OBRAZOVANJE I NEJEDNAKOST DOHOTKA U TURSKOJ: JE LI KOLOVANJE VANO?

dr. sc. Anil DUMAN* Central European University Budimpeta, Maarska Izvorni znanstveni lanak** UDK: 37.014(560) JEL: D31, I20, I22

Saetak U radu se istrauje veza izmeu obrazovnih varijabli i nejednakosti dohotka u Turskoj. Autorica najprije procjenjuje utjecaj stupnja obrazovanja, zatim analizira nejednakost obrazovanja i, konano, osvre se na potronju za obrazovanje u javnome i privatnom sektoru. Pritom tvrdi da zbog ograniene javne potronje za osnovno i srednjokolsko obrazovanje i rastue privatne potronje jaz izmeu socio-ekonomskih grupa ne moe biti znatnije smanjen. Kljune rijei: nejednakost dohotka, obrazovanje, javna potronja 1. Uvod Otkako je u mnogim zemljama posljednjih godina mogue uoiti porast nejednakosti i socijalne iskljuivosti, nejednakost i ekonomska ranjivost ponovno su postali tema javnih rasprava.1 Iako se jo raspravlja o tome je li nejednakost dohotka nuna za rast, navodi se nekoliko argumenata o tome kako pretjerana nejednakost moe ometati gospodarski rast. S kejnezijanskog stajalita, nejednakost dohotka moe biti tetna za rast jer smanjuje ukupnu potranju, proizvodnju i izglede za odrivi rast. Drugi promatraju uinak siromatva na proizvodnost radnika zato to siromatvo utjee na njihovu kvalitetu prehrane te pristup zdravstvenoj zatiti. Dugorono, uinkovitost radnika zbog siromatva pada,
* Autorica zahvaljuje lanovima Political Economy Research Group (PERG) u Central European University i dvama anonimnim recenzentima na iznimno korisnim komentarima i prijedlozima te preuzima odgovornost za sve eventualne pogreke. ** Primljeno (Received) 26.3.2008. Prihvaeno (Accepted): 5.8.2008. 1 Za detaljnije izraune nejednakosti u pojedinim zemljama, vidjeti Cornia i Kiiski (2001).

373

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

to smanjuje izglede zemlje za odrivi rast. Persson i Tabellini (1994) istiu da je u drutvu s velikom nejednakou u dohotcima nuna redistribucija kao osnova za poboljanje zdravstvene zatite, obrazovanja i socijalne skrbi njezinih graana.2 tovie, u drutvima s visokim stupnjem nejednakosti postoje ekonomski trokovi provoenja zakona i reda radi zatite trinog sustava, vlasnikih prava i politike stabilnosti. Zbog ponovnog buenja zanimanja za nejednakost dohotka, demografskim initeljima i, posebice, obrazovanju dodijeljena je vodea uloga. Bez obzira na to promatra li se nejednakost kroz uinke na zaradu i vjetine ili na ulogu u prenoenju meugeneracijskog dispariteta, nezaobilazno je i promatranje uloge obrazovanja. Turska u tome nije iznimka sa svojim visokim premijama na obrazovanje i velikom razlikom u razini kolovanja izmeu gornjih i donjih kvintila. Ukupna nejednakost mjerena Ginijevim koeficijentom u Turskoj od 1960-ih godina pada, no visoka razina nejednakosti ipak zabrinjava zbog sve veeg broja stanovnika koji ive u oskudici, usprkos pozitivnim stopama rasta i makroekonomskoj stabilnosti. U ovom se radu iznose argumenti da je smanjenje nejednakosti u Turskoj djelomino posljedica boljih rezultata u obrazovanju. Ipak, disperzija obrazovanja meu dohodovnim skupinama prilino je visoka i posljednjih se godina poveava jaz izmeu rashoda za obrazovanje bogatih i siromanih kuanstava. Budui da su privatni i drutveni povrati od osnovnoga i srednjokolskog obrazovanja u Turskoj prilino visoki, vei rashodi za ta podruja mogli bi poboljati obrazovanje i smanjiti nejednakost prihoda. Meutim, dravni se rashodi za obrazovanje smanjuju i pogoduju visokom obrazovanju, smanjujui time izglede za ukljuivanje siromanih kuanstava u koritenje uslugama obrazovanja. Jedan od elemenata koji se esto promatra vezano za raspodjelu prihoda kuanstava polazni su uvjeti koje pojedinac stjee roenjem. Prema Bowles i Gintis (2002), nasljeivanje nejednakosti rasprostranjena je pojava i esto je vrlo teko razlikovati povrat od priroenih sposobnosti i obiteljskog naslijea. Ljudi se razlikuju prema obiteljskom podrijetlu: neki su odrasli u bogatijim obiteljima koje su djeci mogle priutiti obrazovanje, dok oni iz siromanijih obitelji raspolau ogranienim sredstvima. Drugo, cijene obrazovanja u veini su zemalja visoke pa stoga obrazovni sustav ima vanu ulogu. Da je visokokvalitetno obrazovanje raspoloivo svoj djeci, obiteljsko bi podrijetlo bilo manje vano za odreivanje prihoda. Ako su pak obrazovne mogunosti ograniene ekonomskim i socijalnim podrijetlom pojedinca, obrazovanje moe poveati razlike u poetnim uvjetima umjesto da ih smanji. Kad postoje znatnija ogranienja u obrazovnim mogunostima, tada javnost postaje vaan initelj u spreavanju daljnjeg poveanja nejednakosti. To se najee postie putem rashoda za obrazovanje i subvencija. U literaturi se susreu suprotstavljena stajalita o ulozi obrazovanja pri utvrivanju nejednakosti. Prva grupa studija pri promatranju uloge koju obrazovanje ima u nejed2 Redistribucija je ekonomski skupa jer je neizbjena posljedica takvih mjera oporezivanje ulaganja i aktivnosti koje promiu rast. 3 Bowles i Gintis (2002) raspravljaju o meugeneracijskoj transmisiji nejednakosti u sluaju SAD-a. 4 Obrazovnu premiju mogue je definirati kao viak zarade koji se ostvaruje stjecanjem viega obrazovnog statusa. 5 Redistribucijski uinci vladinih ulaganja u obrazovanje i druge socijalne programe vrlo su kontroverzno podruje, no investicije u nie stupnjeve obrazovanja svi smatraju korisnima.

374

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

nakosti uzima u obzir prosjean broj godina kolovanja. Partridge, Partridge i Rickman (1998) izravno povezuju vei broj godina prosjenog obrazovanja i manju nejednakost u SAD-u te dokazuju da je raspodjela uravnoteenija to je prosjena razina obrazovanja u dravi vea. Mohan i Sabot (1988) istiu da rast obrazovanja smanjuje nejednakost dohodaka jer ponuda na tritu rada raste te stvara pritisak na razlike u nadnicama. Prema Sylvester (2002), u zemljama s veim brojem prosjenih godina kolovanja nejednakost dohotka je vea. Osim razine obrazovanja, pristup i dostupnost obrazovanja pojedinim skupinama moe utjecati na prihode tih skupina. Studije koje promatraju odnos izmeu nejednakosti dohotka i nejednakosti obrazovanja pokrenuli su Becker i Chiswick (1966). Oni tvrde da su u SAD-u nejednakost dohotka i kolovanja pozitivno povezani. Meutim, u kasnijoj analizi Chiswick (1974) zakljuuje da obrazovna nejednakost nema statistiki vaan uinak na Ginijev koeficijent. Iz teoretske perspektive vea se nejednakost obrazovanja smatra znakom vee nejednakosti prihoda, jer vea nejednakost obrazovanja utjee na poveanje jaza u zaradama.6 Gregorio i Lee (2002) u svojoj cross country studiji tvrde da vea nejednakost obrazovanja doista vodi veoj nejednakosti dohotka. Ipak, prema tim autorima, varijable koje se odnose na kolovanje objanjavaju samo dio distribucije dohotka u zemljama iz uzorka. Ram (1990) ocjenjuje razinu i nejednakost kolovanja u pojedinim zemljama i tvrdi da nijedan od tih initelja nema znatniji uinak na disperziju dohotka. Konano, dolazimo do radova u kojima se ocjenjuje uinak rashoda za obrazovanje na nejednakost dohotka. Sylvester (2002) u cross country analizi koja obuhvaa pedeset drava diljem svijeta, pokazuje da zemlje koje vie troe na obrazovanje imaju manju nejednakost dohotka. Ipak, on skree pozornost na injenicu da trokovi obrazovanja imaju minimalan uinak na Ginijev koeficijent, to vie ako se uzme u obzir ukupna dravna potronja. Doessel i Valadkhani (1998), prouavajui razdoblje od 1967. do 1993. godine u Iranu, zakljuili su da ukupna dravna potronja smanjuje nejednakost dohotka, dok rashodi za obrazovanje nemaju utjecaja na tu nejednakost. Iako nisu proveli empirijska testiranja, Restuccia i Urruita (2004) ustvrdili su da dravna potronja za nie stupnjeve obrazovanja vrlo uinkovito smanjuje meugeneracijske nejednakosti. Osnovno i srednjokolsko obrazovanje omoguuju siromanoj djeci da izgrade nuni ljudski kapital, to se ne moe rijeiti javnim rashodima za visoko obrazovanje. Zhang (1996) razvija model prema kojemu javni rashodi za obrazovanje s vremenom smanjuju nejednakost dohotka i potiu rast poveavajui zalihu ljudskog kapitala. Jimenez (1996) dokazuje da siromani uglavnom nemaju koristi od dravnih rashoda za obrazovanje, posebno kada su ti rashodi usmjereni u visoko obrazovanje. Javni rashodi za kolstvo najvie tete siromanima ako oni imaju ogranien pristup javnom obrazovanju, ili ga uope nemaju, a plaanjem poreza sami financiraju dravnu potronju. Cilj je ovoga rada na kvalitativan nain prouiti uinak obrazovanja na nejednakost dohotka u Turskoj. Time e se istraiti prosjena razina obrazovanja i raspodjela kolovanja po dohodovnim kvintilima. Donedavno je dekompozicija nejednakosti bila relativno neistraeno podruje u Turskoj, s iznimkom prostorne dimenzije. Promatrajui odluke o fertilitetu i obrazovanju Duygan i Guner (2006), ele utvrditi njihov uinak na postoja6

O teoretskom pregledu veze izmeu zarade i obrazovanja vidjeti Chinhui, Murphy i Pierce (1993).

375

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

nost nejednakosti. Dayioglu i Tunali (2004) promatraju razlike u obrazovanju i zaradama prema spolu. Dayioglu i Kasnakoglu (1997) ispituju povrat na obrazovanje prema spolu, iako ne ispituju ukupni povrat. Koristei se anketama iz 1994. godine, zakljuili su da ene imaju vii privatni povrat za svaku obrazovnu kategoriju nego mukarci. Tansel je (1994) upotrijebila anketu o dohotku i potronji kuanstava iz 1987. i izraunala privatnu stopu povrata na obrazovanje u gradskim podrujima. Primarni i sekundarni povrati na obrazovanje za mukarce nii su nego za ene. Openito, to je via razina obrazovanja, to su vii i povrati. Koliko je nama poznato, postoji samo jo jedna studija u kojoj su istraivani drutveni povrati od obrazovanja u Turskoj, autor koje je Turkmen (2002). Prema tom radu, drutveni povrat od osnovnog obrazovanja u padu je od 1987. do 1994. godine, dok je povrat od srednjokolskog obrazovanja ostao stabilan. Ipak, nijedna od tih studija ne analizira izriito uinak obrazovnih varijabli i ne zadire dublje u javnu i privatnu potronju za obrazovanje. Drugo, u ovom se radu tvrdi da turska vlada ne smanjuje obrazovne zapreke te stoga meugeneracijska transmisija nejednakosti znatno utjee na smanjenje turskih izgleda za razvoj. To je djelomino posljedica smanjenog udjela obrazovanja u cjelokupnim dravnim rashodima tijekom prolog desetljea, a djelomino injenice da je porastao udio koji se izdvaja za tercijarno obrazovanje. Najbogatije socioekonomske skupine uspijevaju nadoknaditi smanjenje dravne potronje za obrazovanje plaajui same svoje obrazovanje, no siromaniji nemaju tu mogunost. Potronja kuanstava za osnovno i srednjokolsko obrazovanje postala je znaajna u posljednjem desetljeu i poveala je razlike izmeu djece iz siromanih i djece iz bogatih obitelji. U istom razdoblju vlada je promijenila raspodjelu potronje u korist visokog obrazovanja, ime su dodatno oteeni siromaniji. U sljedeem dijelu dat emo kratki prikaz stanja nejednakosti i njegove dekompozicije prema obrazovnim imbenicima. U posljednjem dijelu empirijski emo obraditi privatne i drutvene povrate od obrazovanja u Turskoj. Nakon toga procijenjujemo vladine politike i nudimo preporuke za nositelje politike. Zavrni dio rada donosi zakljuke. 2. Nejednakost dohotka i obrazovanje u Turskoj 2.1. Pregled nejednakosti Nejednakost dohotka u Turskoj, mjerena Ginijevim koeficijentom, u posljednja etiri desetljea pada. Meutim, uzimajui u obzir kvalitetu prijanjih podataka, iznose iz tih godina treba uzeti sa zadrkom. Do 1994. godine u Turskoj je provedeno sedam razliitih istraivanja o distribuciji dohotka. U njima su koritene razliite metodologije, veliine uzoraka i metode prikupljanja podataka. Od 1994. godine Dravni statistiki institut pokuava standardizirati ankete kako bi dobiveni rezultati bili usporedivi. Smanjenje Ginijeva koeficijenta takoer je zabiljeeno u Gursel i sur. (2000). Tablica 1. prikazuje Ginijeve koeficijente i udio dohodovnih kvintila za razdoblje od 1963. do 2005. godine. Za razdoblje od 1963. do 1987. godine podaci su iz Kasnakoglu (1997). Podaci za razdoblje od 1994. do 2005. godine dobiveni su iz ankete o dohotku i potronji kuanstava koju provodi turski Institut za statistiku.

376

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

Tablica 1. Nejednakost dohotka u Turskoj po kvintilima: 1963-2005.

Godina 1963. 1968. 1973. 1978. 1983. 1986. 1987. 1994. 2002. 2003. 2004. 2005. 1. 4,5 3,0 3,5 2,9 2,7 3,9 5,2 4,9 5,3 6,0 6,0 6,1 2. 8,5 7,0 8,0 7,4 7,0 8,4 9,6 8,6 9,8 10,4 10,7 11,1 Kvintili 3. 11,5 10,0 12,5 13,0 12,6 12,6 14,1 12,6 14,0 14,5 15,2 15,8 4. 18,5 20,0 19,5 22,1 21,9 19,2 21,2 19,0 20,8 20,9 21,9 22,6 5. 57,0 60,0 56,5 54,7 55,8 55,9 49,9 54,9 50,1 48,3 46,2 44,4 Ginijev koeficijent 0,55 0,56 0,51 0,51 0,52 0,50 0,43 0,49 0,44 0,42 0,40 0,40

Izvor: Kasnakoglu (1997), TUIK (razliite godine)

Kao to je vidljivo iz tablice 1, Ginijevi koeficijenti i udjeli dohodovnih kvintila pokazuju smanjenje dohodovne nejednakosti u Turskoj za odabrano vremensko razdoblje, osim za 1994. godinu. Dohodak predouje ukupni godinji prihod kuanstava i nije prilagoen broju kuanstava za svaku kvintilnu skupinu. Udio dohotka najsiromanijeg kvintila bio je 1963. godine 4,5%, a 1968. godine 3%, dok je 2004. narastao na 6%, a 2005. godine na 6,1%. Porast dohotka najnieg kvintila popratilo je smanjenje udjela najbogatijeg kvintila. Iznosili su 57% u 1963. godini i 60% u 1968, dok su 2004. pali na 46,2% odnosno 2005. godine na 44,4%. Ginijev koeficijent takoer se smanjio s 0,55 u 1963. godini na 0,4 u 2005. Razlike u dohodovnim skupinama postaju vee kada promatramo decile.7 U Turskoj je 10% najbogatijih kuanstava zaradilo 22,5 puta vie od najsiromanije desetine 1994. godine. Iako se omjer dohotka 2005. godine smanjio oko 13 puta, disperzija je zapanjujua. Takoer, udio dohotka devetog decila narastao je u razdoblju od 1994. do 2005. godine s 14,4 na 15,8%. Rast dohotka najnieg decila bio je samo 0,4, dok se najvii decil smanjio 11,8 poena. To znai da su sredinje skupine dobile vie materijalnih resursa. Konaan je zakljuak da je 2002. godine prosjeni godinji osobni dohodak 1% najbogatijih kuanstava bio 250 puta vei od dohotka 1% najsiromanijih.8 Unato poboljanjima u distribuciji dohotka, u usporedbi sa zemljama OECD-a i veine gospodarstava u razvoju, Turska je jo uvijek zemlja velikih nejednakosti. Promatrajui Ginijeve koeficijente zemalja u razvoju, odmah se vidi da samo dvije regije, Latinska Amerika i Supsaharska Afrika, imaju vee nejednakosti u raspodjeli dohotka od Turske. Sve zemlje OECD-a, osim Meksika, imaju nii Ginijev koeficijent. Kada se radi uspored7 Izbor izmeu promatranja kvintila ili decila slobodan je, ali se u literaturi udio dohotka najee promatra u kvintilima. 8 Iznosi uzeti iz Duygan i Guner (2006).

377

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

ba s razvijenim zemljama, postaje jasno da asimetrinost (skewness) dohodaka proizlazi iz toga to najbogatiji dobivaju najvee udjele. Na primjer, tijekom 2000-ih, u razvijenim zemljama, najbogatijem kvintilu pripada manje od 40% kuanstva gledano prema prihodu po stanovniku, dok 2002. godine u Turskoj taj podatak iznosi 50%.9 Srednje dohodovne skupine (drugi i trei kvintil) u Turskoj obuhvaaju manji dio, 34,8%, prema 41,8% u razvijenim zemljama. Dohodovni udio najniih 40% prilino je blizu, s 18,4% u razvijenim zemljama, prema 15,1% u Turskoj. 2.2. initelji koji utjeu na nejednakost Postoje brojni razlozi zato je dohodak nejednako distribuiran. S mikroekonomskoga gledita, promjene u raspodjeli dohotka mogu biti posljedica promjena u odlukama o participaciji u radnoj snazi, promjena demografskih obiljeja i povrata od tih obiljeja. Ipak, od svih tih injenica promatrat emo samo ulogu obrazovanja. Naravno, postoje brojne odrednice nejednakosti dohotka u Turskoj, ali kao to je navedeno u uvodnom dijelu, obrazovanje postaje sve vanije i upravo zato naglaavamo njegovu ulogu. Takoer, unato sve veoj vanosti obrazovanja u prouavanju nejednakosti dohotka, mali broj studija bavio se obrazovanjem pa e moda ovaj rad omoguiti nova i zanimljiva razmiljanja o toj temi. Stoga emo najprije analizirati dohodovne udjele obrazovnih grupa. Rezultati su dani u tablici 2. Tablica 2. Udjeli dohotka prema obrazovnoj razini (u postocima ukupnog dohotka)
Nepismeni 1987. 1994. 2002. 2003. 2004. 2005. 9,06 5,99 2,91 2,58 2,75 2,82 Pismeni, ali bez obrazovanja 6,87 4,81 3,59 3,09 2,75 2,87 Osnovna kola 47,16 45,82 42,89 38,92 39,66 42,42 Srednja kola 7,69 8,80 9,59 10,59 9,89 10,13 Via kola 10,24 14,81 13,15 16,57 16,00 15,46 Fakultet 15,02 17,02 18,25 19,56 20,77 17,76

Izvor: TUIK (razliite godine) i State Planning Organization (2001)

Tablica 2. pokazuje da se u promatranom razdoblju udio dohotka koji se odnosi na stanovnitvo sa zavrenom osnovnom kolom u 2003. godini smanjio s 47,16 na 38,92%, a onda je 2005. godine neznatno porastao, na 42,42%. Osobe sa zavrenom srednjom kolom dobile su 7,69% ukupnih dohodaka 1987. godine, dok je njihov udio 2005. godine porastao na 10,13%. Osobe sa sveuilinom diplomom biljee stalni porast udjela u dohotku, i to od 15% 1987. godine na gotovo 21% u 2004. godini. Najvei pad zabiljeen je meu nepismenim osobama, a njih slijede pismeni bez obrazovanja. Godina 2005. neobina je po tome to je zabiljeen pad udjela osoba s veim obrazovanjem, a osobe sa zavrenom osnovnom i srednjom kolom biljee vei udio u ukupnom dohotku. Meutim, ako se
9

Za usporedbu vidjeti World Development Report i TUIK.

378

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

uzme u obzir veliina tih skupina i promotre prosjene zarade, primjetno je da se tijekom godina poveala zarada osoba sa sveuilinom diplomom u odnosu prema osobama s osnovnom kolom, i to s 3,4% u 1987. godini na 4,5% u 2005. godini. To upuuje na injenicu da se s viim stupnjem obrazovanja ostvaruje i vei dohodak. Iako tablica ne otkriva uzronu vezu izmeu dohotka i obrazovanja, pokazuje da su u Turskoj dohodak i obrazovanje usko povezani. Tansel (2004) navodi da je nepismeni mukarac iz urbane sredine 2002. godine po satu zaraivao 435 TL, a onaj sa sveuilinom diplomom 1.627 TL. Ta je razlika osobito naglaena meu enama raspon se kree od 272 TL do 1.274 TL.10 To ima veliku vanost za meugeneracijsko prenoenje nejednakosti jer je poetno nisko obrazovanje popraeno niskim dohotkom, a taj e se trend dugorono nastaviti ako ne doe do strukturalnih promjena u poloaju lanova kuanstava. Jedna od preporuka iz literature odnosi se na godine kolovanja: openito se tvrdi da dulje obrazovanje donosi veu jednakost. Ti se rezultati obino primjenjuju na razvoj unutar zemalja.11 Analizom ukupnog razvoja na podruju obrazovanja u Turskoj uoava se da su prosjene godine obrazovanja znatno porasle u posljednja etiri desetljea. Prema tablici 3, prosjene godine kolovanja za cijelu zemlju porasle su s 2,7 godina u 1960-ima na 5,3 u 2000-ima. Turska se po tim ukupnim iznosima nalazi malo iznad zemalja u razvoju, ali se ini da postoji jaka konvergencija. U usporedbi s razvijenim zemljama, Turska mora mnogo toga nadoknaditi. Prosjeno trajanje kolovanja prema uzorku razvijenih zemalja iznosi 9,8 godina u 2000-ima. Ipak, ta razlika izmeu Turske i razvijenih zemalja u prosjenom trajanju kolovanja smanjila se s 4,96 na 4,47 godina. Tablica 3. Prosjene godine kolovanja
Godine Turska 1960-e 1970-e 1980-e 1990-e 2000-e 2,10 2,71 3,50 4,70 5,29 kolovanje Zemlje u razvoju 2,05 2,67 3,57 4,50 5,13 Razvijene zemlje 7,06 7,56 8,86 9,41 9,76

Izvor: Barro-Lee Data Set

Porast broja prosjenih godina kolovanja odrazio se na smanjenje broja radnika s niom razinom obrazovanja u ukupnoj radnoj snazi. Tablica 2 pokazuje da to znai i vei udio u dohotku obrazovanijih skupina. Godine 1987. udio radnika s osnovnom kolom u radnoj snazi iznosio je 52%, dok je udio osoba sa sveuilinom diplomom bio manji od 5%. Godine 2005. taj se omjer promijenio i iznosi 44:11,5%. Turska radna snaga postala je obrazovanija time to je povean prosjean broj godina kolovanja.
Za detaljnija objanjenja vidjeti Tansel (2004). U cross-country studiji Sylvester (2002) zakljuuje da zemlje s viom razinom prosjenog broja godina kolovanja ostvaruju viu razinu nejednakosti dohotka.
10 11

379

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

Nadalje, ispitat emo raspodjelu kolovanja meu razliitim dohodovnim kvintilima. Pristupanost i raspoloivost obrazovanja razliitim socioekonomskim grupama moe bitno promijeniti raspodjelu zarada. Zato bi bilo korisno analizirati obrazovne razlike meu skupinama, no budui da su sirovi podaci za sve godine istraivanja bili nedostupni, nemogue je zasada izraunati Ginijev koeficijent za obrazovanje ili standardnu devijaciju obrazovnih postignua prema kuanstvima. Detaljnija analiza raspodjele obrazovanja na dohodovne kvintile dat e nam indicije o tome je li obrazovanje dostupno svim socioekonomskim skupinama podjednako, a ako nije, kolike su razlike meu njima. Tablica 4. daje pregled spoznaja o obiljejima obrazovanja razliitih dohodovnih kvintila. Tablica 4. Stupanj obrazovanja najbogatijega i najsiromanijeg kvintila (u %)
1987. NajsiroNajbomanijih gatijih 20% 20% Manje od osnovne kole Osnovna kola Srednja kola Vie obrazovanje Sveuilite Ukupno stanovnitvo u kvintilima 34,50 53,01 8,24 3,50 0,75 100 6,01 39,03 9,89 26,71 18,36 100 1994. NajsiroNajbomanijih gatijih 20% 20% 32,50 54,93 7,99 3,87 0,71 100 6,12 37,88 9,21 25,63 21,16 100 2005. NajsiroNajbomanijih gatijih 20% 20% 31,22 56,24 8,11 3,93 0,50 100 4.89 34.76 8.52 24.10 27.73 100

Izvor: autoriini izrauni utemeljeni na HICES-u (1987, 1994, 2005)

Tablica 4. prikazuje razine obrazovanja za razliite dohodovne kvintile. Jasno je vidljivo da postoji velika razlika u obrazovanju izmeu najsiromanijih i najbogatijih socioekonomskih skupina u Turskoj. Na primjer, 1987. godine 53% pripadnika kvintila s najniim dohotkom imalo je zavrenu osnovnu kolu, dok je taj omjer iznosio manje od 40% za najbogatiji kvintil. Iste je godine samo 0,75% kuanstava sa sveuilinom diplomom pripadalo najniem kvintilu. Ti su omjeri jo vei kroz godine, pri emu je udio kuanstava sa zavrenom osnovnom kolom za najsiromaniji kvintil narastao na vie od 56%, dok se udio osoba sa sveuilinom diplomom u istoj kategoriji smanjio na 0,5%. U najbogatijem kvintilu kuanstva sa sveuilinim obrazovanjem dosegnula su 2005. godine gotovo 28%. Taj nas iznos navodi na zakljuak da je via razina obrazovanja povezana s viim dohocima. Sve analize u ovom odjeljku pokazuju da u Turskoj postoji utjecaj obrazovanja na dohodak. Razina obrazovanja, kao i njegova raspodjela, utjeu na razlike u dohotku. Socioekonomske skupine s viim obrazovanjem prosjeno, kao i u cijelom uzorku, ostvaruju vei dohodak. Stoga obrazovna politika moe biti jedan od alata kojim e se smanjiti dohodovna disperzija i poboljati ekonomski status siromanih. Prije nego to ocijenimo obrazovnu politiku u Turskoj, u sljedeem dijelu ovog rada pozabavit emo se privatnim i drutvenim povratima od obrazovanja. 380

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

3. Povrati od obrazovanja i rashodi za obrazovanje 3.1. Povrati od obrazovanja Stopa povrata od kolovanja vaan je initelj za pojedinca pri donoenju odluke o obrazovanju, kao i za dravu pri odreivanju obrazovne politike. Osim toga, stope povrata u zemljama u razvoju i u razvijenim zemljama za razliite se obrazovne kategorije znatno razlikuju,12 pa su stoga naela koja treba slijediti takoer razliita. Pojednostavnjeno, privatni povrat od kolovanja moe se objasniti kao popust koji izjednauje sadanju vrijednost osobnog troka i koristi koje proizlaze iz poveanja u kolovanju tog pojedinca.13 Drutveni povrat od kolovanja moe se definirati kao popust koji izjednauje sadanju vrijednost drutvenih trokova i koristi od poveanja kolovanja. Stopa povrata na kolovanje neovisna je o vrsti kole i pokuava obuhvatiti koristi koje pojedinac ostvaruje viim stupnjem obrazovanja u usporedbi s trokovima u privatnom i javnom sektoru. Za procjenu uinkovitosti javne politike nuna je drutvena stopa povrata. Sustav formalnog obrazovanja u Turskoj podijeljen je na tri kategorije: osnovnu i srednju kolu te sveuilite. Do 1997. godine postojala je i kategorija izmeu osnovne i srednje kole koja je spojena s osnovnom kolom. To je rezultiralo poveanjem obveznog obrazovanja na osam godina. Godine 2001. donesen je zakon kojim je obvezno obrazovanje s osam godina poveano na dvanaest, no taj se zakon jo ne primjenjuje. Sveuilino obrazovanje dostupno je svima sa zavrenom srednjom kolom i dovoljnim brojem bodova ostvarenima na dravnom prijamnom ispitu. Taj je ispit zamiljen kao izjednaavajui initelj, ali istraivanja meu studentima koji ga polau pokazuju da studenti iz bogatijih obitelji, oni koji imaju obrazovanije roditelje i koji potjeu iz veih gradova imaju vie izgleda za nastavak obrazovanja. Chiswick je (1997) iznio metodu koja se temelji na funkciji zarade, kako bi analizirao stope povrata na obrazovanje. Prema njegovu modelu, pretpostavlja se da je zarada radnika s obrazovanjem razine i, oznaena kao Ei, jednaka godinjoj zaradi koju bi taj radnik ostvario da se godinu dana krae obrazovao, uveanoj za troak ulaganja u dodatnu godinu obrazovanja, Ci, i pomnoeno stopom povrata na to ulaganje, ri, ili: (1)

(2) U navedenoj jednadbi Kt oznaava troak ulaganja u obrazovanje razine t u odnosu prema cjelogodinjoj potencijalnoj zaradi koja bi bila ostvarena da nije bilo ulaganja u viu razinu kolovanja. Logaritmiranjem obiju strana jednadbe dobivamo:
12 Psacharopoulos (1994) predstavlja stope povrata prema zemljama i pokazuje razlike izmeu razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. 13 Definicija je uzeta iz Ciccone, Cingano i Cipollone (2004). 14 Vidjeti Hatakenaka (2006) te napomenu na kraju lanka.

381

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

(3)

(4) Posljednja je jednadba izvedena uz pretpostavku da se stope povrata na dodatne godine obrazovanja i troak za dodatno obrazovanje ne mijenjaju s obzirom na godine obrazovanja. To je jednako Mincerovoj funkciji zarade.15 U izvornome Mincerovu modelu zarade su odreene godinama kolovanja i iskustvom. Nadalje, pretpostavit emo da se rt i Kt razlikuju za pojedine obrazovne kategorije. Ta e nam pretpostavka omoguiti izraun povrata od razliitih razina obrazovanja. Kategorije su osnovna kola, srednja kola i zavreno sveuilino obrazovanje. Osnovnokolsko obrazovanje u Turskoj traje osam godina, srednjokolsko tri, a za sveuilinu su diplomu prosjeno potrebne etiri godine. Nakon uvrtenja obrazovne kategorije i primjene jednadbe (4), dobije se proirena funkcija zarade, koju je specificirao Lachler.16 U donjoj jednadb, r oznaava diskontnu stopu, K troak investicije, a I broj godina potrebnih za napredovanje iz jedne obrazovne kategorije u drugu.

(5) Rjeenjem jednadbe (5) dobije se koeficijent zarade za svaku obrazovnu kategoriju. Konano, stope povrata za svaku kategoriju mogu se procijeniti na sljedei nain: (6)

(7)

Pritom su: I godine potrebne da bi se napredovalo u sljedeu obrazovnu kategoriju i obrazovna kategorija C p privatni trokovi C s drutveni trokovi.

15 Mincerov model zarade obuhvaa funkciju nadnice i stopu povrata na kolovanje koja se moe usporediti s kamatama, kako bi se odredila optimalna razina ulaganja u ljudski kapital. 16 Lachler (1998) koristi etiri kategorije za raunanje privatnog i drutvenog povrata na ulaganja u obrazovanje za Meksiko: zavrena osnovna kola, zavrena srednja kola, zavren prvi stupanj fakulteta, zavren fakultet i vie.

382

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

Jednadba (6) daje privatni povrat od obrazovanja, pri emu je povrat stopa koja ini graninu korist od stjecanja dodatne godine obrazovanja jednaku zaradi ostvarenoj u godini koja je prethodila onoj u kojoj je ostvareno dodatno obrazovanje, uveanoj za osobne trokove. Drutveni povrat obuhvaa trokove obrazovanja koje ne snose pojedinci nego ih plaa javni sektor.17 Prema prethodnoj formuli izraunane su stope privatnih i drutvenih povrata za Tursku za 1987, 1994. i 2005. godinu. Rezultate prikazuju tablice 5. i 6. Tablica 5. Privatni povrati na obrazovanje (u %)
1987. Osnovna kola Srednja kola Sveuilite 22,50 16,70 27,60 1994. 25,90 27,10 26,50 2005. 19,21 22,65 28,43

Izvor: autoriini izrauni utemeljeni na istraivanju iz 1987, 1994, i 2005. godine. Podaci o trokovima potjeu od State Planning Institute and Ministry of Education

Kao to se vidi iz tablice 5, privatni povrat od osnovnokolskog obrazovanja poveao se s 22,5% u 1987. godini na 25,9% u 1994. godini. Taj se iznos smanjio na 19,2% u 2005. Privatni povrat na sveuilino obrazovanje bio je tijekom promatranog razdoblja prilino ujednaen, uz neznatno poveanje s 27,6% u 1985. godini na 28,4% u 2005. godini. Zanimljiva je spoznaja da je povrat od osnovnokolskoga i srednjokolskog obrazovanja znatno konvergirao. Nai rezultati potvruju Tanselovu analizu za 1987. i 2005. godinu, ali 1994. godine srednjokolsko obrazovanje ima viu privatnu stopu povrata nego sveuilino. Tablica 6. Drutveni povrati od obrazovanja (u %)
1987. Osnovna kola Srednja kola Sveuilite 13,50 12,70 11,60 1994. 12,20 19,90 19,00 2005. 11,44 17,65 18,32

Izvor: autoriini izrauni utemeljeni na istraivanju iz 1987, 1994, i 2005. godine. Podaci o trokovima potjeu od State Planning Institute and Ministry of Education

Prelazimo na analizu drutvenih povrata za isto razdoblje. Iz tablice 6. vidi se da su drutveni povrati od osnovnokolskog obrazovanja ravnomjerno padali s 13,5% u 1985. godini na 11,4% u 2005. godini. Usto je zabiljeeno smanjenje drutvenih povrata od sveuilinog obrazovanja s 19% u 1994. godine na 18,3% u 2005. godini. Za srednjokolsko obrazovanje stopa povrata isprva je poveana na gotovo 20% u 1994. godini, a potom je
17 Privatni i drutveni povrati izraunani su na temelju vremena koje je pojedincu potrebno na papiru za napredovanje iz jedne obrazovne razine u drugu, iako u praksi te brojke mogu biti razliite.

383

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

smanjena na 17,7% u 2005. godini. Rezultati ovog rada potvruju Turkmenove spoznaje za 1987. godinu, ali se uvelike razlikuju od onih za 1994, to moe biti posljedica razliite kategorizacije. Ipak, smjer promjena jednak je u obje studije. Jedna injenica proizlazi iz obje tablice, a glasi: visoko obrazovanje u Turskoj ima visoke privatne i drutvene povrate. Kada to usporedimo s ostatkom svijeta, Turska se istie po tome to su u njoj drutvene stope povrata od osnovnokolskog obrazovanja nie nego u ostalim zemljama u razvoju. Na primjer, najnovije procjene pokazuju da je drutvena stopa povrata od osnovnokolskog obrazovanja u zemljama sa srednjim dohotkom 18,8%, u zemljama s niskim dohotkom 21,3%, a u zemljama s visokim dohotkom 13,4%.18 Promotrimo povrate od visokog obrazovanja, vidi se da su oni u Turskoj mnogo vii. Openito, zemlje u razvoju imaju vie povrate od svih kategorija obrazovanja i postoji velika razlika izmeu privatnih i drutvenih koristi od vieg obrazovanja. Turska se, unato svojim relativno visokim povratima, kree u istom smjeru. To se dogaa zato to radna snaga nije zasiena visokoobrazovanim radnicima pa stoga postoji vea premija na obrazovanje. 3.2. Rashodi za obrazovanje Dravni rashodi za obrazovanje u Turskoj kao postotak BDP-a znatno zaostaju za svim zemljama lanicama OECD-a i ve dulje vrijeme stagniraju. Grafikon 1. prikazuje potronju za obrazovanje kao postotak cjelokupnog prorauna i postotak BDP-a od 1987. do 2005. godine. Ulaganja u obrazovanje bila su najvea 1992. godine i tada su iznosila 20% dravnog prorauna. Otada je bilo uspona i padova, a otprilike 11-12% ukupnog iznosa prorauna ine ulaganja u obrazovanje. Taj broj prosjeno iznosi 14%. S obzirom na BDP, rashodi za obrazovanje neznatno su poveani 1998. godine, a otada su ostali podjednaki. Tijekom tog razdoblja prosjena potronja za obrazovanje kao dio BDP-a iznosila je 4%, to je znatno nie nego u razvijenim zemljama i u veini zemalja u razvoju. Prosjek zemalja OECD-a za iste je godine oko 5,3%. U sljedeem emo dijelu pokuati istraiti modele potronje u privatnim i javnim rashodima. Vlada nesumnjivo ograniava potronju za osnovno i srednjokolsko obrazovanje, a odrava visoku razinu potronje za visoko obrazovanje. Osim toga, udjeli javne i privatne potronje prema razliitim kategorijama pogoravaju se i pogoduju bogatijim drutvenim slojevima. Za potrebe ovog istraivanja osim ukupne potronje za obrazovanje bitne su i potkategorije. Postoje nepotpuni podaci o tome koliko turska vlada ulae u osnovno, srednje i visoko obrazovanje po ueniku kao postotak BDP-a po stanovniku. Podaci su prikazani u tablici 7. Tablica 7. pokazuje da je na poetku postojao rast u udjelu koji se odnosi na visoko obrazovanje, i to od 1985. do 1994. godine. ak i uz blago smanjenje 2003. godine, potronja za visoko obrazovanje po ueniku triput je vea nego za srednjokolsko i gotovo etiri puta vea od potronje za osnovno obrazovanje u promatranom razdoblju. S obzirom na to da su drutveni povrati od osnovnoga i srednjokolskog obrazovanja u Turskoj vrlo veliki, vee investicije u to podruje mogle bi donijeti znaajne rezultate.
18

Podaci potjeu od Psacharopoulos i Patrinos (2002).

384

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

Grafikon 1. Potronja za obrazovanje1987-2005. (u %)

potronja za obrazovanje (u % ukupnog prorauna)

potronja za obrazovanje (u % od BDP-a)

Izvor: autoriin izraun utemeljen na podacima State Planning Organization

Tablica 7. Javni rashodi za osnovno, srednje i visoko obrazovanje po studentu (% BDP-a p.c.)
Obrazovanje Osnovno Srednje Visoko 1985. 9 6 38 1994. 13 9 51 2003. 12 15 45

Izvor: Svjetska banka, Education Statistics (razliite godine)

Osim dravnih rashoda, u Turskoj su se tijekom vremena mijenjali i privatni rashodi za razliite kategorije kolovanja. Prema podacima Svjetske banke, udio privatnih rashoda za osnovno i srednje kolovanje kao udio ukupnih rashoda za obrazovanje poveao se sa 6% u 1995. godini na 10,4% u 2002. Isti je iznos za visoko obrazovanje 1995. godine iznosio 3%, a u 2002. godini porastao je na 9,9%. Slino obrascima javne potronje, glavnina privatnih ulaganja u obrazovanje takoer je usmjerena prema visokom obrazovanju. tovie, 2006. godine najbogatija su kuanstva potroila 26 puta vie za obrazovanje svakog djeteta od siromanih obitelji. Iako to na privatnoj razini nije problem, na drutvenoj e razini nejednaka privatna potronja i nedostatak sredstava za izravnanje razlika rezultirati daljnjim nejednakostima. 4. Zakljuak Ovaj je rad bio pokuaj da se prikae veza izmeu obrazovanja i nejednakosti u Turskoj. Nejednak dohodak, unato smanjenju nejednakosti u posljednje vrijeme, velik je 385

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

problem u Turskoj, te su mogunosti za obrazovanje i pristup kolovanju usko povezani s disperzijom dohotka. Da bi se otkrili uinci kolovanja na nejednakost, procijenjene su prosjene godine obrazovanja, raspodjela obrazovanja po dohodovnim skupinama i potronja za obrazovanje. Osim toga, istraena je privatna i javna potronja za obrazovanje. Vii drutveni i privatni povrati od visokog obrazovanja govore da bi vea potronja za tu kategoriju mogla donijeti i vee zarade. Ipak, iz podataka je mogue zakljuiti da su u turskom kontekstu privatni povrati od vieg obrazovanja razmjerno vei od njihovih drutvenih povrata. Jo je vanije da zavreno srednjokolsko obrazovanje omoguuje slinu razinu povrata. Stoga e ulaganje u srednjokolsko obrazovanje pridonijeti zaradama u toj kategoriji kako na individualnoj, tako i na drutvenoj razini. Osim toga, Schultz (1988) zagovara stajalite da su pozitivne eksternalije od obrazovanja najvie na osnovnokolskoj i srednjokolskoj razini, te se progresivno smanjuju na visokokolskoj razini. Pojedinci ostvaruju vei udio drutvenih koristi u smislu plaa od visokog obrazovanja, dok osnovno i srednjokolsko obrazovanje imaju pozitivne uinke prelijevanja. Jednako je vana dostupnost obrazovanja. Kao to je ve spomenuto, najnii dohodovni kvintil u Turskoj ima najniu razinu obrazovanja. To upuuje na pristranost u modelu potronje ako se bogati neproporcionalno koriste uslugama visokog obrazovanja, a siromani zaostaju. Takoer treba primijetiti da je obrazovanje kumulativan proces. Stoga e, ako se siromanim kuanstvima ne omogue dovoljna sredstva za osnovnokolsko i srednjokolsko obrazovanje, njihovo kolovanje na sveuilitima postati manje izgledno ili nemogue. Jednako tako, siromani u Turskoj imaju neproporcionalno nie obrazovanje, pa bi, prema tome, vie sredstava uloenih u kole i uenike pridonijelo smanjenju disperzije dohotka. Prijenos nejednakosti izgledniji je kada je osnovno i srednje kolovanje ogranieno. Visoko obrazovanje nije mogue bez prethodnoga odgovarajueg kolovanja. Dakle, ako se javna sredstva ne iskoritavaju tako da se siromanima omogue te usluge, nee im biti dostupno visoko obrazovanje, ak ni ako je potpuno besplatno. U Turskoj su premije za obrazovanje prilino visoke i kuanstva s viom razinom obrazovanja uspijevaju znatno vie zaraditi. To pridonosi i ulaganju u obrazovanje njihove djece. Stoga nastaje meugeneracijska nejednakost ako mogunosti za obrazovanje nisu rairene i dostupne siromanima. tovie, jo uvijek postoje znatni privatni i drutveni povrati od osnovnokolskoga i srednjokolskog obrazovanja u Turskoj. Prema tome, financiranje te vrste obrazovanja bit e korisno i pojedincima i drutvu. Moe se rei da turska vlada ne ulae dovoljno u obrazovanje. Ukupna razina potronje za obrazovanje zaostaje za onom u zemljama OECD-a. Takoer, Turska troi velike iznose za visoko obrazovanje, dok su ulaganja u osnovnokolsko i srednjokolsko obrazovanje znatno ispod razine prosjeka OECD-a. Uz sve to, ograniena javna potronja za osnovno i srednjokolsko obrazovanje i sve vea privatna potronja poveavaju razlike meu razliitim dohodovnim skupinama.

386

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

LITERATURA Becker, G. S. and Chiswick, B. R., 1966. Education and the Distribution of Earnings. American Economic Review, 56 (Supplement), 358-369. Bowles, S. and Gintis, H., 2002. The Inheritance of Inequality. Journal of Economic Perspectives, 16 (3), 3-30. Chinhui, J., Murphy, K. M. and Pierce, B., 1993. Wage Inequality and the Rise in Returns to Skill. Journal of Political Economy, 101 (3), 410-442. Chiswick, B. R. 1974. Income Inequality: Regional Analyses within a Human Capital Framework. New York: NBER. Chu, H. -J., 2000. The Impacts of Educational Expansion and Schooling Inequality on Income Distribution. Quarterly Journal of Business & Economics, 39 (2), 39-49. Ciccone, A., Cingano, F. and Cipollone, P., 2004. The Individual and Social Return to Schooling in Italian Macro Regions [online]. Available from: [http://www.enteluigieinauid.it]. Cornia, A. and Kiiski, S., 2001. Trends in Income Distribution in the Post-World War II Period: evidence and interpretation. UNDP Discussion Paper, No. 93. Dayioglu, M and Tunal, ., 2004. Falling Behind While Catching Up: Changes in the Female-Male Wage Differential in Urban Turkey, 1988 to 1994. Mimeo. Istambul: Koc University. Dayioglu, M. and Kasnakoglu, Z., 1997. Kentsel Kesimde Kadn ve Erkeklerin gcne Katlmlar ve Kazan Farkllklar. METU Studies in Development, 24 (3), 329-361. Doessel, D. P. and Valadkhani, A., 1998. An Analysis of Government Capital Expenditure in Iran, 1963-1993, Using Non-Nested Tests. The Middle East Business and Economic Review, 10 (1-2), 1-17. Duygan, B. and Guner, N., 2006. Income and Consumption Inequality in Turkey: What Role Does Education Play? in S. Altug and A. Filiztekin, eds. The Turkish Economy: The Real Economy, Corporate Governance and Reform and Stabilization Policy. Routledge. Gregorio, J. and J.W. Lee. 2002, Education and Income Inequality: new evidence from cross country data. Review of Income and Wealth, 48 (3), 395-416. Gursel, S. [et al.], 2000. Individual Income Distribution in Turkey. Istanbul: Turkish Industrialists and Businessmens Association. Hatakenaka, S., 2006. Higher Education in Turkey for the 21st Century: Size and Composition [online]. Available from: [http://siteresources.worldbank.org/EXTECAREGTOPEDUCATION/Resources/444607-1192636551820/S._Hatakenakas_report_on_Higher_Education_in_Turkey_for_21st_Century_Nov_2006.pdf]. Hendel, I., Shapiro, J. and Willen, P., 2004. Educational Opportunity and Income Inequality. Federal Reserve Bank of Boston Public Policy Discussion Paper, No. 04-5.

387

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

Jimenez, E., 1986. The Public Subsidization of Education and Health in Developing Countries: a review of equity and efficiency. Research Observer, (1), 111129. Kasnakolu, Z. 1997. Income Distribution in Turkey: Who Gets What? Private View (Autumn). Istanbul. Lachler, U., 1998. Education and Earnings Inequality in Mexico. World Bank Policy Research Working Paper, No. 1949. Mincer, J., 1974. Schooling, Experience, and Earnings. New York, NY: National Bureau of Economic Research. Mohan, R. and Sabot, R. H., 1988. Educational Expansion and the Inequality of Pay: Columbia 1973-1978. Oxford Bulletin of Economics and Statistics, (50), 175-182. Ocampo, J., 1998. Income Distribution, Poverty and Social Expenditure in Latin America. ECLAC Working Paper, No. 6. Partridge, J. S., Partridge, M. D. and Rickman, D. S., 1998. State Patterns in Family Income Inequality. Contemporary Economic Policy, 16 (3), 277294. Persson, T. and Tabellini, G., 1994. Is Inequality Harmful for Growth. American Economic Review, 84 (3), 600-621. Psacharopoulos, G. and Patrinos, H. A., 2002. Returns to investment in education: a further update. Policy Research Working Paper Series, No: 2881. Psacharopoulos, G., 1994. Returns to investment in education: A global update. World Development, (22), 325-1343. Ram, R., 1990. Educational Expansion and Schooling Inequality: International Evidence and Some Implications. Review of Economics and Statistics, 72 (2), 266-274. Restuccia, D. and Urrutia, C., 2004. Intergenerational Persistence of Earnings The Role of Early and College Education. American Economic Review, 94, 1354-1378. Schultz, T. P., 1988. Education investments and returns in: H. Chenery and T. N. Srinivasan, eds. Handbook of Development Economics, 543-630. Sonmez, M., 2001. Gelir Ucurumu: Turkiyede Gelirin Adaletsiz Bolusumu. Istanbul: Om Yayinevi, Ekonomi Politik Dizisi. Sylwester, K., 2002. Can Education Expenditures Reduce Income Inequality?. Economics of Education Review, 21 (1), 4352. Tansel, A., 1994. Wage Employment, Earnings and Returns to Schooling for Men and Women in Turkey. Economics of Education Review, 13 (4), 305-320. Tansel, A., 2004. Education and Labor Market Outcomes in Turkey. Background Report for World Bank Report. Istambul: Education Sector Study. Turkmen, F., 2002. Egitimin Ekonomik ve Sosyal Faydalari ve Turkiyede Egitim Ekonomik Buyume Iliskisinin Arastirilmasi. Mimeo. Ankara: State Planning Institute. World Bank, 2006. 2005 World Development Report. Washington, D.C.: World Bank. Zhang, J., 1996. Optimal Investments in Education and Endogenous Growth. Scandinavian Journal of Economics, 98, 387404.

388

A. Duman: Obrazovanje i nejednakost dohotka u Turskoj: je li kolovanje vano? Financijska teorija i praksa 32 (3) str. 373-389 (2008.)

Anil Duman Education and Income Inequality in Turkey: Does Schooling Matter? Abstract The paper examines the link between educational variables and income inequality in Turkey. First, I evaluate the impact of educational level, then I move on to assess educational inequality and finally I consider educational spending by public and private sectors. I argue that due to the limited public spending on primary and secondary education and growing private spending, the spread between socio-economic groups will not be decreased significantly. Keywords: inequality of income, education, public spending

389