Problemi hrvatskoga kolstva

Nedaleko Bea austrijski su arheolozi, zahvaljujui novoj tehnologiji georadara, otkrili kompleks zgrada iz 2. stoljea, na 11000 m2, koje su sluile kao kola za obuavanje i vjebanje gladijatora svojevrsni studentski campus. Osim neizostavne prostrane otvorene arene s drvenim tribinama, gladijatori su imali na raspolaganju natkrivenu i grijanu sportsku dvoranu, svojevrsni gimnasium, te veliki bazen! Koje li raskoi i troka za suludu zabavu koja zavrava pokoljem zabavljaa. Transcendentna pitanja tipa to e biti sa mnom nakon smrti nisu previe brinula budue pokojnike jer su im u blizini istoga kompleksa uredili groblje, gdje e njihovi oboavatelji/fanovi potom hodoastiti te ih slaviti u vijeke vjekova. Ministarstvo obrazovanja, znanosti i porta nedavno je obznanilo da u RH nema derutnih kola jer je ono investiralo nekoliko milijarda kuna u njihovu obnovu i odravanje (!?). Kao da je dotok novca krvca imunolokog sustava kolskog organizma iji protok omoguuje svim organima pravovremenu i primjerenu zatitu. Meutim, s proelja mnogih kola otpada buka, u nekima su uenicima nad glavom azbestni krovovi, u drugima oni prokinjavaju, negdje se zimi i uenici i nastavnici smrzavaju (za razliku od gladijatora), dok se s druge strane mnoge, pa i obnovljene kole zatvaraju zbog nedostatka uenika. Mediji o svemu tome izvjetavaju esto, ponajvie sezonski poetkom kolske godine, kada se po kolama prikazuju politiari, ministri i premijerka s prigodnim darovima i opsjenarskim obeanjima radi ugoaja svetkovine djetinjastih blagostanja. Zatim utihnu jer na red dolaze druge, urgentnije teme, koje bolje prodaju njihov proizvod i promoviranu robu njihovih sponzora. Politikim je strankama obrazovanje uvijek bilo vrlo nisko na listi prioriteta jer se na njemu ne dobivaju izbori. Ono se u predizbornim programima (ukljuivi i tekuu kampanju) spominje tek uopenim frazama koje pokazuju kako probleme kolstva niti poznaju niti razumiju, ili ga pak tretiraju kao hardverski troak (navoenjem plana popravljanja i izgradnje novih kola, dvorana, osuvremenjenjem opreme i sl.), a ne kao trajno sebeproizvodeu i samu iz sebe razvijajuu se strategijsku softversku investiciju. Stoga smo svjedoili nizu egzemplarnih ministara obrazovanja irokoga spektra znanja konzervacije prolosti u vjenoj sadanjosti, kao vjenom ponavljanju istoga arheologa, bibliotekara, ljiljevoki, forenziara, veterinara uostalom zna se tko je zaduen za stoku sitnoga zuba. Mnogi pak intelektualci, gospodarstvenici i dravnici, smatraju da za jedan narod za njegov biologijski, etiki, politiki i duhovni opstanak nema vanijega pitanja od uspostavljanja i razvijanja kvalitetnoga suvremenog obrazovnog sustava koji treba pripremiti uenike i studente za njihov budui ivot (osobni, drutveni, radni). Na kraju takvog obrazovnog procesa uspjean uenik/student trebao bi znati ne napamet nauene lekcije, definicije, formule, molitve, godine i slina injenina znanja, nego bi polazei od Sokratove misli znam da nita ne znam, a zahvaljujui bogatstvu metoda spoznaje koje je

upoznao tijekom procesa kolovanja i studiranja, izvjebanoj sposobnosti kritikog miljenja, skeptikome gleditu te otvorenou uma za nove spoznaje i alternativna rjeenja njegova osvijetena znatielja trebala moi prepoznati, analizirati, usporediti, odabrati i razrijeiti ne samo znanstvene, tehnologijske i tehnike probleme, nego i osobne, psihologijske, pedagogijske, drutvene, ekonomske, politike, kao i druge probleme i izazove XXI. stoljea. To su pretpostavke za cijeloivotno uenje u drutvu zasnovanome na znanju. Postojei sustav to ne omoguuje jer, s jedne strane, prvenstveno slui indoktrinaciji na ideologijskim (nacionalistikim, politikim i vjerskim) osnovama, a s druge pak ekonomskim interesima izdavaa i knjiara, turistikih agencija, sportskih drutava i ostalih parazita. Svi oni, pod okriljem samovolje ravnatelja, nemarnih kolskih odbora, povrnih i nesposobnih inspektora, a uz preutni pristanak kolskih zbornica, mogu ucjenjivati uenike i njihove roditelje, te im skupo naplaivati navedenu robu i usluge. Takav je sustav kolske godine 2010/2011. proizveo 80% odlinih uenika u osmim razredima osnovnih kola, a sljedee e ih godine vjerojatno biti jo i vie jer postotak odlikaa iz godine u godinu raste a ministri kolstva/ prosvjete/obrazovanja u posljednjih tridesetak godina nita ne poduzimaju da sprijee tu uvredljivu karikaturu kole. Stoga bi Sabor trebao hitno uskladiti postojee kolsko zakonodavstvo tako da se omogui smjenjivanje nedovoljno kvalificiranih, neodgovornih i korumpiranih ravnatelja. Mandat ravnatelja trebalo bi ograniiti na samo jedan reizbor u istoj koli, nakon ega bi se mogli kandidirati za istu funkciju u drugim kolama ili bi Ministarstvo najboljim ravnateljima moglo povjeriti upravljanje loijim kolama, gdje bi svojim znanjem i iskustvom mgoli pomoi u podizanju razine kvalitete njihove nastave. Ravnatelji su, po sadanjim im ovlastima, glavna prepreka demokratizaciji odnosa u kolstvu, a to je vjerojatno i bila namjera zakonodavca. Budui bi zakonodavac trebao izjednaiti ovlasti ravnatelja, strunih vijea i sindikalnog povjerenstva u pogledu kadrovske politike tj. zapoljavanja, napredovanja i nagraivanja nastavnika. Indikativna je nebriga na podruju kadrovske politike u kolstvu usporedimo li je sa sluajem samovoljnog zapoljavanja deset(!) djelatnika na naplatnim kuicama kod Vrgorca, kad je ak predsjednica Vlade intervenirala i ponitila natjeaj, kao da budunost ovoga naroda ovisi o tome tko e naplaivati drumarinu u HAC-u, dok se istodobno na stotine natjeaja namijenjenih podobnim kadrovima u kolstvu i na sveuilitima o kojima budunost istoga itekako ovisi irom lijepe nae nitko ne osvre. Jednom zaposlen i najgori bi nastavnik mogao desetljeima unitavati generacije uenika svojom lijenou, neznanjem i glupou. Stoga bi, prema engleskom iskustvu, a na osnovu rezultata dravne mature, trebalo objavljivati rang listu svih srednjih kola u RH te, iz godine u godinu, pratiti promjene ranga. kole koje godinama ne omoguuju intelektualno i struno napredovanje uenika u Engleskoj rasformiraju, jer su tetne i za uenike i za drutvo umjesto njih na istom se mjestu otvaraju nove kole, s novom upravom,

ravnateljstvom i zbornicom. Tko bi se kod nas usudio to uiniti? Nitko ni kukuriku pijetlovi, ni kukulele kokoi! Ali Margareth Thacher jest! U to su doba svi nastavnici, njihovi sindikati, laburisti ali i drugi politiari, kao i roditelji - bili protiv njenih intervencija u obrazovanje jer je u nj uvela postulate neoliberistike politike, to je izmeu ostalog rezultiralo drastinim padu kvalitete javnih kola i to je ilo u prilog jaanju profitnoga privatnog sektora u kolstvu. Margaret Thatcher ve je odavno smijenjena, no rangiranje kola nije promijenjeno ni dok su laburisti bili na vlasti, pa je taj sustav praenja uspjenosti kola ostao do danas, i vie ga nitko ne eli mijenjati: ravnateljima i nastavnicima stalo je da iz godine u godinu prate svoj napredak na toj ljestvici, uenicima i roditeljima dragocjena je informacija o kvaliteti pojedinih kola, a sveuilitima je objektivan kriterij vrednovanja znanja kandidata kod upisa. MZO bi trebao, im postotak odlinih uenika u osnovnoj koli prelazi 8-10% (to je i u svjetskim razmjerima natprosjean rezultat) posumnjati u primjerenost ocjenjivanja te poduzeti odgovarajue mjere, uvesti dodatno ispitivanje, te nakon toga smijeniti nastavnike kod kojih se uoe velike razlike u ocjenama, no isto tako smijeniti i ravnatelje koji to doputaju. Mala je vjerojatnost da se u nas takva mjera moe uistinu i ostvariti, te bi stoga, kao alternativu, trebalo uvesti malu maturu koju ve desetljeima polau uenici u mnogim europskim zemljama, a nema nikakvih znanstveno utemeljenih razloga (pedagokih, psiholokih, sociolokih) da se ona ne uvede i u nas. Dravna matura omoguila je da se jasno objelodane mnogi nedostaci kolskoga sustava, ali se te spoznaje jo ne koriste za njihovo ispravljanje. Primjerice, nakon pisanja eseja iz hrvatskoga jezika, problemi nastave i ispitivanja toga predmeta zorno su isplivali na povrinu kada je stotinu uenika zadarskih gimnazija predalo esej napamet nauenoga sastavka gotovo identinog sadraja. I svi su proli!? Kakvu poruku time dajemo uenicima/studentima? A tek primjer podobnog uenika iz dijaspore, koji nakon to mu je zabranjeno polaganje mature u Imotskom upisuje Pravni fakultet u Zagrebu, a da Dravnu maturu uope nije polagao? Kolika je vjerodostojnost strunih radnih skupina u kojima ispitna pitanja sastavljaju i autori udbenika (u istom sukobu interesa!)? Unato ovim propustima dosadanji rezultati dravne mature pokazuju kako se objektivnim ocjenjivanjem broj odlinih uenika dramatino smanjio: na ljetnom roku 2011.godine odlinim je ocijenjeno iz geografije 1,53% kandidata, iz kemije 1,57%, iz sociologije 2%, iz informatike 2,7%, iz psihologije 2,8%. Istodobno se broj negativno ocjenjenih kandidata poveao, u nekim je predmetima skoio do 40% (psihologija), dok ih je fizika imala 24%, kemija 21%, biologija 15%, filozofija 10%, matematika (via) 9%. Za osnovnu kolu takvi su negativni rezultati nezamislivi, no upravo su oni odraz i pokazatelj dugogodinje nebrige, nerada, neznanja, nesposobnosti, nepotizma i korupcije, kako u osnovnoj tako i u srednjoj koli. Umjesto meritokratskog sustava kolstva imamo

spontanu ad hoc mreu korupcije u kojoj podjednako sudjeluju uenici i njihovi roditelji, kumovi, prijatelji, strievi, ujne, bake, nastavnici i ravnatelji, sveuilini profesori, prosvjetni inspektori, ministarstva i ministri. Tko se takvome sustavu ne eli prilagoditi te prikloniti moi, novcu, politici, vjeri, naciji, rasi, tome e se ivot u zbornici, koli i drutvu pretvoriti u pakao, bez obzira na kvalitetu i uspjenost rada s uenicima. Tko se pak prilagodi bre napreduje, biva hvaljen, nagraen i darivan (nerijetko i zlatnim nakitom, runim satovima, umjetnikim slikama i slinim) ili mu je usluga uzvraena na drugi nain, neovisno o strunosti, kvaliteti rada i uspjenosti rada s uenicima. Poseban je problem rad s djecom kolega iz zbornice jer se od svakoga nastavnika oekuje da toj djeci pokloni posebnu panju (itaj: ocjenu) jer prije ili poslije i vae e dijete pohaati tu istu kolu. Ukoliko djece nemate, moete oekivati niz anonimnih predstavki, pisama, e-mailova, telefonskih poziva, kakvu tetu na parkiranome vam automobilu, prijetnje, pa i fiziko nasilje. Zakonodavac bi i to trebao sprijeiti, koliko radi zatite rada nastavnika toliko i radi zatite interesa djece. Pored toga, u kolama se posebno njeguju i ostala naa djeca, ona iz drutveno prihvatljivih obitelji iskljuivo bogatih i hrvatskih! koja mogu ne samo nekanjeno fiziki i psihiki zlostavljati nego i ubijati ostalu djecu. Dok su tua djeca ona manjina bilo vjerskih ili nacionalnih, ona politiki nepodobnih ili siromanih preputena sebi, o njima se nitko posebno ne brine, ona nisu vana. Muslimanima, pravoslavnim kranima, idovima, ateistima i agnosticima u hrvatskim kolama nitko nikada ne estita nita, dok se svi katoliki blagdani primjereno obiljeavaju, svetkuju, slave, uz (ponekad obvezatno) sudjelovanje uenika i nastavnika. Ostali su graani drugoga reda koji se toleriraju, tj. uglavnom ih ne tuku, ne moraju nositi specijalne bedeve, ne izbacuju se iz kola, nemaju posebni ulaz, ne postoje zabranjena mjesta na kojima ne smiju boraviti, ali ipak trpe emocionalno zlostavljanje jer s njima se ostali uglavnom ne drue, ni u koli ni izvan nje trpe tako djelominu ili potpunu socijalnu iskljuenost. Literatura za lektiru u kolskim je knjinicama ve odavno proiena, knjige srpskih autora na irilici gotovo da ne postoje, marksistika literatura je netragom nestala globalnoj apokalipsi neoliberalnog kapitalizma unato anarhistike nikada nije niti bilo, jednako kao ni ateistike. Premda Ustav RH u lanku 39. izriito tvrdi: Zabranjeno je i kanjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik nesnoljivosti., nitko od mjerodavnih institucija, ni sindikati, ni politike stranke, ni Sabor RH, ni Ustavni sud RH, pa ni predsjednik RH Ivo Josipovi, u svemu tome ne vidi najprimitivniju diskriminaciju protivnu duhu i slovu Ustava Republike Hrvatske te 1. lanku Ope deklaracije o pravima ovjeka OUN-a, koji glasi: Sva ljudska bia raaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.. U Republici se Hrvatskoj to negira preutnom primjenom rasnih zakona (putem zloglasne Domovnice) uz redovito pranje mozga

vrijednosnim preparatima endehazije tla, krvi i vjere kroz nastavu povijesti (putem mitomanije vjekovno potlaene nacije-rtve zbog neimanja samostalne drave), hrvatskoga jezika (putem mita o istoi jezika) i vjeronauka (razvijanjem slijepe poslunosti autoritetu i hijerarhiji Crkve, podjelom na pravovjerne dobre-potene-rtve-nae i krivovjerne loe-nepotene-krvnike-tue, sve do javnog sadistikog iivljavanja na maloj djeci stigmatiziranjem onih koji ga nisu izabrali). Cilj takvog obrazovanja je simbioza (u Frommovom smislu) pojedinca apstraktnom identifikacijom s kolektivitetom, odnosno gubitak osobnog identiteta i odgovornosti, razvijanjem ovisnosti od drugog (Crkve, nacije, partije), to je obiljeje puzajuega faizma. Takvim se ubitanim cocktailom Goebbelsove recepture ponavljanih lai duhovno drogiraju moderni gladijatori, na principu uvjetovanog refleksa, kako bi svagda bili spremni ubijati za dom, za naciju, za dravu, za rasu, za Boga. Nije bitno koliko takvih potencijalnih smrtonosnih fanatika postanu i djelatni, jer i jedan jedini moe prouzroiti katastrofalne tragedije (takav je i ozloglaeni primjer iz civilizirane i prebogate Norveke, kranskog fundamentalista, nacionalista i rasista Andersa Behringa Breivika, takvi su i primjeri tisua anonimnih siromanih bombaa samoubojica, oajnika indoktriniranih islamskim fundamentalizmom. Na stadionima irom Hrvatske ve godinama deseci tisua mladia, roenih, odgojenih i obrazovanih u Republici Hrvatskoj uglas skandiraju ubi-ubi-Srbina i za dom spremni, nose obiljeja ustake NDH tvorevine, nacistike svastike. Tu sliku salonski malograanski intelektualci, jednako kao ni vlast, ne vide i ne uju, dok ne stigne neko inozemno upozorenje. Nije stoga udno da u RH, nakon dvadeset godina takvog sustavnog programa rasistikog prepariranja mozga, 40% maturanata (prema istraivanju GONG-a) smatra da Hrvati trebaju imati vea prava od pripadnika nacionalnih manjina, ili da ih 25% izraava stavove nepoeljne za demokraciju. Iako Ustav RH i Deklaracija Hrvatskog sabora zahtijevaju od svih graana RH afirmaciju antifaistikih vrijednosti, ljudskih prava, jednakosti i demokracije kao osnovnih vrijednosti suvremenog svijeta, ministri Republike koji su poloili zakletvu da e tititi Ustav dezavuiraju ga i napadaju, a isto ine biskupi, sveuilini profesori, novinari, politiari. Sve to u ime neke samo njima znane fantazmagorine Drave Hrvatske (ne Republike!) zasnovane na rasnim zakonima, bogobojaljivoj patrijarhalnoj obitelji, iskljuenoj i izoliranoj od geografskih susjeda i, po mogunosti, od cijelog suvremenog demokratskog svijeta. Drave totalitarne, ustrojene poput logora, iji su povijesni ideali Jasenovac i Gradika stara Ideal svakoga nacionalizma je mumificirati naciju, jezik, kulturu, obiaje i vrednote prema hipostaziranim modelima i uzorima iz blie i dalje mitomanske prolosti (od stoljea sedmog, preko Krinog puta, do Oluje), a time joj (naciji) oduzeti budunost, zamraiti povijesnu perspektivu, unititi egzistenciju. Jedini od hrvatskih nacionalista koji je to u jednome trenutku shvatio bio je Vlado Gotovac. Jedan narod, da bi opstao u dinamikoj (sve bre

promjenljivoj) i dijalektikoj drutveno-povijesnoj zbiljnosti, mora razvijati povijesno a ne metafiziko ni religijsko miljenje. Veina uenika koji zavravaju kolovanje po takvome nesuvremenom, etiki problematinom i pseudoznanstvenom sustavu nisu osposobljena za bilo kakav ozbiljan studij, bilo zbog neprimjerenog sadraja predmeta, bilo zbog metoda predavanja i uenja, bilo zbog naina ispitivanja. Sveuilini su profesori ustanovili da je vie od polovice na razne fakultete upisanih studenata funkcionalno nepismena. Iz vlastitoga tridesetogodinjeg iskustva rada u nastavi znam da veina uenika doslovno(!) ne zna prepoznati subjekt reenice, dakle nije u stanju razumjeti njen smisao, a kamoli proitati neku zahtjevniju knjigu, iako u gimnaziji odsluaju oko 550 sati nastave hrvatskoga jezika. Dojam jednoga profesora potvruju ovogodinji rezultatima eseja hrvatskoga jezika na kojima je samo je stotinjak kandidata od preko 35000 pristupnika (dakle 0,3%!) postiglo 100% bodova. Prema PISA testu iz 2009.godine samo je 3,2% naih uenika bilo sposobno razumjeti i kritiki procijeniti proitani tekst te izvesti zakljuke sukladne proitanom sadraju, a iz matematike su nam najbolji gimnazijalci slabiji od prosjenog kineskog uenika. Zar ni ti podaci nikoga ne zabrinjavaju? Od pedesetak tisua djece (prosjeno) u svakoj generaciji, manje od jedne desetine osposobljeno je za cijeloivotno uenje ili samostalno zapoljavanje ta manjina snalazi se i nalazi svoje mjesto na globalnome tritu rada dok ostali prije ili poslije zavravaju na burzi (ne)rada. Hrvatska je jedna od posljednjih zemalja u svijetu prema postotku BDP-a odvojenog za obrazovanje i znanost, pa ne treba uditi to je omjer zaposlenih u odnosu na radno sposobno stanovnitvo oko dvije petine, dok taj omjer u nekim nordijskim zemljama dosie etiri petine. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u Europi u kojoj uenici plaaju prijevoz do kole po trinim cijenama, a minimalan broj uenika i studenata ima stipendiju ili mjesto u uenikom odnosno studentskome domu. Zbog takve nebrige prema djeci iz potrebitih obitelji, Hrvatska ne samo da se unaprijed odrie intelektualnog, moralnog i radnog potencijala dvije petine stanovnitva, nego su ta djeca podvrgnuta ismijavanju, vrijeanju i zlostavljanju vrnjaka u sveopoj cininoj drutvenoj ravnodunosti (javnim mnijenjem upravlja nekoliko stotina tajkuna i njihovih sluga) kao i zanemarivanju i kanjavanju od strane nastavnika-pedagoga(?) jer nisu u stanju plaati dodatne kolske aktivnosti besplatnoga kolstva. U naim se kolama ne ui kako je jedan od najveih znanstvenika Isaac Newton, sin nepismenog oca, porijeklom sa sela, mogao studirati zahvaljujui tome to je pristao biti slugom ostalim (bogatim) studentima, te je svakog jutra praznio njihove miomirisne none posude. Koja bi hrvatska majka danas pristala joj sin studira pod takvim uvjetima? ak i ako bi pristala, ipak joj sin, o keri bolje da i ne govorimo, ne bi mogao studirati jer takvih mogunosti (jednako kao ni nonih posuda) vie nema. Republika Hrvatska nema sustav stipendiranja koji bi se zasnivao na strogim kriterijima (socijalnim, za talentirane uenike i

studente, za deficitarna zanimanja, i tome slino), no istodobno se uvijek nau milijarde kuna za osuvremenjivanje trkaih motornih ergela dunosnika na svim razinama, od naelnika opina, gradonaelnika i njihovih skutonoa, od ministranata do ministara. Stoga predlaem buduemu hrvatskome Saboru da na zgraanje mnogih uvede uenike i studentske stipendije kao ustavnu kategoriju, tako da se u svim proraunima (od lokalne i regionalne samouprave, grada Zagreba, pa do onoga dravnoga) mora izdvojiti 1% prorauna za tu namjenu. Time bi Sabor RH pokazao stvarnu brigu o budunosti nae djece i naega naroda; opine, gradovi i upanije popravili bi kvalifikacionu strukturu stanovnitva i postale privlanije investicijama visoke tehnologije, a Hrvatska bi u doglednoj budunosti mogla uistinu postati drutvom znanja. Nitko se ne bi trebao odrei kolovanja i studiranja zato to potjee iz siromane obitelji, a Hrvatska bi se jednog dana, moda ipak mogla ponositi i svojim Newtonom. Hoe li Sabor Republike Hrvatske imati dovoljno znanja i politike volje da prilagodi kolske programe i kolsko zakonodavstvo potrebama ubrzane znanstveno-informatiko-tehnoloke revolucije 21. stoljea ili e uenici i dalje bludjeti srednjovjekovnim religijskim, pseudopovijesnim mitolokim i rasistiko-faistikim bespuima, kako bi stasali u posljednje nacionalne gladijatore? Tada e neki novi klinci, u nekoj buduoj Wikipediji, istraivati ne kako su nastali nego kako su nestali Hrvati.