You are on page 1of 3

Objekat 505

Podzemni aerodrom "eljava" sve do 1992 godine bio je najmodnija vojna baza u tadanjoj SFRJ, a zasigurno i na celom evropskom kontinentu. Takve tipove podzemnih objekata ima vrlo malo zemalja, a najpoznatiji po izradi su veani i upravo je njihov model iskoriten pri konstruisanju ovog aerodroma. Sam objekat lociran je na granici BiH i Hrvatske i upravo je to zapeatilo njegovu dalju sudbinu. Naime za vreme rata u Hrvatskoj 1991 aerodrom je intenzivno koriten, no meutim izbijanjem sukoba u BiH, njegova dalja perspektiva sa geostratekog poloaja bila je neodriva. Stoga je objekat krajem maja 1992 od strane JNA onesposobljen za dalje koritenje i do dan danas nije, a i zasigurno nede biti osposobljen jo dugi niz godina (ako to neko i planira). Posle "ruenja" dobar deo objekta ostavljen je tadanjoj vojsci RSK, a jedan manji deo koji je pripadao teritoriji BiH bio je pod kontrolom Armije BiH. 1995 u operaciji "Oluja" biva zauzet od strane A.BiH no meutim vrlo brzo je predat HV. Trenutna situacija oko ove bive vazduhoplovne baze nije se ni malo promenila, takoredi ista je kakva je bila 1992 - aerodrom i pratedi objekti neupotrebljivi su i nisu odoleli zubu vremena tako da objekti koji su uniteni '92 i '95 izgledaju jo gore. Na kraju ovog teksta prezentovadu i poslednje aktuelne fotografije snimljene 2003g. Inae Hrvatski mediji uveliko nagovetavaju da bi namena ove bive baze mogla uskoro biti izmenjena . Naime, MUP RH eli ovde izgraditi centar za azilante jer je mesto idealno zbog blizine granice, to bi u prevodu znailo da je Hrvatska i definitivno digla ruke oko obnove baze.

O kakvom se objektu radi, kada je projektovan, kako napravljen i koje su mu karakteristike pokuadu objasniti u slededem tekstu .Objekat je projektovan jo davne 1957g. pod ifrovanim nazivom "Objekat 505" u realizaiji Specijalnog odelenja graevinske uprave tadanjeg Ministarstva odbrane(MO). Glavni projektanti i realizatori projekta su puk.dr.Lj.Kodelja i p.pukV.Smirnov (inae ruski carski emigrant) .Pre toga izvren je odabir lokacije i odreena geoloka ispitivanja. Zbog izuzetnog geostratekog poloaja u tadanjoj FNRJ (dubina teritorije) i prirodne zaravni podno planine Pljeevice, te blizine grada Bihada (R.BiH) i Likog Petrovog Sela (RH) izabrana je mikro lokacija. Tek sredinom 1959g. otpoeli su prvi graevinski radovi na terenu . Poslovi su povereni vojnom GP."Soa". Uporedo je poela gradnja poletno sletnih staza i kopanje tunela u utrobi Pljeevice. Tu su graditelji naili na prvi vedi problem - naime kako je planina bila sastavljena od izuzetno vrstih dolomitnih stena moralo se intenzivno koristiti miniranje, ali su projektanti smislili specijalan sitem ruenja "punim i praznim punjenjem" gotovo u santimetar. Ovo je naroito efikasno delovalo jer su izgraene galerije morale po projektu biti irine 20m. i visine 8m. te duine vie od 1km .Pod najvedim stepenom tajnosti radilo se u tri smene sa gotovo 250 angaovanih radnika. Kompletni radovi zavreni su 1965g. kada je obavljen tehniki prijem a prve jedinice JRV poele su bazirati tek naredne godine.

Baza koja je tada zavrena izgledala je impresivno - ukupno su u utrobi planine bile izgraene tri galerije+jedna pomodna (kao rezervni izlaz) koje su se spajale na "raskrsnici" gde je postojao i jedan slepi krak za remont aviona visine 12m. Ove tri galerije imale su impresivne dimenzije - bile su duine 400,500

i 350 m, svaka visine 8 i irine 20m . Grandiozna baza bila je projektovana sa sistemom zatite da izdri direktan pogodak nuklearnog projektila jaine 20kt. ravno onog koji je baen na Nagasaki. Stoga je ispred ulaza u svaku galeriju napravljena predkomora tzv."blenda" odnosno betonski titovi koji su se sputali polukruno sa tavanice rasporeeni na svakih desetak metara radi amortizacije ogromnog pritiska da masivna vata od elika i betona ne bi trpela udar vedi od tri atmosfere. Ulaz u svaku galeriju zatvarala su ved pomenuta vrata. Svaka od etvoro bila su debljine 1; visoka 21 i iroka 9m .Svaka su teila 100 tona i bila su pokretna i hermetiki su zatvarala galerije. U samom objektu inae bila je izgraena kompletna infrastruktura za boravak vie stotina zaposlenih od restorana,spavaonica,kancelarija,ambulante pa do tehnikih radionica,modne agregatne stanice za proizvodnju el.energije(u sluaju blokade objekta),skladita kerozina i ubojnih sredstava(UBS). U samom sreditu objekta postojao je i lift kojim se osoblje "podizalo" na visinu od 30-tak metara iznad nivoa baze gde se nalazio teko uoljivi betonski bunker (gledano sa piste) u kom je postojao kontrolni toranj i iz njega se navodila avijacija. Objekat je projektovan tako da je u sluaju totalnog rata bio autonoman da obezbedi neprestano dejstvovanje sopstvene avijacije (bilo je bazirano oko 60 MiG-ova 21) gotovo sedam dana bez dopune gorivom i UBS. Baza je snabdevana kerozinom podzemnim cevovodom iz vojnog skladita na brdu Pokoj kod Bihada - sam cevovod bio je dug preko 20 km. Vanjsko skladite UBS bilo je udaljeno oko 5km. u selu V.Polje. Zanimljivo je pomenuti da je pri kopanju tunela naena reka ponornica tako da je i to bio jedan dodatni plus-baza nije morala brinuti o snabdevanju vodom u sluaju blokade. U samom objektu od njegovog otvaranja radio je sistem klimatizacije koji je za ono vreme bio pravo remek delo. U objektu je odravana konstantna temperatura i vrena filtracija vazduha. Vanjski deo objekta tj.aerodrom sastojao se od 5 pista (2 poletno-sletne i 3 poletne) te kasarne (koja je ujedno bila i logistika baza) u blizini L.Petrovog sela.

Na samom vrhu planine Pljeevica (1650m.) bili su instalirani Britanski radari S-613 najmoderniji u to vreme, sa dometom preko 400 km sa kojim je nadgledana gotovo cela teritorija Italije , Austrije i dobar deo Maarske. Takoe i tu je uraen podzemni objekat sa operativnim centrom. Radari su bili uvezani u jedinstveni sistem PVO JNA i nalazili su se u sistemu VOJIN (vazduno osmatranje,javljanje i navoenje).Od celokupnog sistema koji je bio vezan za sam aerodrom jedino su ovi radari i sam poloaj ostali aktivni od 1992 do 1995. Radari su 1995 od strane VRSK uniteni da ne bi pali u ruke HV.

Na samom aerodromu do preselenja kompletnih eskadrila sa osobljem na aerodrom Ponikve kod Uica, bazirao je 117 Lap. (lovako-avijacijski puk) sa 3 eskadrile lovaca-bombardera MiG-21 PF ; i 323 Iae (izviako-avijacijska eskadrila) sa avionima MiG-21R. Planirano je da avione u doglednoj bududnosti zamene aparati MiG-29 ali okolnosti u okruenju su to osujetile. ak je poelo proirivanje jednog od ulaza za smetaj 29-ki - naime da bi se smestio ovaj tip vazduhoplova morala je da se proiri "betonska zavesa" na ulazu u objekat. Ta tzv.zavesa projektovana je prema profilu 21-ce koji ima jedan vertikalni

stabilizator. Poto 29-ka ima dva vertikalca, moralo se pristupiti "doradi". Ipak majstori se nisu mnogo muili-ostalo je samo na ideji. U bivoj SFRJ jedini priblian objekat slian ovom izgraen je u Pritini (aerodrom Slatina), ali on je mnogo manji i nebi mogao parirati ni po emu Bihadkom aerodromu.

Postoji procena da je objekat i aerodrom tadanju dravu kotao u ono vreme (a naravno i sada) fantastinih 4 milijarde USD. Sa tim novcem mogao se izgraditi supermoderni autoput sa etiri trake (sa pratedim objektima) od Triglava do evelije !!!

Ovaj celokupni tekst sastavio sam iz vie izvora. Koristio sam materijale i podatke sa svih strana. Bilo je tu i neverovatnih tekstova, pogotovo onih koje sam pokupio iz Hrvatskih izvora. Tako naprimer navoeni su podatci da su jedinice JNA koje su minirale aerodrom u maju 1992 digle u vazduh i vozae kamiona koji su navodno u njima dovezli eksploziv za tu namenu.... Istina je da su miniranje poletno-sletnih staza i zaruavanje ulaza u galerije izvrili iskusni ininjerci JNA ali ne sa nekim vozaima kamiona - kao da smo ih imali viak! Drugo, ne bi me nita ponukalo da napiem tekst o ovom objektu da i sam nisam boravio u njemu i to pred sam odlazak i naputanje jedinica JNA. Tada sam imao priliku da uem u ved gotovo opustele galerije koje su "zjapile" prazne jer su avioni otili jo poodavno. Ne mogu opisati taj osedaj boravka unutra. Neverovatno je bilo podi kroz te ogromne tunele koji su iznutra bili bukvalno "prelakirani" nekom sjajnom farbom tako da imate osedaj da se nalazite u nekom nauno-fantastinom filmu....zaista neopisivo. To mi je bio prvi i poslednji put da uem u taj objekat. Sada ruiniran i propao moe jedino (kao to mnogi kau) da poslui kao jedno ogromno uzgajalite peuraka

You might also like