moja proirenja i alteracije su u uglatim zagradama

[,]
ono to je od predavanja je u oblim zagradama (,)
a predavanje je bomba u svakom sIucaju
ingli:
http://wn.rsarchive.org/Lectures/191212 ...
ml#Lecture
* * *
Ljubav i njen smisao u Svijetu
Rudolf Steiner
Zurich, 17. Prosinca 1912.
GA 143
Uvodne napomene
Ovo predavanje je odrao Rudolf Steiner publici
upoznatoj sa opcom pozadinom njegova
antropozofskog nauka [ucenja]. On je konstantno
nagIasavao razIiku izmedu njegovih pisanih radova i
izvjetaja od njegovih predavanja koja su davana
usmenom komunikacijom i koja nisu originalno bile
namerene za stampanje. TrebaIo bi takoder se sjetiti
da odredene premise su uzete zdravo za gotovo
kada su rijeci govorene. "Te premise," pise RudoIf
Steiner u svojoj autobiografiji, "ukIjucuju u najmanju
ruku antropozofsko znanje o Covjeku i Kozmosu u
njihovoj duhovnoj sustini; takoder i od onoga sto se
moze nazvati `antropozofskom povijescu`,
priopcenim kao rezuItatom istrazivanja duhovnog
svijeta."
Pregled sadraja
Sto stariji bivamo, sve vise pocinjemo voIjeti
mudrost koju nam otkriva ivot. U mudrosti koju
zivot otkriva, covjek formira sjeme njegova
sIjedeceg zivota i s tim njegova duhovna jezgra zrije.
Ali djela ljubavi nisu djela koja trae kompenzaciju u
sIjedecem zivotu. Sve sto radimo iz Ijubavi, time mi
otpIacujemo dugove. Jedine akcije od kojih nemamo
nista u buducnosti su one koje izvodimo iz istinite,
iskrene ljubavi. To je zato jer su ljudi podsvjesno
svjesni da ima tako malo ljubavi u svijetu. Dua
mora biti vrlo napredna prije nego djela mogu biti
ucinjena a iz kojih se ne dobiva nita za sebe; ali
onda svijet profitira jo vie. Ljubav je "moralno"
sunce svijeta. Interes u zemljinu evoulciju je
neophodan prethodnik ljubavi. Duhovna Znanost
bez Ijubavi bi biIa opasnost za covjecanstvo. Bez
osjetilno-rodene Ijubavi, nita materijalno ne dolazi u
svijet; bez duhovne ljubavi, nita duhovno.
Kreativne sile se razvijaju kroz ljubav. Mi dugujemo
nae postojanje djelima ljubavi kovanim u prolosti.
Da bi se otplatili dugovi kroz djela ljubavi tu je stoga
mudrost.
Uz ljubav postoje jos dvije snage: moc i mudrost. Na
te dvije, koncepti magnitude [opsega, jacine...] i
pojacavanja su primjenjivi, aIi ne i na Ijubav. Sve-
obuhvacajuci atribut Bozanstva stoga nije svemoc,
niti sveznanje, vec Ijubav. Bog je vrhovna Ijubav, ne
vrhovna moc, ne vrhovna mudrost. Bozanstvo je
podijeIiIo te dvije moci sa Arimanom i Luciferom.
Mudrost i moc se razvijaju u svijetu, aIi Ijubav je
unikatna, Boanski Impuls. Golgotski Misterij je bio
ispunjen kao protuteza impuIsima moci i mudrosti.
Stoga itko tko zna misterij ljubavi moe biti
Krscanin. Duhovna Znanost mora ukIjucivati tu
ljubav -- inace vodi u egoizam.
Golgotski Misterij je Djelo Bogova i zabrinutost
Bogova. To Djelo se nemoe razumiti iz mudrosti
vec samo iz Ijubavi. Zajedno sa sebicnoscu, zIo je
dolo u svijet. To je morali biti tako, zato to bez zla,
covjek nebi mogao doseci dobro. AIi kroz covjekovu
pobijedu nad samim sobom razvitak ljubavi je
nacinjen mogucim. Tama je omoguciIa svjetIosti da
dode u nas vidokrug.
Ljubav i njen smisao u Svijetu
Kada kaemo da u sadanjem trenutku vremena
covjek u svojoj evoIuciji mora nauciti razumijevati
Kristov Impuls, moe se pojaviti misao: Kakva je,
onda, pozicija onoga koji nije nikada cuo o
Kristovom ImpuIsu, mozda nikada nije cuo ime
Kristovo? DaIi ce takav covjek biti Iisen Kristova
ImpuIsa zato sto nije cuo ime Kristovo? JeIi
nephodno imati neko teoretsko znanje o Kristovom
ImpuIsu da bi Kristova snaga mogIa proteci u dusu?
Pojasnit cemo nase umove o tim pitanjima sIjedecim
mislima koje se ticu Ijudskoga zivota od rodenja do
smrti.
Ljudsko bice doIazi u svijet i zivi kroz rano
djetinjstvo u polu-spavajucem stanju. Ono
postepeno ce da nauci da osjeca sebe kao "ja", da
pronade svoj poIozaj kao "ja", i njegov dusevni zivot
se konstatno obogacuje onime to je primljeno kroz
"ja". U vrijeme kada se smrt pribliava, ivot due je
tada najbogatiji i najzreliji. Stoga se vitalno pitanje
uzdie: ta biva od ivota nae due kada tijelo
otpadne [kada fizicko tijeIo umre]? To je neobicnost
naseg fizickog ivota i ivota nae due da
bogatstvo naseg iskustva i znanje se povecava
znacajno kako se pribIizavamo smrti; aIi u
istovrijeme odredeni atributi se gube i nadomjestaju
drugim atributima potpuno drukcijeg karaktera. U
mladosti skupljamo znanje, prolazimo kroz iskustva,
njegujemo nade koje po pravilu mogu samo docnije
biti ispunjene. Sto bivamo stariji, to vise pocinjemo
voliti mudrost koju otkriva ivot. Ljubav prema
mudrosti nije egoisticna, jer ova Ijubav se povecava
u mjeri u kojoj se pribliavamo smrti; ona se
povecava u mjeri u kojoj ocekivanje od sticanja
necega od nase mudrosti opada. Nasa Ijubav za ovaj
kontekst nase duse se poIako aIi sigurno povecava.
U ovom smislu Duhovna Znanost moe ustvari
postati izvor iskusenja, posto covjek moze biti
voden vjerovanjem da njegov sIjedeci zivot ce ovisiti
od skupljanja mudrosti u trenutnom ivotu. Efekt
Duhovne Znanosti moe biti produetak egoizma
iznad granica ovoga sadanjeg ivota, i u tome lei
opasnost. Stoga ako se krivo shvati, Duhovna
Znanost moe odigrati uIogu iskusivaca -- to pociva
u samoj njenoj prirodi.
Ljubav prema mudrosti stecena iz zivota bi mogIa
biti usporedena sa cvjetanjem biIjke kada potrebna
faza zrelosti je dostignuta. Ljubav se izdie za neto
to je sadrano u nama samima. Ljudi su cesto
pokuavali da sublimiraju [uzvise] impuls ljubavi za
neto to je u njima samima. Kod Mistika, na primer,
nalazimo dokaze kako su oni teili da preobraze
nagon za samo-ljubavlju u ljubav prema mudrosti, i
da puste da ta ljubav emanira u ljepotu. Uranjanjem
u kontemplaciju u dubine njihovog vlastitog
duevnog-ivota su teili da postanu svjesni
Boanske Iskre unutar njih. Ali istina je da mudrost
koju su ljudi stekli u ivotu je samo sredstvo
pomocu cega sjeme njegova sIjedeceg zivota je
razvijeno. Kada biljka zavri svoj rast kroz godinu,
sjeme ostane. I tako je i sa mudroscu stecenom iz
zivota. Covjek proIazi kroz Vrata Smrti i duhovna
jezgra bica u svome procesu zrenja [zrijanja] je
sjeme sIjedeceg zivota koje ce biti Bozanska Iskra,
Apsolut. Ovo je njegova interpretacija toga zato to
to ide protiv trunke necega za covjeka da prizna da
njegovo duhovno-sjeme je nita drugo nego njegovo
vlastito sebstvo. Meister Eckart, John Tauler, i drugi,
govore o tome [sjemenu] kao o "unutranjem Bogu",
zato to neznaju nita o reinkarnaciji. Ako shvatimo
znacenje zakona reinkarnacije tada prepoznajemo
znacajnost Ijubavi u svijetu, i u pojedinacnom i u
opcem smisIu. Kada pricamo o karmi, mi misIimo na
to da karma kao uzrok u jednom ivotu ima efekt u
sIjedecem. U terminima uzroka i efekta mi
nemozemo, naime, pricati zaista o Ijubavi,
nemozemo pricati o djeIima Ijubavi i njezinim
eventualnim kompenzacijama. Istina, ako je negdi
djeIo, drugdi ce biti kompenzacija, aIi to nema nista
nema veze sa ljubavi. Djela ljubavi ne zahtjevaju
kompenazciju u sIjedecem zivotu.
Pretpostavimo, na primer, da radimo i da na rad
donosi dobit. Moze takoder biti sIucaj da nas rad
nam ne prua radost zato to ga vrimo samo zato
da bi otplatili dugove, ne za stvarnu nagradu.
Moemo zamisIiti da na ovaj nacin covjek je vec
potrosio ono sto sada zaraduje kroz njegov rad. On
bi rade da nema dugova, aIi kako stvari stoje, on je
duan da radi da bi ih otplatio. Sada primjenimo ovaj
primjer na nase akcije opcenito. Za sve sto radimo iz
ljubavi mi otpIatimo dugove. Sa okuItne tocke
gIedista, ono sto je uradeno iz Ijubavi ne donosi
nagradu vec pravi odstetu za profit koji je vec
potroen. Jedine akcije od kojih nemamo nita u
buducnosti su one koje izvodimo iz istinite, iskrene
ljubavi. Ova istina moze biti uznemirujuca i Ijudi su
sretni da neznaju nita od nje u svojoj vioj svijesti.
Ali u njihovoj podsvijesti svi znaju, i zato djela iz
ljubavi se urade tako nevoljko, zato je tako malo
Ijubavi u svijetu. Ljudi osjecaju instiktivno da oni
mogu ocekivati nista za njihovo "ja" u buducnosti od
djela iz ljubavi. Napredna faza razvoja mora biti
dostignuta prije nego dua moe iskusiti radost pri
izvodenju djeIa Ijubavi od kojih se ne dobiva nista za
sebe. ImpuIs za to nije jak u covjecanstvu. AIi
okultizam moze biti izvor mocnog podsticaja za djeIa
ljubavi.
Na egoizma dobiva nita od djela ljubavi -- ali svijet
dobiva tovie. Okultizam kae: Ljubav je za svijet
ono to je sunce za vanjski ivot. Nijedna dua
nemoe bujati [napredovati, bogatiti se] ako ljubav
ode iz svijeta. Ljubav je "moralno" sunce svijeta.
Nebi Ii biIo apsurdno ako bi covjek koji uziva u
cvijecu koje raste na Iivadi pozeIio da sunce nestane
sa svijeta? Prevedemo u termine moralnog ivota, to
znaci: Nasa duboka zabrinutost mora biti da ce
impuIs za ispravan, zdrav razvoj naci put u posIove
[desavanja] covjecanstva. Da ce prosiriti Ijubav
preko zemIje [gIobusa] u najvecoj mogucoj mjeri, da
promovira ljubav na zemlji -- to i samo to je mudrost.
Sta ucimo od Duhovne Znanosti? Ucimo cinjenice
koje se ticu evoIucije zemIje, mi cujemo Duh zemIje,
zemIjine povrsine i njenih mjenjajucih uvjeta, razvoja
Ijudskog tijeIa i tako daIje; ucimo razumijevati
prirodu sila koje rade i tkaju u procesu evolucije. ta
to znaci? Sta to znaci kada Ijudi ne ele znati nita o
Duhovnoj Znanosti? To znaci da oni nemaju interesa
za to sta je stvarnost. Jer ako covjek nema zeIje da
zna ita o prirodi Starog Saturna, Starog Sunca,
Starog Mjeseca, onda on nemoe znati ita o Zemlji.
Manjak interesa za svijet je egoizam u njegovoj
najvecoj formi [obIiku]. Interes u svo postojanje je
covjekova duznost koja je vezana za njega. Hajmo
stoga teiti i ljubiti sunce sa njegovim kreativnim
snagama, to je ljubav za blagostanje zemlje i dua
ljudi! Ovaj interes u zemljinu evoluciju bi trebao biti
duhovno sjeme ljubavi za svijet. Duhovna Znanost
bez Ijubavi bi biIa opasnost za covjecanstvo. AIi
ljubav nebi trebala biti stvar za propovjedanje; ljubav
mora i zaista ce doci u svijet kroz sirenje znanja
duhovnih istina. Djela ljubavi i Duhovna Znanost bi
trebali biti nerazdvojno sjedinjeni.
Ljubav posredovana putem cuIa je izvor kretivne
snage, onoga sto utice u bice. Bez Ijubavi rodene
cuIima [Ijubavi rodene iz cuIa], nista materijaIno nebi
postojalo u svijetu; bez duhovne ljubavi, nita
duhovno nemoze se uzdici u evoIuciji. Kada
prakticiramo ljubav, kultiviramo ljubav, kreativne
snage se uljevaju u svijet. Moe li se od intelekta
ocekivati da ponudi razIoge [opravdanja,
objanjenja] za to? Kreativne snage su se uljele u
svijet prije nego smo mi sami i na intelekt doli u
bice. Istina, kao egoisti, mi Iisavamo buducnost
kretivnih snaga; ali nemoemo izbrisati djela ljubavi i
kreativne snage prolosti. Mi dugujemo naem
postojanju djela ljubavi kovanih u prolosti. Snaga
sa kojom smo mi bili zadueni [koja nam je data,
koju smo dobili] djelima ljubavi je mjera naeg
dubokog duga prema prolosti, i bilo koju ljubav
koju moemo u bilo kojem vremenu donjeti
[predociti, pridonjeti] je otpIata dugova koje
dugujemo za nae postojanje. U svijetlu ovoga
znanja cemo moci razumjeti djeIa covjeka koji je
dostigao visoku fazu u razvoju, jer on ima i dalje
veIike dugove da pIati za prosIost. On pIaca svoje
dugove kroz djeIa Ijubavi, i u tome pociva njegova
mudrost. Sto visu fazu razvoja postigne covjek, to
vise se impuIs Ijubavi u njemu povecava po snazi;
mudrost sama nije dovoljna.
PomisIimo na znacenje i efekt Ijubavi u svijetu na
sIjedeci nacin. Ljubav je uvijek podsjetnik dugova
koje dugujemo ivotu u prolosti, i zato to ne
dobivamo nita za buducnost pIacanjem tih dugova,
nikakav profit za nas se ne nagomilava od naih
djela ljubavi. Moramo ostaviti naa djela ljubavi iza u
svijetu; ali su oni onda duhovni faktor u tome kako
se deavaju svijeto-deavanjima. Ne kroz djela
Ijubavi vec kroz djeIa drukcijeg karaktera mi
usavravamo sebe; ipak svijet je bogatiji za naa
djela ljubavi. Ljubav je kreativna sila u svijet.
Pored ljubavi ima jo druge dvije sile u svijetu. Kako
oni stoje naspram Ijubavi? Jedna je snaga, moc;
druga je mudrost. S obzirom na snagu iIi moc
mozemo pricati o stupnjevima: sIaba, jaca, iIi
apsoIutna moc -- svemoc [svemocnost]. Isto vrijedi i
za mudrost, jer ima faza na putu do sveznanja
[sveznaIastva]. To ne vrijedi kada pricamo o
stupnjevima ljubavi. ta je univerzalna ljubav, ljubav
za sva bica? U sIucaju Ijubavi nemozemo pricati o
povecanju kao sto mozemo pricati o povecanju
znanja u sveznanje iIi moci u svemoc, o vrIini preko
koje sticemo vece savrsenstvo naseg vIastitog bica.
Ljubav za par iIi puno bica nema nikakve veze sa
naim vlastitim usavravanjem. Ljubav za sve to
zivi nemoze biti usporedena sa svemoci; koncept
magnitude [opsega, veIicine...], iIi povecanja,
nemoe ispravno biti primenjen na ljubav. Mogu li
atributi svemoci biti pripisani Bozanskom Bicu koje
ivi i tkaje kroz svijet? Spornost [neto to je
sporno] rodena iz osjecaja ovdje mora biti tiho: ako
bi Bog bio svemocan, on bi onda bio odgovoran za
sve sto se dogada i onda nebi mogIo biti Ijudske
sIobode. Ako covjek moze biti sIobodna, onda
sigurno nemoe biti Bozanske svemoci.
Dali je Boanstvo sveznajuce? Kao najveci covjekov
ciIj je da bude sto sIicniji Bogu, nasa teznje moraju
biti u smjeru sveznanja. Dali je sveznanje, onda,
vrhovno blago? Ako je, ogroman jaz mora zauvijek
nestati [yawn eng.] izmedu covjeka i Boga. U
svakom trenutku covjek bi morao biti svjestan ovoga
jaza ako Bog posjeduje vrhovno blago sveznanja
samo za sebe i uzdrzava ga od covjeka.
Sveobuhvatajuci atributi Bozanstva nisu ni svemoc,
niti je to sveznanje, vec je to ljubav -- atribut na
kojemu nije moguce nikakvo pojacanje. Bog je
[potpuna, apsoIutna] Ijubav, nepomucena Ijubav, je
ko da je roden iz Ijubavi, je sama [susta] substancija
i sustina Ijubavi. Bog je cista Ijubav, ne vrhovna
mudrost, ne vrhovna moc. Bog je zadrzao Ijubav za
sebe aIi je podijeIio mudrost i moc sa Luciferom i
Arimanom. PodijeIio je mudrost sa Luciferom i moc
sa Arimanom, da bi covjek mogao postati sIobodan,
da bi mogao pod utjecajem mudrosti napraviti
napredak.
Ako pokusamo da otkrijemo izvor biIo cega sto je
kreativno dolazimo do ljubavi; ljubav je zemlja
[povrsina], temeIj svega sto zivi. Zbog razIicitih
impuIsa u evoIuciji bica su vodena da postanu
mudrija i mocnija. Napredak se stjece kroz mudrost i
snagu. Studija [proucavanje] smjera koji je uzeIa
evoIucija covjecanstva pokazuje nam kako ce razvoj
mudrosti i snage da se promjene: tu je progresivna
evolucija i onda Kristov Impuls koji se jednom ulio u
covjecanstvo kroz Misterij na GoIgoti. Ljubav, stoga,
nije dola u svijet stupenjevima; ljubav je prostrujala
[protekIa] u covjecanstvo kao dar Bozanstva, u
kompIetnoj, savrsenoj, cijeIovitosti. AIi covjek moze
primiti Impuls u sebe postupno. Boanski Impuls
ljubavi koji trebamo u zemaljskom ivotu je Impuls
koji je doao jednom i zauvijek.
Istinska ljubav nije sposobna umanjivati ili
uvecavati. Njena priroda je priIicno drukcija od
prirode mudrosti i moci. Ljubav ne probuduje
ocekivanja za buducnost; ona je pIaca dugova
navucenih na sebe u prosIosti. I takav je bio
Golgotski Misterij u svijetskoj evoluciji. Dali je
Boanstvo, onda, dugovalo neke dugove
covjecanstvu?
Luciferov utjecaj je donio u covjecanstvo odreden
eIement i za posIjedicu se je nesto sto je covjek prije
posjedovao povuklo od njega. Ovaj novi element je
odveo do silaska [iliti nizbrodo, prema dole;
svojevrsni pad bi se mogIo reci...], silaska kojem se
suprostavio GoIgotski Misterij koji je omogucio
pIacanje svih dugova. GoIgotski ImpuIs se nije desio
da bi grijesi koje smo pociniIi u evoIuciji biIi maknuti
od nas, nego da bi ono sto je upuziIo u covjecanstvo
kroz Lucifera dobilo svoju protuteu.
ZamisIimo da ima covjeka koji nezna nista o imenu
Krista Isusa, nista o tome sto se prica u
EvandeIjima, aIi on razumije radikaInu razIiku
izmedu prirode mudrosti i moci i prirode Ijubavi.
Takav covjek, iako nezna nista o GoIgotskom
Misteriju, je Krscanin u pravom smisIu. Covjek koji
zna da je Ijubav ovdje za otpIacivanje dugova i ne
donosi profit za buducnost, je pravi Krscanin. Da bi
se razumjela priroda ljubavi -- to znaci biti
Krscaninom! Teozofija (vidi napomenu 1) sama,
Duhovna Znanost sama, sa njenim ucenjima o Karmi
i reinkarnaciji, moe nas pretvoriti u velike egoiste
osim ako je impuls ljubavi, Kristov Impuls, dodat;
samo tako mozemo steci snagu da prevazidemo
egoizam koji moe biti prouzrokovan Duhovnom
Znanoscu. BaIans je ostvaren razumevanjem
Kristova Impulsa. Duhovna Znanost je data danas
svijetu zato sto je to nuznost za covjecanstvo; aIi u
njoj Iezi veIika opasnost da ce -- ako biva kultivirana
bez Kristova Impulsa, bez Impulsa ljubavi -- ljudi
samo povecati njihov egoizma, da ce ustvari stvoriti
[odgojiti] egoizam koji traje cak iza smrti. Iz ovoga
zakIjucak ne smije biti izveden da mi nebi trebaIi
kuItivirati Duhovnu Znanost; vec rade moramo
nauciti da shvatimo da razumevanje suste prirode
ljubavi je integralni dio nje.
ta se ustvari desilo na Golgotskom Misteriju? Isus
iz Nazareta je bio roden, zivio onako kako to ukazuju
EvandeIja, i kada je bio trideset godina star Krstenje
u Jordanu se desilo. Nakon toga Krist je ivio tri
godine u tijelu Isusa od Nazareta i ispunio je
Golgotski Misterij. Mnogo ljudi misli da bi Golgotski
Misterij trebao biti osmatran u potpunosti s ljudskog
stanovista, vjerujuci ko sto oni vjeruju da je to biIo
zemaljsko djelo, djelo koje pripada oblasti zemlje. Ali
to nije tako. Samo sa gledita viih svijetova je
moguce vidjeti GoIgotski Misterij u njegovom
istinitom svijetlu i kako se on desio na zemlji.
Hajmo pomisIiti opet na pocetak evoIucije zemIje i
covjeka. Covjek je bio obdaren odredenim duhovnim
mocima -- i onda je Lucifer priao njemu. U ovoj
tocki mozemo reci: Bogovi koji su unaprediIi
napredak evoIucije predaIi su svoju svemoc Luciferu
da bi covjek mogao postati sIobodan. AIi je covjek
potonio u materiju jo dublje nego to je bilo
namjeravano; on je skliznuo od Bogova razvoja, pao
jo dublje nego to je bilo eljeno. Kako, onda, mogu
Bogovi razvoja privuci covjeka k sebi opet? Da bi se
razumeIo ovo moramo misIiti, ne o zemIji, vec o
Bogovima koji se savetuju zajedno. Za Bogove je
Krist izveo DjeIo kojim su Ijudi opet privuceni natrag
Bogovima. Luciferovo djelo je bilo zakonski
doneeno u super-senzibilnom svijetu
[nadosjetiInom svijetu!]; Kristovo DjeIo, takoder, je
bilo zakonski doneeno u super-senzibilnom ali
takoder i u fizickom svijetu. Ovo je biIo postignuce
iznad snage ijednog Ijudskog bica. Luciferovo djelo
je bilo djelo koje je pripadalo super-senzibilnom
svijetu. Ali Krist je siao dolje na zemlju da bi izveo
Njegovo Djelo ovdje, i ljudi su gledaoci ovoga Djela.
Golgotski Misterij je Djelo Bogova, zabrinutost
Bogova cega su Ijudi gIedaoci. Vrata raja se otvaraju
i Djelo Bogova svijetli kroz njih. Ovo je jedno i jedino
Djelo na zemlji koje je potpuno super-senzibilno.
Nije cudo, stoga, da oni koji ne vjeruju u super-
senzibilno nemaju vjere u Djelo Kristovo. Djelo
Kristovo je Djelo Bogova, Djelo koje su oni sami
zakonski donjeIi. U tome Iezi veIicanstvenost i
unikatni znacaj GoIgotskog Misterija i Ijudi su
pozvani da budu njegovi svijedoci. Povijesni dokazi
se nemogu naci [nece naci; nije namjereno -- u tom
smisIu]. Ljudi su vidjeIi dogadaj samo u njegovom
vanjskom aspektu; aIi EvandeIja napisana iz vizije
super-senzibilnoga i stoga su lako-osporiva od onih
koji nemaju osjecaja za super-senzibilnu stvarnost.
GoIgotski Misterij kao postignuta cinjenica je jedno
od najuzvienijih od svih iskustava u duhovnom
svijetu. Luciferovo djelo pripada vremenu kada je
covjek jos bio svjestan njegova vIastitog
sudjelovanja u super-senzibilnom svijetu; Kristovo
Djelo je bilo izvedeno u samom materijalnom
postojanju -- ono je oboje i fizicko i duhovno djeIo.
Mi moemo razumjeti Luciferovo djelo kroz mudrost;
razumijevanje Golgotskog Misterija je iznad dosega
mudrosti same. Cak i ako bi sva mudrost ovoga
svijeta bila naa, Djelo Kristovo bi jo bilo iznad
naeg shvatanja. Ljubav je sutinska za bilo kakvo
razumevanje Golgotskog Misterija. Samo kada
Ijubav protece u mudrost i onda kada mudrost utece
u Ijubav ce biti moguce da se shvati priroda i
znacenje GoIgotskog Misterija -- samo onda, kako
zivi prema smrti, covjek razvija Ijubav prema
mudrosti. Ljubav ujedinjena sa mudroscu -- to je ono
sto trebamo kada prodemo kroz Vrata Smrti, zato sto
bez mudrosti koja je ujedinjena sa ljubavlju mi
umiremo zaista. Philo-sophia, filozofija, je ljubav
prema mudrosti. Drevna mudrost nije bila filozofija
zato sto nije biIa rodena kroz Ijubav vec kroz
otkrovenja. Nema takve stvari kao to je filozofija
Istoka -- ali mudrost Istoka, da. Filozofija kao ljubav
prema mudrosti je dola u na svijet s Kristom; tu
imamo ulazak mudrosti koja emanira iz impulsa
ljubavi koji je doao u svijet kao Kristov Impuls.
Impuls ljubavi mora sada biti noen efektivno u
mudrost samu.
Drevna mudrost, koju je steko vidovnjak [vidjelica]
kroz otrkovenja, dolazi do izraaja u uzvienim
rijecima iz originaIne moIitve covjecanstva: Ex Deo
Nascimur -- Iz Boga smo mi rodeni. To je drevna
mudrost. Krist koji je doao iz oblasti duha je
ujedinio mudrost s IjubavIju i ta Ijubav ce prevazici
egoizam. To je njen ciIj. AIi ona mora biti ponudena
neovisno i sIobodno od jednog bica prema drugome.
Stoga pocetak ere Ijubavi koincidecira sa erom
egoizma. Kozmos ima svoj izvor i poreklo u ljubavi;
egoizam je bio prirodni i neizbjeni izdanak ljubavi.
Ipak s vremenom Kristov ImpuIs, impuIs Ijubavi, ce
prevazici eIement odvajanja koji je upuzio u svijet, i
covjek moze postupno postati sudionik u ovoj sili
Ijubavi. U monumentaInim rijecima Krista osjecamo
ljubav kako se uljeva u srca ljudi:
"Gdje su dvojica ili trojica okupljeni zajedno u moje
ime, tamo sam ja medu njih."
U takojem stilu drevna Rozenkrojcerska izreka
odjekuje u Ijubavi koja je vjencana sa mudroscu: In
Christo Morimur -- U Kristu mi umiremo.
Kroz Jehovu, covjek je bio preodreden za grupno
duevno [soul-group eng.] postojanje; ljubav je
namjerena da prodre u njega postupno putem
krvnog srodstva; on kroz Lucifera zivi kao Iicnost
[osobnost, persona...]. Originalno, stoga, ljudi su bili
u stanju unije, zatim odvojenosti kao posljedica
Luciferskog principa koji promovira sebicnost,
neovisnot. Zajedno sa sebicnoscu, zIo je dosIo u
svijet. To je moralo biti tako, zato sto bez zIa covjek
nebi mogao doseci dobro. Kada covjek stekne
pobjedu nad sobom, razvijanje Ijubavi je moguce. Za
coveka koji je u kandama rastuceg egoizma Krist je
doneo impuls za pobjedu nad sobom i time snagu da
porazi zlo. Djela Kristova okupljaju zajedno ona
Ijudska bica koja su biIa razdvojena kroz egoizam i
sebicnost. Istinite su u najdubIjem smisIu rijeci
Kristove koje se odnose na djela ljubavi:
"Isto tako to vi uradite i jednom od moje najmanje
brace, vi ste uciniIi prema meni."
Boansko Djelo Ljubavi prostrujalo je natrag na
zemaIjski svijet; kako vrijeme protice, unatoc siIama
fizickog odumiranja i smrti, evoIucija covjecanstva
ce biti protkana i prozeta sa novim duhovnim
ivotom kroz ovo Djelo -- Djelo izvedeno, ne iz
egoizma vec potpuno iz duha ljubavi. Per Spiritum
Sanctum Reviviscimus -- Kroz Duh Sveti mi ivimo
ponovo.
Ipak buducnost covjecanstva ce se sastojati od jos
necega sem Ijubavi. Duhovno usavrsavanje ce biti za
zemaIjskog covjeka ciIj vrijedan teznje -- (ovo je
opisano na pocetku moje druge Misterijske Drame,
Uslovno oslobodenje duse [The Soul's Probation
eng.]) -- nitko ko ne razumije ta su djela ljubavi
istinski ce reci da njegovo vIastito stremIjenje ka
usavrsavanju je sebicno. StremIjenje ka
usavravanja daje snagu naem bicu i nasoj Iicnosti
[osobnosti, personi...]. Ali naa vrijednost za svijet
mora biti povidana da lei u cijelosti u djelima
Ijubavi, ne u djeIima ucinjenima u korist samo-
usavravanja. Hajmo ne biti pod iluzijama oko toga.
Kada covjek nastoji da prati Krista putem ljubavi
prema mudrosti, od mudrosti koju on posveti slubi
svijeta tek onoliko mudrosti ostvaruje stvarni efekt
koliko je ispunjeno ljubavlju.
Mudrost je zakoraknila u ljubav, koja odjednom
unapreduje svijet i vodi svijet ka Kristu -- ta ljubav
prema mudrosti takoder iskIjucuje Iaz. Jer Iaz je
susta suprotnost od stvarnih cinjenica i oni koji
preputaju sami sebe ljubavlju [lovingly eng. -- ili:
njezno] cinjenicama su nesposobni Iagati. Laz ima
svoje korjenje u egoizmu -- uvijek i bez iznimke.
Kada, kroz Ijubav, nademo put do mudrosti,
dostizemo mudrost kroz rastucu snagu samo-
pobijede, kroz nesebicnu Ijubav. Prema tome covjek
postaje sIobodna Iicnost. ZIo je biIo pod-zemlja u
kojoj je svijetlo ljubavi bilo sposobno da sija
[osvjetli]; ali ljubav je ta koja nam omogucava da
shvatimo znacenje i mjesto zIa u svijetu. Tama je
omoguciIa svjetIu da dode u nas vidokrug. Samo
covjek koji je sIobodan u stvarnom smisIu moze
postati istinski Krscanin.
___
Napomena 1 - U svezi sa upotrebom rijeci
"Teozofija", sIjedeci odIomak je citiran iz
tajnerovog uvoda u njegovu knjigu Teozofija:
"Najvise ka cemu je covjek sposoban da pogIeda
gore on zove `Bozanskim`. I na jedan nacin iIi drugi
covjek mora misIiti o njegovoj najvisoj sudbini kao
povezanom sa tim Boanstvom. Stoga ta mudrost
koja see izvan osjetilnog svijeta i otkriva njemu
njegovo vIastito bice, i sa tim to je njegov krajnji ciIj,
moze se nazvati `bozanskom mudrosci`, iIi
`Teozofija`. Da bi se proucavaIo duhovne procese u
ljudskom ivotu i u kozmosu, termin Duhovna
Znanost se moze dati. Kada se, kao sto je sIucaj u
ovoj knjizi, izvadi iz ovoga Duhovna Znanost ti
narociti rezuItati koji imaju poveznice sa duhovnom
jezgrom Ijudskog bica, onda izraz `Teozofija` se
moe koristiti da bi se odredila ta domena [oblast],
zato sto termin je bio koristen desetIjecima u tom
pravcu."
**KONAC**
opaska prevoditelja: kao to se moglo zamjetiti,
stajner u ovom predavanju dosta spominje krscane -
- mogIo bi se uzeti u obzir takoder da i gurdijev
spominje krscanina u odredenom smisIu u svojem
nauku -- negdi sam cak naIetio na to da se
gurdijevova praksa naziva "ezoternim krscanstvom";
a takoder sam na takoji opis naisao i za stajnerovu
praksu.... koje Ii "sIucajnosti"
sto je u svakom sIucaju jako zanimIjivo za uzeti u
obzir i za prevakavati i povezivati ko voli...
uzdravlje!