2) Bihejviorizam Po etkom dvadesetog stolje a smatralo se da (1) predmet psihologije jest svijest i da stoga (2) primjerena metoda psihologije

jest introspekcija.1 Kao reakcija na ovo gledite javio se bihejviorizam - stav da (1) predmet psihologije jest ponaanje a ne svijest i da (2) primjerena metoda psihologije jest opaanje i eksperimentiranje, kao i u bilo kojoj drugoj egzaktnoj znanosti, a ne introspekcija.2 Bihejvioristi su teite prou avanja prebacili s mentalnih stanja na ponaanje zato to je ponaanje ljudi i ivotinja neto to je javno i objektivno, dok su mentalna stanja neto to je privatno i subjektivno. Mentalna stanja su dostupna isklju ivo introspekcijom koja je nepouzdana i varljiva, te stoga nije jasno kako bi na unutarnji ivot mogao biti predmetom znanstvenog istraivanja. Ono to moe i treba biti predmetom znanstvenog istraivanja jest ono to je mjerljivo i intersubjektivno provjerljivo, a to je ponaanje. Na primjer, brzina reakcije u nekoj situaciji jest neto to je objektivno mjerljivo i dostupno znanstvenom istraivanju, dok je iskustvo koje je osoba imala u toj situaciji neto subjektivno i u krajnjoj liniji dostupno samo toj osobi, stoga o tome ne moe biti nikakve znanosti. Zato psihologija treba prou avati ponaanje a ne mentalna stanja. Za bihejvioriste um je crna kutija. Ono to moemo i trebamo prou avati jest odnos izme)u inputa i outputa a ne unutranji mehanizam koji od inputa dovodi do outputa. Za ovjeka koji zna voziti automobil a ne zna nita o radu motora, motor je crna kutija. Za ovjeka koji zna koristiti kompjuter a ne zna nita o tome kako kompjuter zapravo radi, kompjuter je crna kutija. Ono to ti ljudi znaju jest odnos izme u inputa i outputa, a ne unutranji mehanizam kojim se taj odnos realizira. Oni to oni znaju jest da ako u ine x, da e se dogoditi y, a kako funkcionira mehanizam koji od x dovodi do y, to ne znaju i to ih i ne zanima. Isto tako, psihologija treba prou avati odnose izme u podraaja iz okoline i naih rekacija a ne unutranje mentalne procese koji na ovaj ili onaj na in od podraaja dovode do reakcije. Nadalje, unutranji psiholoki mehanizmi postoje, isto kao to i za korisnika kompjutera ili automobila postoje nepoznati unutranji mehanizmi koji pokre u te naprave, ali ti mehanizmi naprosto nisu predmet prou avanja. Bihejvioristi su imali na umu shemu koja se danas esto koristi u informatici.

input podraaj stimulus

crna kutija mentalna stanja

output reakcija response

Uobi ajeno je razlikovati dvije vrste bihejviorizma; metodoloki i logi ki (ili analiti ki). Metodoloki bihejviorizam je metodoloka teza o primjerenoj metodologiji psihologije to je stav da mentalna stanja naprosto nisu prikladan predmet znanstvenog prou avanja. S druge strane, logi ki ili analiti ki bihejviorizam je filozofska teza o pravoj prirodi mentalnih stanja to
Radi se o Wundtovom introspekcionizmu - stavu da psihologija treba prou avati mentalna stanja opisana u introspektivnim izvjetajima ispitanika. Wilhelm Wundt (1832-1920) jedan je od utemeljitelja suvremene psihologije, iako je sam osnovao prvi psiholoki laboratorij i uvelike doprinio tome da psihologija postane egzaktna znanost, bio je uvjeren da primarni predmet psihologije jesu subjektivna mentalna stanja dostupna introspekcijom. 2 Najpoznatiji predstavnici me)u psiholozima jesu: Ivan Pavlov (1849-1936), J.B. Watson (1878-1958) i B.F. Skinner (1904-1990); me)u filozofima: Rudolf Carnap (1891-1971), C.G. Hempel (1905-1997), Gilbert Ryle (1900-1976) i Ludwig Wittgenstein (1889-1951).
1

je teza da su mentalna stanja u potpunosti svodiva na ponaanje. Ono o emu smo do sada govorili, to je bio metodoloki bihejviorizam, pre)imo sada na logi ki ili analiti ki. Logi ki pozitivisti zastupali su tezu o jedinstvu znanosti smatrali su da ukupno ljudsko znanje predstavlja jednu jedinstvenu cjelinu utemeljenu u neposrednom opaanju.3 Stoga su smatrali da se iskazi svih znanosti moraju mo i svesti na intersubjektivno provjerljive iskaze o neposrednom opaanju. Smatrali su da se i iskazi psihologije isto tako moraju mo i svesti na intersubjektivno provjerljive iskaze o ponaanju ljudi, to jest, da mentalni vokabular mora biti definiran u terminima fizi kog. Iskaze o psiholokim stanjima shva ali su kao skra ene opise fizi kog ponaanja. Tako bi, na primjer, iskaz P: "A je uzbu)en" zapravo stajao za niz: p1:"A-ov puls je ubrzan" p2: "A ubrzano die" p3: "A govori povienim glasom" p4: "A ne daje zadovoljavaju e odgovore na postavljena pitanja" Dakle, ideja je da se svaki iskaz tipa P moe bez ostatka prevesti u odgovaraju i p-niz. A to zna i da, kada govorimo o tu)im mentalnim stanjima, zapravo uop e ne govorimo o nekakvim unutranjim psiholokim stanjima drugih ljudi, ve naprosto o njihovom opaljivom fizi kom ponaanju. Jasno je da ova ideja ima filozofski dalekosene posljedice. Naime, ako je govor o mentalnome zapravo samo prikriveni govor o fizi kome, onda se problem odnosa uma i tijela i problem tu)ih umova naprosto ne javljaju. Analizom zna enja iskaza o mentalnome pokazalo se da su to zapravo samo pseudoproblemi. Zavedeni injenicom da u jeziku postoje mentalni predikati, po inili smo pogreku supstantivizacije (hipostaziranja) i povjerovali da ti predikati ozna avaju nekakvu posebnu vrstu mentalnih entiteta, koji, iako povezani s naim ponaanjem, postoje kao neto razli ito od naeg ponaanja. Na taj na in logi ki bihejviorizam pori e postojanje mentalnih stanja i predstavlja eliminativisti ku poziciju u filozofiji uma, za razliku od metodolokog bihejviorizma koji ne pori e njihovo postojanje ve samo tvrdi da ona ne mogu i ne trebaju biti pravi predmet znanstvenog istraivanja. Uobi ajena slika odnosa izme)u mentalnih stanja i ponaanja jest slijede a: na osnovi ne ijeg ponaanja zaklju ujemo o njegovim mentalnim stanjima; njegovo ponaanje ukazuje na njegova mentalna stanja; njegova mentalna stanja uzrokuju njegovo ponaanje; njegovo ponaanje je evidencija na osnovi koje mu pripisujemo mentalna stanja; pretpostavka da ima takva i takva mentalna stanja predstavlja najbolje objanjenje injenice da se ponaa tako kako se ponaa. Logi ki bihejvioristi smatraju da je ovakva slika odnosa mentalnih stanja i ponaanja pogrena i da ju treba zamijeniti slikom prema kojoj mentalna stanja jesu ponaanje, to jest, jesu dispozicije za ponaanje. Da bi neka stvar mogla uzrokovati neku drugu stvar, te dvije stvari moraju biti razli ite, me)utim, mentalna stanja i dispozicije za ponaanje nisu dvije razli ite vrste stvari, one su jedno te isto. Stoga relacija izme)u mentalnih stanja i dispozicija za ponaanje nije uzrokovanje, objanjenje, evidencija, zaklju ak na najbolje objanjenje ili sli no, ve naprosto identitet. Dvije izloene slike mogle bi se saeti na slijede i na in: U: Mentalna stanja uzrokuju ponaanje. B: Mentalna stanja jesu ponaanje.

Stav o jedinstvu znanosti bio je izme)u ostaloga i reakcija na teze Wilhelma Diltheya (1833-1911) o radikalnoj razlici izme)u prirodnih i drutvenih znanosti. Klasi ni radovi logi kih bihejviorista svakako su "Psychology in Physical Language" Rudolfa Carnapa iz 1932/3. i "The Logical Analysis of Psychology" Karla Gustava Hempela iz 1935. Me)u ostalim filozofima koji su zastupali sli ne ideje najpoznatija djela su The Concept of Mind, Gilberta Ryla iz 1949. i Filozofska Istraivanja Ludwiga Wittgensteina iz 1953.

Prema uobi ajenoj slici, iako postoje zna ajne pravilnosti u odnosu izme)u naih mentalnih stanja i naeg ponaanja, veza nije ni nuna ni konstitutivna. To izme)u ostaloga zna i da je barem u principu mogu e da (1) ponaanje nije uzrokovano nikakvim mentalnim stanjima, i da (2) postoje mentalna stanja koja ne dovode ni do kakvog ponaanja. Jasno, prema logi kom bihejviorizmu, (1) i (2) su logi ki nemogu i, budu i da su mentlana stanja definirana isklju ivo u terminima fizi kog ponaanja. Logi ki bihejvioristi s injenice koja nije sporna da ponaanje predstavlja evidenciju za posjedovanje mentalnih stanja zaklju uju na daleko ja u tezu da ponaanje jest posjedovanje mentalnih stanja. Time su poistovjetili epistemologiju i semantiku, naime, ponaanje koje se prema uobi ajenoj slici smatra evidencijskom bazom za pripisivanje mentalnih stanja - proglasili su referencijom mentalnih termina. Iako je uobi ajena slika plauzibilnija a bihejvioristi ka uglavnom odba ena, i jedna i druga slika dovode do nekih apsurdnih posljedica. Prema uobi ajenom shva anju, o mentalnim stanjima drugih ljudi moemo samo zaklju ivati na osnovi njihovog ponaanja. Ponaanje drugih ljudi interpretiramo kao posljedicu mentalnih stanja koja oni imaju i na osnovi toga im pripisujemo mentalna stanja. Budu i da nemamo direktan pristup tu)im mentalnim stanjima, uvijek je otvorena mogu nost pogreke, uvijek je mogu e da se drugi ljudi ponaaju tako kako se ponaaju zbog nekog drugog mentalnog stanja a ne zbog onog kojeg smo im pripisali. Upravo se zato i javlja problem tu ih umova. To je neksus pitanja kao to su: Kako moemo znati da drugi ljudi imaju mentalna stanja kao i mi? Kako moemo znati da drugi ljudi utu boju vide onako kao to je mi vidimo? Moda netko drugi utu vidi onako kako mi vidimo plavu. Moda netko drugi, kada gleda utu boju, ima iskustvo koje mi imamo kada ujemo visoki C ili kada osje amo miris lavande. Na koncu, kako moemo znati da drugi ljudi uop e imaju mentalna stanja? Moda su drugi ljudi samo automati koji se ponaaju kao da imaju mentalna stanja a da ih zapravo nemaju, moda su samo zombiji kojima je nekakav zli mag uzeo due, ili pak samo tijela koja su zaposjeli vanzemaljci? Nitko od nas ne moe isklju iti mogu nost da je jedino svjesno bi e u univerzumu i da samo on ili ona ima mentalna stanja. S druge strane, moda je istinit panpsihizam: moda svi fizi ki predmeti imaju unutranji mentalni ivot, samo ga zbog svoje konstitucije ne mogu izraavati, i kamenje, i stolovi i tepisi, i sve druge stvari. Kako moemo znati da aval nita ne osje a kada ga zabijamo u dasku, da cjepanica ne proivljava agoniju dok izgara, itd? Prema logi kim bihejvioristima ideja mentalnog stanja koje se ni pod kojim uvjetima ni na koji na in ne bi manifestiralo u ponaanju naprosto je kontradiktorna. Stoga je besmisleno pitati se osje a li kamenje i misle li avli i daske. Ti predmeti po definiciji nemaju nikakvih mentalnih stanja zato to nemaju mogu nosti reagiranja na podraaje iz okoline. S druge strane, isto je tako inkonzistentna ideja bi a koja se ponaaju kao da imaju mentalna stanja a da ih zapravo nemaju. Stoga je besmisleno pitati se ima li predsjednik ku nog savjeta zgrade u kojoj stanujem doista mentalna stanja ili je zapravo samo zobmi kojemu su nekakve mra ne sile oduzele duu. Koliko god njegove reakcije bile nesuvisle, on ipak manifestira nekakvo tjelesno ponaanje te stoga po definiciji ima mentalna stanja. Me)utim, s druge strane, bihejviorizam nas obavezuje da dovoljno dobro napravljenim automatima pripisujemo mentalni ivot; roboti koji bi reagirali na podraaje iz okoline po definicji bi imali mentalna stanja. Svakome bi u koje bi se ponaalo kao da ima mentalna stanja, bili bismo duni doista pripisati mentalna stanja. Iako bismo znali da je napravljen od neive materije, trebali bismo re i da robot vidi prepreku koju obilazi, da osje a toplinu od koje se odmi e, da uzima klju 10 zato to misli da e klju em 10 odvrnuti maticu, itd. Dakle, prema uobi ajenoj slici odnosa mentalnih stanja i ponaanja mogu e je da ih bi a koja se ponaaju kao da ih imaju zapravo nemaju, i da ih bi a koja se ponaaju kao da ih nemaju zapravo imaju. S druge strane, prema bihejvioristi koj slici, nije mogu e da ih bi a koja se ponaaju kao da ih imaju zapravo nemaju, i da ih bi a koja se ponaaju kao da ih nemaju zapravo imaju.

1) Ja sam jedino svjesno bi e u univerzumu. 2) Kamenje i daske imaju mentalna stanja ali nemaju mogu nosti da ih izraze. 3) Predsjednik ku nog savjeta je zombi. 4) Replikant se ponaa kao da ima mentalna stanja ali ih zapravo nema. Uobi ajena slika, prema kojoj ponaanje nije konstitutivno za posjedovanje mentalnih stanja, ostavlja otvorenu logi ku mogu nost da 1), 2), 3) i 4) budu istinite. Me)utim, bihejvioristi ka slika, prema kojoj ponaanje jest konstitutivno za posjedovanje mentalnih stanja, isklju uje logi ku mogu nost 1), 2), 3) i 4). Prema bihejviorizmu 1), 2), 3) i 4) su kontradikcije nuno neistinite tvrdnje. Jasno, bihejviorizam je primamljiv jer nam omogu ava da solipsizam i panpsihizam isklju imo na apriornim osnovama kao nuno neistinite scenarije. Me)utim, ako se oslonimo na bihejviorizam u 1), 2) i 3) onda ga moramo primijeniti i u 4), a tada dobijamo nepoeljan rezultat da replikantima moramo pripisati mentalna stanja samo zato to se ponaaju kao da ih imaju. Da li bismo moda kako mogli bihejvioristi ki kriterij primijeniti na 1), 2) i 3), a uobi ajeni na 4)? Ne bismo, jer kriterij kojega prihvatimo za neke slu ajeve, moramo primjenjivati sve slu ajeve. Pitanje je koja je opcija plauzibilnija, uobi ajena ili bihejvioristi ka. Iako je bihejvioristi ki program naputen, pitanje kako to no specificirati odnos izme)u ponaanja i posjedovanja mentalnih stanja i dalje se neprekidno javlja u filozofiji uma. Ako smatrate da logi ki nije mogu e da kamen misli ili da je va susjed zombi, vae su intuicije vie bihejvioristi ke. Ako pak smatrate da su takve situacije logi ki mogu e, vae su intuicije blie uobi ajenoj slici mentalnih stanja. Logi ki bihejviorizam nam tako prua i jednozna ne kriterije za pripisivanje jednakih i razli itih mentalnih stanja: JMS: Ako se A i B u svim mogu im situacijama ponaaju jednako, onda oni moraju imati jednaka mentalna stanja. RMS: Ako se u nekoj mogu oj situaciji A i B ne ponaaju jednako, onda oni ne mogu imati jednaka mentalna stanja. Ovi su kriteriji s jedne strane vrlo trezveni, ali su, s druge strane, u sukobu s intuicijom da jednaka mentalna stanja kod razli itih ljudi mogu dovesti do razli itog ponaanja i da razli ita mentalna stanja kod razli itih ljudi mogu dovesti do jednakog ponaanja. Obje varijante bihejviorizma, i metodoloki i logi ki, nailaze na problem introspekcije. Naime, izgleda da je na in na koji spoznajemo svoja vlastita mentalna stanja bitno razli it od na ina na koji spoznajemo tu a mentalna stanja. Tu)a mentalna stanja spoznajemo tako to na osnovi tjelesnog ponaanja drugih ljudi zaklju ujemo o njihovim mentalnim stanjima, dok svoja vlastita mentalna stanja spoznajemo introspekcijom - direktnim neinferencijalnim uvidom. Mentalna stanja su neto bitno privatno, neto to je introspekcijom direktno dostupno samo subjektu koji ih ima i nikome drugome osim njega. Nitko nema direktan pristup tu)im mentalnim stanjima.4 Dakle, prigovor je da ak i kada bi bihejviorizam bio primjerena metodologija za istraivanje psiholokog ivota drugih ljudi, ne bi mogao biti primjeren za spoznavanje vlastitog psiholokog ivota. Na ovom se uvidu zasnivaju brojni vicevi o bihejvioristima - kada se dvojica sretnu na ulici, jedan kae drugome "Dobar dan! Vi ste dobro, a kako sam ja?". Ipak, bihejvioristi su smatrali da se introspekcija moe objasniti u bihejvioristi kom duhu i da se spoznaja vlastitih mentalnih stanja, isto kao i tu)ih, zasniva na promatranju tjelesnog ponaanja. Tako bi re enica
Ilustrativan je primjer Thomasa Nagela (to sve to zna i?, poglavlje 3). Zamislimo da neurolog nastoji doznati kakav okus ima sladoled od okolade za osobu koja ga trenutno lie. Budu i da nikako ne moe doprijeti do toga kakav okus sladoled ima za tu osobu, neurolog na koncu otvara lubanju te osobe i lie njen mozak ne bi li doznao kakav okus sladoled od okolade ima za tu osobu. Jasno, ak i da lie mozak osobe koja lie sladoled, neurolog ne bi time mogao doznati kakav okus sladoled od okolade ima za tu osobu.
4

"Uzbu)en sam" zapravo zna ila "Vidim da mi ruke drhte", "Lujem da govorim povienim glasom", "Osje am da mi je puls ubrzan", itd. Dakle, vlastita mentalna stanja bila bi neto to spoznajemo na isti na in na koji spoznajemo i tu a. Bez obzira da li se radi o tu)im mentalnim stanjima ili o naim vlastitim spoznajemo ih promatranjem tjelesnog ponaanja. Stoga su moja vlastita mentalna stanja jednako dostupna meni kao i bilo kome drugome. Za bihejvioriste ona su bitno javna, isto kao i mentalna stanja (to jest, tjelesno ponaanje) drugih ljudi. Najpoznatiji prigovor bihejvioristi kom programu semanti ke redukcije mentalnog na fizi ko oslanja se na intuiciju da se mentalna stanja ne moraju nuno manifestirati u ponaanju ljudi mogu imati mentalna stanja koja u datim okolnostima ne dovode ni do kakvog ponaanja. Suo en s ovim problemom, bihejviorist mentalna stanja vie ne definira u terminima ponaanja, ve u terminima dispozicija za ponaanje: mentalno stanje P nema samo svatko tko se ponaa na na in p1 ... pn, ve i svatko tko ima dipoziciju da se ponaa na na in p1 ... pn. Stoga prema bihejvioristi koj analizi mentalna stanja treba razumjeti kao dispozicijska svojstva, isto kao i topljivost e era u vodi ili provodljivost elektri ne struje kod metala. To da je e er topljiv ne zna i da je trenutno otopljen, ve zna i da kada bi ga se stavilo u vodu, da bi se otopio. To da metali provode struju ne zna i da ju trenutno provode, ve da bi ju provodili kada bi se na njih spojio izvor i potroa . e er je topljiv. =def. Kada bi ga se stavilo u vodu, on bi se otopio. Gladan je. =def. Ako bi se pred njega stavila hrana, on bi je jeo. Me)utim, i ovakvo rjeenje dovodi do daljnjih problema. (1) Iako je definicija gladi u terminima dispozicije za jedenje prili no plauzibilna, ona nije potpuna. Naime, da bi netko tko je gladan doista i jeo, potrebno je da bude zadovoljen niz ostalih uvjeta; da ne bude na dijeti, da ne smatra nepristojnim uzeti jo hrane, da ne vjeruje da je hrana otrovana, itd. Budu i da je taj niz u principu beskona an, nije mogu a potpuna definicija gladi u termina ponaanja osobe. (2) Definicija ne moe biti potpuna iz jo jednog razloga. Nikada ne moemo u potpunosti specificirati p-niz kojim se nastoji zamijeniti P-iskaz. Navedeni p-niz ne predstavlja ni nune ni dovoljne uvjete da bi netko bio uzbu)en. Stanje uzbu)enosti uvijek se moe manifestirati na neki drugi na in. Budu i da i ostala mentalna stanja uvijek mogu dovesti do razli itog ponaanja, nije ih mogu e definirati u terminima ponaanja. (3) Nadalje, vidjeli smo da se u nabrajanju ostalih uvjeta pozivamo na mentalna stanja; smatra nepristojnim, vjeruje da nije otrovana, itd. Dakle, dato mentalno stanje nismo uspjeli definirati u ne-mentalnim terminima. To zna i da dato mentalno stanje nismo uspjeli reducirati na fizi ko, budu i da nismo uspjeli izbje i pozivanje na druga mentalna stanja. Da bi redukcija mentalnog na fizi ko bila uspjena, definiens mora govoriti isklju ivo o tjelesnom ponaanju i ne smije se pozivati na druga mentalna stanja. Budu i da to do kakvog e ponaanja dovesti pojedino mentalno stanje uvijek ovisi i tome kakva su nam ostala mentalna stanja, izgleda da se prilikom definiranja pojedinog mentalnog stanja u terminima ponaanja ne moe izbje i pozivanje na ostala mentalna stanja, te da je stoga zna enjska redukcija mentalnog na ponaanje nuno nemogu a.