You are on page 1of 40

PRITVOR KAO ODUZIMANJE PRAVA NA SLOBODU ULOGA SUDA

Opa razmatranja Problem pritvora je nuno promatrati u ozraju prirodnog i neprikosnovenog prava svake osobe na slobodu. Samo takvim pristupom mogue je pravilno tumaiti odredbe ZKP-a koje govore o ovoj vrsti oduzimanja prava na slobodu: lienju slobode i zadravanju te pritvoru. Svakako, nova zakonodavna rjeenja nuno je tumaiti i kroz duh l. 5. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama te konkretne presude Europskog suda za ljudska prava u Strazburu te tako ustanovljavati modernu praksu domaih sudova koja e biti na razini europskih pravnih standarda. Podsjetimo se na l. 5. Konvencije - Pravo na slobodu i sigurnost osobnosti u kome stoji zapisano: 1. Svatko ima pravo na slobodu i sigurnost osobnosti. Nitko ne smije biti lien slobode izuzev u nie navedenim sluajevima i u skladu sa postupkom koji je propisan zakonom: a. zakonito lienje slobode po presudi nadlenog suda; b. zakonito uhienje ili lienje slobode zbog nepovinovanja zakonitom nalogu suda i u cilju osiguranja izvrenje bilo koje obveze propisane zakonom; c. zakonito uhienje ili lienje slobode radi privo enja nadlenoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvrila kazneno djelo ili kada postoji valjani razlog da se osoba sprijei da izvri kazneno djelo ili da, nakon izvrenja kaznenog djela, pobjegne; d. lienja slobode maloljetnika prema zakonitom nalogu, radi odgajanja pod nadzorom ili zakonitog pritvaranja zbog privo enja nadlenoj vlasti; e. zakonitog lienja slobode da bi se sprijeilo irenje neke zarazne bolesti, pritvaranja mentalno oboljelih osoba, alkoholiara ili narkomana ili skitnica; f. zakonitog lienja slobode osobe u cilju sprjeavanja ilegalnog ulaska u zemlju ili osobe protiv koje je u tijeku postupak u cilju deportacije ili ekstradicije. 2. Svatko tko je uhien bit e odmah obavijeten, na jeziku koji razumije, o razlozima uhienja i o svim optubama protiv njega. 3. Svatko tko je uhien ili lien slobode prema odredbama stavka 1(c) ovog lanka mora odmah biti izveden pred suca ili drugu slubenu osobu zakonom ovlatenu da vri sudsku vlast i mora imati pravo na su enje u razumnom roku ili na putanje na slobodu do su enja. Putanje na slobodu moe se uvjetovati jamstvima o pojavljivanju na su enju. 4. Svatko kome je uskraena sloboda uhienjem ili liavanjem slobode ima pravo uloiti albu sudu kako bi sud u kratkom roku razmotrio zakonitost liavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naloio osloba anje.

5. Svatko tko je bio rtva uhienja ili liavanja slobode protivno odredbama ovog lanka ima pravo na obeteenje. Upravo u ozraju ovih prava novi ZKP vie ne daje mogunost da se pritvor odredi ex lege. Naglaene su i druge mjere (l. 140. Mjere zabrane i l. 141. do 144. Jamstvo) koje sud mora ispitati kao mogunosti koje prethode pritvoru i koje, po l. 145. st. 1. mogu ostvariti svrhu koja se postie pritvorom. Zakljuiti je i jo jednom iznova ponoviti da pritvor nije jednako zatvor te da se upravo zbog toga za mjerom pritvora moe (i mora) posegnuti krajnje restriktivno i uz maksimalnu primjenu europskih pravnih standarda i prava koje jami Europska Konvencija o ljudskim pravima i slobodama. Naravno imajui u vidu da se u postupku lienja neke osobe slobode veoma esto dovode u pitanje i neka druga prava zajamena Konvencijom kao to su pravo na slobodu od torture i drugih nehumanih ili poniavajuih postupaka ili kanjavanja (l. 3. Konvencije) ili pravo na potivanje privatnosti (l. 8. Konvencije). Lienje slobode i zadravanje Novo zakonsko rjeenje ne doputa nikom osim sudu da svojom odlukom neku osobu stavi u pritvor. Istina, l. 153. ZKP FBiH daje mogunost policijskom tijelu da u roku od 24 sata lii osobu slobode, no bitno je istai da to nije pritvor i da ta mogunost dolazi u obzir samo ako postoje osnovi sumnje da je ta osoba poinila kazneno djelo i ako postoji neki od zakonom propisanih razloga za pritvor. Zakonska formulacija daje policijskom tijelu vrlo iroke mogunosti za primjenom ovih mjera. Prvi uvjet osnovi sumnje, ne zahtijeva postojanje dokaza o izvrenju djela, dok drugi uvjet zakonski razlozi za pritvor, po svojoj prirodi ne moe ograniiti iroka policijska ovlatenja. Ovo osobito postaje vano ako se uzme u obzir da policijsko tijelo po l. 235. ZKP FBiH ima pravo zadrati osobe zateene na mjestu poinjanja kaznenog djela radi prikupljanja izjava ako te osobe mogu dati obavjetenja vana za kazneni postupak. Ovo dodatno mora izdrati provjeru strogim kriterijima me unarodnih standarda jer se njenom primjenom, usprkos opravdanosti interesa borbe protiv kriminala, posebice organiziranog, mogu privremeno ograniiti prava i slobode osobe. Zbog toga je ova vrsta mjere ograniena na uzak krug osoba: osobe zateene na mjestu poinjanja kaznenog djela koje mogu dati obavjetenja vana za kazneni postupak i ograniena je vremenskim rokom od est sati zadravanja. Naravno iz istih razloga i u cilju zatite svojih prava ta osoba ima pravo podnijeti pritubu tuitelju. Svakako je navedeno potrebno tumaiti i u duhu l. 234. st. 1. ZKP FBiH (prikupljanje izjava) te l. 238. st. 1. ZKP FBiH (osiguranje dokaza). Obveza da se pritvorene osobe promptno izvedu pred pravosudni organ, odnosno na su enje u razumnom vremenskom roku ili da se puste

Osobu lienu slobode policijsko tijelo je obvezno bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata, provesti tuitelju. Prigodom dovo enja tuitelju policija mora obavijestiti tuitelja o razlozima i vremenu lienja slobode. Osoba liena slobode

mora biti pouena o svojim pravima sukladno zakonu (l. 5. ZKP FBiH). Nepotivanje ovog roka ima za posljedicu putanje na slobodu takve osobe. Obveza tuitelja je da odmah a najdalje u roku od 24 sata, raunajui od trenutka kad joj ta osoba bude dovedena, odlui hoe li tu osobu pustiti na slobodu ili e sucu za prethodni postupak postaviti zahtjev za odre ivanje pritvora. Sudac za prethodni postupak odluku mora donijeti u daljnjem roku od 24 sata. U praksi se uoava problem: osoba liena slobode se vrlo esto prije dovo enja pred sud (ako se dovo enje pred sud uope i prakticira) nepotrebno dri maksimalno vrijeme od 24 sata kod policije, a i tuitelja, iako to vrijeme objektivno u konkretnoj situaciji moe biti znatno krae. Zakonodavac je propisao vrijeme od 24 + 24 (+ 24) sata kao maksimalno vrijeme u kome se mora provesti odgovarajua procedura, no prava koja proizlaze iz domaeg zakona i Konvencije apsolutno kau da e postojati povreda prava ako se osoba dri u takvom statusu nepotrebno vrijeme pa makar to vrijeme bilo i u zakonom propisanom roku. Dakle, ni zakon ne odobrava da se osoba kod policije dri recimo 15 sati ako je to zadravanje objektivno moglo trajati 5 sati. U tom pravcu bi bilo nuno mijenjati praksu policijskih tijela i tuiteljstva, pa i samog suda. Tako er je za razmotriti dopunu zakona koja bi precizirala da se i o tom dijelu vremena lienja slobode sud oituje svojom odlukom kojom odre uje pritvor ili osobu puta na slobodu. lanak 5(3) Konvencije i l. 14., 147. i 148. ZKP-a trae da uhiena ili pritvorena osoba promptno bude izvedena pred sud. Svakako je potrebno utvrditi zdravstveno stanje te osobe te da li je maltretirana u dotadanjem dijelu postupka. Dosta je situacija u kojima je postojalo krenje prava koja proizlaze iz l. 5. zato to je zakonska osnova za lienje slobode, neovisno od toga da li je ono inicijalno bilo zakonito, u odre enom trenutku prestao da postoji. U predmetu Quinn protiv Francuske (presuda od 22. 3. 1995. god.) Europski sud je naredio putanje osobe koja je prije toga bila u pritvoru potpuno u skladu sa francuskim zakonom. Me utim, nekih jedanaest sati nakon to je nalog izdat, podnositelj predstavke je i dalje bio u pritvoru, a bez bilo kakve obavijesti o nalogu za putanje ili bilo kakvog postupka koji bi zapoeo izvrenje tog naloga. Tuiteljstvu je oito trebalo vremena da pokrene postupak izruenja, kojim bi se izbjeglo izvrenje naloga za putanje. Europski sud jeste potvrdio da moe doi do kanjenja u izvrenju takvog naloga. Me utim, smatrao je da je ovaj konkretni period sasvim jasno bio predug da bi ispunio zahtjev lanka 5. U predmetu Labita protiv Italije, krenje lanka 5. utvr eno je u sluaju kada se kanjenje od deset sati u putanju iz zatvora pripisalo odsustvu slubenika za registraciju, to je onemoguilo da se potvrdi da li su postojali bilo kakvi drugi razlozi da to osoba ostane u pritvoru (presuda od 6. 4. 2000. god.) U predmetu K.-F. protiv Njemake (presuda od 27. 11. 1997. god.) gdje je domai zakon vlastima dao ovlatenje da osoba dre u pritvoru do dvanaest sati da bi se ustanovio identitet, podnositelj je bio u pritvoru etrdeset minuta due od roka od dvanaest sati. Njemaka vlada tvrdila je da je ovo bilo potrebno da bi se zabiljeili svi osobni podaci podnositelja. Europski sud rekao je da ovakvo biljeenje osobnih podataka jeste dio mjera provjere identiteta i da je, shodno tome, to trebalo obaviti u toku trajanja pritvora, kako je zakonom u tu svrhu omogueno. U ovim okolnostima, moralo se smatrati da je pritvor ovog podnositelja postao nezakonit i Sud je utvrdio krenje lanka 5.

Europski sud je naao krenje lanka 5. u sluajevima gdje su se domae vlasti oslanjale na dugu praksu ija zakonitost nije dovo ena u pitanje. Tako je u predmetu Baranowski protiv Poljske (presuda od 28. 3. 2000. god.), podnositelj inicijalno bio ispravno uhien i nakon toga dran u istranom pritvoru u vezi sa optubom za prijevaru. Me utim, nakon to je tuitelj Sudu podnio detaljnu optunicu, njegov pritvor nije bio predmet revizije. U skladu sa poljskom praksom stavljanja pritvorenika "na raspolaganje sudu", pritvor koji je ranije bio naloen u istranoj fazi postupka, produen je na neogranieno vrijeme. Sud sam po sebi nije imao nikakvu obvezu da donosi bilo kakvu drugu odluku o tome da li pritvor odre en u toj fazi treba da se produi. Ovakva praksa je, nesumnjivo i sasvim razumljivo, razvijena da popuni odre eni jaz, ali nema nita to je podrava, bilo u zakonu ili u sudskoj praksi. Upitno je da li je ikada dovedena u pitanje ovakva praksa, poto je neumitno postojala potreba za produetkom pritvora - potencijalno kompatibilnim sa Europskom konvencijom - i razvoj ovakve prakse je ilustracija kako opa zakonitost odre enog postupanja moe da dovede do toga da se previdi ili ne preispita odsustvo zakonitosti takvog postupka. U ovom sluaju, Sud je ovakvu praksu osudio kao krenje lanka 5(1), s obzirom na to da nije bilo nikakve predvidljivosti ili sigurnosti, kao i na to da se time otvara prostor za proizvoljnost. U predmetu J _ ius protiv Litvanije (presuda od 31. 7. 2000. god.), podnositelj osumnjien za ubojstvo - i dalje je bio u pritvoru nakon to je isteklo vrijeme za pritvor koji je mogao potpisati zamjenik javnog tuitelja. Izgledalo je da je ovo nain na koji su se vodili predmeti i da je ovo vrsta navike kakva ne moe postojati usporedo sa zahtjevima Konvencije. Sud je smatrao da je lienje slobode ovog podnositelja bilo nekompatibilno sa principima pravne sigurnosti i zatite od proizvoljnosti. Obveza da se uhieni odmah obavijesti, na jeziku koji razumije, o razlozima uhienja i o svim optubama protiv njega l. 5. Prava osobe liene slobode Osoba liena slobode mora se na materinjem jeziku ili jeziku koji razumije odmah obavijestiti o razlozima lienja slobode i istovremeno prije prvog ispitivanja pouiti da nije duna dati iskaz, da ima pravo uzeti branitelja kojeg moe sama izabrati, kao i o tome da ima prava da njena obitelj, konzularni slubenik strane drave iji je dravljanin ili druga osoba koju ona odredi budu obavijeteni o njenom lienju slobode. Osobi koja je liena slobode postavit e se branitelj na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja ne moe snositi trokove obrane. l. 12. Pravo na odtetu i rehabilitaciju Osoba koja jebez osnova liena slobode ima pravo na rehabilitaciju, pravo na naknadu tetekao i druga prava utvr ena zakonom. l. 59. st.2. mora imati branitelja odmah nakon to mu je odre en pritvor, za vrijeme dok pritvor traje.

Ovo su kljuna jamstva protiv zlouporabe ovlasti da se nekoga lii slobode. To bi trebalo osobi omoguiti da razumije to se doga a i da razmotri odgovarajui nain osporavanja takve mjere. U mnogim sluajevima opravdanog lienja slobode, objanjenje moe imati koristan uinak da jasno objasni da je pruanje otpora neprimjereno i time olakati posao ovlatenim slubenim osobama. Ovo e potaknuti javne organe da razmotre da li postupaju unutar granica svojih ovlasti i da izbjegnu aktivnosti za koje nema adekvatnog opravdanja. Razlozi koji se daju, ili odsustvo razloga, e biti znaajan faktor kada pravosudno tijelo bude odluivalo o prihvatljivosti lienja slobode. Objanjenje se najbolje daje direktnom izjavom osobi na koju se odnosi, s tim to izjavu daje zvanino osoba koje ga liava slobode. Npr. rei osobi da je osumnjiena za sudjelovanje u kra i nekog predmeta iz odre ene kue odre enog dana. Obveza da se daju razlozi vjerojatno e podrazumijevati i davanje nekih informacija i o samom kaznenom djelu za koje se osoba sumnjii i nainu na koji je ta osoba ukljuena u njegovo izvrenje. Objanjenje mora biti formulirano svakodnevnim jezikom. Mnogi ljudi ne razumiju kompleksnosti pravnih formulacija. Osnovni je cilj da dana osoba mora razumjeti to joj se deava i uvijek e biti potrebno uzeti u obzir konkretne sposobnosti pojedinca. On se moe postii kada su zvanini dokumenti - nalog za uhienje ili sudski nalog za lienje slobode pisani jezikom koji je ope razumljiv. Kada osoba ne razumije zvanini jezik, objanjenje se mora dati na jeziku koji ta osoba razumije (npr. Brajevo i znakovno pismo). Objanjenje se ne mora dati u prvom trenutku lienja slobode ve se to mora uraditi im se ukae prilika da se prona e neko tko moe dati objanjenje na jeziku koji ta osoba razumije. Razlozi se moraju dati promtno, a ne odmah. Ne davanje odgovarajueg objanjenja tamo gdje je to mogue moe samo po sebi biti dostatno da se lienje slobode smatra proizvoljnim i samim tim nezakonitim. Prihvatljivost vremena koje e protei izme u inicijalnog lienja slobode i trenutka kada se daje odgovarajue objanjenje u velikoj e mjeri ovisiti o okolnostima samog sluaja. U sluajevima gdje se zakljui da je kasnije ispitivanje osumnjienog bilo dostatno da se razumiju razlozi zato je ta osoba liena slobode, Sud nije imao prigovora na periode izme u dva i devetnaest sati. No i dui periodi mogli biti prihvatljivi, ako postoje realne tekoe u ostvarivanju komunikacije, kao to je, recimo, nemogunost pronalaenja odgovarajueg prevoditelja. Osoba liena slobode mora biti pouena o svojim pravima sukladno l. 5. ZKP FBiH. Dakle, pravosudno tijelo je u obvezi da tu osobu na materinjem jeziku ili jeziku koji razumije odmah obavijesti o razlozima lienja slobode i istovremeno prije prvog ispitivanja poui da nije duna dati iskaz, da ima pravo uzeti branitelja kojeg moe sama izabrati, kao i o tome da ima prava da njena obitelj, konzularni slubenik strane drave iji je dravljanin ili druga osoba koju ona odredi budu obavijeteni o njenom lienju slobode. Obveza da se osigura da postoji pravosudni nadzor nad uhienjem i pritvorom sadri tri elementa: karakter osobe koja vri takav nadzor

ovlast da se pritvor okona i, drugim rijeima, da se dana osoba oslobodi blagovremenost takvog nadzora Sud pred kojeg e osoba biti dovedena e biti odgovoran za odre enje da li e se pritvor te osobe nastaviti (pod uvjetom da svako tko bude u pritvoru bude izveden na su enje u "razumnom vremenskom roku") ili da bude okonan. Svaki nalog u tom smislu mora biti obvezujui. Ovo je kljuna toka: izbor izme u osloba anja ili izvo enja pritvorenika pred sud u razumnom vremenu, ali ak i produenje pritvora, bie opravdano samo ako postoje relevantni dostatni razlozi. (Kao to je rizik od bijega, ometanje pravosudnog postupka, ponovno izvrenje kaznenog djela ili ometanja javnog reda). Ako postoji opravdan razlog za produetak pritvora date osobe, jo uvijek postoji zahtjev da trajanje pritvora do su enja ne bude nerazumno. To se ocjenjuje na osnovu sloenosti postupka, ali isto tako na osnovu stupanja aktivnosti u pripremi predmeta. Dua neaktivnost neumitno e voditi do zakljuka da je dolo do krenja. Strahovi ponekad proizlaze iz pogrenog shvaanja da e to neumitno dovesti do toga da kriminalci budu oslobo eni prije su enja i time slobodni da ga ometaju, da pobjegnu ili da poine druge zloine. U osloba anju nema automatizma i uloga suca je da testira razloge za pritvor i da ga odobri ako su dati validni i dobro potkrijepljeni razlozi. Nije dostatno da se tvrdi da postoji strah od bijega ili utjecanja na svjedoke. Za to se moraju ponuditi dokazi koji moraju biti ispitani. Ometanje svjedoka nije validan razlog kada su uzete izjave svjedoka. Sudsko obrazloenje mora biti realno, a ne ponavljanje ranijih formulacija, ime se pokazuje da uope nije razmatran meritum zahtjeva za osloba anje. Automatsko odbijanje i odluka bez obrazloenja nisu prihvatljive. Kljuni dio zahtjeva za pravosudnu reviziju je taj da ona inicijalno mora da se desi "promptno". Ovaj termin proizlazi iz opeprisutne zabrane bilo kakve proizvoljnosti u pogledu pritvora neke osobe. Zahtjev za promptnou uspostavlja gornju granicu intervala izme u inicijalnog pritvora i toke u kojoj se on prvi put stavlja pod pravosudni nadzor. To ukazuje da me unarodni standardi trae od vlasti (policije i tuiteljstva) koje vode pritvor da Sudu daju priliku da obavi takav nadzor to je mogue prije uz maksimalni doputeni interval. Gornja granica se mora primijeniti uz uzimanje u obzir okolnosti svakog pojedinanog predmeta. Posljednji element ovoga aspekta pravosudnog nadzora je periodina revizija, kada suci odluuju o tome da li je produetak pritvora opravdan. Ovo u svakom sluaju proizlazi iz onoga to je ve reeno o tome da se okolnosti mogu promijeniti i da, mada mogu postojati osnovi za pritvor u ranim fazama istrage, oni vie ne moraju biti toliko uvjerljivi u kasnijoj fazi. Uvjeti odobravanja jamevine l. 5(3) Konvencije te l. 145., 140. i 141. ZKP FBiH osiguravaju pravo na jamevinu koja sadri pretpostavku u korist jamevine do su enja. Pretpostavka je jaa ako su enje bude odgo eno. Odbijanje prava na jamevinu moe se opravdati

samo po etiri osnova - opasnost od bijega, ometanje pravosudnog postupka, sprjeavanje kaznenog djela i ouvanje javnog reda. l. 145. st. 1. samo ako se ista svrha ne moe ostvariti drugom mjerom l. 140. st. 1. zabrana naputanja boravita l. 140. st. 2. zabrane: posjeivanja odre enih mjesta, sastajanja sa odre enim osobama te poduzimanja odre enih poslovnih aktivnosti povremeno javljanje odre enom organu, privremeno oduzimanje putne isprave ili vozake dozvole l. 141. zbog bojazni od bijega ako on ili netko drugi za njega prui jamstvo da nee pobjei, a optuenik obea da se nee kriti i da bez odobrenja suda nee napustiti svoje boravite Jamstvo iskljuivo slui sprjeavanju opasnosti od bijega osumnjienika, odnosno optuenika. Njegov cilj je da osigura nazonost osumnjienika, odnosno optuenika tijekom trajanja kaznenog postupka. Iako se i pritvor i jamstvo zasnivaju na opasnosti od bijega jamstvo nije zamjena za pritvor. Naime, jamstvo se moe odrediti potpuno samostalno prije odre ivanja pritvora. Zbog te opasnosti, ukoliko se procijeni da se bojazan da e osumnjienik, odnosno optuenik pobjei moe eliminirati ili minimizirati uzimanjem jamstva, jamstvo je mogue odrediti samostalno prije odre ivanja pritvora. Stoga je pogreno shvaanje da se jamstvo moe ponuditi tek ako je prema osumnjieniku, odnosno optueniku odre en pritvor. Dakle, pogreno je i shvaanje da sud uvijek donoenjem rjeenja o odre ivanju jamstva, donosi odluku da se osumnjienik, odnosno optuenik pusti na slobodu ili da se ostavi na slobodi, iz ega bi proizalo da sud rjeenjem o odre ivanju jamstva ne ukida pritvor, a pri emu bi donijeto rjeenje o pritvoru ostalo na snazi te se ne bi moglo aktivirati ukoliko bi dolo do ukidanja jamstva. Jednostavno, nije mogue da u pogledu iste situacije paralelno postoje dvije sudske odluke suprotnog sadraja. U sluaju da je pritvor zbog opasnosti od bjekstva ve odre en, a sudu se nakon toga ponudi jamstvo, za koje se zakljui da predstavlja dovoljnu garanciju, sud mora prethodno ukinuti rjeenje o pritvoru a zatim donijeti rjeenje o odre ivanju jamstva. Ukoliko se jamstvo ukida tijekom trajanja postupka, potrebno je istovremeno donijeti rjeenje o odre ivanju pritvora. Jamstvo uvijek glasi na novani iznos koji se odre uje s obzirom na: teinu kaznenog djela, osobne prilike osumnjienika, odnosno optuenika i imovno stanje osobe koja daje jamstvo. Jamstvo moe biti stvarno i osobno. Stvarno jamstvo se moe odnositi na pokretne i nepokretne stvari (polaganjem pred sudom gotovog novca, hartije od vrijednosti, dragocjenosti i slino te stavljanjem hipoteke na nekretnine). Osobno jamstvo se sastoji u osobnoj obvezi jednog ili vie gra ana da e u sluaju bijega osumnjienika, odnosno optuenika platiti utvr eni iznos jamstva. Osoba koja je dala jamstvo ima pravo da tijekom cjelokupnog tijeka kaznenog postupka trai smanjenje iznosa jamstva ili njegovo ukidanje. Jamstvo se ne moe dati po slubenoj dunosti ili na prijedlog tuitelja, ve se ono inicira na prijedlog nekih drugih osoba definiranih lankom 141. ZKP F BiH (praktiki broj tih osoba je neogranien). Jamstvo se ne moe odrediti bez pristanka jamca i samog osumnjienika odnosno optuenika, ukoliko on ne daje jamstvo. Taj

pristanak se u zakonu ne spominje eksplicitno, a to slijedi iz injenice da ta mjera obuhvaa i davanje obeanja osumnjienika, odnosno optuenika da se nee kriti i da bez odobrenja nee napustiti svoje boravite. U sluaju da to obeanje on ne da moe izbjei pruanje jamstva od osobe od koje on to ne eli. Sud ponu eno jamstvo moe prihvatiti ili odbiti. Rjeenje u fazi istrage donosi sudac za prethodni postupak, poslije podignute optuenice, sudac za prethodno sasluanje, a nakon dostave sucu odnosno vijeu u svrhu zakazivanja glavnog pretresa taj sudac odnosno predsjednik vijea. Protiv ovog rjeenja albu mogu izjaviti tuitelj, osumnjienik, odnosno optuenik i branitelj i to u roku od tri dana. Moe se prihvatiti da bi prvo albe imale i tree osobe ija su prava povrije ena. To bi bilo u situaciji ukoliko je iznos jamstva odre en previsoko ili ako je vrijednost stvari koja je pruena kao jamstvo procijenjena nerealno. Trea osoba ne bi imala pravo da izjavi albu protiv rjeenja kojim se odbija prihvaanje jamstva, jer takvim rjeenjem nisu povrije ena njena prava. Poto je osnovni cilj jamevine da osigura nazonost optuenika na raspravi, suma mora odgovarati ovom cilju. Tako je Europski sud za ljudska prava u presudi Neumeister protiv Austrije, utvrdio krenja prava iz l. 5(3) Konvencije jer je austrijski sud izraunao sumu jamevine iskljuivo u vezi sa gubitkom koji se imputirao podnositelju, to je suprotno l. 5(3), jer jamstvo mora da osigura nazonost osobe optuenika na raspravi, a ne naknadu gubitka koji je on izazvao. Jamstvo koja se trai za osloba anje ne moe se optueniku nametnuti kao teret vei od onog to je potrebno da bi se dao razuman stupanj sigurnosti. Priroda i suma sigurnosne mjere koja za cilj ima da osigura nazonost optuenika na su enju, mora biti povezana i proizlaziti iz osnova koji su opravdali pritvor do su enja. Suma se mora raunati u odnosu na optuenika, njegovu imovinu i vezu sa osobom koja tu jamstvo daje. Odre ivanje sume koja je vie nego dostatna da se ostvari ovaj cilj "odgovarajueg sredstva odvraanja od bilo kakve elje za bijegom." predstavljala bi krenje prava na jamevinu. Potreba za pritvorom do su enja i odre ivanje pritvora Pritvor se moe odrediti samo pod uvjetima propisanim zakonom i samo ako se ista svrha ne moe ostvariti drugom mjerom. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkrae nuno vrijeme. Ako se optuenik nalazi u pritvoru dunost je svih organa koji sudjeluju u krivinom postupku i organa koji im pruaju pravnu pomo da postupaju s posebnom urnou. U tijeku cijelog postupka pritvor e se ukinuti im prestanu razlozi na osnovu kojih je odre en, a pritvorenik e se odmah pustiti na slobodu. Nedopustiva je uoena praksa da tuitelj u istrazi nakon prestanka razloga za opstanak pritvora ne predlae sudu njegovo ukidanje ve to mora da ini branitelj. Bilo bi dobro dopuniti zakon na nain da se tuitelj obvee da u istrazi koju provodi (i za koju sud ne zna u kojoj je fazi i da li i dalje stoje razlozi za pritvor) sudu mora dostaviti prijedlog za ukidanje pritvora kada je oigledno je da su prestali svi razlozi zbog kojih je pritvor odre en. Iako potreba da se pokrene krivini postupak protiv nekoga osumnjienog za kaznena djela, ili potreba da se sprijei izvrenje kaznenog djela, mogu predstavljati

inicijalno opravdanje za lienje slobode osumnjienih poinitelja, to ne predstavlja dovoljnu osnovu za nastavak pritvora. Nastavak pritvora mora biti predmet promptne sudske revizije, koja nee samo razmatrati da li je inicijalni pritvor bio opravdan, ve i da li je jo uvijek primjeren. Na ovo drugo pitanje se ne moe potvrdno odgovoriti samo zato to i dalje postoji razumna sumnja da je dana osoba izvrila ili pokuala izvriti kazneno djelo. Razumna sumnja moe nestati odmah nakon to do e do inicijalnog lienja slobode zato to je jasno da ili nije bilo nikakvog kaznenog djela, ili da je dana osoba bila u stanju ukloniti sve sumnje u pogledu svog sudjelovanja. Europski sud za ljudska prava je u vie navrata potvrdio da je postojanje sumnje neophodno, ali nije dostatno za bilo kakav produetak pritvora nakon protoka odre enog vremena. Ovo zbog toga to postoji eksplicitno pravo na putanje iz pritvora do su enja i ovo se moe prevazii samo ako se mogu ustanoviti jedan ili vie relevantnih i dostatnih razloga za produetak lienja slobode, neovisno o pretpostavci slobode. Razlog za produetak pritvora bit e prihvatljiv samo ako je primjenjiv na okolnosti danih osoba. Ne moe postojati pravilo koje iskljuuje mogunost putanja na slobodu do su enja osoba koje imaju ranije kaznene osude ili koja su optuene za neka kaznena djela. Razlozi koji inicijalno djeluju kao da opravdavaju kontinuirano lienje slobode, postaju manje uvjerljivi to sam pritvor due traje, pa je neophodno da zahtjev za putanjem bude vrlo otvoreno tumaen. Tamo gdje takvi razlozi ne postoje - bilo inicijalno ili u kasnijoj fazi - ali jo uvijek postoji razumna sumnja vezana za izvrenje kaznenog djela, dana osoba bi trebala biti putena uz jamevinu, ali to moe biti i predmet jamstva koja za cilj ima da osigura da e se ta osoba zaista pojaviti na su enju. Ako razlozi koji opravdavaju lienje slobode jo uvijek mogu da se pokau primjenljivim na pojedinca, postoji i potreba da se osigura da e takva osoba biti izvedena na su enje u razumnom vremenskom roku. Ovo ustanovljava ogranienja na sveukupni period koliko se moe dozvoliti da traje takvo lienje slobode. l. 148. st. 1. ZKP FBiH propisuje da pritvor odre uje sud na prijedlog tuitelja, dok je st. 5. ovog lanka propisano da pritvor odre uje sudac za prethodni postupak ili sudac za prethodno sasluanje. U sluaju da se on ne sloi sa prijedlogom o odre ivanju pritvora odluku o tome e donijeti kazneno vijee. l. 149. st. 1. po rjeenju suca za prethodni postupak pritvor moe trajati najdue mjesec dana l. 149. st. 2. po odluci vijea moe se produiti za najvie dva mjeseca l. 149. st. 3. Vijee Vrhovnog suda za djela za koje se moe izrei kazna zatvora 10 godina ili tea kazna i ako postoje naroito vani razlozi moe produiti pritvor za jo najvie tri mjeseca l. 151. st. 2. Nakon potvr ivanja optunice pritvor moe trajati najdue jednu godinu.

l. 151. st. 1. Kontrola opravdanosti pritvora se vri po isteku svaka dva mjeseca od dana donoenja posljednjeg rjeenja o pritvoru. l. 151. st. 1. propisuje da se pritvor moe odrediti ili produiti nakon potvr ivanja optunice. Kontrola opravdanosti pritvora se vri svaka dva mjeseca. l. 151. st. 2. propisuje da nakon potvr ivanja optunice moe trajati najdue jednu godinu. l. 151. ZKP FBiH propisuje odre ivanje, produljenje i ukidanje pritvora nakon potvr ivanja optunice. Neprijeporno je stajalite sudske prakse da odluku o odre ivanju i ukidanju pritvora moe donijeti sudac za prethodno sasluanje dok je predmet jo u fazi njegovog mandata. Sudska praksa je podijeljena u odnosu na to tko donosi odluku o produljenju pritvora. Dio sudske prakse je stajalita da odluku o produljenju pritvora nakon potvr ivanja optunice moe donijeti iskljuivo kazneno vijee, a ne sudac za prethodno sasluanje. Ovo iz razloga to sudac pojedinac ne moe donijeti takvu odluku (produljiti pritvor) ve to moe samo vijee. Ovo i stoga to u dijelu sudske prakse sudac za prethodni postupak i sudac za prethodno sasluanje djeluju u jednoj osobi (jer to zakon izriito ne zabranjuje, osim u dvije situacije odluivanje o prigovoru zakonitosti prikupljenog dokaza i o prigovoru na ne postavljanje branitelja), pa se postavlja pitanje da li sudac za prethodni postupak koji je odredio pritvor moe kao sudac za prethodno sasluanje produiti pritvor. U ovakvoj varijanti je izraeno i stajalite da lanovi ovog vijea ne bi mogli sudjelovati u su enju jer su prethodno bili upoznati sa svim dokazima protiv optuenika, a to ih iskljuuje u su enju. Drugi smatraju da to moe i sudac za prethodno sasluanje jer je predmet jo uvijek u djelokrugu njegovog rada sve do predaje predmeta sucu ili vijeu za su enje. Sukladno stajalitima Komisije za praenje primjene ZKP-a i odluke Vrhovnog suda FBiH ovu odluku bi moglo donijeti iskljuivo kazneno vijee suda. Naime, sudac za prethodno sasluanje, uz ovlatenja koja se odnose na potvr ivanje optunice i uzimanje izjave o krivnji, ima i ovlatenja suca za prethodni postupak. U ZKP-u nema odredbe koja bi propisivala ovlatenja suca za prethodno sasluanje glede pritvora nakon potvr ivanja optunice, pa je stoga potrebno analogno primijeniti odredbe koje se odnose na nadlenost suca za prethodni postupak. Dakle, on bi imao pravo odrediti i ukinuti pritvor. Polazei od tih zakonskih ovlasti suca za prethodni postupak, kao i da nema zakonske odredbe koja ga ovlauje da moe produljiti pritvor, onda ni sudac za prethodno sasluanje ne moe produljiti pritvor ve to moe samo kazneno vijee suda. Osobna sloboda je osnovno pravo koje svi moraju uivati. Lienje slobode je neto to ima izravan negativan uinak na uivanje mnogih drugih prava koja seu od prava na obiteljski i privatni ivot, preko prava na slobodu okupljanja, udruivanja i izraavanja, do prava na slobodu kretanja. Sud mora imati na umu da svako lienje slobode mora uvijek biti izuzetak, s objektivnim opravdanjem, i samo onoliko koliko je neophodno. Postoji pretpostavka da svako treba uivati slobodu i da osoba moe biti liena slobode samo u izuzetnim okolnostima. Ona je naglaena imperativnim zahtjevom l. 145. ZKP FBiH da se

osigura da pojedinac ne moe biti lien slobode due nego to je neophodno, i da je, ako gubitak slobode nije opravdan, moe odmah povratiti. Stoga postoji jasan teret dokazivanja na onima koji su liili nekog slobode, da ustanove ne samo da ovlasti na osnovu kojih se to desilo ulaze u jedan od zakonskih osnova za lienje slobode, ve i da koritenje tih ovlasti moe da se primjeni na konkretnu situaciju u kojoj je upotrijebljeno. Ovakav teret uvijek trai samokritinu analizu onih koji imaju pravo koristiti ovlasti koje mogu dovesti do lienja slobode, da osiguraju da, kad ih koriste, kontinuirano potuju ogranienja koja namee Zakon i lanak 5. Konvencije. Kada se lienje slobode dovede u pitanje neophodno je da sud pone od osnovne pretpostavke da osoba na koje se to odnosi treba biti slobodna. Sukladno ovoj pretpostavci sud ne samo da treba da oekuje i trai da mu se ponude razlozi za lienje slobode, ve i da ih detaljno analizira da bi vidio da li oni zaista potkrepljuju poduzetu aktivnost. Sve to bi bilo manje od toga predstavlja nepotivanje vladavine prava i prihvaanje proizvoljnog postupanja. Zato tuitelj mora sudu predloiti ukidanje pritvora kad prestanu postojati razlozi za njegovo daljnje postojanje. Zakonitost pritvora l. 146. razlozi za pritvor Ako postoji osnovana sumnja daje odre ena osoba poinila krivino djelo pritvor joj se moe odrediti: ako se krije ili postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bijega, ako postoji osnovana bojazan da e unititi, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove vane za krivini postupak uticanjem na svjedoke, suuesnike ili prikrivae, ako naroite okolnosti opravdavaju bojazan dae ponoviti krivino djelo ili da e dovriti krivino djelo kojim prijeti, a za ta krivina djela moe se izrei kazna zatvora od pet godina ili tea kazna, ako se radi o krivinom djelu za koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea kazna, a uslijed naina poinjanja ili posljedica krivinog djela odre ivanje pritvora je neophodno za sigurnost gra ana ili imovine. U sluaju kada se radi o krivinom djelu terorizma, smatra se da postoji pretpostavka, koja se moe pobijati, da je ugroena sigurnost gra ana i imovine. U sluaju iz st. 1. to. b. ovog lanka, pritvor e se ukinuti im se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor odre en. l. 148. st. 4. ZKP-a pravo na albu na odre ivanje pritvora omoguava kontrolu pritvora po svim zakonskim osnovama. Svako lienje slobode mora biti sukladno zakonom propisanim postupkom. Zahtjev zakonitosti se tumai tako da se odnosi i na proceduru i na sutinu, tako da se proizvoljnost apsolutno iskljuuje. Zahtjev zakonitosti se odnosi na cijeli period trajanja pritvora. Dosta je situacija u kojima je postojalo ovakvo krenje ljudskih prava, zato to je zakonska osnova za lienje slobode, neovisno od toga da li je ono inicijalno bilo zakonito, u odre enom trenutku prestao da postoji.

Svako lienje slobode smatrat e se upitnim tamo gdje se koristi kao sredstvo ometanja uivanja drugih prava i sloboda, ili kroz zakon koji se primjenjuje na proizvoljan nain. U predmetu pred Europskim sudom za ljudska prava ( u daljnjem tekstu Europski sud) Kurt protiv Turske, Europski sud je smatrao da:... svako lienje slobode mora ne samo da se provede u skladu sa materijalnim i procesnim pravilima domaeg zakona, ve podjednako mora biti u skladu sa samom svrhom lanka 5., to jeste da se pojedinac zatiti od proizvoljnosti. Priroda zatvaranja Kad se osoba prisilno dri u policijskoj ili zatvorskoj eliji, oigledno je dolo do lienja slobode. Ima raznih drugih zatvaranja na koja se lanak 5. Konvencije kao ZKP-a moe odnositi. To e biti tamo gdje slubenik policije - bilo da se koristi sila ili ne - sasvim jasno osobi stavi do znanja da ne moe napustiti odre eno mjesto, ili mora poi sa slubenim osobama na neko drugo mjesto. Time to ukljuuje i zaustavljanje bilo koje osoba na ulici ili traenje od osoba da ostane u policijskoj postaji, nakon to je tamo dolo svojom voljom. Upravo postojanje prisile je bitno, kao to je Europski sud jasno rekao u predmetu De Wilde, Ooms and Versyp protiv Belgije, neovisno o tome da li se dana osoba dobrovoljno predala. Uz to, irelevantno je da osoba liena slobode nije svjesna te injenice, dostatno je da ta osoba vie nema pravo da to mjesto napusti. Kada je stupanj ogranienja kretanja na odre enom mjestu ekstreman u smislu da dana osoba ne moe da ode sa odre enog mjesta - bilo da se radi o ulici ili drugom otvorenom prostoru - ili mora da ostane u odre enom vozilu ili prostoriji (koja ne mora biti elija) to moe predstavljati lienje slobode. Pri tom injenica da osoba ima odre eni stupanj slobode unutar odre enog prostora ne dira prethodnu konstataciju. lanak 5. e uvijek biti relevantan kada je stupanj ogranienja kretanja na odre enom mjestu ekstreman u smislu da dana osoba ne moe da ode sa odre enog mjesta - bilo da se radi o ulici ili drugom otvorenom prostoru - ili mora da ostane u odre enom vozilu ili prostoriji (koja ne mora biti elija). Me utim, injenica da osoba ima odre eni stupanj slobode unutar odre enog prostora, ne znai da se lanak 5. ne primjenjuje. Tako je u predmetu Ashingdane protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda od 28. 5. 1985. god.) reeno da to pokriva i osobu koja je, iako je prisilno bila zatvorena u psihijatrijskoj bolnici, bila smjetena na odjel koji nije bio zakljuan, imala pravo da naputa bolnicu u toku dana i preko vikenda, bez bilo kakve pratnje. Slino tome, u predmetu Guzzardi protiv Italije (presuda od 6. studenog 1976. god.), lanak 5. se smatrao primjenljivim na zahtjev da neko za koga se sumnja da je uestvovao u organiziranom kriminalu mora da ivi u ogranienom neogra enom prostoru od dva i pol kvadratna kilometra, na jednom udaljenom otoku zajedno, sa drugim takvim osobama. Iako su njegova supruga i djeca mogli ivjeti s njim, kombinacija ogranienja kretanja i izolacije bili su u ovom sluaju dostatni da se to smatra lienjem slobode. Ovi faktori su znaajniji od samog mjesta, tako da zahtjev da osoba ostane u svom domu moe podrazumijevati primjenu lanka 5., bilo da se radi - kao u predmetu Giulia Manzoni protiv Italije (presuda od 1. srpnja 1997. god.) - o periodu prije su enja, ili - kao u predmetu Kipar protiv Turske - u skladu sa posebice strogim

oblikom policijskog sata, po kojem su osobe mogle naputati svoje domove samo pod pratnjom. Ako se radi o ogranienju kretanja u odre enom podruju, kao to su selo ili okrug, ali nikakve izolacije uz to nema - kao to je bio sluaj u predmetu Guzzardi - vjerojatnije da e se to smatrati ometanjem slobode kretanja, prije nego lienjem slobode. Podjednako, ogranienje koje se namee osobama koje trae ulazak u zemlju - kao zahtjev da borave u odre enom podruju aerodroma, a ne da se dre zatvorenim u posebnim pritvornim mjestima za strance - ne bi se generalno smatralo lienjem slobode, poto bi oni jo uvijek imali mogunost da idu u neku drugu zemlju. Me utim, takva opcija mora biti stvarna i ne bi postojala u sluaju da za njih nema druge zemlje koja bi ih primila, ili kada, ako se radi o osobi koja trai azil, nema druge zemlje koja nudi zatitu slino onoj koju osoba oekuje da e nai u zemlji u kojoj se azil trai. Takva situacija se pojavila u predmetu Amuur protiv Francuske, gdje je jedina mogua alternativa bila Sirija, i prijem nije bio samo pitanje "sloenosti diplomatskih odnosa" ve, poto se radilo o zemlji koja nije bila pod obavezom koja proizlazi iz enevske konvencije o statusu izbjeglih osoba, nije bilo nikakve zapreke da dana osoba bude bila vraena u zemlju u kojoj se plaila proganjanja. Lienje slobode kao dio kaznenog procesa Po presudi suda lanak 152. ZKP-a omoguava zakoniti pritvor osobe nakon to nadleni sud izrekne kaznu. Uvjeti odre enja pritvora su restriktivniji u odnosu na uvjete pritvora u istrazi: ako se krije ili postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bijega, ako naroite okolnosti opravdavaju bojazan dae ponoviti krivino djelo ili da e dovriti krivino djelo kojim prijeti, a za ta krivina djela moe se izrei kazna zatvora od pet godina ili tea kazna, ako se radi o krivinom djelu za koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea kazna, a uslijed naina poinjanja ili posljedica krivinog djela odre ivanje pritvora je neophodno za sigurnost gra ana ili imovine. U sluaju kada se radi o krivinom djelu terorizma, smatra se da postoji pretpostavka, koja se moe pobijati, da je ugroena sigurnost gra ana i imovine.

Dakle ne dolazi u obzir zbog osnovane bojazni da e unititi, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove vane za krivini postupak uticanjem na svjedoke, suuesnike ili prikrivae Kazna znai proglaavanje osoba krivim za izvreno kazneno djelo. Presuda mora biti izreena nakon postupka kojim je utvr ena krivnja za kazneno djelo. O osu ujuoj presudi mora odluiti "nadleni sud", to znai tijelo nadleno da sudi u predmetima, koje je neovisno od izvrne vlasti i od stranaka i koje daje odgovarajue pravosudne jamstva. Odluke koje donese policija ili tuitelj nee zadovoljiti ove zahtjeve. Zakonitost pritvora ne trai zakonitu presudu, ve samo zakonit pritvor, to znai da pritvor mora biti u skladu sa domaim zakonom i sa Konvencijom.

Zakonitost znai da odre ena zatvorska kazna mora imati osnovu u presudi koju je izdao nadleni sud i da injenice na koje se presuda poziva predstavljaju kazneno djelo za koje je mogue izricanje zatvorske kazne u skladu sa domaim zakonom u vrijeme kada je djelo poinjeno. Isto tako, osoba ne moe osporiti duinu ili primjerenost zatvorske kazne po ovoj odredbi kao ni uvjete pritvora. Restriktivnost pritvora se oituje i u injenici ako je osu en na novanu kaznu ili mu je izreena uvjetna osuda. l. 152. st. 3. moe trajati do pravomonosti presude, ali najdue dok ne istekne vrijeme trajanja kazne izreene u prvostupanjskoj presudi l. 151. st. 3. Poslije izricanja prvostupanjske presude pritvor moe trajati najdue est mjeseci. Ako u tom vremenu ne bude izreena drugostupanjska presuda kojom se prvostupanjska preinauje ili potvr uje pritvor se mora ukinuti Ako u roku od est mjeseci bude izreena drugostupanjska presuda kojom se prvostupanjska ukida pritvor moe trajati najdue jo jednu godinu od izricanja drugostupanjske odluke. Sudski nalog i obveze propisane zakonom l. 261. st. 2. Ako optuenik koji je uredno pozvan oigledno izbjegava da do e na glavni pretres i ako prinudno dovo enje nije uspjelo sudac, odnosno predsjednik vijea moe optueniku odrediti pritvor. l. 5(1)(b) Konvencije omoguava uhienje i pritvor osoba "za nepotivanje zakonitog naloga suda ili u svrhu osiguranja ispunjenja bilo kakve obveze propisane zakonom". To su situacije gdje osoba nije platila sudsku kaznu, ili da bi se podvrgnula nekom lijenikom pregledu, ili da bi se pojavila kao svjedok, ili za nepotivanje ogranienja stalnog mjesta boravka ili izjave o imovini. U svim sluajevima, obveza mora proizlaziti iz naloga suda. Po l. 261. st. 2. kod nas se to odnosi iskljuivo na optuenika koji oigledno izbjegava doi na glavni pretres a prinudno dovo enje nije uspjelo. Dakle, propisano je vrlo restriktivno, pa je ukinuta ranija odredba koja je omoguavala i pritvor svjedoka koji odbije svjedoiti. U predmetu Slavomir Berlinski protiv Poljske (presuda od 18. 1. 2001. god.) Sud je zakljuio da je obvezno smjetanje podnositelja u psihijatrijsku bolnicu obavljeno u kontekstu kaznenog postupka protiv njega, da bi se osiguralo izvrenje sudskog naloga da se ispita njegovo psihiko stanje za utvr enje njegove kaznene odgovornosti. Kada se uvjerio u to da je pritvor bio rezultat sudskog naloga, Sud je potvrdio zahtjev zakonitosti i rekao da je pritvor bio u skladu sa procedurom propisanom zakonom i da stoga nije bio proizvoljan. Sud u Strasbourgu smatra da se izraz "svaka obveza propisana zakonom" odnosi na konkretne ili specifine obveze (presude Lawless protiv Irske od 1. 7. 1961. i Ciulla protiv Italije od 22. 2. 1989. god.). Kada se vlasti pozivaju samo na sprjeavanje krenja normi. uope se ne ispunjava zahtjev za specifinou. Ovakva specifina obveza mogla bi biti izvrenje vojne ili civilne slube, noenje osobne iskaznice, podnoenje poreske ili carinske prijave ili potivanje obveznog prebivalita - presude

Johansen protiv Norveke; B protiv Francuske; Ciulla protiv Italije; McVeigh,O'Neill i Evans protiv Ujedinjenog Kraljevstva. Osobe osumnjiene za kaznena djela Tekst l. 146. st. 1. ZKP-a jasno kae da lienje slobode osobe osumnjiene za poinjanje kaznenog djela moe biti nakon danog kaznenog djela, koje se navodi kao opravdanje za ovakvu mjeru. To kazneno djelo mora biti definirano u domaem zakonu da bi se ovakva osnova zakonito mogla iskoristiti za lienje slobode. To ne znai da postoji potreba da se utvrdi da je to osoba zaista poinila to kazneno djelo, ve da postupci na osnovu kojih je dolo do lienja slobode moraju da se uklapaju u opseg kaznenog djela koje je zakonom ve definirano. Uz to, uz ovaj neophodni preduvjet postoje jo dva kljuna zahtjeva. Prvi je da cilj uhienje osumnjienog mora biti da ga se dovede pred nadleno sudsko tijelo l.148. st. 1. pritvor se odre uje rjeenjem suda, a na prijedlog tuitelja i drugi, da sumnja u poinjanje kaznenog djela mora biti osnovana (razumna) l. 146. st. 1. ako postoji osnovana sumnja da je odre ena osoba poinila krivino djelo.

Uz ove zahtjeve postoji i potreba da se osigura da sveukupno trajanje lienja slobode prije su enja za odre eno kazneno djelo ne postane pretjerano i da mogunost osloba anja do ovog dijela postupka mora biti ispravno razmotrena. Iako sumnja na poinjanje kaznenog djela, potreba da se osoba sprijei u poinjanju kaznenog djela ili da se sprijei bijeg osobe osumnjiene za kazneno djelo, predstavljaju osnovu po kojem se moe razmatrati lienje slobode, takva mjera e biti kompatibilna ZKP-u samo ako se to uradi u cilju pokretanja kaznenog postupka protiv takve osobe. Ovo je posljedica vrste veze ZKP-a i Konvencije koji omoguavaju lienje slobode, ali zahtijevaju i da dana osoba mora biti dovedena pred "suca ili drugu osobu koja je zakonom ovlateno da vri sudsku vlast, i ima pravo na su enje unutar razumnog vremenskog roka ili osloba anje do su enja" l. 5.st.3. Razumna sumnja Zahtjev da postoji potreba postojanja razumne sumnje da je osoba liena slobode poinila kazneno djelo osigurava da do lienja slobode do e samo kad je to jasno utemeljeno i shodno tome nije proizvoljno. Uvijek mora jasno postojati sumnja Predmet pred Europskim sudom Murray protiv Ujedinjenog Kraljevstva - da iskrenost i bona fides sumnje predstavljaju neophodne elemente da bi ona bila razumna - ali se moe smatrati razumnom samo ako je zasnovana na injenicama ili informacijama koje se objektivno mogu povezati sa osobom osumnjienom za navodno kazneno djelo. Stoga e morati postojati dokazi o radnjama koje direktno impliciraju danu osobu, ili dokumenti ili forenziki dokazi koji to pokazuju. Ne smije doi do lienja slobode na osnovu osjeanja, instinkta, obinog povezivanja ili predrasude (etnike, vjerske), neovisno o tome koliko se pouzdanima oni mogu smatrati kao indikator

da je neko uestvovao u poinjanju kaznenog djela. To ne znai da dokazi moraju biti dostatni da opravdaju presudu, ili ak da se podigne optunica. Sama injenica da je osoba poinila kazneno djelo - ak i slino - u prolosti ne moe sama po sebi biti dostatna osnova za razumnu sumnju predmet pred Europskim sudom Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda od 30. 8. 1990. god.). U tom sluaju, podnositelji su imali ranije izreene kazne za djela terorizma, ali iako je Sud prihvatio da bi ovo moglo biti neto to bi pojaalo sumnju koja proizlazi iz drugih materijala, izgledalo je da je ovo bio jedina osnova po kojoj su oni bili lieni slobode. Neophodno je da se sumnja povee sa sadanjim postupanjem takve osobe. Sama tvrdnja da postoje pouzdani, ali povjerljivi podaci - kao to je reeno u predmetu Fox - ne bi bila dostatna osnova za prihvaanje da postoji razumna sumnja, a ako se to ne bi uinilo dostupnim sudu koji razmatra osporavanje zakonitosti lienja slobode. Smatralo se da je ustanovljena razumna sumnja u predmetu K.-F. protiv Njemake, gdje su stanari uhieni na osnovu varanja u plaanju stanarine nakon to je njihova gazdarica policiji navela da oni nisu imali namjeru izvriti svoje obveze, a istraga je otkrila da su adrese koje su oni dali bile samo potanski pretinci i da je jedan od njih ranije bio pod istragom za prijevaru. Postoji potreba da se moe pokazati ne samo veze izme u osoba lienih slobode i doga aja koji navodno predstavljaju kazneno djelo, ve i dostatna osnova da se zakljui da takvi doga aji ulaze u opseg navodnog kaznenog djela. Opravdanje pritvora do su enja. Zakon propisuje etiri razloga relevantna za produenje lienja slobode do su enja, tamo gdje postoji razumna sumnja da je takva osoba izvrila kazneno djelo, a to su: - rizik od bijega, - rizik od ometanja pravosu a, - potreba da se sprijei zloin, - potreba da se sauva javni red. Ako se nijedan od ovih razloga ne moe primijeniti samom prirodom lanka 5(3) Konvencije (koja je dio naeg pravnog sustava), bit e neophodno takvu osobu pustiti iz pritvora. Rizik od bijega Rizik od bijega je neto to jako brine policiju, tuiteljstvo, a i sud. Posebice ako inicijalno uhienje osumnjienika nije bilo jednostavno, a osoba e pobjei ako joj se za to ukae prilika. Nije se dostatno oslanjati se na ovu opu mogunost pogotovo ako nema nikakve prepreke bijegu da bi se produilo lienje slobode. Europski sud je u predmetu Stgmuller protiv Austrije zakljuio da rizik od bijega ne proizlazi iz toga koliko je nekome mogue ili lako prei granicu. Uvijek e biti neophodno ispitati sve faktore koji su vezani za odre eni predmet, da bi se odredilo da li takav rizik postoji. Faktori koji e se morati prvi

razmotriti bit e oito oni koji mogu navesti nekoga da bjei, neovisno o posljedicama koje iz toga mogu proizai i opasnostima kojima se osoba moe izloiti. To bi moglo podrazumijevati prirodu kazne koja bi mogla biti izreena ako bi neko bio osu en za dano kazneno djelo, ali Sud je nekoliko puta jasno rekao da injenica da se moe oekivati stroga kazna, sama po sebi nije dostatna da se opravda produetak pritvora. U predmetu Mansur protiv Turske, Europski sud je zakljuio da "vrsta dokaza" ne moe potkrijepiti navodni rizik od toga da e podnositelj pobjei. Relevantni za rizik bijega bili bi i raniji sluajevi bijega date osobe nakon optube za odre eno kazneno djelo, ili da li je traeno izruenje da bi se vodio postupak a ta osoba se prethodno nije pojavila u srodnom kaznenom postupku, da li je jasno pokazano da se osoba uasava pritvora, konkretni dokazi o planu za bijeg (Matznetter protiv Austrije, gdje su uzeti u obzir iznoenje novanih sredstava iz zemlje i put u inozemstvo, kao i veza koja je tu uspostavljena. Ili veze te osobe sa drugom zemljom koje bi mogle olakati bijeg ili odsustvo veza sa zemljom u kojoj se pokree postupak. Kao primjer se navode neki predmeti pred Europskim sudom. Predmet W protiv vicarske, gdje je podnositelj bio samac koji je stalno mjesto stanovanja premjestio u Monte Carlo i esto posjeivao Anguillu - gdje je navodno posjedovao banku - Englesku, Njemaku i Sjedinjene Drave, po svemu sudei raspolagao velikim novanim sredstvima izvan vicarske i posjedovao nekoliko razliitih putovnica Predmet Punzelt protiv Republike eke, gdje je podnositelj imao brojne poslovne kontakte izvan zemlje; Barfuss protiv Republike eke, gdje je podnositelj mogao dobiti njemako dravljanstvo da je pobjegao u Njemaku, ime bi ponovno izruenje ekoj postalo nemogue Me utim, isto kao i sa teinom izreene kazne, nije mogue pozvati se na bilo koji od ovih faktora koji ukazuju na rizik od bijega kao opravdanje za produetak neijeg lienja slobode. Postoji potreba da se ocijeni koliko su znaajni ti faktori (ili kombinacija faktora) u konkretnim okolnostima nekog predmeta - ili se detaljnijom analizom moe zakljuiti da oni uope ne postoje, ili se mogu pokazati nedostatnima, a drugi mogu biti pobijeni stvarnim ponaanjem te osobe. Za primjer se tako er navode neki predmeti Europskog suda. Predmet Stgmuller protiv Austrije, podnositelj koji je posjedovao dozvolu za pilotiranje nekoliko puta u periodu uvjetne slobode letio izvan zemlje i uvijek se vraao; malo kanjenje, koje se jednom desilo, adekvatno je objanjeno. Osoba moe ostati na jednom mjestu, ili e se smatrati da je malo vjerojatno da e negdje otii iz obiteljskih razloga - predmet Letellier protiv Francuske, gdje je podnositeljica bila majka malodobne djece. Zbog svog karaktera, morala, statusa ili odgovornosti - (Ya_c_ i Sarg_n protiv Turske, gdje su se podnositelji svojom voljom vratili u zemlju, iako su znali da se izlau riziku od kaznenog gonjenja.) Veliine imovine koju bi iza sebe ostavila, raniji dokazi o tome koliko je osoba pouzdana kada bude putena i opsega jamstvo koje se daju da e se ta osoba zaista pojaviti na su enju.

U predmetu Wemhoff protiv Savezne Republike Njemake, podnositelj je u nekoliko navrata stvorio dojam da nije bio spreman dati jamstvo za veliku sumu kojom bi osigurao svoje putanje na slobodu U predmetu Stgmuller protiv Austrije Europski sud je rekao da je podnositelj, iako jeste na kraju uz jamstvo puten, inicijalno ponudio takvu jamstvo puno prije nego to se to desilo. Nakon to svi relevantni faktori i za i protiv bijega budu uzeti u razmatranje, postoji potreba da se izvri sveukupna procjena rizika od bijega. U svakom sluaju, odluka koja se zasniva na stereotipnim formulacijama, bez bilo kakvog objanjenja zato postoji rizik od bijega, ne bi bila dobra Ako je rizik od bijega jedino obrazloenje za produetak lienja slobode, Zakon trai putanje osobe, ako je mogue pribaviti od te osobe jamstva kojima e se osigurati nazonost na su enju. Me utim, ak i ako se takve jamstva ne mogu pribaviti ili se ne smatraju pouzdanima, mora se u svim sluajevima uzeti u obzir prikladnost drugih mjera, osim lienja slobode, za osiguravanje da do bijega ne do e, npr. zahtjev da dana osoba prebiva na odre enom mjestu, da preda svoje putne isprave ili se esto javlja policiji. Rizik ometanja pravosudnog postupka Optuenik moe iskoristiti priliku kada bude puten da omete pripremu predmeta tako to e vriti pritisak na svjedoke da ne svjedoe, odati informacije drugima koji bi tako er mogli biti pod istragom, napraviti dogovor sa bilo kim drugim tko je ukljuen u predmet u pogledu toga kako e odgovoriti na postupak (utjecaj na svoje kolege s posla ili podinjene) ili ak unititi dokumente i druge materijalne dokaze ili, u nekim sluajevima, ometati istragu. Me utim, na ovakve se mogunosti ne moe oslanjati in abstracto; moraju postojati konkretne injenine okolnosti koje e ih podrati u pogledu osoba lienih slobode. U veini sluajeva ovo jeste osnova za produetak lienja slobode, koja je manje ili vie uvjerljiva, kako se zavravaju razliite faze istrage, kao to su uzimanje izjava svjedoka, prikupljanje dokumentacije i sl., i nee se generalno smatrati prihvatljivim opravdanjem kada se zavri cijeli postupak. U predmetu Letellier protiv Francuske je prihvaeno da je postojala opasnost da u toku pripreme optube bude izvren pritisak na svjedoke, ali se smatralo da je ta opasnost smanjena i da je vremenom nestala. To to skoro niti jedan francuski sud ne spominje ovakav rizik nakon inicijalnog odbijanja da podnositeljica bude putena na slobodu, jasno potkopava teinu koja bi se mogla dati ovakvom osnovu za lienje slobode. Rizik vrenja pritiska na svjedoke je, smatralo se, postojao i u predmetu I.A. protiv Francuske, ali samo u ranoj istranoj fazi. Potreba da se sprijei zloin Potreba da se sprijei zloin potvr ena je kao legitimna osnova za produetak lienja slobode tamo gdje postoje optube za tea djela, ali se mora pokazati da je pitanje moguih novih krivinih djela realno i da je takva mjera u danom predmetu primjerena. U ocjeni ovakvih pitanja moraju se uzeti u obzir sve okolnosti predmeta, a posebice ranija historija i osobnost date osobe.

injenica da je dana osoba ranije bila kazneno kanjavanja za ista ili slina kaznena djela, ili kaznena djela slina onome koje je predmet istrage, bila bi znaajna, kao i druga kaznena djela koja su navodno poinjena izme u poetka istrage i vremena kada je osoba optuena za ono ili ona za koja se pritvor trai. Me utim, produetak pritvora osobe u takvim sluajevima vjerojatno e se smatrati neprimjerenim tamo gdje dana kaznena djela ne mogu da se usporede ni u prirodi, ni u stupanju teine. Kao primjer se navode predmeti Europskog suda: Clooth protiv Belgije, gdje je, u sluaju ubojstva i paljevine, podnositelj bio ranije kanjavan za djela pokuaja teke kra e i bijega; Muller protiv Francuske, gdje su neprecizirani raniji doga aji navedeni u vezi sa optuenikom za nekoliko oruanih pljaki. Nadalje, naznake da su druga kaznena djela poinjena u periodu privremenog osloba anja - to se moe upotrijebiti da se opravda ponovni pritvor, u svakom sluaju bi morale biti potkrijepljene i argument da financijske tekoe mogu biti izazov da se poine druga kaznena djela, vjerojatno nee biti uvjerljiv. Ovo je posebice vailo u predmetu Europskog suda Stgmuller protiv Austrije, gdje je podnositelj promijenio zanimanje od osobe koja daje zajmove - to je bila aktivnost s kojom su djela bila povezana - u zrakoplovca. Psihijatrijska ocjena podnositelja bila bi relevantna, ali bi trebalo imati na umu da bi to moglo ukazati na potrebu terapeutske njege i da bi, shodno tome, nastavak pritvora bez takve njege bio neprimjeren. U predmetu Europskog suda Clooth protiv Belgije, psihijatrijski izvjetaj je rekao da je podnositelju potrebna dugorona njega, jer je patio od ozbiljnih mentalnih poremeaja, zbog kojih nije mogao kontrolirati svoje postupke. Uz to, bilo bi neprimjereno traiti nain da se produetak lienja slobode opravda pozivanjem na strah od ponavljanja kaznenog djela koje bi po svojoj moguoj prirodi bilo jedinstven doga aj. Pritvor maloljetnika l. 378. Smjetaj maloljetnika Sudac za maloljetnike moe narediti da se maloljetnik smjesti u prihvatilite, odgojnu ili slinu ustanovu, da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda drugoj obitelji, ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je ivio ili radi pruanja, zatite ili smjetaja maloljetnika. l. 379. Izuzetno sudac za maloljetnike moe maloljetniku odrediti pritvor kad za to postoje razlozi iz l. 146. st. 2. to. a) do c) ovog zakona. pritvor moe trajati najdue mjesec dana. Vijee za maloljetnike duno je obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 10 dana. Vijee za maloljetnike moeproduiti pritvor za jo dva mjeseca. Nakon zavrenog pripremnog postupka, pritvor moe da traje najdue jo est mjeseci. lanak 5(1)(d) omoguava "pritvor maloljetnika sudskim nalogom u svrhu obrazovnog nadzora" ili "zakonit pritvor u svrhu privo enje maloljetnika pred nadleni

zakonski organ". Prema Konvenciji, termin "maloljetnik" ima autonomno znaenje i odnosi se na sve osobe mla e od 18 godina. Prva osnova pritvora primjenjuje se u sluajevima kada sud ili upravno tijelo nalogom odlui da maloljetnika stavi pod nadzor, kombiniran sa ogranienjem slobode, kao to je prisilni boravak u popravnom domu ili na klinici. U predmetu Boumar protiv Belgije (presuda od 29. 2. 1998. god.) Sud je smatrao da pritvor maloljetnika u popravnoj instituciji ili u zatvoru prije brzog prebacivanja u popravni dom jeste doputen po lanku 5(1)(d). Me utim, Sud je zakljuio da je dolo do krenja ove odredbe, poto je maloljetnik - teko poremeen i delinkventan djeak - bio zatvoren devet puta u istranom zatvoru, u ukupnom trajanju od 119 dana, za manje od jedne godine. Sud je smatrao da su vlasti bile pod obavezom da omogue odgovarajue uvjete da bi se ostvarili odgojni ciljevi; pritvor maloljetnika u uvjetima potpune izolacije i bez pomoi osoblja koje je kvalificirano za odgojni rad ne mogu se smatrati ostvarenjem bilo kakvog odgojnog cilja. U predmetu Nielsen protiv Danske (presuda od 28. 11. 1998. god.), Sud je smatrao da je pritvaranje djeteta u psihijatrijsku bolnicu protiv njegove volje, ali na osnovu zahtjeva majke nije predstavljalo lienje slobode, ve "majino odgovorno koritenje njenih starateljskih prava u interesu djeteta". U predmetu Suzie Koniarska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, gdje je sud dao nalog da se maloljetnik smjesti na sigurno mjesto, Sud je zakljuio da je podnositeljica bila liena slobode, poto Sud nad njom nije imao starateljsko pravo. Me utim, Sud je rekao da je pritvor bio naloen "u svrhu odgojnog nadzora" i da je shodno tome bio u skladu sa lankom 5(1)(d), poto je podnositeljica - maloljetnica sa tekim psihopatskim poremeajem - poslana u specijaliziranu rezidencijalnu ustanovu za teko poremeene mlade ljude, sa vrlo ozbiljnim odgojno-obrazovnim programom (presuda od 12. 10. 2000. god.) Druga osnova odnosi se na pritvor maloljetnika u svrhu izvo enja pred sud "da bi se osiguralo njihovo uklanjanje iz tetnog okruenja". Ovakva situacija nee pokriti pritvaranje maloljetnika koji je osumnjien ili optuen za kazneno djelo. Me utim, hoe pokriti pritvor maloljetnika optuenika za kazneno djelo za vrijeme psihijatrijskog promatranja i pripreme izvjetaja po kojem e se preporuiti odluka u pogledu tog maloljetnika, ili pritvor u toku trajanja sudskog postupka za smjetaj maloljetnika na staranje (presude X protiv vicarske iz 1979. god, odnosno Bouamar protiv Belgije). Pritvor mentalno oboljelih, alkoholiara, ovisnika o drogama, beskunika ili u svrhu sprjeavanja irenja zaraznih bolesti lanak 5 (1)(e) omoguava zakonit pritvor "osoba u svrhu sprjeavanja irenja zaraznih bolesti, mentalno oboljelih, alkoholiara ili ovisnika o drogama ili beskunika". Iz razloga iz kojih osoba iz ovih kategorija mogu biti pritvorena, Sud je smatrao da "ne samo da se oni moraju smatrati povremeno opasnim po javnu sigurnost, ve i da njihov osobni interes moe zahtijevati njihov pritvor" (presuda Guzzardi protiv Italije). to se tie znaenja fraze "mentalno oboljeli", Sud je smatrao da ovakav termin ne moe imati "definitivno tumaenje" s obzirom na stalni razvoj medicinskog poimanja mentalnog poremeaja (presuda Winterwerp protiv Holandije od 24. 10. 1979. god.). U svakom sluaju, osoba ne moe biti pritvorena na osnovu ove odredbe "samo zato to njegovi stavovi ili ponaanje odstupaju od normi koje prevladavaju u odre enom drutvu". Pitanje da li je osoba mentalno oboljela ili ne bit

e odre eno u skladu sa domaim zakonom, njegovom primjenom na odre eni predmet i prevladavajuim stavovima psihijatrijske struke. Me utim, pritvor mora biti "zakonit", to znai da mora biti u skladu sa zakonom, ukljuujui materijalne i procesne norme u skladu sa Konvencijom, i ne smije biti proizvoljan. U predmetu Winterwerp, Sud je uspostavio kriterije koji moraju biti ispunjeni da bi se pritvor mentalno oboljele osobe kvalificirao kao pritvor koji "nije proizvoljan": - objektivni medicinski strunjaci moraju utvrditi mentalni poremeaj; - priroda ili stupanj poremeaja moraju biti dostatno teki da opravdaju pritvor; - pritvor smije trajati samo onoliko koliko traje medicinski poremeaj, odnosno odre ena jaina poremeaja; - u sluajevima gdje je pritvor potencijalno neogranien, moraju se vriti povremene revizije pred tribunalom koji ima ovlasti da odredi otputanje; - pritvor mora biti u bolnici, klinici ili drugoj odgovarajuoj instituciji koja ima ovlasti da takve osobe dri u pritvoru. Prvi uvjet se ne odnosi na hitne situacije. Naprimjer, podnositelja u predmetu Winterwerp je u psihijatrijsku bolnicu poslao gradonaelnik bez bilo kakvog lijenikog miljenja, nakon to su ga nali kako gol lei u policijskoj eliji. Me utim, oekuje se da, dok neke okolnosti mogu omoguiti hitni pritvor, medicinska potvrda, barem privremena, mora se pribaviti u vrlo kratkom vremenu nakon poetka pritvora. U predmetu Varbanov protiv Bugarske (presuda od 5. 10. 2000. god.), podnositelj je bio pritvoren u skladu sa nalogom tuitelja, koji je izdan bez bilo kakve konsultacije sa medicinskim strunjakom. Sud je zakljuio da je ovakav pritvor bio nezakonit, poto "nije razumno pokazano da je podnositelj mentalno obolio". Sud je do ovakvog zakljuka doao nakon to je primijetio da u ovom predmetu "ranija ocjena psihijatra, barem na osnovu dostupnih dokumenata jeste bila mogua i neophodna". Sud je primijetio da nije bilo nikakve tvrdnje da je ovaj sluaj bio hitan, da podnositelj nije imao nikakvu historiju mentalnih oboljenja i da je navodno dao lijeniko uvjerenje da je mentalno zdrav. U takvim okolnostima, Sud je uhienje i pritvor podnositelja smatrao neprihvatljivim na osnovu stava tuitelja i policajca u pogledu njegovog mentalnog zdravlja, a bez bilo kakve ocjene psihijatra. Tako er je bitno rei da lanak 5(1)(e) ne nosi sa sobom implicitno "pravo na tretman", kako je to tvrdio podnositelj u predmetu Winterwerp, koji je tvrdio da je odgovarajui tretman impliciran u formulaciji "da bi se osiguralo da ne bude pritvoren due nego to je apsolutno neophodno". U predmetu Ashingdane, s druge strane, Sud je smatrao da mora postojati "neka veza izme u osnova za dozvoljavanje lienja slobode i mjesta i uvjeta pritvora", to znai da izvrenje naloga kojim se mentalno oboljelo osoba liava slobode tako er predstavlja dio zahtjeva za zakonitost. Me utim, nepruanje medicinske njege mentalno oboljeloj osobi koja je u pritvoru tako er moe pokrenuti pitanje u pogledu zabrane "neljudskog postupanja" u lanku 3. Pitanje beskunika pojavilo se pred Sudom u predmetu De Wilde, Ooms i Versyp protiv Belgije. Sud je prihvatio, u principu, u smislu lanka 5(1)(e) definiciju beskunika u Belgijskom kaznenom zakonu kao: "osobe koje nemaju stalno mjesto boravka, nemaju osnovnih ivotnih sredstava i nikakvo redovno zanimanje ili struku". U predmetu Guzzardi protiv Italije, Sud je odbio tvrdnju vlade da osobe osumnjiene za pripadnost mafiji, a koje nemaju oigledne izvore sredstava za ivot, mogu da se stave pod termin "beskunika". U belgijskom predmetu, gdje su

podnositelji bili pritvoreni u skladu sa vlastitom eljom, Sud je smatrao da se od prava na slobodu ne moe odustati i da je potrebna sudska odluka, ak i ako je pritvorenik pristao na lienje slobode. Iako jeste bilo nekoliko pritubi vezanih za pritvor ovisnika o drogama ili alkoholiara, ili u svrhu sprjeavanja irenja zaraznih bolesti, implicitno je jasno da je Sud u ocjenjivanju validnosti pritvora imao stav slian stavu prema mentalno oboljelim osobama. Odre ujui znaenje termina "alkoholiar" u smislu lanka 5(1)(e), u predmetu Witold Litwa protiv Poljske Sud je smatrao da da osobe koje nisu medicinski dijagnosticirane kao "alkoholiari", ali ije ponaanje i postupanje pod utjecajem alkohola predstavlja prijetnju javnom redu ili njima samima, mogu biti stavljene pod nadzor u svrhu zatite javnosti ili u njihovom vlastitom interesu, kao to su njihovo zdravlje ili osobna sigurnost. Me utim, Sud je tako er smatrao da to ne znai da je "pritvor pojedinca samo zato to je pod utjecajem alkohola" doputen po lanku 5(1)(e). Nadalje, Sud je zakljuio da je pritvaranje podnositelja u centar za otrjenjivanje bilo proizvoljno, jer njegovo ponaanje nije predstavljalo bilo kakvu prijetnju po javnost ili po njega samog i da alternativne mjere koje postoje u domaem zakonu za osobe u intoksiniciranom stanju nisu bile ni razmatrane. Sud je primijetio da, u skladu sa domaim zakonom, "osoba u intoksiniciranom stanju ne mora biti liena slobode, poto je policija moe odvesti u neku javnu ustanovu ili u mjesto gdje nastanjena". U zakljuku je Sud rekao da je pritvor podnositelja u centar za otrjenjivanje bio protuzakonit (presuda od 4. 4. 2000. god.)

Primjeri sudskih odluka


Izvod iz odluke Opinskog suda u Ljubukom broj k 37/03 od 10. 11. 2003. godine

Zbog okolnosti koje ukazuju na opasnost od bijega l. 146. st. 1. to. a. ZKP FBiH, produljuje se pritvor D.M., nastanjenom u B., opina S-R, Republika Hrvatska, koji se nalazi u pritvoru u zatvoru u Mostaru od 18. 8. 2003. godine po Rjeenju suca za prethodni postupak Opinskog suda u Ljubukom broj Kri 31/03 od 18. 8. 2003. godine, odnosno po Rjeenju kaznenog vijea Opinskog suda u Ljubukom o produljenju pritvora broj Kv 26/03 od 17. 9. 2003. godine i Rjeenju kaznenog vijea Opinskog suda u Ljubukom o produljenju pritvora broj Kv 27/03 od 2. 10. 2003. godine. Na glavnoj raspravi odranoj dana 10. 11. 2003. god. sud je D.M., iz B., Republika Hrvatska, oglasio krivim zbog kaznenog djela Teka kaznena djela protiv sigurnosti javnog prometa iz l. 336. st. 4. KZ FBIH, a u svezi sa l. 332. st. 3. KZ FBiH i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci. Vijee je tako er utvrdilo da je Rjeenjem suca za prethodni postupak Opinskog suda u Ljubukom broj Kri 31/03 od 18. 8. 2003. godine D.M. odre en

pritvor, koji je Rjeenjem kaznenog vijea Opinskog suda u Ljubukom broj Kv 26/03 od 17. 9. 2003. godine i Rjeenjem kaznenog vijea Opinskog suda u Ljubukom broj Kv 27/03 od 2. 10. 2003. god. produljen do dana izricanja prvostupanjske presude, a najdulje jednu godinu do 2. 10. 2004. godine. Odluujui o pritvoru vijee je uzelo u obzir i odredbu l. 5. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama i njoj sukladne odredbe l. 145., 146., i 152. ZKP FBiH. Odredba l. 5. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama, kojoj su u cijelosti sukladne odredbe l. 145., 146., i 152. ZKP FBiH, u relevantnom dijelu glasi: Nitko ne smije biti lien slobode izuzev u nie navedenim sluajevima i sukladno postupku koji je propisan zakonom:zakonitog uhienja ili lienja slobode radi privo enja nadlenoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba poinila kazneno djelo ili kada postoji valjani razlog da se osoba sprijeida, nakon poinjanja kaznenog djela, pobjegnePutanje na slobodu moe se uvjetovati jamstvima o pojavljivanju na su enju. Iz odredbe l. 5. st. 1. t. a. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama te njoj sukladnih odredbi l. 145., 146., i 152. ZKP FBiH nedvojbeno slijedi slijedee. Lienje slobode (odre ivanje, odnosno produljenje pritvora) osobe koja je nepravomonom presudom oglaena krivom i osu ena na kaznu zatvora doputeno je nakon to nadleni sud izrekne kaznu. Rije presuda pretpostavlja da je utvr ena krivica, nakon to se, u skladu sa zakonom, utvrdi da je djelo poinjeno i nametne kazna koja podrazumijeva lienje slobode. Lienje slobode (odre ivanje, odnosno produljenje pritvora) nakon izricanja osu ujue presude ne moe se tumaiti ogranieno na sluaj konane osu ujue presude. Zakonitost pritvora ne trai pravomonu presudu, ve samo zakonit pritvor, to znai da pritvor mora biti u skladu sa domaim zakonom i sa Konvencijom. Zakonitost znai da odre ena zatvorska kazna mora imati osnovu u presudi koju je izrekao nadleni sud i da injenice na koje se presuda poziva predstavljaju kazneno djelo za koje je mogue izricanje zatvorske kazne u skladu sa domaim zakonom u vrijeme kada je djelo poinjeno. Dakle, pritvor moe uslijediti nakon vremenske kazne, ali isto tako moe rezultirati, slijediti i ovisiti, odnosno dogoditi se samom prirodom osu ujue presude. O osu ujuoj presudi mora odluiti nadleni sud, to znai tijelo nadleno da sudi u konkretnom kaznenom predmetu, odnosno tijelo koje je neovisno od izvrne vlasti i od stranaka i koje daje odgovarajua pravosudna jamstva. U smislu prethodno citiranih odredbi, kazna znai proglaavanje osobe krivom za poinjeno kazneno djelo. Tako er i da presuda mora biti izreene nakon postupka kojim je utvr ena krivnja za kazneno djelo. U skladu sa odredbama l. 2. ZKP FBiH i l. 7. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama odre ivanje pritvora je doputeno ako su injenice na koje se kazna odnosi predstavljale, u vrijeme kada je djelo poinjeno, kanjiv in za koje je u zakonu propisana zatvorska kazna. Tako er i da ta kazna mora biti proglaena na temelju pravinog i javnog su enja. lanak 5. st. 3. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama i l. 145. st. 2. ZKP FBiH trae da lienje slobode do su enja nikada ne pre e granicu razumnog roka. Period pritvora, u ozraju razumnog roka, u konkretnoj situaciji tee od trenutka uhienja D.M. do trenutka zavretka glavnog pretresa i objave presude. Dakle, potrebno je utvrditi da li su tuiteljstvo u istrazi te sud nakon podizanja

optunice pokazali posebnu revnosnost u vo enju postupka protiv D.M., odnosno da li je osigurano u razumnom vremenskom roku da se on izvede na su enje na kome mu je, nakon to je oglaen krivim, izreena kazna zatvora. Ovu obvezu je vijee cijenilo na temelju sloenosti postupka i stupnja aktivnosti u pripremi predmeta, vodei pri tome rauna da dua neaktivnost neumitno vodi do zakljuka da je dolo do krenja prava okrivljenika. Tako er i na temelju obveze da pravosu e osigura da predmet do e do faze su enja bez bilo kakvog kanjenja jer je kljuni dio zahtjeva za pravosudnu reviziju taj da ona mora da se desi promptno. Iz injenica koje se nalaze u kaznenom spisu vijee nedvojbeno zakljuuje da pravo na slobodu D.M. ni po ovom osnovu nije povrije eno iz slijedeih razloga. Optuenik je lien slobode dana 18. 8. 2003. godine. Nakon provedene istrage protiv njega je podignuta optunica i dostavljena je sudu 29. 9. 2003. god. Optunicu je sudac za prethodno sasluanje potvrdio dana 2. 10. 2003. god. i isti dan je uruio optueniku i njegovom branitelju. Prvo roite za oitovanje optuenika o krivnji odrano je 10. 10. 2003. god. i ono je na zahtjev optuenika i njegovog branitelja odgo eno za dan 14. 10.2003. god. Dana 23. 10. 2003. godine predsjednik prvostupanjskog vijea je dobio kazneni spis i odmah zakazao glavnu raspravu za 10. 11. 2003. god., ostavljajui dostatno vrijeme strankama za pripremu obrane, odnosno optube, kao i dostatno vrijeme da pozvani svjedoci i oteeni dobiju pozive za glavnu raspravu. Glavna rasprava je odrana i zakljuena 10. 11. 2003.god. Iz ovih injenica vijee zakljuuje da je u dosadanjem dijelu postupka pravosu e pokazalo iznimnu revnost zbog ega pravo okrivljenika na su enje u razumnom roku, i s tim u svezi njegovo pravo na slobodu, u ovom veoma kaznenom predmetu, nije povrije eno. Cijenei razloge koji opravdavaju pritvor (lienje slobode) vijee konstatira da je optueniku izreena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci, to moe biti jak razlog da optuenik pobjegne kako bi izbjegao kaznenu odgovornost. No kako mogua stroga kazna sama po sebi nije dostatna da se opravda pritvor sud je cijenio i druge okolnosti od utjecaja na odre ivanje pritvora. U konkretnoj situaciji sud je utvrdio da je optuenik dravljanin druge drave Republike Hrvatske, u kojoj ima stalno prebivalite u B., opina S-R, Republika Hrvatska i da u mjestu prebivalita ima obitelj, osobnu i obiteljsku imovinu, to, objektivno gledano, tako er moe biti jak razlog za bijeg, odnosno izbjegavanje kaznene odgovornosti koja moe poluiti strogu zakonsku kaznu. Pored toga optuenik je, po razmotrenim dokazima, kritine prigode upravljao vozilom bez poloenog vozakog ispita i to u, za njega stranoj dravi, to ukazuje da njegov karakter, moral, odnos spram vlastite odgovornosti i njegovo ispoljeno potivanje vaeih propisa ne jame da, ako mu se ukae prigoda, nee bijegom izbjei kaznenu odgovornost. Cijenei veliinu imovine koju bi iza sebe optuenik ostavio u BiH sud je naao da ona ne postoji. Zbog toga sud zakljuuje da je i po ovom osnovu jamstvo da D.M. nee pobjei minimalno. Sud je posebice razmotrio injenicu da postoji Sporazum izme u Vlada BiH, FBiH i RH o pravnoj pomoi u gra anskim i kaznenim stvarima, pa je zakljuio da ona nije od utjecaja na umanjenje ili otklanjanje rizika od bijega optuenika zbog ega vijee smatra da i po ovom osnovu nema jamstva da optuenik nee bijegom izbjei kaznenu odgovornost. Naime, l. 3. citiranog Sporazuma propisano je da e drave ugovornice uzajamno pruati pravnu pomo tako da e dostavljati i uruivati pismena,

razmjenjivati obavijesti o pitanjima iz zakonodavstva i kaznene evidencije te obavljati pojedine procesne radnje, kao to su: pojedine istrane radnje, dostava materijalnih dokaza, sasluavanje optuenika, svjedoka, vjetaka i drugih osoba, sudski oevidi, vjetaenja i drugo. Odredbama l. 24. do 38. citiranog Sporazuma nije propisana obveza strana ugovornica da, u sluaju da se u jednoj od njih vodi kazneni postupak protiv osobe koja je dravljanin druge drave ugovornice pa ta osoba ode (pobjegne) u dravu iji je dravljanin i ne odaziva se pozivu suda drave u kojoj se vodi kazneni postupak, drava iji je optuenik dravljanin izruuje tu osobu dravi pred ijim sudom se vodi kazneni postupak protiv osobe ije se izruenje trai. Naravno ovdje se ima u vidu i injenica da pozitivni zakonski propisi Republike Hrvatske ne doputaju izruenje dravljana Hrvatske drugoj dravi. Pored toga, zbog objektivne teine kaznenog djela koje se optueniku stavlja na teret i injenice da je broj ovakvih kaznenih djela na teritoriji Federacije BiH u porastu te svrhe kanjavanja, osobito preventivnog utjecaja na druge da ne ine takva djela, Federacija BiH ima osobit interes da se kazneni postupak optueniku provede u Federaciji BiH a ne da se, primjenom citiranog Sporazuma, kazneni progon, u sluaju da optuenik pobjegne u dravu Hrvatsku i ne odazove se pozivu tuiteljstva, odnosno suda, za to kako je navedeno postoji veliki rizik, ustupi dravi Hrvatskoj. Iz svega navedenog sud nedvojbeno zakljuuje da je opasnost od bijega velika te da opravdava produljenje pritvora. Polazei od navedenog vijee zakljuuje da su u cijelosti ispunjeni zahtjevi l. 5. st. 1. t. a. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama i l. 145., 146., i 152. ZKP FBiH jer je Opinski sud u Ljubukom, po zakonu nadleno sudsko tijelo, neovisno i nepristrano, u razumnom roku - dva mjeseca i dvadeset i tri dana nakon to je lien slobode, u zakonom propisanom postupku i na javnoj raspravi oglasilo krivim D.M. za kazneno djelo, koje je u trenutku njegovog poinjanja bilo propisano kao kazneno djelo i za koje je bila propisana zatvorska kazna, te mu izreklo kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci. Tako er i zbog toga to je pritvor produljen da bi se sprijeilo njegovo ometanje pravosudnog postupka, odnosno zbog potrebe da se sprijei njegov bijeg. Cijenei dosadanju duinu trajanja pritvora, mogunost da on u albenom postupku traje i jo due te duinu izreene zatvorske kazne u odnosu na produenje pritvora vijee u cijelosti prihvaa stajalita Europskog suda za ljudska prava da okrivljenik ne moe osporiti pritvor u odnosu na duinu ili primjerenost izreene zatvorske kazne. Tako er i istovjetna stajalita glede uvjeta pritvora, odnosno uope pritvor, u odnosu na godine ivota i eventualno zdravstveno stanje okrivljenika. Iako mora postojati razumljiv odnos izme u osnova za prihvatljivo lienje slobode (odre ivanje ili produenje pritvora) i mjesta i uvjeta pritvora, pritvor podnositelja proizlazi iz presude u kaznenom predmetu i, shodno tome, doputen je po odredbama, kako domaeg zakona, tako i Konvencije. Ispitujui prava iz l. 5. st. 3. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama te l. 145. st. 1., 140. i 141. ZKP FBiH, koja optueniku jame pravo na eventualnu primjenu prikladnijih drugih mjera osim pritvora, odnosno sadre vrlo jaku pretpostavku u korist drugih vrsta jamstva, sud je naao da konkretne okolnosti opravdavaju vrlo visoku opasnost od bijega tako da jamstva propisana l. 145. st. 1., 140. i 141. ZKP FBiH nisu dostatne mjere koje bi osigurala nazonost optuenika u kaznenom postupku, odnosno koje bi osigurale da kazneni postupak nee biti ometan njegovim bijegom.

Ovo i stoga to ovaj sud ne moe primijeniti mjere zabrane propisane l. 140. ZKP FBiH dravljaninu Republike Hrvatske dok se on nalazi u Republici Hrvatskoj jer na podruju te, kao i bilo koje druge strane drave, sud Federacije BiH nema jurisdikciju, pa bi primjena ovakve mjere bila iluzorna i neuinkovita. Eventualni izbor neke od ovih mjera jedino bi bio mogu kada bi optuenik D.M. imao boravite u Federaciji Bosne i Hercegovine, a iz spisa proizlazi da ga on nema. Kada je rije o jamstvu propisanom odredbom l. 141. ZKP FBiH sud je stajalita da se optuenik moe pustiti na slobodu ako on osobno ili netko drugi dade jamstvo i ako optueni D.M. obea da se nee kriti i da bez odobrenja suda nee napustiti svoje boravite. U konkretnoj situaciji ve je objanjeno zbog ega sud ne bi mogao prihvatiti obeanje optuenika da se nee kriti i da bez odobrenja nee napustiti svoje boravite ak i kad bi ga on dao. Drugi uvjet koji je potrebno kumulativno ispuniti da bi sud eventualno umjesto mjere pritvora optueniku odredio jamstvo - ponuda optuenika ili neke druge osobe za davanjem jamstva iji je sadraj propisan l. 142. ZKP FBiH nije istaknuta tijekom kaznenog postupka zbog ega je zakljuiti da ni drugi potrebiti uvjet za primjenu jamstva i putanje na slobodu nije ispunjen. No ak i da je i ispunjen uslijed nemogunosti ispunjavanja prvog uvjeta u njegovoj biti, a ne samo u formi, sud je vrstog stajalita da se u konkretnoj situaciji odredba l. 141. ZKP FBiH ne bi mogla primijeniti na optuenika D.M.. Imajui u vidu sve navedene injenice i u cijelosti prihvaajui pravna stajalita Europskog suda za ljudska prava u svezi tumaenja l. 5. Konvencije iskazana u njegovim presudama: X protiv Austrije (1968. i 1969.); De Wilde, Ooms i Versyp protiv Belgije od 18. lipnja 1971. god. A.12.; Engel protiv Holandije od 8. lipnja 1976. god. A.22.; Neumeister protiv Austrije; Krzycki protiv Savezne Republike Njemake; Weeks protiv Ujedinjenog Kraljevstva; Bizzoto protiv Grke, od 15. studenog 1996.; Van Droogenbroeck protiv Belgije od 24. lipnja 1982. god. A. 50.; X protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 5. studenog 1981. A.46.; Weeks protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 2. oujka 1987. god. A.114; Wemhoff od 27. lipnja 1968. god. A.7, Neumeister protiv Austrije od 27. lipnja 1968. god. A.84.; Ringeisen od 16. srpnja 1971. god. A.13.; B protiv Austrije od 28. oujka 1990. god. A. 175.; W protiv vicarske od 26. sijenja 1993. god., A.10., vijee je temeljem l. 152. ZKP FBiH a u svezi s l. 146. st. 1. to. a. ZKP FBiH odluilo kao u izreci.

Izvod iz odluke Opinskog suda u Ljubukom broj k 120/04 od 30. 8. 2004. godine
1. Odre uje se pritvor D.B. sa prebivalitem u O., opina Ljubuki, radi osiguranja njegove nazonosti na roitu o razmatranju izjave o krivnji 2. Pritvor e trajati od dana lienja slobode do objavljivanja presude, a najdue mjesec dana upanijsko tuiteljstvo iroki Brijeg podnijelo je protiv D.B. optunicu broj Kt 164/04 od 19. 5. 2004. god. zbog produljenog kaznenog djela Kra e iz l. 273. st. 1. KZ F BiH. Optuenik se nije odazvao pozivu suda na roite o razmatranju izjave o krivnji zakazano za 25. 8. 2004. god. iako je sukladno odredbi l. 114. i 115. ZKP FBiH bio uredno obavijeten. Sud je naredio njegovo prisilno dovo enje koje nije uspjelo jer optuenik nije prona en kod kue. Na roitu odranom 30. 8. 2004. god.

tuitelj je predloio da se optueniku odredi pritvor jer se oigledno izbjegava odazvati pozivu suda, odnosno jer je promijenio boravite a o tome nije izvijestio sud. Pri odluivanju o podnesenom prijedlogu sud je analizirao prijedlog nadlenog tuitelja za odre ivanje pritvora i u duhu odredbe l. 5. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama i njoj sukladne odredbe l. 295. st. 2. ZKP FBiH. Poto je sud razmotrio spise i ocijenio navode prijedloga za odre ivanje pritvora utvrdio je da je prijedlog osnovan i to iz slijedeih razloga. Odredba l. 5. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama, kojoj su u cijelosti sukladna odredba l. 295. st. 2. ZKP F BiH, u relevantnom dijelu glasi: Nitko ne smije biti lien slobode izuzev u nie navedenim sluajevima i sukladno postupku koji je propisan zakonom: zakonito uhienje ili lienje slobode zbog nepovinovanja zakonitom nalogu sudau cilju osiguranja izvrenje bilo koje obveze propisane zakonomzakonito uhienje ili lienje slobode radi privo enja nadlenoj sudskoj vlasti Iz odredbe l. 5. st. 1. t. b. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama te njoj sukladne odredbe l. 145. i 261. st. 2. ZKP F BiH, nedvojbeno proizlazi da se pritvor moe odrediti u cilju izvrenja bilo koje obveze propisane zakonom koja, u svim sluajevima, mora proizlaziti iz naloga suda. Po stajalitima Europskog suda za ljudska prava oitovanog u vie njegovih presuda ovakva specifina obveza mogla bi biti: izvrenje vojne ili civilne slube, noenje osobne karte, podnoenje poreske ili carinske prijave, potivanje obveznog prebivalita ili odaziv pozivu suda. Tako er proizlazi i da je cilj lienja slobode (odre ivanja pritvora) dovo enje osobe pred zakonom nadleno sudsko tijelo. Polazei od navedenog sud zakljuuje da su u cijelosti ispunjeni zahtjevi l. 5. st. 1. t. b. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama Konvencije i l. 261. st. 2. ZKP FBiH jer je D.B. dana 30. 7. 2004. god. pismeno upozoren da se u sluaju neodazivanja pozivu suda, odnosno neprijavljivanja promjene boravita, protiv njega moe odrediti pritvor, pa ipak nije pristupio sudu na roite za razmatranje izjave o krivnji zakazano za 25. 8. 2004. god. niti je opravdao svoj izostanak, iako je bio uredno obavijeten o terminu odravanja roita. Tako er i zbog toga to naredba o prisilnom dovo enju nije realizirana jer optuenik nije prona en kod kue, a iz slubene zabiljeke sudske policije proizlazi da je promijenio boravite te i zbog toga to o promjeni borvita nije izvijestio sud. Pored toga, protiv D.B. je prethodno iz istih razloga tako er odre ivan pritvor Rjeenjem Opinskog suda Ljubuki broj K 15/03 od 29. 4. 2003. god. iz koje injenice sud zakljuuje da je optuenik sklon izbjegavanju kaznenog postupka. Sud je, razmatrajui i ukupne okolnosti i prirodu obveze koju je D.B. imao (odziv pozivu suda), zakljuio da je njeno ispunjenje pitanje trenutne neophodnosti koja nije od negativnog utjecaja na ukupne ivotne aktivnosti D.B., da su okolnosti takve da nijedan drugi nain osiguranja ispunjenja obveze nije razumno izvodljiv, da bi toleriranje krenja takve obveze poluilo izbjegavanje kaznene odgovornosti i negativan utjecaj na druge, da je trajanje perioda pritvora limitirano zakljuenjem glavne rasprave, odnosno vremenom do mjesec dana to nije dug vremenski period i to je bitan inilac u uspostavljanju ravnotee izme u ljudskih prava i sloboda i obveza koje postoje u svakom drutvu. Naravno i stoga jer je D.B. izbjegao izvrenje obveze propisane zakonom koja je proizala iz naloga suda i na koju je on bio prethodno upozoren iz ega, kao i iz njegove sklonosti izbjegavanju kaznenog postupka, sud zakljuuje da on oigledno

izbjegava pristup sudu, te zbog toga to je cilj lienja slobode (odre ivanja pritvora) dovo enje D.B. pred zakonom nadleno sudsko tijelo. Imajui u vidu sve navedene injenice i u cijelosti prihvaajui pravna stajalita Europskog suda za ljudska prava u svezi tumaenja l. 5. Konvencije iskazana u njegovim presudama: Johansen protiv Norveke; B protiv Francuske; Ciulla protiv Italije; McVeigh,O'Neill i Evans protiv Ujedinjenog Kraljevstva sud je temeljem l. 261. st. 2. ZKP FBiH odluio kao u izreci.

Izvod iz odluke Opinskog suda u Ljubukom broj kv 8/04 od 2. 9. 2004. godine


Odbija se kao neosnovan prijedlog upanijskog tuiteljstva iroki Brijeg broj Kt 310/04 od 31. 8. 2004. god. o produljenju pritvora A.. koji se nalazi u pritvoru u zatvoru u Mostaru po Rjeenju Opinskog suda u Ljubukom broj Kv 7/04 od 20. 8. 2004. god. O b r a z l o e nj e upanijsko tuiteljstvo iroki Brijeg podnijelo je 31. 8. 2004. god. prijedlog o produljenju pritvora broj Kt 310/04 optueniku A.., koji se nalazi u pritvoru u zatvoru u Mostar po Rjeenju Opinskog suda u Ljubukom broj Kv 7/04 od 20. 8. 2004. godine, a iz osnova l. 146. st. 1. to. b. i c. ZKP FBiH. Tuiteljstvo u prijedlogu navodi da protiv optuenika stoji osnovana sumnja da je poinio kazneno djelo Izazivanja ope opasnosti iz l. 323. st. 1. KZ FBiH te da su supoinitelji djela D.J. i V.F. zv. C. u bijegu. Zbog navedenih injenica dri da postoji opasnost da e pritvorenik boravkom na slobodi ostvariti dogovor sa supoiniteljima djela i ometati kazneni postupak. Pored toga, navodi tuiteljstvo, protiv optuenika se u upanijskom tuiteljstvu Konjic vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela Nedoputeno dranje oruja i eksplozivnih materija iz l. 371. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ FBiH, to su osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da e ponoviti kazneno djelo za koje se moe izrei kazna zatvora od najmanje pet godina. Postupajui po odredbi l. 151. st. 1. ZKP FBiH a u svezi sa l. 146. st. 1. to. b. i c. ZKP FBiH kazneno vijee ovog suda je dana 2. 9. 2004. god. razmotrilo prijedlog za produljenje pritvora i sve dokaze tuiteljstva koji utemeljuju razumnu sumnju da je A. . poinio kazneno djelo Izazivanja ope opasnosti iz l. 323. st. 1. KZ FBiH i dokaze koji opravdavaju produljenje pritvora protiv njega. Dakle, vijee je razmotrilo: zapisnik o oevidu PU Ljubuki odjel krim. policije br. 02-2-4/2-7-43/03 od 10. 8. 2003. godine, foto dokumentaciju PU Ljubuki br. 02-24/2-7-43/03-1 od 12. 8. 2003. god., slubenu zabiljeka FMUP Sarajevo Uprava Policije br. 12/5-420/04 od 15. 7. 2004. godine, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta MUP-a Kantona Sarajevo br. 02/2-2-08 od 19. 3. 2004. god., izvjetaj o vjetaenju eksplozivnim materija FMUP broj 12/0-2-04-5-1349 od 22. 4. 2004. god. i broj 12/8-02-5-1349 od 26. 4. 2004. god., iskaze svjedoka J.D., Lj.B., V.V-L., I. ., iskaze oteenih J. M., .., Z. . i R.., izvjee stalnog sudskog vjetaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina N.K., iskaz optuenika br. Kt. 310/04 od 23. srpnja 2004. god. i obavijest upanijskog tuiteljstva Mostar broj Kt-357/04 od 26. 8. 2004. god.

Poto je vijee razmotrilo spise i ocijenilo navode prijedloga za produljenje pritvora u ozraju l. 5. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama te l. 145. i 146. st. 1. to. b. i c. ZKP FBiH utvr eno je da je prijedlog neosnovan i to iz slijedeih razloga. Odredba l. 5. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama, kojoj su u cijelosti sukladne odredbe l. 146. ZKP FBiH, u relevantnom dijelu glasi: Nitko ne smije biti lien slobode izuzev u nie navedenim sluajevima i sukladno postupku koji je propisan zakonom:zakonitog uhienja ili lienja slobode radi privo enja nadlenoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba poinila kazneno djelo ili kada postoji valjani razlog da se osoba sprijei da poini kazneno djelo ili da nakon poinjanja kaznenog djela, pobjegne Iz odredbe l. 5. st. 1. t. c. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama te l. 145. i 146. ZKP FBiH jasno slijedi da je lienje slobode (produljenje pritvora) osobe optuene za poinjanje konkretnog kaznenog djela mogue ako je takvo kazneno djelo definirano u domaem zakonu. To ne znai da postoji potreba da se utvrdi da je ta osoba doista i poinila to djelo, ve da postupci na temelju kojih je dolo do lienja slobode moraju da se uklapaju u opseg kaznenog djela koje je zakonom ve definirano. Tako er slijedi i da je pritvor mogue odrediti zbog razumne sumnje na poinjanje kaznenog djela te potrebe da se sprijei ometanje kaznenog postupka od strane optuenika njegovim utjecajem na supoinitelje ili da se sprijei da ponovi kazneno djelo, dovri pokuano kazneno djelo ili poini kazneno djelo kojim prijeti, a za koja kaznena djela se moe izrei kazna zatvora od najmanje pet godina ili tea kazna. Nadalje, i da cilj lienja slobode, odnosno u konkretnoj situaciji produljenje pritvora, mora biti da se optuenik dovede pred nadleno sudsko tijelo i da sumnja u poinjanje kaznenog djela mora biti razumna. Takva mjera e biti kompatibilna sa odredbama domaeg zakona i Konvencije ako se to uradi u cilju pokretanja kaznenog postupka protiv optuenika. Iz podnesenog prijedloga za produljenje pritvora i dokaza kao prilog prijedlogu nedvojbeno proizlazi da je nadleni tuitelj protiv A.. podigao optunicu zbog kaznenog djela Izazivanja ope opasnosti iz l. 323. st. 1. KZ FBiH u cilju da se izvede pred nadleni sud, oglasi krivim i kazni po zakonu, a koju je sudac za prethodno sasluanje potvrdio dana 1. 9. 2004. god. Tako er i da je produljenje pritvora predloeno da bi se sprijeilo njegovo ometanje pravosudnog postupka, odnosno zbog potrebe da se sprijei njegovo dogovaranje sa supoiniteljima djela i opasnosti da e ponoviti kazneno djelo. Konstatirati je i to da iz prethodno navedenog proizlazi da upanijsko tuiteljstvo Mostar, a ne Konjic kako to navodi tuiteljstvo, protiv optuenika vodi istragu zbog kaznenog djela Nedoputeno dranje oruja i eksplozivnih materija iz l. 371. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ FBiH iz kojih razloga tuiteljstvo dri opravdanim produljenje pritvora i zbog opasnosti da e ponovo poiniti kazneno djelo. Pojam razumna sumnja u duhu l. 5. st. 1. t. c. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama, odnosno osnovana sumnja u smislu l. 146. st. 1. ZKP FBiH, pretpostavlja postojanje injenica ili informacija koje bi zadovoljile objektivnog promatraa da je dana osoba mogla poiniti kazneno djelo. Razumna sumnja da bi A.. poinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret utemeljena je na injenicama i informacijama koje se objektivno mogu povezati sa njim i navodno poinjenim djelom. U kaznenom spisu postoje dokazi o radnjama koje izravno impliciraju A.. kao osobu koja bi mogla poiniti kazneno djelo Izazivanja ope opasnosti iz l. 323. st. 1. KZ FBiH.

Tako er postoje i dokumenti koji to pokazuju. Rije je o zapisniku o oevidu PU Ljubuki odjel krim. policije br. 02-2-4/2-7-43/03 od 10. 8. 2003. godine, foto dokumentaciji PU Ljubuki br. 02-2-4/2-7-43/03-1 od 12. 8. 2003. god., slubenoj zabiljeci FMUP Sarajevo Uprava Policije br. 12/5-420/04 od 15. 7. 2004. godine, potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta MUP-a Kantona Sarajevo br. 02/2-2-08 od 19. 3. 2004. god., izvjetaju o vjetaenju eksplozivnim materija FMUP broj 12/02-04-5-1349 od 22. 4. 2004. god. i broj 12/8-02-5-1349 od 26. 4. 2004. god., iskazima svjedoka J.D., Lj.B., V.V-L., I. ., iskazima oteenih J. M., .., Z. . i R.., izvjeu stalnog sudskog vjetaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina N.K. te iskazu optuenika br. Kt. 310/04 od 23. srpnja 2004. god. To apsolutno ne znai da e dokazi biti dostatni da opravdaju eventualnu osu ujuu presudu, ali navedeno, po domaem Zakonu i Konvenciji, jesu zakoniti osnovi za lienje slobode - produljenje pritvora. Iz navedenog ovo vijee zakljuuje da se moe pokazati ne samo veze izme u A.. i doga aja koji, po prijedlogu za produljenje pritvora, predstavljaju kazneno djelo, ve i dostatna osnova razumna sumnja, da se zakljui da takvi doga aji ulaze u opseg navodnog kaznenog djela. Dakle, postoje dostatno objektivni dokazi koji povezuje postupanje A.. sa vjerojatnoom da bi takvim postupanjem moglo biti poinjeno kazneno djelo Izazivanja ope opasnosti iz l. 323. st. 1. KZ FBiH na nain da bi dana 10. 8. 2003. god. A.. na nagovor D.J. postavio i aktivirao eksplozivnu napravu na sjevernoj strani garae vlasnitvo R. . u G., koju napravu mu je prethodno dao V.F. zv. C. Polazei od ovakvog utvr enja vijee zakljuuje da su ispunjeni zahtjevi l. 5. st. 1. t. c. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama - optuenik optuen za poinjanje konkretnog kaznenog djela definiranog u KZ FBiH, cilj pritvora je da se optuenik dovede pred nadleno sudsko tijelo kako bi ono odluilo o njegovoj odgovornost i postoji razumna sumnja da bi optuenik poinio to kazneno djelo. No s druge strane, kako ovi razlozi nisu dostatni da bi se pritvor produljio sud je razmotrio i cijenio sve razloge koji mogu biti od znaaja za produljenje pritvora iz osnova l. 146. st. 1. to. b. i c. ZKP FBiH. Iz podnesenih dokaza nedvojbeno proizlazi da tuiteljstvo sa podruja mjesne nadlenosti drugog, a ne ovog suda, vodi istragu protiv optuenika A.. za kazneno djelo Nedoputeno dranje oruja i eksplozivnih materija. Proizlazi i da je protiv A. ., a ne i D. J. i V. F. koji su u bijegu, podnesena i potvr ena optunica kojom je optuen za kazneno djelo Izazivanja ope opasnosti. I nita drugo. Sud utvr uje da tuiteljstvo me u dostavljenim dokazima nije ponudilo niti jedan dokaz kojim bi utemeljio jednu od pravnih osnova zbog kojih se moe odrediti pritvor. Dakle, nema dokaza da optuenik prijeti da e poiniti kazneno djelo, nema dokaza iz kojih bi proizala razumna sumnja da e optuenik dovriti pokuano kazneno djelo, kao to nema ni dokaza kojim bi se temeljila razumna sumnja da e optuenik ponoviti kazneno djelo. Kao dokaz tuiteljstvo nudi samo dopis konjikog podrunog ureda upanijskog tuiteljstva Mostar da se protiv A.. vodi istraga za kazneno djelo Nedoputeno dranje oruja i eksplozivnih materija. Nema ni dokaza koji pokazuju osobite okolnosti da e optuenik ometati kazneni postupak utjecajem na supoinitelje D.J. i V.F., protiv kojih sudu nije ni podnesena optunica. Kao dokaz koji opravdava te okolnosti samo se navodi injenica da su supoinitelji u bijegu iz koje se izvodi zakljuak da su ispunjeni svi uvjeti za odre ivanje pritvora.

Sud se u ovakvim situacijama ne moe oslanjati na pretpostavke i tvrdnje in abstracto - moraju postojati konkretne injenine okolnosti koje e podrati tvrdnju tuitelja i eventualnu sudsku odluku glede osoba lienih slobode i produljenja pritvora. U odredbi l. 5. st. 3. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama i njoj sukladnoj odredbi l. 145. st. 3. ZKP FBiH postoji eksplicitno pravo na putanje iz pritvora do su enja i ovo se moe prevazii samo ako se mogu ustanoviti jedan ili vie relevantnih i dostatnih razloga za produetak lienja slobode. Razlog za produetak pritvora bit e prihvatljiv samo ako je doista primjenjiv na okolnosti dane osobe. Stoga ne moe postojati pravilo koje iskljuuje mogunost putanja na slobodu do su enja, ak i osoba koja imaju ranije kaznene osude ili koja su optuena za odre ena kaznena djela. Gore navedeno stajalite vijea sadrano je i u vie presuda Europskog suda za ljudska prava - Stgmuller protiv Austrije, Clooth protiv Belgije, Contrada protiv Italije, Barfuss protiv Republike eke. Pored toga, samo iz injenice da se protiv A.. pred drugim mjesno nadlenim tuiteljstvom vodi istraga izvoditi zakljuak da je to opravdan razlog za produljenje pritvora zbog opasnosti da e ponoviti kazneno djelo suprotno je temeljnim pravnim naelima praesumptio innocentiae (presumpcije nevinosti) i in dubio pro reo sadranim u l. 6. st. 2. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama i njoj sukladnim odredbama l. 3., 146. i 151. ZKP FBiH. Pri ovakvom stajalitu sud se poziva i na odredbu l. 19. ZKP FBiH koja kae: Kada je propisano da pokretanje kaznenog postupka ima za posljedicu ogranienje odre enih prava, ove posljedice, ako ovim zakonom nije drugaije odre eno, nastupaju potvr ivanjem optunice, a koja odredba u cijelosti potvr uje navedena stajalita suda. Nije prihvatljivo oslanjati se na sumnje glede krivnje osumnjienika ako nema osu ujue presude protiv njega jer samo eventualna prethodna osu ivanost optuenika moe biti pravno relevantna. Praksa Europskog suda za ljudska prava to potvr uje u vie odluka. Tako se u presudi Europskog suda za ljudska prava Assenov protiv Bugarske kae: U ocjeni ovakvih pitanja moraju se uzeti u obzir sve okolnosti predmeta, a posebice ranija historija i osobnost date osobe. Samo injenica da je dana osoba ranije bila kazneno kanjavanja za ista ili slina kaznena djela, ili kaznena djela slina onome koje je predmet istrage, bila bi znaajna Tako er i u presudi u predmetu Barber, Messegu i Jabardo protiv panije gdje je reeno da naelo pretpostavke nevinosti zahtijeva, inter alia, u vrenju svoje obveze, lanovi suda ne trebaju poinjati od unaprijed stvorene ideje da je okrivljena osoba izvrilo djelo za koje se vodi istraga, a svaka sumnja treba ii u prilog okrivljenika. To to se protiv optuenika jo negdje, i to izvan mjesne nadlenosti ovog suda, vodi istraga ne znai da e se istraga poluiti podizanje optuenice, pa ak ni da e optunica biti potvr ena ili da e postupak biti okonan osu ujuom presudom. Zbog toga se u ovakvim situacijama nite ne smije pretpostavljati ve se svakoj injenici mora dati njen pravi pravno relevantni znaaj. Kada bi sud prihvatio ovu konstrukciju onda bi on unaprijed, a da nije vidio niti jedan jedini dokaz i suprotno temeljnim pravnim naelima, pretpostavio krivnju A.. za kazneno djelo Nedoputeno dranje oruja i eksplozivnih materija, odnosno uzeo bi da je kriv za djelo za koje jo nije ni optuen. ak bi otiao i dalje, pa bi, pretpostavljajui da e i ponoviti to djelo, odredio pritvor.

Zbog svega navedenog, u odnosu na razloge koje tuiteljstvo navodi da opravdavaju potrebu za produljenjem pritvora zbog opasnosti da e A.. ponoviti kazneno djelo za koje se moe izrei kazna zatvora od najmanje pet godina, vijee ovog suda je stajalita da su razlozi i uz njih podneseni dokazi neodre eni i uopeni te da nisu opravdani razlozi za produljenje pritvora, pa je u tom pravcu i neosnovan prijedlog za produljenje pritvora iz osnova l. 146. st. 1. to. c. ZKP FBiH. Istovjetna stajalita vae i glede injenice da su supoinitelji u bijegu iz ega tuiteljstvo izvlai zakljuak i tvrdi da e pritvorenik kad se na e na slobodi utjecati na njih i tako ometati kazneni postupak protiv sebe. Cijenei razloge prijedloga da e optuenik ometati postupak protiv sebe tako to e vriti pritisak na supoinitelje, odnosno napraviti dogovor sa D.J. i V.F. glede toga kako e oni odgovoriti na postupak sud je naao da tuiteljstvo nije sudu dostavilo niti jedan dokaz, odnosno pravno valjan argument, da postoji ozbiljan rizik od ulaska u dogovore prije su enja. Ni u ovoj situaciji sud ne moe pretpostavljati ve mora imati argumente da postoje neke objektivne okolnosti ili konkretne i argumentirane radnje i postupci koje su pravno valjana osnova za produljenje pritvora, a koje u svom prijedlogu tuitelj i ne navodi zbog ega ne mogu biti ni dokazani,. Sud mora argumentirati svaki od razloga koji ga upuuju na odluku da postoji opasnost od utjecaja A.. na D. J. i V. F., a oigledno je da ne postoji nijedan dokaz podnesen od strane tuitelja za takvu argumentaciju. No i neovisno od navedenog vano je naglasiti da razlozi koji inicijalno djeluju kao opravdanje za odre ivanje, pa i produljenje pritvora, postaju manje uvjerljivi to pritvor due traje, pa je neophodno da potreba da svaka osoba bude slobodna bude vrlo otvoreno tumaena. De facto i de jure to znai da odre ene opasnosti za ometanje kaznenog postupka se moraju tijekom postupka vrlo restriktivno tumaiti i da vremenom neke od njih i prestaju da postoje. Ovo osobito u odnosu na opasnosti navedene u l. 146. st. 1. to. b. ZKP FBiH. Nadalje, ak i kada postoje osnove za produetak lienja slobode, manje ili vie uvjerljive, kako se zavravaju razliite faze istrage, kao to su uzimanje izjava i prikupljanje drugih dokaza, nee se generalno smatrati prihvatljivim opravdanjem produljenje pritvora nakon potvr ivanja optunice. Ovo i stoga to je tuitelj podigao optunicu, koju je sud potvrdio, pa dakle postoje svi dokazi koji se na glavnom pretresu sukladno odredbama ZKP FBiH mogu koristiti za dokazivanje krivnje optuenika, odnosno postoje dokazi koji utemeljuju razumnu sumnju da bi A.. mogao biti poinitelj kaznenog djela Izazivanja ope opasnosti to apsolutno znai da otpada tzv. koluzijska opasnost, odnosno otpada opasnost da e optuenik ometati kazneni postupak utjecajem na supoinitelje djela. U tom ozraju su stajalita presuda Europskog suda za ljudska prava: Trzaska protiv Poljske, Muller protiv Francuske, I.A. protiv Francuske. Imajui u vidu sve navedene injenice i u cijelosti prihvaajui pravna stajalita Europskog suda za ljudska prava u svezi tumaenja l. 5. Konvencije iskazana u njegovim prethodno navedenim presudama vijee je temeljem l. 151. st. 1. ZKP FBiH, a u svezi s l. 146. st. 1. to. b. i c. ZKP FBiH odluilo kao u izreci.

Izvod iz odluke Opinskog suda u Ljubukom broj 063-0-kv-06000004 od 18. 4. 2006. godine

1. Iz osnova l. 146. st. 1. to. c. ZKP FBiH - postoje okolnosti koje opravdavaju bojazan da e ponoviti kazneno djelo za koje se moe izrei kazna zatvora od pet godina, produljuje se pritvor I.D. zv. I. ., koji se po rjeenju Opinskog suda u Ljubukom br. 063-0-Kpp-06-000023 od 22. 3. 2006. god. nalazi u pritvoru u zatvoru u Mostaru od od 21. 3. 2006. god. 2. Pritvor se produljuje za etrdeset i pet dana i trajati e do 4. 6. 2006. godine

upanijsko tuiteljstvo iroki Brijeg podnijelo je uz optunicu broj KT 60/06 i prijedlog o produljenju pritvora I.D., koji se nalazi u pritvoru u zatvoru u Mostaru od 21. 3. 2006. godine po Rjeenju suca za prethodni postupak Opinskog suda u Ljubukom broj 063-0-Kpp-06-000023 od 22. 3. 2006. god., a iz osnova l. 146. st. 1. to. a. ZKP FBiH. Tuiteljstvo predlae da se nakon potvr ivanja optunice zbog kaznenog djela Teke kra e iz l. 287. st. 4. u svezi sa st. 1. to. a., a u svezi sa l. 28. st. 1. KZ FBiH optueniku I.D. produi pritvor zbog opasnosti od bijega i bojazni da e ponoviti kazneno djelo za koje se moe izrei kazna zatvora od pet godina. Okolnosti koje opravdavaju opasnost bijega tuiteljstvo nalazi u injenicama da I.D. nema stalnog zaposlenja, da povremeno radi u raznim mjestima te da je do sada vie puta kanjavan za kaznena djela poinjena na raznim mjestima. Pored toga, tuiteljstvo dri da postoje i okolnosti koje opravdavaju bojazan da e I. D. ponoviti kaznerno djelo koje se oituju u injenicama da je on do sada deset puta osu ivan i to uglavnom za istu vrstu kaznenog djela koje je predmet optube, da mu je ukupno izreeno, ne raunajui maloljetnike mjere, preko 17 godina zatvorskih kazni, to ukazuje da se radi o klasinom provalniku povratniku, da je kod njega prilikom lienja slobode prona en i oduzet alat za obijanje kasa, a to objektivizira naprijed navedene tvrdnje o njegovoj kriminalnoj djelatnosti kao zanimanju. injenice da je optuenik osoba bez stalnog zaposlenja, da povremeno radi u raznim mjestima izvan mjesta prebivanja i da se sa drugim osobama dogovara za poinjenje kaznenih djela dodatno potvr uju ovakvo stajalite, tvrdi tuiteljstvo. S obzirom da se za ovo kazneno djelo moe se izrei kazna zatvora od pet godina (zakonom propisana kazna od jedne do osam godina) ispunjeni su svi uvjeti za produljenje pritvora i iz osnova l. 146. st. 1. to. c. ZKP FBiH. U odredbi l. 5. st. 3. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama i njoj sukladnoj odredbi l. 145. st. 3. ZKP FBiH postoji eksplicitno pravo na putanje iz pritvora do su enja i ovo se moe prevazii samo ako se mogu ustanoviti jedan ili vie relevantnih i dostatnih razloga za produetak lienja slobode. Razlog za produetak pritvora bit e prihvatljiv samo ako je doista primjenjiv na okolnosti dane osobe. Mora se imati na umu da svako lienje slobode mora uvijek biti izuzetak, s objektivnim opravdanjem, i samo onoliko koliko je neophodno. Stoga postoji jasan teret dokazivanja na onima koji su liili nekog slobode, da ustanove ne samo da ovlasti na osnovu kojih se to desilo ulaze u jedan od temelja navedenih u lanku 5., ve, isto tako, i da koritenje tih ovlasti moe da se primjeni na konkretnu situaciju u kojoj je upotrijebljeno. Odredba l. 5. st. 1. to. c. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama nalae da se osoba liena slobode mora u najkraem roku izvesti pred sud i da ima pravo u razumnom roku biti su ena ili putena na slobodu do su enja. U konkretnoj situaciji I. D. je odre en pritvor iz osnova l. 146. st. 1. to. a. ZKP FBiH zbog opasnosti od bijega, dok sada tuiteljstvo predlae produljenje pritvora ne samo

iz te osnove ve i osnova l. 146. st. 1. to. c. ZKP FBiH - bojazni da e ponoviti kazneno djelo za koje se moe izrei kazna zatvora od pet godina. Gore navedeno stajalite vijea sadrano je i u vie presuda Europskog suda za ljudska prava Schiesser protiv vicarske str. 13-14 st.3; Ireland v. the United Kingdom od 18. 1. 1978. god., Serija A br. 25, str. 75-76, st. 190; Assenov and Others, str. 2298-99, st. 144-150 i str. 3302, st. 162; Brogan and Others v. the United Kingdom od 29. 11. 1988. god., Serija A br. 145-B, str. 34-35, st. 65; Sanchez-Reisse v. Switzerland od 21. 10. 1986. god., Serija A br. 107, str. 19, st. 51; kao i u Odluci Ustavnog suda BiH broj AP-1010/04 od 30. 11. 2004. god. Pravo optuenika I.D. iz l. 5. st. 3. Konvencije da se u ovoj fazi kaznenog postupka nakon potvr ivanja optunice, izjasni o osnovanosti produljenja pritvora je ispotivano jer se optuenik I.D. nakon potvr ivanja optunice na te okolnosti zajedno sa svojim braniteljem dana 18. 4. 2006. god. izjasnio pred kaznenim vijeem ovog suda. Pritvorenik i njegov branitelj se protive prijedlogu za produljenje pritvora. Predlau da se prijedlog tuiteljstva odbija kao neosnovan i to iz slijedeih razloga. Sumnje da bi optuenik pobjegao su bez osnove jer on ve dulje vrijeme ivi na jednoj te istoj adresi i ima obitelj za koju je vrsto vezan. to se tie ranijih kanjavanja treba naglasiti da se najvei dio presuda odnosi se na razdoblje od prije vie od 15 godina, tako da ta okolnost ukazuje da su kazne odgojno utjecale na optuenika. Njegove godine i njegova sadanja evidentna ozbiljnost pokazuju da nema nikakvog opravdanja za produljenje pritvora. Poto je vijee razmotrilo spise, ocijenilo navode prijedloga za produljenje pritvora i argumente obrane utvr eno je da je prijedlog tuiteljstva za produljenje pritvora iz osnova l. 146. st. 1. to. a. ZKP FBiH - opasnosti od bijega neosnovan, dok je prijedlog tuiteljstva za produljenje pritvora iz osnova l. 146. st. 1. to. c. ZKP FBiH - bojazni da e ponoviti kazneno djelo za koje se moe izrei kazna zatvora od pet godina osnovan i to iz slijedeih razloga. Odredba l. 5. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama, kojoj su u cijelosti sukladne odredbe l. 146. ZKP FBiH, u relevantnom dijelu glasi: Nitko ne smije biti lien slobode izuzev u nie navedenim sluajevima i sukladno postupku koji je propisan zakonom:zakonitog uhienja ili lienja slobode radi privo enja nadlenoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba poinila kazneno djelo ili kada postoji valjani razlog da se osoba sprijei da izvri kazneno djelo ili da, nakon izvrenja kaznenog djela, pobjegne Iz odredbe l. 5. st. 1. t. c. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama te l. 151. ZKP FBiH jasno slijedi da je lienje slobode (produljenje pritvora) neke osobe mogue ako je protiv te osobe potvr ena optunica za kazneno djelo definirano u domaem zakonu. To ne znai da postoji potreba da se utvrdi da je ta osoba doista i poinila to djelo, ve da postupci na temelju kojih je dolo do lienja slobode i potvr ivanja optunice moraju da se uklapaju u opseg krivinog djela koje je zakonom ve definirano. Tako er slijedi i da je pritvor mogue odrediti zbog bojazni da e ponoviti kazneno djelo za koje se moe izrei kazna zatvora od pet godina. Nadalje, i da cilj lienja slobode, odnosno u konkretnoj situaciji produljenje pritvora, mora biti da se optuenik dovede pred nadleno sudsko tijelo jer e takva mjera biti kompaktibilna sa odredbama domaeg zakona i Konvencije samo ako se to uradi u cilju vo enja kaznenog postupka protiv optuenika. Iz stanja spisa proizlazi da je sudac za prethodno sasluanje Opinskog suda Ljubuki dana 12. 4. 2006. godine potvrdio optunicu podnesenu protiv I.D. zbog

osnovane (razumne) sumnje da je poinio kazneno djelo Teke kra e iz l. 287. st. 4. u svezi sa st. 1. to. a., a u svezi sa l. 28. st. 1. KZ FBiH, a u cilju da se izvede pred nadleni sud, oglasi krivim i kazni po zakonu. Tako er i da je produljenje pritvora predloeno zbog potrebe da se sprijei njegov bijeg, odnosno ponavljanje kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora od pet godina. To apsolutno ne znai da e dokazi biti dostatni da opravdaju eventualnu osu ujuu presudu, ali navedeno, po domaem Zakonu i Konvenciji, jesu zakoniti osnovi za lienje slobode - produljenje pritvora. Polazei od ovakvog utvr enja vijee zakljuuje i da su u cijelosti ispunjeni zahtjevi l. 5. st. 1. t. c. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama Konvencije i l. 151. ZKP FBiH (potvr ena optunica zbog osnovane sumnje za poinjanje konkretnog kaznenog djela definiranog u KZ FBiH, cilj pritvora je da se optuenik dovede pred nadleno sudsko tijelo kako bi ono odluilo o njegovoj odgovornost i postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanje kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora od pet godina). Rizik od bijega u svakom sluaju je neto to brine predstavnike zakona, me utim, nije dostatno oslanjati se na ovu opu mogunost da bi se produilo lienje slobode (Presuda Europskog suda za ljudska prava Stgmuller protiv Austrije, gdje je reeno da rizik od bijega ne proizlazi iz toga koliko je nekome mogue ili lako prei granicu, ili otii iz mjesta prebivalita.) Cijenei razloge koji se u prijedlogu tuiteljstva za produljenje pritvora navode da opravdavaju pritvor (lienje slobode) vijee konstatira da je za konkretno kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, to moe biti jak razlog da optuenik pobjegne kako bi izbjegao kaznenu odgovornost. U ozraju ove teze tuiteljstva valja rei da mogua stroga kazna sama po sebi nije dostatna da se opravda pritvor. Europski sud za ljudska prava je nekoliko puta jasno rekao kako injenica kako se moe oekivati stroga kazna sama po sebi nije dostatna da se opravda produetak pritvora. (Presude ovog Suda Matznetter protiv Austrije, od 10. 11. 1969. god, Lettelier protiv Francuske, W protiv vicarske, od 26. 1.1993. god, Ya_c i Sarg_n protiv Turske i Muller protiv Francuske, od 17. 3. 1997. god.) Sud se u ovakvim situacijama ne moe oslanjati na pretpostavke i tvrdnje in abstracto - moraju postojati konkretne injenine okolnosti koje e podrati tvrdnju tuitelja i eventualnu sudsku odluku glede osoba lienih slobode i produljenja pritvora. Relevantni za rizik bijega bili bi, primjera radi, i raniji sluajevi bijega date osobe nakon optube za odre eno kazneno djelo, ili da li je traeno izruenje da bi se vodio postupak (Presudu Europskog suda za ljudska prava Punzelt protiv Republike eke, od 25. 4. 2000. god.), da li je jasno pokazano da se osoba uasava pritvora (Presuda Europskog suda za ljudska prava Stgmuller protiv Austrije, od 10. 11. 1969. god.), konkretni dokazi o planu za bijeg (Presude Europskog suda za ljudska prava Matznetter protiv Austrije, od 10. 11. 1969. god., Barfuss protiv Republike eke, od 6. 6. 2000. god. i iznova Stgmuller protiv Austrije, od 10. 11. 1969. god.) Me utim, isto kao i sa teinom izreene kazne, nije se mogue pozvati na bilo koji od ovih faktora koji ukazuju na rizik od bijega kao opravdanje za produetak neijeg lienja slobode. Postoji potreba da se sudu dokae koliko su znaajni ti faktori (ili kombinacija faktora) u konkretnim okolnostima nekog predmeta da bi se pritvor produio. Ovo posebice zbog toga to se rizik smanjuje kako vrijeme prolazi. Prethodno navedena stajalita Europskog suda za ljudska prava, kao i stajalita izraena u presudama ovog suda W protiv vicarske, Ya_c i Sarg_n protiv Turske i Wemhoff protiv Savezne Republike Njemake, od 27. 6. 1968. god., a koja stajalita

u cijelosti prihvaa i kazneno vijee ovog suda, nedvojbeno trae konkretne dokaze koji utemeljuju opasnost od bijega. U svakom sluaju prijedlog koja se zasniva na stereotipnim formulacijama, bez bilo kakvog objanjenja zato postoji rizik od bijega, Sud nikada nee smatrati dostatnim. Stoga ne moe postojati pravilo koje iskljuuje mogunost putanja na slobodu do su enja zbog rizika od bijega, ak i osoba koja imaju ranije kaznene osude ili koja su optuena za odre ena kaznena djela. Ovo stajalite vijea sadrano je i u vie presuda Europskog suda za ljudska prava - Stgmuller protiv Austrije, Clooth protiv Belgije, Contrada protiv Italije, Barfuss protiv Republike eke. Zbog svega navedenog injenica da optuenik esto mijenja svoje boravite nije dostatan argument koji ukazuje na opasnost od bjegstva. Naime, optuenik u Z. posjeduje obiteljsku kuu u kojoj ivi sa obitelji, a boravita povremeno mijenja u cilju pronalaska posla za odravanje egzistencije obitelji, pri emu se uvijek vraa u svoje prebivalite. Sud ne smije pretpostavljati obrnuto, ve za takvu tvrdnju tuiteljstvo mora dati konkretne dokaze, pri emu mora pruiti i dokaze da do promjena boravita dolazi zbog skrivanja ili bijega od organa gonjenja. Promjena boravita tada bi bila bitan faktor za produljenje pritvora, kao i u situaciji da je optuenik odjavio svoje prebivalite a nije prijavio novo, da posjeduje vie prijavljenih boravita i da se prethodno u takvoj situaciji nije mogao biti prona en od organa gonjenja, ak i u nekom drugom kaznenom postupku. Na postojanje okolnosti koje ukazuju na ponavljanja kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora od pet godina utie i raniji ivot optuenika i njegove osobne okolnosti on je prethodno bio osu ivan vie puta od raznih sudova sa prostora bive SFRJ i to na zatvorske kazne, izme u ostalog vie puta i zbog kaznenog djela Teke kra e. S obzirom na ovakav ivot optuenika sud nalazi da kod optuenika postoji upornost u injenju kaznenih djela, ukljuujui i kaznenog djela koje je predmet optube, tako da osnovano tuiteljstvo tvrdi da se radi o klasinom provalniku povratniku, odnosno osobi sklonoj injenju ove vrste kaznenog djela. Brojnost poinjenih kaznenih djela za koje su optueniku izreene kazne zatvora u ukupnom trajanju od preko 17 godina te injenica da optuenik nema stalnog zaposlenja niti stalnih prihoda, da esto mijenja boravita u kojima ini teka kaznena djela, oigledno utemeljuju razumnu sumnju i opravdavaju bojazan da bi na slobodi, a u cilju sticanja sredstava za ivot, optuenik mogao ponoviti isto ili slino kazneno djelo za koje se moe izrei kazna zatvora od pet godina. Ovu bojazan dodatno pojaava i injenica da je prilikom lienja slobode kod optuenika prona en alat za obijanje to, uz naprijed navedeno, utemeljuje razumnu sumnju da se optuenik bavi provalnim kra ama kao zanimanjem. Praksa Europskog suda za ljudska prava glede ranijeg ivota optuenika i opasnosti od ponavljanja kaznenog djela to potvr uje u vie odluka. Tako se u presudi Europskog suda za ljudska prava Assenov protiv Bugarske kae: U ocjeni ovakvih pitanja moraju se uzeti u obzir sve okolnosti predmeta, a posebice ranija historija i osobnost date osobe. injenica da je dana osoba ranije bila kazneno kanjavanja za ista ili slina kaznena djela, ili kaznena djela slina onome koje je predmet istrage, bila bi znaajna za odre ivanje ili produenje pritvora... Iz svega navedenog sud nedvojbeno zakljuuje da je opasnost od ponavljanja istog ili slinog kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora od pet godina velika to opravdava produljenje pritvora. Imajui u vidu sve navedene injenice i u cijelosti prihvaajui navedena stajalita Europskog suda za ljudska prava izraena u navedenim presudama vijee

je temeljem l. 151. st. 1. ZKP FBiH, a u svezi s l. 146. st. 1. to. b. i c. ZKP FBiH odluilo kao u izreci.

Izvod iz odluke Opinskog suda u Ljubukom broj 063-0-kv-07-000 008 od 12. 10. 2007. godine
Odbija se alba upanijskog tuiteljstva u irokom Brijegu podnesena protiv rjeenja suca za prethodni postupak o odre ivanju pritvora br. 063-0-Kpp-07000 069 od 11. 10. 2007. god. kao neosnovana, a pobijano rjeenje se potvr uje Dana 12. 10. 2007. god. upanijsko tuiteljstvo u irokom Brijegu je podnijelo albu protiv rjeenja suca za prethodni postupak o odre ivanju pritvora br. 063-0Kpp-07-000 069 od 11. 10. 2007. god. Tuiteljstvo u albi navodi da je sudac za prethodni postupak odbio odrediti pritvor iz osnova l. 146. st. 1. to. d ZKP FBiH iako, po stajalitu tuiteljstva, stoje svi razlozi za odre ivanje pritvora i zbog opasnosti za sigurnost i zdravlje ljudi u okruenju. Ovo stoga to je kod pritvorenika prona ena koliina od 500 grama heroina to je dostatna koliina da se otprilike svakom stanovniku na podruju mjesne nadlenosti suda osigura po jedan piz. To predstavlja realnu opasnost za zdravlje ljudi, posebice mladih kojima je droga bila i namijenjena. Tuiteljstvo trai da se pobijano rjeenje preinai i pritvor odredi i iz osnova l. 146. st. 1. to. d ZKP FBiH. Postupajui po odredbi l. 148. st. 4. i 6. a u svezi sa l. 5. st. 1. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama i l. 146. st. 1. to. d ZKP FBiH dana 12. 10. 2007. god. izvan raspravno vijee ovog suda je razmotrilo spis broj br. 063-0Kpp-07-000 069, a napose Rjeenje o odre ivanju pritvora i sve dokaze tuiteljstva koji utemeljuju moebitnu opravdanost odre ivanje pritvora i iz osnova l. 5. st. 1. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama i l. 146. st. 1. to. d ZKP FBiH. Poto je vijee razmotrilo spise i ocijenilo navode albe u ozraju l. 5. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama te l. 145. i 146. st. 1. to. d. ZKP FBiH utvr eno je da je alba neosnovana i to iz slijedeih razloga. Odredbom l. 5. st. 1. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama propisano je: Svatko ima pravo na slobodu i sigurnost osobnosti. Nitko ne smije biti lien slobode izuzev u nie navedenim sluajevima i u skladu sa postupkom koji je propisan zakonom: zakonito lienje slobode po presudi nadlenog suda; zakonito uhienje ili lienje slobode zbog nepovinovanja zakonitom nalogu suda i u cilju osiguranja izvrenje bilo koje obveze propisane zakonom; zakonito uhienje ili lienje slobode radi privo enja nadlenoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvrila kazneno djelo ili kada postoji valjani razlog da se osoba sprijei da izvri kazneno djelo ili da, nakon izvrenja kaznenog djela, pobjegne; lienja slobode maloljetnika prema zakonitom nalogu, radi odgajanja pod nadzorom ili zakonitog pritvaranja zbog privo enja nadlenoj vlasti; zakonitog lienja slobode da bi se sprijeilo irenje neke zarazne bolesti, pritvaranja mentalno oboljelih osoba, alkoholiara ili narkomana ili skitnica; zakonitog lienja slobode osobe u cilju sprjeavanja ilegalnog ulaska u zemlju ili osobe protiv koje je u tijeku postupak u cilju deportacije ili ekstradicije. Iz odredbe l. 5. st. 1. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama jasno slijedi da je lienje slobode (odre ivanje pritvora) osobe osumnjiene za

poinjenje konkretnog kaznenog djela mogue: po presudi nadlenog suda; zbog nepovinovanja zakonitom nalogu suda u cilju osiguranja izvrenje bilo koje obveze propisane zakonom; kada postoji valjani razlog da se osoba sprijei da izvri kazneno djelo ili da, nakon izvrenja kaznenog djela, pobjegne; da bi se sprijeilo irenje neke zarazne bolesti; zbog potrebe pritvaranja mentalno oboljelih osoba, alkoholiara ili narkomana ili skitnica; zbog potrebe sprjeavanja ilegalnog ulaska u zemlju ili u cilju potrebe deportacije ili ekstradicije osobe protiv koje je u tijeku postupak; zbog bojazni da bi osumnjienik mogao unititi, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove vane za kazneni postupak, odnosno bojazni da e utjecati na supointelje djela te bojazni da e ponoviti kazneno djelo. Praksa Europskog suda za ljudska prava ukazuje da bi se pritvor mogao eventualno odrediti i zbog potreba da se odri javni red i mir, ukljuujui i pitanje zatite osumnjienika - predmet Letellier protiv Francuske i predmet I.A. protiv Francuske. Me utim, Sud je naznaio da je u vidu imao izuzetne okolnosti, to jeste da bi to bilo primjenjivo tamo gdje bi se moglo pokazati da bi osloba anje te osobe zapravo naruilo javni red u tom konkretnom vremenu. Iako bi mogunost reakcije javnosti na teko kazneno djelo mogla biti dostatna da se opravda strah od moguih ometanja javnog reda Sud je smatrao da se moraju dokazati konkretne manifestacije ometanja reda. Nadalje, Sud je naznaio da bi se ovakva osnova mogla upotrijebiti samo dok postoji kontinuirana prijetnja po javni red. Prema tome, moglo bi se raditi i o tome da bi bilo malo vjerojatno, ili potpuno nevjerojatno da javnost poduzme bilo to im pro e inicijalni ok koji izazove odre eno kazneno djelo. Zbog toga e ovaj sud posebice analizirati i obrazloiti eventualnu mogunost za odre ivanje pritvora u konkretnoj situaciji iz te pravne osnove, naravno u ozraju Konvencije i tumaenja Konvencije od strane Europskog suda za ljudska prava, koja u cijelosti prihvaa i kazneno vijee ovog suda, kao i u ozraju ponu enih dokaza tuiteljstva. Sve ostale mogunosti koje bi eventualno bile propisane domaim zakonom i zbog kojih bi sud odredio pritvor bile bi suprotne Europskoj Konvenciji o ljudskim pravima i slobodama i predstavljale bi ozbiljno krenje ljudskih prava i sloboda zajamenih kako Konvencijom tako i Ustavom BiH. Europska Konvencija o ljudskim pravima i slobodama je, po Ustavu BiH, sastavni dio legislative u BiH koju su svi sudovi, pa i ovaj sud, u obvezi primjenjivati. Ona ima i primat nad domaim zakonom to znai da sud mora izravno primjeniti Konvenciju u situacijama ako bi odredbe domaeg zakona bile suprotne Konvenciji. Ovaj sud smatra da je odredba l. 146. st. 1. to. d ZKP FBiH suprotna Europskoj Konvenciji o ljudskim pravima i slobodama te da bi eventualnom primjenom te odredbe dolo do izravnog krenja Konvencije i ozbiljnog krenja ljudskih prava i sloboda zajamenih kako Konvencijom tako i Ustavom BiH. Za ta krenja bi bio odgovoran ovaj Sud. Zbog toga sud, izravno primjenjujui l. 5. st. 1. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama, nalazi da je alba tuiteljstva neosnovana jer pravni propis koji se u konkretnoj situaciji ima primijeniti ne doputa mogunost lienja slobode (odre ivanja pritvora) zbog opasnosti za sigurnost i zdravlje ljudi. Nadalje, sve kada bi i postojala zakonita pravna osnova za odre ivanje pritvora utemeljena u pravom propisu koji se ima primijeniti ovaj sud nalazi da nisu ispunjeni ni uvjeti sadrani u odredbi l. 146. st. 1. to. d ZKP FBiH, kao ni uvjeti za eventualno odre ivanje pritvora zbog potreba odravanja javnog reda. Da bi se neka osoba liila slobode iz osnova l. 146. st. 1. to. d. ZKP F BiH, izme u ostalog, mora biti ugroena sigurnost ljudi ili imovine. Vano je napomenuti

da kada neka osoba poini kazneno djelo sigurnost ljudi i imovine je ve povrije eno ili ugroeno. Ova ugroza sigurnosti gra ana ili imovine nastaje uslijed naina poinjenja kaznenog djela ili njegovih posljedica. Iz stanja spisa proizlazi da je osumnjienik u svom motornom vozilu prevozio opojnu drogu heroin koju je dragovoljno predao policiji. Tako er proizlazi da je ta droga oduzeta i da se nalazi na uvanju kod policije. Dakle, glede posljedica djela u odnosu na sigurnost gra ana i imovine ne postoji realno objektivna mogunost da bi se ta droga mogla distribuirati me u gra ane i da bi ona, zbog tetnog uticaja na zdravlje, ugrozila sigurnost i zdravlje gra ana. Od te droge ne moe biti negativnog utjecaja po zdravlje ljudi, pa tako ni za sigurnost gra ana. Nadalje, nain poinjenja djela, sam po sebi, nije takav da ugroava sigurnost gra ana. Nain poinjenja djela ne sadri u sebi elemente naglaene bezobzirnosti, bestijalnosti, drskosti i slino, a koji su elementi neophodni da bi nain poinjenja djela mogao eventualno ugroziti sigurnost gra ana. S obzirom da je najira javnost izuzetno osjetljiva na opasnost koja prijeti od dilanja i konzumiranja droge postojala bi eventualna mogunost revolta ljudi i njihovog samoorganiziranja poradi osvete prema poinitelju djela. To bi eventualno moglo poluiti ugroavanje sigurnosti ljudi i imovine. No konstatirati je da u ovakvoj situaciji opasnost za sigurnost ljudi ili imovine ne dolazi od osumnjienika, ve od drugih osoba zbog ijeg ponaanja on ne bi smio snositi tetne posljedice. Naglasiti je kako je u ovakvoj situaciji drava obvezna iskoristi sve mehanizme koji joj stoje na raspolaganju u cilju sprjeavanja takvih osoba da ugroze sigurnost ljudi ili imovine, a ne da to sprijei odre ivanjem pritvora osumnjieniku. To bi ak bila i svojevrsna krivina sankcija prema njemu, to bi u biti predstavljalo kaznu a ne mjeru za uspjeno vo enje kaznenog postupka. Pri ovakvom stajalitu je naglasiti da se kazna moe izrei samo nakon provedenog kaznenog postupka koji je, u konkretnoj situaciji, tek na svom poetku optunica nije ak ni podignuta. Sud posebice utvr uje da tuiteljstvo me u dostavljenim dokazima nije ponudilo niti jedan dokaz koji pokazuju osobite okolnosti da je uslijed naina poinjenja i posljedica kaznenog djela odre ivanje pritvora neophodno za sigurnost gra ana i imovine, odnosno dokaza kojim bi utemeljio postojanje opasnosti za sigurnost gra ana, kao ni dokaz koji bi utemeljio zakljuak o postojanju ometanja javnog reda i mira koje bi realno moglo poluiti ugroavanje sigurnosti ljudi i imovine. Kao dokaz koji opravdava odre ivanje pritvora samo se navodi injenica da je osumnjienik dilao 500 grama heroina te tvrdnja da je ta koliina droge dostatna za konzumaciju veeg broja ljudi od koje konzumacije bi bilo ugroeno njihovo zdravlje, pa, kako tvrdi tuiteljstvo, i sigurnost. Sud ne moe pretpostavljati, ve mora imati argumente da postoje neke objektivne okolnosti ili konkretne i argumentirane radnje i postupci koje su pravno valjana osnova za odre ivanje pritvora, a koje u svom prijedlogu kao ni u albi tuitelj ne navodi. Sud mora argumentirati svaki od razloga koji ga upuuju na odluku da je uslijed naina poinjanja i posljedica kaznenog djela odre ivanje pritvora neophodno za sigurnost gra ana i imovine, a po uvjerenju ovog kaznenog vijea dokazi podneseni od strane tuitelja nisu dostatni za takvu argumentaciju. Sud se u ovakvim situacijama ne moe oslanjati na pretpostavke i tvrdnje in abstracto - moraju postojati konkretne injenine okolnosti koje e podrati tvrdnju tuitelja i eventualnu sudsku odluku glede odre ivanja pritvora. Mora se imati na umu da svako lienje slobode mora uvijek biti izuzetak, s objektivnim opravdanjem, i samo onoliko koliko je neophodno. Stoga postoji jasan teret dokazivanja na onima koji su liili nekog slobode, da ustanove ne samo da ovlasti na osnovu kojih se to desilo ulaze u jedan

od temelja navedenih u lanku 5. Konvencije i l. 146. ZKP FBiH, ve, isto tako, i da koritenje tih ovlasti moe da se primjeni na konkretnu situaciju u kojoj je upotrijebljeno. Optuenik nije obvezan dokazivati da je nakon poinjanja djela kod gra ana otklonjen strah od vlastite sigurnosti. Zbog svega navedenog, u odnosu na razloge koje tuiteljstvo navodi da opravdavaju potrebu za odre ivanjem pritvora, vijee ovog suda je stajalita da su razlozi i uz njih podneseni dokazi relativno uopeni i nedostatni te da to nisu opravdani razlozi za odre ivanje pritvora, pa je u tom pravcu i neosnovana alba tuiteljstva. Imajui u vidu sve navedene injenice i u cijelosti prihvaajui stajalita Europskog suda za ljudska prava izraena u navedenim presudama vijee je temeljem l. 5. st. 1. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama i l. 146. st. 1. to. d ZKP FBiH odluilo kao u izreci. * * *

Marin Zadri, predsjednik Opinskog suda u Ljubukom

You might also like