoju snanu, zatitniku ruku na moje rame. A zatim bi rekao: " U jedno moemo biti sigurni, mali Rede. Fanann na cnoic i' bhfad uainn. Planine e nas nadivjeti, Redmonde, sine. " A zatim bismo se zajedno vratili na staro gospodarstvo i sjedili u tiini nae skromne planinske kolibe. On bi malo pjevuio pa zapalio cigaru, naginjui se po svoju bocu "suze". Na stari branski nain. Crvena brada. Ispucana ruka. Cigara. Poznati, doista nimalo iznenaujui detalji - jer kau da je ovdje svaki ovjek vlastita baka! Ili, kako je to Casey voljela rei: " Tamo je svaki kujin sin podlo kopile! " Nae crvenokose seljake glave i nai stari branski obiaji. Moj tata je jo jedan odlian primjer. Stari Tata Hatch bio je pun starih branskih pria. U tren oka mogao vas je zabaviti. Na drevni, domai, priprost nain. Sjedili biste kraj njega dok je blebetao, ispijajui alicu za alicom "suze", sa zakrpama na hlaama i starom kariranom kouljom, pljujui u vatru i naklapajui o onom danu kad su otili u grad "na provod". Kad se "cijelo jebeno pleme napilo ko stoka!" Znao je pripovijedati matovite prie. A da i ne spominjem pjesme i ivahne melodije proizale iz njegove violine. Stotine hornpipeova, polki i jigova. Ali ni to, naravno, nije trebalo uditi. Nije li on bio Florianov brat? Brat poznatog zabavljaa Floriana Hatcha? Koji je volio plesati hornpipe na livadi iza drvea? I fotografirati aparatom koji je kupio u Americi? A kad bi zavrio, prijetei bi vam apnuo u uho: " Samo rije pisni i ubit u te, mali Rede. Ubit u te ko to sam i nju. " Djevojku za koju je tvrdio da ju je razrezao, i to gadno, a onda zaklao i zakopao njezino tijelo. Negdje u Americi, navodno. Naravno da to moda uope nije uinio. Ali tko bi riskirao? Tko bi se usudio vjerovati da je to samo jo jedan primjer "branske lovake prie"? Sigurno ne osmogodinji djeak. Koji je samo grickao okoladu dok je violina divlje cvilila. Nastojei ne vritati dok je gudalo skakutalo gore-dolje.

Sadanjost
esnaesto poglavlje: ivi se koopere, mrtvi gmiu Hevenageeha Lidl ime je novog trgovakog centra u gradu, a Liebhraus je graevinska tvrtka. Amerika tvornica mikroipova Intel zapoljava vie od dvije tisue ljudi i ve je na pomolu daljnje irenje, u smjeru stvaranja mini silikonske doline u kalifornijskom stilu. Poput pageta, s planine se sputaju ulazi na autocestu. To je zato da bi ovuda mogli prolaziti snani dizelai s osamnaest kotaa, trubiti i isputati oblake guste aave praine. Gold Club je doista spektakularan. Na pet katova od elika i stakla moete dobiti sve to poelite. Do pet sati ulaz je besplatan. Kao da su ponovno oivjeli dani zlatne groznice, tamo ete nai sve to vam srce eli, bez ikakvih ogranienja dok god imate novca i pravi stav o njegovu troenju. Proavi kroz njegova vrata, srest ete stjuardese i odgajiteljice iz vrtia, izvrne direktore pomijeane s programskim inenjerima, kako ispijaju najnovije koktele, netremice zure u non-stop plesanje na stolu ili neizbjeni kontingent diskretnih djevojaka za oputanje. Neete uti puno country glazbe. " Ovdje nema seljaina, " rei e vam, " ovdje nema mjesta za seljake prdonje, prijatelju! " ivi se koopere, a mrtve due gmiu. Pretpostavljam da tako mora biti. Tako je uvijek bilo, od samog poetka, jo u vrijeme Drevnoga Boga. " Dok je svijet jo bio u povojima i ova jebena budala jo nije bila roena, " kako je Ned obiavao rei. Katkad, kad poelim sve to ostaviti, izgmiem, jer moram, iz ove vlane rupe, i poem u etnju dolinom, pokraj industrijskog parka, sve do starog uboreeg potoka. Buka iz Liebhrausa katkad je nepodnoljiva, to tutnjanje kopaa, builica i brusilica kao neka svjetovna, prozaina, ali suludo tvrdoglava anti-simfonija. Lijepo je sjediti ovdje i sluati vodu kako ubori - tono na mjestu na kojem je, prije toliko godina, jo u vrijeme Drevnoga Boga, Ned Strange prvi put ugledao Annamarie Gordon. Annamarie Gordon koja je obeala da e mu biti ena. Ne samo da e mu postati supruga ve i dati mu sina. eljela je da se to dogodi, rekla mu je. eljela je da se to dogodi vie od svega. Tako da mogu zajedno biti obitelj Strange. A on je mogao biti njihov ponosan i brian otac. Njihov Tatica. " Bit e lijepo, " rekla je, " na sin e te zvati Tatica Strange. A ti e biti divan otac. Volim te, Nede, i uvijek u te voljeti. Zna koliko? Voljet u te dok mora ne presue. Dok mora ne presue i aneli ne napuste raj. Toliko, ljubavi moja, i vie. " U ast sjeanja na tog nikad roenog djeaka, sjedei jednog dana kraj potoka, dao sam si zadatak da oblikujem mali komemorativni kri. Gledao sam svoju majku kako ih je izrauje od rogoza, jako davno, dok sam jo bio vrlo malen. Prije nego to je umrla kao aneo u kapelici... Ali nisam vie mogao podnijeti razmiljanje o tome. Samo sam elio postaviti svoj kri na travu na groblju, u ast malenog nikad roenog. Kleknuti na tu travu i proapta ti tihu molitvu... Pa sam izradio svoj spomenik i krenuo u misiju. Snjeilo je dok sam prolazio dolinu. Vjetar je puhao u naletima kad sam stavljao kri na hladno kamenito tlo. Da oznaim mjesto gdje e zauvijek ostati nita. Jer, naravno, Ned Strange nikada nije imao sina. Ne, nikakvog "malog Owena" nije Annamarie Gordon rodila, ni Nedu Strangeu niti ikome drugome.

Ni Catherine Courtney Redmondu Hatchu. Bez djece su ostali parovi ija ljubav se pretvorila u prainu. Zato sam rukom napisao u sredite kria: Mala ruo s pustopoljine, toliko bismo te voljeli. R I P 00 AD - 00 AD " Najeljenija od svih stvari koje nikad nisu trebale postojati: ljubav koja je umrla prije nego je doista ivjela. Mali Owen. Redmond Hatch i Catherine Courtney. " Noima apem te rijei sam sebi. Dok leim sluajui njegovo napeto, poudno disanje. ije disanje? Pa, Njegove uzvienosti, Neda Strangea: Sina Prokletstva, Kralja Zraka. Koji je sada - i izgleda da e to zauvijek biti - moj najblii susjed. To nikoga ne bi trebalo iznenaditi. Ne bi u zajednici koja slavi bliskost. Ne bi na mjestu koje se naziva Planina incesta. A pokazalo se da je to doista najprikladniji naziv. Budui da smo Ned i ja sada toliko blizu da je on svjestan gotovo svake moje misli. Uglavnom prije nego to i sam postanem. Naposljetku, on je vrlo moan ovjek. Pa on ak moe, znate, predviati budunost. " to si tono oekivao? " kae mi. " Ne moe rei da te nisam upozorio. Neto strano sam obeao, neto strano si i dobio. Nita vie nego to si trebao oekivati. "

Vjenost
Sedamnaesto poglavlje: Mali Red, rua s pustopoljine Bilo je to 22. studenog 2003. godine i nije moglo biti sumnje - Redmond Hatch bio je najsretniji ovjek na svijetu. Sav je sjao od sree kad se ukrcao na vlak podzemne eljeznice koji e ga odvesti u Kilburn, etvrt u sjevernom Londonu. I nastavio hodati ulicama tamo gdje je jednom davno stanovao, tri prekrasne, sretne i plodne godine. Odsutno je zvidao dok je glavne ceste Kilburn High Road i sjeo na drvenu klupu u Queen's Parku da nahrani golubove. Upravo kao to je neko inio sa svojom voljenom keri Imogen. " Priaj mi o snjenoj umi, " uo je kako govori, " ispriaj mi jo jednom, tatice. " I Redmond Hatch je detaljno opisivao. Sve do Snjene princeze u bijeloj, satenskoj haljini. I crvendaa koji su straarili na snijegom posutim vratima ume. " Jesi li kad vidio crvendaa kako plae? " pitala ga je ki. " Ne, " odgovorio je, " jer oni su sretni u snjenoj umi. " Ali im je to izgovorio, Redmond Hatch je zadrhtao, zbog idiotskog razloga zamislio je da bradati skitnica koji je prolazio izgleda kao, dakle od svih ljudi, ba kao Ned Strange. Istog trena ga je zabrinulo to je pomislio takvo to. U ovom trenutku, sada nakon toliko vremena. Ali uspio se uvjeriti da je ta ideja suluda. Da spada u daleko, davno zaboravljeno vrijeme. Vrijeme iracionalnog straha i napetosti. Kada je bio zaglavljen u borbi s nekim tko, to je najvanije, nije ni postojao. Otvorio je oi i, naravno, kao to se moglo predvidjeti, skitnica je netragom nestao. Redmond je pretresao glavom, i oraspoloio se razmislivi o apsurdnosti svega toga. Bilo je to dugako putovanje, rekao je sam sebi kad se vraao na stanicu u Kilburnu, a buni vlak podzemne eljeznice jurio je kroz sjeverni London. I, katkad, prilino teko putovanje. Ali, unato svemu, vrijedilo ga je proi. Odjednom, pozornost mu je zaokupio

iskrivljeni odraz lica u prozoru nasuprot njemu, u trenutku kad je vlak naglo izletio iz tunela na svjetlost dana. Gotovo agresivno, podigao je glavu i zagledao se izravno u njega, razabravi iscrpljeno i vremenom izjedeno lice starije enske skitnice, koja je krgutala zubima ispod plastine kapuljae. Blago i zadovoljno se nasmijao, razmiljajui kako bi takvoj usputnoj banalnosti jednom davno bio sklon pridati velik znaaj, to bi imalo uznemirujue i vjerojatno ak opasne posljedice. Poloio je dlanove na bedra i zapiljio se u staru gospou, i jo jednom ga je proeo val ushienja i smirenosti, ba kad je vlak poeo usporavati pribliavajui se Oxford Circusu. Jer bilo je to vrijeme velike osobne pobjede Redmonda Hatcha, vrijeme stvarno zavidnog postignua i uspjeha. Tako je kanio nastaviti i te veeri, budui da je njegov dokumentarni film Ovo su moje planine nominiran u etiri razliite kategorije za Keltske filmske i TV nagrade koje su se te veeri dodjeljivale na velikoj gala priredbi u hotelu Crosvenor House. Bio bi presretan da je Casey mogla ii s njim. Ali u posljednje vrijeme ponaala se pomalo udno. Pritisak na poslu, objasnila je kad ju je pitao. " I, naravno, " nasmijala se, " udljiva sam zbog naeg malog. " Pogladila si je trbuh govorei to, a on je osjetio kako ga proima toplina po cijelom tijelu. " Owen, " apnula je, i Redmondov eludac poskoio je od neega slinog ekstazi. " Ovo su moje planine, " uo je obrazloenje sudaca, " je anatomija drutva koje se neprestano mijenja, sjajan, detaljan pogled na putovanje od gotovo srednjovjekovne atmosfere ruralne Irske 1930-ih godina do vesele postmoderne europske zemlje kakva je danas, i jedinstveno je plodan i strastven rad. " Redmond je bio duboko dirnut ovom pohvalom i analizom sudaca, te ju smatrao pronicavom koliko i sadrajnom. No potom ga je, na povratku iz mukog zahoda, uhvatio panian napadaj takve jaine da mu se zamutio vid, a udovi su toliko oslabili da mu nije ostalo nita nego da se vrati do zahodske kabine. Sjedei tamo, dok mu je hladan znoj oblijevao kou, zauo je dobro poznati glas: " Redmonde, ja sam, Edmund. ekam te, Redmonde. Uskoro emo biti zajedno. " arko se molio da napadaj proe. Ali tada je do njegovih uiju doleprao najnjeniji apat, to je bilo jo okrutnije: " Ljubavi moja iskrena i prava, mogu li za te uiniti vie nego te zakloniti od vjetra i kie. " Zubi su mu se stisnuli, a srce mu je lupalo. Shvatio je da mu je i koulja mokra. Pokuao je ustati, ali ostao je u kabini jo dosta vremena, rukama stiui glavu. Prestraio se, ne samo zbog toga to je postojala mogunost da ovi osjeaji ne prou ni nakon dosta vremena, nego zato to moda, doista, nikada nee nestati! Na svu sreu, ipak, ovo se nije pokazalo tonim - napadaj je konano popustio i postupno mu se poelo vraati samopouzdanje. I kada se ponovno pojavio u prekrasnoj dvorani, nitko nije ni posumnjao da se dogodilo ita loe. Posluio se aom ampanjca i, kad je srknuo, u trenutku je odluio nazvati kui, Casey. Na njegovo iznenaenje, nije bilo odgovora. A ponovni pokuaji pokazali su se jednako nezadovoljavajuima. Nema veze, objasnio je sam sebi, vjerojatno je samo zaspala i ostavila podignutu slualicu. Uetao je natrag u sredinu dvorane i posvetio se potpunom uivanju u ostatku posebne veeri. " Mogu je nazvati kasnije iz hotela, " rekao je. Ipak, izvor njegove uznemirenosti odbijao je nestati, te je jo jednom osjetio da postaje razdraljiv, kritizirao je prvo pia pa hranu, ozlojeujui posluitelje. Koliko god se trudio, nikako mu nije bilo jasno kako ona moe ve spavati. Jo je jednom pogledao na sat. Nije bilo kasno, jedva je prolo jedanaest. Casey je rijetko ila spavati prije ponoi. Podigao je pogled i ugledao jednog od sudaca kako uri prema njemu.

" Ovo je Sinclair Evans, " rekli su mu, " on jednostavno oboava va rad. I sam je Kelt, naravno, g. Tiernan. " Bio je to dodir sree, upoznati nekoga kao to je Sinclair Evans: jedan od najposebnijih i najobrazovanijih ljudi koje je Redmond susreo. Njegovo znanje, ne samo o filmovima nego i o svijetu umjetnosti openito, bilo je izuzetno dojmljivo. Redmond ga je mogao sluati cijelu no. I jest. Obojica su bila prilino pripita kad se veer, konano, poela pribliavati zavretku. Ali bilo je odlino. Apsolutno predivna veer, mislio je Redmond u sebi. Jedva se jo sjeao "napadaja panike", ili kako god opisali iritantnu neugodnost, to je sve to je od nje ostalo. Posljedica toga bila je da, unato jakoj kii, jednostavno nije mogao biti zadovoljniji dok je stajao sa svojom nagradom u plastinoj vreici ispred Metropole hotela u Edgware Roadu, nakon to je dao velikodunu napojnicu taksistu Afrikancu. Na trenutak je stao da stavi sitni u dep. Udar groma sumorno je zatutnjao u daljini, praen otrim odjekom koraka. Mladi s kapuljaom koji se iznenada pojavio na trenutak je oklijevao pa se dao u bijeg. " Jel ba mora tu stajati?! " Redmond ga je uo kako vie, nakon to se nespretno spotaknuo, a iz ruke su mu ispale kovanice i zakotrljale se. Viknuo je za njim: " U emu je tvoj problem? Pitam u emu je tvoj jebeni problem! " Bio je iznenaen kad je mladi zastao, s prijetnjom u oima zurei u njega. Tada se niotkuda pojavio jo jedan mladi. " Zajebava te? " pitao je svog prijatelja. " Ova pizda te zajebava? " Mladi se okrenuo i pljunuo na njega, glasno psujui prije nego to je nestao. Pokraj njih projurio je kamion i smoio Redmondovo odijelo. Proao je kroz rotirajua vrata. Noni portir utjeno mu se nasmijeio. " Gadna no, " rekao je. " Strano grmi. " " Strano grmi, " sloio se Redmond, u aci jo uvijek stiui mokre kovanice. Vjerojatno preuveliavam moguu prijetnju, rekao je sam sebi, zadovoljno uzdahnuvi dok je prolazio kroz predvorje. Vjerojatno uznemirenost zbog dodjele nagrada, i onog nesretnog dogaaja u kabini u toaletu. U svakom sluaju, shvatio je, nije bitno jer e za koju minutu razgovarati s Casey, i to je sve to ga je sada zanimalo. Vidio je sama sebe kako sjedi na krevetu i kae: " Stvarno im se svidio. Svidio im se film, Casey. " Pritisnuo je tipku dizala. Na treem katu pridruila mu se jo jedna kasna nona ptica, i pokazalo se da je u pitanju zemljak. " to to ima u torbi? Batmana? " Irac se nasmijao, lagano teturajui dok je zurio u Redmondovu nagradu koja je virila iz svojeg plastinog kaveza. Bila je to bronana figura s rairenim krilima. " Smrt Nuade, hrabrog keltskog ratnika, " rekao mu je, " jedinstven odljev. " " Oh, " rekao je Irac pomalo razoarano, " ja sam mislio da je jebeni Batman! " Podrignuo je i rekao: " Opet previe Kronenburga! " Redmond se nasmijeio i suosjeajno kimnuo. " I ja sam se veeras solidno natankao! " nasmijao se. I dalje se ula grmljavina, ali sada slabije. Irac ga je glupo pogledao i oteturao na jednoj nozi, tko zna zbog ega podignuvi palac. Unato svemu, Redmond nije mogao prestati razmiljati o onom dogaaju vani. Koliko god dogaaj bio glup, misli su mu se neprestano vraale na njega. " Zajebava te? Ova pizda te zajebava? " Vrata dizala razmaknula su se i on je uao. Irac je neto za njim vikao, ali ga nije mogao uti. Gurnuo je karticu za otkljuavanje u otvor. im je uao, strgnuo je natopljene hlae i krenuo ravno prema telefonu. Podigao je slualicu i otipkao broj. Upravo u tom trenutku uo je tih apat - krhak, alostan, gotovo bolan glas. Zvuao je prenjeno da bi ga uzbunio. Ali uzbunio ga je, toliko da ne postoje rijei koje bi to makar donekle opisale.

" Molim te pomozi mi, tata. Ja sam, Pinkie Pie. " Na trenutak se poelio nasmijati. Ponovno pripisujui ovaj apsurdan tok dogaaja svojoj preaktivnoj, mahnitoj mati, te jo jednoj nesretnoj i strano stresnoj noi. Malo se opustio kako se poela vraati tiina. Zatim, jo njenije nego prije, uo je svoju ker - jer bila je to bez sumnje ona - kako ga ponovno moli: " Tata? Molim te, tata. uje li me? " Skoio je i neko vrijeme tako stajao, napet. Glas je dolazio iz kupaonice. " Tata, hoe li doi? " Srce mu je estoko tuklo dok je prilazio vratima kupaonice. Stajao je pred njima u boksericama, i najgori strah koji je upoznao odrvenio mu je cijelo tijelo. " Hladno je ovdje u snjenoj umi, tata. " " Isuse! " uzviknuo je. "Tata, jesi li to ti? Tata, hoe li ui? " Stajao je na vratima kupaonice, bespomono trljajui zglobove prstiju. Mogao ju je jasno vidjeti iza zavjese za tu, njezinu malu bespomonu siluetu kako se prua prema njemu. " Imogen draga! Immy, u redu je! " Bacio se naprijed i mahnito strgnuo plastinu zavjesu, a limeni prstenovi disonantno su zazveckali kad je zagrlio - ne svoju ker, nego hladnu, krutu figuru prekrivenu izmetom, vrata zavezanog u vor, usnica iskeenih u zloudnu, okrutnu grimasu. " Kao to sam rekao, " proaptao je Ned, " kad se dogodi, Redmonde, znat e." * * * Nita mi ne bi predstavljalo vee zadovoljstvo nego prepustiti Redmondu Hatchu da zakljui vlastitu priu. Naalost, to je nemogue. Postoje trenuci, mora se priznati, kad on doista daje sve od sebe. Ali nekako nikad ne prijee odreenu toku. Na primjer, kad se nae u hotelskoj kupaonici, ostane nijemo stajati kraj stremite zavjese tua. Bojim se da nakon toga izgubi mo govora, samo sjedi i zuri, proizvodei nerazumljive zvukove. Koji sasvim sigurno nemaju smisla. Jadan momak. To je doista strano. Vjerojatno se jako mui. I zato ja moram zavriti njegovu priu, ja, njegov najstariji prijatelj i susjed u planini. Nadam se da sam dorastao zadatku. Trebao bih biti. Iako, s obzirom na ono to se zna o meni, postoji opasnost da u si uzeti odreene slobode u pripovijedanju. Moda umetnuti kakav pomalo "matovit" ukras. Kao to je obiaj u nas, starih gortakih sviraa. Ali ovoga puta ne. Jer za to i nema potrebe. Moglo bi se rei da u Redovoj maloj "melodrami" ve ima dovoljno drame. Vrativi se iz Londona prije oekivanog vremena, Redmond Hatch je proveo nekoliko sati ekajui s druge strane ulice svog doma u Suttonu, etvrti u sjevernom Dublinu. Ubrzo su se otvorila vrata i vidio je kako se pojavljuje dopisnik Martin Ingram. Navlaio je jaknu i smijao se. Razgovarao je s Casey trenutak prije nego ju je poljubio, zatim se jo jednom okrenuo da joj mahne. " Volim te, " viknuo je. " I ja tebe, " odgovorila je Casey, aljui mu poljubac i, znakovito si, jasno ukazujui na njihovu prisnost, pomilovala trbuh. Imala je na sebi kuni ogrta preko negliea. Du cijele njegove prednje strane bile su male plave vrpce. Redmond joj ga je kupio. Naao ga je sasvim sluajno, u londonskom Harrod'su, na istom onom mjestu gdje su Catherine i on kupili kaput za Immy. Sada je gledao Casey kako pribire skute ogrtaa. " Volim te, " viknuo je Martin Ingram, naginjui se kroz prozor automobila. "Nazvat u te kasnije, moe? Ciao! " A zatim je zavorio prozor i odvezao se, sretan, kakav bi bio svaki mukarac. Svaki mukarac dovoljno sretan da bude zaljubljen, a da ne spominjemo veselje zbog djeteta koje e zapeatiti tu divnu vezu.

Uslijedio je njegov nagao odlazak s RTE-a, koji je objasnio jedino neim spektakularno nerazgovjetnim, to je promrmljao zaprepatenom Direktoru programa, u vezi s odreenom "ponudom za posao u BBC-u". Doista lovaka pria, matovita. Nevjerojatnou je nadmauje jedino ona u kojoj se odrastao mukarac svake noi vozi automobilom do borovog umarka na rubu grada kako bi svojoj oboavanoj eni i dragom djetetu nadugo itao Raymonda Briggsa, autora Snjegovia i Skandinavca Mauricea Sendaka, U divljini. I ni na koji nain usporedivu s jadnim nainom na koji je skonao, okruen policajcima koji su sjekirom probili njegova vrata i nali ga s praznom bocom "suze" u krilu, a na podu kraj njega The Sunday Independent, s naslovom ZEMLJA OPLAKUJE NEDUNE RTVE, iznad fotografije Catherine Courtney i njezine keri. Ostatak je povijest, kao to vole rei pripovjedai. Kad su posmrtni ostaci Redmonda Hatcha prevezeni na groblje u Slievenageehi mora se rei da je pohvalno to je pomno potovana njegova posljednja elja da pogreb bude skroman - konano je preputen, ijim neobino strpljivim i njenim rukama, to mislite? Mojima, naravno, produljenim udovima starog Neda Strangea, kojem su obeane jednom davno, i koji je zauzvrat obeao tititi svoj teret od hirova vjetra i kie. Pokraj crkve jednog inae ni po emu posebnog dana, na Harold's Cross Roadu, u junom predgrau Dublina. Redmondove oi, kad su se otvorile, ugledale su najugodnije mogue iznenaenje kad je shvatio, na svoje oduevljenje, da se ne radi o nekoj nezamislivoj strahoti kakvu je mogao oekivati, nego da mu smrznuta svjetlost koja se lomi kroz isprepletene grane drvea donosi blistavu viziju ene koju je volio, odjevene u najljepu dugu haljinu od najbjeljeg satena, sa svjetlucavom srebrnom tijarom na glavi, kako razmie ipkani veo dok se probija izmeu borova. Dok mu je prilazila njeno je promrmljala: " Nemoj nikad pognuti glavu, ako ti nema tko pruiti ruku", zatim se neizmjerno njeno spustila na njega, slatko mu apui u uho. Zvala ga je "dragi" milujui mu kosu, pa mu dodirnula vrat svojim "medenim" usnama. U tom trenu krv mu je poela naglo otjecati iz obraza, i ispustio je prvi aloban, jadan krik. U trenu kada je shvatio tko je s njim, kada su zasjali moji onjaci i kad sam ga privio uza se i rekao: "mali Rede". Stavio sam mu ploicu okolade u ruku, i tako smo zajedno leali pod visokim borovima, a zatim smo pogledali uvis i vidjeli ih kako padaju: prve pahulje prekrasnog snijega.

************************************************************** Patrick McCabe, jedan od trenutno najitanijih irskih pisaca, roen je 1955. u Clonesu, County Monaghan. Njegovi turobni i napeti romani, naturalistike fakture, oslikavaju mranu stranu gradia ili sela suvremene Irske. Kod nas prevedeni Mali mesar (The Butcher Boy, 1992) te Doruak na Plutonu (Breakfast on Pluto, 1998) bili su u najuem izboru za Bookerovu nagradu, i oba je ekranizirao redatelj Neil Jordan. List Irish Independent proglasio je McCabeov najnoviji roman Snjena uma (Winterwood) irskim romanom godine 2007. Novinar Redmond Hatch vraa se u rodni gradi Slievenageehu kako bi za svoj list napisao lanak o negdanjoj, pastoralnoj i romantinoj Irskoj. Njezin duh i obiaje utjelovljuje slatkorjeivi starac Ned Strange, omiljen u kraju. Meutim, protagonistova istraivanja vode do sve jezovitijih otkria o Nedu, o "plemenu" kojem obojica pripadaju, a i o vlastitoj psihi...