A.

Uvod

I. PROIZVODNJA, POTRONJA, RASPODJELA, RAZMJENA ( P R O M E T ) 1. PROIZVODNJA SADRAJ A. Uvod 1) Proizvodnja uopte 2) Opti odnos proizvodnje, raspodjele, razmjene i po tronje 3) Metod politike ekonomije 4) Sredstva za proizvodnju (proizvodne snage) i odnosi proizvodnje, odnosi proizvodnje i prometni odnosi
i t d

75 75 80 92

101

a) Predmet o kome raspravljamo jeste, prije svega, ma terijalna proizvodnja. Naravno, polaznu taku ine individue koje proizvode u drutvu pa stoga drutveno odreena proizvodnja in dividua. Pojedinani i osamljeni lovac i ribar, s kojima po inju Smith i Ricardo, spadaju meu uobraenja X V I I I vijeka, liena fantazije. To su robinzonade, koje nikako ne znae samo reakciju na prefinjenosti i vraanje pogreno shvaenom prirodnom ivotu, kako to uobraavaju istoriari kulture, ba kao to na ovakvom naturalizmu ne po iva ni Rousseauov contrat social,1 koji subjekte, po prirodi nezavisne, dovodi u odnos i vezu pomou ugovora. Ovo je samo privid, i to estetski privid malih i velikih robinzonada. Naprotiv, one znae anticipaciju graanskog drutva, koje se pripremalo od X V I vijeka a u X V I I I je dinovskim kora cima hitalo svojoj zrelosti. U tome drutvu slobodne kon kurencije pojedinac se pojavljuje razrijeen prirodnih veza itd., koje su ga za ranijih istorijskih epoha inile pripadni kom odreenog, ogranienog ljudskog konglomerata. Pred oima proroka X V I I I vijeka, na ijim pleima jo potpuno stoje Smith i Ricardo, lebdi ova individua X V I I I vijeka proizvod, s jedne strane, raspadanja feudalnih oblika dru tva, a, s druge strane, novih proizvodnih snaga koje su se
1

Drutveni ugovor. Prev. 75

razvile od XVI vijeka naovamo kao ideal ija egzistencija pripada prolosti. Ne kao istorijski rezultat, ve kao polazna taka istorije. Jer, lebdi kao prirodna individua, saobrazno njihovoj predstavi o ljudskoj prirodi, ne kao istorijski na stala, ve kao od prirode data. Ovakva zabluda bila je do sad svojstvena svakoj novoj epohi. Steuart, koji u mnogo emu stoji u suprotnosti sa XVIII vijekom, i, kao aristokrat, vie na istorijskom tlu, izbjegao je tu ogranienost. t o dublje zalazimo u istorijsku prolost, to vie se in dividua pa stoga i proizvodea individua pojavljuje kao nesamostalna, kao pripadnica vee cjeline: prvo jo na sasvim prirodan nain u porodici i u porodici proirenoj u pleme: docnije u zajednici proizaloj iz suprotnosti i sta panja plemena, u njenim razliitim oblicima. Tek u XVIII vijeku, u graanskom drutvu, istupaju razliiti oblici dru tvene veze prema pojedincu kao puko sredstvo za njegove privatne svrhe, kao spoljanja nunost. Ali epoha koja raa ovo stanovite, stanovite osamljenog pojedinca, Upravo je epoha dosad najrazvijenijih drutvenih (optih sa svoga sta novita) odnosa, ovjek je u najdoslovnijem smislu rijei Sov noXvcikv, ne samo drutvena ivotinja, nego ivoti nja koja se samo u drutvu moe osamiti. Proizvodnja osamljenog pojedinca izvan drutva rijetkost koja se civilizovanom ovjeku, koji je dinamino ve imao u sebi dru tvene snage, doista moe da dogodi kad sluajno zabasa u divljinu isto je takva besmislica kao i razvijanje jezika bez individua koje zajedno ive i izmeu sebe govore. Na ovome se nemamo zato dalje zadravati. Mi se te take ne bismo ni doticali da fu glupost, koja je imala smisla i mo gla se razumjeti kod ljudi XVIII vijeka, nisu Bastiat, Carey, Proudhon itd. ozbiljno ponovo uvukli usred najnovije eko nomije. Za Proudhona i druge naravno da je ugodno da porijeklo jednog ekonomskog odnosa, iji istorijski postanak on ne poznaje, objasni istorijsko-filozofski time to mitologie da je Adam, ili Prometej, doao na gotovu misao, da je ova onda bila uvedena itd. Nita suvoparnije i dosadnije nego kad loous communis 2 stane matati. Opte mesto, banalnost. Prev. 76

Prema tome, kad je rije o proizvodnji, uvijek je rije o proizvodnji na nekom odreenom stupnju drutvenog raz vitka o proizvodnji drutvenih individua. Zato bi moglo izgledati da, ako uopte hoemo da govorimo o proizvod nji, moramo ili da pratimo proces istorijskog razvitka u nje govim razlinim fazama, ili da unaprijed izjavimo da se bavimo jednom odreenom istorijskom epohom, na primjer, modernom buroaskom proizvodnjom, koja nam, u stvari, i jeste prava tema. No, sve epohe proizvodnje imaju izvjesna zajednika obiljeja, zajednike odredbe. Proizvodnja uopte jeste apstrakcija, ali razumna apstrakcija ukoliko stvarno istie, fiksira, ono zajedniko i time n a m uteuje ponav ljanje. Meutim, ovo opte, ili uporeivanjem izdvojeno zajedniko, i samo je neto mnogostruko ralanjeno, neto to se rastavlja na razliite odredbe. Poneto od toga pri pada svima epohama; poneto je nekolikima zajedniko. [Neke] odredbe bie zajednike najnovijoj i najstarijoj epohi. Bez njih se nee moi zamisliti nikakva proizvodnja; meutim, ako i najrazvijeniji jezici imaju zakone i odredbe zajednike sa najnerazvijenijima, onda je ba razlika od tog zajednikog i opteg ono to sainjava njihov razvitak. Od redbe koje vae za proizvodnju uopte ba se moraju izdvo jiti, da se zbog jedinstva koje proizlazi ve iz toga to su subjekt, ovjeanstvo, i objekt, priroda, isti ne bi za boravila sutinska razlinost! U. tome zaboravljanju je, na primjer, sva mudrost modernih ekonomista koji dokazuju vjenost i harmoniju postojeih socijalnih odnosa, na pri mjer da nikakva proizvodnja nije mogua bez nekog orua za proizvodnju, pa ma to orue bila s a m o ruka, da nikakva proizvodnja nije mogua bez minulog, nagomilanog rada, pa ma taj rad bio samo ona umjesnost koja se ponavljanim vjebanjem skupila i koncentrisala u ruci divljaka. Kapital je, izmeu ostalog, takoe orue za proizvodnju, takoe mi nuli, objektivisani rad. Prema tome, kapital je opti, vjeni prirodni odnos, t j . kad izostavim ba ono specifino to orue za proizvodnju, nagomilani rad, tek ini kapita lom. Zbog toga se itava istorija odnosa proizvodnje, na pri mjer kod Careva, pojavljuje kao falsifikat koji su u zloj namjeri udesile vlade. Kad n e m a proizvodnje uopte, nema ni opte proizvodnje. Proizvodnja je uvijek posebna grana 77

proizvodnje na primjer, zemljoradnja, stoarstvo, manu faktura itd., ili je cjelokupnost. Samo to politika ekono mija nije tehnologija. Odnos optih odredaba proizvodnje na datom stupnju drutva prema posebnim oblicima proiz vodnje treba izloiti na drugom mjestu (kasnije). Napo sljetku, proizvodnja nije ni samo posebna. tavie, uvijek je samo izvjestan drutveni organizam, izvjestan drutveni subjekat taj koji djejstvuje u veoj ili oskudnijoj cjelokup nosti grana proizvodnje. Odnos koji nauno prikazivanje ima prema realnom kretanju takoe jo ne spada ovamo. Pro izvodnja uopte. Posebne grane proizvodnje. Cjelokupnost proizvodnje. U ekonomiji vlada moda da se naprijed stavi opti dio, a to je upravo dio koji figurie pod naslovom Proizvod nja (vidi, na primjer, J. St. Mili), u kome se pretresaju opti uslovi svake proizvodnje. Taj opti dio sastoji se ili toboe treba da se sastoji: 1) iz uslova bez kojih proizvodnja nije mogua. To, u stvari, znai samo da se navode bitni momenti svake pro izvodnje. A ovo se, kao to emo vidjeti, svodi na nekolike vrlo jednostavne odredbe koje se nairoko raspredaju u povrne tautologije; 2) iz uslova koji vie ili manje unapreuju proizvodnju, kao na primjer progresivno ili stagnantno drutveno stanje Adama Smitha. Da bi se to to kod njega ima svoju vri jednost kao aperu3 podiglo do naunog znaaja, bila bi potrebna istraivanja o periodima stepen proizvodnosti u razvitku pojedinih naroda istraivanje koje lei izvan pravnih granica teme, a ukoliko spada u nju, treba ga uni jeti pri izlaganju konkurencije, akumulacije itd. U optoj formulaciji odgovor se svodi na opte: da se neki industrij ski narod nalazi na vrhuncu svoje proizvodnje u asu kad se uopte nalazi na svom istorijskom vrhuncu. Doista. Indu strijski vrhunac nekog naroda [postoji] dok mu glavna stvar jo' nije dobit nego dobijanje. Utoliko su Jenki iznad En gleza. Ili pak: da su, na primjer, izvjesne rase, uroena spo sobnost, klimati, prirodni uslovi kao pomorski poloaj, plod3

nost tla itd. povoljniji za proizvodnju od drugih. Pa i to opet izlazi ina tautologiju da se bogatstvo stvara utoliko lak e ukoliko u veem stepenu ima njegovih elemenata, subjek tivnih i objektivnih. Ali sve ovo nije ono do ega je ekonomistima stvarno stalo u tom optem dijelu. Naprotiv, proizvodnja vidi, na primjer, Mili treba da bude prikazana, za razliku od raspodjele itd., kao obuhvaena vjenim, od istorije neza visnim prirodnim zakonima, kojom prilikom se onda sasvim ispod ita poturaju burloaski odnosi kao neoborivi- prirodni zakoni drutva in abstracto.4 Ovo je vie jli manje svjesna svrha itavog postupka. Nasuprot tome, kod raspodjele kao da su ljudi sebi dozvolili svakojaku samovolju. Da nikako i ne uzmemo u obzir grubo raskidanje proizvodnje i raspo djele i njihov stvarni odnos, mora unaprijed biti toliko ja sno da, ma koliko raspodjela i mogla biti razlina na razlinim stupnjima drutva, ipak mora da bude moguno da se, isto onako kao i u proizvodnji, izvuku zajednike odred be, a isto tako da bude moguno da se sve istorijske razlike smijeaju i zbriu u opteljudskim zakonima. Na primjer rob, kmet, najamni radnik, svi oni dobijaju izvjesnu koli inu hrane koja im omoguava da ive kao rob, kao kmet, kao najamni radnik. Osvaja koji ivi od danka, ili inovnik koji ivi od poreza, ili zemljovlasnik koji ivi od rente, ili kaluer koji ivi od milostinje, ili levit koji ivi od desetka, svi oni dobijaju neki dio drutvene proizvodnje, koji se odreuje po drukijim zakonima nego dio roba itd. Dvije glavne take, koje svi ekonomisti stavljaju pod tu rubriku, jesu: 1) svojina; 2) njeno obezbjeenje pomou pravosua, policije itd. Na ovo se ima dati vrlo kratak odgovor: ad. 1. Svaka proizvodnja jeste prisvajanje prirode od strane individue u okviru nekog odreenog drutvenog ob lika i njegovim posredstvom. U ovom je smislu tautologija kazati da je svojina (prisvajanje) us lov proizvodnje. A smi jeno je odatle napraviti skok na neki odreeni oblik svo jine, na primjer privatne svojine. (Sto povrh toga pretpo stavlja kao uslov takoe i suprotni oblik; nesvojinu.) Na protiv, istorija pokazuje da je zajednika svojina (na pri* UopSte. Prev. 79

Napomena. Prcv.

mjer kod Indijaca, Slovena, starih Kelta itd.) bila prvobitni oblik, oblik koji pod vidom optinske svojine jo dugo igra znaajnu ulogu. Ovdje jo nikako nije rije o pitanju da li se bogatstvo razvija bolje pod ovim ili pod onim oblikom svojine. Ali da ne moe biti govora o nekoj proizvodnji,' pa, dakle, ni o nekom drutvu gdje ne postoji neki oblik svo jine, jeste tautologija. Prisvajanje koje nita ne prisvaja je ste contradictio in subjecto.5 ad. 2. Obezbjeenje steenoga itd. Kad se ove trivijal nosti svedu na svoju pravu sadrinu, onda one kau vie nego to znaju njihovi propovjednici Naime, da svaki oblik proizvodnje stvara svoje sopstvene pravne odnose, oblik vladavine itd. Sirovost i neshvatanje sastoji se upravo u to me to se ono to je organski povezano dovodi sluajno u uzajamni odnos, u isto mislenu vezu. Buroaskim ekono mistima lebdi pred oima samo to da se s modernom po licijom daje bolje proizvoditi nego, na primjer, pod pravom pesnice. Samo to zaboravljaju da je i pravo pesnice pravo i da pravo jaega produuje da ivi pod drugim oblikom i u njihovoj pravnoj dravi. Kad drutveni odnosi kojr odgovaraju nekom odrede-. nom stupnju proizvodnje tek nastaju, ili kad ve iezavaju, prirodno je da nastupaju poremeaji proizvodnje, mada u razliitom stepenu i s razliitim djejstvom. Da svedemo: postoje odredbe koje su zajednike svi ma stupnjevima proizvodnje i koje miljenje fiksira kao opte; ali takozvani opti uslovi svake proizvodnje nisu nita drugo do ovi apstraktni momenti, pomou kojih se ne obu hvata nikakav stvarni istorijski stupanj proizvodnje. 2. OPSTI ODNOS PROIZVODNJE PREMA RASPODJELI, RAZMJENI, POTRONJI * Prije no to zaemo dalje u analizu proizvodnje, potre bno je da zaustavimo pogled na razliitim rubrikama koje ekonomisti stavljaju pored nje.
s

Protivrjenost u sebi. Prev.

Evo predstave koja je jasna kao dan: u proizvodnji la novi drutva prilagoavaju (izrauju, oblikuju) proizvode prirode ljudskim potrebama; raspodjela odreuje u kojoj srazmjeri pojedinac ima udjela u tim proizvodima; razmje na mu dostavlja posebne proizvode za koje on ima volju da razmijeni dio koji mu je pripao raspodjelom; naposljet ku, u potronji postaju proizvodi predmeti uitka, indivi dualnog prisvajanja. Proizvodnja izrauje predmete koji od govaraju potrebama; raspodjela ih razdjeljuje prema dru tvenim zakonima, razmjena ponovo razdjeljuje prema poje dinanoj potrebi ono to je ve razdijeljeno; naposljetku, u potronji proizvod izlazi iz ovog drutvenog kretanja, on postaje neposredno predmet i sluga pojedinane potrebe i zadovoljava je u uitku. Tako se proizvodnja pojavljuje kao polazna taka, potronja kao zavrna taka, a raspodjela i razmjena kao sredina, koja je sama opet dvostruka, poto je raspodjela odreena kao momenat koji polazi od drutva, a razmjena kao momenat koji polazi od individua. U pro izvodnji se objektivie linost, u linosti se objektivie stvar; u raspodjeli drutvo preuzima posrednitvo izmeu proiz vodnje i potronje u obliku optih, vladajuih odredaba; u razmjeni ovo posrednitvo vri sluajna odreenost indivi due. Raspodjela odreuje srazmjeru (koliinu) u kojoj pro izvodi dolaze na individuu; razmjena odreuje proizvode u kojima individua zahtijeva udio koji joj je dodijeljen raspo djelom. Na taj nain proizvodnja, raspodjela, razmjena i potro nja sainjavaju pravi pravcati silogizam; proizvodnja optost, raspodjela i razmjena posebnost, potronja pojedinanost u kojoj je obuhvaena cjelina. Ovo je svakako neka ve za, ali povrna. Proizvodnju odreuju opti prirodni zakoni; raspodjelu drutvena sluajnost, pa stoga moe da utie na proizvodnju manje ili vie povoljno, razmjena stoji izmeu jedne i druge kao formalno drutveno kretanje, a zavrni in potronje, koji se ne shvata samo kao krajnja meta, ne go i kao krajnja svrha, lei, u stvari, izvan ekonomije, osim ukoliko ne djejstvuje nazad na polaznu taku i ponovo otvara itav proces.
6 Ekonomski spisi

80

81

Protivnici politikih ekonomista bilo to protivnici iz njihove oblasti ili izvan nje koji im prebacuju da varvarski raskidaju ono to spada zajedno, stoje ili na istom tlu kao oni, ili ispod njih. Najobiniji je prijekor da su po litiki ekonomisti razmatrali proizvodnju suvie iskljuivo kao samosvrhu. Raspodjela je isto toliko vana. Osnovicu ovog prijekora sainjava upravo predstava ekonomista da raspodjela postoji pored proizvodnje kao samostalna, neza visna sfera. Ili [im se prebacuje da se] svi momenti ne obuhvataju u njihovom jedinstvu. Kao da ovo raskidanje nije iz stvarnosti prodrlo u udbenike, nego, obrnuto, iz udbenika u stvarnost, i kao da se ovdje radi o nekom dijalektikom izmirenju pojmova, a ne o razjanjenju realnih odnosa! a) Proizvodnja je neposredno i potronja Dvostruka potronja, subjektivna i objektivna: indivi dua koja u proizvoenju razvija svoje sposobnosti takoe ih i izdaje, troi u inu proizvodnje, sasvim onako kao to je prirodno ploenje izvjesna potronja ivotnih snaga. Drugo: potronja sredstava za proizvodnju koja se upotre bljavaju i rabate, a djelimino (kao, na primjer, pri sago rijevanju) opet rastavljaju na opte elemente. Takoe i po tronja sirovine koja ne zadrava svoj prirodni oblik i svoj stvo, nego ovi, naprotiv, bivaju razoreni. Zbog toga je in same proizvodnje u svima svojim momentima i in potro nje. Ali ovo ekonomisti priznaju. Proizvodnju kao neposred no identinu s potronjom, potronju kao neposredno po dudarnu s proizvodnjom, nazivaju oni proizvodna potronja. Ova identinost proizvodnje i potronje izlazi na Spinozinu postavku: Determinatio est negatio.6 Ali ovo odreenje proizvodne potronje postavlja se upravo sam zato da bi e potronja identina s proizvod njom rastavila od prave potronje, koja se, naprotiv, shvata kao unitavajua suprotnost proizvodnje. Pogledajmo, da kle, pravu potronju. Odreivanje je poricanje. Prev. 82

Potronja je neposredno i proizvodnja, kao to je i u prirodi potronja elemenata i hemijskih materija proizvod nja biljke. Da, na primjer, u hranjenju, koje je jedan oblik potronje, ovjek proizvodi svoje sopstveno tijelo, jasno je. Ali ovo vai i za svaku drugu vrstu potronje koja na ovaj ili onaj nain sa izvjesne strane proizvodi ovjeka. Potrona proizvodnja. Ali, kae ekonomija, ova s potronjom iden tina proizvodnja jeste druga proizvodnja, koja proizlazi iz unitenja prvog proizvoda. U prvoj se proizvoa pretvorio u stvar, u drugoj se stvar koju je on napravio pretvara u linost. Prema tome, ova potrona proizvodnja iako sa injava neposredno jedinstvo - izmeu proizvodnje i potro nje bitno se razlikuje od prave proizvodnje. Neposredno jedinstvo u kome se proizvodnja poklapa s potronjom, a potronja s proizvodnjom, ne ukida gpjihovo neposredno dvojstvo. Proizvodnja je, prema tome, neposredno potronja, po tronja je neposredno proizvodnja. Svaka je neposredno svoja suprotnost. Ali se u isti mah meu njima vri jedno posredniko kretanje. Proizvodnja posreduje potronju, ko joj stvara materijal, kojoj bi bez nje nedostajao predmet. Ali potronja posreduje proizvodnju, poto tek ona proiz vodima stvara subjekat za koji oni i jesu proizvodi. Pro 7 izvod, dobija posljednji finish tek u potronji. eljeznica na kojoj se ne vri vonja, koja se, dakle, ne rabati, ne tro i, jeste eljeznica samo Swdpiei, ne i stvarno. Bez pro izvodnje nema potronje; ali i bez potronje nema proiz vodnje, jer bi proizvodnja tada bila bez svrhe. Potronja proizvodi proizvodnju dvostruko: 1) time to proizvod tek u potronji postaje stvarni proizvod. Na primjer, neka halji na postaje stvarno haljina tek inom noenja; kua koja nije nastanjena nije doista stvarna kua; dakle, kao proizvod, za razliku od prirodnog predmeta, potvruje se, postaje pro izvod tek u potronji. Tek potronja, unitavajui proizvod, daje ovome finishing stroke;9 jer proizvod je proizvodnja ne samo kao djelatnost pretvorena u stvar, nego samo kao predmet za. aktivni subjekt, 2) time to potronja stvara poi Dovrenost. Prev. U mogunosti. Prev. 9 Posljednji udarac ekiem. Prev. 83

trebu nove proizvodnje, dakle onaj idealni unutranji motiv proizvodnje koji je njena pretpostavka. Potronja stvara pobudu proizvodnji; ona stvara i predmet koji je u proiz vodnji aktivan kao elemenat koji odreuje svrhu. Ako je jasno da proizvodnja prua potronji predmet spolja, onda je otuda isto toliko jasno da potronja postavlja predmet proizvodnji idealno, kao unutranju sliku, kao potrebu, kao pobudu i kao svrhu. Ona stvara predmete potronje u jo subjektivnijoj formi. Bez potrebe nema proizvodnje. A po tronja reprodukuje potrebu. } Ovome od strane proizvodnje odgovara da proizvodnja 1) Crua potronji materijalV- predmet. Potronja bez predmeta nije potronja; dakle, u ovom pogledu proizvod nja proizvodi potronju. 2) Ali proizvodnja ne stvara potronji samo predmet. Ona potronji daje i njenu odreenost, njen karakter, njen finish. Isto onako kao to je potronja dla proizvodu nje gov finish kao proizvodu, proizvodnja daje potronji njen finish. Stvar stoji tako da predmet nije neki predmet uopte, ve je odreeni predmet koji se mora potroiti na odreeni nain, a i ovaj nain posreduje opet sama proizvodnja. Glad je glad, ali glad koja se utoljava kuvanim mesom pomou noa i viljuke drukija je od gladi koja pomou ruke, no kata i zuba guta sirovo meso. Stoga "proizvodnja ne proiz vodi samo predmet potronje, nego i nain potronje, ne proizvodi je, dakle, samo objektivno nego i subjektivno. Proizvodnja, dakle, stvara potroaa. 3) Proizvodnja ne dostavlja samo materijal potrebi, ne go i potrebu materijalu. Kad potronja izie iz svoje prve prirodne sirovosti i neposrednosti a i samo ostajanje u njoj jo bi bilo rezultat proizvodnje koja ne moe da se makne iz prirodne sirovosti onda je ona ak i kao po buda posredovana predmetom; potreba koju ona za njim osjea stvara se posmatranjem tog predmeta. Umjetniki predmet a tako i svaki proizvod stvara publiku koja ima smisla za umjetnost i koja umije da uiva u lijepom. Otuda proizvodnja ne proizvodi samo predmet za subjekat, 84

ve i subjekat za predmet. Otuda proizvodnja proizvodi po tronju: 1) stvarajui materijal za nju; 2) odreujui nain potronje; 3) stvarajui u potroau kao potrebu one pro izvode koje je tek ona stvorila kao predmet. Ona, dakle, proizvodi predmet potronje, nain potronje, pobudu po tronje. Isto tako potronja proizvodi sklonost proizvoaa, podstiui u njemu potrebu koja odreuje svrhu. Identinosti izmeu potronje i proizvodnje pojavljuju se, prema tome, trostruko: 1) Neposredna identinost: proizvodnja je potronja; potronja je proizvodnja. Potrona proizvodnja. Proizvodna potronja. Ekonomisti nazivaju jedno i drugo proizvodnom potronjom. Ali prave jo jednu razliku. Prva figurie kao reprodukcija; druga kao proizvodna potronja. Sva istrai vanja o prvoj jesu istraivanja o proizvodnom i neproizvod nom radu; o drugoj su to istraivanja o proizvodnoj i ne proizvodnoj potronji. 2) Da se svaka pojavljuje kao sredstvo one druge; da je posredovana njome, to se izraava kao njihova uzajam na zavisnost; kretanje kojim se dovode u uzajamni odnos i pojavljuju kao neophodne jedna za drugu, a ipak jo ostaju spoljanje jedna drugoj. Proizvodnja stvara materijal kao spoljanji predmet za potronju; potronja stvara po trebu kao unutranji predmet, kao svrhu za proizvodnju. Bez proizvodnje nema potronje; bez potronje nema proiz vodnje. Ovo figurie u ekonomiji u mnogo oblika. 3) Proizvodnja nije samo neposredno potronja, a po tronja neposredno proizvodnja; niti je proizvodnja samo sredstvo za potronju, a potronja svrha za proizvodnju, tj. da jedna drugoj prua njen predmet, proizvodnja po tronji spoljanji, a potronja proizvodnji zamiljeni; nego svaka od njih nije samo neposredno ona druga, niti samo posreduje drugu, nego svaka od njih, izvrujui sebe, stvara drugu, sebe kao drugu. Potronja izvruje in proizvodnje tek time to dovrava proizvod kao proizvod, to ga razara, to mu unitava samostalni oblik stvari, time to potrebom ponavljanja podie na stepen umjenosti onu sklonost koja se razvila u" prvom inu proizvodnje; ona, dakle, nije samo zavrni in kojim proizvod postaje proizvod, nego i in ko jim proizvoa postaje proizvoa. S druge strane, proiz85

vodnja proizvodi potronju stvarajui odreeni nain po tronje, a zatim time to stvara dra potronje, samu spo sobnost potronje kao potrebu. Ova posljednja identinost, odreena pod 3), u ekonomiji se mnogostruko razjanjava u odnosu tranje i ponude, predmeta i potreba, potreba koje je stvorilo drutvo i prirodnih potreba. Prema tome, za nekog hegelovca nije nita prostije nego da proizvodnju i potronju stavi kao identine.. A to su i uradili ne samo socijalistiki beletristi, nego i sami prozaini ekonomisti, na primjer Say u ovom obliku: ako se posmatra neki narod, njegova proizvodnja je njegova potronja. Ili ovjeanstvo in abstracto.10 Storch je doka zao Sayu da nije u pravu, poto neki narod, na primjer, ne troi isto svoj proizvod, ve stvara i sredstva za pro izvodnju itd., stalni kapital itd. Osini toga, posmatrati dru tvo kao jedan jedini subjekt, znai posmatrati ga pogre no, spekulativno. Kodx jednog subjekta proizvodnja i potronja pojavljuju se kao momenti jednog ina. Najva nije je tu sad istaknuto, naime da se proizvodnja i potro nja, ako se posmatraju kao djelatnosti jednog subjekta ili pojedinih individua, svakako pojavljuju kao momenti pro cesa u kome je proizvodnja stvarna polazna taka, pa zato i dominantni momenat. Sama potronja kao nuda, kao po treba, jeste unutranji momenat proizvodne djelatnosti; ali ova posljednja je olazna taka realizacije; a otud i mome nat koji dominira tom realizacijom, in u kome itav pro ces ponovo poinje da tee. Individua proizvodi neki pred met "i potronjom tog predmeta vraa se opet u sebe, ali kao proizvodna individua i kao individua koja samu sebe reprodukuje. Tako se potronja pojavljuje kao momenat proiz vodnje. U drutvu, meutim,'proizvoaev odnos prema proiz vodu, im je ovaj gotov, jeste spoljanji odnos, a vraanje proizvoda subjektu zavisi od njegovih odnosa prema drugim individuama. On ne postaje gospodar proizvoda neposredno. Njemu neposredno prisvajanje^ovoga i nije svrha kad pro izvodi u drutvu. Izmeu proizvoaa i proizvoda stupa rasio Uopte. Prev.
86

podjela, koja pomou drutvenih zakona odreuje njegov udio u svijetu proizvoda, dakle stupa izmeu proizvodnje i potronje. Pa da li raspodjela stoji kao samostalna sfera pored proizvodnje, i izvan nje? b) Proizvodnja i raspodjela 1) Ako razgledamo obine politike ekonomije, mora narii prvo pasti u oi da se u njima sve postavlja dvostruko. Na primjer, u raspodjeli figuriu zemljina renta, najamnina, kamata i profit, dok u proizvodnji figuriu zemlja, rad i kapital kao agenti proizvodnje. U pogledu kapitala jasno je ve unaprijed da je postavljen dvostruko, 1) kao agent proizvodnje; 2) kao izvor prihoda: kao odreujui i u isto vrijeme odreeni oblik raspodjele. Stoga kamata i profit fi guriu takoe kao takvi u proizvodnji, ukoliko su oblici u kojima se kapital poveava, raste, dakle kao momenti pro izvodnje samog kapitala. Kamata i profit kao oblici raspo djele pretpostavljaju kapital kao agenta proizvodnje. Oni su naini raspodjele koji imaju za pretpostavku kapital kao agenta proizvodnje. Oni su isto tako naini reprodukcije kapitala. Isto tako najamnina je najamni rad posmatran pod drugom rubrikom: odreenost koju rad ima ovdje kao agent proizvodnje pojavljuje se kao odredba raspodjele. Kada rad ne bi bio odreen kao najamni rad, ne bi se nain na koji on uestvuje u proizvodima pojavljivao kao najamnina, kao, na primjer, u sistemu ropstva. Naposljetku, zemljina ren ta, da odmah uzmemo najrazvijeniji oblik raspodjele u kome zemljina svojina uestvuje u proizvodima, ima za pretpo stavku krupnu zemljinu svojinu (u stvari krupnu zem ljoradnju) kao agenta proizvodnje, a ne prosto zemlju, kao to ni najamnina nema za pretpostavku prosto rad. Zbog toga se odnosi i naini raspodjele pojavljuju samo kao na lije agenata proizvodnje. Neka individua koja u obliku na jamnog rada uestvuje u proizvodnji, uestvuje u obliku najamnine u proizvodima, rezultatima proizvodnje. Struk tura raspodjele potpuno je odreena strukturom proizvod87

nje. Sama raspodjela je proizvod proizvodnje, ne samo po predmetu, zato to se samo rezultati proizvodnje mogu ras podjeljivati, nego i po obliku, zato to odreeni nain uea u proizvodnji odreuje naroite oblike raspodjele, oblik u kome se uestvuje u raspodjeli. Cista je iluzija stavljati ze mlju u proizvodnju, zemljinu rentu u raspodjelu itd. ' Zbog toga su ekonomisti kao Ricardo, kojima je naj vie prebacivano da imaju u vidu samo proizvodnju, od redili iskljuivo raspodjelu kao predmet ekonomije, jer su oblike raspodjele instinktivno uzimali kao najodreeniji iz raz u kome se u datom drutvu fiksiraju agenti proizvodnje. Prema pojedinanoj individui, raspodjela se, naravno, pojavljuje kao drutveni zakon koji uslovljava njeno mje sto u proizvodnji u ijem okviru ona proizvodi, dakle tako da prethodi proizvodnji. Od samog poetka individua nema kapitala, nema zemljine svojine. Ona je od roenja upu ena na najamni rad drutvenom raspodjelom. Ali sama ova upuenost jeste rezultat (toga) to kapital i zemljina svo jina postoje kao samostalni agenti proizvodnje. Posmatrajui cijela drutva, ini se da raspodjela jo sa jedne strane prethodi proizvodnji i nju odreuje; tako rei kao preekonomska injenica. Neki osvajaki narod podi jeli zemlju meu osvajae L,nametne na taj nain odreenu raspodjelu i oblik zemljine svojine; uslijed toga od odre uje proizvodnju. Ili on pretvori osvojeni narod u roblje i na taj nain uini robovski rad osnovicom proizvodnje. Ili neki narod razbije revolucijom krupnu zemljinu svojinu u parcele; dakle, ovom novom raspodjelom daje proizvod nji nov karakter. Ili zakonodavstvo ovjekovjei zemljinu svo jinu u izvjesnim porodicama, ili podijeli rad kao nasljednu privilegiju, pa ga na taj nain fiksira kastinski. U svima tim sluajevima, a svi su oni istorijski, ini se da raspodjela ne dobij a svoju strukturu i odreenost od proizvodnje, ve proizvodnja od raspodjele. U najpovrnijem shvatanju raspodjela se pojavljuje kao raspodjela proizvoda, pa je tako jo vie udaljena i quasi'1 samostalna prema proizvodnji. Ali prije no to je raspodjela
11

proizvoda, ona je: 1) raspodjela orua za proizvodnju i 2) to je samo dalja odredba istog odnosa raspodjela la nova drutva meu razline vrste proizvodnje. (Podreiva nje individua pod odreene odnose proizvodnje.) Raspodje la proizvoda oevidno je samo rezultat ove raspodjele koja je ukljuena u samom procesu proizvodnje i koja odreuje strukturu proizvodnje, Posmatrati proizvodnju ne uzimajui u obzir ovu raspodjelu koja je u njoj ukljuena predstavlja, oigledno, uplju apstrakciju, dok je, obrnuto, raspodjela proizvoda sama po sebi data ovom raspodjelom koja od sa mog poetka sainjava jedan momenat proizvodnje. Ricar do, kome je bilo stalo do toga da modernu proizvodnju shvati u njenoj odreenoj drutvenoj strukturi i koji je par excellence12 ekonomist proizvodnje, upravo zbog toga ne pro glaava proizvodnju ve raspodjelu glavnom temom moder ne ekonomije. A otud opet potie besmislica ekonomista koji proizvodnju izlau kao vjenu istinu, dok istoriju pro gone u oblast raspodjele. Kakav odnos zauzima prema proizvodnji ova raspo djela koja odreuje samu proizvodnju, jeste, oigledno, pi tanje koje spada u okvir same proizvodnje. Ako bi neko rekao da bar tada, poto je proizvodnja zavisna od izvje sne raspodjele orua za proizvodnju, raspodjela u ovom zna enju prethodi proizvodnji, da sainjava njenu pretpostav ku, onda na to treba odgovoriti da proizvodnja ima doista takve uslove i pretpostavke koji su momenti raspodjele. U samom poetku ovi momenti mogu izgledati samonikli. Sam proces proizvodnje pretvara ih iz samoniklih u istorijske, pa ako se za neki period pokazuje kao prirodna pretpostavka proizvodnje, za neki drugi period bili su njen istorijski re zultat. Oni se stalno mijenjaju u okviru same proizvodnje. Na primjer, primjena maina mijenja raspodjelu kako orua za proizvodnju, tako i proizvoda. Sama moderna krupna ze mljina svojina jeste rezultat kako moderne trgovine i in dustrije, tako i primjene ove posljednje na zemljoradnju. Sva gore nabaena pitanja svode se u posljednjoj in stanci na to kako opteistorijski uslovjr interveniu u pro12

Tako rei. Prev.

U prvom redu. Prev. 89

88

izvodnji i kakav je njen odnos prma istorijskom kretanju uopte. Ovo pitanje oevidno spada u raspravljanje i izla ganje same proizvodnje. Meutim, u onom trivijalnom obliku u kome su gore nabaena, moe se s njima raistiti po isto tako kratkom postupku. Pri svima osvajanjima mogue su tri stvari. Os vajaki narod podvrgne osvojeni narod svome nainu pro izvodnje (na primjer u ovom vijeku Englezi u Irskoj, djeliminb u Indiji); ili ostavi stari nain proizvodnje i zado volji se dankom (na primjer Turci i Rimljani); ili nastupi uzajamni uticaj kojim nastane neto novo, neka sinteza (djelimino u osvojenjima Germana). U svima ovim sluajevi ma nain proizvodnje, bilo osvajaa, bilo osvojenog naro da, bilo onaj koji p'-oizie iz stapanja oba naina, odre uju novu raspodjelu koja nastupa. Tako je ova, mada se pojavljuje kao pretpostavka za nov period proizvodnje, i sama opet proizvod proizvodnje, ne samo uopte istorijske proizvodnje ve odreenje istorijske proizvodnje. Pustoei Rusiju, Mongoli su, na primjer, radili saobrazno svojoj proizvodnji, gajenju stoke, za koju su velike, nenastanjene povrine glavni uslov. Germanski varvari, za koje je tradicionalna proizvodnja bila zemljoradnja sa ne slobodnim ljudima i izolovan ivot na selu, mogli su uto liko lake da podvrgnu rimske provincije tim uslovima to je koncentracija zemljine svojine, koja je u ovima bila izvrena, ve sasvim bila sruila starije odnose u zemljo radnji. Tradicionalno je shvatanje da se u izvjesnim perio dima ivjelo samo od pljake. Ali da bi se moglo pljakati, mora da postoji neto za pljakanje, dakle proizvodnja. A i sama vrsta pljake opet je odreena vrstom proizvodnje. 13 Neka stockjobbing nation ne moe se pljakati [na isti nain] kao neka nacija govedara. Kad se pljaka rob, neposredno se pljaka orue za proizvodnju. Ali ta proizvodnja zemlje za koju je on oplja kan mora da bude tako organizovana da doputa robovski rad ili se (kao u Junoj Americi itd.) mora stvoriti nain proizvodnje koji odgovara robovskom radu. Nacija berzanskih pekulanata. Prev. 90

Zakoni mogu neko sredstvo za proizvodnju, na primjer zemlju, ovjekovjeiti u izvjesnim porodicama. Ovi zakoni dobijaju ekonomski znaaj samo ako je krupna zemljina svojina u skladu s drutvenom proizvodnjom, kao, na pri mjer, u Engleskoj. U Francuskoj je voena sitna zemljo radnja uprkos krupnoj zemljinoj svojini, zbog ega je re volucija ovu i razbila. Ali ovjekovjeenje parcelne svojine, na primjer putem zakona? Uprkos tim zakonima, svojina se opet koncentrie. Uticaj zakona u pravcu odravanja odnosa raspodjele, a time i njihovo djejstvo na proizvodnju, treba posebno odrediti. c) Naposljetku razmjena i promet Sam promet je samo odreeni momenat razmjene ili i razmjena posmatrana u svojoj cjelokupnosti, ukoliko je razmjena samo momenat koji posreduje izmeu proizvod nje i njome odreene raspodjele, s jedne strane, i potronje, s druge strane; ali ukoliko se potronja i satna pojavljuje kao momenat proizvodnje, oigledno je i razmjena obuhva ena u proizvodnji kao momenat. Jasno je, prvo, da razmjena djelatnosti "i sposobnosti koja se vri u samoj proizvodnji neposredno pripada njoj i nju u sutini sainjava. Drugo, to isto vai za razmjenu proizvoda, ukoliko je ona sredstvo za izradu gotovog pro izvoda namijenjenog neposrednoj potronji. Utoliko je sama razmjena in obuhvaen u proizvodnji. Tree, takozvana 14 15 exchange izmeu dealers i dealers isto je tako po svojoj organizaciji potpuno odreena proizvodnjom kao i sama proizvodea djelatnost. Kao nezavisna pored proizvodnje, indiferentna prema njoj, razmjena se pojavljuje samo u posljednjem stadijumu, kad se proizvod razmjenjuje nepo sredno za potronju. Ali 1) nema razmjene bez podjele rada, pa bila ova samonikla ili ve i sama istorijski rezultat; 2) privatna razmjena ima za pretpostavku privatnu proizvod nju; 3) intenzivnost razmjene, kao i njena ekspanzija, kao
14 15

Razmjena. Prev. Proizvoaa robe. Prev. 91

i njena vrsta, odreene su razvitkom i strukturom proizvod nje. Na primjer, razmjena izmeu grada i sela; razmjena na selu, u gradu itd. Tako se razmjena pojavljuje u svima svo jim momentima ili kao direktno obuhvaena u proizvodnji ili odreena njome. Rezultat do kojega dolazimo nije da su proizvodnja, raspodjela, razmjena i potronja identine, ve da sve one sainjavaju lanove jedne cjelokupnosti, razlike u okviru jednog jedinstva. Proizvodnja dominira kako nad samom sobom u suprotnoj odredbi proizvodnje, tako i nad ostalim momentima. Od nje proces poinje stalno iznova. Da ra zmjena i potronja ne mogu da budu dominantne, jasno je samo p sebi. Isto vai i za raspodjelu kao raspodjelu pro izvoda. A kao raspodjela agenata proizvodnje ona je sama momenat proizvodnje. Prema tome, odreena proizvodnja odreuje odreenu potronju, raspodjelu, razmjenu, odree ne meusobne odnose ovih razliitih momenata. Na svaki nain, i proizvodnju u njenom jednostranom obliku odreu ju, sa svoje strane, drugi momenti. Na primjer kad se pro iri trite, tj. sfera razmjene, proizvodnja raste u obimu i dublje se diferencira. S promjenom raspodjele mijenja se proizvodnja; na primjer koncentracijom kapitala, razliitom raspodjelom stanovnitva na grad i selo itd. Naposljetku, potrebe potronje odreuju proizvodnju. Vri se meusob ni uticaj izmeu razliitih momenata. To se dogaa kod sva ke organske cjeline. 3. METOD POLITIKE EKONOMIJE Kada datu zemlju posmatramo sa stanovita politike ekonomije poinjemo s njenim stanovnitvom, njegovom podjelom na klase, gradom, selom, morem, razlinim gra nama proizvodnje, izvozom i uvozom, godinjom proizvod njom i potronjom, robnim cijenama itd. Izgleda da je ispravno poeti s realnim i konkretnim, sa stvarnom pretpostavkom, dakle, na primjer, u ekonomiji sa stanovnitvom, koje je osnova i subjekat itavog dru tvenog ina proizvodnje. Meutim, pri bliem posmatranju, to se pokazuje kao pogreno. Stanovnitvo je apstrak92

cija ako izostavim, na primjer, klase iz kojih je sastavljeno. Ove klase su, opet, prazna rije ako ne poznajem elemente na kojima one poivaju, na primjer najamni rad, kapital itd. Ovi, opet, imaju za pretpostavku razmjenu, podjelu rada, cijene itd. Kapital, na primjer, nije nita bez najamnog rada, bez vrijednosti, novca, cijeneitd. Ponem li, dakle, sa sta novnitvom, bila bi to haotiena predstava cjeline i ja bih bliim odreivanjem dolazio analitikim putem na sve jed nostavnije pojmove; od zamiljenog konkretnog na sve mra vija apstrakna, dok ne b^h dospio do najjednostavnijih odre daba. Odatle bih morao krenuti natrag, dok opet ne bih sti gao do stanovnitva, ali ovog puta ne kao haotine pred stave cjeline, ve kao bogate cjelokupnosti mnogih odredaba i odnosa. Onaj prvi put jeste put kojim je ekonomija istorijski pola u svom postanku. Ekonomisti XVII vijeka, na primjer, uvijek poinju od ive cjeline, stanovnitva, nacije, drave, vie drava itd., ali uvijek svravaju time to putem analize iznau neke odreujue apstraktne, opte odnose, kao podjelu rada, novac, vrijednost itd. im su ovi pojedi nani momenti bili vie ili manje fiksirani i apstrahovani, poeli su nicati ekonomski sistemi koji se od jednostavnog, kao rad, podjela rada, potreba, prometna vrijednost, penju do drave, razmjene meu nacijama i svjetskog trita. Oi to je da je ovaj drugi metod nauno ispravan. Konkretno je konkretno zafo to je ono sjedinjenje mnogih odredaba, dakle jedinstvo mnogostrukog. Zbog toga se ono u milje nju pojavljuje kao proces sjedinjenja, kao rezultat, ne kao polazna taka, mada ono jeste ^tvarna polazna taka, pa uslijed toga i polazna taka opaanja i predstave. Onim prvim putem bila je puna predstava rasplinjena u apstrakt nu odredbu; ovim drugim apstraktne odredbe dovode do reprodukovanja konkretnog putem miljenja. Zbog toga je Hegel pao u iluziju da realno treba shvatiti kao rezultat mi ljenja koje se u sebi' sjedinjuje, u sebi udubljuje i iz samog sebe kree, dok je metod. penjanja od apstraktnog ka kon kretnom samo nain pomou kojega miljenje prisvaja kon kretno, reprodukuje ga kao duhovno konkretno. Ali ni u kom sluaju proces postanja samog konkretnog. Na primjer, najprostija ekonomska kategorija, recimo prometna vrijed nost, ima za pretpostavku stanovnitvo, stanovnitvo koje 93

proizvodi u odreenim odnosima; takoe i izvjesnu vrstu porodice ili optine ili dravt itd. Prometna vrijednost ni kad ne moe postojati osim kao apstraktni, jednostrani od nos ve date konkretne, ive cjeline. Naprotiv, kao kategori ja, prometna vrijednost ivi prepotopskim ivotom. Zbog to ga se za svijest a filozofska svijest je tako odreena da je za nju logiko miljenje stvarni ovjek, a logiki shvaeni svijet tek kao takav stvarni svijet kretanje kategorija pojavljuje kao stvarni in proizvodnje koji, na alost, dobija-podstrek samo spolja iji je rezultat svijet; a ovo je to je opet tautologija utoliko tano to je konkret na cjelokupnost kao misleni konkretum, doista proizvod mi ljenja, poimanja; ali nikako proizvod pojma koji misli iz van ili iznad opaanja i predstave i koji sam sebe raa, ve proizvod prerade opaanja i predstave u pojmove. Cjelina, kako se pojavljuje u glavi kao mislena cjelina, jeste proiz vod glave koja misli, koja prisvaja svijet na jedini nain koji joj je mogu, na nain koji je drukiji od umjetnikog, religioznog, praktinoduhovnog prisvajanja toga svijeta. Re alni subjekt produuje da postoji sve vrijeme izvan glave u svojoj samostalnosti; dokle god se glava odnosi prema nje mu samo spekulativno, samo teorijski. Stoga i pri teorij skom metodu predstava, mora stalno imati u vidu subjekt, drutvo, kao pretpostavku. -_ Ali zar ove jednostavne kategorije nemaju i neku ne zavisnu istorijsku ili prirodnu egzistenciju prije onih konkretnijih? a d'epend.16 Hegel, na primjer, ispravno poinje filozofiju prava s posjedom kao s najjednostavnijim, prav nim odnosom subjekta. Ali ne postoji nikakav posjed prije porodice ili prije odnosa gospodstva i potinjenosti, koji su mnogo konkretniji odnosi. Naprotiv, bilo bi pravilno kazati da postoje porodice, plemenske cjeline, koje jo samo posje duju, a nemaju svojine. Jednostavnija kategorija pojavljuje se, dakle, kao odnos jednostavnih porodinih ili plemenskih zajednica prema svojini. U viem drutvu ona se pojavljuje kao jednostavniji odnos razvijenije organizacije. Meutim, uvijek je pretpostavljen konkretniji supstrat, iji je odnos posjed. Mogue je predstaviti sebi pojedinanog divljaka
14

Zavisi od prilika.

Prev.

koji posjeduje. Ali tada posjed nije pravni odnos. Netano je da se posjed istorijski razvija u porodicu. Naprotiv, on uvijek pretpostavlja ovu konkretniju pravnu kategoriju. Ipak bi tada jo uvijek ostalo toliko da su jednostavne ka tegorije izraz prilika u kojima se nerazvijena konkretnost moe realizovati a da jo nije postavila mnogostraniji odnos ili mnogostraniju vezu koja je duhovno izraena u konkret noj kategoriji, dok razvijenija konkretnost zadrava istu ka tegoriju kao podreen odnos. Novac moe postojati- i po stojao je istorijski prije no to je postojao kapital, prije no to su postojale banke prije rio to je postojao najamni rad itd. S te strane moe se, dakle, kazati da jednostavnija kategorija moe izraavati odnose koji vladaju u nerazvijenijoj cjelini ili podreene odnose neke- razvijenije cjeline, [odnose] koji su istorijski ve imali egzistenciju prije no to se cjelina razvila u pravcu koji je izraen u konkretnijoj kategoriji. Utoliko bi tok apstraktnog miljenja, koje se od najjednostavnijeg penje ka sloenom, odgovarao stvar nom istorijskom procesu. S druge strane, moe se kazati da ima veoma razvijenih ali istorijski nezrelijih drutvenih oblika u kojima imamo najvie oblike ekonomije, na primjer kooperaciju, razvijenu podjelu rada itd., a da ne postoji nikakav novac, na primjer Peru. I kod slovenskih optina novac i razmjena koja ga uslovljava ne pokazuju se ili se malor pokazuju u okviru pojedine optine, nego na njenoj granici, u saobraaju s drugima, kao to je i uopte pogreno stavljati razmjenu usred optina kao primarno konstitutivni elemenat. Napro tiv, ona se na poetku vie pokazuje u odnosu jednih optina prema drugima nego li za lanove u okviru jedne iste op tine. Dalje: mada novac vrlo rano i svestrano igra izvjesnu ulogu, ipak se on u antikom svijetu nalazi kao dominantan elemenat samo kod jednostrano odreenih nacija, trgova kih nacija. A ak i u najrazvijenijih naroda antikog svijeta, kod Grka i Rimljana, njegov puni razvitak, koji je u mo dernom buroaskom drutvu pretpostavka, pojavljuje se samo u periodu njihovog propadanja. Prema tome, ova sa svim jednostavna kategorija pojavljuje se istorijski u svo joj intenzivnosti tek u najrazvijenijim drutvenim prilikama. Nikako ne proimajui sve ekonomske odnose. Na primjer, 95

94

u Rimskoj Imperiji, u vrijeme njenog najvieg razvitka, na turalni porez i naturalna davanja ostadoe osnovice. Nov ani sistem bio je tamo potpuno razvijen u stvari samo u vojsci. On nije nikad obuhvatio cjelinu rada. I tako, mada je jednostavnija kategorija istorijski mogla da postoji prije konkretnije kategorije, ona moe u svom punom intenzivnom i ekstenzivnom razvitku da pripada upravo samo sloenijim oblicima drutva, dok je konkretnija bila potpunije razvije na u nekom manje razvijenom obliku drutva. Rad izgleda kao sasvim jednostavna kategorija. I pred stava b njemu u toj optosti kao o 'radu uopte pra stara je. Pa ipak, shvaen ekonomski u ovoj jednostavnosti, rad je kategorija isto toliko moderna koliko i odnosi koji raaju tu jednostavnu apstrakciju. Monetarni sistem, na pri mjer, postavlja bogatstvo jo sasvim objektivno, kao stvar izvan sebe u novcu. Bio je veliki napredak prema ovakvom gleditu kada je manufakturni ili komercijalni sistem stavio izvor bogatstva iz predmeta u subjektivnu djelatnost u trgovaki ili manufakturni rad [], a ipak jo uvijek shvatao tu djelatnost samo u njenoj ogranienosti, kao djelatnost koja pravi novac. Prema ovom sistemu, (napredak je) fiziokratski sistem, koji postavlja odreen oblik rada zemljo radnju kao rad koji stvara bogatstvo, a sam objekat ne vie preruen u novac, ve kao proizvod uopte, kao opti rezultat rada. Ipak ovaj proizvod, saobrazno ogranienom karakteru djelatnosti, jo uvijek je proizvod odreen pri rodom, proizvod zemljoradnje, proizvod zemlje par excellen ce. Ogroman napredak nainio je Adam Smith to je od bacio svaku odreenost djelatnosti koja stvara bogatstvo [stavivi na to mjesto] prosto-naprosto rad, ni manufaktur ni, ni trgovaki, ni poljoprivredni rad, ve i ovaj i onaj. A sa apstraktnom optosti ove djelatnosti koja stvara bogatstvo [pojavljuje se] i optost predmeta odreenog kao bogatstvo, proizvod uopte, ili opet rad uopte, ali kao minuli, opredmeen rad. Koliko je ovaj prelaz bio teak i velik, vidi se iz toga to je i sam Adam Smith s vremena na vrijeme opet padao u fiziokratski sistem. Moglo bi izgledati -da je time naen samo apstraktan izraz za najjednostavniji i prastari odnos u kome ljudi bilo u kom obliku drutva istu96

paju kao proizvoai. To je, s jedne strane, tano. S druge strane, nije. Ravnodunost prema odreenoj vrsti rada pretpostavlja veoma razvijenu cjelokupnost stvarnih vrsta rada, od kojih vie ni jedna ne gospodari nad svima. Najoptije apstrakcije uopte i postaju samo pri najbogatijem konkretnom razvitku, u kome se jedno pojavljuje kao zajed niko mnogima, kao svima opte. Tada prestaje mogunost da se ono zamilja jedino u posebnom obliku. S druge stra ne, ova apstrakcija rada uopte nije samo duhovni rezul tat neke konkretne cjelokupnosti radova. Ravnodunost prema odreenom radu odgovara obliku drutva u kome individue s lakoom prelaze s jednog rada na drugi, pa im je odreena vrsta rada sluajna i zato indiferentna. Tu je rad ne samo u kategoriji, nego i u stvarnosti postao sred stvo "A stvaranje bogatstva uopte i prestao je da kao od redba bude srasten sa individuama u nekoj posebnosti. Ta kvo je stanje najrazvijenije u najmodernijem obliku posto janja buroaskih drutava u Sjedinjenim Dravama. Tek tu apstrakcija kategorije rad, rad uopte rad sans phra se, polazna taka moderne ekonomije, postaje praktino isti nita. Prema tome, najjednostavnija apstrakcija, koju mo derna ekonomija stavlja na elo i koja izraava prastari odnos koji vai za sve drutvene oblike, pojavljuje se kao praktino istinita^u toj apstrakciji ipak samo kao kategorija najmodernijeg drutva. Moglo bi se kazati da se ono to se u Sjedinjenim Dravama javlja kao istorijski proizvod ova ravnodunost prema odreenom radu kod Rusa, na primjer, pojavljuje kao uroena sklonost. Ali je vraka raz lika da li varvari imaju sklonost da budu upotrijebljeni za sve, ili civilizovani ljudi sami sebe upotrebljavaju za sve. A onda, ovoj ravnodunosti prema odreenosti rada kod Ru sa odgovara tradicionalna prikovanost za neki odreeni rad iz kojega ih izbacuju samo uticaji spolja. Ovaj primjer rada ubjedljivo pokazuje kako su ak i najapstraktnije kategorije, uprkos tome to ba zbog svoje apstraktnosti vae za sve epohe, u samoj odree nosti ove apstraktnosti isto toliko proizvod istorijskih prili ka i da u punoj mjeri vae samo za te prilike i u. njihovom okviru.
T Ekonomski spisi

97

Buroasko drutvo je najrazvijenija i najraznolikija istorijska organizacija proizvodnje. Stoga kategorije koje iz raavaju njegove odnose, razumijevanje njegove strukture, daju u isto vrijeme uvid u strukturu i odnose proizvodnje svih onih preivjelih drutvenih oblika ijim se ruevinama i elementima ono izgradilo, od kojih se u njemu djelimice jo povlae nesavladani ostaci, dok su se djelimice puki na govjetaji razvili u izraena znaenja itd.: anatomija ovjeka klju je za anatomiju majmuna;.' Nasuprot tome, u niim ivotinjskim vrstama mogu se nagovjetaji ka neem viem razumjeti samo ako je to vie ve poznato. Tako buroaska ekonomija daje klju za antiku itd. Ali nikako na nain ekonomista koji briu sve istorijske razlike i u svima dru tvenim oblicima vide buroaski oblik. Danak, desetak itd. mogu se razumjeti kad se poznaje zemljina renta. Ali se oni ne smiju identifikovati. Poto je, dalje, buroasko dru tvo samo antagonistiki oblik razvitka, to e se u njemu od nosi ranijih oblika esto moi da nau samo sasvim za krljali ili ak prerueni, na primjer, optinska svojina. Sto ga, ako je istina da kategorije buroaske ekonomije sadre istinu za ^ sve druge drutvene oblike, treba to uzeti samo cum grand salis.17 One mogu da ih sadre razvijene, zakrlja le, karikirane itd., uvijek sa bitnom razlikom. Takozvani istorijski razvitak poiva uopte na tome to posljednji oblik smatra prole oblike kao stepenice ka samom sebi, pa "poto je on rijetko, i to pod sasvim odreenim uslovima, sposoban da kritikuje samog sebe ovdje naravno nije rije o tak vim istorijskim periodima koji sami sebi izgledaju kao doba rasula to ih on uvijek shvata jednostrano. Hrianska re ligija bila je sposobna da doprinese objektivnom razumije vanju ranijih mitologija im je njena samokritika bila do 18 izvjesnog stepena, tako rei Suvanet, gotova. Tako je buro aska ekonomija dola do razumijevanja feudalnog antikog i orijentalnog drutva im je zapoela samokritika buroaskog drutva. Ukoliko se buroaska ekonomija, mitologizirajui, nije isto identifikovala s prolou, njena kritika ranijeg [drutva], osobito feudalnog s kojim je jo imala
17 18

Sa zrncem soli, tj. u ogranienom znaenju. Prev. U mogunosti potencijalno. Prev.

direktno da se bori, liila je na kritiku koju je hrianstvo vrilo nad paganstvom ili protestanstvo nad katolianstvom. Kao uopte u svakoj istorijskoj, socijalnoj nauci, tako i pri izlaganju ekonomskih kategorija treba uvijek imati na umu da je subjekat, u naem sluaju moderno buroasko drutvo, dat i u stvarnosti i u glavi, te da zbog toga kate gorije izraavaju oblike postojanja, odredbe egzistencije, esto samo pojedine strane ovog odreenog drutva, ovog subjekta, i da ono stoga i u naunom pogledu ne poinje tek tamo gdje se o njemu govori kao o takvome. Ovo treba imati na umu, jer to odmah prua odluujue uputstvo za raspored. Na primjer, nita ne izgleda prirodnije nego poeti sa zemljinom rentom, sa zemljinom svojinom, jer je ova vezana za zemlju, izvor svake proizvodnje i svake egzisten cije i za prvi oblik proizvodnje svih donekle uvrenih drutava zemljoradnju. Ali nita ne bi bilo pogrenije od toga. U svima drutvenim oblicima postoji odreena proizvodnja koja odreuje rang i uticaj svima ostalim i iji odnosi zbog toga odreuju rang i uticaj svima ostalim. Ovo je opte osvjetljenje, u koje se utapaju sve,ostale boje i ko je ih modifikuje u njihovoj posebnosti. To je naroiti etar, koji odreuje specifinu teinu svakoj egzistenciji koja se u njemu istakne. Na primjer, kod pastirskih naroda. (Narodi koji su samo lovci i ribari lee izvan take od koje poinje pravi razvitak.) Kod njih dolazi do izvjesnog, sporadikog oblika zemljoradnje. Time je odreena i zemljina svojina. Ona je zajednika i zadrava taj oblik vie ili manje, ve prema tome da li se ti narodi vie ili manje jo dre svojih tradicija, na primjer optinska svojina kod Slovena. Kod na roda sa sjedelakom zemljoradnjom ve samo to sjedelatvo je veliki napredak gdje zemljoradnja prevlauje, kao to je u antikom i u feudalnom drutvu, imaju ak i indu strija i njena organizacija, kao i oblici svojine koji joj odgo varaju, vie ili manje zemljovlasniki karakter; ili [dru tvo] potpuno zavisi od nje, kao kod starih Rimljana, ili u gradu i u njegovim odnosima podraava seosku organiza ciju, kao u srednjem vijeku. Sam kapital u srednjem vijeku ukoliko nije isto novani kapital kao tradicionalni za natski alat itd. itd., ima taj zemljovlasniki karakter. U buroaskom drutvu stvar je obrnuta. Zemljoradnja postaje sve
7

98

99

vie samo jedna grana industrije i potpuno je pod vlau kapitala. Isto tako i zemljina renta. U svima oblicima u kojima vlada zemljina svojina preovlauje jo prirodni od nos. U onima u kojima vlada kapital prevlauje elemenat stvoren drutveno, istorijski. Zemljina renta ne moe se razumjeti bez kapitala. Ali kapital moe bez zemljine rente. Kapital je ekonomska sila buroaskog drutva koja svim vlada. On mora sainjavati i polaznu i zavrnu taku, i mora se izloiti prije zemljine svojine. Poto jedno i drugo bude odvojeno razmotreno, morae se razmatrati njihov uzajamni odnos. Bilo bi, dakle, nedoputeno i pogreno iznositi ekonom ske kategorije onim redom u kome su istorijski bile odreujue. Naprotiv, njihov redoslijed odreen je odnosom koji one imaju, jedna prema drugoj, u buroaskom drutvu i koji je upravo obrnut od onoga to se pojavljuje kao njihov prirodni odnos ili to odgovara redu istorijskog razvitka. Ne radi se o mjestu koje ekonomski odnosi istorijski zauzimaju u uzastopnom slijedovanju razliitih drutvenih oblika. Jo manje o njihovom redoslijedu u ideji (Proudhon) (jednoj izopaenoj predstavi istorijskog kretanja). Radi se o njiho voj strukturi u modernom buroaskom drutvu. Cistota (apstraktna odreenost) u kojoj se trgovaki na rodi Feniani, Kartaginjani pojavljuju u Starom svije tu data je upravo prevlaivanjem samih zemljoradnikih na roda. Kapital kao trgovinski ili novani kapital pojavljuje se u toj apstraktnosti upravo tamo gdje kapital jo nije vla dajui elemenat drutva. Lombarani i Jevreji zauzimaju isto mjesto prema srednjovjekovnim drutvima koja se bave zemljoradnjom. Kao to jedan primjer razliitog poloaja koji na razli itim stupnjevima drutva zauzimaju iste kategorije: jedan od posljednjih oblika buroaskog drutva: joint-stockcompanies.19 Ali ona se pojavljuju i u njegovom poetku u vidu velikih privilegovanih i monopolom snabdjevenih trgovakih kompanija.
19

I sam pojam nacionalnog bogatstva uvlai se kod eko nomista XVII vijeka tako a ova predstava produuje da ivi djelimino i kod ekonomista XVIII vijeka da se bogatstvo stvara samo za dravu, a da njena mo stoji u srazmjeri prema tom bogatstvu. Bio je to jo nesvjesno lice mjerni oblik u kome su se samo bogatstvo i njegovo proizvo enje oglaavali kao svrha modernih drava, a ove amo jo smatrale kao sredstvo za proizvoenje bogatstva. Jasno je da raspored treba nainiti tako da budu izlo ene 1) opte apstraktne odredbe, koje" uslijed toga vie ili manje pripadaju svima drutvenim oblicima, ali u gore objanjenom smislu. 2) kategorije" koje sainjavaju unutra nju strukturu buroaskog drutva i na kojima poivaju osnovne klase. Kapital, najamni rad, zemljina svojina. Nji hov meusobni odnos. Grad i selo. Tri velike drutvene klase. Razmjena meu njima. Promet. Kredit (privatni). 3) Obuhvatanje buroaskog drutva u obliku drave. Posmatrano u odnosu prema samom sebi. Neproizvodne klase. Porezi. Dravni dug. Javni kredit. Stanovnitvo. Kolonije. Iseljavanje. 4) Meunarodni odnos proizvodnje. Meunarod na podjela rada. Meunarodna razmjena. Izvoz i uvoz. Mje nini kurs. 5) Svjetsko.trite i krize. 4. PROIZVODNJA. SREDSTVA ZA PROIZVODNJU I ODNOSI PROIZVODNJE. ODNOSI PROIZVODNJE I ODNOSI PROMETA. OBLICI DRAVE I OBLICI SVI JESTI U ODNOSU PREMA ODNOSIMA PROIZVODNJE I ODNOSIMA PROMETA. PRAVNI ODNOSI. PORODINI ODNOSI Notabene20 u pogledu taaka koje ovdje treba pomenuti i koje se ne smiju zaboraviti: 1) Rat je usavren ranije nego mir: nain kako su se ratom i u armijama ild. razvili izvjesni ekonomski odnosi, kao najamni rad, maine itd., ranije nego u unutranjosti buroaskog drutva. I odnos izmeu proizvodne snage i prometnih odnosa osobito je oigledan u armiji. Imaj na umu. Prev. 101

Akcionarska drutva. Prev.

100

2) Odnos dosadanje idealne istoriografije prema real noj. Osobito takozvana kulturna istorija, istorija starih reli gija i drava. Tom prilikom moe se neto rei i o razlinim vrstama dosadanje istoriografije. Takozvana objektivna. Su bjektivna. (Moralna i druge). Filozofska. 3) Drugostepeno i treestepeno. Uopte izvedeni, prene seni, ne originalni odnosi proizvodnje. Ovdje uticaj meu narodnih odnosa. 4) Prebacivanja materijalizmu ovog shvatanja. Odnos prema naturalistikom materijalizmu. 5) ijalektika pojmova proizvodna snaga (sredstvo za proizvodnju) i odnos proizvodnje, dijalektika ije granice treba odrediti i koja ne ukida realnu razliku. 6) Nejednak odnos razvitka materijalne proizvodnje, na primjer prema umjetnikoj. Uopte pojam napretka ne treba uzimati u obinoj apstrakciji. U umjetnosti itd., ova disproporcija jo nije toliko vana ni teka za razumijeva nje kao u samim praktino-socijalnim odnosima. Na prim jer odnos obrazovanosti Sjedinjenih Drava prema Evropi. Ali stvarno teka taka, koju ovdje treba raspraviti, jeste, kako odnosi proizvodnje stupaju kao pravni odnosi u ne jednak razvitak. Dakle, na primjer, odnos rimskog privat nog prava (u krivinom i javnom pravu to je manje sluaj) prema modernoj proizvodnji. 7) Ovo shvatanje pojavljuje se kao nutan razvitak. Ali, opravdanost sluajnosti. Varia.21 (Izmeu ostalog i sloboda.) Uticaj saobraajnih sredstava. Svjetska istorija nije uvijek postojala; istorija kao svjetska istorija je rezultat. 8) Polazna taka, naravno, od prirodne odreenosti sub jektivno i objektivno. Plemena, rase itd. 1. Kod umjetnosti je poznato da odreena doba njenog procvata nikako ne stoje u sorazmjeri prema optem razvitku drutva, pa, da kle, ni prema materijalnoj osnovici, tako rei kosturu nje gove organizacije. Na primjer, Grci u poreenju s moder nima ili i sa Shakespeareom. 0 izvjesnim oblicima umjetno sti, na primjer, o epu, ak je priznato da se oni nikad ne
21

mogu proizvoditi u njihovom svjetsko-epohalnom, klasinom vidu im nastane umjetnika proizvodnja kao takva; dakle, da su u oblasti same umjetnosti izvjesni njeni vani oblici moguni samo na nekom nerazvijenom stupnju razvitka umjetnosti. Ako je to sluaj u odnosu razliitih rodova umjetnosti u okviru oblasti same umjetnosti, ve je manje neobino to je to sluaj u odnosu cijele oblasti umjetnosti prema optem razvitku drutva. Tekoa se sastoji samo u optoj formulaciji tih protivrjenosti. im se one specififcuju, ve su i objanjene. . Uzmimo, na primjer, odnos grke umjetnosti i onda Shakespearea prema sadanjici. Poznato je da grka mitologija nije samo arsenal grke umjetnosti, nego i njeno tle. Da-li je predstava prirode i drutvenih odnosa, koja lei u osno vici grke fantazije pa otud i grke [umjetnosti], moguna uz Selfactors22, eljeznice, lokomotive i elektrine telegrafe? Gdje ostaje Vulkan prema Roberts\& Co, Jupiter prema gromobranu i Hermes prema Crdit mobilier! Svaka mitolo gija savlauje prirodne sile, ovladava njima i oblikuje ih u uobrazilji i pomou uobrazilje: dakle, iezava kad se njima stvarno ovlada. Kud e Fama kraj Printinghousesquare?23 Grka umjetnost pretpostavlja grku mitologiju, tj. prirodu i drutvene oblike koje je ve narodna fantazija preradila na nesvjesno umjetniki nain. To je njen materijal. Ne sva ka koja bilo mitologija, tj. ne svaka koja bilo nesvjesno umjetnika prerada prirode (ukljuujui u ovo sve pred metno, dakle i drutvo). Egipanska mitologija nije nikad mogla biti tle ili materinsko krilo grke umjetnosti. Ali u svakom sluaju jedna mitologija. Dakle, ni u kom sluaju neki drutveni razvitak koji iskljuuje svaki mitoloki od nos prema prirodi, svaki mitologizirajui odnos prema njoj; koji, dakle, od umjetnika trai fantaziju nezavisnu od mi tologije. S jedne druge strane: je li Ahil mogu s prahom i olo vom? Ili uopte Ilijada sa tamparskom presom ili ak sa
22 23

Razno. Prev.

Prev.

Automatske predilice. Prev. Skver, trg u Londonu oko koga su velike tamparije.
103

102

tamparskom mainom? Zar pjevanje, predanje i muza ne prestaju nuno sa tamparskim valjkom, zar, dakle, ne iezavajununi uslovi epske poezije? Ali tekoa nije u tome da se razumije da su grka umjetnost i ep vezani za izvjesne oblike drutvenog razvitka. Tekoa je u tome da se razumije to nam oni jo pruaju umjetniko uivanje i to u izvjesnom pogledu vae kao nor ma i nedostini uzor. ovjek ne moe da opet postane dijete, osim da podjetinji. Ali, zar se on ne raduje naivnosti djeteta i zar on sam ne mora opet na nekom viem stupnju teiti za tim da reprodukuje svoju istinu? Zar u djetinjoj prirodi ne oivi u svakoj epohi njen sopstveni karakter u svojoj prirodnoj isti nitosti? Zbog ega istorijsko djetinjstvo ovjeanstva, gdje se ono najljepe rascvjetalo, ne bi znailo vjeitu dra kao stupanj koji se vie nikad nee vratiti? Ima djece nevaspitane i djece starmale. Mnogi od starih naroda spadaju u tu kategoriju. Normalna djeca bili su Grci. Dra njihove umjet nosti za nas nije u protivrjenosti prema nerazvijenom stup nju drutva na kome je izrasla. Ona je, naprotiv, njegov re zultat i, naprotiv, nerazdvojno je vezana za to to se nezreli drutveni uslovi pod kojima je nastala i pod kojima je je dino mogla nastati nikad ne mogu povratiti.
Napisano izmeu 23. avgusta i sredine septembra 1857, kao uvod za Grundrisse der Kritik der politischen Okonomie.

(Preveo MOSA PIJADE, redaktor ZVONKO TKALEC)

104