John Cage About silence

Kljune rijei: iskustvo zvuka, aktivan zvuk, zvuk koji govori, vrijeme i prostor, promet, doivljeno, Kant, osjeaji, zvuk je apsolut, Mozart i Bethoven. Glazba kao semantiki specifian poloaj trai djelo koje prelazi u zvuk - ima aktivnu komunikaciju Cage zvukove slua vertikalno preferira zvuk prostora Sluh vaan za osjeaj sigurnosti Kant: dvije stvari su bez znaenja, smijeh i glazba, ali se doivljavaju Estetika formalizma estetika glazbenog dijela treba se nalaziti u njenim formalnim okvirima, najbolja glazba je ona koja ima matematike proporcije Ono to Kant odbacuje (osjeaje) Cage uzima kao temelj // zvuk je apsolut, treba biti samo to to je Mozart i Bethoven negativni primjeri uvijek isti Ova retorika koju je Cage imao je danas povijest; vie nema potrebe da radimo kontraste izmeu tradicije i dananjeg trenutka, danas smo u stalnom dijalogu s tradicijom jer je stalno obraujemo (dekonstruiramo) Iskustvo zvuka znai uti tiinu , biti rezistentan na zvuk 4 mogue kategorije vrednovanja nove glazbe: 1. Slunost, 2. Funkcija. 3. Originalnost, 4. Materijal

1. Cage govori o nesluljivosti. Pojam sluljivosti ne moemo definirati (ona je sve i nita). Sluljivost bi trebala biti dokaz glazbenosti koja pretpostavlja regulative. Sluljivost zapravo pretpostavlja individualno imaginiranje glazbe (prvotni doivljaj koji proizlazi od nas kao recipijenta, nama je sluljivo neto na to imamo potrebu aktivizma). Audio kvaliteta je metafora. 2. U marketingu, religiji, zabavi Adorno kae da glazba mora biti u stavu negativiteta a ako priznajemo funkciju priznajemo lou glazbu. 3. Danas itercitatnost intertekstualno ne znamo to je originalno, to se zna tek s nekim odmakom. 4. S kojim materijalom? Tradicionalno materijal su tonovi, za Cagea zvukovi, Adorno kae da moramo pratiti materijal, Svaki materijal akustino fizikalnih predispozicija je materijal koji moe podravati glazbenost. Ako je to svaki materijal onda ne moe biti kriterij. - Vlastiti znaaj: U njemu zatvaramo izraz stalnom teoretskom aktivnou - treba izbjegavati pitanje vrednovanje jer nema objektivne istine

(Ne)determiniranost eksperimentalne glazbe

Glavni predstavnik 50-ih i 60- ih bio je Cage sa subverzilnim nainom razmiljanja Ne moemo zamijeniti sustav sustavom (dodekafonija)+ Adornova teza o historijskom kretanju Ne moemo zaustaviti vrijeme Za Cagea vrijeme je dimenzija koju stavljamo na prvo mjesto svojih skladateljskih percepcija vrijeme je determinanta Cage se hvata toga i stavlja zvuk kao dno tog vremena i vrijeme kao dno zvuku dovodi nas do graninih pitanja umjetnike prakse jer uzima vrijeme 4'33'' (silence soneta izvaor David Tudor) tri stavke: - falcet falcet falcet; kada se stavlja u negativitet dolazimo do Adornove teze o spoznaji Subverzivni klju, klju spoznaje? 1 - radi se o vremenu, ne umjetnikom mjerenju vremena, vrijeme kao forma dijela. Ovdje nema glazbenih uvjeta, nema zvunih uvjeta ( potuna redukcija) jedini uvjet je trajanje 2 glazba se vraa svojim korijenima zvuk = sirovina glazbe. Cage smatra da se glazba kao izraajno sredstvo iscrpila. Drugo tulmaenje je Varese i organized sound gdje svijet neponaje ton ve poznaje zvuk i to kontinuitet i imanenciju zvuka. Zvuk je sirovina u naoj stvarnosti koju mi proizvodimo, zvuk je imanentan fizikom biu. Kroz razvoj glazbe dio zvukova pretvorili smo u tonove Cage kae da je disciplina iscrpljena, a ima toliko resursa oko nas i u nama. Cage i eksperimentalci vraaju se u noise 4'33'' doveo u pitanje: izvoaa, umjetniko djelo, sluatelja, relacije koje se uspostavljaju u klasinoj tradicionalnoj glazbi (autor - izvoa - sluatelj), interpretaciju, nain funkcioniranja glazbe kao takve Bez normi se teko snalazimo, ali volimo probijati norme jer si tako proirujemo mogunosti 4'33'' se dogaa u buci samog trenutka tiine nema, ona je konstrukcija i to se treba osvijestiti, primjer je gluha komora