BRUNISLAV MARIJANOVI

P RILOZI ZA PRAPOVIJEST
U ZALEU JADRANSKE OBALE
S AETAK

Z ADAR 2000.

G U V N I N E I Prirodni okviri

(GAGRICE)

Prapovijesno naselje Guvnine nalazi se u selu Domanovii (zaselak Gagrice), oko 6 km zapadno od apljine (istona Hercegovina). Lokalitet predstavlja krajnju zapadnu toku u nekoliko kilometara dugaakom lancu uzvisina meu kojima postoje blai ili otriji prekidi i jasno se izdvaja od okolnoga, znatno niega blago valovita terena u kojemu se smjenjuju prostrana polja, blage kose i niski breuljci. Relativna visinska razlika od oko 100 m ne ini se tako izrazitom zbog vrlo blagih i dugih padina koje se sputaju u okolna polja; sl. 1. Lokalitet ima izgled zaravnjena stoca s prilino blagim padinama, a njegov osnovni prostor ini zaravnjeni plato eliptina oblika veliine priblino 90x60 m. Plato je gotovo posve ravan, a manji pad postoji samo prema jugozapadnomu dijelu. Prapovijesno naselje nije bilo ogranieno samo na taj plato nego se irilo i na padine, a njegovu veliinu i izgled odreuje obrambeni sustav, sauvan gotovo u cijelomu svom opsegu; Prilog br. 1. II Povijest istraivanja Prvo, pokusno sondiranje nalazita provedeno je tijekom 1984. godine, kada je otvorena sonda veliine 4x3 m, postavljena na jugozapadnom rubu sredinjega platoa, u kojoj je utvren kulturni sloj debljine 0,80 m., s dva stratuma i dvije faze u ivotu naselja. Stariji sloj (0,80 - 0,40 m) sadravao je materijal razvijenoga eneolitika, a mlai (0,40 - 0,00) nalaze bronanoga doba; Prilog br. 2. Tijekom sustavnih iskopavanja 1988. i 1989. godine otvorena je povrina od 318 m2, odnosno ukupna povrina od 330 m2 raunajui tu i pokusnu sondu iz 1984. godine. U odnosu na raspoloivu povrinu i sauvanost nalazita to je predstavljalo gotovo optimalno mogu istraivaki zahvat. III Nain iskopavanja Tijekom pokusnoga i sustavnoga iskopavanja nije obuhvaena jedinstvena cjelina, nego je istraivanje provedeno primjereno mogunostima koje je prualo samo nalazite. Iskopavanja su koncentrirana na pojedine dijelove sredinjega platoa, to je uvjetovano opom situacijom na nalazitu, posebice stupnjem sauvanosti kulturnoga sloja. Suglasno mogunostima, iskopavanja su provedena i na padinskim dijelovima naselja. Iskopavanje je provedeno kroz istraivanja veih i kompaktnih povrina (12x8; 8x8; i 6x8 m) na kojima je uz stratigrafske odnose trebalo utvrditi i eventualne ostatke arhitekture, dok je u manjim sondama (8x4; 4x4; 6x2) osnovni cilj bio utvrivanje stratigrafskih odnosa i rasporeda arheolokog materijala na pojedinim dijelovima naselja. Na sredinjemu platou kulturni je sloj sauvan samo na njegovim rubnim dijelovima. Premda se i na drugim dijelovima toga sredinjega prostora nalazi usitnjenog arheolokog materijala - keramike i kunoga lijepa - kulturni sloj ne postoji, tlo je kamenito, prekriveno posve tankim slojem humusa. Na padinskim dijelovima naselja iskopavanje je bilo mogue samo na pojedinim ravnijim terasama na istonoj polovici lokaliteta i to iskljuivo unutar onoga prostora ogranienog drugim prstenom bedema, jer je na rubnomu dijelu naselja kulturni sloj posve erodiran. Iskopavanje je provedeno na naelima stratigrafskog metoda, ali u uvjetima relativno tankog sloja i potpune odsutnosti jasno izdiferenciranih stratigrafskih jedinica, to znai u okviru

ravnomjernih otkopa debljine 0,05 m s prikupljanjem cjelokupnog arheolokog materijala i pokuajem utvrivanja ostatka nastambi. Istraivanje obrambenog sustava naselja bilo je koncentrirano na dva pitanja: nain gradnje i relativnokronoloki poloaj prema razvojnim fazama naselja. Ta su pitanja razjanjena istraivanjem strukture bedema i njegovim presjecanjem. IV Stratigrafska slika Na temelju rezultata pokusnog sondiranja izdvojene su dvije faze u razvoju naselja na Guvninama. Na svim ostalim istraenim povrinama utvreno je da kulturni sloj ne prelazi debljinu od 0,30 m. i da u cjelini pripada bronanomu dobu. Eneolitski nalazi na tim povrinama iznimno su rijetki ili ih uope nema. Na temelju pokusnoga sondiranja i istraivanja izvrenih tijekom 1988. i 1989. godine pouzdano je utvreno sljedee: 1. Na Guvninama se jasno izdvajaju dvije faze razvoja. Starija (faza I.) pripada razvijenomu eneolitiku, a mlaa (faza II.) srednjemu bronanom dobu. 2. Starija je faza stratigrafski potvrena na ogranienomu prostoru pokusne sonde, dok su pojedinani nalazi vezani za neto veu povrinu zapadnoga dijela nalazita. Nasuprot tomu, mlaa faza potvrena je na svim istraivanim dijelovima lokaliteta. 3. Premda nigdje nije utvreno postojanje sterilnog meusloja, izmeu tih faza ne postoji nikakav kontinuitet, niti bilo kakav dodir u kronolokom i kulturnom pogledu. Nedostatak sterilnoga sloja vjerojatno je posljedica djelovanja erozije u vrijeme kada lokalitet nije bio naseljen. 4. Djelovanju erozije treba pripisati i neujednaenu sauvanost eneolitskog sloja, koji je i na prostoru pokusne sonde sauvan zahvaljujui prirodnoj udubini na samoj zdravici. Na njegovu sauvanosti utjecalo je i oito neravnomjerno sedimentiranje, uvjetovano veliinom i ogranienim trajanjem eneolitskog naselja. 5. Zbog potpuna nedostatka eneolitskog sloja na istonoj polovici naselja, logino je pretpostaviti da je eneolitsko naselje zauzimalo samo sredinji plato, ali je vjerojatnije da je bilo ogranieno samo na njegovu zapadnu polovicu. 6. Eneolitsko naselje nije bilo utvreno, to je i logino s obzirom na oito malu populaciju kojoj je pripadalo, a posebice s obzirom na injenicu da istovjetan sustav utvrde postoji i na onim dijelovima lokaliteta na kojima nema eneolitskog sloja. 7. Naselju srednjega bronanoga doba pripada itava povrina nalazita. Nema nikakvih indicija o njegovu postupnu irenju. itav prostor naselja populacija srednjega bronanoga doba zauzela je u jednom trenutku. V Fortifikacijski sustav

Obrambeni sustav povezan je samo s mlaim naseljem, jer starije eneolitsko nije bilo utvreno. Mlae naselje utvreno je s tri prstenasta suhozidna bedema. Osnovnim bedemom utvren je sredinji plato, dok druga dva utvruju padinski prostor naselja, pratei konfiguraciju terena i oblik gornjega platoa. Promatrano u jednoj ravnini, vanjski prsten, koji odreuje i veliinu cijeloga naselja, ograniava prostor veliine oko 180x170 m. Suhozidni bedem sauvan je samo u najnioj temeljnoj zoni, mjestimice je vidljiv samo u tragovima, ali je te dijelove mogue lako rekonstruirati u njihovu prvotnom obliku. Bedem je na svim svojim dijelovima izgraen na istovjetan nain: krupno amorfno kamenje formira oba njegova lica, dok je sredina ispunjena i krupnim i sitnijim kamenjem; Prilog br. 4.-5., sl. 2. U debljini bedema nema nikakvih veih odstupanja, a ona se kree od 1,70 do 2,00 m. Uz ove osnovne odlike fortifikacijskog sustava postoje i neke veoma zanimljive pojedinosti.

Detaljnim istraivanjem jednoga dijela bedema na sredinjem platou u njegovoj je strukturi uoeno nekoliko praznina koje bi mogle odgovarati leitima okomito pobodenih stupova; Prilog br. 4. Njihova se uloga mogla sastojati u uvrivanju suhozidnog bedema, ime je pojaana vrstoa i rijeeno pitanje njegove stabilnosti. Na krajnjoj istonoj toki u osnovnom bedemu uoava se jedan posve prazan etvorokutni prostor; Prilog br. 1. U svezi s njegovim nastankom mora se iskljuiti mogunost kasnijih oteenja, pa treba raunati sa smiljenom aktivnou u njegovu nastanku, ali u smisao te aktivnosti danas nije lako proniknuti.Na krajnjoj zapadnoj toki, vanjski je bedem znatno masivniji nego na drugim dijelovima zbog jednog izrazitog ojaanja; Prilog br. 1. Promatrano sa stajalita obrane, to je najosjetljivija toka bedema jer je to najpristupaniji a time i najugroeniji dio naselja, pa je ovo ojaavanje logian pokuaj stvaranja ozbiljnije umjetne zapreke. Na krajnim istonim i zapadnim tokama, ispred vanjskoga bedema, jasno se uoavaju dva kratka poteza posebnih nasipa koji nisu organski povezani sa samim bedemom. Njihov smisao je, vjerojatno, u dodatnom ojaavanju tih toaka, premda sva pitanja vezana uz njihovo funkcioniranje danas stoje izvan domaaja argumentiranog rasuivanja; Prilog br. 1. Ulaz u naselje nije sigurno utvren, ali se njegova pozicija moe pretpostaviti na jugoistonomu dijelu lokaliteta, na kojemu nema nikakvih tragova suhozidnog bedema. Premda se ne moe posve iskljuiti mogunost da je on tu propao, zbog odlika terena vjerojatnijom se ini mogunost da u tomu obliku nije ni postojao. Taj prostor predstavlja gotovo idealno mjesto za ulaz u naselje jer je najmanje istaknuta i najlake branjiva toka. VI Organizacija prostora

Zbog krajnje oskudnih podataka, o organizaciji eneolitskog naselja mogue je govoriti u posve marginalnim napomenama. Uz nalaze kunoga lijepa, iz eneolitske faze sauvano je jo samo jedno kruno vatrie konstatirano na samoj zdravici. Ipak, zbog ogranienosti eneolitskih nalaza samo na dio sredinjega platoa, potpuna nedostatka eneolitskog sloja izvan pokusne sonde, mora se raunati s njegovim posve ogranienim trajanjem i veoma malom populacijom kojoj je pripadalo. Posve suglasne pretpostavljenoj kratkotrajnosti i veliini naselja bile su i potrebe njegova komunalnog ureenja i organiziranja prostora. Samo nekoliko kua, koliko ih je vjerojatno inilo starije naselje, mogle su stajati u bilo kakvim meusobnim odnosima i u bilo kakvom rasporedu na sredinjemu platou. Ostaci stambene arhitekture koji pripadaju mlaemu naselju takoer su minimalni. Podnice kua utvrene su samo u tragovima i nema nikakvih mogunosti utvrivanja njihove veliine, oblika i meusobnog rasporeda. No, neki se zakljuci mogu izvesti i posredno. Prema veliini, mogunostima komunalnog ureenja i opim vrijednostima, osnovni i najvaniji dio naselja morao je biti onaj koji je zauzimao sredinji plato. Na tomu prostoru objekti su mogli biti rasporeeni na razliite naine, ali najvjerojatnijom se ini pretpostavka da je naselje imalo ovalan oblik, odnosno oblik samoga platoa. To znai da su i stambeni objekti rasporeeni u koncentrinim nizovima du rubova platoa formirajui tako i sam oblik naselja. Broj takvih krugova mogao je ograniiti samo prostor koji je stajao na raspolaganju, ali se ini da je na sredinjem platou nije bilo najvie dva niza tako rasporeenih objekata, a da je sredinji prostor ostao posve prazan i sluio zajednikim potrebama itave populacije Guvnina. Veliina, oblik i druge odlike padinskih dijelova naselja nisu doputale podizanje vie od jednoga niza objekata unutar svakoga od njih. To bi bilo ne samo optimalno ve i jedino mogue rjeenje.

VII Gospodarstvo Egzaktni podaci o gospodarstvu i starijega i mlaega naselja na Guvninama krajnje su oskudni, budui da tijekom svih istraivanja nisu otkriveni nikakvi ostaci cerealija, a skromni su i nalazi ivotinjskih ostataka. No, neki su zakljuci ipak mogui. Za ekonomiju starijega naselja znakovita bi mogla biti njegova kratkotrajnost. Budui da se naselje nalazi u veoma plodnu okruju koje prua mogunost razvoja razliitih grana gospodarstva, njegov izrazito kratkotrajan karakter implicira zakljuak da ta kratkotrajnost nije uvjetovana prirodnim odlikama samoga prostora nego je odreena onim ekonomskim razlozima koji ne ukljuuju vezanost za odreeni prostor, nego iziskuju veu mobilnost i eu promjenu stanita. To bi moglo znaiti da u gospodarskoj osnovi populacije starijega naselja ne treba raunati s ozbiljnijim udjelom zemljoradnje. To implicira i zakljuak da je stoarstvo, i to nomadskoga tipa, ona grana privreivanja o kojoj je ta populacija ovisila. Nasuprot tomu, premda su raspoloivi podaci vezani za mlae naselja isto tako oskudni, gospodarstvo njegovih stanovnika moralo je imati posve drukiji karakter. Naime, posve se realnom ini pretpostavka o njihovoj primarnoj orijentiranosti na zemljoradnju. Indirektna potvrda u tomu smislu je iznimno veliki broj rvnjeva, pronaenih na svim istraivanim povrinama. Orijentiranost stanovnika mlaega naselja na zemljoradnju, posve je razumljiva jer i ua i ira okolica naselja predstavlja vrlo plodno podruje u kojemu taj oblik privreivanja i danas predstavlja najvaniji oslonac stanovnitva. S druge strane, ogroman napor uloen u podizanje fortifikacija jasno izraava elju populacije bronanog doba da svome naselju dade trajniji karakter. Kako trajnije naseljavanje podrazumijeva i stabilne izvore ivota, ta je elja morala podrazumijevati suglasje izmeu zahtjeva koje postavlja karakter gospodarstva i mogunosti koje u tom smislu prua sam prostor. Osim zemljoradnje, znatnu ulogu u njihovu gospodarstvu imalo je, vjerojatno, i stoarstvo, a u tomu kontekstu ne smije se posve zaboraviti ni lov, premda njihov udio kao i meusobne odnose, te strukturu uzgajanih i lovljenih ivotinja nije mogue pouzdano utvrditi. VIII Kulturna stratigrafija Prapovijesno naselju na Guvninama karakterizira izrazita neraznovrsnost grae. Tijekom svih istraivanja nije pronaena nijedna kotana, kamena, kremena ili bronana izraevina, pa keramiki nalazi predstavljaju jedini oslonac u rjeavanju svih pitanja kulturne i kronoloke pripadnosti. Faza I Nalazi starije faze nisu brojni ali su veoma karakteristini. Keramiku karakterizira tehnoloka ujednaenost zbog koje nije mogua podjela na grubu i finu keramiku. Sva keramika izraena je od dobro proiena zemlja u kojoj obino nema ni naknadno dodanih primjesa; sve posude ujednaeno su peene oksidacijskim postupkom pa imaju svjetliju oker boju vanjskoga i unutarnjega lica stijenke, a i presjek je redovito ujednaeno toniran u istoj boji; povrina posuda briljivo je obraena ali se samo na nekim primjercima razaznaje sjaj postignut glaanjem. Posve u skladu s tehnolokim svojstvima keramike stoje i tipoloke odlike, koje je mogue najpotpunije izraziti konstatacijom o pravoj tipolokoj unificiranosti oblika. Gotovo svi raspoloivi nalazi kreu se unutar jednoga jedinoga tipa: posude manjih dimenzija s izrazito loptastim donjim dijelom i cilindrinim vratom, T.I,1.-6.; T.II,1.-6. Izvan toga oblika stoje iznimno rijetki primjerci poluloptastih zdjela s otrim prijelazom u kratki vratni segment, blago izvijena oboda, T.III,1. Iznimno su rijetki primjerci s prstenasto zadebljanim obodom T.II,4. Nasuprot tipolokoj unificiranosti stoji raznovrstan i osebujan dekorativni sustav koji poiva na tri ornamentalne tehnike: urezivanju, utiskivanju i lijebljenju. Meu navedenim,

tehnika lijebljenja predstavlja najizrazitije svojstvo ukrasnoga sustava ove faze. Premda se pri izvoenju ornamenata sve tehnike najee koriste istodobno i meusobno kombiniraju, lijebljenje je jedina koja se koristi i samostalno, a gledajui u cjelini, tom je tehnikom izveden najvei broj ukrasa. Osnovno ornamentalno naelo predstavlja izvoenje jednostavnih viestrukih ljebova na vratu posude. Najei su vodoravni ljebovi, T.I,1.-3., premda ni okomiti nisu posve odsutni, T.I,4.-5. Vodoravni ljebovi izvedeni na vratu posuda obino predstavljaju jedini ukras, ali su karakteristine i kombinacije s nizom kratkih okomitih ureza koji ispunjavaju uske plastine trake izmeu ljebova, T.II,1. lijebljenje esto dolazi i u kombinaciji s utiskivanjem nokta i tipanjem. Taj je nain ukraavanja vezan, prije svega, za obod i rameni segment posuda, T.I,1.-2.; T.II,2. Za ulomke na T.II,3.,5., ukraene otiscima prsta, grupiranim u vodoravne nizove, nije mogue rei jesu li bili ukraeni jo i kakvim drugim motivima izvedenim u nekoj drugoj tehnici. Uz navedene ornamentalne odlike, zastupljeni su, premda iznimno rijetko, i ukrasi u stilu ljubljanske kulture, T.II,6. Faza II Ovu fazu naselja na Guvninama karakterizira neusporedivo vei broj nalaza, to je i razumljivo s obzirom da je zastupljena na znatno veoj povrini. Ni meu keramikim nalazima ove faze nije mogua klasina podjela na finu i grubu keramiku, ali za razliku od starije faze, u ovoj posve prevladava gruba keramika. Posude su izraene od dobro proiene zemlje, s malom koliinom naknadno dodanih zrnaca obina krenjaka, a iznimno i kristaliziranog kalcita. Ipak, najvei dio keramike izraen je od zemlje bez ikakvih primjesa, u jednoj arhainoj fakturi, vrlo bliskoj fakturi eneolitske keramike. Povrina posuda dobro je obraena ali preteito hrapava. Paljiva obrada i neka vrsta glaanja povrine odlika su samo maloga broja nalaza.Boja posuda jako varira i kree se od tamnosivih do crnih i od svjetlijih oker do crvenkastosmeih i smeih tonova. Isto tako varira i boja presjeka koji moe biti ujednaeno toniran u boji vanjske povrine, ali imati i izrazito tamnu jezgru.Keramiki oblici posve su u znaku dviju vrsta posuda - lonaca i zdjela - ali su prisutni i pehari, alice i jo neki keramiki proizvodi. Njihova osnovna odlika je posvemanje prevladavanje zaobljenih nad bikoninim formama. Lonci se javljaju u dvije osnovne forme s vie varijanti bez izrazito velikih razlika. Prvomu tipu pripadaju jednostavni jajasti lonci. Razlike meu njima poivaju na odnosu visine i promjera otvora pa neki imaju izduen oblik, T.IV,1., dok je kod drugih itava forma zatvorenija i zaobljenija, T.IV,3. Taj zatvoreni oblik lonca predstavlja neku vrstu prijelaza prema drugoj varijanti jajastih lonaca s izdvojenim vratnim segmentom, T.IV,4. i neto izvijenim obodom, T.IV,2. Drugomu tipu lonaca pripadaju izrazito zaobljene forme s kratkim prstenastim vratom, a razlike meu njima poivaju na razliitom stupnju zaobljenosti ramena, ime se vie ili manje istie i zaobljenost recipijenta T.VI,1.-2. Za lonce su vezani i razliiti tipovi drki. Najee su (48,50%) jednostavne trakaste drke ovalna presjeka, smjetene uglavnom na trbuhu posuda, T.XI,1. Razmjerno su rijetke horizontalne trakaste drke etvorokutna presjeka, T.XI,6. Osim trakastih, za lonce su vezane i standardne jeziaste drke sa ili bez perforacije, T.XI,5. (15,50%), potkoviaste drke, T.VI,1. (9,00%), te jedan sasvim specifian tip trokutastih drki (14,00%), koje se javljaju u dvije osnovne forme; jednoj slinoj jeziastim, modeliranoj kao kompaktna cjelina ali okomito perforirana, T.XI,4., i drugoj masivnoj, modeliranoj kao trakaste drke etorokutna presjeka ali po sredini otro prelomljenoj, tako da dobije izrazito trokutast oblik, T.XI,3. Za lonce su vezane i karakteristine koljenaste drke sa sjekirastim produetkom na prijelomu, T.II,1., ali u odnosu prema drugima, te su drke skromno zastupljene (3,50%). Drugi tipovi drki zastupljeni su pojedinanim primjercima T.V,1., T.XI,2., T.XII,2.-3 Veoma vanu grupu posuda ine zdjele i zdjelice, a njihovo je najvanije tipoloko svojstvo posvemanje prevladavanje zaobljenih nad bikoninim formama. Najee su dublje

zdjele mekano modelirana profila s diskretno naglaenim, T.VII,2., ili blago izvijenim obodom, T.VII,3.-4. Sasvim jednostavni, duboki poluloptasti oblici, T.VII,1, znatno su rjei, a pojedinano su zastupljene i duboke poluloptaste zdjele s proirenim, prema unutra koso odrezanim obodom, T.VIII,1. Ista konstatacija odnosi se i na duboke loptaste zdjele s izrazito razvraenim obodom, T.VIII,5. Bikonina profilacija vezana je samo za posude manjih dimenzija kojima bi najvie odgovarao naziv zdjelice, T.VII,1.-2. Izvan tih osnovnih tipova posuda stoje pehari i alice. Pehari su dosta rijetko zastupljeni, a prema raspoloivom nalazima moe se govoriti o bikoninim, T.IX,1., i zaobljenim formama, T.IX,2.-3. Ta vrsta posuda redovito je opremljena drkama koje obino spajaju rame s obodom, T.IX,1.-2., ali su zastupljeni i primjerci kod kojih je drka postavljena i nie, na ramenu i trbunom segmentu, T.IX,3. Na gornjemu dijelu drke uvijek je izveden sjekirasti produetak, T.IX,2. alice se javljaju u jednostavnim zaobljenim formama, i redovito su opremljene obinim trakastim drkama, T.X,1-3.Ukrasni sustav na keramici ove faze iznimno je oskudan: zaravnjeni obodi pojedinih lonaca ukraeni su utiskivanjem prsta, a uz to se zastupljeni rijetki primjeri plastinih traka modeliranih utiskivanjem prsta, T.IV,2., trakastih drki s rebrastim aplikacijama, T.XI,1; T.XII,3, te potkoviastih drki s nizovima kratkih zareza. IX Kulturni i kronoloki odnosi Arheoloki nalazi naselja na Guvninama dovoljno su repezentativni pa i njihov povran pregled doputa izdvajanje dviju razvojnih faza i njihovo osnovno vremensko determiniranje. Faza I Premda nisu nisu brojni nalazi ove faze doputaju izricanje tvrdnje o pripadnosti posve novoj i jo nedefiniranoj kulturi. Nalazi toga tipa zabiljeeni i na drugim nalazitima (Odmut, Ombla, Zelena peina, Grapeva spilja, Ravlia peina, Gudnja i dr.), ali Guvnine predstavljaju prvo nalazite iju kulturnu sliku u cjelini odreuje posebna keramika vrsta, ija je najvanija znaajka tehnika ukraavanja. Polazei od nalaza toga tipa s navedenih, ali i s albanskih nalazita, B.ovi je nedavno u literaturu uveo pojam "lijebljena keramika", polazei, prije svega, od tehnikih odlika u njezinu ukraavanju. istodobno je ukazao i na njihovo znaenje u kulturnom vrednovanju eneolitika ovoga dijela jadranskoga prostora U svezi sa znaenjem te keramike vrste veoma je vano sljedee: njezin autohtoni karakter nije mogue dokazati; u ukupnoj slici eneolitika istonoga Jadrana i njegova zalea lijebljena keramika ima drugorazredno znaenje (iznimka su Guvnine); na pojedinim nalazitima razliito je zastupljena i esto povezana sa "Schnur"-keramikom; najblie analogije ima na nalazitima i kulturnim grupama razvijenoga i kasnoga eneolitika istonoga Balkana i donjega Podunavlja na jednoj, i srednje i sjeverne Europe, na drugoj strani, a tamo je redovito povezana sa "Schnur"-keramikom. Imajui u vidu karakter kulturne slike starije faze, potpunu dominaciju lijebljene keramike nije mogue promatrati kao posljedicu kulturnih utjecaja, nego kao posljedicu prisutnosti jedne sasvim nove populacije. Ovdje nije mogue ulaziti u sve razloge koji su tu populaciju mogli dovesti na ovaj prostor i pruiti joj mogunost stanovita zadravanja, ali to rjeenje ipak ne podrazumijeva nikakve migracije i doseljavanje velike mase novoga stanovnitva. Mogua prisutnost jedne sasvim nove populacije ima iznimno znaenje zbog toga to ostavlja mogunost postojanja i drugih naselja slinoga tipa koja su mogla pripadati srodnomu stanovnitvu, a iz kojih je onda moglo doi do irenja ograniena utjecaja na lokalno stanovnitvo, jednako kao to je i lokalno stanovnitvo moglo imati ogranien utjecaj na ovako pretpostavljene nove populacije.

Kronoloki poloaj ove faze okvirno je ve odreden upotrebom termina "razvijeni eneolitik". U svezi s njegovom upotrebom nuno je dodatno objanjenje. Naime, njegova je upotreba ovdje izravno povezana s pitanjem periodizacije jadranskoga eneolitika, koja je mogua samo u okviru dviju razvojnih faza. U tomu kontekstu, jedna njegova faza odgovara ranomu, dok druga pokriva itavo vrijeme izmeu ranoga eneolitika i ranoga bronanoga doba. Termin "razvijeni eneolitik" koristim za obiljeavanje te faze u razvoju eneolitika. Da starije naselje na Guvninama doista pripada razvijenomu eneolitiku jadranskoga podruja ukazuju ve i neke od njezinih sekundarnih odlika: posude s prstenasto zadebljanim obodima i nalazi "jadranskoga tipa ljubljanske kulture", te injenica da je lijebljena keramika i na drugim nalazitima stratigrafski povezana s nalazima toga tipa: Lazarua II., Ravlia peina IIIA, Gudnja VI., Odmut VI., Gajtan I. i dr. Prema tomu, kronoloku poziciju starije faze naselja na Guvninama odreuju sinkronizmi koje je na temelju podataka o poziciji lijebljene keramike mogue uspostaviti s Lazaruom II., Hateljskom peinom IIIA, Odmutom V/VI., Gudnjom VI., Gajtanom I., a preko njih i s drugim eneolitskim nalazitima iju kulturnu sliku karakterizira istodobna prisutnost niza pojava od kojih je velika veina u istovjetnim ili vrlo slinim odnosima zastupljena na svim navedenim nalazitima. U neto irim relacijama, starije naselje na Guvninama mogue je sinkronizirati i s drugim eneolitskim nalazitima, a posve odreene mogunosti u tomu smislu prua i "Schnur"-keramika, iako ona na Guvninama nije zastupljena. U tomu kontekstu, vana je njezina prisutnost u Lazarui, Gudnji i Odmutu, gdje je stratigrafski povezana upravo sa lijebljenom keramikom. Prisutnost tih nalaza na navedenim lokalitetima otvara mogunost njihova povezivanja s neto veim brojem lokaliteta na kojima je "Schnur"-keramika takoer zastupljena: primarni grobovi u tumulu XI. u Ljubomiru kod Trebinja, najstariji grobovi u tumulu Bardhoc kod Kukesa, sloj IV. Nezirove peine, najstariji sloj gradinskoga naselja Ganjolle kod Skadra i najstariji sloj gradinskoga naselja Gajtan (Gajtan I.), takoer kod Skadra, iz ega proizlazi i paralela: Odmut V/VI. - Lazarua II. - Gudnja VI. - Ljubomir/tumulus XI. - Bardhoc Nezir IV. - Ganjolle - Gajtan I. Imajui u vidu prethodno navedeni odnos Guvnina I. prema Lazarui, Gudnji i Odmutu, ove paralele podrazumijevaju i okvirni sinkronizam: Guvnine I. Odmut V/VI. - Lazarua II. - Gudnja VI. - Ljubomir - Bardhoc - Nezir IV. - Ganjolle. - Gajtan I. S druge strane, kada se uzme u obzir npr. odnos Nezir IV. - Maliq IIIa, stratigrafska pozicija sloja Nezir IV. neposredno iznad sloja s kaneliranom keramikom koji odgovara sloju Maliq II/ab, te sinkronizam koji u tomu smislu postoji izmeu Ravlia peine IIc - Gudnje V. - Odmuta IV. - Maliqa II/a-b, onda to istodobno doputa i okvirnu paralelu Guvnine I. - Maliq IIIa. Faza II Pitanje kulturne i relativnokronoloke pozicije mlae faze na ovomu nalazitu neusporedivo je jednostavnije zahvaljujui nedavnoj iscrpnoj studiji B.ovia o posukoj kulturi, prema kojemu su glavni predstavnici zavrne faze te kulture upravo mlae naselje na Guvninama i odgovarajua faza vieslojnog naselja u Hateljskoj peini, pa je i njezin zavrni stupanj oznaen kao faza Gagrice-Hatelji. Bit Gagrice-Hatelji razvojnoga stupnja definirana je tako da ne doputa ozbiljnije korekcije, nego samo manje nadopune. Nalazi tipa prikazanog na T.V,1, nemaju analogije na drugim nalazitima posuke kulture, pa se ini da predstavljaju posebnost Guvnina, premda im je siguran izvor dosta teko odrediti. Sline su pojave zabiljeene na razliitim podrujima i u okviru razliitih kultura, ali s odreenim tipolokim odstupanjima u odnosu na primjerke s Guvnina. Slini produeci postoje na drkama parainske grupe, prvenstveno na nekim primjercima urni ali su ti produeci neusporedivo manji, nemaju tako izrazitu stubastu formu, sasvim su drukije zavreni i nisu tektonski vezani za tijelo drke. Zbog toga e vra veza u tim relacijama biti teko ostvariva. S druge strane, sline pojave postoje i na Apeninskom poluotoku, a tu mislim na Polada, Appeninica, odnosno Subappeninica manifestacije bronanoga doba. Ta se veza ini znatno prirodnijom,

pogotovo kada se uzmu u obzir i druge dodirne toke koje postoje izmeu posuke kulture i kultura bronanoga doba u Italiji. Razumije se, pri takvu povezivanju ne smiju se izgubiti iz vida znatni problemi kronoloke naravi s obzirom na kronoloku poziciju faze Gagrice-Hatelji, odnosno sinkronizam Polada-Neajno/Sovii faza, dalju sinkronizaciju Appeninico-GagricaHatelji, te otvoreno pitanje gornje granice faze Gagrice-Hatelji u odnosu na Subappeninico manifestaciju. Na temelju takvih relativnokronolokih odnosa u ovomu se asu teko moe uspostaviti sasvim vrsta veza s bilo kojom od navedenih pojava. U tomu bi kontekstu, ini se, mogle biti vane analogije koje postoje na Kosovu i u Albaniji, tipoloki najblie nalazima s Guvnina, a ija relativnokronoloka pozicija odgovara osnovnim okvirima faze Gagrice-Hatelji. Tiploke odlike drke na T.XII,2, takoer nisu uobiajeno svojstvo posuke kulture. Osim slinoga primjerka iz Zelene peine datiranog u kasno bronano doba, te tipoloki srodnih Appeninico (Subappeninico) pojava, najbolje analogije i ovomu primjerku nalaze se na podruju Albanije. Nasuprot tomu, drku na T.XII,3, koja takoer nema analogija meu poznatim nalazima posuke kulture, mogue je dosta uspjeno komparirati s jednom drkom iz Varvare A3. U tomu smislu postoje i stanovite razlike, budui da je gornji dio primjerka s Guvnina vie ralanjen. S druge strane, nalaz iz Varvare datiran je u prijelaz iz ranoga u srednje bronano doba, dok bi primjerak s Guvnina morao biti neto mlai. Ipak, ini se da je tu malu kronoloku razliku mogue prevladati uzimajui u obzir jo jedan slian primjerak iz Varvare B1. S iznimkom ovih nekoliko nalaza, najvei dio keramikog materijala mlaeg naselja na Guvninama pokazuje svojstva faze Gagrice-Hatelji posuke kulture u smislu definicije B.ovia , pa i kronoloka pozicija mlaega naselja na Guvninama ostaje posve u okvirima onoga poloaja koji je ve B.ovi postavio. HATELJSKA PEINA I Prirodni okviri

Hateljska peina nalazi se u selu Berkoviima (zaselak Hatelji) oko 25. km. istono od Stoca (istona Hercegovina). Smjetena je na obroncima Trusine, veoma visoko (na nadmorskoj visini oko 1000 m.) iznad Dabarskog polja; sl. 1.-2. Peina predstavlja nevelik prostor nepravilna krukolika oblika s proirenim istonim dijelom i suenim ulazom; Prilog br. Premda okrenuta jugu, peina nije predstavljala idealan ivotni prostor. Do njezina ulaza dopire vrlo malo sunca; unutranjost je dosta tamna, naroito u proirenom istonom dijelu; pojedine zone su vrlo vlane jer su izloene stalnom prodiranju povrinske kroz pukotine u stropu; neobina zrana strujanja i vrtlozi usmjereni su na sam ulaz, a peina u cjelini nije mogla primiti brojniju populaciju. Njezina najvea duljina iznosi oko 28 m, irina oko 20 m, dok se visina od dananjega dna kree izmeu 7 u ulaznom i 12 m u krajnjem unutarnjem, posve nekorisnu dijelu. U istonomu dijelu formiran je masivan stubasti stalaktit koji znatno smanjuje njezinu korisnu povrinu. Unato svim nepogodnostima peina je bila uglavnom stalno nastanjena u dugom vremenskom rasponu, iju donju granicu odreuje stariji neolitik, a gornju srednje bronano doba. U njezinoj stratigrafiji postoje dva prekida koja su izravno povezana sa smjenama pojedinih kulturno-povijesnih razdoblja, odnosno smjenama populacija i kultura koje im pripadaju. II Povijest istraivanja Prvo, pokusno sondiranje nalazita izveo sam 1984. godine, kada je otvorena sonda veliine 4x2 m, postavljena u pravcu istok-zapad na samom ulazu u peinu. Premda je ta sonda

relativno mala i nalazi se gotovo na periferiji koritenog dijela peine, ipak je dala vrlo vane podatke o nalazitu, pa su oni predstavljali orijentaciju i polaznu toku za dalja istraivanja. Na tomu mjestu dosegnuta je dubina kulturnoga sloja od oko 1,60 m, a ujedno dobivena i prva predodba o stratigrafiji nalazita. Utvreno je da keramiki nalazi omoguavaju izdvajanje nekoliko faza razvoja. Sustavna iskopavanja izveo sam u dvije istraivake kampanje 1987. i 1988. godine, kojom je prilikom otvorena povrina od 88 m
2
, odnosno ukupna povrina od 96 m
2
zajedno s pokusnom sondom, to odgovara priblino polovici korisnoga dijela peine. U odnosu na rezultate pokusnoga sondiranja, sustavna iskopavanja donijela su jo jednu kvalitetu. Pored potvrde zapaanja iz 1984. godine, pruila su podatke o postojanju jo dviju faza razvoja, specifinostima stratigrafske slike, te niz podataka zanimljivih za rekonstruiranje realnoga ivota u peini. III Nain iskopavanja Tijekom sondanoga i sustavnoga iskopavanja istraena je kompaktna cjelina u prednjemu dijelu peine (Prilog br. 1.), a koncentriranje istraivanja na taj dio nalazita uvjetovalo je vie razloga. Tu je ve bila postavljena pokusna sonda koja je dala prve informacije o nalazitu, pruila osnovni uvid u stratigrafske odnose i poloaje slojeva, pa je bilo prirodno da se sustavna iskopavanja ponu razvijati na vrstim i sigurnim pokazateljima. Drugo, ovaj se dio peine u funkcionalnom smislu jasno odvaja od ostalog prostora: to je istodobno i njezin komunikacijski i stambeni prostor, pa je kao takav nudio mogunost prikupljanja podataka o razliitim aspektima ivota u peini. I tree, imajui u vidu cjelokupnu situaciju na nalazitu, pretpostavio sam kako je jedino na ovomu njegovu dijelu mogue prikupiti sve relevantne podatke o stratigrafiji, objektima i konstrukcijama, vrstama i tipovima nalaza. Prilikom iskopavanja voeno je rauna o mogunostima sukcesivnog otkopavanja pojedinih kvadrata u grupama, kako bi profili ve otvorenih povrina pruili mogunost kontrole u daljem razvijanju iskopavanja. Tijekom 1987. godine iskopavanje je zapoeto najprije u kvadratima I. i II. Zapoinjanje iskopavanja u tim kvadratima uvjetovala je njihova povezanost s pokusnom sondom, ali i razlozi praktine naravi. Na taj je nain dobiven poduni profil kroz ovaj dio peine, vrlo vaan za istraivanje susjednog kvadrata III. i nepotpunog kvadrata IV. Iskopavanjem kvadrata III. i IV., temeljenim na profilima pokusne sonde i kvadrata II., postignut je dvostruki cilj: kontrolirani su stratigrafski podaci s prethodno istraene povrine i dobiven popreni presjek kroz slojeve toga dijela peine, vrlo vaan za istraivanja kvadrata V. i VI. Iskopavanjima 1987. godine potvreni su svi rezultati dobiveni pokusnim sondiranjem, ali je iskopavanje 1988. godine znaajno dopunilo prethodno dobivenu sliku. U kvadratima V. i VI. kulturni sloj je najdeblji, stratigrafija najsloenija pa su i rezultati najpotpuniji. Iskopavanje je provedeno prema naelima stratigrafskog pristupa bez okomitog arbitriranja. Svaka stratigrafska jedinica iskopavana je odvojeno, u okviru ravnomjernih otkopa debljine 0,10 - 0,15 m., a kada su to pojedine situacije u slojevima zahtijevale, otkopi su prilagoavani odlikama sloja, poloajima objekata ili konstrukcija. Sigurnost i veliko olakanje tijekom iskopavanja pruili su pravilno i gotovo vodoravno nataloeni slojevi na veemu dijelu istraivane povrine, ali i izraziti i debeli slojevi pepela, gari i izgorene zemlje. U svezi s ovim stoji i pitanje arheolokih nalaza. Karakter nalazita, debljina sloja i veliina istraene povrine traili su, prije svega, fiksiranje tone stratigrafske slike, to je i osigurano primjenom stratigrafskog metoda iskopavanja. S druge strane, finija analiza suodnosa pojedinih vrsta nalaza zahtijevala je njihovu statistiku obradu, pa zbog toga prikupljeni nalazi nisu uope reducirani.

IV

Stratigrafska slika

Kulturni sloj Hateljske peine nije ujednaen, pa ni stratigrafija u svim istraenim dijelovima nije jednaka. Tijekom isko pavanja utvreno je sljedee: 1. Prvotno dno peine gotovo je vodoravno s veoma blagim, ali oekivanju posve suprotnim, nagibom od juga prema sjeveru, odnosno od ulaza prema unutranjosti. Pad dna peine prema izlazu postoji samo u kv. I., pa se tako njezino prvotno dno blago lomi priblino po liniji razgranienja kv. I. i pokusne sonde; Prilog br. 1. 2. Razmjerno podudarno oekivanju kretala se i debljina kulturnoga sloja koja je varirala od oko 0,20 m. u kv. I. kod toke A, do oko 3,00 m. u kv. V. kod toke E. 3. Nasuprot tomu, posve je neoekivana dubina prvotnog dna peine s obzirom na nagib suprotan oekivanju, te s obzirom na neoekivanu debljinu recentnih naslaga u pojedinim kvadratima. U odnosu na dananju razinu, ono se kod toke A u kv. I. nalazilo na dubini od 0,40 m.; u pokusnoj sondi kod toke B na 1,25 m.; u kv. II. kod toke C na 1,95 m.; u kv. V. kod toke D na 2,70 m. i u kv. V. kod toke E na 4,20 m.; Prilog br. 1. 4. Rezultati pokusnoga sondiranja na temelju kojih su preliminarno izdvojene tri faze razvoja (stariji neolitik, razvijeni eneolitik i rano bronano doba) ostavili su mogunost postojanja i neto razvijenije stratigrafije u kvadratima s debljim kulturnim slojem, ali samo u okvirima ta tri osnovna razdoblja. To je potvreno i u kvadratima I. - IV., naroito III. i IV., gdje su uoeni neki elementi koji su doputali mogunost izdvajanja jedne podfaze ranoga bronanoga doba, vezane za sam kraj ranoga i poetak srednjega bronanoga doba. Zato nikakvo posebno iznenaenje nisu bili rezultati iskopavanja u kv. V. i VI. koji su ukazali na postojanje i jedne posebne razvojne etape, koja pripada srednjem bronanom dobu. U odnosu na pokusno sondiranje, a promatrano u kronolokom smislu, to je znailo postojanje 4 faze razvoja (stariji neolitik, razvijeni eneolitik, rano i srednje bronano doba). Nasuprot tomu, posve neoekivani rezultat predstavljalo je otkrie sloja mlaega neolitika utvrenog u kv. V i VI., jer na prethodno istraenim povrinama za to nisu postojale nikakve indicije. Otkriem toga sloja utvrena je potpuna stratigrafija s 5 faza razvoja: stariji neolitik, mlai neolitik, razvijeni eneolitik, rano i srednje bronano doba. Ovomu treba dodati i mali fundus srednjovjekovnih nalaza, izdvojenih u veoma tanku ali ipak posebnu sloju, a to znai i u posebnoj fazi. 5. Utvrivanjem faze mlaega neolitika postignut je jo jedan rezultat. Konstatirano je i postojanje vodoravne stratigrafije, jer je sloj mlaega neolitika vezan samo za povrinu sjeverno od kv. II. i III. 6. Kulturni slojevi Hateljske peine taloeni su dosta pravilno i bez devijacija, s iznimkom poetne devijacije eneolitiskih slojeva na granici kvadrata II. i III. prema kvadratima V. i VI. do koje je dolo zbog navedenih razloga. 7. Rezultati iskopavanja tijekom svih godina daju razliite stratigrafske podatke, a najpotpuniju sliku pruaju kv. V. i VI., pa podjela kulturnih slojeva mora poivati na rezultatima koje su oni dali, a rezultati iz drugih kvadrata moraju se uklapati u stratigrafiju kvadrata V. i VI. Tu ne postoje nikakve potekoe jer je stratigrafska slika nalazita u cjelini vrlo jasna. Slojevi starijega i mlaega neolitika meusobno su jasno razdvojeni sterilnim meuslojem, kakav postoji i izmeu sloja mlaega neolitika i razvijenoga eneolitika. Nasuprot tomu, izmeu slojeva razvijenoga eneolitika, ranoga i srednjega bronanog doba ne postoje nikakvi prekidi i oni predstavljaju jednu stratigrafsku cjelinu, neovisno o njihovoj razliitoj kulturnoj i kronolokoj pripadnosti. injenica da izmeu najmlaega prapovijesnog i srednjovjekovnoga sloja postoji hijatus jasna je sama po sebi. 8. Promatrano s kronolokoga stajalita, u stratigrafiji Hateljske peine mogue je izdvojiti 6 faza razvoja. Meutim, kada se ta podjela promatra kroz kulturni razvoj, onda je situacija neto drukija. Naime, premda sedimenti ranoga i srednjega bronanoga doba pripadaju razliitim kronolokim odsjecima toga razdoblja prapovijesti, u kulturnom smislu oni

predstavljaju jednu vrstu cjelinu. Zapravo, radi se samo o dvije etape u razvoju jedne jedinstvene kulture, pa slojeve ranoga i srednjega bronanoga doba treba promatrati kao jednu fazu s dvije podfaze. Imajui to u vidu, a promatrano u odnosu na kv. V i VI i uz idealno uzete parametre, stratigrafska podjela Hateljske peine daje sljedeu sliku: Faza I Faza II Faza III Faza IVa Faza IVb Faza V 4,21 - 3,81 (3,81 - 3,77) 3,77 - 3,45 (3,45 - 3,33) 3,33 - 2,55 2,55 - 2,05 2,05 - 1,48 (1,48 - 1,46) 1,46 - 1,38 1,38 - 0,00 - stariji neolitik - sterilni sloj - mlai neolitik - sterilni sloj - razvijeni eneolitik - rano bronano doba - srednje bronano doba - sterilni sloj - srednji vijek - recentni sloj

Stambene zone i pratei objekti

Peinska naselja ovoga tipa, veliine i uvjeta za ivot koje pruaju, podrazumijevaju racionalnu organizaciju i prostora i ivota u njima. Odreen oblik organizacije prostora i ovdje je proveden, a to dokazuje i niz uoenih podataka. Prvo, stalna vlanost pojedinih zona peine i izloenost estim prodorima povrinske vode, bitno je smanjivala korisnu povrinu peinu i uvjetovala lociranje vitalnih fukcija populacije u suhim dijelovima peine. U izravnoj svezi s tim stoje sva otkrivena ognjita, koja su redovito smjetena na suhim dijelovima peine, neovisno o njihovoj stratigrafskoj poziciji, vremenskoj i kulturnoj pripadnosti, pa se u profilima pojedinih zona smjenjuju debele naslage gari i pepela; sl. 3-4. Drugo, lociranje ognjita na suhim mjestima posve je uvjetovano vanjskim imbenicima, ali njihovo koncentriranje uz rub peine u izravnoj je svezi sa zahtjevima koje postavlja jedna zajednika potreba, a to je komuniciranje unutar peine. Prirodno je da taj komunikacijski karakter, barem u prvomu suenom dijelu peine, ima upravo njezin sredinji prostor. U stratigrafskom smislu taj je dio i najmanje izrazit. Po boji i kvaliteti sedimenta jako se razlikuje od ostalih povrina, a sva razgranienja slojeva i brojni proslojci utapaju se i gube u ujednaenoj i izrazito tamnoj zemlji. Svi slojevi toga dijela peine prepuni su amorfna kamena razliitih veliina, nabacana, reklo bi se bez ikakva suvisla cilja. Meutim, s obzirom na karakter toga prostora kao zajednike komunikacije i izrazitu vlanost, jedino racionalno objaenja te injenice treba traiti u pokuaju njegove drenae. Tree, sav ivot u peini morao je biti koncentriran oko ognjita, zbog toga to je takav zahtjev postavljalo gospodarstvo njezinih stanovnika, ali i niska stambena vrijednost peine (tamna unutranjost, izrazita vlanost, neobino i jako strujanje zraka na sam ulaz, zbog ega je u njoj bilo teko svako due zadravanje bez izvora toplote i svjetlosti. Sudei prema rasporedu ognjita, populaciju Hateljske peine moglo je initi optimalno 6 - 7 obitelji. etvrto, sva ognjita imaju karakter obinih vatrita jer u njihovu izgradnju nije uloen ni minimalan konstrukcijski napor. Radi se o najobinijem loenju vatre na povrini zemlje, bez ikakve posebne pripreme. Zato se posebno vrijednim ini podatak da je uz neka vatrita u profilima bilo mogue jasno uoiti tragove zailjenih kolaca, ija je namjena, sasvim sigurno, bila vezana uz pripremanje hrane; Prilog br. 4.

VI Gospodarstvo Budui da odgovarajui nalazi nisu struno obraeni, ovdje nije mogue iznijeti egzaktne podatke o ekonomskoj osnovi stanovnika peine, nego samo ope napomene temeljene na vlastitom poznavanju toga materijala. 1. U svim slojevima pronaena je razmjerno znaajna koliina ivotinjskih kostiju meu kojima je uoljivo postojanje predstavnika i divlje i domae faune. Meu prepoznatljivim primjercima domaih ivotinja uoljiva je dominacija kostiju ovce ili koze, dok je broj kostiju goveda razmjerno malen. Meu predstavnicima divlje faune zapaaju se kosti divlje svinje i plemenite divljai, ali prevladavaju kosti sitnih ivotinja. 2. Tijekom svih istraivanja nisu pronaeni nikakvi ostaci cerealija. Premda se taj podatak mora uzeti s odreenom rezervom, vjerojatno je da u Hateljskoj peni ne treba raunati s takvim nalazima. Barem ne u nekoj ozbiljnijoj mjeri. 3. U svim slojevima nalaene su kuice pueva i rijenih koljki, ali su ti nalazi dosta skromni i ne mogu se izjednaiti s drugim podacima. Premda na ovoj razini istraenosti raspoloivih nalaza, navedeni podaci predstavljaju krajnji domet pouzdanog prikaza gospodarske osnove, neke je zakljuke mogue izvesti i posredno.Polazei od mikropoloaja Hateljske peine gotovo na vrhu jednoga od planinskih obronaka, niske agrarne vrijednosti Dabarskog polja i razmjerno povoljnih ekonomskih potencijala visoravni iznad peine, pretpostavka da je i ivot prapovijesnih populacija koje su je koristile bio usmjeren na prostor iznad nje, a ne na polje ispod nje, ini se vrlo vjerojatnom. Zbog toga se namee i zakljuak da je gospodarstvo svih populacija Hateljske peine poivalo na stoarstvu i lovu, dok je uloga zemljoradnje bila krajnje ograniena, a rekao bih i krajnje zanemarljiva. VII Kulturna stratigrafija U Hateljskoj peini postoje etiri osnovne faza razvoja koje zahvaaju vrlo dug kronoloki raspon od neolitika do srednjega bronanog doba. Njihovo je razdvajanje mogue lako provesti na temelju stratigrafskih zapaanja i tipolokih svojstava pokretnih arheolokih nalaza. Faza I Najstarija faza Hateljske peine pripada impresso kulturi starijega neolitika, a karakteriziraju je, prije svega, keramiki nalazi budui da su ostale vrste nalaza zastupljene iznimno skromno, samo s pet primjeraka. Od toga tri pripadaju kremenim oruima, a u svim se sluajevima radi o noevima. Prema sauvanosti i kakvoi obradbe izdvaja se jedan relativno dug primjerak od crvenkasta kremena, s dobrom otricom bez dodatnoga retuiranja, T.I,1., dok su druga dva, izraena na isti nain ali od sivoga i mrkoga kremena, sauvana samo djelomice, T.I,2.-3.Kotane izraevine zastupljene su jo skromnije, samo s dva nalaza. U prvomu se sluaju radi o glaalici za obradu keramike, a moda i instrumentu za izvoenje ornamenata, izraenoj jednostavnim zasijecanjem jednoga kraja uplje ivotinjske kosti, iji je drugi neobraeni kraj sluio kao prirodno vrlo dobro formirana drka, T.II,1. Kod drugoga nalaza radi se o malenom i briljivo obraenom ilu, T.II,2. S obzirom da potjeu iz razmjerno tankoga sloja, keramiki nalazi zastupljeni su u neuobiajeno velikom broju. Premda postoje dvije jasno odvojene kategorije nalaza, njihova uobiajena podjela na grubu i finu keramiku nije mogua. Uzimajui u obzir sva navedena svojstva obje skupine nalaza, puno prihvatljivija i svrsishodnija je podjela na monokromnu i impresso keramiku u uemu smislu. Impresso keramika je znatno brojnije zastupljena od monokromne, a njihov se meusobni odnos kree oko 75% : 25% u korist impresso keramike. Prvoj skupini pripadaju ulomci posuda razliitih veliina, izraeni od zemlje s naknadno dodanim primjesama izmrvljena kamena, razliite granulacije ali preteno vrlo sitnih zrnaca.

Keramika je dobro peena, a boja povrine je razliita i kree se od svjetlih oker preko crvenkastih do smeih i crnih tonova. Rijetko je itava posuda jednobojno tonirana. Sve posude te skupine bile su ukraene nekom od impresso tehnika. Drugu skupinu nalaza ine ulomci posuda gotovo iskljuivo manjih dimenzija, tanjih stijenki izraenih na isti nain samo je njihova povrina fino uglaana do visokoga sjaja. Boja im se kree uglavnom u crvenkastim, crvenkastosmeih i crnim tonovima.Druga vana odlika keramikih nalaza ove faze je njihova prilino velika tipoloka unificiranost u kojoj dominiraju zatvoreni loptasti oblici, neovisno o tomu kojoj skupini pripadaju. Meu impresso keramikom mogue je izdvojiti sljedee vrste posuda: lonce, zdjele, lonie i alice. Premda zbog usitnjenosti ulomaka u pouzdane odnose nije mogue ulaziti, s dosta vjerojatnosti je mogue pretpostaviti da su lonci i zdjele priblino ravnomjerno zastupljeni, dok lonii i aljice ine manju skupinu nalaza. Meu loncima je mogue izdvojiti tri osnovna tipa s nekoliko varijanti. Najjednostavniji je tip konina lonca, jednostavnih ravnih stijenki, ali je i zastupljen znatno rjee nego drugi tipovi, T.III,1. Drugomu tipu pripadaju duboki jajasti lonci s dvije varijante; jedna s izrazito uvuenim gornjim dijelom; T.III,2., i druga neto otvorenija s diskretno naglaenim obodom, T.III,3. ee od oba navedena zastupljen je tip niega, izrazito zatvorena i gotovo loptasta lonca, koji dolazi u varijantama od potpuno zatvorenih, T.III,4., do neto otvorenijih oblika s diskretno istaknutim obodom, T.III,5.-6. Tipoloka unificiranost zdjela jo je izrazitija, pa je mogue izdvojiti samo dva tipa. Prvomu, vrlo rijetko zastupljenom tipu pripadaju konine zdjele, T.V,1., a drugomu, prevladavajuem posve zaobljeni oblici koji se kreu od izrazito zatvorenih, T.V,4, do otvorenijih i mekee modeliranih formi s blago naznaenim obodima, T.V,2.-3.,6. Prema tipolokim odlikama, primjerak na T.IV,1., blizak je zdjelama, ali po veliini vie odgovara loncima. Posebnu skupinu ine posude znatno manjih dimenzija pa sam ih nazvao loniima i alicama. Radi se o izduenim jajastim formama zastupljenim u varijantama s neprofiliranim T.V,7., ili blago naznaenim obodom, T.V,5. Posve pouzdanu podjelu izmeu aljica i lonia nije mogue jednostavno provesti, jer se najee radi o ulomcima posuda koje se u tipolokom smislu mogu uspjeno komparirati s prethodno navedenim - dakle, rije je o jajastim formama s neprofiliranim, T.VII,1., ili tek blago naznaenim obodom, T.VI,2.-3.,5.,- pa se kao jedini element njihova razdvajanja moe uzeti tek veliina. S odreenom sigurnou tek se primjerak na T.VI,4., moe nazvati aljicom. Monokromnu keramiku karakterizira neto iri repertoar oblika. Najbrojnije su duboke zdjele, koje se javljaju u izrazito zatvorenoj varijanti s neprofiliranim ili varijanti s blago naznaenim obodom, T.VII,2.-3.,5., a skupini standardnih formi treba dodati i tip jednostavna konina lonca, T.VII,1., premda su lonci u cjelini znatno slabije zastupljeni. U grupu posuda nestandardnih oblika spada jedan primjerak piriformne posude, T.VI,6., te ulomci posuda malih dimenzija, kojima bi najbolje odgovarao naziv zdjelice. Radi se o poluloptastim formama sa irokim otvorom, T.VII,4,7, ili ralanjeno modeliranim varijantama s jasno izdivojenim segmenatima, T.VII,6. Meu drkama zastupljeni su samo iroki i masivni tipovi trakastih drki: T.XIV,1.-2., T.XIV,4.-5.,7.-8., T.XIV,3.6.Nasuprot dosta stereotipnom repertoaru keramikih formi stoji bogat ukrasni sustav u kojemu, ini se, nije mogue izvriti pravu sistematizaciju prema motivima, tehnikama i kompozicijskim rjeenjima jer je gotovo svaki ulomak ukraen na drukiji nain i predstavlja primjerak za sebe. Ipak, gledano prema opim srodnostima, ukrasni sustav ove faze karakteriziraju sljedea svojstva: a) Najvei broj ulomaka (oko 42,00%) ukraen je standardnim impresso tehnikama: utiskivanjem prsta, nokta ili tipanjem, T.VIII,1.-5.; T.XIV,8.

b) Neto manji postotak (oko 35,50%) otpada na ulomke ukraene utiskivanjem nekog instrumenta, tako da motivi podraavaju one izvedene utiskivanjem nokta i prsta, T.IX,1.-3.,6. Tu spadaju i dui ili krai zarezi izvedeni otrijim ili tupljim instrumentom, T.IX,4.-5.; T.X,1.; T.XIII,6.; T.XIV,1.-3.,7. c) Znatno je manje (oko 18%) primjenjivana tehnika igosanja, a ovisno o izboru instrumenta i njegovu obliku, ovim nainom ukraavanja dobiveni su trokutasti, T.X,3.-7.; T.XI,3.5.; kruni ili ovalni motivi, T.XI,6.-7.; T.XII,1., te izdueno ovalni motivi slini tapiima, T.XII,7. Meu igosanim motivima postoji i jedna manje zastupljena skupina nalaza u kojoj svaki ulomak predstavlja primjerak za sebe i to zbog instrumenta kojim su ukrasi izvedeni: T.XII,2.3.,4.6. d) Skupinu vrlo rijetko zastupljenih ornamenata (oko 4,5%) ine oni izvedeni utiskivanjem ruba koljke T.XIII,1.-3. e) Iznimno rijetko zastupljena je barbotino tehnika, odnosno ogrubljivanje povrine posude nanoenjem sloja itke gline, koja je u ovome sluaju modelirana laganim prevlaenjem prstima (tzv. "organizirani barbotin"). Slikani ukras zastupljen je samo na jednom ulomku na kojemu je tamno slikani spiraloidni motiv izveden na svijetloj podlozi, sl. 7. Faza II Ova faza pripada hvarsko-lisiikoj kulturi mlaega neolitika. Nalaze koji je dokumentiraju ini, prije svega, keramiki materijal, dok su drugi nalazi iznimno rijetki.Od kremenih izraevina na raspolaganju je jedan jedini primjerak noia, T.I,4., a i glaane kamene izraevine zastupljene su nalazom samo jedne jeziaste sjekire, T.I,6. Kotane alatke neto su brojnije, ali je i njihova zastupljenost posve minimalna. Osim glaalica, izraenih od koso odrezane uplje ivotinjske kosti, T.II,3, pronaena su jo samo dva primjerka briljivo obraenih ila koja se meusobno razlikuju jedino prema obliku glave, T.II,4.-5. Keramiki nalazi neusporedivo su brojniji i omoguavaju klasinu podjelu na grubu i finu keramiku, a obje keramike vrste podjednako su zastupljene. Grubu keramiku karakterizira tehnoloka ujednaenost. Posude su izraene od dobro proiene zemlje, u koju su naknadno dodane znaajne koliine fino usitnjena kristaliziranog kalcita, to pridonosi vrstoi posuda ali utjee i na kvalitetu njihove povrine, koja je i kod briljivije obrade uvijek hrapava. Boja povrine kree se od svijetlih crvenkastih i crvenkastosmeih do tamnosivih tonova uz prevladavanje ovih zadnjih. Budui da najvei broj ulomaka nije dovoljno tipoloki indikativan, cjelovit tipoloki pregled grube keramike ove faze nije mogue dati. S potpunom sigurnou mogu govoriti samo o dva tipa: jednostavnim koninim loncima s uvuenim gornjim dijelom, T.XVI,1., i izrazito loptastim loncima, T.XV,1. Nasuprot tomu, posude manjih dimenzija sauvane su daleko bolje. Radi gotovo iskljuivo o jednoj vrsti posuda - zdjelama - modeliranim u jednostavnim zaobljenim formama. Neto su ei otvoreniji poluloptasti oblici, T.XVI,3.-4., od onih gotovo loptastih, T.XVI,2. Osim toga, u rijetkim primjercima zastupljeni su i lonii tipa kao na T.XVI,5. Na gruboj keramici ornamentika je vrlo rijetka i svodi se na jednostavne urezane linije na vratu posude, lune trake i njihove kombinacije, T.XV,1; T.XVI,2, a iznimno se javljaju sloenije kompozicije - nizovi viseih i stojeih rafiranih trokutova, T.XVI,3. U osnovnoj tehnologiji fine keramike nema nikakve razlike prema gruboj keramici. Zemlja je dobro proiena od prirodnih primjesa, ali joj je naknadno dodano dosta vrlo fino isitnjena kalcita. Bitno je drukija samo obrada povrine na koju je nanesena tanka prevlaka fino proiene zemlje, uglaane do visokoga sjaja. Boja povrine dosta varira i kree se od svijetlih oker, crvenkastih, crvenkastosmeih do izrazito crnih tonova, a u cjelini prevladavaju tamnije nijanse.

Fina je keramika u znaku potpunog prevladavanja zdjela nad ostalim vrstama posuda, premda broj tipova nije velik.ee od ostalih su mekano zaobljene zdjele s blago naglaenim vratom, T.XVII,2.; T.XVIII,1.; T.XIX,4.-5. Puno rjei su primjerci iji je vrat jasno formiran, visok i ima konkavan ili skoro cilindrian oblik, T.XVIII,4.; T.XX,2. Drugomu tipu pripadaju jednostavne poluloptaste, T.XVII,3.; T.XX,1., ili loptaste forme, T.XVII,1.; T.XIX,2.; T.XX,1. Izvan ovih osnovnih oblika stoje rijetki primjerci krukolikih posuda, T.XIX,6., i samo iznimno primjerci tipa kao na T.XVII,6. Ornamentika na finoj keramici ima sva obiljeja hvarsko-lisiike kulture, a to se odnosi i na motive i tehnike njihova izvoenja. Zastupljeni su sasvim karakteristini motivi: polumjesec, T.XIX,2.; uglate i lune trake, T.XIX,1.,5.; girlande, T.XIX,6., i spiraloidni motivi, T.XIX,3., a svi motivi izvedeni su tehnikom urezivanja. ei od svih ostalih je jedan sasvim neobian motiv, odnosno kompozicija koju tvori. Vie vodoravnih, koso rafiranih traka, izvedenih urezivanjem, stepenasto su poredane i meusobne povezane kratkim okomitim trakama izvedenim na isti nain. U meuprostrima su izvedeni kratki, koso postavljeni zarezi, T.XVIII,1. Na nekim primjercima uoavaju se tragovi crvene inkrustacije. Taj je ukras vezan i za sasvim odreeni tip posuda, upravo onaj prikazan na T.XVIII,1., i T.XX,1.Ukraavanje kaneliranjem zastupljeno je samo jednim primjerkom, T.XX,3. Faza III Primjereno debljini kulturnoga sloja, koliina nalaza koji dokumentiraju ovu fazu znatno je vea nego u prethodnim. Meutim, ni u ovoj fazi nije pronaena nijedna kremena izraevina, premda je prikupljen manji broj odbitaka, a i kotani nalazi ogranieni su samo na dva primjerka ila, T.II,6.-7. Nasuprot tomu stoji brojan keramiki materijal koji je posve u znaku grublje keramike. Posude su najee izraene od dobro proiene zemlje, bez naknadnih dodataka, a ako ih i ima radi se o razliito granuliranim zrncima obina krenjaka. Obradi povrine posuda nije poklonjena nikakva posebna pozornost premda nije ni posebno gruba ni hrapava. Na velikoj veini ulomaka jasno se vide tragovi dotjerivanja povrine, ali u pitanju je samo primarno poravnavanje a ne i glaanje. Boja posuda je razliita i kree se od svijetlih oker do crvenkastosmeih, smeih i tamnosivih tonova, a nerijetko je i viebojna, ali prevladavaju svjetlije nijanse. Velika veina posuda u presjeku ima tamnu jezgro dok su vanjski dijelovi stijenki u boji osnovne povrine. Keramografiji ove faze svojstveno je nekoliko pojava koje ostaju njezine trajne odlike od najstarijih do najmlaih sedimenata. Najbrojnije su (52,23% u kv. V. i 55,45% u kv. VI.) posude s cilindrinim, neto suenim, vratom i donjim dijelom koji se kree od jajastih do gotovo loptastih formi, T.XXI,1.-3.; T.XXII,1.-3.; T.III,1.-2.; sl. 10.-11. Najvei broj posuda ovoga tipa ima prstenasto zadebljane obode, od blagih TXXII,2., sl. 11., do jako istaknutih i profiliranih oblika, T.XXI,3.; T.XXII,1.,a uobiajeno je da se modeliraju i utiskivanjem prsta, T.XXIII,l.; T.XXIV,1.-2. Drugu, vrlo vanu odliku (37,28% u kv. V. i 38,80% u kv. VI.) predstaljaju konine ili poluloptaste posude s proirenim, prema unutra koso odrezanim obodom, T.XXIV,3.-4.; T.XXVII,1.-4.; T.XXVIII,1.-3.; T.XXIX,1.-3. Na manjemu broju primjeraka javljaju se prstenasta zadebljanja oboda, T.XXIX,2. Ostalim keramikim tipovima ove faze pripada tek 10,49% odnosno 5,75%, ali to je i najkvalitetnije izraena keramika. Najvei broj ulomaka pripada posudama s loptastim ili gotovo loptastim recipijentom i kraim cilindinim ili prstenastim, nekad izvijenim vratom, sl. 12.-13.; T.XXIV,4.; T.XXV,1.-2.; T.XXVI,2., a u pojedinanim primjercima dolaze posude bikonine profilacije, T.XXX,1., manje posude zatvorenih loptastih oblika s uskim otvorom, T.XXX,2., te isti konini oblici, sl.14.

Pronaen je razmjerno mali broj drki a radi se iskljuivo o trakastim tipovima koji spajaju rameni i vratni segment, T.XXV,3.; T.XXVI,1.-2., ili su pak izvedene na samome ramenu, sl. 11. Najee se radi o dvije nasuprot postavljene drke, dok su pouzdani nalazi s dva para drki vrlo rijetki, sl. 11. U ukrasnome sustavu treba razdvojiti prave ornamente i one pojave koje samo u irem smislu imaju taj karakter. U ovu drugu grupu ubrajam prstenasta zadebljanja oboda, pogotovo ona modelirana utiskivanjem prsta, T.XXIII,1.; T.XXIV,1.-3.; nizove kratkih zareza ili ovalnih udubljenja, T.XXII,3.; T.XXVII,3.; T.XXVIII,1.-2.; plastine trake aplicirane na razliitim dijelovima posuda, T.XXIII,2.; T.XXVII,2. U svim tim sluajevima jasno je izraena elja da se razbije monotonija i jednolinost povrine, ali je ona ostvarena vrlo jednostavnim tehnikama, a itav zahvat nema velikih estetskih i likovnih vrijednosti. U tu grupu uvrujem i barbotino keramiku koja je u ukupnoj masi nalaza najzastupljenija ornamentalna pojava, T.XXXI,5., premda je statistika u pojedinim kvadratima posve razliita, (23,46% u kvadratu V., i upola manji postotak u kvadratu VI.). Pravo ukraavanje u ovoj fazi vrlo je rijetko. U kvadratu V. ukraeno je 0,41% a u kvadratu VI. 0,48% nalaza. Unato tomu, ipak je mogue uoiti stanovite "zakonitosti" i u smislu prevladavanja pojedinih naina ukraavanja i u smislu njihove vezanosti za pojedine tipove posuda. 1. Posve prevladavaju dva ukrasna sustava od kojih jedan ima obiljeja ukrasnoga sustava rane faze cetinske, a drugi obiljeja tzv. "jadranskoga tipa ljubljanske kulture". 2. Cetinski tip ukrasa vezan je za posude manjih dimenzija s loptastim recipijentom i viim cilindrinim vratom, dok su ukrasi s obiljejima u stilu ljubljanskoga likovnoga izraza vezani za konine ili poluloptaste zdjele s proirenim i koso odrezanim obodom. To su pravila, a iznimke su rijetke. 3. Ta dva ukrasna sustava meusobno nikada nisu kombinirana ali posve paralelno postoje. Nema nikakve mogunosti njihova stratigrafskog razdvajanja. Ornamentika cetinskoga tipa i u izboru motiva i u njihovu komponiranju oituje se kao posve tipizirana pojava. Vrat posude redovito je ukraen nizom usporednih, otro urezanih okomitih linija, dok je rame ukraeno jednom ili vie vodoravnih, mreasto rafiranih traka, sl. 16.; T.XXXI,3.; T.XXXIV,1.-3. itava ornamentalna zona obino je ograniena na vrat i rame a zavrava se vodoravnom trakom, ali su mogue i druge kombinacije: ispod najnie trake izveden je niz viseih mreasto rafiranih trokutova, sl. 17.; vie paralelnih vodoravnih linija; okomite paralelne linije koje se sputaju niz trbuh, sl. 16., i slino. Na pojedinim primjercima vodoravna traka prekinuta je drugim motivom postavljenim paralelno s uzdunim osima posude: viestrukim nizom cik-cak motiva, T.XXXIV,2., ili koncentrinih i mreasto rafiranih pravokutnika, T.XXXIV,3. Drugi nain ukraavanja pripada stilu svojstvenom ljubljanskoj kulturi. U osnovi tog naina ukraavanja stoji uska urezana traka unutar koje su, tehnikom igosanja, izvedeni dvostruki nizovi suelice postavljenih trokutova pa se u meuprostorima postie efekat pozitivne cik-cak trake, sl. 18.-22. To je najei ali ne i jedini nain popunjunjavanja trakom definirane povrine, sl. 22a-b. Trake su postavljene vodoravno, okomito i koso uz razliite meusobne kombinacije, ili pak tvore metope i uglate motive. Samo je u jednom sluaju zabiljeeno i ukraavanje unutarnje povrine posude, sl. 22a-b, isto kao to je samo na jednom ulomku sauvana bijela inkrustacija kojom su ispunjeni igosani tokutovi. Ukrasi ljubljanskoga tipa izvoeni su i na drugim tipovima posuda ali znatno rjee i u kombinaciji s drugim motivima, sl. 23.-26. Osim toga, tu su ukrasi znatno ee izvoeni drugim tehnikama, prije svega uporabom nazubljenoga kotaia, sl. 23., 26., T.XXXI,1. Izvan ovih osnovnih naina ukraavanja stoje i druge ornamentalne pojave ali njihovo grupiranje nije mogue jer se radi o razliitim motivima i razliitim kompozicijskim rjeenjima: T.XXXI,2.,4.; T.XXXII,1.-2., T.XXXIII,1, sl. sl. 27.-28.

Faza IV Ova faza rezultat je razvoja zapoetog tijekom razvijenog eneolitika, ali to ne podrazumijeva ni kulturno ni kronoloko jedinstvo faza III. i IV. Radi se o dvije cjeline koje i stratigrafski i relativnokronoloki slijede neposredno jedna iza druge, ali u kulturnom smislu predstavljaju posve razliite manifestacije. Faza. IV. je jedna nova kulturna pojava rasprostranjena, prije svega, na podruju Hercegovine. Zbog stratigrafskih i tipolokih razloga nju je nuno podijeliti na dva stupnja: IVa i IVb. Faza IVa Kulturnu sliku ove faze u cjelini odreuju iskljuivo keramiki nalazi, to znai da nije pronaena nijedna kremena ili kotana izraevina. Meu keramikim nalazima posve prevladava gruba keramika. Posude su izraene od zemlje proiene od prirodnih primjesa, kojoj se katkad dodaju zrnca obina krenjaka. Znatno su rjee dodavana zrnca fino isitnjena kalcita, ali je najvei broj posuda izraen od zemlje bez primjesa ili s primjesama krenjaka - dakle, u staroj eneolitskoj tradiciji. To je jedna od dodirnih toaka izmeu faza III. i IV. Obradi povrine nije poklonjena posebna pozornost, ali posude nisu izrazito hrapave i grube. Na velikom broju ulomaka vide se tragovi ravnanja i priglaavanja, ali se time ne dobija glatka i sjajna povrina. Boja povrine je vrlo razliita i kree se od svijetlih oker do crvenkastih, smeih i tamnomrkih tonova kod grube keramike, te tamnosivih i crnih kod fine keramike. Najvei broj posuda u presjeku ima tamnu jezgru, to je srodnost s eneolitskom keramikom. Keramografiju ove faze karakterizira i dosta velik broj vrsta posuda, njihovih tipova i varijanti. Najei su lonci koji se javljaju u vie tipova i varijanti. Premda se radi o sasvim rijetkoj pojavi, ovdje posebno spominjem primjerak na T.XXXV,1, za koji se moe ustvrditi da pripada eneolitskim formama, i to onima koje su u prethodnoj fazi predstavljale dominantnu pojavu. U najmanju ruku radi se o istoj eneolitskoj tradiciji. Osim toga zastupljeni su i sljedei tipovi lonaca: - duboki jajasti lonac s dvije osnovne varijante: a) jednostavnih linija i neizdiferenciranih segmenata, sa zaravnjenim ili blago proirenim obodom, T.XXXV,2.-3.; b) blago zaobljena trbuha s kratkim konkavnim vratom i lagano izvijenim obodom, T.XXXVI,1.-2.; T.XXXVII,1.; - zatvoreni, izrazito bokati lonac s dvije osnovne varijante: a) s ravnim ili blago naglaenim obodom, T.XXXVII,2.; b) s kratkim konkavnim vratom i izrazito izvijenim obodom, T.XXXVII,3.; T.XXXVIII,1.; - bikonini lonac, T.XXXVIII,2.-3.; sl. 29. Meu navedenim tipovima lonaca u ovoj fazi prevladavaju dva: jajasti lonac s blago izvijenim obodom, te zatvoreni lonac s izrazito izvijenim obodom. Za lonce su vezani i odreeni tipovi drki. Obine trakaste drke ovalna presjeka razmjerno su rijetke i izgleda da su vezane za tip dubokih jajastih i bikoninih lonaca, T.XXXV,3.; T.XXXVIII,2.; sl. 29. Obino su smjetene na gornjemu dijelu posude, bilo na vratu bilo da polaze od oboda prema niim dijelovima posude. Uz trakaste zastupljene su koljenaste, bilo jednostavne kao primjerak na T.XXXV,1., bilo varijante s razliitim vrstama slabo izraenih produetaka na samome prijelomu, T.XXXVIII,3.; T.XLV,2.,4. Uobiajene i masivne jeziaste drke od kojih se neke pribliavaju trokutastim oblicima, T.XLV,3. Posebna su odlika potkoviaste drke, ali ne jednostavni primjerci, T.XXXV,3., nego masivne forme smjetene uza sam obod i esto modelirane utiskivanjem prsta, T.XXXVI,2.; T.XXXVII,1. Drugu karakteristinu grupu posuda ine zdjele, zastupljene u vie tipova i varijanti. Osnovne formame predstavljaju duboke poluloptaste zdjele bez vrata s blago profiliranim obodom, T.XXXIX,1.-.2., te duboke zdjele s kratkim prstenastim vratom i izvijenim obodom,

T.XXXIX,3. Ostali tipovi zastupljeni su znatno rjee: konine zdjele s niim ili viim, uvijek izvijenim obodom, T.XL,1.-2.; duboke poluloptaste zdjele s proirenim, esto i hipertrofiranim, i koso odrezanim obodom, T.XLI,2.,3.; duboke bikonine zdjele s kratkim, konkavno profiliranim vratom, T.XLII,1. Drke su na zdjelama iznimno rijetke, a izgleda da se radi iskljuivo o jednostavnim trakastim formama, T.XLI,2. Sljedeu grupu posuda ine pehari i aljice koje u cjelini predstavljaju i najkvalitetnije raenu keramiku. Druga znaajna odlika je prevladavanje zaobljenih, T.XLIII,1.-3.; T.XLIV,1., nad bikoninim formama, T.XLII,2-3.; T.XLIII,4. Gotovo svaki primjerak te vrste posuda ima drku koje spajaju obod s ramenom posude. Drke obino prelaze obod, T.XLIII,2.-3.; T.XLIV,1., ali je znatno vei broj primjeraka koji uz to na gornjemu dijelu drke imaju razliite vrste produetaka, T.XLII,3.; T.XLIII,1.-4.; T.XLIV,2.-7. Ukrasi su izvanredno rijetki i svode se samo na pojedinane nalaze: plastine trake modelirane utiskivanjem prsta, T.XXXVI,1., koje su katkad izvodi i na samomu obodu, T.XLVI,1.-2.; potkoviastim, T.XXXVI,2., ili koljenastim drkama, T.XLV,4. Pojedine posude ukraene su parovima izduenih plastinih aplikacija, T.XXXVI,2.; T.XLI,1., a pravo ukraavanje zabiljeeno je smo na jednom ulomku, na kojemu su izvedene lijebljene koncen trine krunice praene nizom igosanih trokutova, sl. 30. Posebno mjesto zazima jedan ulomak jajolika lonca s blago izvijenim obodom, na ijem je trbuhu izvedena shematizirana predstava ljudskoga lika, sl. 31. Faza IVb Ova je faza osim keramikih dala i neto drugih nalaza. Kremene izraevine zastupljene su jednim masivnim noem dosta grube izradbe, T.I,5, a uz njega ide i jedna posebna izraevina od zelenkasta kamena, T.I,7., kojoj je mogue pripisati utilitarni (brus, pseudobrassard), ali i ukrasni i apotropejski karakter. Kotane izraevine zastupljene su samo s dva posve nemarno obraena ila, kojima je samo vrh zailjen, T.II,8-9. Keramiki je materijal vrlo brojan i raznovrstan, a prevladava gruba keramika, to znai da u osnovnoj tehnologiji izrade posuda nema nikakvih promjena. Jedna razlika uoava se u znaajnom poveanja postotka keramike s primjesama kristaliziranog kalcita. Keramika s dodacima kalcita uvijek ima hrapavu povrinu pa zato djeluje znato grublje od ostale keramike. Meu keramikim nalazima mogue je napraviti opu podjelu na lonce, zdjele, aljice i pehare, zastupljene u vie tipova i varijanti. Najvei broj nalaza otpada na lonce meu kojima postoji neto ira skala tipova i varijanti nego u prethodnoj fazi. To se u prvom redu odnosi na tip dubokog lonca krukasta oblika s visokim suenim vratom i neto zadebljanim ili neprofiliranim obodom, T.XLVI,1. Taj je tip lonca slabo zastupljen ali je tipoloka novost u odnosu na prethodnu fazu. Znatno su ei duboki, mekano profilirani lonci jajasta oblika, vrlo bliski tomu tipu iz prethodne faze, T.XLVI,2.-3. Zajedno s ovima idu duboki ali izrazitije zaobljeno modelirani, lonci: T.XLVII,1.-3., T.XLVIII,1.-2. Karakteristian je tip izrazito zatvorenih lonaca kakvi su bili poznati i u prethodnoj fazi, ali u znatno iremu repertoaru varijanti, meusobno razliitih prvenstveno prema obliku i poloaju vrata u odnosu na sam recipijent, T.XLVIII,3.; T.XLIX,1.-2.; T.L,1.-3.; T.LI,1. Za lonce su vezani razliiti tipovi drki. ee su od ostalih okomite trakaste drke ovalna presjeka, T.XLVI,2.-3.; TLVII.1. Drugi znaajan tip su jeziaste drke, zastupljene u razliitim varijantama: T.XLVII,2.-3.; T.XLIX,2.; T.XLVI,1. Rjee su potkoviaste drke, T.XLVIII,3., a veoma su specifine trokutaste drke T.LVII,2.-3. Drugu znaajnu skupinu posuda ine zdjele meu kojima posve prevladavaju zaobljene, poluloptaste ili loptaste forme s kratkim prstenastim obodom, T.LII,3.-5. Znatno su rjee dublje i plie poluloptaste zdjele s proirenim i prema unutra koso odrezanim obodom, T.LI,3.; T.LII,1., a u pojedinanim primjercima zastupljene su duboke zdjele s kraim izvijenim vratom, T.LI,2., i bikonine zdjele s izrazito uvuenim gornjim konusom, T.LII,6.

Znaajna skupina posuda su pehari i aljice. Dominiraju zaobljeni oblici, T.LIV,1.-2.; T.V,1-3.; T.LVI,1.-4., dok su forme sa zaobljenim trbuhom i visokim vratom, te trakastom drkom koja visoko prelazi preko oboda, iznimno rijetki, T.LIII,1., isto kao i bikonini pehari s drkom postavljenom na trbuhu, T.LIII,2.Ornamentika je veoma rijetka. Uz pojedinane primjerke potkoviastih drki ukraenih nizom otisaka prsta, T.XLVIII,3, pojedinane otiske iste vrste na drugim tipovima drki, T.LIV,2; T.LVI,2, ukraavanje je svedeno na krajnje oskudan broj nalaza. U dva sluaja radi se o urezanim linearnim motivima, T.LII,3; T.LIV,2, a ukraavanje u pravom smislu rijei izvedeno je jo samo na dva primjerka: sl. 32.-33. Izvan svih navedenih svojstava stoji jo nekoliko nalaza. Meu njima dva ulomka keramike, sl. 34. i 35., sasvim sigurno ne ulaze u kulturni inventar svojstven ovoj fazi Hateljske peine a ni ovomu dijelu Balkanskoga poluotoka. Oba primjerka se i prema nainu izrade izdvajaju od ostale keramike. Izraeni su od fino proiene zemlje uz upotrebu lonarskoga kola. Prvi je primjerak tipoloki teko odrediti jer se radi o malom ulomku trbuha posude, ija je vanjska povrina prevuena tamnosmeim firnisom. Drugi primjerak, vjerojatno, pripada tipu vra, a njegovu posebnu odliku predstavlja dvobojnost. Primarna svijetla oker povrina zadrana je samo na gornjemu dijelu dok je donji crveno oslikan. Sljedei nalaz sastoji se, zapravo, od vie ulomaka, pronaenih zajedno i na jednomu mjestu. Premda se ne mogu sklopiti u jednu cjelinu koja bi barem priblino odredila i oblik nalaza, drim da svi ulomci pripadaju jednom objektu i da se radi o unikatnom primjeru rtvenika. Njegovu potpunu i sigurnu rekonstrukciju ne mogu predloiti, ali se ini da je rtvenik imao etvorokutnu ili poligonalnu platformu, sl. 36a, postavljenu na masivne noge pravokutna presjeka, sl. 36b, iznad kojih je izveden sasvim specifian visoki produetak koji bi mogao imati i funkciju drke. Taj produetak nije ravno zavren, ve na gornjoj plohi ima istaknue koje u odreenoj mjeri podsjea na roi sl. 36c. Posljednji nalaz kojega ovdje donosim nije sauvan u cjelini. Radi se o dva ulomka keramike s dvije simetrine aplikacije za koje se moe pretpostaviti da predstavljaju donje ekstremitete jedne antopomorfne predstave, sl. 37. VIII Kulturni i kronoloki odnosi Arheoloki nalazi Hateljske peine predstavlja pouzdan oslonac za sigurno i precizno determiniranje pojedinih razvojnih faza i u kulturnom i u kronolokom smislu. Faza I Kulturnu pripadnost i kronoloku poziciju I. faze Hateljske peine unutar impresso kulture istonoga Jadrana posve jasno odreuju njezina tipoloka i ornamentalna svojstva, a u svezi s time bitno je sljedee. 1. Ovu fazu karakteriziraju dvije vrste keramike: monokromna i impresso keramika u uem smislu, to je izrazita podudarnost s odlikama najstarijega stratuma Zelene peine (faza III.). 2. Bliskost izmeu Zelene peine III. i Hateljske peine I. oituje se i u ukraavanju keramike. To se odnosi na one vrste ukrasa koje odreuju posebnost ukrasnoga stila Zelene peine, zahvaljujui kojimu je ona i dobila znaenje tipnoga predstavnika starijega neolitika Hercegovine: veoma guste redove igosanih polukrugova, uglatih i izduenih tapiastih motiva, ovalnih udubljenja i sl. 3. Nasuprot toj izrazitoj srodnosti Zelene peine III. i Hateljske peine I., stoje i odreene meusobne razlike, koje Hateljsku peinu pribliuju nalazitima s obale i otoka. Rije je o ukrasima izvedenim utiskivanjem ruba koljke. 4. Hateljsku peinu karakterizira jo jedna posobnost u odnosu na sva druga nalazita impresso kulture na jadranskoj obali i zaleu. To su nalazi slikane i barbotino keramike, sl. 7.; T.XIII,5., kojima je analogije mogue traiti jedino na podruju starevake kulture. Njihova prisutnost ovdje nije posebno iznenaujua ako se ima u vidu koegzistiranju starevake i

impresso kulture u Obrama I. Ti nalazi u Hateljskoj peini predstavljaju import i neka druga vrsta veza ne dolazi u obzir. 5. Hateljska peina pokazuje i neke tipoloke razlike prema drugim nalazitima impresso kulture. Rije je o nalazima koji se pribliavaju danilskim keramikim formama T.VII,6. Izrazita srodnost, gotovo podudarnost, ornamentalnih svojstava va Zelene peine III. i Hateljske peine I. jasno pokazuje da meu njima ne postoji samo stilsko-tipoloko nego i kronoloko korespondiranje. Budui da Zelena peina pripada jednoj razvijenijoj fazi impresso kulture i dijelom se dodiruje s danilskom kulturom, to znai da i Hateljsku peinu treba staviti u isti vremenski odnos prema drugim nalazitima toga kulturnog kompleksa. To potvruje i prisutnost keramikih tipova koji su bliski i danilskim keramikim formama, to bez kronolokoga dodira Hateljske peine I. i rane danilske kulture ne bi bilo mogue. U istomu pravcu upuuju i nalazi starevakog tipa. Naime, na temelju strukturiranosti faza I. i II. u Obrama I. odreen je vremenski odnos ovih dviju kultura, koji podrazumijeva paralelu Starevo IIb - impresso kultura III. Ta je paralela podudarna s relativnokronolokom pozicijom starevakog sloja u Gornjoj Tuzli, odnosno istonobosanskom varijantom starevake kulture u cjelini, dok je u odnosu na impresso kulturu potvrena vrlo dobrim analogijama na jadranskim nalazitima. Prema tome, ovu fazu Hateljske peine treba vezati najranije za prijelaz iz zrele u kasnu fazu impresso kulture, dok njezinu gornju granicu odreuje poetak danilske kulture. Faza II Kulturno i relativnokronoloko determiniranje ove faze vrlo je jednostavno. Ona pripada hvarsko-lisiikoj kulturi mlaega neolitika, tonije onoj njezinoj varijanti poznatoj na temelju nalaza s lokaliteta kod Konjica. To potvruju raspoloivi nalazi, promatrani i u cjelini i u pojedinostima: tehnoloka svojstva i tipoloke odlike keramikih izraevina posve odgovaraju tehnolokim svojstvima keramike iz Lisiia i Ravlia peine; ornamentika je i u tehnikom i u sadrajnom smislu, ukljuujui i pojavu realistikih i simbolikih predstava, podudarna onoj s eponimnog lokaliteta, a ista konstatacija odnosi se i na tipoloke i tehnike odlike malobrojnog kotanoga i kremenoga orua. Unato velikoj podudarnosti s naseljem u Lisiiima, postoje i neke razlike. Repertoar keramikih tipova Hateljske peine je dosta suen u odnosu na tipologiju Lisiia. U gruboj keramici posve nedostaju zdjele, aljice, plitke zdjele s valovitim obodom, posude na nozi, razliite varijante lonaca s razvraenim obodom, dok meu finom keramikom nedostaju aljice, posude na nozi, posude tipa "flaa", butmirski ili butmiroidni tipovi piriformnih posuda i dr. Ukrasni sustav Hateljske peine posve je u znaku urezanih motiva, s pouzdano utvrenom pojavom crvenog inkrustiranja, dok crveni crusted slikani motivi sasvim nedostaju, a pronaen je i samo jedan ulomak s kaneliranim ukrasom.Imajui u vidu sve iznijeto, ovu fazu Hateljske peine mogue je u cjelini usporediti s klasinom fazom hvarskolisiike kulture, a to odreuje i njezinu poziciju prema drugim neolitskim kulturama. Naime, kronoloka pozicija klasine hvarsko-lisiike kulture prema neolitskim kulturama na iremu balkanskom prostoru odreena je ponajprije nalazima tipa Lisiii u Obrama II., butmirski ili butmiroidni nalazi u Lisiiima, a na temelju kojih je uspostavljen sinkronizam: Hvar/Lisiii I. - Butmir II. i Hvar/Lisiii II. - Butmir III. Kako ukupna kulturna slika faza II. i III. u Obrama II. doputa i sinkronizam: Butmir II. - Vina C i Butmir III. - Vina C/D1, to istodobno znai i paralelu Hvar/Lisiii I. - Vina C i Hvar/Lisiii II. - Vina C/D1. U taj kontekst, naravno, ulazi i Hateljska peina II. koju je najlake usporediti s IIB fazom i najdalje poetkom faze IIC Ravlia peine. Kako Ravlia peina IIA najvie odgovara fazi IV. danilske kulture u smislu formulacije .Batovia, odnosno ranoj fazi hvarsko-lisiike kulture, a faza IIB Ravlia peine, i prema tako shvaenom razvoju ove kulture i prema svom ukupnom sadraju, odgovara fazi Hvar/Lisiii II., sinkronizam Hateljska peina II. - Ravlia peina IIB jasno odreuje poloaj ove faze Hateljske peine prema neolitskim kulturama na kontinentalnom podruju u smislu:

Hateljska peina II. - Butmir III. - Vina C/D1, iz ega proizlaze i dalje poznate paralele s neolitskim kulturama na jugoistoku Europe i Apeninskom poluotoku. Faza III Kulturna slika III faze Hateljske peine dosta je sloena budui da je karakteriziraju pojave kojima se porijeklo i moe i mora traiti na razliitim podrujima i u razliitim kulturnoetnikim skupinama. Dominantne pojave u ovoj fazi su posude s loptastim ili jajolikim recipijentom, visokim vratom i prstenasto zadebljanim obodom, te posude s proirenim i prema unutra koso odrezanim obodom. Njihovo znaenje u fizionomiji ove faze oito je iz ranije iznesenih postotaka i njihovih meusobnih odnosa. Kada je rije o prvomu tipu, na temelju stratigrafije Ravlia peine, karina samograda, Grapeve spilje i drugih nalazita na kojima su zabiljeeni najstariji nalazi, te njihove izrazite koncentracije na ovomu podruju, jasno proizlazi da je taj tip posuda rezultat autohtonoga razvoja, to se tie posuda s koso odrezanim obodom, njihov autohtoni razvoj nije mogue dokazati i u tomu smislu vjerojatno ih treba dovesti u svezu s odgovarajuim tipovima iz podruja istonoga Balkana i donjega Podunavlja. Njihova prisutnost vjerojatno je posljedica stanovita oblika kulturnih utjecaja, stavljenih u iri kontekst indeouropeizacije ovoga dijela Balkanskog poluotoka.Osim navedenih, kulturnu sliku ove faze karakteriziraju i druge pojave zastupljene u znatno manjem broju.Posudama izrazito loptasta oblika analogije je mogue nai na drugim istodobnim nalazitima ovoga podruja, ali ih je u tipolokomu smislu mogue uspjeno komparirati i s odgovarajuim formama iz Zelene peine, Ljeskove glavice, Rumin-Bitelia i Lazarue, odnosno tamonjim nalazima "Schnur"-keramike. Izravno povezivanje navedenih analogija i hateljskih nalaza oteava injenica to u Hateljskoj peini nema "Schnur"-keramike, ali su zato neki hateljski primjerci ukraeni nepravilnim trokutastim ubodima kakvi se javljaju na nalazima povezanim upravo sa "Schnur"-keramikom. Ulomak posude sa T.XXXIII, ukraen trakastim motivom ispunjenim ovalnim udubljenjima, vrlo vjerojatno pripada unutarbalkanskim elementima, a najbolje analogije ima meu nalazima s vieslojnog lokaliteta Ezero. Ta analogija vrlo dobro se uklapa u neke ranije naglaene veze hercegovakog podruja s tim nalazitem, npr. one utvrene u Ravlia peini. Posebno znaenje imaju jo dvije skupine nalaza.To se, prije svega, odnosi na onu skupinu koju je mogue komparirati s materijalom faze 1. cetinske kulture: uspravne, gusto poredane linije na vratu, vodoravne mreasto rafirane trake na ramenu posuda, snopovi okomitih cikcak motiva na drkama i oko njih,te tipoloka svojstva posuda za koje je ta ornamentika vezana, ukljuujui tu i detalje kao to su npr. same drke. Za pravilnu procjenu njihova znaenja vano je da u ukupnoj masi nalaza ove faze oni ine malobrojnu skupinu, da ne pripadaju nikakvim izoliranim dijelovima sloja nego su stratigrafski povezani s drugim vrstama keramikog materijala, te da su zastupljeni u svim dijelovima sloja ove faze. Stoga je posve jasno da se ne radi o konzistentnoj cetinskoj kulturi nego samo o njezinim elementima integriranim u kulturni sadraj ove faze Hateljske peine. Sve konstatacije iznijete u svezi s nalazima cetinskoga tipa odnose se i na onu skupinu nalaza ija se ornamentalna svojstva kreu u okvirima ukrasnih svojstava ljubljanske kulture: uske vodoravne, okomite ili kose trake izvedene urezivanjem i ispunjene jednostrukim ili dvostrukim redovima igosanih trokutova, te motiv "muzikih nota". Njihovo znaenje za kulturnu sliku Hateljskoe peine istovjetno je znaenju koje imaju i na drugim eneolitskim nalazitima na jadranskom podruju. Naime, olazei od broja nalaza ljubljanskoga tipa na svakome pojedinom nalazitu, njihova konteksta i odnosa prema drugim istodobnim i za iste slojeve vezanim pojavama, pod pojmom "jadranski tip ljubljanske kulture" treba podrazumijevati samo i iskljuivo odreenu keramiku vrstu koja se od drugih razlikuje po svojim ornamentalnim

svojstvima, izvorno vezanim za autentinu ljubljansku kulturu. Meutim, njihova prisutnost ni prema zastupljenosti ni prema znaenju ne nadilazi vrijednost sekundarne komponente u kulturnoj fizionomiji pojedinih nalazita i razvijenoga eneolitika u cjelini, to znai da se ne me govoriti o samostalnoj ljubljanskoj kulturi nego samo o njezinim elementima inkorporiranim u drugi i bitno drukiji kulturno-etniki prostor. Meu nalazima ove faze zastupljeni su i malobrojni primjerci lijebljene keramike, koja Hateljsku peinu uvruje meu kulturno istovrsno strukturirana nalazita. Ta vrsta keramike nema autohtoni karakter i treba je promatrati u kontekstu odnosa unutarbalkanskoga i jadranskoga eneolitika u onomu smislu u kojemu sam to predloio za naselje na Guvninama. Dosta je vana pojava u keramografiji ove faze i barbotino keramika, a njezinu prisutnost treba promatrati u kontekstu odgovarajuih nalaza na drugim lokalitetima - Velikoj gradini u Varvari, Ravlia peini, Lazarui i dr. - u istovjetnim ili vrlo slinim kontekstima. Njezino je porijeklo posljedica utjecaja vuedolske kulture iz njezinih bosanskih nalazita. Prisutnost vuedolske kulture kao samostalne i konzistentne pojave na jadranskom podruju nije mogue dokazati, budui da joj nije mogue pripisati nijedan eneolitski lokalitet ni neki izolirani sloj. Imajui u vidu sve iznijeto, karakter III. faze Hateljske peine mogue je saeti na sljedei nain: 1. U formiranju njezine kulturne slike sudjeluje vie komponenti koje je izvorno mogue vezati za razliite kultulturno-etnike manifestacije razvijenog eneolitika. Nasuprot samo jednoj komponenti kojoj se moe pripisati autohtoni karakter - posude s zaobljenim recipijentom, visokim vratom i prestenasto zaobljenim obodom - stoje one vrste nalaza koje takav karakter nemaju posude s proirenim i koso odrezanim obodom, keramika ljubljanskog i cetinskog tipa, lijebljena i barbotino keramika i dr. Promatrane u relativnim odnosima, te su komponente znatno brojnije, pa zato ova faza, na prvi pogled, djeluje kao skup sasvim raznorodnih elemenata povezanih samo stratigrafskim odnosima. 2. Nasuprot takvom dojmu, ova faza Hateljske peine, ipak, nema takav karakter, ve se radi o sasvim konzistentnoj cjelini u kojoj prisutnost veeg broja komponenata i njihovi meusobni odnosi predstavljaju samo odraz sloenih odnosa na irem prostornom planu. 3. Neovisno o izvornoj vezanosti za razliita podruja i razliite kulturno-etnike grupe, svakoj od spomenutih odlika Hateljske peine moe se pripisati i lokalni karakter, budui da ovo nije niti prvo niti jedino nalazite na kojima se pojavljuju. Radi se, dakle, o pojavama koje su razliitim mehanizmima ulazile u kulturni inventar razvijenog eneolitika ovog podruja i postajale njegovim sastavnim dijelom. Taj se proces, sasvim sigurno, nije odvijao posredovanjem Hateljske peine. Njezina je fizionomija samo njegov odraz. Relativnokronoloka pozicija III. faze odreena je njezinim pripisivanjem razvijenomu eneolitiku i navedenim analogijama, a to znai sinkronizaciju s Ravlia peinom IIIA, Guvninama I., Lazaruom II., fazom A1 Velike gradine u Varvari, Gudnjom V., Odmutom V/VI., i fazom 1. cetinske kulture u periodizaciji I.Marovia i B.ovia. Uzimajui u obzir njihov odnos prema albanskom i irem egejskom podruju, sasvim je jasna i okvirna kronoloka pozicija Hateljske peine III. Ipak, iz razloga zbog kojih i iduu fazu u razvoju ovoga nalazita (Hateljska peina IVb) treba datirati u neto razvijeniju etapu ranoga bronanog doba u srednjoeuropskom smislu, mogue je da ova faza traje i neto due od skiciranog okvira, te da zahvaa i vei dio ranoga bronanog doba, Br. A1 u srednjoeuropskom smislu. Faza IV Pitanje kulturne i relativnokronoloke pozicije ove faze Hateljske peine olakano je nedavnom studijom B.ovia o posukoj kulturi, zavrni stupanj koje je oznaen kao faza Gagrice-Hatelji. Meutim, zbog stratigrafskih a posebno tipolokih razloga ovu je fazu nuno podijeliti na dva razvojna stupnja.

Faza IVa Za ovu je fazu veoma vaan razvojni konitinuitet s prethodnom, na koji ukazuje ponajprije odsutnost sterilnoga meusloja koji bi ove faze razdvajao, a potom tehnoloke, neke tipoloke i ornamentalne odlike. Kada je rije o tehnolokim odlikama vrlo je vano to je znaajan dio keramikih nalaza izraen od zemlje bez primjesa ili s primjesama razliito granuliranog obina krenjaka, a to znai u jednoj arhainoj tradiciji upravo tipinoj i za eneolitsku fazu Hateljske peine i za odgovarajue nalaze s drugih nalazita. Tipoloke odlike koje povezuju ovu s prethodnom fazom Hateljske peine nisu brojne ali su dovoljno karakteristine. Tipoloka svojstva ulomka sa T.XXXV,1, vrlo su bliska tipu posuda sa zaobljenim recipijentom i visokim vratom. Tu bliskost jo vie poveava diskretno izvedeno prstenasto zadebljanje oboda. Ovo je najizrazitiji primjer te tipoloke povezanosti, dok je broj nalaza s oblikovnim svojstvima u eneolitskoj tradiciji, slinih spomenutom ulomku, i neto vei. Eneolitskom bi se tradicijom mogla smatrati i ornamentika na ulomku sa sl. 30. Slino ukraeni ulomci poznati su iz Zelene peine i Lazarue i njihova pripadnost eneolitiku tamo ne dolazi u pitanje. Pri ovoj usporedbu nije vaan samo motiv nego i tehnika njegova izvoenja, odnosno injenica da su koncentrine krunice izvedene lijebljenjem. Ta je tehnika na znaajnom broju nalazita vezana upravo za eneolitske slojeve. Navedene eneolitske tradicije u ovoj fazi Hateljske peine predstavljaju, ini mi se, sasvim normalnu pojavu u postupnom razvojnom procesu kakav karakterizira ovo nalazite, isto onako kao to je to normalno i za poetnu fazu posuke kulture u definiciji B.ovia. U odnosu na tu definiciju, eneolitske tradicije koje sam ovdje spomenuo nemaju istu vrijednost ni isto znaenje. Njih treba promatrati u razvojnom kontekstu koji karakterizira Hateljsku peinu a ne posuku kulturu u cjelini. To je, drim, posve jasno i na temelju spomenutog poloaja faze IVa Hateljske peine unutar posuke kulture. Kada je rije o kronolokoj poziciji ove faze Hateljske peine unutar posuke kulture, ornamentalne odlike ne predstavljaju pouzdan oslonac. Naime, polazei od injenice da poetnu fazu te kulture (faza Neajno) karakteriziraju izrazite eneolitske tradicije u ukraavanju, da u sljedeoj fazi (faza Sovii) posve nestaju a da ih zamjenjuje Litzen-tehnika, te da u zadnjoj fazi (faza Gagrice-Hatelji) ornamentika gotovo potpuno nedostaje, usporedba raspoloivih nalaza ove faze Hateljske peine s tim odlikama govorila bi u prilog njezina povezivanja s kasnijom fazom razvoja posuke kulture, to se ne moe prihvatiti. U svezi s time puno su indikativnije tipoloke odlike. To pokazuju i neki karakteristini primjeri. alice i pehari s drkama koje polaze od oboda, a na ijem su gornjem dijelu izvedene razliite vrste produetaka, imaju svoje analogije i u fazi Neajno i u fazi Sovii posuke kulture. Ista konstatacija odnosi se i na tip izrazito bokatih lonaca s kratkim izvijenim vratom, ali se kod toga tipa ne smije izgubiti iz vida injenica da su odgovarajue forme zastupljene i u fazi B1 Velike gradine u Varvari. Primjerak drke sa stubastim produetkom, T.XLIV,2, koji nema analogije meu poznatim nalazima posuke kulture, moe se usporeivati s jednim nalazom iz faze A3 Velike gradine u Varvari, ali ne zbog samog produetka koji tamo ima sjekirast oblik, ve zbog plastinoga rebra modeliranog itavom njegovom duinom. Duboke zdjele tipa prikazanog na T.XXXIX,1-2, vrlo dobre analogije imaju meu nalazima faze B1 Velike gradine u Varvari. U svezi sa svim ovim i drugim nalazima vano je naglasiti da ih ne treba promatrati pojedinano nego u njihovom suodnosu. Zbog toga se ini da bi faza IVa Hateljske peine morala zahvaati relativnokronoloki okvir koji odgovara fazi Sovii posuke kulture i prijelazu prema fazi Neajno-Sovii, a moda i samom kraju faze Neajno. Polazei od predloenog kronolokog okvira za faze Neajno i Sovii, odnosno njihove pozicije u periodizaciji bronanoga

doba u srednjoeurop skomu smislu, te paralela prema egejskomu podruju, to bi priblino odgovaralo kraju Br. A1 do Br. B1, odnosno MH I. do LH I. Faza IVb Pitanje relativnokronoloke pozicije IVb faze Hateljske peine neusporedivo je jednostavnije zbog toga to je njezin materijal posluio i za definiranja zavrne faze posuke kulture i za odreivanja njezine kronoloke pozicije. Promatrano s toga stajalita ni ulomci keramike sa sl. 34. i 35. nemaju posebnu vrijednost zbog nedovoljne tipoloke i ornamentalne izrazitosti, to se ne odnosi samo na ulomak na sl. 34. kojem je sauvan samo dio trbuha nego i na ulomak sa slikanim, ali nejasnim ukrasom. Usporedba s kasnoheladskim nalazima koja se ovdje nameu zbog okvirne sinkronizacije faze Gagrice-Hatelji s krajem LH. I. do kraja LH. IIIA, mikenskog karaktera dva ulomka keramika s Debeloga Brda kod Sarajeva, te mikenskoga karaktera nalaza s Kosova, i iz Albanije, nije sasvim uspjena zbog nedovoljno izrazitih svojstava ovih nalaza. Ipak, ini se da spomenute nalaze nije mogue vezati za vrijeme prije kasnoheladskog IIIA (LH. IIIA), to je u skladu s datiranjem nalaza s Debelog Brda, kasnim datiranjem veine nalaza s podruja juno od Hateljske peine, te potrebom vezivanja faze IVa i za Varvaru B1. Imajui u vidu poloaj Varvare B1 prema srednjoj Grkoj i injenicu da nalazi iz Hateljske peine pripadaju samom njezinom kraju, ovakav se odnos ini relativno prihvatljiv i zbog toga to u fazi IVb postoje mogunosti kompariranja i s Varvarom B2.

L A Z A R U A I Prirodni okviri

Lokalitet se nalazi u blizini sela Dabrica, oko 25 km. sjeverno od Stoca (istona Hercegovina), u veoma neobinom ambijentu kojeg ini kanjon sezonske rijeke Radimlje. Sama peina smjetena je na desnoj strani kanjona, pedesetak metara iznad njegova dna, ali uspon do ulaza, unato dosta strmoj padini, ne iziskuje nikakav poseban napor; sl. 1. Jo vee iznenaenje od samoga ambijenta u kojemu se pilja nalazi, predstavljaju njezina veliina, te posebice debljina kulturnoga sloja. Premda vrlo suha, okrenuta jugu i djelomice osunana, peina je veoma skromnih dimenzija. Njezina najvea irina na samomu ulaznom dijelu iznosi oko 6 m., dok se u dnu otro zavrava svodei koristan prostor na minimum; sl. 2, Prilog br. 1. Raunajui i taj gotovo neuporabljivi dio peine, njezina duljina ne premauje 13 metara. II Povijest istraivanja Prvo, pokusno iskopavanje poduzeo sam 1984. godine. Tom je prilikom otvorena sonda veliine 4x2 m, postavljena paralelno s ulaznim otvorom. Kulturni sloj u ovoj sondi bio je izrazito neujednaene debljine i kretao se oko 0,40 m. u junom do 1,20 m. u sjevernom dijelu. Ta neujednaenost uvjetovana je iskljuivo otrim padom prvotnoga dna peine od izlaza prema unutranjosti. Premda je ova sonda malena, sloj neujednaene debljine, a sam ambijent i prostorni okvir vrlo neobini, rezultati pokusnoga sondiranja, mnoinom i raznovrsnou keramikih nalaza premaili su sva oekivanja.

Sustavno iskopavanje izveo sam 1988. godine tijekom kojega je otvorena povrina od 17 m2, odnosno ukupna povrina od 25 m2 raunajui tu i pokusnu sondu iz 1984. godine, to predstavlja oko 80% ukupne povrine peine. Taj postotak istraene povrine jo je i vei ako se promatra u odnosu na korisni dio peine. III Nain iskopavanja Sustavno je iskopavanje predstavljalo izravni nastavak pokusnoga i na njega se oslanjalo, a podrazumijevalo je iskopavanje gotovo cijele povrine peine , to je ostvareno otvaranjem dviju, u obliku slova "T" meusobno povezanih, sondi veliine 4x1,5 i 3,5x2 m. Prva je duljom stranom orijentirana u pravcu istok - zapad i postavljena u irem ulaznom dijelu, dok je druga imala orijentaciju sjever - jug i obuhvaala sueni unutarnji dio peine; Prilog br. 1. Iskopavanje je najprije provedeno u okviru sonde I., ukljuujui i dodatak prema pokusnoj sondi, a zatim je istraena sonda II. Takav metodoloki pristup omoguio je dobivanje gotovo potpunog podunog i poprenog presjeka kroz sve slojeve peine; Prilog br. 1. Samo iskopavanje provedeno je uz puno uvaavanje stratigrafskog metoda, bez okomitih arbitriranja, u kojemu je svaka stratigrafska jedinica odvojeno istraena ravnomjernim otkopima debljine 0,10 do 0,15 m., uz razumljiva korigiranja prema zahtjevima svake specifine situacije. Pri iskopavanju veliku pomo pruili su debeli i izraziti slojevi gara i pepela koji su prekrivali itavu istraenu povrinu. IV Stratigrafska slika Pokusno sondiranje upuivalo je na postojanje debljeg kulturnog sloja u unutarnjem dijelu peine, ali je znatno iznenaenje predstavljala injenica da je dosegnuo debljinu preko 2,00 m, tonije 2,20 m kod toke F. Premda je kulturni sloj vrlo homogen i ostavlja dojam posve neprekinute cjeline i u kronolokom i u kulturnom smislu, postojanje dvaju sterilnih proslojaka prosjene debljine oko 0,05 m., omoguavaju njegovu finiju podjelu, Prilog br. 2. Ti se prekidi u ukupnoj kulturnoj slici nalazita oituju na razliite naine. Nalazi od zdravice do stratigrafski nieg i relativnokronoloki starijeg sterilnog sloja predstavljaju kompaktnu cjelinu koja se znatno razlikuje od nalaza iz sedimenata iznad sterilnog sloja, pa je primjeren toj injenici i zakljuak da taj stariji sterilni meusloj odgovara duem vremenu u kojem peina nije bila naseljena. S druge strane, nalazi iz sedimenata iznad tog starijeg sterilnog sloja pa sve do vrha kulturnoga sloja predstavljaju drugu kompaktnu cjelinu u kojoj nema nikakvih uoljivih razlika, neovisno o tome to je i u tomu dijelu kulturnoga sloja postoji jedan sterilni meusloj. S obzirom na to mogu je i zakljuak da taj stratigrafski vii i relativnokronoloki mlai sterilni meusloj ne podrazumijeva dulji prekid u koritenju peine, jer se u kulturnom smislu ne oituje na bilo kakav uoljiv nain. Sve keramografske pojave prisutne u sedimentima ispod sterilnoga meusloja pojavljuju se i u slojevima iznad njega. S obzirom na to, u kulturnom sloju Lazarue mogue je izdvojiti dvije razvojne faze od kojih mlau, na temelju spomenutih zapaanja, treba podijeliti na dva stupnja, ali ta podjela ima posve uvjetan karakter jer nije praena nikakvim promjenama u materijalnoj kulturi. Promatrana tako, stratigrafska podjela kulturnoga sloja Lazarue pokazuje sljedeu sliku: Faza I Faza IIa Faza IIb 1,90 - 0,80 (0,80 - 0,72) sterilni sloj 9,72 - 0,60 (0,60 - 0,55) sterilni sloj 0,55 - 0,00

Stambene zone i pratei objekti

Svojim oblikom i veliinom peina predstavlja potpuno jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu, a s obzirom na veliinu nije mogla primiti populaciju veu od jedne obitelji. U tim okolnostima nije mogua ni rasprava o njezinoj unutarnjoj organizaciji i o organizaciji ivota u cjelini. Otvoreno je pitanje je li sluila kao stalno, ili preteno stalno, mjesto ivljenja upravo takve jedne drutvene cjeline, ili je u pitanju drukije organizirana i drukijim interesima povezana zajednica. No, sasvim je sigurno da Lazaruu nije moglo istodobno koristiti vie od 5-6 individua koje su inile vrsto povezanu cjelinu. U tim je okolnostima neobian dosta veliki broj ognjita, rasporeenih bez nekog posebnog smisla. Sama ognjita su, zapravo, najjednostavniji ostaci vatre zapaljene na povrini zemlje bez ikakvih konstrukcijskih zahvata i pripremanja prostora, pa i ne predstavljaju nita vie od obinih vatrita. VI Gospodarstvo

Podaci o gospodarskoj osnovi populacije Lazarue krajnje su skromni i ogranieni iskljuivo na ostatke ivotinjskih kostiju. S obzirom na poloaj nalazita i njegovu okolicu koja ne prua nikakve uvjete za zemljoradniku djelatnost, oito je da je populacija Lazarue svoju egzistenciju temeljila na stoarstvu, i to vjerojatno na uzgoju stoke sitnoga zuba, i lovakoj djelatnosti. O tome postoje i sasvim egzaktni podaci u raspoloivom materijalu, ali kako oni nisu obraeni danas nije mogue rei koja je od ovih gospodarskih grane imala vee znaenje. Samo kao lustraciju u tom smislu navesti u lako prepoznatljive kosti ovce (koze), divlje svinje, jelenske rogove i ptije kosti. Neoviso o odnosu lova i stoarstva stoji injenica da i jedan i drugi oblik privreivanja podrazumijeva veliku pokretljivost populacije i izrazitu ovisnost o ekonomskim potencijalima prostora u kojem se njezin ivot odvija, pa moda upravo tu pokretljivost treba uzeti u obzir i pri razmatranju uzroka koji su doveli do prekida u koritenju peine. Pretpostavljeni karakter gospodarstva doputa mogunost sezonskog naputanja peine, a mlai prekid, sudei prema debljini sterilnog meusloja i ujednaenosti arheolokih nalaza, upravo odgovara takvom karakteru gospodarstva i takvom karakteru naputanja naselja. VII Kulturna stratigrafija Kao to je ve reeno, kulturni sloj nalae izdvajanje dviju faza, te podjelu mlae faze na dva razvojna stupnja. Budui da je podjela mlae faze uvjetovana samo stratigrafskim razlozima ali je ne rate nikakve specifinosti u materijalnoj kulturi, te dvije podfaze treba promatrati kao jedinstvenu cjelinu. Faza I Premda ovoj fazi pripada neto vie od polovice kulturnoga sloja, arheoloki nisu ni brojani ni raznovrsni. Kremene izraevine zastupljene su s dva noa. Prvi, znatno masivniji izraen je grubim tesanjem kremene jezgre, T.I,1., dok je drugi puno briljivije obraen, posebice jedna sitno retuirana otrica, T.I,2. Od kotanih izraevina zastupljeno je samo jedno ilo, izraeno obinim iljenjem rascijepljene kosti, T.I,3., te izrazito masivni mlat s rupom za usaivanje drke, izraen od jelenova roga, T.I,4. Keramiki su nalazi znatno brojniji ali u cijelini dosta skromni. Sve keramike nalaze karakterizira neolitska tehnologija, a pri klasinoj podjeli na grubu i finu keramiku oito je potpuno prevladavanje fine nad grubom keramikom.

Obje vrste keramike izraene su od dobro proiene zemlje s naknadno dodanom znaajnom koliinom kristaliziranog kalcita fine granulacije. Gruba keramika ima dobro poravnatu ali uvijek rapavu povrinu u sivim, tamnosivim i mrkim tonovima. Povrina fine je dolazi u oker, crvenkastosmeim, smeim, tamnosivim i crnim tonovima i uglaana je do visokog sjaja. Budui da je zastupljena manje tipinim ulomcima, tipoloko definiranje geube keramike veoma je oteano. Sa sigurnou je mogue odrediti samo tip dubokog lonca s kratkim prstenastim vratom, sl. 3. Skroman je i repertoar oblika fine keramike. Radi se iskljuivo o zdjelama, a i one su zastupljene sa svega nekoliko tipova: plitke zdjele s neprofiliranim i izrazito uvuenim gornjim dijelom, T.II,1.-2.; duboke poluloptaste zdjele s diskretno naznaenim obodom, T.II,3.-4.; bikonine zdjele, T.II,5.; plitke zdjele s uvuenim i polukruno zadebljanim unutarnjim dijelom oboda, T.II,7. Izvan ovoga stoji jo samo tip izrazito velike posude sa zaobljenim, gotovo loptastim recipijentom i visokim cilindrinim vratom, T.II,6. S ogranienim repertoarom keramikih podudaraju su ornamentalne odlike, jer je ukraavanje i fine i grube keramike gotovo posve nepoznato. Jedini ukras, vezan iskljuivo za plitke posude sa zadebljanim obodom, jesu plitke kanelure izvedene upravo na unutarnjoj strani tako zadebljanih oboda, sl. 4. Faza IIa-b Ova je faza znatno bolje dokumentirana, ali se ta konstatacija odnosi samo na keramike nalaze. Nije pronaena nijedna kremena, kamena ili kotana izraevina. Klasina podjela na grubu i finu keramiku nije mogua, jer sve keramike nalaze karakterizira slabija obrada, daleko blia gruboj nego finoj keramici. Iznimno je mali broj nalaza koji se mogu podvesti pod pojam fine keramike. Najvei broj posuda izraen je u tipino eneolitskoj tehnologiji, od proiene zemlje s naknadno dodanim zrncima obina krenjaka ili bez ikakvih dodataka. Boja povrine posuda vrlo je razliita i kree se od oker, crvenkastosmeih i smeih do sivih i crnih tonova. Ipak, jedna je podjela mogua, premda ona ne ukljuuje nikakve znaajnije razlike u tehnologiji. To je podjela na ornamentiranu i neornamentiranu keramiku. Neornamentiranu keramiku karakterizira izrazita tipoloka stereotipnost. Praktiki, radi se samo o jednomu jedinom tipu: posude sa zaobljenim recipijentom i visokim vratom, koji moe biti okomit, suen ili izvijen, T.III,1.-2.; T.IV,1.-2. Neke od njih imaju prstom modeliranu plastinu traku, apliciranu neposredno ispod oboda, T.III,1.; T.IV,1. Iznimno su rijetki primjerci s prstenasto zadebljanim obodima, T.IV,2. Osim toga tipa, zastupljeni su i pojedinani primjerci dubokih bikoninih posuda s kratkim i izrazito uvuenim gornjim konusom, T.IV,3. Ovoj skupini keramike pribrajam i razmjerno brojnu barbotino keramiku, T.III,3. Ornamentirana keramika zastupljena je u znatno iroj skali tipova: posude s izrazito zaobljenim, vie ili manje loptastim, recipijentom i visokim okomitim, konkavnim ili blago proirenim vratom, T.V,1.-3.; T.VI,1.-4.; T.VII,1.-5.; T.VIII,3.-6.; T.IX,1.-2.; duboke konine zdjele, blago zaobljenih stijenki, sl. 5., te njihove varijante s uvuenim obodom, T.VIII,1.-2.; T.X,1.; sl. 6.; zatvorene loptaste posude uskoga otvora, T.VIII,4.-5.; T.IX,3.; T.X,1.-2.; poluloptaste zdjele s uvuenim i profiliranim obodom, T.XI,3.; T.XII,1. Ukrasni sustav karakterizira raznovrsnost i u smislu tehnika i u smislu izbora motiva i kompozicijskih rjeenja, ali i odreene pravilnosti, bilo zbog vezanosti odreenog naina ukraavanja za pojedine vrste posuda, bilo zbog ustaljenosti kompozicijskih rjeenja i sl. Ukrasni sustav mlae faze Lazarue posve je u znaku lijebljenja, odnosno izvoenja ukrasa tupim instrumentom koji ostavlja duboke i relativno iroke ljebove otrih ivica. Taj nain ukraavanja vezan je gotovo iskljuivo za posude sa zaobljenim recipijentom i visokim

cilindrinim, konkavnim ili blago proirenim vratom. Ornament je ogranien na vrat i rameni segment, a ovisno o tome je i razliito koncipiran, pa je vrat ukraen na jedan, a rame na drugi nain. Na vratu su izvedeni viestruki vodoravni ljebovi, koji mogu biti povezani s jednostrukim ili dvostrukim nizom ovalnih udubljenja, T.V,1.; T.VI,3.-4.; T.VII,3. Rameni segment ukraen je znatno sloenijom kompozicijom, u osnovi koje stoji friz ispunjen razliito organiziranim redovima trokutova. Friz je obino ogranien jednim ili s dva reda ovalnih ili trokutastih udubljenja, T.VI,3.-4.; T.7.,1., ali ona mogu biti kombinirana s urezanom linijom, T.VI,1., ili ispunjavati usku traku koja ograniava sam friz, T.VI,2. Friz je redovito ispunjen nizom viseih (ili stojeih) trokutova, redovito koso rafiranih, T.V,1.-3.; T.VI,1.-4.; T.VII,1. Rameni segment moe biti ukraen i viestrukim okomitim ljebovima, T.V,1., ili koncentrinom krunicom s nizom krunih udubljenja, T.VII,2. Na jednomu ulomku sa lijebljenim ukrasom upotrijebljena je i bijela inkrustacija, T.V,3. Sljedei karakteristian nain ukraavanja je onaj u stilu "jadranskoga tipa ljubljanske kulture". Taj je nain ukraavanja vezan preteno uz konine posude, a karakterizira ga kombinacija viestrukih vodoravnih i okomitih neogranienih traka, unutar kojih je igosan dvostruki niz suprotno postavljenih trokutova tako da formiraju plastine cik-cak trake, T.VIII,2; sl. 5. Ovome stilu pripadat e i ulomak posude sa zaobljenim recipijentom i visokim vratom, ukraen gusto postavljenim otiscima nazubljena kotaia, T.VIII,3. Odmah uz ornamentiku svojstvenu stilskom izrazu "jadranskoga tipa ljubljanske kulture" dolaze ukrasi svojstveni cetinskoj kulturi; T.VII,5.; T.VIII,6. Svi primjerci pripadaju posudama sa zaobljenim recipijentom i visokim vratom. Priblino u istom omjeru zastupljeni su i ukrasi izvedeni igosanjem ili ubadanjem kao posve samostalnim tehnikama. Ovisno o upotrijebljenom instrumentu nastaju trokutasti i polukruni motivi, T.IX,1.-2., jednostavna ovalna udubljenja, T.IX,3. Pojedinanim primjercima zastupljeni su ukrasi izvedeni tehnikom koja podsjea na brazdasti urez, T.VII,4.; T.VIII,1. Meu plastinim ukrasima zastupljena su zadebljanjima oboda, T.XI,1., kombinacije prstenasto zadebljanih oboda i radijalnih plastinih traka koje se od oboda sputaju prema donjim dijelovima posude, T.XI,2. Izvan svih spomenutih pojava stoje nalazi ukraeni "Schnur"-ornamentima, sl. 6-8, T.VIII,3.-5."Schnur"-keramiku Lazarue karakteriziraju sljedea zajednika svojstva: a) Taj je nain ukraavanja gotovo iskljuivo vezan za izrazito zatvorene, loptaste forme posuda, sl. 6.-7.; T.VIII,4.-5., a jedina iznimka u tomu smislu je konina posuda s uvuenim gornjim dijelom, sl. 8. b) Gotovo na svim posudama, ta se tehnika koristi posve samostalno, sl. 6.-7.; T.VIII,4.5., a jedinu iznimku predstavlja posuda na sl. 8., na kojoj je "Schnur"-ornament kombiniran sa igosanim trokutovima. Istodobno, ovo je i jedini primjerak na kojem je sauvana bijela inkrustacija kojom su ispunjeni i igosani i "Schnur"-ornamenti. c) Posve prevladavaju pravocrtna kompozicija (snopovi vodoravnih, okomitih i kosih "Schnur"-ornamenata) i linearni motivi, sl. 6.-8., a krivocrtni motivi izvedeni su samo na pojedinim primjercima, T.VIII,4.-5.-5. U ovomu trenutku Lazarua se oituje kao lokalitet s najveim brojem nalaza "Schnur"-keramike u ovome dijelu Balkanskoga poluotoka. Ostaju na kraju jo dva iznimna nalaza. Kod prvoga je rije o jednom tipu poklopca, sl. 9. s bogatom ornamentikom koju ine trokutasti motivi gusto ispunjeni ovalnim udubljenjima u kojima je sauvana bijela inkrustacija. Zaravnjeni dio drke je, izgleda, na itavoj svojoj povrini bio ukraen ovalnim udubljenjima. Drugi nalaz pripada grupi znatno kvalitetnije izraene keramike, a u tipolokom pogledu vrlo je blizak odgovarajuim formama vuedolske kulture, sl. 10. Jedan dio njegove ornamentike izveden je na nain koji podsjea na "ljubljanski stil", dok je vei dio ukrasnoga

polja ukraen gusto lijebljenim uglatim motivima, poredanim unutar okomitih nizova tako da formiraju motiv slian motivu "riblje kosti". VIII Kulturni i kronoloki odnosi Izloena stratigrafska zapaanja i odlike arheolokog materijala nedvojbeno potvruju ranije iznesenu konstataciju o postojanju dviju razvojnih faza, meu kojima nema izravna dodira ni u kronolokom ni u kulturnom smislu. Svaka od njih raspolae vlastitim izrazom, meusobno posve razliitim i u cjelini i u detaljima. Faza I Najvei dio keramikih nalaza koji karakteriziraju ovu fazu Lazarue, tipoloki je podudaran s keramikom hvarsko-lisiike kulture u kojoj su dobro zastupljene plitke i duboke poluloptaste zdjele s neprofiliranim i uvuenim gornjim dijelom, pa je i njezina pripadnost toj kulturi neupitna. Nasuprot tome, nedostaje klasina hvarsko-lisiika ornamentika, a prisutne su neke tipoloke odlike posve nepoznate toj kulturi. Potpuni nedostatak klasine ornamentike posve se podudara situacijom na hvarsko-lisiikim nalazitima Popov do kod Gorada i Gradac u Donjem selu kod Konjica, te gornjim slojevima Lisiia, to je posljedica procesa raslojavanja te kulture kao konzistentne kasnoneolitske pojave. U taj se proces posve uklapa i prisutnost posuda s konkavno zadebljanim unutarnjim dijelom oboda na kojem su izvedene fine kanelure, za koje dobre analogije postoje u Ravlia peini IIC, gdje su posljedica utjecaja s podruja Salcuta-Krivodol-Bubanj kulturnog kompleksa. S obzirom na to, ova se faza dijelom svojih odlika poklapa sa Popovim dolom i Gradcom, a drugim sa Ravlia peinu IIC, to znai da bi i njezina relativnokronoloka pozicija morala biti negdje izmeu njih. Imajui to u vidu, odnosno injenice da Ravlia Peina IIC pripada ranome eneolitiku, potom mogunost sinkronizma Ravlia peina IIC. - Gudnja IV. - Odmut IV. Maliq IIa/b, kao i sinkronizam Ravlia peina IIB (klasina faza hvarsko-lisiike kulture) Butmir III. - Vina C/D1., relativnokronoloka pozicija Lazarue I. na prijelazu faza IIB/IIC Ravlia peine odreuje i njezin poloaj unutar kasnoga neolitika i ranoga eneolitika istonog Jadrana i njegova zalea. Faza IIa-b Premda stratigrafska zapaanja zahtijevaju izdvajanje dviju podfaza one u razvojnom smislu nisu obiljeene nikakvim specifinostima koje bi nalagale njihovu odvojenu obradu. Ta je injenica veoma vana zbog njezine izrazito sloena strukturiranost, odnosno raznorodnosti komponenti kojima je porijeklo nuno traiti na razliitim podrujima i razliitim kulturama: lijebljena i "Schnur"-keramika, nalazi cetinskog i ljubljanskog tipa, barbotino keramika i dr. Prema znaenju u kulturnoj slici na prvo mjesto dolazi tzv. lijebljena keramika, koja se zastupljena na znaajnom broju eneolitskih nalazita junoga dijala istone jadranske obale i zalea, ali uvijek kao slabije zastupljenim komponentama u njihovoj kulturnoj slici. Iznimku predstavljaju dva nalazita: Lazarua IIa-b i Guvnine I. Na oba lokaliteta ova keramika vrsta, odnosno nain ukraavanja, predstavlja dominantnu pojavu. Meutim, unato toj injenici izmeu ova dva nalazita postoje i sasvim oite razlike. One se, u prvom redu, oituju u organizaciji ukrasa koji je u Lazarui znatno sloeniji i najveim se dijelom kree unutar nizova alternativno postavljenih i redovito rafiranih trokutova, dok na Guvninama apsolutno dominira linearnost i motiva i kompozicija: nizovi okomitih i vodoravnih ljebova. O problemu lijebljene keramike, njezina podrijetla, karaktera i znaenja u kulturnoj slici razvijenog eneolitika istone jadranske obale i zalea, ve je bilo govora u svezi s fazom I. na Guvninama i u smislu rjeavanja tih problema ovdje nije mogue nita vie dodati.

Druga vana komponenta kulturne slike Lazarue je "Schnur"-keramika koja uz opu srodnost s nalazima te vrste pokazuje i znatan stupanj posebnosti meu svim danas poznatim nalazima na jadranskom prostoru, a u ovomu trenutku izgleda da je najzastupljenija u Lazarui. "Schnur"-keramiku Lazarue karakterizira jednostavnost i izrazita linearnost kompozicije, te potpuna odsutnost sloenijeg ukrasnog sustava kakav je zastupljen na nalazima iz Zelene peine, Ljeskove glavice i nekim nalazima s juga Balkana. U tomu smislu, znatno vea podudarnost postoji s jednim ulomkom iz Odmuta. Nasuprot tomu, ulomak sa sl. 8., zahvaljujui nizovima sitnih trokutova kombiniranih s "Schnur"-ornamentom, pokazuje upadljivu bliskost upravo s nalazima iz Zelene peine, Hagia Marine i Eutrezisa, a veina "Schnur"-keramike Lazarue se i u tipolokom pogledu vee za izrazito loptaste forme svojstvene upravo nalazima s navedenih lokaliteta. S druge strane, ulomak prikazan na T.VIII,4., gotovo izravne analogije ima u odgovarajuim nalazima iz Rumin Bitelia i Ljeskove Glavice. Premda ovdje nije mogue ozbiljnije ulaziti u sve probleme vezane za prisutnost "Schnur"-keramike i njezino znaenje u prouavanju irenja stepskih populacija s istoka Europe, broj tih nalaz u Lazarui trai barem osnovni komentar u tomu smislu. Nalazi s pelagonijskih nalazita Crnobuki i uplevec, te primjerci iz Kastritsa-e u grkom Epiru, Rumin Biteliu, Zelenoj peini, Gudnji, Odmutu, tumulu XI. u Ljeskovoj glavici, Ganjolle, Gajtanu, Bardhocu, Nezirovoj peini, Maliqu i Benje, karakter primarnih sahrana npr. u tumulu I. u Piskave, grobu u sredinjoj grobnici tumula 1. u Pazhoku, Dukatu kod Vlore i u tumulu VI. iz Shtoja kod Skadra id., doputaju mogunost prisutnosti manjih skupina nositelja "Schnur"keramike na irem prostoru jadranskog zalea, to bi znailo da su oni i u Lazarui posljedica prisutnosti jedne takve populacije. Ipak, nalaze toga tipa u Lazarui skloniji sam promatrati kao posljedicu stanovita oblika kulturnih utjecaja. I tom kontekstu znaajna je veza koju je izmeu jadranskog i istonobalkanskog podruja mogue uspostaviti preko nalazita Dikili Tash. U slojevima 8.-6., dovedenim u svezu sa slojevima VI. i V. u Ezeru, razmjerno je dobro zastupljena "Schnur"-keramiku, koju je mogue vrlo lako usporeivati i s nalazima iz Zelene peine, Bardhoca, Odmuta i Ljeskove Glavice. S druge strane, u neto mlaim slojevima toga nalazita (slojevi 5.-4.) dosta su dobro zastupljeni i nalazi koje je mogue povezati s "jadranskim tipom ljubljanske kulture. U taj kontekst ulazi i nalaz iz Hateljske peine koji sam doveo u svezu s Ezerom, a i neki raniji nalazi iz Ravlia peine. S obzirom na to, otvara se mogunost komunikacija istonog i zapadnog Balkana i to preko njegova junog dijela, pa i "Schnur"-keramika moe biti samo posljedica takve komunikacije i njegov najizrazitiji pokazatelj. U kontekst tih odnosa mogle bi ui jo neke manje brojne pojave kao to su nalazi ukraeni igosanim motivima, T.IX,1.-2., koji se, takoer, relativno dobro veu za isto podruje za koje su vezane i lijebljena i "Schnur"-keramika. Odgovarajue pojave ve su zabiljeene i na ovomu podruju, pri emu je vrlo vano napomenuti da su i asocirane s "Schnur"keramikom.Segment kulturnih komponenata vezanih za podruje sjeverozapadnoga Balkana ine nalazi cetinskoga i "jadranskoga tipa ljubljanske kulture", T.VII,5.; T.VIII,2.-3.,6., a njihova se prisutnost posve dobro uklapa u situaciju na veem broju eneolitskih nalazita ovoga podruja. U tomu se pogledu i ova faza Lazarue moe sasvim uspjeno komparirati s Ravlia peinom IIIA, Varvarom A1, Hateljskom peinom III., Odmutom V/VI., i drugim istovrsnim i istodobnim lokalitetima.Dva iznimna nalaza ove faze nemaju odgovarajue analogije, sl. 9 i 10., ali je vjerojatno da ih treba promatrati kao unutarbalkanske pojave. Gledano u cjelini, kulturna slika ove faze Lazarue veoma je sloena, a odreuje je vie komponenata koje su ve poznate s drugih nalazita razvijenoga eneolitika istonoga Jadrana i njegova zalea. U tomu se smislu i ova faza Lazarue posve dobro uklapa u ope razvojne procese, ali pokazuje i stanovite osobitosti koje se oituju u neto drukijem meusobnim odnosima pojedinih zastupljenih komponenata. To se, prije svega, odnosi na vrlo dobro zastupljenu lijebljenu i "Schnur"-keramiku na temelju kojih je mogue pomiljati i na stanovit udio novih

populacija u formiranju njezina izraza, premda je teko rei o kojem se obliku sudjelovanja u tom smislu ovdje radi: izravnom ili neizravnom. S druge strane, ni ostale komponente - nalazi cetinskoga tipa, ljubljanskoga tipa, posude s prstenasto zadebljanim obodima, zdjele s koso zasjeenim obodima - ne pokazuju jako velika odstupanja od njihove uobiajene zastupljenosti na drugim nalazitima. Ta injenica ostavlja mogunost pomiljanju o stanovitu obliku simbioze autohtonih i novih elemenata. No, za definitivan zakljuak u tom pravcu trebat e i druge potvrde. U ovomu trenutku, ipak, najvanijim drim sasvim pouzdan relativnokronoloki okvir unutar kojeg treba datirati ovu fazu Lazarue: Varvara A1, Ravlia peina IIIA, Hateljska peina III., Guvnine II., Odmut V/VI., Gudnja V., a iz ega proizlaze i daljnji sinkronizmi na irem jadranskom, egejskom i unutarbalkanskom prostoru, u onomu smislu ukojem je goveno pri utvrivanju kronoloke pozicije Guvnina I. i Hateljske peine III.