Propovijed ibenskoga biskupa Ante Ivasa Komemoracija rtava bleiburke tragedije i hrvatskog krinog puta, Bleiburg, 12.

svibnja 2012. "Smilujte se meni, smilujte se meni, barem vi prijatelji moji Zato me progonite!? Tko e uiniti da se napiu govori moji i zabiljei u knjige gvozdenom pisaljkom, i na plou od olova ili dlijetom ureu u kremenu?!" Tako je biblijski patnik Job, u svojoj zgaenosti, naputenosti i osamljenosti, molio Boga i prijatelje. ujemo li mi danas taj isti Jobovski krik, kojim su ovdje i odavde po cijeloj Hrvatskoj i svemu svijetu, kriknule stotine tisue hrvatskih Jobova, izdanih, predanih, i ponienih, zgaenih, muenih i u bezbroj "hudih jama" pobacanih!? "Gorko plae nou i suze teku niz obraze njegove, nema tko da ga utjei od svih milih njegovih. Spomeni se Gospode to nas zadesi, pogledaj i vidi sramotu nau" Prepoznajemo li u ovom plau Jeremije proroka, pla i naega hrvatskog naroda? itamo li jo pismo ovdje izdanih, ojaenih, nestalih? "Piem ti mila moja, zemljo Hrvatska, ljubavi moja vjerno voljena. Moja lijepa, meu zemljama najljepa. Kroz vjekove ubijana, u vjekovima neubijena. Piem, vjeran vjernoj: nikad te zaboraviti neu! Zbog tebe su mnogi na obraz mi pljuvali, al ja se ponosim s tobom, o moja asna i ponosna, zemljo moja plemenita. Neka te itav svijet nijee, je te nikad zanijekati neu Mi umiremo sa slikom tvojom na srcu. S imenom tvojim na usnama, s vjerom i pokojem u dui da e ivjeti vjeno, naa besmrtna Hrvatska!" Mi smo danas ovdje na mjestu, koje je postalo simbol nemilosrdnog zloina nad mnotvom nevinih ljudi, nae brae i sestara, koji su i prije i nakon Bleiburga ginuli od "osloboditelja", gonjeni kroz pakao mrnje razapinjani na "krinim putovima", odavle do Dakse, do Gradike, od Jasenovca do Golog Otoka i Grgura, do Vukovara i Haaga? Stojimo ovdje s dubokim potovanjem prignuti nad svim krievima, jamama i rakama, da se pred Bogom, Ocem i pravednim sucem, molimo i spomenemo njihovih neznanih imena i sudbina. Sjeamo se ovdje i onih koji jo i danas plau za mrtvima i nestalima i svih onih izbjeglih i prognanih generacija, koje su na "obalama rijeka babilonskih", odavle do "Ognjene zemlje", neutjeno plakali i eznuli za svojom izgubljenom domovinom. Bleiburg grad olova, zajedniko je ime za stotine tisua izdanih, predanih, ponienih razmijenjenih, na najgrozniji nain muenih i pobijenih mukaraca, ena i djece svih uzrasta i ivotnih sudbina, svjetonazora i narodnosti, a najvie Hrvata. "Bleiburg i stotine Bleiburga! Gledam te u silnome plamenu do neba. U tisuu poara, na tisue krieva, na tisue vjeala. Na tisuu stratita. Na svima krvari. Na svima uzdie. Na svima umire! Pravo je udo to nisi umrla, moja neumrla Hrvatska", pisao je jedan iz kolone. Mi dolazimo ovdje ne da bi ikome sudili, prezreli i obezvrijedili bilo koje rtve, logore ili jame, prekrivali, pravdali bilo koje zloine. Mi smo ovdje zbog povijesne istine da je "narodna vlast" vie od 65 godina nijekala da vi postojite, da ste vi ljudi, da zavrjeujete bilo kakav spomen, osim mrnje i prezira. Ovdje smo, jer se prava istina o vama i zloinu nad vama nije smjela ni znati ni otkrivati, ni prenositi ni govoriti. Jo manje o naredbodavcima i izvriteljima zloina. Htjeli smo vjerovati da e Istina pobijediti, jer smo vjerovali u Isusovu rije da e nas "Istina osloboditi" i donijeti mir. "Justitia et pax" (Pravda i mir), tijela biskupskih konferencija Hrvatske, Slovenije i BiH, su 2008. g. upozorile na "Rezoluciju Vijea Europe" iz 1996. koja "inzistira da sve rtve imaju pravo na suut, razumijevanje, poast i priznanje njihove patnje, pa tako i rtve komunistikog terora". Komisije su podsjetile da je i Hrvatski sabor 2006. godine

donio "Deklaraciju o osudi zloina poinjenih tijekom komunistikog poretka u Hrvatskoj" i upozorio na neosporne povijesne injenice "da je komunistiki reim provodio sustavne i masovne represije nad osobama koje su proizvoljno, bez suda ili obrane, oznaene tzv. "narodnim neprijateljima i ratnim zloincima." Komunistika ideologija, temeljena na marksizmu i lenjinizmu, od samog poetka je u svoj sustav ugradila "revolucionarni" teror, zloin i diktaturu" Na svim razinama tijekom cijelog rata, Komunistika partija koja je preuzimala vlast dosljedno je zastupala pravo na obraun sa svima koji nisu bili u suglasju s "revolucionarnim planovima i tekovinama kominterne i NOBa" i s idejom stvaranja nove socijalistike Jugoslavije, i to po uzoru na sovjetsku Rusiju, obraun sa svima onima koji su se usudili drugaije misliti, pogotovo s onima koji su htjeli samostalnu hrvatsku dravu a ne novu "jugoslavensku tamnicu". Milost, milosre i oprost su bili znak slabosti i kukaviluka, "reakcionarne" i zato nemilosrdno kanjive pojave. Pobjeda se dozivala i nazivala kao konani "as odmazde!" Povijesna je Istina da je ovdje poeo taj straan, konaan "as odmazde". "U komunistikoj dravi e nai neprijatelji svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najblie jame", rekao je Tito ovih dana svibnja 1945. Komunistiki pokret koji je sebi prisvojio naziv antifaistiki, za razliku od zapadne Europe, u Hrvatskoj je (i u istonoj Europi), nakon 1945. "crni teror faizma, zamijenio terorom komunistike "crvene zvijezde". I to po uzoru na velikog "uitelja Lenjina i druga Staljina", ije su knjige postala obvezatno "sveto tivo", a djela uzor koji je trebalo slijepo slijediti: "Najbolji ubar koji je svijet dao je ljudska krv iz koje e procvjetati cvijee novoga roda za pravedniji svijet", ree Staljin. I potee more nevine krvi do danas ne osuene, neoprane. Dok su mnogi narodi nakon zavretka II. svjetskog rata odahnuli od terora faizma i nacizma, naalost, umjesto u razdoblje slobode, hrvatski je narod uao u drugo teko razdoblje osvete, masovnih likvidacija, zloina, smaknua, deportacija. Uao je u beskrajni ocean stradanja. Nevinost ili krivnju pojedinaca i itavih skupina proglaavali su politiki komesari, sekretari, esto puta kriminalni tipovi, verceri, dezerteri, ucijenjeni pijuni i Jude. Bez dokaza, suda i obrane. I to ne samo stvarnih, nego i moguih "neprijatelja naroda". A to su meu ostalima bili i popovi "klerofaisti", kulaci "kapitalisti", "trula inteligencija", "buruji" i mnogi koji su dosljedno svjedoili i ivjeli svoju vjeru i kranski humanizam i svoje nacionalno hrvatsko domoljublje. Te Bleiburke godine Bakari poruuje Fronti: "Popovi su nam neprijatelji. Katolika Crkva je pripremala i odgajala sve to je ustako i nezdravo u narodu. Budno pazite na svaki njihov korak i traite intervenciju" Osobno, kao dijete pamtim pjesmu skojevaca: "Nosim kapu sa tri roga ja se borim protiv Boga!" Komunizam kao i nacizam i faizam, vodili su se mrnjom prema Bogu, vjeri i prema ovjeku. Rezultat je bio straan: 1800 do sada otkrivenih grobita u bivoj Jugoslaviji. 900 u Hrvatskoj, 600 u Sloveniji, 200 u Srbiji, 100 u BiH. Koevski rog, Tezno, Macelj, Jazovka Masovna grobita. Mnoga od njih unitena, preorana, pretvorena u gradilita ili smetlita, do danas neotkrivena. Bez imena i spomena! I nitko za to do danas nije kriv, ni odgovoran. Kao da se radi o bajkama nekim ili djejim igrakama! Znamo da je strijeljano 385 sveenika, od toga su 355 ubili partizani. Na tisue sveenika, redovnika i redovnica stjerano je u zatvore i logore, meu njima i blaeni nadbiskup Stepinac. Mnogi su bili pod trajnom prismotrom i izvrgnuti javnom ruglu i linu, poput ibenskog biskupa Bania i drugih "nepodobnih i opasnih". Prema ozbiljnim procjenama, broj rtava komunizma u svijetu penje se na 100 milijuna ljudi, a komunistiki reimi u Europi tijekom

prvih deset godina nakon rata pobili su oko milijun ljudi. Ali, jo uvijek traje zavjera utnje, falsificiranje istine i opasno neznanje, gotovo kod svih uzrasta, navlastito kod mlaih narataja. Eto, i zato smo ovdje danas. Bog sigurno zna njihova imena i grobove i pravu istinu o njima i svima nama. Zato se Bogu danas za sve njih i za sve nas, molimo, za pokoj njihovih dua Misu slavimo i u Bogu im iskazujemo ovo sjeanje i poast, molitvu i zahvalnost. uli smo nedavno izjavu da "u kolskim udbenicima jo nije napisana puna istina o II. svjetskom ratu". Da, ne samo da nije napisana, nego je u mnogima cjelovita istina falsificirana. Istina je da su se kolski udbenici punili samo jednostranom "komunistikom i istinom". Ali, i sve drugo, i kolske knjinice i svjetske biblioteke. kolska djeca, pioniri i omladina i vojska su bili na "trajnom moralno-politikom vaspitanju", na preodgajanju i "pranju mozgova!" bezonim krivotvorenjem povijesti pokuavalo se prebrisati tisuu godina dravnosti hrvatskog naroda Njegova kultura, ime, jezik, njegova knjievnost, vjera, kranska tradicija, cijeli vrijednosni sustav i identitet. Povijest su nam pisali u Moskvi i Londonu, po umama i gorama", u Beogradu, Oplencu i Karaorevu. Htjeli bi danas i u Haagu. Druga strana istine se nije smjela ni spominjati, nego samo napadati i izrugivati. Nita nije smjelo stajati na putu te jedine partijske (socijalistike) istine. Za to su postojali etiketiranja, progoni, zatvori, muenja, tajne slube, dounici, debeli udbaki i policijski dosjei OZNA, UDBA, javni i tajni planovi i "nartanija" SANU. Komunizam je svuda po svijetu uspostavljao ropstvo nove vrste, sustavno trovao duh, duu i srce, i hrvatskoga naroda, neogranienim koliinama prezira i mrnje na sve vrijednosti bogoljublja, ovjekoljublja i domoljublja. Neogranienim moima Partija je nametala i irila "revolucionarni moral i istinu" u sva podruja ivota. Nitko nije tako prisiljavao ljude ubijati istinu o sebi i drugima, izdavati i gaziti svoju savjest i uvjerenja, lano svjedoiti protiv najbliih, gaziti svoje dostojanstvo do ludila i gaenja samima sebi. Sada nam se agresivno, gotovo kao temeljna teza, podmee i nameu tvrdnje da su sva zla hrvatskoga naroda zapoela tek 1990. godine, kad je, kako neki javno kau, neki misle, a sud u Haagu presuuje da je ova Hrvatska stvorena s "opasnim namjerama i zloinakom akcijom". A velika veina hrvatskog naroda vjeruje da je ova Hrvatska drava plod tisuljetne enje, ljubavi do muenitva i nadasve molitava hrvatskog naroda za Bojim darom slobode u slobodnoj dravi. Da je ona djelo hrvatskih branitelja, junaka, pobjednika. Ona nije produkt bilo kakvih ideologija, ponajmanje totalitarnih ni faistikih, ni komunistikih. Smije li itko zanijekati Hrvatskom narodu da je imao pravo na svoju samostalnu dravu kao i drugi narodi u Europi i svijetu. Da je to pravo imao i 39., i 40, i 45 i 90. i da ga ima i dana?! Ne po mjeri i diktatu nikakvih Unija ni monika, njihovih interesa i kapitala, nego po mjeri Bojoj i ljudskoj. Ovdje smo zato jer je sve oitije da nijekanje i nekanjavanje zloina komunizma opet stjee "pravo graanstva". Namjerno preueni povijesni dogaaji su postali "crne rupe" hrvatske povijesti, upozorava Komisija "Justitia et pax" HBK 2009. godine: "Ponovno se javljaju glasovi nijekanje masovnih zloina i njihovih totalitarnih korijena. Zabrinjavaju nas pojave negacionizma, nijekanje komunistikih i inih zloina nad Hrvatima i u drugom svjetskom ratu i u porau (to je i bio uzrok da se mnogi zloini ponove i u Domovinskom ratu). Totalitarni komunizam je usprkos obeanog "raja" i parola o "bratstvu i jedinstvu, o "slobodi i pravdi" bio samo licemjerni brat blizanac rasistikom nacizmu. Upravo su komunisti progonili i likvidirali (mnoge) uvjerene anti-naciste i anti-komuniste. Mnoga svjedoanstva izriito kazuju da se radilo o provoenju stava i odluka politikog vrha KPJ, politikih komesara, partijskih sekretara

i partizanskih zapovjednika na elu s Titom. Jo nam munije danas pada sve vidljivija i glasnija injenica da se zloini i zloinaki komunistiki sustav opet javno brani i opravdava. Da se pojavljuju apologije i apologeti zloina, unato istini da su to bili zloini politike mrnje i slijepe osvete. Treba priznati istinu da se ovdje dogodio zloin i onih koji su naredili povlaenje stotina tisua hrvatskih vojnika i civila, preputajui obezglavljenu vojsku i izbjeglice njihovoj predvidljivoj sudbini. Ovdje se dogodio i zloini onih "saveznikih, politikih i vojnih voa", koji su (ne potujui nikakve konvencije) predali stotine tisua izbjeglih vojnika i civila, iako su znali da e biti izloeni masovnim odmazdama i pogubljenjima. Gotovo je nemogue povjerovati da smo nedavno mogli proitati izjavu kako "partizani 1945. na krinim putovima nisu dovoljno poubijali, i da bi nam bilo puno bolje da jesu, jer je to smee 90-ih samo isplivalo i unitilo sve to je valjalo u onoj dravi" (Kat. tjednik, veljaa 2012.). Ovdje smo danas i zbog nesretne i zabrinjavajue odluke Hrvatskog sabora da vie ne bude pokrovitelj ovoga spomena. Jer, kau da se ovdje nisu dogodile rtve, nego tek neke vojske. uli smo tvrdnju da se ovdje dogodio zloin i krini putovi, tek "namah", kao trenutni izljev mrnje to je toboe uvijek bilo i bit e u ljudskoj prirodi" (Milanovi). Kao da ovdje nije poeo, ili se nastavio, i to na najstraviniji nain, jedan sustavan proces zatiranja i smrti, koji je trajao skoro 45 godina! Nije to tek "namah"! I danas neki ponavljaju, draga brao i sestre muenici, da su vae smrti zasluene kazne, da su opravdane, razumljive. One koji su vas hladnokrvno muili i ubijali nazivaju herojima, a njihova djela herojska, da oni zavrjeuju odlikovanja i spomenike. Mnotvo spomenika. Da vi ne spadate u one iz "povelje UN o ljudskim pravima". Da ste bili na krivoj strani! Naalost, do danas nije mogla u Hrvatskoj zaivjeti ni "Dravna komisija", niti "Ured za istraivanje i obiljeavanje grobova rtava komunistikih zloina". Onemoguuje se da djeluje slobodno, neovisno od bilo kakve kontrole vlasti i interesa. Ne vidimo uvjerljivog razumskog obrazloenja, osim da je "dolo nareenje iz taba." Kao nekad!? Drimo da sve to nije poruka mira nego nemira. Nije poruka pomirenja nego novih suprotstavljenosti i svaa. Ni poruka nove pravednosti nego novih nepravda. Nije lijek nego otrov. Nije poruka Istine nego povratak lai. Nije poruka ivota nego smrti. Ne znamo kome je u interesu da se opet toliko otrova izlijeva u nau Hrvatsku? Da se opet, za domau ili vanjsku upotrebu alju (falsificirane) slike o buenju ekstremizma, guja. U isto pak vrijeme "neki politiari ne pridaju gotovo nikakvu vanost, ili ne vidi, ili se prave da ne vide, da su sve glasniji oni koji se ne mire s ikakvom samostalnom hrvatskom dravom, i oni koji imaju i teritorijalne pretenzije na raun RH pa ak s njima kriomice i surauju, pregovaraju, izjednaavaju rtve i agresore, ukidaju krivnje pogaaju se i "trguju!". U isto vrijeme se predlau i donose vitalno vani zakoni za pojedince i itav narod, "po hitnom postupku", bez prave javne i demokratske rasprave: i to o ivotu, o obitelji, o zaeu i raanju, o odgoju o koli i vjeronauku. Opet nova zaduenja, rasprodaje, steajevi, nezaposlenost, bujanje cijena i trokova ivota. I opet "u ime naroda" ali mimo naroda "odnaroeno". Kao da nam opet naviru Matoeve rijei: "Jer, Hrvatsku mi moju objesie, ko lopova, dok njeno ime brie, za volju ne znam kome, bir u uzama!" Kome to treba, i kome to na volji ili zapovijed!? Takva pitanja mue tihu hrvatsku veinu! Mi danas ne elimo Bleiburg kao zastavu mrnje prema bilo kome Skidamo te zastave mrnje i razdora. Molimo Boga da ih svi moemo skinuti! elimo razviti jedino onaj hrvatski

barjak pod kojim su se, uz Boju pomo i Gospin zagovor kroz dugu i slavnu povijest borili nai branitelji i muenici, koji su vjerovali da "na vek on ivi ki zgine poteno, za krst asni i slobodu zlatnu". Barjak pod kojim su uz podrku veine hrvatskog naroda, darom Bojim, ostvarili tisuljetni san: slobodnu hrvatsku dravu. Mi ovdje iskreno alimo sve rtve, sve ljude koji su avolskom mrnjom i laima pretvoreni u bezimeno smee, koje je trebalo ukloniti. "alimo rtve Jasenovca, ali se ni Bleiburg ne moe i ne smije preskoiti, poruio je predsjednik HBK nadbiskup Marin Sraki, otvarajui meunarodni znanstveni skup: "Hrvatski muenici i rtve iz vremena komunistike vladavine". Tom skupu nai tzv. slobodni mediji, ni tiskovni ni elektronski nisu posvetili gotovo ni malo prostora. Dakako, ne sluajno! Mi smo ovdje dolazili i dolazimo ne kao sumnjivi tipovi, niti kao provokatori nego kao iskreni tragai za istinom. "Istraivanje istine nije prevrtanje suhih kostiju, nego izraz humanosti i pijeteta prema lanovima nae obitelji, prijateljima i poznanicima. Ne dolazimo kao zarobljenici povijesti i prolosti, nego kao zaljubljenici neiskrivljene povijesti naega naroda." To je i naa kranska vjernika obveza. Mi se na ovoj svetoj misi susreemo sa naim Uskrslim Isusom Kristom, Uiteljem, Bogom i jedincatim Spasiteljem ljudskoga roda i povijesti. On je za sebe rekao: "Ja sam Put, Istina i ivot!" I danas smo ga sluali kako pred sucem Pilatom govori: Ja sam se zato rodio i doao na svijet da svjedoim za Istinu. Tko je god od Istine, slua moj glas." Pilat se prestraio Istine, nije se htio s njom suoiti. Prezreo je i osudio Isusa na smrt. Zato toliki panian strah i bijeg pred Istinom, pitamo i sebe i sve (zainteresirane) ljude? Ako se cjelovita istina o ovjeku, za koga Biblija veli da je stvoren "na sliku Boju", zanijee ili srui, onda je svaki trud da se ovjek i ljudsko drutvo uini slobodnim, puka iluzija. Jer, istina i sloboda su ili skupa povezani ili skupa nesretno propadaju", napisao je papa Ivan Pavao II. Iz istine raste ljubav i sloboda, iz lai mrnja i ropstvo. Sve je vie izvjesno da nijekanje istine i strah pred istinom, danas poprima oblike novog totalitarizma, kojim se udara u same temelje drutva i morala, na dostojanstvo ovjeka (od zaea do smrti), na obitelj i brak, na odgoj i na slobodu savjesti. Istina postaje najvea rtva dananjega svjetskog poretka na svim razinama. Sve vie svijetom krui sablast besmisla i beznaa, jer su pobrkani svi vrijednosni pojmovi istine, ljubavi i slobode. Sloboda bez istine i ljubavi postaje neostvariva i besmislena. Besmislena sloboda bez granica, na kraju postaje za ovjeka i drutvo pakao i prokletstvo. ovjeka postaje neuspjelo stvorenje i bitak bez smisla. Kao "kula Babilonska". "Ne moe se govoriti o pravednom drutvu bez istine i ljubavi, poruuje papa Benedikt XVI. Bez Boga su sve ljudske istine i ljubavi lomne i zloupotrebljive do mrnje i zloina. U strahu pred istinom, mogue je imati privienja nekih novih a starih guja, razdora i svaa. Opasnih guja neke nove "genetski modificirane budunosti". Oko istine se treba truditi pravednim i potenim sredstvima. Ne nadmou vlasti, dodvoravanjem, optubama i prijetnjama koje ubijaju slobodu i demokraciju. Ne bahatou i s visoka, nego ponizno. Mi stoga i danas ovdje, molimo i zaklinjemo. Nemojte nas opet svaati, dijeliti i suprotstavljati starim etiketama tzv. "hrvatske krivnje i genocidnosti!" Otvorimo anse i pomozimo jedni drugima da postanemo novi ljudi, da gradimo bolji svijet. Potrebne su nam trajne duhovne, moralne i etike vrednote, koje e bolje uskladiti nae meuljudske odnose. Treba nam obnova naih obitelji i temeljiti obiteljski odgoj. Treba nam vrsto zadanih rijei, vjernosti u braku, iskrenosti u razgovorima i postojanosti u dogovorima. Treba nam novih radnih mjesta, pravedne

plae i zaslueni nedjeljni odmor. (Drava kojom se ne upravlja pravedno, pretvoriti e se na kraju u veliku lopovsku druinu", rekao je sv. Augustin). Ne sporimo se tko je najvei, najzasluniji, najasniji, nego posluajmo Isusovu rije: "Tko eli biti prvi, neka bude posluitelj svima!" (Mk 9). Tko sije la, razdor i mrnju anje vjetar. avao, stoji u korijenu lai i razdora. A on je ubojica ljudi od poetka". Samo oprostiteljska ljubav Kristova moe iupati i lijeiti la i mrnju. Treba nam Bog. Ne lani bogovi-idoli (kakvi se danas nude), nego Bog koji je Ljubav i Istina. Ljubav ispunjena istinom, "caritas in veritate". To nije na proizvod, nego nam je to dar darovan odozgor, po Isusu Kristu, po njegovu kriu, u daru njegova Duha. Kako napisa pjesnik, jedan od ovdje stradalih: "Ima Gospodine i kruha i ruha, al vie od kruha nama Gospodine treba tvoga Duha!" Mi zato ovdje i ovom svetom misom molimo Svemogueg Boga za sve rtve i za sve zloince. Kajemo se za sve svoje grijehe, za grijehe krana i za grijehe drugih koji su ovdje grijeili. Molimo Boje pratanje i milosre da bismo i mi mogli pratati. Da bi Bojom milou zacijelile rane koje jo bole. Da bi se oistila naa sjeanja i savjesti. Molimo Boje svjetlo da u njemu prava istina doe na vidjelo, da istinu prepoznamo i priznamo, svatko u svojoj odgovornosti, ma kako ona bila teka i obvezujua. Zbog rtava i njihova dostojanstva. Zbog asti naega naroda. Zbog mira bez koga nema prave slobode, napretka ni Bojega blagoslova. I danas dolazimo naoj Gospi, kao tisue generacija hrvatskog naroda, kao nai branitelji. Dolazimo s kriem nae majke nacije Croatije. Gospa, koju zovemo "Kraljica Hrvata" ponavlja nam: "regnum regni non praescribit leges!" Nikakvi monici, ni vlasti ni kraljevi zemaljski, ne mogu donositi zakone iznad (ili protiv) Zakona koje je Bog upisao duboko u svijet i srce svakog ovjeka. Zakona Ljubavi koga je Isus Spasitelj potpisao svojom krvlju da ga i mi ispisujemo svojim ivotom, da bi mogli ivjeti "ivotom u izobilju". Dok je takvog srca, bit e i Croatiae!" Tako e nam Domovina bit "lijepa naa", blagoslovljena, poeljna i prepoznatljiva i naoj djeci, mladima, obiteljima i naim prijateljima, u Europi i svijetu. Ponavljamo rijei svetoga Pavla: "Brao jaajte se u Gospodinu i snazi njegovoj, da se moete oduprijeti lukavstvima avolskim. Jer boriti nam se je protiv upravljaa ovog mranog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Opaite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, pripaite noge spremnou za evanelje mira. U svemu imajte uza se tit vjere. Njime ete moi ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i ma Duha, to jest Rije Boju. U svakoj se prigodi u Duhu molite." Ujedinjujemo se ovdje s molitvama svih naih branitelja i muenika, ivih i pokojnih, te zajedno s njima molimo: Maranata, doi Gospodine, u zemlju Hrvata: na polja, more i gore, raspelom tvojim oznaene, krvlju i znojem ispaene, na zipke i grobove isplakane suzama naroda moga. Maranatha, doi Gospodine u (ovu) zemlju Hrvata. I skini sve lane maske s lica zemlje moje Hrvatske.

Neka zablista slobodom i ljepotom, "ivota u izobilju!" Maranatha, doi Gospodine, brzo i ostani zauvijek. Amen.