02 Markovic

UDK 352.07(497.16 Bar)13(094) 340.07(497.16 Bar)13(094) 94(497.13 Bar)13(094) izvorni znanstveni rad primljeno: 23. listopada 2002.
Statuta et leges civitatis Antibari

Savo Markovi
(prilog prouavanju statuta medievalnog Bara)
Barska plovidba, Bar, Crna Gora

Statut grada Bara najvjerovatnije je nastao prvih decenija XIV. vijeka, oformljen u procesu kodifikovanja pravila june redakcije statuta istonojadranskih gradova. Iako knjiga Statuta medievalnog Bara nije sauvana, neke njegove zakonske odredbe mogue je rekonstruisati iz upuivanja citiranih u spisima kotorskog, dubrovakog, venecijanskog i drugih arhiva, kao i na osnovu statuta susjednih jadranskih gradova. Dravno-pravni okviri u kojima se nalazila komuna u periodu u kojem se utvruju gradske norme su se mijenjali, donosei razliite pravne tradicije kao moguu osnovu za rjeenja temeljnih pitanja javnog i privatnog ivota zajednice. Njihovim se razmatranjem na posredan nain stie uvid u srednjovjekovnu gradsku drutvenu strukturu, te dobijaju osnovne predstave o bazinim pravnim institutima i normama.
Uvodna razmatranja
Jadranski gradovi su, ukljuivanjem u mediteransku trgovinu, ve u ranom srednjem vijeku, stvorili uslove za privredni prosperitet; poev od XII v. meusobni poslovi i poslovi s gradovima na drugoj obali Jadrana imaju stalan karakter, to utie na njihov dinamian razvitak i istovremeno omoguava njihove jae i neposrednije veze, kao i olakan pristup zrelim plodovima civilizacije i kulture.1 Ali, ma koliko neki od njih bili prestini, mediteranski gradovi su, kao i drugi, podloni istim zakonitostima; uzastopnim prilagoavanjima.2 Vladari su takoe, potrebom za tritem, bili primorani da gradovima koji su doivljavali privredni, drutveni i kulturni uspon daju izvjesne povlastice i prava, koja se uz domae obiaje, vjerovatno negdje u drugoj polovini XIII vijeka u jadranskim gradovima poinju fiksirati statutima3. Statut grada se, mada od tog momenta u pisanoj formi, mijenjao i dopunjavao, reguliui unutranji ivot grada, kao i sve sloenije odnose u proirenoj komuni.
Prof. Dr Nevenka Bogojevi-Gluevi, Statutarna pravila o pomorskoj havariji u srednjevjekovnim istono-jadranskim gradovima, Pravni zbornik 1-2/2001, Podgorica 2001., str. 331. Fernand Braudel, Mediteran i mediteranski svijet u doba Filipa II, Podgorica/Beograd 2001., str. 301. Isti pejza zalea predstavlja lice Jadrana na dugom rubu dinarskih Alpa, od predela Istre, pa sve do uzvienja iznad Dubrovnika ili Bara; str. 56.
20
S. MARKOVI, Statuta et leges civitatis Antibari
Statuti su obuhvatali: pojedinane odluke gradskih organa o nekom problemu, te najranije bivaju upisane u registar (statutsku knjigu) - oblik zakonika, koji je bio otvoren za upotpunjavanje novim odlukama i reviziju i izbacivanje starih - u koji su takve odluke, koje nastaju kasnije, bile upisivane. Statut Venecije je iz prve polovine XIII v. odn. iz 1255.; dubrovaki statut potie iz 1272.; u Kotoru najstarija poznata statutska odluka potie iz 1301., dok je jedan decretum (notarski dokument) donijet jo 1200. godine (u Zadru se takve isprave javljaju jo 1146., a statut datira iz 1305.; u Dubrovniku 1164.; a u Splitu 1176., dok njegov statut datira iz 1312.4). Statut Budve tretira privatno-pravnu problematiku (naroito nasljeivanje), gradsku redarsku slubu, urbano-graditeljska pitanja (graenje kua), ureenje komunalija, ustrojstvo vlasti, sudski postupak, nadlenost funkcionera, slubenika i dr. U statutima se redigovalo i ono to je zakonodavac u datom trenutku smatrao nunim, i to sam i samostalno, to je izraz posebnih lokalnih prilika vremena u kojem se takvo nuno rjeenje moralo donijeti5. Barski statut, koji do nas nije dopro u izvorniku, niti u kakvom cjelovitijem naknadnom dokumentu6, bio je redakcijski sloen vjerovatno izmeu kotorskog i budvanskog statuta. Funkcija notara pominje se 1252., a jedan akt optinske uprave 1325. godine. Juridiki izvori bili su lokalno obiajno pravo, rimsko-vizantijsko pravo i statuti okolnih primorskih gradova, koji su ve regulisali slinu materiju, provjerenu duim iskustvom7, tvorei tako poseban pravni sistem, odjelit od onoga u zaleu. Meu najranijim posrednim pomenima barskih zakona i odredaba potie formulacija dokumenta od 19. maja 1330. godine: estorica Barana primili su od jednog Kotoranina 300 perpera brskovskih, da mu ih vrate o danu sv. Stefana, prihvatajui odredbe domicilnog akta, a ne one propisane svim zakonima i odredbama grada Bara u pogledu roka plaanja (renunciando nos supradicti omnibus legibus et statutis civitatis Antibari)8. Gradski statut je stoga svakako stariji. Slijede sline formulacije u kotorskim dokumentima: legibus, consuetudinibus et statutis civitatis Cathari, Ragusii, Antibari et cuiuslibet alterius civitatis (28. septembar 1335.)9.
ure Bokovi, Stari Bar, Beograd 1962., str. 282. U periodu od sredine 12 do druge polovine 14 vijeka donijeta je veina statuta srednjovjekovnih komuna u Italiji, junoj Francuskoj i Dalmaciji, Novak Nikezi, Miraz u kotorskom pravu u prvoj polovini 14. vijeka, Istorijski zapisi - 1/1995, Podgorica 1995., str. 3. Prof. Dr Nevenka Bogojevi-Gluevi, Statutarna pravila op. cit., str. 331. Ibid. str. 332.
4 5 6
Antivari und Dulcigno sind 1571 von den Trken erobert worden, wobei die Archive zu Grunde gingen. Sehr zu bedauern ist dies besonders bei Antivari, welches seit dem XI. Jahrhundert als eienes Erzbisthum ein kirchliches Centrum dieser Lnder war. Die alte Stadtbevlkerung kennen wir aus den Archivbchern von Cattaro, Ragusa und Venedig. Constantin Jireek, Die Romanen in den Stdten Dalmatiens whrend des Mittelalters. Wien 1910. s. 5. Opta slika o sadrini moe se u sluaju barskog statuta malim dijelom dopuniti rekonstrukcijom zasnovanom na citatima u drugim dokumentima. Bar grad pod Rumijom, Srednji vijek - Dr Sima irkovi, Bar 1984., str. 28. Postojala su miljenja da Statut nije uniten ve odnijet u Rim odn. Vatikan ili Veneciju; o crkvenom arhivu v. tvrdnje u Preista Krajnska, Vasilije Luki, Cetinje 1974., str. 40.
Istorija Crne Gore 2, tom 1, grupa autora, Titograd 1970., op. cit., str. 90-91. Statuti Leccea izdati 4. jula 1445. regulisali su npr. 4 materije od lokalnog interesa: I gradske i oblasne dacije, II oporezivanje ljudi i dobara, III javni red, IV odravanje zidina i opkopa. Odreeni su zadaci gradonaelnika; graani su se obavezivali na pristojno dranje i potovanje ljudi i njihovih dobara, odriui se svake vrste nasilja, pri emu se dranje oruja nije opravdavalo. Luigi Carducci, Storia di Salento, La Terra dOtranto dalle origini ai primi del Cinquecento, Galatina (LE), 1993. p. 303-304. Risto Kovijani, Bar i Barani u kotorskim spomenicima XIV vijeka, Istorijski zapisi 3-4, godina XXVI, knjiga XXX, Titograd 1973., str. 226. Rua uk, Srbija i Venecija u XIII i XIV veku, Beograd 1986.,str. 226. Monumenta catarensia, volumen 2 (druga knjiga kotorskih notara, god. 1329., 1332-1337.), priredio Antun Mayer, JAZU-CANU, Zagreb 1981., str. 237-38, 318.
Povijesni prilozi 23., 19.-42. (2002)
21
Propau srpske drave, postajui autonomna ili samostalna komuna, Bar je prihvatajui vlast crnogorskih dinasta Balia ili Venecije traio da mu se potvrde statut i papske i carske privilegije koje je ranije dobio10. Statut Bara se izriito pominje 1406. godine, prilikom utvrivanja stare gradske samouprave od strane Mleana11. Uspostavljanjem svojeg suvereniteta Mletaka republika je garantovala Baru, inter alia: da e vladati prema Statutu i da e braniti grad; da e vriti sudsku vlast samo uz sudjelovanje gradskih sudija, zadravajui pravo de se potestat sa odlukama ne sloi. Barani su traili da svi gradski posjedi u zidinama i izvan njih budu slobodni, sa ime je u vezi pominjanje gratie imperialis, na osnovu ega su neki autori zakljuivali da je i car Duan 1351. ne samo potvrdio imunitetna prava Bara nego i Ecclesias praecipue autem abbatiam s. Mariae de Rotezo12. Statut su potvrivali i kasniji srpski vladari: tako je u katedrali sv. ura namjesnik despota Stefana Masarak pokuao da gradsko vijee podvrgne zakonima koji su vladali u despotovoj dravi, ali, poto je sasluao odgovore, gradu je ostavio njegov stari statut:13 Masarachius vero die superus inscripto convento egit cum nobilibus viris Antibarensibus in Ecclesia S. Georgi, ut civitas Antibarensis novam legum formam acciperet, et sub Stephani imperio aequo ac pacifico jure regeretur. Cumque is, caeterique omnes jus integrum Antibarense spectassent, uno consensu decreverunt, ut eodem jure judicia fiant, et aequitas regnet14. U Budvi su mletaki rektori primjenjivali izvjesne odredbe barskog statuta. I sami Budvani su traili da im se priznaju povlastice kakve imaju Barani.15 Poveljom iz 1441. despot ura Brankovia je Budvi dao zakon kakav ima Bar: la mia signoria li fexe gratia, la qual usanca ha la mia citt de Antivari quella uxanca che abbia citt de la mia signoria Budua ... et in tutto altro che habbiano quella usanza, che ha Antivari ...; odn. u prevodu ire formulacije: Po milosti Bojoj Signore de Schiavonia, de Genta, despoto Zorzi. Che sia manifesto a chadaun, kako su pred moje Gospodstvo doli potovani Budvani i obratili mi se molei da im moje Gospodstvo dozvoli iste obiaje koje ima grad mojeg Gospodstva Bar ... moje Gospodstvo je dozvolilo da iste obiaje koje ima grad mojeg Gospodstva Bar ima i grad mojeg Gospodstva Budva, izuzev ..., a u svemu ostalom da imaju iste obiaje koje ima Bar ...16. Navedeni tekst povelje ponekad se shvata tako kao da je Budvi bio dodijeljen statut kakav
10 11 12
Bar grad pod Rumijom, grupa autora, Bar 1984., str. 29. Neki od dravnih dokumenata Balia nastali su Baru. . Bokovi, op. cit., str. 282. Momilo Spremi, Rataka opatija kod Bara, Zbornik Filozofskog fakulteta, knjiga VIII, Spomenica Mihaila Dinia, 1, Beograd 1964., str. 195. . Bokovi op. cit., str. 282. Ivan Markovi, Dukljansko-barska metropolija, Zagreb 1902., str. 117. Istorija Crne Gore 2, tom 1, op. cit., str. 259.; ika Bujukli, Pravno ureenje srednjovekovne budvanske komune, Niki 1988., str. 26. Nikola Vukovi, Srednjovjekovni statut grada Budve, Budva 1970., str. 12-13. . Bujukli op. cit., str. 77: izuzev quello che semena su le terre de la mia signoria che debiamo pagare septimo e quelle vigne, le qual sono su li terreni de la mia signoria, che pagano decimo; e che i sia perdonato doana de becharia, e altre doane debiano pagare alla mia signoria. U navedenom Vukovievom djelu, str. 50-114. data su poglavlja budvanskog statuta, od kojih su prenijeta neka na koja upuuju posredno izvedene norme barskog statuta: I Kneeve regalije; II O slobodi onoga ko doe da stanuje u zemlji; III O emu mora da sudi car; IV O knezu koji prvi put dolazi; V O dva statuta; VI O onima koji ne poznaju obiaje; VII O sveanosti patrona; VIII O gradnji kue; IX O obnovi kue; X O vratima prema susjedu; XI O stepenicama; XII O temeljima; XIII O temeljima stepenica; XIV O prozoru vie kue; XV O ruenju temelja; XVI O zidu izmeu susjeda; XVIII O tronom zidu; XIX O bunaru; XX O mei izmeu dvije kue; XXI O olucima; XXII O prostoru koji ide koso; XXVI O unajmljivanju kue; XXVIII O danu mljevenja; XXIX O popravljanju kanala; XXX O mlinu maslina; XXXI O pekarima; XXXII O saenju vinograda; XXXV O onima koji uzimaju predujam za rad; XXXVI O zakupu; XL O tome da se ne smiju saditi stabla blizu susjedovog zemljita; XLIII O zemlji i vinogradu datom na dio i kui u najam; XLIV O polju datom na rad na dio; LI O nestru-
13 14 15
16
22
ima Bar. Meutim, ve i po nekim izuzecima koji se u povelji navode, moe se zakljuiti da se uxance o kojima je tu rije odnose na obaveze grada prema vladaocu. Zabune potiu ve iz XV v. kada je sastavlja popisa budvanskih privilegija akt o predaji Budve Veneciji pod uslovom da se potvrde privilegije i prava koja su imali od despota ura registrovao ovako: Contiene la resa volontaria de Buduani seguita primo agosto lanno dellhumana redentione 1442 con statuti dAntivari.17 Ipak, da rije usanza (uxanca) u ovom sluaju treba prevesti kao zakon, a ne obiaj, vidi se iz teksta Budvanskih anala (Annali di Budua) kanonika Krsta Ivanovia iz 1650. godine, gdje se kae da je predaja Budve primljena od strane Mletake republike uz priznanje svih zakona koje je grad uivao pod despotom urem, i koji su bili jednaki sa onima koje je uivao grad Bar (...che fu accettata ed admessa per nome della suddetta republica con tutte le leggi che questa citt godeva sotto Giorgio Despot che erano uniformi con quelle della citt di Antivari).18 Mletake privilegije Baru iz 1443. utvruju i postavljanje potestas terrae na po dvije godine, potovanje statuta, da sve carte i instrumenta radi gradski notar prema statutu, kao i odgovarajue poreske olakice na prodaju vina i ulja. Kako je Bar doao pod tursku vlast na osnovu priznanja privilegija njegovom stanovnitvu, to je i krajem XVI i u XVII v. imao izvjesne povlastice koje je Porta priznavala, Venecija u Carigradu diplomatskim putem podravala, a lokalne turske vlasti pokuavale da ugroze i ukinu19.
nom radu; LII O zavravanju posla; LIII O slobodnim slubenicima; LIV O mjerama i tegovima; LV O carini na meso; LVI O tegovima u mesarnici; LIX O namirnicama; LX O dovoenju ita morskim putem; LXI O zabrani kupovanja namirnica; LXII O zabrani uvoza vina; LXIII O zabrani kupovanja vina u gradu; LXV O zabrani graaninu da bude notar; LXVI O kurvama; LXVII O onima koji prodaju ribu; LXVIII O kovegu optine; LXIX O odreivanju carine; LXX O danu kada se biraju optinski slubenici; LXXI O izabranim slubenicima; LXXII O izabranim ambasadorima; LXXIII O izboru notara; LXXIV O ispravi s peatom optine; LXXV O arbitrima; LXXVI O dunosti onoga ko putuje iz zemlje da odredi punomonika; LXXVII O udvornosti; LXXVIII O osobi zbog koje je sazvano Vijee; LXXIX O zabrani odavanja rijei; LXXX O kancelaru, LXXXI O dva ureda; LXXXII O nabavljau; LXXXIII O seniciju i vataku; LXXXIV O advokatu; LXXXV O svim slubenicima koje treba izabrati; LXXXVI O sakupljanju poreza; LXXXVII O suenju; LXXXVIII O predmetu koji su rjeavali sudije i vijenici; LXXXIX O pozivanju na sud; LXXXX O tome da se ne putuje izvan zemlje za vrijeme rasprave; LXXXI O sumnjivom sudiji; LXXXXII O suenju onome ko nema onoliko za koliko je tuen; LXXXXIII O simoniji; LXXXXIV O zabrani druenja sudija i kancelara sa strankama; LXXXXV O danu suenja; LXXXXVI O zabrani podnoenja tube za vrijeme etve i berbe; LXXXXVII O suenju u odsustvu; LXXXXVIII O onima koji nee da odgovaraju na tubu; LXXXXIX O udatoj eni koja je pozvana na sud; C O odgovoru na tubu; CI O protivrjeju ene u parnici mua; CIII O ispravi i svjedocima; CIV O onome ko prije tui; CV O parnienju s osobom koja posjeduje stvar; CVI O dokazima u sporu na sudu; CVII O zapljeni stvari od strane suda; CVIII O priznanju advokata; CIX O presudi sudija, arbitara i gastalda; CX O optuivanju stranca; CXI O dokazima na sudu; CXIII O svjedocima; CXIV O predlaganju svjedoka u sudu; CXV O lanom svjedoenju; CXVI O zaklinjanju svjedoka; CXVIII O svjedocima izmeu graana i Slovena; CXIX O pozivanju svjedoka; CXX O tome kako mora svjedoiti klerik; CXXI O roku u kome sudije moraju donijeti presudu; CXXII O sporu za dug s ispravom; CXXIII O dugu optini; CXXIV O notarskoj ispravi koja je izdata u skladu sa Statutom; CXXV O lanoj ispravi; CXXVI O staroj i novoj presudi; CXVII O katastiku; CXXVIII O tome gdje se moe tuiti klerik; CXXIX O nesmetanom etrdesetogodinjem posjedu; CXXX O prigovaranju; CXXXI O zabrani osporavanja dugova; CXXXII O traenju duga od stranca; CXXXIII O ulaenju u posjed bez dozvole; CXXXIV O naenoj stvari; CXXXV O enidbi sinova; CXXXVI O diobi brae; CXXXVII O enidbi i udaji djece, CXXXVIII O udatim kerima; CXXXIX O zabrani davanja tue stvari u miraz, CXL O posjedovanju miraza; CXLI O traenju naplate duga i miraza; CXLIII O zabrani otuivanja miraza; CXLIV O diobi zeta i snahe; CXLV O posjedovanju udovike postelje; CXLVI O podjeli oca sa sinovima; CXLVII O udaljavanju sinova iz kue; CXLVIII O razbatinjenju djece; CXLIX O drugoj eni; CL O djeci prve i druge ene; CLI O usvojenoj djeci; CLII O diobi izmeu svih; CLIII O prodavaima optine; CLIV O podjeli suvlasnitva; CLV Kako se mora prodavati posjed; CLVII O kupovanju ivotinja na trgu; CLVIII O zalogu na pokretninama; CLIX O zalogu na nekretninama; CLX O iznosu novca zbog kojeg se dri zalog; CLXI O tome da otac i majka ne odgovaraju za dugove djece; CLXII O plaanju duga za oca i majku; CLXV O tome da se ljudi u zatvoru ne mogu obavezati; CLXVI O
23
Za vrijeme Turaka, koji u poetku nisu dirali u zateeni komunitet, barski patriciji i ostali hriani inili su cjelinu - Universitas, koja je u odnosu na zvaninu vlast nastupala prema inostranstvu kao samostalni inilac. Komuna je imala peat, sekretara i vijee (patricija). Ugled i bogatstvo patricija ipak nisu posebno potvreni. Na nekim predstavkama nalazili su se potpisi cijelih grupa patricijata (1614.); Dubrovaka republika je redovno odgovarala na takva pisma tituliui adresata sa: Communit di Antivari. Moda je u Baru postojala vrsta Vijea koje je imalo vlast nad hrianima i branilo crkvena prava. Sa potiskivanjem katolika doao je pod udar i privilegovani status optine (1632.) pa
testamentu; CLXVII O zabrani uticaja na sastavljanje testamenta; CLXVIII O vjerodostojnosti testamenta; CLXIX O vie testamenata; CLXX O testamentu uinjenom izvana; CLXXI O testamentu redovnika, CLXXII O mogunostima raspolaganja imovinom u testamentu bez obzira na djecu; CLXXIII O testamentu ene koja ima nasljednika; CLXXIV O testamentu ene bez nasljednika, CLXXV O testamentu sinova; CLXXVI O traenju dugova onoga koji je umro bez testamenta; CLXXVII O kleriku koji umre bez testamenta; CLXXVIII O rasipniku, CLXXIX O testamentu sa svjedocima; CLXXXI O tome da nagrada za pisanje testamenta ne moe biti vea od 12 groa; CLXXXII O tome ako poar zahvati masline; CLXXXIII O dunosti gaenja poara; CLXXXV O krai optinske stvari; CLXXXVI O zaticanju ovjeka u krai; CLXXXVIII O krai sluge i slukinje; CLXXXIX O preotimanju sluge i slukinje; CLXXXX O krai sa slugom i slukinjom; CLXXXXI O onome ko izvri osvetu; CLXXXXII O izdaji; CLXXXXIII O falsifikovanju peata optine; CLXXXXV O stanovanju stranaca u naem gradu; CLXXXXVI O zabrani naplate dugova za strance; CLXXXXVII O protjerivanju ene iz kue; CC O klupi; CCI O nadstrenici i svodu; CCII O uzimanju na zajam; CCV O staratelju maloljetnika; CCVI O zabrani da dvojica tue za istu stvar; CCVII O pravu govora na sudu; CCVIII O zabrani zaduenja miraza; CCX O Celestrini; CCXI O toku vode; CCXII O osobi koja je umrla bez testamenta; CCXIII O traenju nezadovoljne ene; CCXIV O davanju nekretnina crkvi; CCXVIII O zabrani davanja dojeneta; CCXIX O dunosti graana da jedan drugoga brani; CCXX O cedulji o porezu; CCXXI O zabrani slanja pisama protiv optine; CCXXII O zabrani otuenja miraza; CCXXIV O zabrani magaciniranja soli u gradu; CCXXVI O zabrani prodaje stranog vina u gradu; CCXXVIII O nagradama za hvatanje kradljivaca; CCXXIX O zabrani rada nedjeljom; CCXXI O zabrani ponovnog izbora za sudije, kapetane i nabavljae prije isteka roka od 4 godine; CCXXXIII O graaninu pozvanom na sud; CCXXXIV O zabrani kupovanja vladaoevog posjeda; CCXXXV O tome da se ne moe vjerovati ispravi napisanoj rukom dunika; CCXXXVI O neprihvatanju optinske slube; CCXXXVII O tome da se ne moe ponititi isprava putem vladara; CCXXXVIII O neprihvatanju kapetanije; CCXXXIX O plaanju poreza na kupljeni posjed, CCXXXXII O porezu na prihod; CCXXXIII O albi na presudu; CCXXXXIV O pravu prekupa posjeda; CCXXXXV O zabrani unoenja stranog vina u zemlju bez znanja sudija; CCXXXXVI O carini na trgovaku robu za crkvu Sv. Ivana; CCXXXXVIII O zabrani seljacima da kupuju posjed; CCL O zabrani davanja seljacima polja i zemljita na rad; CCLII O tome da nijedan na graanin ne smije ostavljati imovinu srodnicima Slovenima; CCLLIII O tome da se ne smije otuiti nikakav posjed optereen milostinjom; CCLIV O tome da nijedan na graanin ne moe biti biskup; CCLV O slobodnim mirazima; CCLVI O tome kako svetenici moraju odgovarati pred sudom; CCLVII O roku za albe; CCLVIII O presudi sudija u predmetima vrijednosti niih od 10 perpera u prvom stepenu; CCLIX O tome da ena ne moe zaloiti ni prodati svoj imetak bez mua; CCLX O zabrani notaru da pie isprave bez sudije i auditora; CCLXIII O predmetu koji je raspravljen u Vijeu; CCLXIV O tubi stranca ili graanina; CCLXV O zabrani svetenicima da daruju svoju nezakonitu djecu; CCLXVI O tome da ena koja ima nasljednika moe zavjetati; CCLXVII O tome da se povjerilac ne moe staviti u posjed pokretne stvari; CCLXVIII O tome kad je neko osuen zbog duga; CCLXX O donesenoj odluci; CCLXXI O zabrani prodaje tueg posjeda; CCLXXII O zabrani noenja baava izvan grada; CCLXXIII O zabrani primanja ivotinja u zalog; CCLXXIV O zabrani izvoza ita iz grada; CCLXXV O zabrani slanja vojske izvan zemlje; CCLXXVI O tome da se moe zavjetati roacima-strancima; CCLXXVII O tome kako se moraju nadoknaditi trokovi u albenom postupku; CCLXXVIII O tome da se ne smiju davati na rad posjedi strancima koji ne stanuju u zemlji; CCLXXIX O tome kako se bira notar nae optine; CCLXXX O nagodbama; CCLXXXII O tome da svi slubenici koji su izabrani moraju ostati dvije godine u kontumaciji; CCLXXXIV ta se podrazumijeva pod Malim vijeem; CCLXXXV O optinskom Malom vijeu; CCLXXXVI O koli tijela Isusova; CCLXXXVII O dobu starosti vijenika; CCLXXXIX O albama; CCLXXXX O nagradama za suenje; CCLXXXXI O udatoj ili neudatoj eni; CCLXXXXIII O tome da je imovina mua optereena jamstvom za miraz ene od asa kada je ena dovedena u kuu; CCLXXXXIV O tome da u sluaju smrti mua ne bude na tetu ene to to nije prigovorila zauzimanju muevljevih nekretnina; CCLXXXV O tome da dunik mora biti osuen ako povjerilac od njega trai dug.
17 18 19
Istorija Crne Gore 2, tom 1, op. cit., str. 91. . Bujukli, op. cit., str. 26. Vuk Vinaver, Privilegije grada Bara, Istorijski zapisi, godina XV, knjiga XIX - 1, Titograd 1962., str. 65.
24

20
se u cilju odbrane prava ilo Sultanu. Komuna Bara pisala je naroito u periodu 1638.-40. Dubrovniku o raznim poslovima, potpisujui pisma sa Miseri et infelici christiani della communit di Antivari21.
I. UREENJE GRADA: NADLENOSTI UPRAVE, FUNKCIONERA I SLUBENIKA

Vjerovatno su bile regulisane neke od najvanijih gradskih funkcija: na poetku uobliavanja gradske autonomije prvi ovjek je comes (ija su ovlatenja zavisila od gradske autonomije u odnosu na centralnu vlast, a mogao je biti i domai ovjek; uglavnom je imao pravo na dio prihoda od prometa roba i zemljinih dabina acrostico, dio sudskih taksi, novanih globi itd.), a u mletako vrijeme rektor odnosno potestat, koji je, izmeu ostalog, pregledao i raune i kontrolisao gradske finansije. Capitaneus (1347. pominje se kefalija) je imao manje ingerencija od gradskog kneza, a ticale su se gradske bezbjednosti i garantovanja legaliteta (slino kasnijem mletakom castellanu); od ostalih officiales pominju se: carinici (1335.: magistrorum et portulanorum fluminum et mercatorum..., koji su posao dobijali vjerovatno na osnovu javne licitacije i ugovora koji bi sklopili sa Optinom); ambassatores - izaslanici, procuratores - koji su iznosili na drabu zemljite sekvestrirano u korist Optine, utvrivali optinske mjere, zastupali Optinu pred sudom, odreivali neke poreze i vrili obraune. Crkvene prokuratore je postavljao nadbiskup22; prilikom preuzimanja dunosti polagali su zakletvu, a starali su se o dobrima crkve23. Judices nisu presuivali samostalno, ve sa gradskim vijeima, ili su bili svjedoci u vijeima izvrnih organa. U ranom mletakom periodu optinske interese pred sudom zastupala su dvojica sudija. Consiliari su pomagali rad sudija, stvarnih organa gradske autonomije, kako ih pominju dubrovaka pisma upuena barskoj optini24; cancellari su obavljali poslove optinske uprave i prenosili nareenja sudija u posebna akta25: pominju se Hieronimus Proculianus de Antibaro cancellarius Ragusii - 1526. i Antun Prokulijan, od 1557. splitski i 1564. ibenski kancelar (koji je 1567. g. pisao: minori cancellieri scriveano i contratti privati, le deliberationi et i fatti publici i maggiori26), notari, auditori, camerlengo (komornik, blagajnik), administratori i dr. O organizaciji javnog ivota govori posredno podatak iz 1247. (comes Johannes convocavit seniores et populum Antibari27); 1281. pominje se jedan Dubrovanin kao nuntius communis et hominum Antibari28; na poetku XIV v. pominju se Judices, consiliarii et comune civitatis Antibari, zatim Maius et generale consilium; majori et generali consilio seu tota universitate dicte civitatis; 1428.: tres...Judices jurati...cum majori et minori consilio29. Malo vijee je
20 21 22
Bar grad pod Rumijom, op. cit., str. 61. Vuk Vinaver, Privilegije op. cit., str. 65. Marin Bici, Iskuenja po putu po crnogorskom primorju, Albaniji i Srbiji 1610. godine, Budva 1985., str. 97. Antonio Proculiano imenovan je od strane barskog nadbiskupa 6. januara 1611. za prokuratora crkve Sv. Marije. . Bujukli op. cit., str. 63-64. Ibid., str. 49. Ibid., str. 56-57. . Bokovi op. cit., str. 270. ime Ljubi, Comissiones et relationes Venetae, sv. III: Monumenta spectantia Historiam Slavorum Meridionalium, volumen undecimum, Zagrabiae 1880., p. 209. Jo ranije, u Barskom rodoslovu (XII v.), o narodnoj volji i zboru vladara kae se: Post haec populi congregantes se constituerunt regem Gradihnam. . Bokovi, op. cit., str. 281. . Bokovi op. cit., str. 266. Irmgard Mahnken, Dubrovaki patricijat u XIV veku, Beograd 1960., str. 123. I. Markovi op. cit., str. 198.
23 24 25 26
27
28 29
25
bilo upravno tijelo i izvrni organ, zajedno sa knezom. Godine 1447. pominje se maius et generale consilium; a 1501. Conseglio segreto koje je kao izvrni organ ulazilo u sastav Velikog i opteg vijea. Vrlo je vjerovatno da je negdje od 1423. pa do 1512. vlast u gradu bila u rukama patricijata, a na raun Velikog vijea, najznaajnijeg kolektivnog organa, kada su nakon graanskih nemira uspostavljena dva vijea: patricijsko i puko, uz postojee Malo vijee,30 a zabiljeen je i pomen njihove palazzo di comun. Barska komuna, poput dubrovake, donosi pojedinane akte, odn. odluke radi zatite svojih graana: 27. juna 1325. stigao je iz Dubrovnika protest na odredbe kojima se ustanovljava naplata 3% carine od vrijednosti robe koja se pronese kroz Bar, iako su Barani u Dubrovniku plaali samo 2%.31 Godine 1435., meutim, barska komuna je traila da Dubrovani smanje carinu za proizvode koje Barani samo pronose kroz njihov grad.32 Izvoz ulja u Dubrovnik ezdesetih godina XVI v. pratila je rastua carinska stopa od 4%. Odlukom mletakog senata iz 1443. izriito se trailo da Barani usklade mjere za vino i ulje sa mletakim.33 Poznato je da je 1494. osim izvoznih taksi za vino i ulje bilo i taksi na slatkovodnu ribu34, a 1553. pominju se etiri vrste carina: na konje, stoku, na brodove (scaffa) i na promet ostale robe. Gradska autonomija oitovala se i u kovanju sopstvenog novca jo od vremena ura I Balia do 1443. godine, kada se pojavljuju barsko-mletaki bagatini. Fiskalna komora Bara je u XVI vijeku naplatu dabina povjeravala zainteresovanima na javnoj drabi; primljeni novac komornik je morao odmah proknjiiti, pod kaznom od 100 dukata komorniku i od 50 dukata pisaru za svaki sluaj, uz lienje funkcije. Novac od kazne namijenio bi se gradnjama u gradu. Komuna je jo 1409. organizovala laboria publica35. Moe se smatrati za izvjesno da je grad do neke mjere kontrolisao svoju izgradnju, poput Kotora36. Vjerovatno su donoene i posebne odredbe o proporcionisanju i odreivanju pravca pruanja gradskih ulica, kao i o casale u gradu, na kojima se mogla graditi kua. Godine 1456. bilo je odreeno da se iz sredstava barske blagajne opravi kneeva palata37. Komuna je raspolagala prilino velikim posjedima, za koje je mletaki senat 1450. potvrdio optinsku zabranu barskim kneevima da ih dijele38, odnosno da ni jedan graanin ne moe od Venecije dobiti privilegiju ili proniju39 sve dok ivi u Baru, to se nije odnosilo i na komunalna zemljita koja su ranije pripadala Bali III Baliu i srpskim despotima, kojima su Mleani mogli slobodno raspolagati.40
30
O organizaciji vlasti u Baru u periodu 1512.-1553. vidi u Mr Savo Markovi, Izvjetaj potestata Andrije Capella o graanskim nemirima u Baru 1512. godine, Istorijski zapisi, Godina LXXII, Br. 1-2/1999, Podgorica 1999., str. 189. . Bokovi op. cit., str. 276. Istorija Crne Gore 2, tom 1 op.cit., str. 44. . Bokovi op. cit., str. 277. Ibid., str., 234. Bar grad Dr Bogumil Hrabak op. cit., str. 48. Istorija Crne Gore 2, tom 2, grupa autora, Titograd 1970., str. 306. Istorija Crne Gore 2, tom 1, op. cit., str. 198. . Bokovi op. cit., str. 287. . Bokovi op. cit., str. 273. Pronija je imanje dobijeno od vladara za vrenje vojne slube. . Bujukli op. cit., str. 83.
31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
26
Godine 1525. bila je zabranjena naplata bilo kakvih starih novanih doznaka (boleta). Barska komora je obavljala novane operacije i za mletaku dravu u vezi sa prijemom novca za prodatu dravnu so od lokalnog prodavca soli41, pri emu su se plaale dabine (Datium salis), od ovog posla koji se davao u zakup. Odravanje mletake posade u gradu takoe je zahtijevalo odreene trokove. Poznato je da je u Baru bilo i pronijara42, dok su se, sa druge strane, na dnu drutvene ljestvice nalazili otroci, vlataci (vlastacii)43, posluga i robovi (XIII v.)44
II. PRIVATNOPRAVNI ODNOSI SVOJINSKOPRAVNE ODREDBE

Najnepotpunije je u statutima primorskih gradova regulisano privatno pravo, ostavljajui irok prostor za supsidijarnu primjenu obiajnog prava, kao i za lake prodiranje pravila recipiranog rimskog prava.45 1. Prema jednoj statutskoj odredbi traeno je da se svaka prodaja nekretnina vri javno, oglaavanjem zvukom zvona. Javno oglaavanje prodaje nekretnina i sainjavanje notarske karte o prodaji iste ulo je u statutarna prava jadranskih gradova iz italijanskih primorskih gradova ve od XIII v., a od prve i druge decenije XIV v. takve propise sadre osim Dubrovnika i gradovi srednje i june regije: Zadar, Split, Kotor, Budva i Bar (publicimente et con sono de campona segondo li ordini et statuti), kao i gradovi istarske regije.46 Barani su se zalagali za ouvanje steenih imovinskih prava: familiji Boris je 1443. od Mletaka ponovo bilo obeano selo Obod koje su izgubili: villam suam propriam de Obod quem ipse et sui progenitores sempre possiderant47; qui fuit sui patrimonii48. Godine 1450. Marko Boris je povratio sela: hec villa fuit sua propria per patrimonium. Neuznemiravano posjedovanje u trajanju od 40 godina smatralo se dovoljnim za priznavanje vlasnitva nad nekretninama (prema presudi apelacionog suda u Dubrovniku iz 1440. vidi se da Optina nije mogla dokazati da je nekretnina drana quaranto anni chome se richiede segondo lo ordine nostro). Nesumnjivo je izuzetno veliki znaaj nekretnina za privredni ivot barske komune uticao da se propie neobino dug rok za odraj koji osim izgleda Budve, nije poznavalo statutarno pravo ni jednog drugog grada na Jadranu; u drugima je skoro po pravilu iznosio 30 godina49. Moda bi se razlog za ovakvo rjeenje mogao traiti u dugotrajnoj primjeni starih obiajnopravnih pravila, koja izgleda uopte nisu poznavala ustanovu odraja.
Bar grad op. cit., str. 49. Istorija Crne Gore 2, tom 2, op. cit., str. 182. . Bujukli op. cit., str. 106, 110. Risto Kovijani, Kotorski medaljoni, Beograd 1980., str. 59. Novak Nikezi, op. cit., str. 3. N. Bogojevi-Gluevi, Negotium i instrumentum u gradovima na jadranskoj obali u XIV vijeku, Istorijski zapisi, godina LXXI br. 1-2, Podgorica 1998., str.119-120. Ivan Boi, Nemirno pomorje XV veka, Beograd 1979., str. 290, 248. Bar grad op. cit., str. 36. . Bujukli, op.cit., str. 120. Sauvana je isprava o sporu barskog patricija ser Minze de Vanno i barske Optine, ije su interese zastupali dvojica prokuratora: spor se vodio oko casale na mjestu Camarda.
2.
3.
41 42 43 44 45 46
47 48 49
27
Vjerovatno je moglo doi i do zadravanja pravnih shvatanja iz zalea grada kroz dui vremenski period. Na to je mogao uticati ne samo sastav seoskog stanovnitva koje je u najveem dijelu inilo slovensko ivlje, nego i stepen autonomije komuna50. 4. Mletaki senat je u odnosu na lokalno podruje uvijek nametao potovanje svakog steenog prava, svake koncesije, ak i kada su bila u pitanju sasvim mala dobra: barski vlastelin morao je vratiti tri ograena zemljita s maslinama crkvi sv. Marije de Bozy, a obeano mu je u zamjenu zemljite iste vrijednosti; Consiglio dei X se moralo umijeati 20. februara 1465., jer on nikada nije dobio obeani concambium51.
STATUTARNE ODREDBE O TESTAMENTIMA I IZVRIOCIMA, REGULE O NASLJEIVANJU I BRANOIMOVINSKIM ODNOSIMA

Vlasnika prava oituju se u raspolaganju imovinom mortis causa i inter vivos: U Kotoru je 1327. zabiljeen testament prema kojem su odreena izvjesna sredstva za mise fratribus minoribus de Antibaro52. Presbyter Marcus Stanopoli, clericus sancte Marie de Antibaro se u svojem zavjetanju od 9. februara 1333. poziva na primjenu zakona, obiaja i statuta grada Kotora, Bara ili kojeg drugog grada (legibus, cosuetudinibus et statutis civitatis Cathari et Antibari et cuiuslibet alterius civitatis) 53. Legati su predviali i da se imovina ne moe otuiti, ve samo drati u doivotnoj dravini, ili su se, uz iskazivanje religioznosti, manifestovali kao novac za radove na sakralnim objektima, ili za njihovo opremanje. Barani su pravili oporuke koje su se ticale i drugih gradova (ili su u njima pravljene): Agapa, ena Dobra Barabe ostavila je tako 1342. u svojem zavjetanju 150 perpera za gradnju franjevake crkve u Dubrovniku. esti su i obratni sluajevi: 1330. - Teneatur dare in Antibaro Ecclesiae S. Salvatoris..., u jednom dubrovakom testamentu54. Barski kanonik i mljetski opat Andreas de Zare je u oporuci iz 1421. jedan legat odredio i kanonicima a s. Georgi de Antivari cathedral ecclesia; a dio a S. Piero dAntivari55, kao i dubrovakim crkvama, dok je Ivan Ruzzi iz Bara, svetenik u mletakoj crkvi S. Piero di Castello 1493. godine legatom ovlastio brata Lovra, ujedno glavnog nasljednika njegovih dobara, da se postara o izradi kalea za crkvu sv. Petra u Baru (edificantur unum calice pretii 8 ducati)56. 1. Jedna statutarna regula predviala je da se od epitropa (izvrioca) nita ne moe zahtijevati ako nema imovine testatora. Imenovanje staratelja odn. izvrioca testamenta ( gr. epitropos) smatralo se jednim od sastavnih dijelova svakog zavjetanja u vizantijskom obiajnom pravu. Epitropi se pominju i u Dubrovniku, Kotoru (kao i comissarii) i u Budvi.57 lanovi najblie familije svakog pojedinca (suprug/supruga, djeca, braa i sestre, ivi roditelji) smatraju se osobama od najveeg povjerenja i odanosti, te se gotovo redovno trai njihovo prisustvo i saglasnost u svojstvu izvrilaca (fideicomissarii) ili svjedoka prilikom sklapanja razliitih ugovora i pisanja posljednjih odredbi volje,58 kako se vidi iz brojnih
Ibid., str. 121-22. I. Boi op. cit., str. 303. Risto Kovijani, Bar i Barani u kotorskim spomenicima XIV vijeka, Istorijski zapisi 3-4, Titograd 1960., str. 225. Risto Kovijani, Bar i Barani u kotorskim spomenicima XIV vijeka, op. cit., str. 227. M. Spremi op. cit., str. 201. Savo S. Markovi, Barski patricijat, Bar 1995., str. 49. Lovorka orali, U gradu svetoga Marka, Zagreb, 2001., str. 271. . Bujukli, op. cit., str. 153. Lovorka orali, Oporuke dalmatinskih patricija u Mlecima (XV. - XVIII. st.), Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti HAZU, Volumen 17, Zagreb 2000., str. 91.
50 51 52 53 54 55 56 57 58
28
S. MARKOVI, Statuta et leges civitatis Antibari testamenata Barana sainjenih u Veneciji, koji bi najvjerovatnije mogli odraavati i domaa pravna pravila. Djeci se najee ostavlja i pravo da se nakon oeve smrti ukljue u razliite oblike poslovanja: Marinus de Antybaro spatarius: Item dimitto Domenico e Bernardo filios meos meam apothecam cum omnibus ferris et rebus pertinentibus ad artem meam magistrium spatarie59. Legatima su se esto odreivale stvari od posebnog znaaja za ostavioca, najee lanovima ue familije60. Zuanu de Pichicho dAntivari je 1421. kao povjeriocu i izvriocu jednog testamenta ostavljen znatan dio imovine testatora. Radi se uglavnom o novanim svotama namijenjenim obdarenicima: Item lasso che mi siano dite per lanima mea messe 50 per prete Dominigho de Antivari mio confessor al qual lasso ducati 261.
2.
Da bi jedan posjed postao batina bilo je potrebno da ga dri nekoliko narataja, odn. da ga uivalac naslijedi: preci su taj posjed mogli kupiti ili ga dobiti na poklon: ... habebat quondam bastinam iam annis centum emptam et acquisitam per genitores suos propriis pecuniis eorum, quam dicti progenitores sui et eius pater ac ipse pacifice possiderunt; nasljednici Baranina Maruka Maruschija (pominje se 1420-41.)62, koji je dobio neka zemljita od Bale III, ve su ih smatrali svojom batinom. Korisnici takvog imanja nisu se nikada urili da ga podijele i nastavljali su da se njim koriste zajedniki, nepodijeljeno, sa svojim srodnicima (pro indiviso, cum consanguineis suis), kao to su ponekad zajedniki obavljali funkciju (seoskog) glavara ili pronijara. Kupljena dobra nisu se razlikovala od batinjenih63. are su jednu batensku (posjedovnu) povelju dobili jo prije 1276. g., a bila je ograniena samo mogunou konfiskacije u sluaju nevjerstva. Ne iskljuuje se propisivanje faktikog posjedovanja odn. vrenja vlasnikih ovlasti na nepokretnostima: Antun Borisi je 1643. pokuao da kao staratelj sprijei bratovu djecu u preuzimanju imovine po osnovu nasljeivanja s obzirom da su ivjela u Dubrovniku; meutim, njima kao stranim dravljanima koji iako nisu bili preuzeli upravljanje svojom imovinom i vratili se u Bar iz Dubrovnika ista nije ugroena, zbog stava turskih vlasti. Postojale su statutske odredbe o mirazu i o eninom pravu na raspolaganje imovinom, kao i brano-mirazni ugovori (dote). Mu je bio plodouivalac ovih dobara. Najvjerovatnije nije bilo ogranienja u pogledu stvari, pokretnih i nepokretnih (i prava) koje su mogle biti predmet miraza64. Bila su precizirana prava keri, udate ili neudate, na oevu ili majinu imovinu, drukije u sluaju da ima brae, drukije u sluaju da ih nema65.
Venecijanska oporuka iz 1510. god. - Lovorka orali, U gradu svetoga Marka, Zagreb 2001., str. 175.
3.
4. 5. 6.
59 60
Maggiore Zorzi dAntivari: Lasso a suo fratello schioppi 12 e sciabbe 12 de mia maniera; u testamentu iz 1697. Lovorka orali, U gradu op.cit.
Venecijanska oporuka Antoniusa condam Michaelis de Curzola, 1533. god. - Lovorka orali, Iz pomorske prolosti istonoga Jadrana: tragovima hrvatskih kapetana i paruna brodova u Mlecima, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti HAZU, Volumen 19, Zagreb 2001., str. 155-156. Ivan Boi, Nemirno pomorje XV veka, Beograd 1979., str. 298. Ibid., str. 299. Batina predstavlja nasljednu svojinu, odn. vei posjed feudalca. N. Nikezi op. cit., str. 19.
61
62 63 64 65
U kotorskom pravu, poto su se keri udale, nisu se mogle protiviti ocu u bilo kakvom raspolaganju ostalom imovinom. Nikezi op. cit., str. 9. Rimsko-vizantijski sistem ravnopravnosti sinova i kerki u intestatnom nasljednom pravu trajao je najvjerovatnije kontinuirano jo od Justinijana i kasnijeg vizantijskog suvereniteta, da bi polako bio zamjenjivan venecijanskim pravnim uticajem ili kompromisima na koje su uticala lokalna pravna podruja - Dr Lujo Margeti, Nasljedno pravo discendenata po srednjovjekovnim statutima ibenika, Paga, Braa i Hvara, Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu br. 3, Zagreb 1972., str. 360. Di fronte ad essa sta poi il diverso
Povijesni prilozi 23., 19.-42. (2002) 7. 8. Gotovo je izvjesno da je u statutu postojala i odredba o pravu domazeta .
66
29
ena je bila vlasna da raspolae 1/5 miraza67, dok ostali dio pripada djeci. U dubrovakom arhivu sauvana je apelaciona presuda od 12. maja 1435. iz koje se moe vidjeti da je i u barskom statutu postojao propis prema kojem je ena mogla da zavjeta (testar) samo jednu petinu dobara koja je donijela kao miraz (quinta parte della dote...segondo la forma del statuto)68. Pominju se i sluajevi konkubinata barskih graana u Dubrovniku, pri emu je mukarac materijalno obezbjeivao svoju sulonicu i porod, bez vjenavanja.69
9.
OBLIGACIONO PRAVO; POMORSKOPRAVNI I OSTALI PRIVREDNOPRAVNI ODNOSI

1. U pomorskopravnim odnosima primjenjivala su se i pravila koja statutom te komune nisu bila propisana, na osnovu univerzalnosti pomorskog prava na primorju, a to se ne bi moglo zakljuiti na temelju samih statuta70. Dubrovanin Georgius de Gleda je 1281. kupio za 60 perpera treinu jednog broda (tarita) od prokuratora Basilius specialis, filius magistri Petrache de Baro: prije kupovine namirio mu je sva dugovanja za naulum i lucrum broda kojim je ve prevozio svoju robu. Drugi kupac je takoe od Baranina kupio preostali dio broda, isplaujui odreenu svotu pro aptatione.71 Godine 1630. zabiljeen je ugovor o najmu broda i prevozu tereta ulja brodara Baranina Nikole de Lupo72. Podaci govore o dijelu pravnih odnosa u koje su Barani ulazili po osnovu plovidbe. 3. Meunarodna luko-trgovaka i nautiko-komercijalna djelatnost brodara, veletrgovaca i pomorskih trgovaca iz Bara, esto osiguravana u Dubrovniku davala je sigurnost poslovanju. U sluaju havarija ili totalnog gubitka broda ili tereta dubrovaki osiguratelji su promptno isplaivali oteenima odreenu osigurninu, pa tako i Baranima.73 uro Alatovi 1569. i 1570. osigurava teret ulja ukrcan u Baru u brigantin dubrovakog patruna; Luka Alatovi istu vrstu tereta osigurava 1571. godine uz 3% rizika74. Godine 1582. registrovan je
svolgimento autonomo delle varie legislazioni dellAdriatico, e solo pi tardi il diritto veneto modific in molti punti le leggi dalmate. Storia del diritto marittimo italiano nel Mediterraneo, Riniero Zeno, Milano 1946., p. 165.
66 67
2.
Bar grad op. cit., str. 28. Ibid. Prema poglavlju 170. kotorskog statuta, ena koja se poslije smrti mua ponovo uda i preda miraz drugom muu moe zadrati u svojoj vlasti dio miraza i njime slobodno raspolagati. N. Nikezi op.cit., str. 14. . Bujukli op. cit., str. 148. Irmgard Mahnken, Dubrovaki patricijat u XIV veku, Beograd 1960., str. 332. Dr Antun Cvitani, Odredbe splitskog statuta o zatiti arhivske grae i neka razmiljanja o vanosti arhivskog istraivanja za pravnopovijesnu znanost, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 1, Beograd 1987., str. 126. I. Mahnken, op. cit., str. 231. Dr Josip Lueti, O pomorsko-gospodarskim vezama Boke Kotorske i Dubrovake Republike XVI-XIX stoljea, Nae more br. 3-4/90, prosinac 1990. godina XXXVII., str. 161, 156. Josip Lueti, Iz nautiko-brodarskih i luko trgovakih veza i odnosa izmeu luke Bar i Dubrovake Republike 1564-1630., Moreplovci i brodovi upe dubrovake u Baru, Nae more, br. 3-4/86, 10. rujan 1986., godina XXXIII, Dubrovnik, str. 156. Josip Lueti, O meunarodnoj djelatnosti moreplovaca, trgovaca i brodova iz Herceg-Novog, Perasta, Kotora, Budve i Bara u pomorskoj privredi Dubrovake Republike 1566-1650., Boka 17, Zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti, Herceg-Novi 1985., str. 56. Dr Josip Lueti, O pomorsko-gospodarskim vezama Boke Kotorske i Dubrovake Republike XVI-XIX stoljea, op. cit., str. 161. J. Lueti, O meunarodnoj op. cit., str. 56-57.
68 69 70
71 72
73
74
75
30
S. MARKOVI, Statuta et leges civitatis Antibari ugovor o osiguranju tereta uz 2% rizika.75 Ustanova vjerovatno potie iz mletakog prava gdje se slina formula javila ve u XII v.76
4.
Komenda se pominje u vezi sa Ratakom opatijom (koja je uivala brojna zavjetanja i darove, npr.: Georgius de Antibaro marinarius: Item volo visitari ecclesiam S. Marie de Rataco et celebrari messa una per lanima mia, 1517.)77 jo od 1421. g.,78 a i tu su se prilikom odravanja sajma naplaivale takse na trgovaku trobu i kupoprodaju.79 Godine 1422. se kao uivalac njenih prava pominje kardinal Giordano Ursino, s vrijednou od 100 zlatnih fjorina.80 Kupovina (emptio), kao i prodaja, osnova su trgovinskog prometa, bazine privredne aktivnosti graana, s obzirom da se Barani sreu u znaajnom broju kao ugovorne strane u ovakvim dokumentima. Osnivanje trgovakih drutava (soci se pominju 1358. g.) bilo je prisutno izmeu samih Barana, sa susjedima ili sa Dubrovanima za jedno ili za vie putovanja po robu (itarice, drvo, vino radi preprodaje). Princip je bio da se dobit i teta u zajednikom poslu dijele na ravne dijelove, odn. u srazmjeri priblinoj ulaganjima. Novac uloen od strane treih lica u trgovake operacije donosio je i velike zelenake dobiti i umanjivao rizik, jer je pojedinac mogao ulagati svoja sredstva u vei broj drutava.81 Poznato je pravilo po kojem su sudovi smatrali da je 15% od vrijednosti robe normalna dobit i toliko su dosuivali u sluajevima kad trgovac tuom krivicom nije mogao do kraja dovesti trgovaku operaciju.82 Poznata je clausula Renuntiando ... kojom se dunik unaprijed odricao mogunosti da se pozove na bilo koje pravo koje bi ga oslobodilo preuzete obaveze.83 Vjerovatno je i izmeu Barana vailo pravilo clausule de quinque in sex (od 5 na 6 godinje) koja se nije pominjala u Statutu, ali se zatezna kamata od 20% primjenjivala u odnosima sa Dubrovanima, Kotoranima itd., pa vjerovatno i na domaem terenu.84
5.
6.
7.
8. 9.
10. Ugovor o zastupanju: procurator je preuzimao obavezu izvrenja pravnih poslova za raun drugog lica, vjerovatno na osnovu isprave sainjene kod optinskog notara. Barski svetenici bili su esto dubrovaki poslovni agenti.
Marinus Catalanus pominje se 1514. kao procurator del populo85.

76 77
. Bujukli op. cit., str. 192. Lovorka orali, U gradu svetoga Marka, Zagreb 2001., str. 269. I iz drugih gradova: Kotoranka Lucija izraeni kale vrijednosti 10 dukata, cum sua patena dargento, daruje Opatiji u oporunoj ostavtini iz 1528. g. Ibid., str. 271. I. Boi, op. cit.,str. 86. Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, Split 1964., str. 514. M. Spremi op. cit., str. 203. Bar grad op. cit., str. 22. Ibid. . Bujukli, op. cit., str. 192. Ibid., str. 191-92. Ova klauzula, esto je unoena u notarske isprave u kojima dunik priznaje da je duan da u odreenom roku isplati povjeriocu izvjesnu sumu novca, te se moe rei da je postala obiajno-pravno pravilo. N. Nikezi op. cit., str. 26. . Bokovi, op. cit., str. 269. . Bujukli op. cit., str. 165-66.
78 79 80 81 82 83 84
85 86
31
Postojalo je generalno ovlatenje i zakonski mandat (npr. punomoje Ser Antonija de Pasqui iz 1494. u sluaju Crnojevia, koji je trebao pred venecijanskim sudom da brani prvostepenu presudu o ostatku broda i pripadajuoj brodarini protiv bilo koje osobe)86, koje je npr. vailo do povratka nalogodavca u grad (isto lice je 1504. u Baru bilo opunomoeno da neposredno ili preko suda naplati sva dugovanja od jednog dunika uru Crnojeviu87). Kada je bila u pitanju imovina, uobiajene formulacije obuhvatale su mogunost prodaje, darovanja, zakupa ili otuenja pred sudom i izvan suda, to prokurator bude smatrao za potrebno88. Jedan Kotoranin je opunomoio 1337. uxor mea Dobre in Antibaro da moe prodati ili otuiti na bilo koji nain sve to hoe od njihove imovine u Baru89. Mara Nike de Picho je 1440. odredila Andriju Ruggija za punomonika u sporu koji se ticao njene mirazne imovine. 11. Graani su mogli sami, lino na sudu braniti svoje interese90, a esto su u pravnim poslovima istupali kao svjedoci91 (pominju se ve u dokumentu iz 1247.; Marinze de Rugi, prema dokumentu producti die 29 novembris 1438. pominje se kao ugledan svjedok u sporu pred dubrovakim knezom i Malim vijeem92) ili jemci. 12. Kredit odn. zajam normirani su i od strane komune, koja je propisivala odreene obaveze uz date zajmove, koji su obezbjeivani i uz materijalnu zalogu (u stvarima ili nekretninama). Barski nadbiskup 1360. zalae 2 srebrna kalea i uno libro vocato Johanina et pastorale uno de cornu93. Ego quidem Marinus de Zare de Antibaro confiteor quod persono me et super omnia mea bona usque ad duos annos proxime ... (garantuje svojom linou i imovinom da e vratiti dug uzet na zajam na rok od dvije godine)94. Frano Prokulijan je 1571. otvorio kredit kod dubrovake optine za svojeg poslodavca, ostavljajui u zalogu zlato i srebro. Pozajmice pred putovanje trgovaca koje bi bile isplaene robom inile su prelaz prema trgovakim drutvima.95 Rokovi vraanja, koji su takoe mogli biti regulisani i statutom, utvrivani su po kalendarskim (svetakim) danima, na 2, 3, 4, 5, 6 ili 14 mjeseci, koliko se vidi iz poznatih dokumenata. Primjera radi, izmeu 1306.-39. sklopljeno je 36 kreditnih ugovora izmeu Barana i Mleana, s ukupnom vrijednou od 8.269 perpera96, iji rokovi vraanja odgovaraju navedenim vremenskim periodima.
87
R. Kovijani, Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (XIV-XVI vijek), knjiga I - Istorijski institut Crne Gore, Cetinje 1963., str. 145. R. Kovijani, Bar op. cit., str. 226. . Bokovi, op. cit., str. 266. R. Kovijani, Bar op. cit., str. 225. . Bujukli op. cit., str. 228-30.
88 89 90 91
Victor de Antivari drapier je u Veneciji svjedok u oporuci Novela Mihovilova iz Kotora iz 1527. god. Lovorka orali, Prilog poznavanju prisutnosti i djelovanja hrvatskih trgovaca u Mlecima (15.-18. stoljee), Povijesni prilozi 22, god. 21., 1-240, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2002., str.53.
I. Boi op. cit., str. 183. I. Mahnken op. cit., str. 334. Prof. Dr Nevenka Bogojevi-Gluevi, Iz pravnog ivota srednjovjekovnih primorskih gradova, Podgorica 2002., str. 138-39, 143. Bar grad op. cit., str. 22. R. uk op. cit., str. 162-63.
92 93 94
95 96
32
S. MARKOVI, Statuta et leges civitatis Antibari Neispunjavanje obaveza povlailo je ozbiljne novane sankcije; imovina se prodaje radi naplate (et si ultra dictum terminum non rescateveremus sit sua in venditione)97, a za neisplaena potraivanja optueni je bio i zatvaran.98 Ispunjavanje obaveza za drugo lice registrovano je u notarskim kancelarijama (dantur et soluentur nomine... ... pro quo debito dicunt fecisse concordamur quod per soluatur Instrumento)99. Norme ugovora o zakupu mogle su se manifestovati kroz injenicu da je svakako bilo kua za iznajmljivanje, iz ega se vukla odreena renta. Zakupniki poslovi odnosili su se i na prihode zakupa nekog trga, pri emu su se u ugovorima unosila odreenja vanrednih situacija kao rata ili epidemija, koji bi prekinuli trgovinu.100 Ugovor o najmu radne snage, odn. ugovori o izuavanju zanata izmeu zanatlije i egrta se mogu uzeti kao namjetenja tj. locatio odn. loco (zakup, najam): Ego ...de Antibaro loco me cum magistro...ferrario ad serviendum fideliter...in arte predicta; na 6, 7 ili 8 godina, s tim da majstor egrta hrani, odijeva, naui svojem zanatu i da mu na kraju da alat, kao to je uobiajeno.101 Mleani su unajmljivali i kunu poslugu, za koju se predvialo da slui i u Veneciji.102 Najam, iako se bazira na rimskom locatio-conductio (zakup, sluba, djelo), svojim elementima ve iskazuje znaajne karakteristike ugovora o djelu: Dinko Kurijaci unajmljuje 1424. jednog graditelja koji dolazi u Bar da radi za njega.103 Ugovor o djelu, odn. radu pominje se u izvorima ve 1334., naroito kod barskih kipara u Dubrovniku: .. .petrerius promisit et se obligavit ... de facere sibi ad locum ...104; ... petrarius promisit et se obligavit ... de dando sibi totum lapidem ... pro lista et archetis ecclesie ... Qui recipit ad presens pro parte solutionis yperperos X105. Takve ugovorne formulacije mogle bi initi i odredbe pogodbi koje su se sainjavale shodno normama barskog statuta, u kancelariji domaeg notara. Na osnovu nevedenog, sklapana su i udruenja za zajedniki rad (societam de omni labore) sa odgovarajuim ulozima preduzimaa.106 Pruanje medicinskih usluga sa utvrenom novanom naknadom esto se sree u dokumentima iz srednjeg vijeka. Nalog se pominje u vie dokumentata: Mateo Ruci primio je 20 zlatnika da bi ih predao jednom Dubrovaninu, ali nalog nije obavio107.
Prof. Dr Nevenka Bogojevi-Gluevi, Iz pravnog ivota srednjovjekovnihop. cit., str. 138, 143. - dokument iz dubrovakog arhiva, od 17. X 1380. godine. . Bokovi, op. cit.str. 277. Prof. Dr Nevenka Bogojevi-Gluevi, Iz pravnog ivotaop.cit., str. 140, 144. Bar grad op. cit., str. 23. R. Kovijani, Bar op. cit., str. 225. R. uk op. cit., str. 176. . Bokovi, op. cit., str. 251. Cvito Fiskovi, Romansko-gotiki slog samostana Male brae, Samostan Male brae u Dubrovniku, Zagreb - Dubrovnik 1985., str. 418. Cvito Fiskovi, Gotiko-renesansni slog samostana Male brae, Samostan op. cit., str. 443. Cvito Fiskovi, Romansko-gotiki slog samostana Male brae, Samostan op. cit., str. 422. Bar grad op. cit., str. 61.
13.
14.
15.
16.
97
98 99 100 101 102 103 104
105 106 107
33
17. Bankarski poslovi pominju se posredno: Ilija Zaguri je 1335. duan Giorgiju Soderiniju iz Firence, s kojim je poslovao od 1333. iznos od 100 brskovskih perpera; Soderini, kao kreditor nabavke olova, bakra ili srebra, bio je predstavnik ogranka florentinske bankarske kue Bardi i Peruzzi 108. Tiberiju upanji je 1583. izdata mjenica na 181 talir; isplatu su vrili u Baru organi dubrovake optine. Marin Borisi, suvlasnik pola nave, imao je i uloge i mjenice u napuljskim bankama. Nikola Proculian imao je novca na tednji na Monti u Veneciji.109
III. JURISDIKCIJA NADLENOST U KRIVINIM SPOROVIMA

1. Za vrijeme Despotove vlasti u krivinim sporovima sudio je vojvoda, koji je raspolagao i izvrnom vlau. Tako je oktobra 1423. Vojvoda drao nekog lopova 5 dana okovanog u barskoj tvravi: ...occasione huiusmodi furti idem voyvoda tennit in compedibus et carceribus in castro Antibari quinque diebus 110. Neki su Dubrovani 1438. zatvoreni u Baru cum brachio vayvode Automan111. Instrukcijom od 8. maja 1444. naelniku (rektoru; rettor) Bara na prvom mjestu istiu se pitanja iz oblasti graanskog i krivinog prava. Prema tim uputstvuma, u krivinim djelima ima se postupiti po mletakim zakonima, a u graanskim stvarima - prema statutu et ordines dicte terre. U sluajevima koji se ne mogu svesti pod statut, presuda se ima donijeti po nahoenju mletakog predstavnika; Signoria je traila od barskog kneza da se dri Statuta izuzev u sluajevima koji u njemu nisu predvieni (pravne praznine); tada je morao suditi po pravdi, vodei rauna o asti mletake vlade. Rektor je nareivao izvrenje presuda. Uz njega su bili: kancelar, dvojica sudija i vitez. Cavalier se brinuo o redu, zatvaranju gradskih kapija, o straama i zatiti potestata; imao je ponekad i ovlatenja iz domena sudske procedure u izvravanju kneevih nareenja.112 Mletake kaznene mjere primjenjivane protiv izgrednika, naroito tortura, alka ili vjeanje na gradskim trgovima su, prema izvjetaju iz 1559., uinile da je broj razbojnika u stalnom porastu, naroito usljed osuda na vjeala, koje se, usljed rigidnosti procedure, nisu opozivale113.
2.
3.
SUDSKI POSTUPAK
Parnice su izgleda voene na gradskom trgu, pred okupljenim graanima.114 1. Graanin Bara mogao je biti pozvan i izveden samo pred sud svojeg grada; osuditi ga se moglo samo po statutu i po domaem reimu, pred domaom vlau (i nostro recimento). Potovanje ovog pravila Barani su zahtijevali i u izmijenjenim dravno-pravnim okolnostima, u predstavci mletakom Senatu iz 1443., dodajui da ako bi neki njihov graanin bio pozvan ili osuen u nekom drugom mjestu, takva presuda ima se smatrati nevaeom. Ako neko treba da tui nekog lana njihove zajednice, mora ga tuiti njihovom sudu. U
108 109 110 111 112 113 114
Istorija Crne Gore 2, tom 1, grupa autora, Titograd 1970., str. 40. Bar grad op. cit., str. 53. I. Boi, op. cit., str. 178-79. Ibid., str. 183-84. Bar grad op. cit., str. 26-27. . Bujukli op. cit., str. 123-24. . Bokovi op. cit., str. 287. . Bujukli op. cit., str. 164, 232.
34
S. MARKOVI, Statuta et leges civitatis Antibari ovome je sadran princip srednjovjekovnog sudstva da svako odgovara pred svojim nadlenim sudom.
2. 3. 4. 5.
Suditi se moglo i ako se stranka oglui i ne prisustvuje postupku. Sud je radio kolegijalno, zasijedajui na odreenom mjestu (alla banca della giustizia). Nije bilo dozvoljeno vrijeati lanove suda. Ukoliko bi sud odredio neko arbitrano tijelo da izvri procjenu ili podjelu stvari o kojoj se parniilo, takvo tijelo nije moglo mijenjati svoju odluku. Arbitrano laiko suenje oko podjele imovine prua sliku starih obiaja koji su kroz dugi vremenski period regulisali sporne situacije do kojih je dolazilo prilikom raspodjele dobara115. U Budvi su izabrana lica morala poloiti zakletvu pred redovnim gradskim sudijama i kancelarom. Najee se radilo o diobi zemlje izmeu lanova porodice. Arbitri su se vodili prvenstveno obiajnim pravilima, a manje po odredbama Statuta, koji je ovu materiju u izvjesnoj mjeri takoe regulisao.116 Statut je propisivao da se sporovi o meama i nekretninama moraju rjeavati na licu mjesta, da sudije vide sve okolnosti. Stranka nije smjela pokrenuti spor o stvari u kojoj je ve donijeta presuda117 (rimsko naelo ne bis in idem). Od sudija u Baru u poznatim dokumentima pominju se: Grube Orsi (1367.), Marinus Draghis (1369.), Ser Marin de Doma (1372.), Ser Toma de Ualentin (1372.), Laurentius Rugii (1428.), Johannes Samuelis (1428.), Laurentius Samuelis (1428.), Theodorus Britius (1429.), Marinus Rugi (1429.), Nicolo Marcolin de Marusco, zudex (1514.), Stefano Prodi (1514.). Kao auditor pominje se Franchus Drache (1367.).
6. 7.
APELATIVNI POSTUPAK
1. Protiv donijete presude mogle su obije strane uloiti zahtjev za apelaciju. Apelacija se mogla pokrenuti samo na osnovu dokumenata glavne parnice, zapeaenih i dostavljenih sudu nadlenom za reviziju presuda u drugom gradu. Za vlade posljednjih Balia i pod despotovom vlau (1414.-1443.) graani Bara su se u apelaciji (uz presudu barskog suda dostavljali su se procesni akti i odredbe statuta, pod peatom u posebnoj krinji) obraali dubrovakom Malom vijeu118. U roku od godinu dana, dubrovaki knez i lanovi Malog vijea morali su uzeti u razmatranje prvostepenu presudu i potvrditi je ili oboriti, a svoju odluku saoptiti u formi pisma (lettera) sudijama i vijeu grada Bara (iudicibus et consilio civitatis Antibari).119 Za prvog mletakog suvereniteta (1405.-1412.) Barani su se u odreenim sluajevima (u sporovima vee vrijednosti) mogli aliti u Veneciji, dok je u drugim sluajevima bio odreen Skadar. U predstavci Barana koja je pred Senatom razmotrena 7. juna 1443. - na osnovu ranijeg prava da samo u dva sluaja stranka moe apelovati u Veneciji, odn. da je za sve apelacije bila nadlena Venecija, to je bilo skopano sa znatnim materijalnim trokovima i oteanim birokratskim postupkom - trai se da se Barani za sve apelacije mogu obraati
Ibid., str. 132. Ibid. str. 240-41. Bar grad op. cit., str. 28. Apellationen der Antibarenser an die Gerichte von Ragusa 1414-1444; C. Jireek, Die Romanen op. cit., s.5.
2.
3.
4.
5.
115 116 117 118
Povijesni prilozi 23., 19.-42. (2002) mletakim sudovima u Skadru, Kotoru strane Senata). 6.
120
35 i Zadru (zadnji predloeni grad je odbijen od
U molbi iz 1443. Barani su naveli da ako neko poslije presude u odreeno vrijeme prema Statutu ne apeluje na presudu i poslije tog odreenog roka hoe da se tui, mole da takvu molbu treba smatrati nepunopravnom (rok zastarjelosti). U molbi iz 1443. Barani trae da Komuna moe izabrati dvojicu sudija za suenje u stvarima do 50 dukata pokretne ili nepokretne imovine, na to bi se moglo apelovati samo u Baru. Meutim, Venecija se nije sloila da se drugostepeno suenje za manje vrijednosti zadri u nadlenosti njihovih sudija odn. naelnika (podesta). Kasnije, da bi se izbjegla duga putovanja, svim gradovima oko Skadra dato je pravo apelacije skadarskom knezu, a ukoliko su nezadovoljne njegovom presudom, mletakoj Avogariji. Kada se jednom prilikom (XV. v.) ispostavilo da je Avogaria u drugostepenom postupku sasluavala svjedoke koji se nisu pojavljivali pred sudom u prvoj parnici, sva su sasluanja bila ponitena jer nisu obavljena u skladu sa odredbama statuta grada Bara.121
7.
8.
9.
10. Molbom iz 1449. Barani su traili da se zbog raznih zloupotreba, albi i nezadovoljstva odlukama skadarskog kneza, pravo apelacije prenese sa suda u Skadru na sud u Zadru ili Veneciji. Za spor do 100 dukata Barani su se mogli se obraati mletakim vlastima u Zadru (ovaj predlog je usvojen 1449. na predlog Barana, prije upuivanja na skadarskog i kotorskog kneza).
Signoria je ranije dozvolila Baranima da za spor od 100 perpera (u nekim periodima do 100 dukata) mogu apelovati na skadarskog, a nakon 1479., na kotorskog kneza. Usljed razvijanja (mimo statuta) sistema kanjavanja od strane gradskih rektora (globa, kratkotrajni zatvor, privremeno izgnanstvo), mletaki senat je sedamdesetih godina XV v. vjerovatno rasteretio skadarskog kneza da donosi sve odluke u sporovima vrijednosti do 100 dukata (a preko te sume u Veneciji), da bi se tako razbila osiona bezakonja niih gradskih rektora, potestata, to su Barani i u poetku predlagali, a Venecija se sa time nije sloila122: Za spor vrijednosti preko 200 perpera apelacije su se mogle slati mletakoj Avogariji. 11. Prijedlog Barana da im van Bara niko ne moe suditi morao je propasti, jer su za ugovorne obaveze preuzete u drugom gradu morali tamo odgovarati (mjesna nadlenost).123
IV. ZAJEDNIKE ZAKONSKE ODREDBE KOMUNE I NADBISKUPIJE

Iako nadbiskup nije bio zvanino zastupljen ni u jednoj egzekutivnoj i legislativnoj strukturi, njegov autoritet bio je od uticaja u pitanjima unutarnjeg i spoljnjeg ivota grada, s obzirom na kontinuitet, znaaj i jurisdikciju katolikog sredita.
119
Bar grad op. cit., str. 28. . Bujukli op. cit., str. 31. Jurati judices civitatis Antibari; Judices, consilium et commune civitatis Antibari; C. Jireek, Die Romanen II, op. cit., s. 17. I znatno kasnije, poslije 1797. god., za I austrijske vladavine, otvara se Okruni sud u Kotoru, apelacija za sudove Bara i Ulcinja. Arhiv i nauka, Urednik Dr Milo Miloevi, Beograd 1980., str. 37. Istorija Crne Gore 2, tom 2, grupa autora, Titograd 1970., op. cit., str. 262. Ibid., str. 261-262. Ibid., str. 260.
120
121 122 123
36
Moda je i u barskom statutu postojala odredba slina onoj u budvanskom, po kojoj se nabiskupu ili njegovim vikarima daje pravo da sude ne samo kada laik tui crkveno lice, ve i ako su u pitanju: heretici, religiosi, usuari de usura, de dote se fosse perzogna fra lmarito et moglie (cap. 128)124. U sluaju jeresi najvjerovatnije se primjenjivao tzv. inkvizitorski postupak i norme krivinog kanonskog prava. Inkvizicija se u vezi sa barskom nadbiskupijom pominje za vrijeme pontifikata Grgura IX (1227.-1241.), koji je traio da u barsku arhidijecezu dou dominikanci; 1298., kada Bonifacije VIII nalae poglavaru Male Brae za provinciju Sklavoniju da se uz pomo redovnika bori protiv jeresi Inquisitionis officium; 1308. (Anonymi Descriptio Europe Orientalis): ... infecti ab hereticis, qui fugiunt ad partes illas a facie inquisitorum ...125. Prema odredbama budvanskog statuta, u sluaju jeresi graani (roditelji) su mogli razbatiniti svoju djecu126. Crkva je imala i izuzetno negativan stav prema zelenaenju. Zabranila je uzimanje kamata dekretom Grgura IX Naugianti vel eunti ad nundinas.127 Iako crkvena pitanja nisu spadala u kompetenciju komune, u dogovoru sa barskim nadbiskupom Petrom II Spanom, barske sudije su 20. aprila 1428. postavile zakon, da niko ne smije otuiti, prodavati, poklanjati, zalagati ili davati na razmjenu crkvena dobra128. Podrka nadbiskupu oito je bila jaka u samom njegovom sjeditu, tako da su naredne, 1429. godine izdali uredbu kojom se zabranjivalo pod globom od 500 dukata nezakonito obilaenje bilo koga, radi dobijanja barske nadbiskupske stolice, tj., kako su nadbiskupovi sufragani stizali u svoje dijeceze bez njegovog znanja, barska vijea i sudije okupljeni u crkvi sv. Petra su zauzeli stav o zabrani zaobilaenja nadbiskupa129. Navedeni akti pruaju znaajne podatke o nainu rada gradskih organa, a od ranije je poznata praksa koritenja nadbiskupskih prostorija i u optinske svrhe: Maroe quondam Lampre de Mene alio se u Dubrovniku protiv Domagne de Duornicha jer mu je oduzeo robu et me posuit in carcere domini archiepiscopi Antibarensis130. Kada komunalni zatvor nije bio uslovan,
124 125 126 127 128
ika Bujukli op. cit. str. 191. . Bokovi, op. cit., str. 293, 307. . Bujukli op. cit., str. 254. A. Cvitani op. cit. str. 126.
MCCCCXXVIII. Ind. VI. Die XX mensis Aprilis. Nos Laurentius Petri Samuelis, Laurentius Blaxii Rugii, et Joannes Joannis Samuelis tres simul Judices jurati civitatis Antibarensis cum majori et minori consilio ad signum aeris campani in unum collecti in Ecclesia s. Petri, in honorem D. Marci unanimi omnes consensione, et lubentissima voluntate Rev. in Christo Patris D. Petri Spano dei gratia Archiepiscopi Antibarensis volumus, ac decernimus, ne quis Rector Ecclesiarum, quae subsunt Antibarensi dioecesi, neque Canonicorum, aliorumve Presbyterorum, seu Ecclesiarum collegia deinceps, et ullo unqual tempore, et quamvis ob causam possint suarum Ecclesiarum bona abalienare, vendere, donare, oppignorare, permutare etc. I. Markovi op. cit., str. 197.
129
. Bokoviop.cit., str. 291. Istorija Crne Gore 2, tom 2 op. cit., str. 265. MCCCCXXVIIII. Ind. VII die...
Nos Theodorus Britius, Joannes Petri, et Marinus Blaxii Rugii tres simul Judices jurati civitatis Antibarensis cum consilio toto minori et majori ad signum aeris campani collecti in Ecclesia S. Petri...una omnes...decrevimus pro civitatis nostrae bono...nequis civitum nostrorum ullo in posterum tempore, neque intra urbem, neque extra, non principium favore, non Pontificis gratia, non Praefecti urbis electione, prensando aut circumeundo Archiepiscopatum nostrae civitatis ambiat, nelloque modo, ut sibi haec dignitas conferatur, curet. Et siquis decreto huic nostro non obtemperasse deprehenditur, quingentis aureis poenam luet Principi nostro. Sin hic aut rejiciat mulctam, aut depellat, eadem Communi nostro solvatur. I. Markovi op. cit., str. 197-98. Nadbiskup je u kasnijem periodu imao neprilika sa ratakim opatom Georgiusom Pelinoviem (Pelino), o ijim je pretendentskim zahtjevima 18. marta 1445. raspravljao mletaki Senat. I. Boi op. cit., str. 187.
130
C. Jireek, Die Romanen II op. cit., s. 17. I. Mahnken op. cit., str 330.
37
koristila se i nadbiskupska tamnica, kako je to zabiljeeno u ovom sluaju iz 1372. Pri tome, u sluaju krupnijih dugovanja u raspravu bi se umijeala i komuna. Posredan su dokaz o vezi duhovne komponente pojedinca i crkvenih institucija sa uspostavljenim graanskopravnim normama odredbe u testamentima i legati upueni u tano odreene svrhe bogosluja, kojima su se zavjetaoci iskupljivali pred Bogom, ali i svjedoili o sopstvenim obiajima, navikama, materijalnoj kulturi, ekonomskim mogunostima i drutvenom statusu131.
V. NOTARIJAT
Notarijat je javno-pravna gradska ustanova, u kojoj su slubu obavljali notari-pisari, najee svetenici.132 Prvi notari javljaju se u dalmatinskim gradovima polovinom XII stoljea.133 Notari su pisali upravno-sudske spise latinskim jezikom, dajui im zakonsku zvaninu formu javnih isprava.134 U Budvi se za sve pravne poslove ija je vrijednost iznosila preko 10 perpera zahtijevala carta di notario135. Notari su obavljali i poslove sudijskih pomonika i saradnika, koji su morali prisustvovati svakoj raspravi biljeei proces kroz zapisnik, prema nareenju sudija, a u skladu sa statutom. Notari su prepisivali poglavlja Statuta koja su se odnosila na sporni predmet i davali ih strankama na uvid, kako one ne bi bile u zabludi o svojem pravu. Takoe su prepisivali rjeenja apelacionih sudova, jer su se precedentno pravo i zakljuci viih sudova koristili da bi drugi odluili o identinoj ili slinoj situaciji.136 Profesionalni notari su obino dolazili iz Italije. Trajanje slube notara esto se utvrivalo posebnim ugovorom uz pravo da bude ponovo biran na tu funkciju. Sankcija za nepokornost notara bila je gubitak slube i visoka novana kazna. Iz jednog dokumenta mogue je zakljuiti da su notarske isparave nosile peat optine: crn i okrugao sa predstavom sv. ura (ura) i natpisom: sigilati sigillo dicte ciuitatis Antibari137. Rad notara nadzirali su auditori, koji su vrili ovjeru javnih isprava. Auditori su, kao uvari zakonitosti, kontrolisali njihov rad, prevodei spise i odredbe Statuta kao tumai notara - stranaca, ali tumaei i pravo, da se ne bi povrijedio Statut ili zakonsko pravo jedne od stranaka u sporu, kojima nije mogla biti poznata svaka odredba statuta. Ima, meutim, miljenja po kojima su auditori trebali posveivati veu panju materijalnoj strani pravnog posla.138
131
O testamentima Barana u Veneciji v. i Lovorka orali, Iz prolosti Boke: budvanska zajednica u Mlecima (XVXVIII st.), Povijesni prilozi 19, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2000., str. 136. U brojnim testamentima Barana sainjenim u Veneciji izreene su i elje za mjestom pokopa u upnim crkvama odn. bratovtinama, kao i namjena legata bolnicama odn. uz formulaciju item dimitto pauperibus mee contrade . L. orali, U gradu svetoga Marka, Zagreb 2001., str. 195, 210, 272. Josip Lui, Politike i kulturne prilike u Dubrovniku na prijelazu XII u XIII stoljee, Samostan male brae u Dubrovniku, Zagreb - Dubrovnik, 1985., str. 19. A. Cvitani op. cit., str. 119. Risto Kovijani, Bar op. cit., str. 219. Testamenti, cartas, instrumenti, sententias et alia acta iudiciaria - N.Nikezi op. cit., str. 6. . Bujukli, op. cit., str. 160. Dr Svetislav Marinovi, Ratko Vukoti i Marko Daki, Crnogorsko sudstvo kroz istoriju, Feljton, Pobjeda, 30. maj 1999. C. Jireek, Die Romanen II, op. cit., s. 17. Dr Svetislav Marinovi op. cit. Auditori su postojali i u Kotoru i Budvi - N. Nikezi op. cit., str. 21.
132
133 134
135 136
137 138
38
Auditore je birala komunalna vlast, pa su oni vrili nadzornu funkciju umjesto kolegija notara koji u primorskim gradovima nisu postojali. Duina mandata ovih visokih gradskih inovnika izgleda da je bila godinu dana139. Za neke posebno znaajne pravne poslove Statuti su uveli obavezno postojanje notarske karte kao forme za zakljuivanje ugovora i uslov njegove punovanosti.140 Notarska karta bila je bitan elemenat za zakljuenje (forma ad solemnitatem) ugovora o kupoprodaji nekretnina, realizacije zajma, zaloge, kod miraza i testamenta.141 Tako se i kipar Mihoje Brajkov u Dubrovniku pominje 22. februara 1347.: Micoe maritus Mirne se presentavit, quia dixit se habere cartam notarialem super ipsum ... et bona sua142. Notari su obino sainjavali ugovore za krupnije novane transakcije, koji su se drali u arhivu optine. Zaduivanje se vrilo uz notarsku ispravu odgovarajue forme, obino ovjerene od sudija i auditora, kao neophodan preduslov njenog prihvatanja od strane drugih sudova kao valjanih dokaza. Optinski notar je bio obavezan da unosi prepise svih isprava, javnih i privatnih, u posebnu knjigu - catastico, na osnovu koje su se mogli izdavati vjerodostojni prepisi u sluaju gubitka originalnog dokumenta. Katastih je takoe predstavljao i dokaz o vlasnitvu nad nepokretnostima. Budvanski statut navodi sluajeve u kojima notarske isprave nee imati pravnu snagu: ukoliko je falsifikovana, ukoliko je u njoj naknadno neto mijenjano, ako je sastavljena bez prisustva svjedoka i ukoliko ne potie od ovlatenog notara143. Dvadesetih godina XIV v. Dubrovani su proglasili da notarske karte sastavljene u gradovima od Bara do Draa nemaju pravnu snagu jer nisu sastavljene u propisanoj formi.144 To je teko razumjeti ako se ima u vidu da je Bar ve prethodnog stoljea imao svojeg notara, i da su barske isprave poetkom XIV vijeka svakako bivale registrovane kod dubrovakih notara.145 Odredba kotorskog statuta (cap. 297, od 6. oktobra 1332.) proglaava nevaeim na sudu isprave notara izdate u gradovima od Bara do Draa. Kao razlog za donoenje ovakve odredbe navedeni su nemar notara koji se u sastavljanju isprava nikako nisu drali naina i oblika kako je to trailo pravo, zbog ega je kotorska optina podnijela mnogo teta.146 Instrumenta iz drugih kancelarija svakako su se nalazila kod Barana i u Baru. Prvi poznati kotorski notar bio je presbyter Junius, 1200. godine. Od notara u Baru, prema navedenim dokumentima, pominju se: Pascal (mogue da je boravio u Baru, prema dokumentu od 6. jula 1252.), Natalis Belucii (1311.), Marin Baranin, arhidijak (1333.), Nicolaus de Archiluppis cancellarius za vrijeme despotovine, Marinus Crateo noder dela communita de Antivari (1432.-43.), Don Dominichus Capsenta (1433.), imun Domazijan u Drivastu (1468.); pisar Ivan Krstitelj Bianchi u Veneciji (1572.-73.)147, Don Petar Goetich, apostolski protonotar (1665.).
139 140 141
. Bujukli, op. cit., str. 59-60. N. Bogojevi - Gluevi, Negotium op. cit., str. 125. Ibid. str. 119. Istaknut je znaaj notarskih instrumenata kao dokaznih sredstava o zakljuenom poslu i kao konstitutivnih elemenata neophodnih za nastanak i pravnu valjanost posla - str. 125. C. Fiskovi, Romansko-gotiki slog samostana Male brae, Samostan op. cit., str. 420. Jurica Bai, Laurencije, opinski vika dubrovaki etrdesetih godina XIV stoljea, Nae more br. 3-4/86, 10. rujan 1986., str. 147. . Bujukli op. cit., str. 58-59. Bar grad op. cit., str. 22. Bar grad pod Rumijom, Srednji vijek - Dr Sima irkovi op. cit., str. 22. . Bujukli op. cit., str. 191. Lovorka orali, U gradu svetoga Marka, Zagreb 2001., str. 26.
142
143 144 145 146 147
39
Zakljuak
Statut grada Bara najvjerovatnije je nastao prvih decenija XIV. vijeka, s obzirom da se njegove odredbe posredno ve pominju u dokumentu od 19. maja 1330. godine. Statut je vjerovatno oformljen u nizu kodifikovanja pravila june redakcije statuta istonojadranskih gradova, dok njegovi pojedinani pravni akti potiu iz druge polovine XIII v., budui da se pomen notara u Baru u istorijskim izvorima vezuje za 1252. godinu. Rad polazi od javnopravnih aspekata i ureenja vlasti autonomne komune i odluka optinskih vijea, kolektiranjem dokumenata normativnog sadraja daje osnovne karakteristike privatnopravnih odnosa iz domena graanskog, nasljednog, obligacionog i drugih grana prava, te se posebno osvre na krivinopravne norme i jurisdikciju, prvostepeni i apelativni sudski postupak. Posredno utvrena pravna pravila i instituti, zdrueni tako da izdvajaju komunitet iz ireg dravnopravnog sklopa, utemeljenje nalaze i u statutarnim normama drugih, posebno bliih i veih jadranskih komuna. Znaajna panja posveena je nadbiskupiji kao instituciji koja je dala osobit peat medievalnom Baru, kao i notarijatu, u kojem su nastali akti koji e tvoriti Statuta et leges civitatis Antibari. Prilog prouavanju statuta medievalnog Bara, sa pravnim pitanjima i aspektima ije sagledavanje razmatra, predstavlja zaetak poniranja u dublju pravnu prolost Bara.
STATUTA ET LEGES CIVITATIS ANTIBARI
(AGGIUNTA ALLO STUDIO DELLO STATUTO DELLA ANTIVARI MEDIVALE)

Lo Statuto della citt di Antivari risale pi probabilmente nei primi decenni del XIV sec, tenendo conto del fatto che le sue decisioni si ricordano indirettamente gi nel documento del 19 maggio del 1330. Lo Statuto probabilmente fosse composto nella serie della formazione delle regole codificate della redazione meridionale degli statuti delle citt adriatiche orientali, mentre i suoi particolari atti legali risalgono alla seconda meta del XIII sec., visto che la menzione dei notai ad Antivari nelle fonti storiche si lega al 1252. Sebbene il libro dello Statuto della Antivari medievale non sia conservato, alcune decisioni legali e possibile ricostruire dagli avviamenti citati negli scritti dellarchivio cattarino, raguseo, veneziano e altri. Cosi in un modo esplicito si ottiene la visione della sociale struttura medievale cittadina, nonche le idee fondamentali degli istituti basilari guidizari. Il lavoro parte dagli aspetti pubblici giudiziari e lordinamento delle autorita della comune autonoma, dalle decisioni dei consigli comunali, con il raccogliere dei documenti del contenuto normativo da le caratteristiche fondamentali dei rapporti privati giudiziari dellambito del diritto civile, di successione, obbligazionario e degli altri rami del diritto, facendo un cenno speciale alle norme penali giudiziarie e alla giurisdizione, alla procedura di primo grado e dappello. Un notevole attenzione dedicata alla archidiocesi come allistituzione che aveva dato un marchio speciale alla Antivari medievale, nonche al notariato, in cui erano generati gli atti i quali avrebbero formato Statuta et leges civitatis Antibari. Laggiunta allo studio dello statuto della Antivari medievale, con i concetti legali e gli aspetti delle quali osservazioni considera, rappresenta il principio dellimmersione nella pi profonda storia giuridica di Antivari.
40
S. MARKOVI, Statuta et leges civitatis Antibari Prof. dr Nevenka Bogojevi-Gluevi, Negotium i instrumentum u gradovima na jadranskoj obali u XIV vijeku, Istorijski zapisi, godina LXXI br. 1-2, Podgorica 1998. Prof. dr Nevenka Bogojevi-Gluevi, Statutarna pravila o pomorskoj havariji u srednjovjekovnim istono-jadranskim gradovima, Pravni zbornik 1-2/2001, Podgorica 2001. Prof. dr Nevenka Bogojevi-Gluevi, Iz pravnog ivota srednjovjekovnih primorskih gradova, Podgorica 2002. Fernand Braudel, Mediteran i mediteranski svijet u doba Filipa II, Tom I, Podgorica/ Beograd 2001. ure Bokovi, Stari Bar, Beograd 1962. Novak Nikezi, Miraz u kotorskom pravu u prvoj polovini 14. vijeka, Istorijski zapisi - 1/ 1995, Podgorica 1995. Constantin Jireek, Die Romanen in den Stdten Dalmatiens whrend des Mittelalters. Wien 1910. Bar grad pod Rumijom, grupa autora, Bar 1984. Vasilije Luki, Preista Krajnska, Cetinje 1974.
LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.
10. Istorija Crne Gore 2, tom 1, grupa autora, Titograd 1970. 11. Istorija Crne Gore 2, tom 2, grupa autora, Titograd 1970. 12. Risto Kovijani, Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (XIV-XVI vijek), knjiga I - Istorijski institut Crne Gore,Cetinje 1963. 13. Risto Kovijani, Bar i Barani u kotorskim spomenicima XIV vijeka, Istorijski zapisi 3-4, godina XXVI, knjiga XXX, Titograd 1973. 14. Risto Kovijani, Kotorski medaljoni, Beograd 1980. 15. Monumenta catarensia, volumen 2 (druga knjiga kotorskih notara, god. 1329., 1332.-1337.), priredio Antun Mayer, JAZU-CANU, Zagreb 1981. 16. Storia del diritto marittimo italiano nel Mediterraneo, Riniero Zeno, Milano 1946. 17. Luigi Carducci, Storia di Salento, La Terra dOtranto dalle origini ai primi del Cinquecento, Galatina (LE), 1993. 18. Momilo Spremi, Rataka opatija kod Bara, Zbornik Filozofskog fakulteta, knjiga VIII, Spomenica Mihaila Dinia, 1, Beograd 1964. 19. Ivan Markovi, Dukljansko-barska metropolija, Zagreb 1902. 20. ika Bujukli, Pravno ureenje srednjovjekovne budvanske komune, Niki 1988. 21. Nikola Vukovi, Srednjovjekovni statut grada Budve, Budva 1970. 22. Vuk Vinaver, Privilegije grada Bara, Istorijski zapisi, godina XV, knjiga XIX - 1, Titograd 1962. 23. Marin Bici, Iskuenja po putu po crnogorskom primorju, Albaniji i Srbiji 1610. godine, Budva 1985. 24. Savo S. Markovi, Barski patricijat, Bar 1995. 25. Mr Savo Markovi, Izvjetaj potestata Andrije Capella o graanskim nemirima u Baru 1512. godine, Istorijski zapisi, Godina LXXII, Br. 1-2/1999, Podgorica 1999. 26. Ivan Boi, Nemirno pomorje XV veka, Beograd 1979.
41
27. Dr Lujo Margeti, Nasljedno pravo discendenata po srednjovjekovnim statutima ibenika, Paga, Braa i Hvara, Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu br. 3, Zagreb 1972. 28. Irmgard Mahnken, Dubrovaki patricijat u XIV veku, Beograd 1960. 29. Dr Antun Cvitani, Odredbe splitskog statuta o zatiti arhivske grae i neka razmiljanja o vanosti arhivskog istraivanja za pravnopovijesnu znanost, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 1, Beograd 1987. 30. Josip Lueti, O meunarodnoj djelatnosti moreplovaca, trgovaca i brodova iz HercegNovog, Perasta, Kotora, Budve i Bara u pomorskoj privredi Dubrovake Republike 15661650., Boka 17, Zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti, Herceg-Novi 1985. 31. Josip Lueti, Iz nautiko-brodarskih i luko trgovakih veza i odnosa izmeu luke Bar i Dubrovake Republike 1564-1630., Moreplovci i brodovi upe dubrovake u Baru, Nae more, br. 3-4/86, 10. rujan 1986., godina XXXIII, Dubrovnik. 32. Dr Josip Lueti, O pomorsko-gospodarskim vezama Boke Kotorske i Dubrovake Republike XVI-XIX stoljea, Nae more br. 3-4/90, prosinac 1990. godina XXXVII. 33. Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, Split 1964. 34. Rua uk, Srbija i Venecija u XIII i XIV veku, Beograd 1986. 35. Samostan Male brae u Dubrovniku, grupa autora, Zagreb - Dubrovnik 1985. - Cvito Fiskovi, Romansko-gotiki slog samostana Male brae; - Cvito Fiskovi, Gotiko-renesansni slog samostana Male brae; - Josip Lui, Politike i kulturne prilike u Dubrovniku na prijelazu XII u XIII stoljee 36. Arhiv i nauka, Urednik Dr Milo Miloevi, Beograd 1980. 37. Dr Svetislav Marinovi, Ratko Vukoti i Marko Daki, Crnogorsko sudstvo kroz istoriju, Feljton, Pobjeda, 30. maj 1999. 38. Jurica Bai, Laurencije, opinski vika dubrovaki etrdesetih godina XIV stoljea, Nae more br. 3-4/86, 10. rujan 1986. 39. Lovorka orali, U gradu svetoga Marka, Zagreb 2001. 40. Lovorka orali, Oporuke dalmatinskih patricija u Mlecima (XV. - XVIII. st.), Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti HAZU, Volumen 17, Zagreb 2000. 41. Lovorka orali, Prilog poznavanju prisutnosti i djelovanja hrvatskih trgovaca u Mlecima (15.-18. stoljee), Povijesni prilozi 22, god. 21., 1-240, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2002. 42. Lovorka orali, Iz pomorske prolosti istonoga Jadrana: tragovima hrvatskih kapetana i paruna brodova u Mlecima, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti HAZU, Volumen 19, Zagreb 2001. 43. Lovorka orali, Iz prolosti Boke: budvanska zajednica u Mlecima (XV-XVIII st.), Povijesni prilozi 19, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2000. 44. Lovorka orali, U gradu svetoga Marka, Zagreb 2001. 45. ime Ljubi, Comissiones et relationes Venetae (Mletaka uputstva i izvjetaji), sv. III: Monumenta spectantia Historiam Slavorum Meridionalium, volumen undecimum, Zagrabiae 1880.

02 Markovic

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

02 Markovic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDK 352.07(497.16 Bar)13(094) 340.07(497.16 Bar)13(094) 94(497.13 Bar)13(094) izvorni znanstveni rad primljeno: 23. listopada 2002.

Statuta et leges civitatis Antibari

(prilog prouavanju statuta medievalnog Bara)

Barska plovidba, Bar, Crna Gora

S. MARKOVI, Statuta et leges civitatis Antibari

Povijesni prilozi 23., 19.-42. (2002)

S. MARKOVI, Statuta et leges civitatis Antibari

Povijesni prilozi 23., 19.-42. (2002)

S. MARKOVI, Statuta et leges civitatis Antibari

I. UREENJE GRADA: NADLENOSTI UPRAVE, FUNKCIONERA I SLUBENIKA

Povijesni prilozi 23., 19.-42. (2002)

S. MARKOVI, Statuta et leges civitatis Antibari

II. PRIVATNOPRAVNI ODNOSI SVOJINSKOPRAVNE ODREDBE

Povijesni prilozi 23., 19.-42. (2002)

STATUTARNE ODREDBE O TESTAMENTIMA I IZVRIOCIMA, REGULE O NASLJEIVANJU I BRANOIMOVINSKIM ODNOSIMA

OBLIGACIONO PRAVO; POMORSKOPRAVNI I OSTALI PRIVREDNOPRAVNI ODNOSI

Marinus Catalanus pominje se 1514. kao procurator del populo85.

Povijesni prilozi 23., 19.-42. (2002)

98 99 100 101 102 103 104

105 106 107

Povijesni prilozi 23., 19.-42. (2002)

III. JURISDIKCIJA NADLENOST U KRIVINIM SPOROVIMA

115 116 117 118

35 i Zadru (zadnji predloeni grad je odbijen od

IV. ZAJEDNIKE ZAKONSKE ODREDBE KOMUNE I NADBISKUPIJE

121 122 123

S. MARKOVI, Statuta et leges civitatis Antibari

Povijesni prilozi 23., 19.-42. (2002)

S. MARKOVI, Statuta et leges civitatis Antibari

139 140 141

143 144 145 146 147

Povijesni prilozi 23., 19.-42. (2002)

STATUTA ET LEGES CIVITATIS ANTIBARI

(AGGIUNTA ALLO STUDIO DELLO STATUTO DELLA ANTIVARI MEDIVALE)

Povijesni prilozi 23., 19.-42. (2002)

You might also like