You are on page 1of 13

Novinarstvo izvan zakona primeri najeih prekraja

02/06/2005 Autor: Nikola Jovanovi

Trka za tiraom dovela je novinarstvo u Srbiji u zonu izvan zakona u kojoj se potuju pravila: okiraj, uvredi, osramoti. U tekstu koji govori o tabloidnim pravilima, pobrojani su primeri najmasovnijih, svakodnevnih, prekraja zakona i dobrog ukusa.

maj 2005.

Prva i najvanija obaveza novinara je da potuje istinu i pravo javnosti da zna istinu. Ispunjavajui tu obavezu, novinar e uvek braniti principe slobode potenog prikupljanja i objavljivanja vesti i prava na korektan komentar i kritiku pie u Deklaraciji o principima postupanja novinara koju je usvojila Meunarodna federacija novinara jo 1954. godine.( http://www.cpm.edu.yu/code/navigate.asp?Id=43 )

1 / 13

U Srbiji ipak vae druga pravila. Zakoni neureenog trita koje, nedelotvorno i esto u politike svrhe instrumentalizovano, pravosue ne uspeva da kontrolie. Ekskluzivnost po svaku cenu, tira, gledanost ostvaruju se najee na nemoralan, neprofesionalan i nezakonit nain. U srpskim medijima se bar tri puta dnevno prekri zakon. Frapantan podatak, ali trka za tritem u kojoj se novinari, koji potuju tabloidna pravila, ne obaziru mnogo na potovanje Zakona o javnom informisanju, uz nedostatak jedinstvenog kodeska novinara, ini svoje.

Objavljivanje psovki i vulgarnosti

Zadatak novinara je da informie, a ne da okira objavljivanjem psovki i prostakluka. Novinari im, ipak, rado pribegavaju, jer time, u nedostatku injenica i dinamike suprotstavljanja za i protiv, doprinose dinaminosti svojih tekstova. Tako su u vie domaih tampanih i elektronskih medija objavljene sledee rei Tomislava Nikolia, lidera Srpske radikalne stranke: Ubio bih ga kao zeca . Pretnja i psovka bile su upuene ministru finansija Mlaanu Dinkiu, a poto ovaj nain izraavanja nije nikakva vest kad su u pitanju pripadnici radikala i spadaju u gotovo redovan nain komunikacije, njihovo objavljivanje spada u nepotrebno dodatno zagaivanje javne komunikacije. Ne treba takve izjave putati u novine. jer u sebi sadre elemente krivinog dela ili vulgarnosti.

2 / 13

Objavljivanje skarednih pesama navijaa na sportskim utikamicama, gotovo je redovna pojava opravdana doaravanjem atmosfere. Nedavno, u jednom od brojeva Kurira mogli ste da proitate i navijake pesme Odita velika ti - . Ili Emeghara velika ti - . U elji da se doara atmosfera i prenese navijako-ulini argon se preteralo i nije se obratila panja na dozu vulgarnosti u tekstu. Da ne priamo o rasnoj diskirminaciji-ovde se pria o stereotipu da su crnci obdareniji nego belci.

Objavljivanje klevete

Teke optube koje politiari meusobno razmenjuju, a koje se najee tiu finansijskih malverzacija, kraa i zloupotrebe slubenog poloaja po, pravilu se objavljuju bez druge strane, ali i bez ikakvih dokaza. Vie slue za politiku borbu, nego za otkrivanje i spreavanje tih negativnih pojava. Novinari ih prenose u kontekstu koji nedvosmisleno govori da su u pitanju injenice, a ne optube suprotstavljenih politiara. Na primer, visoki funkcioner SRS Aleksandar Vui nije se libio da kae da su Vojin Lazarevi i Vuk Hamovi ljudi koji su Srbiju opljakali za 150 miliona evra, ali nikada nije to potkrepio dokazima, a Anketni odbor Skuptine Srbije, iji je bio predsednik, i koji se bavio ispitivanje moguih zloupotreba ove dvojice rukovodeih ljudi u londonskoj firmi koja se bavi preprodajom struje, nije doao do takvog zakljuka. Sve je ostalo na najavi da e radikali podneti krivine prijave, ali javnost je, zbog naina na koji su mediji pratili ceo sluaj, ostala u ubeenju da su

3 / 13

Lazarevi i Hamovi poinili krivino delo, samo su se izvukli nekanjeno.

Nacionalne manjine su izjednaene sa kriminalcima

Mediji formiraju nagativne stereotipe o pojedinim manjinama, naglaavanjem nacionalnosti pojedinih kriminalaca. Recimo, u mnogim medijima navodi se da Albanci ili Muslimani trguju belim robljem, iako to rade kriminalci, pripadnici tih nacionalnih manjina.

Nije nikakav izuzetak kad se u dnevnim novinama pojavi sledei naslov: Albanci najvei konkurenti ruskoj mafiji u evropskom podzemlju. Ne spominju se albanski mafijai, ve se ceo narod oznaava sklonim jednoj kriminalnoj delatnosti.

4 / 13

Ili sledei navod iz jednog, najtiranijeg beogradskog dnevnika: Albanci u vajcarskoj, Nemakoj i drugim zemljama bave se razmenom droge za oruje. Ova vrsta generalizovanja i izjednaavanja naroda sa pojedinim kriminalnim grupama na korak je od izraavanja i podsticanja rasne netrpeljivosti.

Mizogenija

Predstavljanje ena kao bia koje su manje vredna je oduvek bilo prisutno u srpskim medijima koji samo odraavaju sliku srpskog patrijarhalnog drutva. Nijedan dnevni list ili radio i televizijska stanica nisu imuni na imenice kao to su lepi ili slabiji pol. esto se moe uti i da je neku zemlju posetio Dord Bu sa suprugom, a ne spominje se njeno ime i prezime. Imenice lepi ili slabiji pol pokupavajte da izbegnete.

5 / 13

Policijska saoptenja postaju optunice

U cilju trke za tiraom, mediji esto ne obraaju panje za neto to za veinu novinara, al ii urednika predstavlja pravanu zavrzlamu-pa tako saoptenja policije dobijaju monstruozne naslove ili se u tekstu menjanju odrednice kao to su osumnjien za to i to krivino delo. Osumnjieni unapred postaje izvrilac takovog dela.

Tekst o suenju optuenima za ubistvo premijera inia od 7. - 8. februara 2004. godine, u Kuriru oprema se podnaslovom "Suenje ubicama premijera Zorana inia nastavlja se u ponedeljak i trajae do 20. februara" ime se prejudicira i sama presuda. U "Glasu javnosti", Blicu vesti napisane na osnovu policijskih saoptenja o tome da je podneta krivina prijava protiv odreenih lica, esto dodaju i zvune naslove tipa:"Dilovao heroin", "Krao hranu", "Otetio firmu za dva miliona dinara", "Profesor bludniio" Uhapeni razbojnici.lan 82. KZ inae samo kae da novinar, odgovorni urednik i pravno lice koje je osniva javnog glasila ne odgovaraju za tetu ako je neistinita ili nepotpuna informacija verno preneta iz javne skuptinske rasprave ili javne rasprave u skuptinskom telu, ili iz sudskog postupka ili iz dokumenta nadlenog dravnog organa. Van tog konteksta izjave politiara bi trebalo da budu tretirane kao i svaki drugi novinarski izvor - dakle ne bi mogle da budu objavljene ako sadre elemente krivinog dela. Inae, novanom kaznom od 30.000

6 / 13

do 200.000 dinara kaznie se za prekraj odgovorni urednik javnog glasila ako se u objavljenoj informaciji neko oznai uiniocem kakvog kanjivog dela, odnosno oglasi krivim ili odgovornim pre pravnosnane odluke suda ili drugog nadlenog organa.

Optinski sud u Novom Sadu je 2004. osudio novinarku "Graanskog lista" Ljiljanu Joki-Kaspar na est meseci zatvora, uslovno na dve godine, zbog klevete. Tubu protiv Kasparove podigao je Miroslav Savi, bivi hirurg koji je radio za Jedinicu za specijalne operacije, na osnovu lanka u kome novinarka navodi da je Savi, pored svojih hirurkih dunosti, radio i kao snajperista Jedinice. Tokom policijske akcije protiv organizovanog kriminala nakon atentata na premijera Srbije Zorana inia 2003. godine, mediji su izvetavali da bivi policijski hirurg i "snajperista" radi u Institutu za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici. Savi je negirao da je ikada bio snajperista i podneo je krivine prijave za klevetu protiv brojnih beogradskih i novosadskih redakcija, ali je od mnogih odustao. Prijava protiv Kasparove nije povukao iako je njen tekst objavljen znatno kasnije od objavljivanja informacija o Saviu.

Neproverene informacije

7 / 13

Dobar a relativno sve primer objavljivanja neproverenih ne nepouzdanih informacija naveo je i advokatski tim Medija centra. Naime, dnevni list Kurir pisao je o tome kako e policija pozvati edomira Jovanovia da objasni dva pitolja koja su naena kod njega, ali se to nije dogodilo. Koliko god da je slatka informacija do koje doe novinar, mora da je proveri. Objavljivanje neproverene informacije kodi licu o kome se pie, protivno je Zakonu o informisanju, a i naruava integritet novinara koji je spreman da ispod takvog teksta stavi svoj potpis.

U sluaju Topider kada su dva vojnika ubijena na strai, mediji su ponudili sijaset konstrukcija o tome kako je do te nepobitno tragedije dolo. Roditelji tih vojnika su u novinama mogli da proitaju sve od toga da su se njihova dva sina posvaala na straarskomm mestu, do toga da su uivali opojne droge ili da ih je ubilo obezbeenje hakih begunaca.

Naruavanje privatnosti

8 / 13

esto se dogaa da u medijima u Srbiji osvane privatan snimak pojedinih osoba kao to su Severina ili Suzana Mani a da mediji do tanina prenesu ili opiu radnju snimka. Pored toga, neretko ete u novinama proitati i neiju medicinsku dijagnozu iz njegovog zdravstevnog kartona (Politika iznela podatke o zdravlju Danice Drakovi).

Jo 1990. godine lekarska invalidska komisija Fonda PIO konstatovala je, na osnovu nalaza hirurga, da Danica Drakovi nije zdravstveno sposobna za dalji rad zbog jakih bolova u krstima i u predelu kime i proglaena je invalidom rada prve kategorije. Ovlaeni hirurg je, prema nalazima, konstatovao da Drakovieva nije sposobna niti da sedi, niti da stoji due vreme objavila je Politika u oktobru 2004. godine u vreme kada se spkulisalo da je Drakovieva kandidat za mesto direktorke Instituta za bezbednost. Ova novina je naruila pravilo privatnosti. Da li je izvetaj doao iz slubi bezbednosti ili politikih protivnika SPO i Drakovieve, manje je bitno od injenice da se ovakvi izvetaji ne smeju obajvljivati beuz odobvrenja osobe o kojoj se radi. U Srbiji postoji veoma zastareo Zakon o zatiti podataka linosti koji se nalaze u posedu dravnih organa i koji ne prua dovoljnu zatitu graanima Srbije. Kada se na to dodaju i sudski sporovi koji znaju da se otegnu prozvanim linostima preostaje samo da se nadaju da e se uskor pojaviti skandal koji e ih skinuti sa top liste.

( Informacija iz privatnog ivota, odnosno lini pisani zapis (pismo, dnevnik, zabeleka, digitalni zapis i slino), zapis lika (fotografski, crtani, filmski, video, digitalni i slino) i zapis glasa (magnetofonski, gramofonski, digitalni i slino), ne moe se objaviti bez pristanka lica ijeg se privatnog ivota informacija tice, odnosno lica ije rei, lik odnosno glas sadri, ako se pri objavljivanju moe zakljuiti koje je to lice. Zakon o javnom informisanju, lan 33)

9 / 13

Zloupotreba maloletnika

U dnevnim informativnim emisijama esta je i zloupotreba maloletnika bilko putem objavljivanja imena ili obvjavljivanja neproverenih informacija i ocena. Kao primer moe se navesti tekst o navodnom seksulanom zlostavljanju dvomesene bebe. Seksualno zlostavljana dvomesena beba Blic 16. oktobar 2004. godine -Oko 15 asova jue na Deju kliniku u Tirovoj ulici broj 10. dvadesetestogodinja S. J. donela je povreenu dvomesenu bebu. Lekari ove ustanove obavestili su policiju da je beba seksualno zlostavljana, to je ustanovljeno prilikom pregleda. S.J. inae ivi u Kovinu, tako da panevaka policija u saradnji sa beogradskim SUP-om istrauje ovaj sluaj. Problem je u tome to je u izvetavanju o tom sluaju bilo previe detalja, pa su se mogli identifikovati mesto u kome se to, navodno, desilo, ime roditelja i bebe, pre nego to je utvreno da li se to zapravo desilo. Onda se, meutim, pojavila i verovatnoa da u konkretnom sluaju moda i nije bilo seksualnog zlostavljanja, ve da je povreda anusa sirotog deteta nastala zbog neije nestrune intervencije zbog opstipacije.Sluaj bebe za koju se ispostavilo da je nad njom izvrena nestruna medicinska intrervencija, pretvorio se u sluaj seksualnog zlostavljanja dvosmesne bebe koji se nije skidao sa naslovnih strana dnevnih listova nekoliko dana. Roditelji deteta koji su otpueni da su ga seksualno zlostavljali, na kraju su odsutali od tubi, ali pisanjem posebno tampanih medija njima je kao i detetu naneta velika teta. Seksaulno zlostavljanja dvomesena beba osvanulo je u svim medijima i izazvalo zgraavanje. Drastian sluaj bilo je i objavljivanje delova privatnog snimka dvoje gimnazijalaca iz Kragujevca(KURIR) koji je okarakterisan kao pornografski a ak je stigao da bude prikazan u Dnevniku RTS, to je predstavljalo krenje prava maloletnika.

10 / 13

okantne fotografije

Slika govori vie od hiljadu rei. Meutim u sluajevima katastrofa, elementranih nepogoda i teroristikih akata, ubistava, mediji esto preu granicu objavljivanjem slika mrtvih i ranjenih, bez ikakve prethodne najava ili napomene da slede prizori nepogodni za osobe mlae od 18 godina ili mentalno bolesne osobe.

Odseena glava vojnika objavljena u Veernjim novostima iskoriena je kao dokaz za zloine koje su inili pripadnici OVK na Kosovu, ali niko nije kontaktirao, niti se potrudio da kada je ve doao do slike , doe i do imena vojnika kako bi obavestio porodicu i pitao da li takva slika uopte moe da se pusti. lanovi porodice su se javili tek kada su videli sliku u novinama. ak i u sluajevima kada neka osoba da pristanak na objavljivanje odreenih podataka ili fotografija (sluaj objavljivanja fotografija bolesne Dafine Milanovi koje je objavio Kurir) namera da se izazove odreena reakcija a ne da se objektivno izvetava predstavljalo bi krenje pravila ponaanja.

11 / 13

Fotografije i imena dece rtava

Neretko u domaim medijima moete nai slike beba baenih u kontejner, imena dece koje su rtve nesrea ili tragedija sve u cilju izazivanja oka kod itaoca. Kao i u sluaju slika unakaenih tela odraslih, ni u ovom sluaju mediji ne potuju bar pravilo da najave da se radi o eksplicitnom materijalu koji ne bi trebalo da gledaju maloletne osobe, osobe sa psiholokim poremeajima ili ljudi slabog zdravlja.

Advokatski pul Medija centra nedavno je konstatovao da se najvei broj krivinih postupaka protiv novinara i urednika vodi zbog krivinih dela protiv asti i ugleda, pre svega zbog uvrede i klevete. Istraivai Advokatskog pula Medija centra su u sedam dnevnih listova koje su pratili u februaru i martu 2004. godine ("Politika", "Veernje novosti", "Kurir", "Blic", "Glas javnosti", "Balkan" i "Danas") prepoznali da u 172 napisa ima povoda za potencijalnu tubu. Analiza pokazuje da u tampi zapravo dominira kleveta, koja je prepoznata u 55,23 odsto spornih napisa, a u 6,40 odsto prepoznata je uvreda.

12 / 13

Bolesti koje su mediji u razvijenim zemljama preivljavali pre pedeset godina, medijska scena u Srbiji preleae u narednih nekoliko. A jedan od problema je je to nema jedinstvenog etikog kodeksa, niti tela koje bi ga sprovodilo i sankcionisalo krenje,

Postoji vie etikih kodeksa u Srbiji (ANEM, NUNS, UNS) meutim, nema jedinstvenog pravila neprikosnovenog za sve. Nema osude esnafa kada se pojavi slika mrtve bebe baene u kontejner, kada se objavljuje kuna adresa oveka o kome se pie, kada se objavljuju imena maloletnika, kada se iznose podaci iz zdravstenih kartona bez odobrenja linosti o kojoj se radi. Iako postoji na nivou projekta i dalje ne postoji supervizorsko telo sastavljeno od novinara koji bi svojim autoritetom mogli da utiu na profesiju u sluajevima drastinog krenja pravila ponaanja novinara.

13 / 13

You might also like