SVEUILITE U ZAGREBU FAKULTET POLITIKIH ZNANOSTI Kolegij IZBORNI SUSTAVI Prof. dr. sc. Mirjana Kasapovi Doc. dr.

sc. Davor Boban e-pota: mkasapovic@fpzg.hr

e-pota: dboban@fpzg.hr

SILABUS ZA SEMINARSKU NASTAVU

OPIS I CILJ KOLEGIJA Cilj nastave na kolegiju Izborni sustavi jest komparativni studij izbornih sustava i procesa kao jednoga od sredinjih podruja komparativne politike i suvremene politike znanosti uope. Svrha je nastave da studenti ovladaju temeljnim znanjima o izborima, izbornim sustavima i izbornoj politici, da razviju sposobnost njihova kritikog vrednovanja, te da se osposobe da i sami mogu sudjelovati u dizajniranju izbornih i politikih institucija. Sadraj kolegija Izborne studije bave se prouavanjem procesne, institucionalne i sadrajne dimenzije izborne politike. Premda je te tri dimenzije nemogue posve razdvojiti, u sreditu je interesa ovoga kolegija prouavanje izbornih sustava kao politikih institucija. Izborni se sustavi ubrajaju u najvanije politike institucije u modernim demokracijama. Najutjecajniji politolozi 20. stoljea proglasili su ih najtemeljnijim elementom predstavnike demokracije (Lijphart), najbitnijim dijelom djelovanja politikog sustava (Sartori), ali i potencijalno najmonijim manipulativnim sredstvom politike (Taagepera i Shugart). Robert Dahl, jedan od najveih teoretiara demokracije u 20. stoljeu, ustvrdio je da vjerojatno nijedna politika institucija ne oblikuje politiki krajolik neke demokratske zemlje vie od njezina izbornog sustava i njezinih politikih stranaka. Mnogi autori smatraju da bi cijele povijesti pojedinih zemalja izgledale drukije da je u odreenim kritinim trenucima primijenjen drukiji izborni sustav koji bi proizveo drukije rezultate izbora i drukije konstelacije politikih snaga. Mnogi misle da Hitler ne bi doao na vlast da u Njemakoj tridesetih godina 20. stoljea nije na snazi bio sustav istih razmjernih izbora (Hermens). Drugi tvrde da razlog uspjeha vojnog pua u ileu 1970. kojim je s vlasti zbaen predsjednik S. Allende treba traiti u tome to je iza njega stajala slaba izborna veina, jer je za pobjedu na predsjednikim izborima bila dostatna relativna veina glasova u prvome i jedinom krugu izbora (Taagepera i Shugart). Da se predsjednik SAD-a bira izravno, a ne preko izbornikog tijela, onda bi na izborima pobijedio Al Gore, a ne G. Bush ml. U ovome kolegiju bavimo se:

 pojmom, funkcijama i tipovima izbora; birakim pravom: tko ima pravo glasovati, tko se ima pravo kandidirati i tko nadzire izbore; pojmom, strukturom i funkcijama izbornih sustava: to su izborni sustavi, kako su se razvijali, koje su im glavne funkcije te koji su njihovi glavni strukturni elementi; temeljnim tipovima izbornih sustava (veinskim, razmjernim i kombiniranim sustavima) te njihovim glavnim podtipovima; izbornim dizajnom: kako dizajnirati neki izborni sustav tako da proizvede poeljne politike uinke. Tipovi i podtipovi izbornih sustava prouavaju se na primjerima pojedinih zemalja: jednokruni veinski sustav na primjerima Velike Britanije i SAD, dvokruni veinski sustav na primjeru Francuske, alternativno glasovanje na primjeru Australije, personalizirani razmjerni izbori na primjerima Njemake i Novog Zelanda, isti razmjerni izbori na primjerima Izraela i Nizozemske, sustav pojedinanoga prenosivog glasovanja na primjeru Irske, rovovski sustav na primjerima Japana i Meksika, kompenzacijski izborni sustav na primjeru Maarske itd. Odabir zemalja ovisi i o recentnim politikim dogaajima u pojedinim zemljama primjerice, o odravanju parlamentarnih, predsjednikih, izvanrednih ili prijevremenih izbora u vrijeme nastave u respektivnoj akademskoj godini. Mjesto i vanost kolegija u sklopu nastavnog programa Izborni sustavi su izborni kolegij na treoj godini, u estom semestru, preddiplomskog studija politologije i novinarstva na Fakultetu politikih znanosti. Studenti ga biraju slobodno, ovisno o vlastitim studijskim preferencijama. Ako ga izaberu, on za njih postaje obvezatan kolegij. Student ili studentica moe izostati najvie dva puta s predavanja i dva puta sa seminara tijekom semestra, i to ako ima opravdane razloge za to. Uspjean komparativni studij izbornih sustava pretpostavlja temeljna znanja ponajprije s podruja teorija politikih institucija i komparativnih metoda analize politike. Istodobno, poznavanje izbornih sustava gotovo je neizostavna pretpostavka studija svih glavnih politikih institucija u suvremenim demokracijama: politikih stranaka i stranakih sustava, parlamenata, vlada, dravnih poglavara itd. Kako su izborni sustavi sastavni dio politikih sustava pojedinih zemalja, jedan od njihovih najvanijih parcijalnih reima, njihovo je poznavanje i bitna sastavnica komparativnog studija suvremenih politikih sustava. Nastava i konzultacije Predavanja su petkom od 8.30 do 10 sati, a seminari ponedjeljkom od 9.30 do 11 sati te petkom od 10 do 11.30 sati. Predavanja i seminari odravaju se u dvorani D. Konzultacije: Prof. dr. sc. Mirjana Kasapovi: petkom od 11 do 12 sati u kabinetu br. 9. Doc. dr. sc. Davor Boban: ponedjeljkom od 11 do 11.45 sati u kabinetu br. 9. Konzultacije se mogu produljiti ili zakazati i u neko drugo vrijeme ako postoje opravdane potrebe ili zahtjevi studenata za tim.

Kolokviji 1. kolokvij petak 13. travnja 2012. u 9 sati Ispitna literatura: Gallagher, M., Mitchel, M. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 209-330. Kasapovi, M. (2003). Izborni leksikon. Zagreb: Politika kultura. Nohlen, D. (1992). Izborno pravo i stranaki sustav. Zagreb: kolska knjiga, str. 15-34, 47116.

2.

kolokvij petak 18. svibnja 2012. u 9 sati

Ispitna literatura: Gallagher, M., Mitchel, M. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 397-532. Nohlen, D. (1992). Izborno pravo i stranaki sustav. Zagreb: kolska knjiga, str. 117-230.

Prvi susret: Metode pretvaranja glasova u mandate (5. i 9. oujka 2012) Metode najveeg broja Metode izbornog broja - preraunavanje glasova u mandate - uinci primjene pojedinih metoda - komparacija metoda Kasapovi, M. (2003). Izborni leksikon. Zagreb: Politika kultura. Nohlen, D. (1992). Izborno pravo i stranaki sustav. Zagreb: kolska knjiga.

Drugi susret: Pojam, akteri i tipovi izbora (12. i 16. oujka 2012) Pojam izbora Glavne funkcije izbora Temeljni tipovi izbora: prema glavnim strukturnim obiljejima i funkcijama: kompetitivni, polukompetitivni i nekompetitivni; prema institucionalnim obiljejima: parlamentarni, predsjedniki, premijerski i gradonaelniki; prema razinama izborne politike: europski, nacionalni, regionalni i lokalni; prema posebnim kontekstualnim obiljejima: konstitutivni, predkonstitutivni, kritini, protupobunjeniki, prosvjedni, honoracijski, postkonfliktni, intrakonfliktni itd. Glavni akteri izbora: birai kandidati politike stranke izborni savezi izborna administracija politike institucije masovni mediji Hijerarhija izbora Ciklusi izbora

Elklit, J., Svenson, P. (1997). What Makes Elections Free and Fair?. Journal of Democracy. (8) 3:32-46. Shugart, M. S. Carey, J, M. (1992). Presidents and Assemblies. Cambridge: Cambridge University Press, str. 259-272.

Birako pravo Pojam i evolucija birakog prava Glavni oblici cenzusnoga birakog prava kapacitetno birako pravo korporativno birako pravo kurijsko birako pravo obiteljsko birako pravo pluralno birako pravo

Glavna obiljeja demokratskoga birakog prava openitost jednakost izravnost tajnost Birako pravo u suvremenim dravama obvezatno glasovanje slobodno glasovanje Massiccotte, L., Blais, A., Yoshinaka, A. (2004). Establishing Rules of the Games. Toronto: Toronto University Press, str. 15-141.

Trei susret: Izborni sustavi pojam, struktura, funkcije (19. i 23. oujka 2012) Pojam izbornog sustava Glavni strukturni elementi izbornog sustava izborni okruzi oblici izbornog natjecanja postupci glasovanja metode pretvaranja glasova u mandate Funkcije izbornih sustava Politiki uinci izbornih sustava Gallagher, M., Mitchel, P. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 3-17. Lijphart, A. (1994). Electoral Systems and Party Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 10-56.

etvrti susret: Veinski sustavi izbora (26. i 30. oujka 2012) Pojam veinskih izbornih sustava Struktura klasinih tipova veinskih izbornih sustava

 jednomandatni izborni okruzi natjecanje pojedinanih kandidata pojedinano glasovanje veinska pravila raspodjele mandata Klasini tipovi veinskih izbornih sustava jednokruni veinski izbori dvokruni veinski izbori sustav alternativnog glasovanja Neklasini veinski izborni sustavi: sustav pojedinanoga neprenosivog glasa premijski izborni sustavi binominalni izborni sustav trokruni veinski sustav izbora Funkcije veinskih izbornih sustava Politiki uinci i oblici izbornog inenjeringa gerrymandering swing politika nadpredstavljenost i podpredstavljenost King, A. (2002). Leader's Personalities and the Outcomes of Democratic Elections. Oxford: Oxford University Press. McLean, I., Butler, D. (1996). Fixing the Boundaries: Defining and Redefining SingleMember Electoral Districts. Aldershot: Dartmounth, str. 1-38, 167-187 Osobitosti britanskoga sustava first past the post Britanski parlament: Predstavniki dom i Dom lordova Izbori za Predstavniki dom birake utvrde i fenomen tihih izbora marginalni izborni okruzi suvini glasovi i nefunkcionalne veine bias Kongres SAD: Predstavniki dom i Senat apportionment (Adamsova metoda, Huntingtonova metoda) afirmativni gerrymandering

Colomer, J. M. (ur.) (2004). Handbook of Electoral System Choice. Basingstoke: Palgrave, str. 155-176, 294-306. Farrell, D. (2001). Electoral Systems. A Comparative Introduction. Basingstoke: Palgrave, str. 19-37. Gallagher, M., Mitchel, P. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 157-184, 185-205. Hartmann, J. (2006). Politiki sustavi Velike Britanije, SAD i Francuske. Zagreb: Politika kultura, str. 54-65 (Velika Britanija), str. 97-107. (SAD).

Dvokruni veinski sustavi izbora i sustav alternativnog glasovanja Francuska i Australija Podtipovi dvokrunih veinskih izbora izbori relativnom veinom u drugom krugu izbori apsolutnom veinom u drugom krugu (ui izbori) Osobitosti francuskih dvokrunih veinskih izbora Francuska Nacionalna skuptina Osobitosti australskog sustava alternativnog glasovanja Australski parlament Sustav dodatnog glasovanja Birch, S. (2003). Two-Round Electoral Systems and Democracy. Comparative Political Studies. (36) 3:319-344. Colomer, J. M. (ur.) (2004). Handbook of Electoral System Choice. Basingstoke: Palgrave, str. 209-221, 475-486. Farrell, D. (2001). Electoral Systems. A Comparative Introduction. Basingstoke: Palgrave, str. 49-67. Gallagher, M., Mitchel, P. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 79-97, 119-136. Hartmann, J. (2006). Politiki sustavi Velike Britanije, SAD i Francuske. Zagreb: Politika kultura, str. 147-159. (Francuska).

Peti susret: Razmjerni sustavi izbora (2. i 6. travnja 2012) Pojam i funkcije razmjernih sustava izbora Struktura razmjernih izbornih sustava viemandatni izborni okruzi listovno natjecanje: zatvorene i otvorene liste postupci glasovanja (pojedinano, preferencijsko, kumulativno) metode pretvaranja glasova u mandate izborni prag: prirodni, zakonski i efektivni Podtipovi razmjernih izbornih sustava sustav istih razmjernih izbora sustav razmjernih izbora u viemandatnim okruzima sustav personaliziranih razmjernih izbora sustav pojedinanoga prenosivog glasa Oblici i politike posljedice izbornog inenjeringa malapportionment Indeksi razmjernosti izbora Farrell, D. (2001). Electoral Systems. A Comparative Introduction. Basingstoke: Palgrave, str. 68-96. Grofman, B., Lijphart, A. (ur.) (1986). Electoral Laws and Their Political Consequences. New York: Aghaton Press, str. 170-179.

isti razmjerni sustavi izbora Izrael i Nizozemska Pojam istih razmjernih izbora Historijski prototipovi i iskustva automatska metoda u Vajmarskoj Republici (1919-1933) i pojam vajmarizacije Drutvene pretpostavke i politiki ciljevi istih razmjenrih izbora Glavni strukturni elementi istih razmjernih sustava izbora: nizozemski i izraelski model

 at-large sustav zatvorene izborne liste metode pretvaranja glasova u mandate Politiki uinci istih razmjernih izbora: nizozemska i izraelska iskustva Gallagher, M., Mitchel, P. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 333-351, 491-510.

Personalizirani razmjerni izbori SR Njemaka i Novi Zeland Pojam i klasifikacija Struktura sustava perosnaliziranih razmjernih izbora jednomandatni i viemandatni izborni okruzi pojedinano i listovno natjecanje konstrukcija s dva glasa pravila odluivanja i metode pretvaranja glasova u mandate Posebnosti sustava personaliziranih razmjernih izbora: primjeri SR Njemake i Novog Zelanda prekomjerni mandati strateko glasovanje i cijepanje glasova indeks lojalnosti Politiki uinci: iskustva SR Njemake i Novog Zelanda Colomer, J. M. (ur.) (2004). Handbook of Electoral System Choice. Basingstoke: Palgrave, str. 222-236, 530-543. Gallagher, M., Mitchel, P. (ur.) (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, str. 209-229, 295-312. Shugart, M. S., Wattenberg, P. M. (ur.) (2001). Mixed-Member Electoral Systems. New York: Oxford University Press, str. 70-95. (Novi Zeland)

Sustav pojedinanoga prenosivog glasovanja Irska Pojam i oblici sustava pojedinanoga prenosivog glasa Irski prototip

 viemandatni okruzi natjecanje pojedinanih kandidata preferencijsko glasovanje metode pretvaranja glasova u mandate Politiki uinci sustava pojedinanoga prenosivog glasa Primjena modela u regionalnim i lokalnim izborima u Sjevernoj Irskoj Farrell, D. (2001). Electoral Systems. A Comparative Introduction. Basingstoke: Palgrave, str. 121-152. Gallagher, M., Mitchel, P. (2006). The Politics of Electoral Systems. Oxford: Oxford University Press, 511-532.

esti susret: Izbori u autokratskim sustavima (16. i 20. travnja 2012) izbori u autokracijama i novim autoritarnim sustavima uloga izbora u legitimiranju reima uloga izbora u demokratskoj tranziciji studije sluaja: Egipat, Rusija i Ukrajina

Boban, Davor (2010), Ukrajina izmeu autoritarizma i demokracije, Politike analize, br. 2, str. 36-38. Cook, Steven A. (2012), The Struggle for Egypt: From Nasser to Tahrir Square, Oxford University Press, str. 184-192, 272-307. Hanson, Stephen E. (2011), Plebiscitarian Patrimonialism in Putin's Russia: Legitimating Authoritarianism in a Postideological Era, The ANNALS of the American Academy of Political and Social Science, vol. 636, str. 32-48. Pammet, Jon H. (1996), The Meaning of Elections in Transitional Democracies: Evidence from Russia and Ukraine, Electoral Studies, vol. 15, br. 3, str. 363-381. Schedler, Andreas (2006), Electoral Authoritarianism: The Dynamics of Unfree Competition, Boulder i London: Lynne Rienner Publishers.

10

Sedmi susret: Predsjedniki izbori (23. i 27. travnja 2012) povijesni pregled predsjednikih izbora posredni i neposredni izbori jednokruni i dvokruni sustav izbori u predsjednikim, polupredsjednikim i parlamentarnim sustavima studije sluaja: Brazil, Rusija i SAD

Blais, Andr, Massicotte, Louis, Dobrzynska, Agnieszka (1997), Direct Presidential Elections: a World Summary, Electoral Studies, vol. 16, br. 4, str. 441-455. Boban, Davor (2011), Polupredsjedniki sustavi Rusije i Poljske, Zagreb: Fakultet politikih znanosti, str. 137-150. Choosing the President: A Citizen's Guide to the 2000 Election, New York: The Lions Press, str. 77-145. Hofmann, David (2005), Oligarsi: bogatstvo i mo u novoj Rusiji, Zagreb: Metropress, str. 312-349. Miller, Arthur H., Reisinger, William M., Hesli, Vicki L. (1998), The Russian 1996 Presidential Election: Referendum on Democracy or a Personality Contest?, Electoral Studies, Vol. 17, No. 2, str. 175-196. Rose, Richard, Munro, Neil (2002), Elections without order: Russia's challenge to Vladimir Putin, Cambridge: Cambridge University Press, str. 164-186. Tavits, Margit (2009), Direct Presidential Elections and Turnout in Parliamentary Contests, Political Research Quarterly, vol. 62, br. 1, str. 42-54. White, Stephen (2001), The Russian presidential election, March 2000, Electoral Studies, vol. 20, br. 3, str. 484-489.

Osmi susret: Kombinirani izborni sustavi u Srednjoj, Jugoistonoj i Istonoj Europi (30. travnja i 4. svibnja 2012) - teorijski okvir - nain i razlozi uvoenja kombiniranih izbornih sustava u postkomunistikoj Istonoj Europi - naputanje kombiniranih izbornih sustava u pojedinim zemljama - studije sluaja: Albanija, Bugarska, Maarska, Makedonija, Litva, Rusija i Ukrajina

11

Bochsler, Daniel (2009), Are Mixed Electoral Systems the Best Choice for Central and Eastern Europe or the Reason for Defective Party Systems?, Politics & Policy, vol. 37, br. 4, str. 735-767. Crisp, Brian F. (2007), Incentives in Mixed-Member Electoral Systems: General Election Laws, Candidate Selection Procedures, and Cameral Rules, Comparative Political Studies, vol. 40, br. 12, str. 1460-1485. Gelman, V., Golosov, G. V. (1999). Elections in Russia, 1993-1996. Berlin: Sigma, str. 47-72. Herron, Erik S. (2002), Electoral Influences on Legislative Behavior in Mixed-Member Systems: Evidence from Ukraine's Verkhovna Rada, Legislative Studies Quarterly, vol. 27, br. 3, str. 361-382. Kostadinova, Tatiana (2002), Do mixed electoral systems matter?: a crossnational analysis of their effects in Eastern Europe, Electoral Studies, vol. 21, br. 1, str. 2334. Massicotte, Louis, Blais, Andr (1999), Mixed electoral systems: a conceptual and empirical survey, Electoral Studies, vol. 18, br. 3, str. 341366. Moser, Robert G., Thames, Frank C. Jr (2001), Compromise Amidst Political Conict: The Origins of Russia's Mixed-Member System, u: Shugart, Matthew Soberg, Wattenberg, Martin P. (ur.), Mixed-Member Electoral Systems: The Best of Both Worlds?, Oxford: Oxford University Press, str. 255-275. Schiemann, John W. (2001), Hedging Against Uncertainty: Regime Change and the Origins of Hungary's Mixed-Member System, u: Shugart, Matthew Soberg, Wattenberg, Martin P. (ur.), Mixed-Member Electoral Systems: The Best of Both Worlds?, Oxford: Oxford University Press, str. 231-254.

Deveti susret: Lokalni izbori (7. i 11. svibnja 2012) - izbori lanova predstavnikih tijela jedinica lokalne samouprave - izbori gradonaelnika i naelnika opina - studije sluaja: Hrvatska, Njemaka i Ujedinjeno Kraljevstvo Kasapovi, M. (2004). Lokalno izborno pravo u Hrvatskoj u komparativnoj perspektivi. U: Petak, Z., Kasapovi, M., Lali, D. Lokalna politika u Hrvatskoj. Zagreb: Fakultet politikih znanosti, str. 61-106. Sandford, Mark (2004), Elected Mayors I: Political Innovation, Electoral Systems and Revitalising Democracy, Local Governament Studies, vol. 30, br. 1, str. 1-21. Sweeting, David (2002), Leadership in Urban Governance: The Mayor of London, Local Governament Studies, vol. 28, br. 1, str. 3-20.

12

Wollmann, Hellmut (2004), Urban Leadership in German Local Politics: The Rise, Role and Perfomance of the Directly Elected (Chief Executive) Mayor, International Journal of Urban and Regional Research, vol. 28, br. 1, str. str. 150-165. Wollmann, Hellmut (2005), The directly-elected executive mayor in German local government, u: Berg, Rikke, Rao, Nirmilla (ur.), Transforming Local Political Leadership, Palgrave, str. 29-41.

Deseti susret: Parlamentarno predstavnitvo nacionalnih manjina (21. i 25. svibnja 2012) odredbe Venecijanske komisije i meunarodnih ugovora o predstavljanju manjina dvostruko pravo glasa pripadnika nacionalnih manjina spor pred Ustavnim sudom RH iz 2011. studije sluaja: Crna Gora, Finska, Hrvatska, Italija, Kosovo, Slovaka i Slovenija

Boban, Davor (2011), Predstavljanje nacionalnih manjina u Saboru kronologija jednog sluaja, Politike analize, br. 8, str. 37-43. Friedman, Eben (2007), Electoral System Design and Minority Representation in Slovakia and Macedonia, u: Bieber, Florian, Wolff, Stefan (ur.), The Ethnopolitics of Elections, London i New York, Routledge, str. 22-37. Pavievi, Veselin, Darmanovi, Sran, Komar, Olivera, Vujovi, Zlatko, Izbori i izborno zakonodavstvo u Crnoj Gori: 1990 2006, Podgorica: CEMI, 2. dopunjeno izdanje. Report on Dual Voting for Persons Belonging to National Minorities, Adopted by the Council for Democratic Elections at its 25th Meeting (Venice, 12 June 2008) and the Venice Commission at its 75th Plenary Session (Venice, 13-14 June 2008) on the basis of contributions by Mr Sergio Bartole (Member, Italy) Mrs Josette Durrieu (Expert, France). Report on Electoral Rules and Affirmative Action for National Minorities' Participation in Decision-Making Process in European Countries, Adopted by the Council for Democratic Elections at its 12th Meeting (Venice, 10 March 2005) and the Venice Commission at its 62th Plenary Session (Venice, 11-12 March 2005) on the basis of comments by Mrs Mirjana Lazarova Trajkovska (Member, The Former Yugoslav Republic of Macedonia).

13