Donna Leon

NOBILTA

Donna Leon ve godinama ivi u Veneciji, a prije toga je ivjela u vicarskoj, Iranu, Saudijskoj Arabiji i Kini te radila kao uiteljica. Danas kombinira pisanje s predavanjem engleske knjievnosti na jednom sveuilitu u blizini Venecije. Svi njeni prethodni romani u kojima se pojavljuje commissario Brunetti vrlo su cijenjeni i redovito osvajaju vrhove popisa najprodavanijih romana u vicarskoj, Austriji i Njemakoj, a isto se dogodilo i s njena dva posljednja romana, Acqua Alta i Sumrak vjere. Per Biba e La Bianca La nobilta ha dipinta negli occhi l'onesta (Plemstvu se potenje ita u oima) Don Giovanni Mozart

1 Na tom polju, pravilnoj etvorini prekrivenoj suhom travom podno jednog seoceta u pobru Dolomita, nije se nalazilo nita to bi privlailo pozornost. Polje je lealo na dnu obronka obraslog listopadnom umom koju se dalo posjei za ogrjev, i to je bio argument kojim je opravdavana via cijena kada su zemljite i dvjesto godina stara kua na njemu ponueni na prodaju. Sjeverno od zemljita, nagnuta gora nadvijala se nad gradiem Ponte nelle Alpi; stotinu kilometara junije nalazila se Venecija, predaleko da bi utjecala na politiku ili obiaje toga podruja. Stanovnici toga sela talijanskim su se jezikom nekako nevoljko sluili, a ugodnije su se osjeali govorei belunskim narjejem. Gotovo pola stoljea to je polje lealo neobraeno, a kamena kua uala nenastanjena. Veliki crepovi od kriljevca kojima je bio prekriven krov pomakli su se s mjesta s vremenom i zbog naglih promjena temperature, a moda i zbog povremenih potresa koji su bili pogaali to podruje stoljeima tijekom kojih je taj krov titio kuu od kie i snijega, tako da to vie nije inio, jer su mnogi od tih crepova skliznuli i razbili se tresnuvi o tlo, ostavljajui tako prostorije na katu izloene udima vremena. Kako su kua i zemljite predstavljali sredinji dio osporavane oporuke, nijedan od osam nasljednika nije ni prstom maknuo kako bi zamijenio crepove koji su nedostajali, bojei se da nikada nee dobiti naknadu za tih nekoliko stotina tisua lira uloenih u popravak. I tako su kia i snijeg prvo kapali, a zatim i potekli niz kune zidove, grickajui gipsane ukrase i daani pod, a svake se godine krov sve vie naginjao prema tlu.

A iz istih je razloga i polje bilo zaputeno. Nitko od predodreenih nasljednika nije elio tratiti ni vremena niti novaca na obradu zemlje, niti je itko od njih elio oslabjeti svoj pravni poloaj time to e ih netko vidjeti kako besplatno koriste taj posjed. Korov je bujao, a bujao je silnom brzinom zahvaljujui injenici da su posljednji ljudi koji su je obraivali tu zemlju desetljeima gnojili izmetom svojih kunia. Miris stranoga novca konano je razrijeio spor oko oporuke: dva dana nakon to im je umirovljeni njemaki lijenik dostavio svoju ponudu za kuu i zemljite, osam se nasljednika sastalo u kui najstarijeg. I prije kraja veeri, bili su donijeli jednoglasnu odluku da kuu i zemljite prodaju; odluka koja je uslijedila nakon prethodne bila je da posjed prodaju tek nakon to stranac udvostrui ponueni iznos, to bi konanu prodajnu cijenu uinilo etverostruko viom od one koju bi ijedan mjesni stanovnik bio spreman ili u stanju platiti. Tri tjedna kasnije, nakon to je posao sklopljen, oko kue su se poele uzdizati skele, a stotine ljeta stari, rukom klesani kriljasti crepovi poeli su letjeti s krova i razbijati se na dvorinom tlu. Umijee slaganja kriljevca bilo je umrlo s obrtnicima koji su ih znali rezati, a zamijenili su ih ukalupljeni pravokutnici od betona koji su nejasno podsjeali na crepove od terakote. Budui da je lijenik bio unajmio najstarijeg nasljednika da bude predradnik, radovi su brzo napredovali; kako je to bila pokrajina Belluno, posao je bio obavljan poteno i dobro. Do sredine proljea, obnova kue bila je gotovo dovrena, a s prvim toplim danima, novi se vlasnik, koji je svoj radni sta proveo u bljetavo osvijetljenim operacijskim dvoranama i koji je radovima na obnovi upravljao telefonom i faksom iz Mnchena, posvetio stvaranju vrta o kojem je sanjao godinama. U selu se stvari pamte vrlo dugo, pa se netko sjetio da se stari vrt protezao uzdu niza oraha sa stranje strane kue, pa je zato Egidio Buschetti, predradnik, odluio preorati taj komad zemlje. Tu zemlju za njegova ivota nitko nije bio obraivao te je zato Buschetti procijenio kako e morati dvaput preorati to zemljite: jednom kako bi raskrio metar visoki korov, a onda drugi put kako bi izrahlio bogato tlo ispod. Najprije je Buschetti pomislio kako je rije o konju pamtio je da su stari vlasnici bili imali dva pa je nastavio traktorom orati sve do mjesta za koje je bio ustanovio da je kraj polja. Zavrtjevi veliko kolo upravljaa, polukruno je okrenuo traktor i krenuo istim putem natrag, divei se pravocrtnosti brazde koju je zaorao, zadovoljan to je ponovno na suncu, sretan zbog zvuka i osjeta posla, sada ve uvjeren kako je proljee stiglo. Ugledao je kost kako izlomljeno stri iz brazde koju je upravo bio izorao, a njena bijela duina jasno se ocrtavala na pozadini gotovo crne zemlje. Ne, nije dovoljno dugo da bi bilo konjska kost, ali nije se sjeao da je itko ikada ondje drao ovce. Znatieljan, usporio je traktor, nekako oklijevajui da je pregazi i smrvi.

Ubacio je u prazan hod i polako se zaustavio. Povukavi runu konicu, siao je sa svog visokog metalnog sjedala i priao izboenoj kosti koja je strila prema nebu. Sagnuo se i posegnuo rukom kako bi je iupao i uklonio s puta traktoru, ali se naglo uspravio potaknut iznenadnom gadljivou, tako da ju je samo gurnuo vrhom svoje teke izme, nadajui se da e je tako izbaciti iz zemlje. No ona se ni ne pomakne, pa se Buschetti okrene na peti i ode do traktora gdje je iza sjedala imao privrenu lopatu. Vrativi se do kosti, pogled mu je pao na bljetavi bijeli oval malo dalje niz brazdu. Nijedan konj i nijedna ovca nisu gledali svijet iz tako okrugle lubanje, niti bi mu se cerili odozdo pokazujui mu otre zube jednog mesodera, toliko sline njegovim vlastitima. 2 I vrapci ve znaju da se novosti u malim sredinama nikada ne ire bre nego kada je rije o smrti ili katastrofi, tako da su vijest o ljudskim kostima pronaenima u vrtu stare kue Orsezovih svi stanovnici sela Coldi Cugnan doznali i prije veere. Jo od smrti naelnikova sina u onoj prometnoj nesrei dolje kod cementare prije sedam godina vijesti se nisu bre proirile; ak su i prii o Grazielli Rovere i elektriaru trebala dva dana da dopre do svih uiju. Ali te noi su seljaci, svih sedamdeset i etvoro, iskljuili svoje televizore ili ih stiali pa razgovarali nadglasavi ih, tijekom veere, pokuavajui dokuiti kako se to moglo dogoditi i, to je jo zanimljivije, tko bi to mogao biti. Spikericu u demperu od kunovine na RAI 3, plavuu koja je svake veeri na nosu imala drukiji okvir naoala, nitko nije niti zamijetio dok je itala vijesti o posljednjim uasima rata u bivoj Jugoslaviji, niti je itko obratio i najmanju pozornost uhienju biveg ministra unutarnjih poslova pod optubom da je primio mito. Obje su vijesti ve postale uobiajenima, ali lubanja u jarku iza kue onoga stranca, to je bila novost. Do pred odlazak u postelju, ve su se rasplele prie o tome kako je lubanja bila raskoljena udarcem sjekire, ili propucana metkom, a na njoj su se, navodno, vidjeli i tragovi pokuaja rastvaranja kiselinom. Policija je bila zakljuila, kako su ljudi bili uvjereni, da su to kosti neke trudnice, nekog mladia i mua Luigine Menegaz, koja je u Rim otila prije dvanaest godina i od koje vie nitko glasa uo nije. Te su veeri stanovnici Col di Cugnana zakljuali vrata svojih domova, a onima koji su kljueve bili davno izgubili i nikada dotad im nije palo na pamet da ih potrae te je noi san tee dolazio na oi no ostalima. U est sati sljedeega jutra, dva karabinjerska terenca dovezla su se do doma doktora Litfina i prevezli se preko nedavno posijane trave kako bi se parkirali s obje strane dviju dugih brazdi zaoranih prethodnoga dana. Tek sat vremena kasnije iz sredita pokrajine, Belluna, automobilom se dovezao medico legale toga grada. On nije bio uo nikakve glasine o identitetu i uzroku smrti osobe

ije su kosti leale u polju, tako da je uinio ono to je izgledalo najbitnijim: naloio je dvojici svojih pomonika da prosiju zemlju kako bi pronali druge ostatke. Dok se ovaj spori postupak odvijao, oba karabinjerska vozila naizmjence su vozila preko uskoro unitenog travnjaka i odlazila do sela, gdje je est policajaca ispilo svoje kave u malom kafiu, a zatim se poelo raspitivati medu seljanima nedostaje li tko meu njima. injenica da su kosti izgledale kao da su u tlu ve godinama nije ih omela u odluci da se raspitaju o nedavnim dogaajima, tako da njihova istraga nije urodila nikakvim plodom. U polju podno sela, dva pomonika doktora Bortota bila su sastavila okvir unutar kojeg se nalazilo fino sito i namjestila ga pod otrim kutom. Polako su prosijavali vjedro za vjedrom zemlje nad sitom, povremeno se saginjui kako bi ieprkali kakvu koicu ili neto to bi izgledalo kao da bi moglo biti kost. Kako bi koju podigli, pokazivali bi je svojem nadreenom, koji je stajao na rubu brazde, sklopivi ruke za leima. Dugaak komad crne plastike bio je prostrt pod njegovim nogama, a kad bi mu pokazali koju kost, on bi davao upute svojim pomonicima kamo da ih stave te su zajedno polako poeli sastavljati svoju jezovitu slagalicu. Povremeno bi, sad jednog, sad drugog pomonika, zamolio da mu dodaju kost, trenutak bi se zagledao u nju, a zatim se sagnuo kako bi je stavio na njeno mjesto na plastinoj prostirci. Dvaput se bio ispravio, jednom se sagnuvi kako bi pomaknuo jednu koicu s desne strane na lijevu, a drugi put, prigueno uskliknuvi, pomjerivi drugu kost s prednjeg dijela stopala na kraj onog to je nekada bilo zglavak ruke. U deset sati pojavio se doktor Litfin, kojem su prethodne veeri javili o otkriu u njegovom vrtu i koji je odmah sjeo u auto i cijele noi vozio od Mnchena do svojeg posjeda. Parkirao je vozilo pred kuom i ukoeno se izvukao s vozakoga sjedala. Iza kue je ugledao bezbrojne duboke tragove guma utisnute u mladi travnjak koji je, ispunjen istim veseljem, bio zasijao tri tjedna ranije. Ali tada je opazio tri mukarca koja su stajala u polju, u daljini, daleko gotovo kao i niz mladica malina koje je bio donio iz Njemake i posadio u isto ono vrijeme. Krenuo je preko razorenog travnjaka, ali je stao kao ukopan na otar povik koji je uo odnekud sa svoje desne strane. Osvrnuo se, ali nije vidio nita osim tri prastara stabla jabuke koja su bila izrasla oko ruevnog bunara. Ne vidjevi nikoga, on ponovno krene prema trojici u polju. Napravio je tek nekoliko koraka kad su dvojica mukaraca u zlokobnim crnim odorama carabiniera iskoili pred njega ispod najblie jabuke, uperivi u nj svoje strojnice. Doktor Litfin bio je preivio rusku okupaciju Berlina, i iako se to bilo dogodilo prije pedeset godina, njegovo je tijelo jo uvijek pamtilo pogled na naoruane ljude u odorama. Podigao je obje ruke iznad glave i okamenio se na licu mjesta.

Tada su obojica u potpunosti izronila iz sjene, a doktor je na trenutak bio doivio privienje, dok mu je pred oima sijevnuo kontrast njihovih smrtno-crnih odora i nevinog zastora ruiastih jabunih cvjetova za njihovim leima. Pribliavajui mu se, njihove ulatene izme gazile su tepihom svjee otpalih latica. "to radite ovdje?" otro je upitao prvi. "Tko ste vi?" upitao je drugi istim takvih ljutitim tonom. Na talijanskom, koji je u strahu zazvuao nespretno, on zausti, "Ja sam doktor Litfin. Ja sam..." ree on, ali zauti, traei odgovarajuu rije. "Ja sam ovdje padrone." Carabinierima je bilo reeno da je novi vlasnik Nijemac, a njegov je naglasak zvuao dovoljno stvarno, tako da su spustili svoje strojnice, iako prste nisu micali s okidaa. Litfin je to shvatio kao doputenje da spusti ruke, iako je to uinio vrlo polako. Budui da je bio Nijemac, znao je da su puke uvijek monije od bilo kakvog traenja zakonskih prava, tako da je priekao da mu priu, no to ga nije sprijeilo u tome da svoju pozornost istoga trena ponovno posveti trojici mukaraca koji su stajali na svjee izoranoj zemlji, sada nepomini kao to je i on bio, i promatrali njega i carabiniere kako im se pribliavaju. Dvojica policajaca, iznenada izgubivi samopouzdanje pred osobom koja si je mogla priutiti obnovu kue i zemljita koje se prostiralo svuda oko njih, koraala su prema doktoru Litfinu i kako su mu se primicali, tako se mijenjao odnos snaga. Litfin je to spoznao i odluio iskoristiti priliku. "to se to ovdje dogaa?" upitao je, pokretom ruke obuhvaajui cijelo polje, ostavljajui policajcu da sam zakljui odnosi li se njegovo pitanje na izgaeni travnjak ili na tri mukarca koja su stajala na drugom kraju polja. "U Vaem je polju pronaen le," odgovori mu prvi policajac. "To znam, no to se to ovdje dogaa...?" traio je pravu rije i jedino to mu je palo na pamet bilo je 'distruzione. ' inilo se kao da tragovi kotaa postaju sve dubljima i dubljima dok su ih trojica mukaraca prouavala, sve dok jedan od policajaca ne ree, "Morali smo se odvesti vozilima dublje u polje." Iako je to bila oita la, Litfin se nije obazreo na nju. Okrenuo je lea dvojici policajaca i pohitao prema drugoj trojici tako brzo da ga nijedan od policajaca nije ni pokuao zaustaviti. Stigavi na kraj prve duboke brazde, doviknuo je mukarcu koji je oigledno bio glavni, "to je to?" "Jeste li Vi doktor Litfin?" upita drugi doktor, kojem su ve ispriali svata o tom Nijemcu, koliko je bio platio za tu kuu i koliko je do sad bio platio za obnovu.

Litfin kimne glavom, a kako mu od drugog mukarca nije pristizao nikakav odgovor, on ponovno upita, "to je to?" "Rekao bih daje rije o mukarcu dvadesetih godina," ree doktor Bortot, a zatim, okreui se ponovno svojim pomonicima, mahne im rukom neka nastave raditi. Litfinu je trebao trenutak da se oporavi od estine odgovora, ali kad se oporavio, stupio je na izoranu zemlju i stao tik do drugog doktora. Dugo su stajali jedan pokraj drugoga ne rekavi ni rije, promatrajui dvojicu mukaraca u jarku kako polako struu zemlju. Nakon nekoliko minuta, jedan od dvojice pomonika prui doktoru Bortotu jednu kost, a on se, bacivi pogled na nju, sagne i poloi je na kraj drugog zglavka. Jo dvije kosti; jo dva brza polaganja. "Tamo, tebi slijeva, Pizzetti," ree Bortot, prstom pokazujui na siuni bijeli gumbi koji je leao na daljem kraju rova. ovjek kojem se obratio baci pogled prema njemu, sagne se i podigne ga, te ga doda doktoru. Bortot ga je jedan trenutak prouavao pogledom, drei ga oprezno palcem i kaiprstom, a zatim se okrene prema Nijemcu. "Bona klinasta kost?" upita on. Litfin napui usne razgledajui kost. ak i prije no to je Nijemac dospio progovoriti, Bortot mu je stavi na dlan. Litfin ju je par trenutaka prevrtao po rukama, a zatim bacio pogled na kosti izloene na plastinoj prostirci podno svojih nogu. "Tako je, ili je moda rije o intermedijalnoj kosti," odgovori on, osjeajui se udobnije s latinskim nego s talijanskim. "Da, da, mogla bi biti," ree Bortot. Mahnuo je rukom prema plastinoj prostirci, a Litfin une kako bi je poloio na kraj duge kosti koja je vodila do stopala. Uspravio se i obojica se zagledae u nju. "Ja, ja," promrmlja Litfin; Bortot kimne glavom. I tako su sljedeih sat vremena dvojica mukaraca stajala zajedno pokraj brazde koju je za sobom zaorao traktor, naizmjence uzimajui kosti od dvojice pomonika koji su nastavili prosijavati plodnu zemlju kroz nagnuto sito. Povremeno bi raspravljali o komadiu ili iveru, ali su se uglavnom slagali oko identiteta kostiju koje su im dodavala dvojica kopaa. Proljetno je sunce sipalo svoje zrake po njima; u daljini, kukavica se poela glasati svojim pozivom na parenje, ponavljajui ga sve dok na njega etvorica mukaraca vie nisu obraala pozornost. Kako je temperatura rasla, tako su poeli svlaiti svoje kapute i sakoe i vjeati ih o nie grane stabala koja su rasla uz rub polja i oznaavalo zemljinu meu. Kako bi skratili vrijeme, Bortot je postavio nekoliko pitanja o kui, a Litfin mu je objasnio kako su vanjski radovi na obnovi zgotovljeni; ostali su jo

samo unutarnji radovi, za koje e mu trebati dobar dio ljeta. Kada je Bortot upitao drugog doktora kako to da tako dobro govori talijanski, Litfin mu je objasnio da ve dvadeset godina dolazi u Italiju na ljetovanje i da je tijekom posljednjeg ljetovanja, kako bi se pripremio za preseljenje, bio uzimao satove talijanskog jezika triput tjedno. Zvona u selu iznad njih odzvonila su dvanaest puta. "Mislim da bi to bilo sve, dottore," jedan od mukaraca u rovu ree i, dajui teinu svojim rijeima, zabode lopatu duboko u tlo i nalakti se na drak. Izvadio je kutiju cigareta i zapalio jednu. I drugi pomonik prestane raditi, izvadi rupi i obrie lice. Bortot prvo promotri iskop oblika etvorine ije su stranice bile tri metra duge, zatim kosti i smeurane organe koji su leali na plastinoj prostirci. Iznenada, Litfin upita, "Zato mislite da je rije o mladiu?" Prije nego mu je odgovorio, Bortot se sagne i uzme lubanju. "Zubi," ree on, pruajui je Nijemcu. Ali umjesto da pogleda zube, koji su bili u dobrom stanju i bez tragova istroenosti, Litfin, tiho zafrktavi od iznenaenja, okrene lubanju naopako, izloivi pogledu stranji dio. Posred lubanje, ba iznad udubljenja koje bi odgovaralo jo uvijek nedostajuim zavrnim kraljecima, bila je mala okrugla rupa. A u ivotu je bio vidio dovoljno lubanja i nasilnih smrti, tako da ga ovo nije niti zgranulo niti uznemirilo. "Ali zato mislite da je muko?" upita on, vraajui lubanju Bortotu u ruke. Prije odgovora, Bortot klekne i vrati lubanju natrag na njezino mjesto na vrhu ostalih kostiju. "Zbog ovog: bilo je u blizini lubanje," ree on ustajui, vadei neto iz depa sakoa i pruajui to Litfinu. "Sumnjam da bi neka ena nosila to." Prsten koji je pruio Litfinu bio je debela zlatna ica koja se irila u okruglu, plosnatu plohu. Litfin spusti prsten na dlan svoje lijeve ruke i prevrne ga kaiprstom desne. Rezbarija je bila toliko pohabana da isprva nije mogao nita razaznati, ali zatim je polako prepoznao to predstavlja: u plitkom reljefu bio je izrezbaren zamren lik propetoga orla koji u svojoj lijevoj pandi dri stijeg, a u desnoj ma. "Ne mogu se sjetiti talijanske rijei," ree Litfin gledajui prsten. "Obiteljski grb?" "Stemma," odgovori mu Bortot. "Si, stemma," ponovi Litfin za njim te upita, "Prepoznajete li ga?" Bortot kimne glavom. "iji je to grb?" "To je grb obitelji Lorenzoni."

Litfin zatrese glavom. Nikada nije uo za njih. "Jesu li oni iz ovoga kraja?" Ovaj put Bortot zatrese glavom. Pruajui mu prsten, Litfin upita Bortota, "Odakle su onda?" "Iz Venecije." 3 Ne samo doktor Bortot, ve i gotovo svatko iv u Venetu, prepoznao bi prezime Lorenzoni. Studenti povijesti prisjetili bi se grofa toga prezimena koji je pratio slijepoga duda Dandola za pljakakog pohoda na Konstantinopol 1204. godine; legenda kae kako je Lorenzoni bio taj koji je starcu dodao svoj ma dok su se prebacivali preko zidina toga grada. Glazbenici bi se prisjetili da je najvei novani prilog gradnji prvoga zdanja opere u Veneciji dala obitelj Lorenzoni. Ljubitelji knjiga prepoznavali su to prezime kao prezime ovjeka koji je bio posudio novac Aldusu Manutiusu da otvori svoju prvu tiskaru u gradu 1495. godine. Ali to su sjeanja strunjaka i povjesniara, ljudi koji imaju razloga sjeati se slavne prolosti grada i te obitelji. Obini Venecijanci sjeaju se da je to prezime ovjeka koji je esesovcima 1944. godine pruio priliku da otkriju imena i adrese idova koji su ivjeli u njihovom gradu. Od 256 venecijanskih idova koji su bili nastanjeni u gradu, samo ih je osmoro preivjelo rat. Ali to je tek jedan od naina gledanja na injenice i brojke. Grublje reeno, to znai da je 248 osoba, graana Italije I stanovnika onog to je nekada bila Najsvjetlija Republika Venecija, silom odvedeno iz svojih domova i ubijeno. Ako je itko pragmatian, onda su to Talijani, tako da su mnogi vjerovali da bi, da nije bilo Pietra Lorenzonija, oca dananjega grofa, jamano netko drugi bio esesovcima otkrio skrovite voe idovske zajednice. Drugi misle kako su mu jamano zaprijetili smru: naposljetku, od kraja rata pripadnici raznih grana obitelji su se svakojako posvetili dobrobiti grada, ne samo inei dobroinstva i velikoduno darivajui javne i privatne ustanove, ve i obavljajui razne dunosti u gradskom poglavarstvu pa ak jednom prigodom i dunost gradonaelnika, iako u trajanju od samo est mjeseci i uzorno sluei, kako se kae, u mnogim javnim slubama. Jedan je Lorenzoni bio rektor Sveuilita; drugi je neko vrijeme u ezdesetim godinama dvadesetog stoljea organizirao Biennale; trei je, pak, posmrtno ostavio svoju zbirku islamskih minijatura muzeju Correr. ak i ako se nije sjetila svega ovoga, veina gradskog stanovnitva prisjetila se imena mladia koga su dvije godine ranije dvojica zamaskiranih mukaraca otela s vozakog sjedala, pokraj njegove djevojke, iz automobila

parkiranog pred vratima obiteljske vile u predgrau Trevisa. Djevojka je prvo bila nazvala policiju, a ne obitelj, tako da je imovina obitelji Lorenzoni istoga trena zamrznuta, ak i prije nego to je obitelj obavijetena o otmici. U prvoj poruci, kada je stigla, ucjenjivai su zahtijevali sedam milijarda lira otkupnine i u to se doba mnogo nagaalo o tome mogu li Lorenzoni uope prikupiti toliko novca. U sljedeoj poruci, koja je stigla tri dana nakon prve, otmiari su snizili otkupninu na pet milijarda. Ali do tada su ve organi reda, iako ne pokazujui nikakvih jasnih znakova napretka u potrazi za odgovornim osobama, bili djelovali u skladu sa standardnim postupkom u sluaju otmice i uinkovito onemoguili sve pokuaje obitelji da posude traeni novac ili ga priskrbe iz inozemnih izvora, tako da ni drugom zahtjevu nije udovoljeno. Grof Ludovico, otac otetog mladia, putem dravne televizije obratio se otmiarima s molbom da oslobode njegova sina. Rekao je da je spreman zauzeti njegovo mjesto, iako je bio previe uzbuen da bi objasnio kako to misli uiniti. Na njegove molbe nije bilo odgovora; treeg ucjenjivakog zahtjeva nikada nije bilo. Zbilo se to prije dvije godine, a od tada se nije ulo ni glasa o mladiu, Robertu, niti je postignut ikakav napredak u istrazi toga sluaja. Iako je zabrana raspolaganja imovinom ukinuta nakon est mjeseci, imovina je sljedeih godinu dana ostala pod nadzorom dravnog upravitelja, kojem je dunost bila izdavati odobrenja za podizanje ili plaanje svih iznosa koji premauju stotinu milijuna lira. U poslovanju obitelji Lorenzoni takve su svote isplaivane mnogo puta tijekom toga razdoblja, ali sve su isplate bile legitimne i odobrene. Nakon to je istekao mandat dravnog upravitelja, neprimjetno je vladino oko, koliko diskretno toliko i nevidljivo, nastavilo paljivo pratiti poslovanje i potronju obitelji, ali nisu primijeena nikakva plaanja koja bi se isticala meu uobiajenim poslovnim izdacima. Iako su morale proi jo tri godine da bi mogao biti slubeno proglaen mrtvim, mladia je njegova obitelj smatrala doista pokojnim. Njegovi su roditelji svoje tugovanje za njim izraavali na svoj nain: grof Ludovico je podvostruio napore koje je ulagao u svoje poslove, dok se grofica povukla u svoje tune misli i bavila se pobonim i dobrotvornim djelatnostima. Roberto im je bio sin jedinac, tako da se sada smatralo da obitelj nema nasljednika loze, pa je tako neak, sin Ludovicova mlaeg brata, uveden u posao i odgajan tako da preuzme upravljanje poslovima obitelji Lorenzoni, ukljuujui i ogromne i raznorodne tvrtke u Italiji i inozemstvu. Vijest da je pronaen kostur mladia s prstenom na kojem je izrezbaren obiteljski grb Lorenzonijevih iz jednoga od karabinjerskih vozila telefonom je dojavljena venecijanskoj policiji, a vijest je primio narednik Lorenzo Vianello, koji

je paljivo zapisao mjesto, ime vlasnika zemljita i ime ovjeka koji je bio pronaao tijelo. Spustivi slualicu, Vianello se popne stubama kat vie i pokuca na vrata svog nadreenog, commissarija Guida Brunettija. Zauvi povik, "Avanti," Vianello pritisne kvaku i otvori vrata te ue u Brunettijev ured. "Buon di, Commissario," ree on i, ne ekajui da ga ponudi, sjedne na svoje uobiajeno mjesto na stolcu nasuprot Brunettiju, koji je sjedio za svojim stolom, s debelim spisom rastvorenim pred sobom. Vianello primijeti da njegov nadreeni nosi naoale; nije se sjeao da ga je ikada ranije vidio s njima. "Otkad nosite naoale, gospodine?" upita on. Brunetti podigne pogled, a ispod lea njegove su oi bile neobino uveane. "Nosim ih samo za itanje," ree on, skidajui ih s nosa i bacajui ih na spise pred sobom. "Zapravo ih ne trebam. Jedino to mi je s njima lake proitati sitna slova na ovim spisima iz Bruxellesa." Palcem i kaiprstom pritisnuo je korijen nosa i protrljao ga, kao da eli izbrisati udubljenja na kojima su mu se papuice naoala utisnule u kou, kao i ono to je bio proitao. Podigao je pogled prema naredniku. "to je?" "Primili smo poziv od carabiniera iz jednog mjesta koje se zove..." zausti on, zatim spusti pogled na list papira u ruci. "Col di Cugnan." Vianello zastane, ali Brunetti ne ree nita. "Nalazi se u pokrajini Belluno," kao da bi Brunettiju ita pomoglo ako mu to mjesto smjesti u precizno zemljopisno okruje. Budui da je Brunetti i dalje utio, Vianello nastavi. "Jedan je poljoprivrednik orui u polju naletio na le. ini se da je rije o mladiu u ranim dvadesetim godinama." "Tko to kae?" upade mu u rije Brunetti. "Mislim da tako kae medico legale, gospodine." "Kada se to dogodilo?" upita Brunetti. "Juer." "Zato su nas zvali?" "Kod tijela je pronaen prsten s grbom Lorenzonijevih." Brunetti ponovno protrlja prstima korijen nosa i zamiri. "Ah, jadan deko," uzdahne Brunetti. On skloni ruku i pogleda preko stola u Vianella. "Jeste li sigurni?" "Ne znam, gospodine," ree Vianello, odgovarajui na neizgovoren dio Brunettijeva pitanja. "ovjek s kojim sam razgovarao samo mi je rekao da su prepoznali prsten." "To ne znai da je prsten njegov, ne znai ak niti da je prsten pripadao..." ovdje Brunetti zastane i pokua se prisjetiti mladieva imena. "Robertu." "Bi li itko tko ne pripada obitelji nosio takav prsten, gospodine?"

"Ne znam, Vianello. Ali tkogod da je to tijelo ondje ostavio, ako nije elio da tijelo bude identificirano, jamano bi sa sobom ponio taj prsten. Bio mu je na prstu, zar ne?" "Ne znam, gospodine. Samo mi je reeno da je prsten pronaen uz tijelo." "Tko je tamo glavni?" "ovjek s kojim sam razgovarao rekao mi je da mu je medico legale naloio da nas nazove. Negdje sam zapisao njegovo ime." Pogledao je papir koji je drao u ruci i rekao, "Bortot. To je sve to mi je rekao, nije mi rekao vlastito ime." Brunetti zatrese glavom. "Ponovite mi, kako se zove to mjesto?" "Col di Cugnan." Videi Brunettijev upitan pogled, Vianello slegne ramenima kako bi mu pokazao da ni on nije nikada uo za to mjesto. "To je gore, kod Belluna. Znate i sami kako su gore udni nazivi mjesta: Roncan, Nevegal, Polpet." "A i gomila prezimena je udna, takoer, ako me sjeanje ne vara." Vianello mahne papirom. "Kao i medico legale." "Jesu li Vam carabinieri rekli ita drugo?" upita Brunetti. "Ne, ali sam mislio da biste Vi to trebali znati, gospodine." "Da, dobro," ree Brunetti, samo napola pozoran. "Je li itko stupio u vezu s obitelji?" "Ne znam. ovjek s kojim sam razgovarao nije mi rekao nita o tome." Brunetti posegne za telefonom. Kad mu se javio telefonist, zamolio ga je da ga spoji s carabinierskom stanicom u Bellunu. Spojivi se s njima, predstavio im se i rekao da eli razgovarati s osobom zaduenom za istragu tijela pronaenog dan ranije. Za nekoliko je trenutaka ve razgovarao s maresciallom Bernardijem, koji je izjavio kako je on zaduen za istragu ondje. Ne, nije znao je li prsten bio na prstu mukarca u rovu ili ne. Da je commissario bio ondje, bio bi vidio kako je to bilo teko ustanoviti. Moda bi mu medico legale mogao dati precizniji odgovor. Zapravo, maresciallo mu uope nije mogao dati mnogo obavijesti, osim onoga to je ve bio zapisao Vianello na svoj list papira. Tijelo je bilo odvezeno u bolnicu u Bellunu, gdje e ostati sve dok ne bude obavljena autopsija. Da, imao je telefonski broj doktora Bortota, koji je dao Brunettiju, a koji pak vie nije imao pitanja. Spustio je slualicu, a odmah zatim nazvao broj koji mu je carabiniere bio dao. "Bortot," javi se doktor. "Dobro jutro, doktore, ovdje commissario Guido Brunetti iz venecijanske policije." On ovdje napravi stanku, jer je bio navikao da mu ljudi upadaju u rije s pitanjem zato ih zove. Bortot ne ree nita, pa Brunetti nastavi. "Zovem Vas zbog lea mladia pronaenog juer. I zbog prstena pronaenog kod lea."

"Da, commissario?" "elio bih znati gdje se prsten nalazio?" "Nije se nalazio na kostima ruke, ako to elite pitati. Ali nisam siguran da to znai da nije bio na ruci u prvom redu." "Moete li to pojasniti, doktore?" "Teko je rei to se zapravo dogodilo ovdje, commissario. Postoje neki dokazi da je tijelo pomicano. Pomicale su ga ivotinje. to je normalno za svako tijelo koje neko vrijeme provede pod zemljom. Neke od kostiju i neki organi nedostaju, a ini se da je dobar dio drugih kostiju pomaknut. Tako da je teko rei gdje se mogao nalaziti prsten u trenutku kada je zakopan." "Zakopan?" zapita Brunetti. "Imam razloga vjerovati da je ubijen metkom." "Kakvog razloga?" "Na korijenu lubanje nalazi se rupica promjera oko dva centimetra." "Samo jedna rupica?" "Da." "A metak?" "Moji su ljudi koristili obino sito prilikom pretraivanja lokacije, u potrazi za kostima, pa ako je ondje i bilo ieg, siuni djelii metka mogli su proi kroz sito." "Jesu li carabinieri nastavili s potragom?" "Ne mogu vam odgovoriti na to pitanje, commissario." "Hoete li obaviti obdukciju?" "Da. Veeras." "A nalazi?" "Nisam siguran kakve nalaze oekujete, commissario?." "Dob, spol, uzrok smrti." "Ve Vam sada mogu rei dob: rane dvadesete, i mislim da nita to pronaem tijekom obdukcije to nee osporiti ili nas navesti da preciznije odredimo godine. Spol je gotovo jamano muki, uzevi u obzir duljinu kostiju ruku i nogu. A uzrok smrti je, nagaam, metak." "Hoete li moi to potvrditi?" "Ovisi o tome to pronaem." "U kakvom je stanju bilo tijelo?" "Mislite, koliko je od njega ostalo?" "Da." "Dovoljno da izvuemo uzorke tkiva i krvi. Dobar dio tjelesnoga tkiva nestao je ivotinje, rekoh Vam ali neki od veih ligamenata i miia, osobito oni na bedrima i nogama, u dobrom su stanju." "Kada ete imati nalaze, dottore?'

"Mora li to ba biti navrat-nanos, commissario! Naposljetku, bio je zakopan vie od godinu dana." "Mislim na njegovu obitelj, ne na policijske poslove." "Mislite, prsten?" "Da. Ako je to nestali sin Lorenzonijevih, mislim da bi im trebalo rei im prije je mogue." " Commissario, osim onoga to sam Vam ve rekao, nemam dovoljno obavijesti da bih bio u stanju identificirati ga kao neku odreenu osobu. Sve dok ne dobijem zubni i zdravstveni karton mladog Lorenzonija, ne mogu biti ni u to siguran osim dobi i spola i moda uzroka smrti. I prije koliko vremena se to dogodilo." "Moete li to ikako procijeniti?" "Kada je nestao taj mladi?" "Prije otprilike dvije godine." Nastupila je duga stanka. "Onda je to mogue. Zakljuujui prema onome to sam vidio. Ali mi svejedno trebaju zdravstveni kartoni kako bih bio apsolutno siguran." "Ja u stupiti u vezu s obitelji i zamoliti ih za kartone. im ih dobijem, poslat u Vam ih faksom." "Hvala Vam, commissario. Na objema stvarima. Ne volim kad moram razgovarati s obiteljima rtava." Brunetti nije mogao zamisliti tko bi mogao to voljeti, ali doktoru ne ree vie nita, osim da e ga nazvati veeras kako bi uo je li obdukcija doista potvrdila doktorova nagaanja. Kad je spustio slualicu, Brunetti se okrene Vianellu. "Jeste li uli?" "Dovoljno. elite li nazvati obitelj, ja u nazvati Belluno i vidjeti jesu li carabinieri pronali metak. Ako nisu, rei u im neka se vrate na polje gdje su ga pronali i trae sve dok ga ne nau." Brunettijevo kimanje glavom posluilo je istovremeno i kao potvrda i zahvala. Kada je Vianello otiao, Brunetti izvue telefonski imenik iz najnie ladice na svom stolu i otvori ga na slovu "L." Pronaao je trojicu Lorenzonija, a svi su ivjeli na istoj adresi u etvrti San Marco: "Ludovico, awocato," "Maurizio, ingegnere," i "Cornelia," bez navedenog zanimanja. Rukom je posegnuo za telefonom, ali umjesto da podigne slualicu, ustane od stola i spusti se kat nie kako bi porazgovarao sa signorinom Elettrom. Kad je uao u malo predsoblje pred uredom svoga nadreenog, vicequestorea Giuseppea Patte, tajnica je bila zauzeta telefonskim razgovorom. Ugledavi ga, nasmijeila mu se i podigla uvis jedan ljubiasto lakiran nokat. Dok

je ona zavravala s razgovorom, priao je njezinom pisaem stolu, istovremeno je sluajui to govori i pogledom arajui po novinskim naslovima, itajui ih naopako a to se umijee mnogo puta pokazalo vrlo korisnim. L'Esule di Hammamet, pisalo je u naslovu, a Brunetti se pitao zato li su bivi politiari koji napuste zemlju kako bi pobjegli pravdi uvijek "izbjeglice," a nikada "bjegunci." "Onda se vidimo u osam," signorina Elettra ree, i doda, "Ciao, caro," prije nego je spustila slualicu. Koji li je mladi bio zasluio taj zavrni, izazovni smijeh, i tko e veeras sjediti nasuprot tih tamnih oiju? "Nova ljubav?" upita Brunetti prije nego lije stigao razmisliti koliko je to pitanje drsko. Iako je pitanje bilo i vie no izravno, ini se da mu signorina Elettra uope to nije zamjerila. "Magari," ree ona umorno razoaranim glasom. "Kad bi barem bila. Ali nije to je moj agent osiguranja. Sastajem se s njim jednom godinje: on meni plati pie, a ja mu dam svoju jednomjesenu plau." Iako je bio navikao na njezine este govornike ispade, Brunettiju je to ipak bilo iznenaujue. "Jednomjesenu plau?" "Pa," razvlaila je ona, "priblino toliko." "A to ste to, ako mi doputate pitati, osigurali?" "Svakako ne svoj ivot," ree ona nasmijano, a Brunetti, kad je shvatio koliko je to ozbiljno mislio, ugrizao se za jezik kad je osjetio kako se kavalirski zalijee da kae kako ne postoji nita to bi moglo nadoknaditi takav gubitak. "Svoj stan i stvari u njemu, svoj auto, i od prije tri godine, privatno zdravstveno osiguranje." "Zna li Vaa sestra ita o tome?" upita on, pitajui se koji bi lijenik koji radi za dravno zdravstvo mislio na sestru koja ne mora koristiti taj sustav. "to mislite, tko me nagovorio da uzmem privatno zdravstveno osiguranje?" upita Elettra. "Zato?" "Valjda zato to ona provodi toliko vremena u bolnici, pa zna to se ondje dogaa." Razmiljala je o ovom jedan tren, a zatim dodala, "Iako, prema onome to mi je rekla, vjerojatno je prije rije o onome to se ne dogaa. Prolog tjedna, jedna od njezinih pacijentica bila je u sobi bolnice Civile sa est drugih ena. Dva dana im nitko nije donio ni koricu kruha, a nisu mogle pronai nikoga tko bi im mogao objasniti zato." "to se dogodilo?" "Sreom, etirima enama u posjet su doli roaci, tako da su meu sobom podijelile hranu koju su dobile. Da nisu, bile bi ostale praznih eluca."

Elettrin glas dobivao je na visini dok je govorila; kad je nastavila, bio je jo vii. "Ako elite da vam netko promijeni posteljinu, morate platiti za to. Ili ako elite nonu posudu. Barbara je digla ruke od svega, pa mije rekla da odem u privatnu kliniku, ako ve ikada budem morala ii u bolnicu." "A ja nisam znao da imate auto," ree on, uvijek iznenaen kad bi saznao da netko tko ivi i radi u Veneciji ima auto. On nikada nije imao auto, niti njegova ena, iako su oboje znali voziti, ali loe. "Drim ga kod svoga roaka na Mestrama. On ga vozi tijekom tjedna, a ja ga koristim vikendom, ako se poelim odvesti nekamo." "A stan?" upita Brunetti, kojem nikada nije palo na pamet da osigura vlastiti. "Ila sam u kolu s jednom enom koja je imala stan na Campo della Guerra. Sjeate se kad je izbio onaj poar ondje? Jedan od stanova koji su tada izgorjeli bio je njezin." "Mislio sam da je comune platila za obnovu," ree Brunetti. "Oni su platili osnovnu obnovu," ispravi ga ona. "U to nisu bile ukljuene sitnice kao to je njezina odjea ili stvari ili novi namjetaj." "Zar bi uz osiguranje prola bolje?" upita Brunetti, koji je u ivotu uo bezbroj uasnih pria o potekoama pri pokuaju naplate osigurnine od osiguravajuih drutava, bez obzira na to koliko neiji zahtjev za odtetom bio opravdan i pravno utemeljen. "Prije bih se uzdala u privatno osiguravajue drutvo nego u gradsko poglavarstvo." "A tko ne bi?" upita Brunetti umorno i razoarano. "No, to mogu uiniti za Vas, commissario?" upita ona, rukom odgurujui u stranu njihov prethodni razgovor i misli o gubitku i boli. "elio bih da odete dolje u pismohranu i pokuate mi pronai spis o otmici Lorenzonija," ree Brunetti, vrativi u prostoriju i gubitak i bol. "Roberta?" "Poznavali ste ga?" "Ne, ali moj tadanji deko je imao mlaeg brata koji je s Robertom iao u kolu. U kolu Vivaldi, mislim. Bilo je to davno." "Je li Vam ikada ita ispriao o njemu?" "Ne sjeam se najbolje, ali mislim da mu se nije osobito sviao." "Sjeate li se zato?" Ona izbaci bradu pod kutem i vrsto stisne usnice nainivi siunu grimasu, to bi svakoj drugoj eni znatno umanjilo ljepotu. U Elettrinom sluaju, ta grimasa samo je istaknula finu crtu lica i naglasila crvenilo njenih napuenih usana. "Ne," ree ona naposljetku. "Ako je ita i rekao, vie se toga ne sjeam."

Brunetti nije znao kako da joj postavi sljedee pitanje. "Rekli ste, va tadanji deko. Imate li, ovaj, imate li jo uvijek kontakata s njim?" Njezinim se licem rascvjetao osmijeh, izazvan koliko njegovim pitanjem, toliko i nespretnou kojom gaje izgovorio. "Ja sam krsna kuma njegovom prvom sinu," ree ona. "Dakle, nije mi problem nazvati i zamoliti ga da pita svog brata ega se sjea. Nazvat u ga veeras." Ona odgurne stolac na kojem je sjedila i ustane. "Otii u dolje i potraiti taj spis. Da ga donesem u Va ured?" Bio je zahvalan to ga nije pitala zato ga eli vidjeti. Brunetti se praznovjerno nadao da e, ako ne bude razgovarao o tome, moda uspjeti sprijeiti da bude rije o Robertu. "Da, molim," ree on i ode u svoj ured ekati. 4 Budui i sam otac, Brunetti je odluio ne nazvati obitelj Lorenzoni sve dok obdukcija ne bude zavrena. Iz onoga to je doktor Bortot bio rekao i zbog nazonosti prstena, inilo se nemoguim da bi on mogao tijekom obdukcije pronai ita to bi iskljuivalo mogunost da je to Roberto Lorenzoni, ali sve dok je ta mogunost postojala, Brunetti je elio potedjeti obitelj nepotrebne boli. Dok je ekao na izvorni spis o tom zloinu, pokuao se prisjetiti pojedinosti o njemu. Kako se otmica zbila u pokrajini Treviso, policija u tom gradu pokrenula je poetnu istragu, iako je rtva bio Venecijanac. Brunetti je u to vrijeme bio zaokupljen jednim drugim sluajem, ali se sjeao sveopeg osjeaja nemoi koji je bio ispunio questuru nakon to je istraga proirena i na Veneciju, a policija pokuala pronai ljude koji su bili oteli mladia. Od svih zloina, Brunetti je otmice oduvijek smatrao najgorima, ne samo zato to je imao dvoje djece, ve zbog ljage koju je taj in bacao na ovjenost, odreujui posve proizvoljnu cijenu ivota i zatim unitavajui taj ivot ako postignuta cijena ne bi bila zadovoljavajua. Ili jo gore, to se dogaalo u mnogim sluajevima, otmiari bi oteli nekoga, uzeli otkupninu, a zatim nikada ne bi oslobodili taoca. Nazoio je otkriu tijela dvadesetsedmogodinje ene; oteli su je i zatim je ivu zakopali metar duboko pod zemlju i ostavili je da se ugui. Jo uvijek se sjeao njezinih ruku, pocrnjelih poput zemlje nad njom, koje je bespomono priljubila uza svoje lice u smrti. Nije se moglo rei da Brunetti poznaje ikoga iz obitelji Lorenzoni, iako su on i Paola jednom prigodom bili pozvani na veeru na kojoj je bio nazoan i grof Ludovico. Kao to je to uvijek sluaj u Veneciji, povremeno je viao tog postarijeg mukarca na ulici, ali nikada se nisu pozdravljali. Prije godinu dana, commissario, koji je bio zaduen za venecijanski dio istrage, premjeten je u Milano, tako da ga

Brunetti nije mogao osobno ispitati u svezi s tim kako je tekla istraga niti kakvi su njegovi osobni utisci o tim dogaajima. esto su se takvi osobni, nezabiljeeni odgovori pokazivali korisnima, osobito kad bi se sluajevi ponovno uzimali u razmatranje. Brunetti je prihvatio mogunost da, budui da se za tijelo pronaeno u polju moglo ispostaviti da nije rije o mladom Lorenzoniju, sluaj bude ponovno otvoren, a da e ispasti da tijelo spada pod nadlenost belunske policije. Ali kako onda objasniti prsten? Signorina Elettra pojavila se na njegovim vratima prije nego li je dospio odgovoriti na svoje vlastito pitanje. "Molim Vas, uite," pozove je. "Vrlo brzo ste ga pronali." A to nije uvijek bio sluaj s dosjeima u questuri, barem ne do njezinog blaenog dolaska. "Koliko ve dugo radite ovdje, signorina?." upitao je. "Na ljeto e biti tri godine, commissario. Zato pitate?" Na vrhu jezika mu je bilo "Zato da Bogu najljepe zahvalim na tome to ste s nama," ali to mu je zvualo previe slino nekoj od njezinih vlastitih govornikih figura. Umjesto toga, on joj odgovori, "Zato da mogu naruiti cvijee za proslavu toga dana." Nasmijala se na to i oboje se sjetilo njegova poetna oka kad je saznao da je jedna od prvih stvari koje je uinila kad je postala tajnica vice-questorea Patte bila ta da je ispunila narudbenicu za dostavu cvijea svaka dva tjedna a to je cvijee esto bivalo doista spektakularno i nikada nije stizalo manje od dvanaest cvjetova. Patti, kojeg je zanimalo samo to da njegov fond za reprezentaciju koji je bio uplaivan iz gradskoga prorauna bude dostatan za njegove este "slubene" rukove a koji su obino bili gotovo jednako spektakularni kao i cvijee nikada nije palo na pamet da postavi pitanje trokova, tako da je njezino predvorje postalo izvorom uitka cijeloj questuri. Bilo je nemogue dokuliti je li zadovoljstvo zaposlenika izazvano onime to je signorina Elettra odlulila odjenuti toga dana, cvijeem u njezinom siunom uredu ili pak linjenicom da vlada plaa to isto cvijee. Brunetti, koji je podjednako uivao u svakoj od te tri stavke, dosjetio se jednom stihu, mislio je da je rije o Petrarci, koji mu je letio mislima, u kojem pjesnik blagoslivlja mjesec, dan i sat kad je prvi put ugledao svoju Lauru. Ne rekavi nita o ovome, on uzme spis i spusti ga na radnu plohu pisaega stola pred sobom. Otvorio je spis kad je ona otila i krenuo itati. Brunetti se bio sjeao samo toga da se dogaaj zbio u jesen; 28. rujna, u utorak, neto prije ponoi. Robertova prijateljica bila je zaustavila svoj automobil (slijedili su podaci o starosti, modelu i registarskom broju) pred vratima obiteljske vile obitelji Lorenzoni, spustila prozor i otipkala brojanu ifru na digitalnoj bravi kojom su se vrata otvarala. Kako se vrata nisu otvarala, Roberto je izaao iz vozila i priao joj

ne bi li vidio u emu je problem. Veliki je kamen leao s unutarnje strane vrata, svojom teinom sprjeavao da se mogu otvarati. Roberto se, prema djevojinim rijeima zabiljeenima u izvornom redarstvenom izvjeu, sagnuo kako bi pokuao ukloniti stijenu i u tom trenutku iz grmlja pokraj vrata iskoila su dvojica mukaraca. Jedan od njih prislonio je cijev pitolja na mladievu sljepoonicu, dok je drugi priao automobilu i kroz prozor uperio pitolj u nju. Obojica su preko lica navukli skijake kape s prorezima za oi i usta. Ona je izjavila kako je najprije bila pomislila da je rije o pljaki tako da je odmah spustila ruke u krilo i pokuala neprimjetno s prsta svui svoj smaragdni prsten, nadajui se da e ga uspjeti ispustiti na pod automobila i tako ga spasiti od lopova. S auto-radija je tretala glazba, tako da nije mogla uti o emu govore ta dvojica mukaraca, ali je policiji rekla da joj je postalo jasno da nije rije o pljaki kad je vidjela Roberta kako se okree i zamie za grm, hodajui ispred prvoga mukarca. Drugi je ostao gdje je bio, pokraj njezinog prozora, i dalje drei pitolj uperen u nju, ali niti ne pokuavajui razgovarati s njom sljedeih nekoliko trenutaka, a zatim se i on povukao u grmlje i nestao. Prvo to je uinila bilo je to da je zakljuala vrata vozila. Posegnula je rukom izmeu sjedala za svojim telefoninom, ali baterija mu se bila ispraznila, tako da nije mogla nikoga nazvati. ekala je da se Roberto vrati. Kad se Roberto nije vratio ne zna koliko je dugo ekala vozei unatrag udaljila se od vrata, okrenula se i odvezla se prema Trevisu do prve telefonske govornice na autoputu. Nazvala je 113 i prijavila to se bilo dogodilo. ak ni tada, rekla je, nije joj palo na pamet da je moda rije o otmici; ak je u jednom trenutku bila pomislila da je to moda nekakva ala. Brunetti je proitao ostatak izvjetaja, traei u njemu je li je policajac koji je razgovarao s njom bio pitao zato bi ona mislila da je rije o ali, ali to pitanje nigdje nije pronaao. Brunetti izvue ladicu i potrai komad papira; ne pronaavi nijedan, on se nagne prema koari prepunoj zguvanog papira i izvue iz nje jednu omotnicu, prevrne je i na poleini zapie neto, a onda se vrati natrag izvjetaju. Policija je stupila u vezu s obitelji, znajui samo to da je mladi odveden u nepoznato pod prijetnjom oruja. Grof Ludovico vratio se kui u etiri sata ujutro, a dovezao ga je njegov neak, Maurizio. Do tog trenutka, policija je cijeli sluaj tretirala kao moguu otmicu, tako da je odmah bio pokrenut mehanizam zamrzavanja svih obiteljskih fondova. To se moglo uiniti samo sa fondovima unutar zemlje, ali je obitelj i dalje imala neometan pristup svojoj imovini u stranim bankama. Znajui to, commissario trevike policije koji je vodio istragu pokuao je grofa Ludovica uvjeriti u besmislenost poputanja otmiarskim zahtjevima za

otkupninom. Samo sprjeavanjem bilo kakvih pokuaja plaanja otkupnine koju otmiari zahtijevaju moglo se iste odvratiti od buduih zloina. U veini sluajeva, rekao je grofu, otetu osobu nikada ne vraaju, a esto nikada niti ne pronau. Grof Ludovico ustrajao je u tome da nema razloga vjerovati da je rije o otmici. Mogla je to biti pljaka, neslana ala, sluaj zamjene osoba. Brunettiju je bila dobro poznata potreba za nijekanjem uasne istine i esto se bio susretao s ljudima koje nikako nije mogao uvjeriti u to da je lan njihove obitelji u opasnosti ili, esto, mrtav. Te je tako grofovo ustrajanje u tome da nije i ne moe biti rijei o otmici bilo potpuno shvatljivo. Ali Brunetti se ponovno zamislio nad nagaanjem o tome da je moda rije o nekakvoj neslanoj ali. Kakav je to mladi bio Roberto da su ljudi koji su ga najbolje poznavali pretpostavljali takvo to? Da nije rije o neslanoj ali dokazano je dva dana kasnije, kada je stigla prva poruka. U poruci poslanoj urnom dostavom iz sredinje pote u Veneciji, vjerojatno ubaenoj u jedan od potanskih sanduia na proelju zgrade, otmiari su zahtijevali sedam milijarda lira, iako nisu spominjali ni rije o tome kako e isplata biti obavljena. Do tog trenutka cijela je pria ve zapljusnula naslovnice nacionalnih dnevnih listova, tako da otmiari nisu vie trebali ni sumnjati da je policija obavijetena o svemu. U sljedeoj poruci, poslanoj iz Mestra dan kasnije, traena je svota sniena na pet milijarda lira, a obavjetavala ih je o tome kako e nain i vrijeme isplate biti telefonski dojavljeni nekom od obiteljskih prijatelja, iako nije navedeno nijedno ime. Po primitku ove poruke grof Ludovico se pojavio na televiziji i uputio molbu otmiarima neka oslobode njegova sina. Tekst njegove televizijske poruke bio je priloen uz izvjetaj. U njoj je tvrdio kako nema naina da on prikupi traenu svotu, budui da su sva njegova sredstva bila zamrznuta. Izjavio je i to da je, ako otmiari i dalje kane stupiti u dodir s osobom koju su namjeravali nazvati i rei joj to da ini, spreman dragovoljno se predati otmiarima u zamjenu za svoga sina: posluat e i uiniti togod od njega zatrae. Brunetti naini biljeku na omotnici, govorei samome sebi kako bi trebao pokuati pribaviti snimku grofovog televizijskog nastupa. U prilogu se nalazio popis imena i adresa sviju osoba ispitanih u svezi s tim sluajem, razlog zato je policija razgovarala s njima te u kakvoj su vezi s Lorenzonijevima. Na posebnim su se stranicama nalazili stenogrami ili saeci tih razgovora. Brunetti pogledom preleti preko toga popisa. Prepoznao je imena barem 5-6 poznatih zloinaca, ali nije bio u stanju prepoznati ita to bi ih meusobno povezivalo. Jedan je bio provalnik, drugi kradljivac automobila, a trei je, Brunetti je to dobro znao, budui da ga je tamo sam strpao, gulio kaznu u zatvoru zbog pljake banke. Moda su to bili neki od ljudi koje je policija u Trevisu plaala kao dounike. Svi tragovi vodili su u nepoznato.

Neka druga imena prepoznao je, ne po ozloglaenosti, ve po njihovu drutvenu poloaju. Na popisu su bili i upnik obitelji Lorenzoni, ravnatelj banke u kojoj su drali najvie novca, a i imena obiteljskih odvjetnika i biljenika. Zagriljivo je itao rije po rije u spisu; paljivo je prouavao tiskana slova na plastificiranim zahtjevima za otkupninom i laboratorijski izvjetaj koji ih je pratio, a u kojem je stajalo da na njima nema otisaka prstiju i da se takav papir moe kupiti posvuda, tako da ne predstavlja nikakav vrijedan trag; ispitivao je fotografije otvorenih vrata pred vilom snimljene izdaleka i izbliza. Posljednja je fotografija prikazivala kamen kojem su vrata bila zaglavljena. Brunetti vidje da je kamen toliko velik da ga se nije moglo provui kroz reetke ograde: tkogod da ga je ondje spustio, uinio je to iznutra. Brunetti jo neto zabiljei. Posljednji su se listovi spisa bavili financijama obitelji Lorenzoni i sadravali i popis njezine imovine u Italiji, kao i popis imovine za koju se znalo u inozemstvu. Talijanska su poduzea bila vie-manje poznata Brunettiju, onoliko koliko ih je mogao prepoznati prosjeni Talijan. im ste izgovorili "elik" ili "pamuk," kao da ste istodobno izrekli i obiteljsko prezime. Strana su poduzea bila raznovrsnija: obitelj Lorenzoni je posjedovala jednu tursku autoprijevozniku tvrtku, pogone za preradu repe u Poljskoj, lanac raskonih hotela na obali Crnoga mora na Krimu te cementaru u Ukrajini. Ba kao i mnoga druga poduzea u Zapadnoj Europi, i obitelj Lorenzoni irila je svoje zanimanje izvan granica kontinenta, slijedei stope pobjednikoga kapitalizma prema Istoku. Trebalo mu je vie od sat vremena da proita cijeli spis, a kad je zavrio, odnio ga je dolje do ureda signorine Elettre. "Biste li mi mogli napraviti kopiju cijelog spisa?" zamoli je on polaui spis na njezin pisai stol. "I fotografija?" "Da, ako je mogue." "Je li pronaen, taj mladi Lorenzoni?" "Netko jest," odgovori Brunetti, ali, svjestan ovog neprimjetnog izbjegavanja odgovora, nastavi, "Vjerojatno je to on." Ona uvue usne i podigne obrve, zatim zatrese glavom i ree, "Jadan deko. Jadni njegovi roditelji." Oboje su neko vrijeme utjeli, a tada ona upita, "Jeste li ga vidjeli, grofa, kad se pojavio na televiziji?" "Ne, nisam." Nije se mogao sjetiti zato, ali znao je da to nije bio vidio. "Bio je potpuno naminkan, onako kako minkaju voditelje dnevnika. Znam kako to ide. Sjeam se da mi je tada sinulo kako je udno da je to morao uiniti, osobito pod takvim okolnostima." "Kakvim Vam se uinio?" upita Brunetti. Ona se na trenutak zamisli nad njegovim pitanjem, a zatim ree,

"Izgledao mije beznadno, kao da je apsolutno siguran da, togod on zatraio, kumio ili preklinjao, da to nee dobiti." "Je li bio oajan?" upita Brunetti. "ovjek bi to pomislio, zar ne?" Ona se zagleda u neku toku pokraj njega i ponovno zauti. Naposljetku odgovori, "Ne, nije bio oajan. Izgledao je umorno razoaran, kao da zna to e se dogoditi i kao da zna da to nikako i niime ne moe sprijeiti." Ona ponovno pogleda prema Brunettiju i uputi mu spoj osmijeha i slijeganja ramenima. "ao mi je to Vam to ne mogu opisati bolje. Moda biste, kada biste ga sami vidjeli, bili u stanju razumjeti na to ciljam." "Kako da nabavim snimku?" upita on. "Pretpostavljam da RAI mora imati snimku u svojoj arhivi. Nazvat u jednog poznanika u Rim i vidjeti mogu li je nabaviti." "Jednog poznanika?" Brunetti se ponekad pitao postoji li ijedan mukarac u Italiji u dobi izmeu dvadeset i jedne i pedeset godina, a da ga signorina Elettra ne poznaje. "Pa, zapravo je to netko koga poznaje Barbara, jedan od njezinih bivih momaka. Radi u urednitvu vijesti na RAI-ju. Zajedno su diplomirali." "Znai, on je lijenik?" "Pa, diplomirao je medicinu, iako mislim da nikada nije stairao. Njegov otac radi za RAI, tako da su mu ponudili posao im je diplomirao. Budui da mogu rei da je on lijenik, on im slui da odgovara na zdravstvena pitanja koja pristignu znate kako to ve ide: kad imaju emisiju o dijetama ili opeklinama od sunca i kad ele biti sigurni da je to to kau ljudima istina, oni Cesareu daju zadatak da obavi istraivanje. Ponekad ga ak i intervjuiraju, dottor Cesare Bellini, a on gledateljstvu ispria dokle je stigla suvremena medicina." "Koliko je godina studirao medicinu?" "Sedam, mislim, isto kao i Barbara." "I danas mu postavljaju pitanja o opeklinama od sunca?" Opet se pojavio njezin osmijeh, ali ga je istom brzinom i uklonila s lica. "Ve imamo previe lijenika; imao je sree to je dobio posao. A i svia mu se ivot u Rimu." "Pa, dobro onda, nazovite ga, molim Vas." "Svakako, dottore, i donijet u Vam preslike izvjetaja im ih napravim. On je opazio da ima jo neto to je eljela rei. "Da?" "Ako kanite ponovno otvoriti istragu, elite li da nainim jo jednu presliku za vice-questorea?" "Malo je prerano rei da emo ponovno otvoriti istragu, tako da e biti dovoljna jedna preslika za mene," ree Brunetti svojim najneprirodnijim glasom.

"Da, dottore," zau se suzdran odgovor signorine Elettre, "a ja u se pobrinuti da izvornici budu vraeni u spis." "Dobro. Hvala Vam." "Potom u nazvati Cesarea." "Hvala Vam, signorina," ree Brunetti i vrati se kat vie u svoj ured, razmiljajui o zemlji u kojoj ima previe lijenika, ali u kojoj je iz godine u godinu sve tee pronai stolara ili postolara. 5 Iako je ovjek koji je u Trevisu bio vodio istragu o otmici Lorenzonija Brunettiju bio nepoznat, dobro je upamtio Gianpiera Lamu, koji je bio zaduen za dio istrage kojim se bavila venecijanska policija. Lama, Rimljanin koji je u Veneciju pristigao na krilima slave zbog uspjenog uhienja i osude koja je uslijedila za mafijakog ubojicu, bio je radio u gradu samo dvije godine prije nego je promaknut na poloaj vice-questorea i poslan u Milano, gdje je Brunetti oekivao da e ga jo uvijek nai. On i Brunetti bili su radili zajedno, ali nijedan od njih nije osobito uivao u tom iskustvu. Lama je svoga kolegu smatrao previe mlakim u proganjanju zloina i zloinaca, nespremnim izloiti se onakvim rizicima kakve je Lama smatrao nunima. Budui da je, izmeu ostalog, Lama bio smatrao savreno prihvatljivim povremeno se ne obazirati na zakone, pa ak i zaobilaziti ih kako bi nekoga uhitio, nerijetko se dogaalo da su ljudi koje je on uhitio kasnije oslobaani zbog nekakvih tehnikih nepravilnosti koje bi pronali u magistraturi. No, kako se to obino dogaalo neto kasnije nakon Lamina izvorna bavljenja sluajem, njegovo se ponaanje rijetko smatralo uzrokom kasnijeg odbacivanja optube ili ponitenja presude. Lamino su ponaanje smatrali hrabrim i to je pogurnulo njegovu karijeru uzlaznom stazom, i poput svjetlee rakete penjao se sve vie i vie, nakon svakog promaknua pripremajui se za sljedee. Brunetti se prisjetio da je Lama bio taj koji je razgovarao s djevojkom mladoga Lorenzonija, i ijoj su pozornosti promaknule njezina i oeva natuknica da je moda rije o lanoj otmici. Ili, ako ih je i ispitivao o tome, Lama ni rijei nije spomenuo u svojem izvjetaju. Brunetti privue omotnicu blie k sebi i pone sastavljati drugi popis, ovaj put popis ljudi koji bi mu mogli pomoi da sazna vie, ako ve ne o toj otmici, onda barem o obitelji Lorenzoni. Na vrhu popisa automatski je upisao ime svoga tasta, grofa Orazija Faliera. Ako je itko imao istanan osjeaj za osjetljivu paukovu mreu u kojoj su bili isprepleteni plemstvo, posao i ogromno bogatstvo, bio je grof Orazio.

Ulazak signorine Elettre u njegov ured trenutno mu je odvukao pozornost s popisa. "Nazvala sam Cesarea," rekla je i spustila mu na stol fascikl. "Bacio je pogled u svoje raunalo i pronaao datum, pa kae da mu nee biti problem nabaviti kopiju snimke. Poslat e po dostavljau danas poslijepodne." ak i prije nego li je dospio upitati je kako je to samo uspjela, signorina Elettra mu odgovori. "Nema to nikakve veze sa mnom, dottore. Rekao mi je da sljedei mjesec dolazi u Veneciju, pa mislim da eli iskoristiti to to je razgovarao sa mnom kao izliku da ponovno stupi u vezu s Barbarom." "A dostavlja?" upita Brunetti. "Rekao je da e snimku priloiti uz izvjetaj koji RAI sastavlja o cesti koja vodi prema zranoj luci," ree ona, podsjeajui Brunettija na jedan od najsvjeijih skandala. Milijarde lira su isplaivane prijateljima vladinih dunosnika koji su bili ugovorili izradu planova i izgradnju beskorisne autostrade do siune venecijanske zrane luke. Neki od njih su kasnije osueni zbog prijevare, ali sada je cijeli sluaj bio uhvaen u vrzino kolo albenih postupaka, dok je bivi ministar, koji je zaradio hrpu novca smislivi cijelu stvar, ne samo nastavio i dalje primati dravnu mirovinu, koja je navodno iznosila i vie od deset milijuna lira mjeseno, nego je, prialo se, otputovao u Hong Kong i ondje zgrnuo jo jedno bogatstvo. Trgnuo se iz svog snatrenja i podigao pogled prema signorini Elettri. "Molim Vas, zahvalite mu u moje ime," naposljetku ree Brunetti. "Oh, ne, dottore, mislim da bismo ga trebali pustiti da misli kako mi njemu inimo uslugu, dajui mu izliku da ponovno stupi u dodir s Barbarom. Ja sam mu ak rekla da u joj spomenuti togod o tome, tako da mu dam dobar izgovor da je nazove." "A zato?" upita Brunetti. inila se iznenaenom to to Brunetti nije shvatio. "U sluaju da ga ponovno zatrebamo. Nikad se ne zna kad e nam zatrebati televizija, zar ne?" Sjetivi se posljednjih, sramotnih izbora, kada je vlasnik triju najveih televizijskih kua upotrijebio iste kako bi besramno osnaio svoju izbornu kampanju, priekao je njezin komentar. "Mislim da je vrijeme da policija, a ne oni drugi, imaju koristi od njih." Brunetti, kojeg su politike rasprave oduvijek zamarale, pomisli kako je najbolje zaobii tu temu, privue presliku spisa k sebi i na odlasku joj zahvali. Telefon je zazvonio upravo u trenutku kada je Brunetti nakanio obaviti nekoliko telefonskih poziva. Podigavi slualicu, uo je poznati glas svoga brata. "Ciao, Guido, come stai?" "Bene," odgovori Brunetti, pitajui se zato li ga Sergio zove na poslu. Prvo misli, a zatim i srce, poletjee njegovoj majci. "to se dogodilo, Sergio?"

"Nita, ba nita. Ne zovem te zbog mamme." Ba onako kako je to uspijevao od njihova djetinjstva, Sergiov ga je glas umirio, uvjerio ga da je sve u redu ili da e uskoro biti tako. "Dobro, ne zovem te ba izravno zbog nje." Brunetti je utio. "Guido, znam da si posljednja dva vikenda bio u posjetu mammi. Ne, nemoj mi nita govoriti. Idem k njoj u nedjelju. Ali elio sam te zamoliti da je ti obie sljedee dvije nedjelje." "Naravno," ree Brunetti. Sergio nastavi kao da ga nije uope uo. "To mi je stvarno vano. Ne bih te molio da nije vano." "Znam, Sergio. Otii u k njoj." Izgovorivi to, Brunettiju je bilo neugodno pitati ga za razlog. Sergio nastavi. "Danas sam primio jedan dopis. Tri tjedna je pismo putovao od Rima dovde. Puttana Eva, ja bih prije pjeice stigao odavde do Rima. Imali su broj faksa u laboratoriju, ali jesu li se sjetili poslati faks? Ne, idioti su dopis poslali potom." Iz svog dugogodinjeg iskustva, Brunetti je znao da Sergija treba skrenuti s toga kolosijeka na kojem se govorilo o nekoj od raznoliko nesposobnih javnih slubi. "to je pisalo u pismu, Sergio?" "Bila je to pozivnica, naravno. Zato te i zovem." "Pozivnica za konferenciju o ernobilju?" "Da, zamolili su nas da proitamo na rad. Pa, Battestini e ga proitati, budui da ga je i potpisao, ali me zamolio da sam obrazloim svoj dio istraivanja i pomognem mu odgovarati na pitanja koja e uslijediti kasnije. Sve dok nisam primio pozivnicu nisam bio siguran da emo ii. Zato te i nisam zvao sve do sada, Guido." inilo se kao da Sergio, istraiva u laboratoriju medicinske radiologije, govori o toj konferenciji ve godinama, iako je u stvarnosti o njoj govorio tek nekoliko mjeseci. tete izazvane nesposobnou jo jednog dravnog sustava vie se nisu mogle sakrivati, a to je dalo povoda beskrajnim konferencijama o uinku eksplozije i posljedica izazvanih slijeganjem radioaktivne praine, a bilo je predvieno da se posljednja u nizu odri u Rimu sljedeeg tjedna. Nitko, mislio je Brunetti u svojim cininijim trenucima, se nije usuivao predloiti zabranu daljnje izgradnje nuklearnih reaktora ili obavljanja nuklearnih pokusa ovdje je on u sebi opsovao Francuze ali svi su hrlili na beskonane konferencije gdje su se meusobno tapali i razmjenjivali uasavajue podatke. "Drago mi je to ima priliku otii na tu konferenciju, Sergio. estitam. Moe li Maria Grazia ii s tobom?"

"Ne znam jo. Gotovo je zavrila s onim stanom na Giudecci, ali netko ju je zamolio da isplanira i napravi proraun za potpunu obnovu etvorokatnog palazza u Ghettu, i ako to ne obavi do tada, sumnjam da e moi poi na put sa mnom." "Zar te puta da sam ide u Rim?" upita Brunetti, znajui, u trenutku dok je postavljao to pitanje, koliko je to pitanje blesavo. Imajui toliko meusobne slinosti, I fratelli Brunetti bili su papuari, a ta je osobina esto bila predmetom ale meu njihovim prijateljima. "Ako potpie ugovor, mogu slobodno odletjeti na Mjesec, a ona to nee primijetiti." "O emu govori tvoj znanstveni rad?" upita Brunetti, znajui da vrlo vjerojatno nee razumjeti Sergiov odgovor. "Oh, to su tehnike stvari, o fluktuaciji broja crvenih i bijelih krvnih zrnaca tijekom prvih tjedana nakon izlaganja radioaktivnoj praini ili snanom zraenju. Stupili smo u vezu s nekim ljudima u Aucklandu koji se bave istom stvari, i ini se da su njihovi nalazi identini naima. To je jedan od razloga zato elim poi na tu konferenciju Battestini bi iao ovako i onako, ali ovaj put netko plaa umjesto nas, pa emo se nai i porazgovarati s njima i usporediti nae nalaze." "Dobro, ba mi je drago zbog tebe. Koliko dugo te nee biti?" "Konferencija traje est dana, od nedjelje do petka, a zatim bih mogao ostati jo dva dana u Rimu i vratiti se tek u ponedjeljak. Priekaj malo; dat u ti datume." Brunetti je uo listanje stranica, a zatim opet Sergiov glas. "Od osmog do esnaestog. Trebao bih se vratiti esnaestoga ujutro. I, Guido, ja u ii k majci sljedee dvije nedjelje." "Ne budi smijean, Sergio. Takve se stvari dogaaju. Ja u ii k mammi dok tebe nema, a ti e otii kad se vrati, sljedee nedjelje, a ja opet nakon toga. I ti bi isto uinio za mene." "Samo ne elim da pomisli da je ne elim posjeivati, Guido." "Nemojmo sada o tome, Sergio. U redu?" upita Brunetti, iznenaen injenicom da ga pomisao na majku jo uvijek silno rastuuje. Posljednjih godinu dana bio je pokuavao, uvijek neuspjeno, samog sebe uvjeriti da je njegova majka, ta ena bistra duha koja ih je odgojila i voljela neopisivom ljubavlju, odlutala u neki drugi svijet, gdje je ekala, jo uvijek otroumna i s osmijehom na licu, na tu otupljenu olupinu koja je bila njeno tijelo da doe i pridrui joj se tako da zajedno otplutaju prema konanom spokoju. "Nerado te molim za uslugu, Guido," ponovi njegov brat, to je Brunettija podsjetilo na to kako je Sergio uvijek dobro pazio da ne zlorabi svoj poloaj starijeg brata niti autoritet koji mu je taj poloaj davao.

Brunetti se prisjeti izraza koji su njegovi ameriki kolege obino koristili, i on "zagradi" svog brata. "Reci mi kako su klinci, Sergio." Sergio se glasno nasmijao zbog naina na koji su uletjeli u obiteljski kalup: njegova potreba da sve opravdava; odbijanje mlaeg brata da to smatra potrebnim. "Marco jo malo pa je odsluio vojni rok; krajem mjeseca bit e etiri dana kod kue. A Maria Luisa govori samo engleski, tako da e biti spremna za odlazak u Courtauld na jesen. Suludo, zar ne, Guido, to mora ii u Englesku studirati restauraciju?" Paola, Brunettijeva ena, predavala je englesku knjievnost na sveuilitu Ca Foscari. Od brata nije mogao uti bogznato novo o suludosti talijanskog sveuilinog sustava, a to ve nije otprije znao. "Je li njezin engleski dovoljno dobar?" upitao je. "Bolje joj je da bude dovoljno dobar, ha? Ako nije, poslat u je tebi i Paoli preko ljeta." "I to bismo mi trebali raditi, govoriti engleski cijelo vrijeme?" "Pa da." "Oprosti, Sergio, nikad ne govorimo engleski osim ako ne elimo da djeca ne razumiju o emu govorimo. A i njih dvoje je nauilo ve toliko u koli da ni to vie ne moemo initi." "Pokuajte s latinskim," ree Sergio smijui se. "Uvijek si bio dobar u latinskom." "Bojim se da je to bilo jako davno," ree Brunetti tuno. Sergio, koji je oduvijek osjeao stvari koje nije mogao imenovati, uhvatio je bratovo raspoloenje. "Nazvat u te prije nego to krenem na put, Guido." "Dobro, stammi bene," ree Brunetti. "Ciao," pozdravi ga Sergio i prekine vezu. U svom ivotu, Brunetti je esto uo ljude kako reenice poinju s "Da nije bilo njega..." i uvijek bi mu na pamet padalo Sergiovo ime. Kad je Brunettiju, koga su u obitelji oduvijek smatrali najuenijim, bilo osamnaest godina, odlueno je da nema dovoljno novca da ga poalju na studij i odgaaju trenutak kada e poeti pridonositi kunom proraunu. udio je za studijem onako kako su neki od njegovih prijatelja udjeli za enama, ali se pomirio s odlukom obitelji i poeo traiti posao. Tada je Sergio, koji se tek zaruio i zaposlio u medicinskom laboratoriju kao tehniar, ponudio izdvajati vie novca u obiteljski proraun ako njegovom mlaem bratu dopuste da ode studirati. Ve tada je Brunetti znao da eli studirati pravo, manje njegovu trenutnu primjenu nego njegovu povijest i razloge zato se razvilo onako kako se razvilo.

Budui da na Ca Foscariju nije bilo studija prava, to je znailo da Brunetti mora otii na studij u Padovu, tako da je cijena svakodnevnog putovanja do fakulteta poveavala odgovornost koju je Sergio pristao preuzeti. Sergiovo je vjenanje kasnilo tri godine, tijekom kojih je Brunetti brzo postao najboljim studentom u svojoj klasi i poeo zaraivati novac dajui instrukcije mlaim studentima. Da nije studirao, Brunetti nikada ne bi susreo Paolu u sveuilinoj knjinici i bio bi postao policajcem. Ponekad se pitao bi li postao istim ovjekom, bi li se stvari u njegovoj nutrini, a koje je smatrao ivotno vanima, razvile na isti nain da je, kojim sluajem, postao zastupnikom osiguravajueg drutva ili slubenikom u gradskoj upravi. Istoga trena prepoznajui jalovo nagaanje, Brunetti posegne za telefonom i privue ga k sebi. 6 Ba kako je Brunetti oduvijek smatrao vulgarnim pitati Paolu koliko soba ima u palazzu njezine obitelji, pa tako nije imao pojma o njihovom broju, tako nije imao pojma niti o tonom broju telefonskih linija koje su vodile do palazza Falier. Znao je tri broja: vie-manje javni broj koji je bio poznat svim prijateljima i poslovnim suradnicima; onaj koji je bio poznat samo lanovima obitelji; i konano grofov privatni broj, koji nikada nije smatrao nunim upotrijebiti. Nazvao je prvi broj, budui da je teko mogao rei da je rije o hitnom sluaju ili temi vrlo osobne naravi. "Palazzo Falier," nakon treeg zvona na telefon se javio muki glas koji Brunetti nije nikada ranije uo. "Dobro jutro. Ovdje Guido Brunetti. elio bih razgovarati s..." ovdje on zastane na trenutak, jer nije bio siguran treba li grofa nazvati njegovom titulom ili ga osloviti kao tasta. 'On trenutno razgovara na drugoj liniji, dottor Brunetti. Smijem li mu prenijeti da Vas nazove za..." Sada je njegov sugovornik zastao na tren. "Upravo se ugasila lampica. Spojit u vas." Neto je tiho kljocnulo, nakon ega je Brunetti zauo duboki bariton svoga tasta, "Falier." Nita vie. "Dobro jutro. Guido ovdje." Njegov se glas, kako je u posljednje vrijeme bio inio, smekao. "Ah, Guido, kako si? I kako su djeca?" "Svi smo dobro. A vas dvoje?" Nije ju mogao zvati 'Donatella,' a nije ju elio zvati 'groficom.'

"Oboje smo dobro, hvala na pitanju. to mogu uiniti za tebe?" Grof je znao da nije mogao postojati nijedan drugi razlog za Brunettijev poziv. "Zanima me to biste mi mogli rei o obitelji Lorenzoni." Tijekom tiine koja je uslijedila, Brunetti gotovo da je mogao uti kako grof prelistava desetljea obavijesti, skandala i glasina koje je bio prikupio o veini gradskih odlinika. "Zato te oni zanimaju, Guido?" upita ga grof, pa nastavi, "Ako mi to smije rei." "U blizini Belluna iskopano je tijelo jednoga mladia. S njim je u grobu pronaen i prsten. S grbom Lorenzonijevih." "Moda je to osoba koja mu je taj prsten ukrala," grof ponudi rjeenje. "To moe biti bilo tko," sloi se Brunetti. "Ali pregledao sam spis izvorne istrage te otmice, pa sam naiao na nekoliko stvari koje bih volio raistiti, ako je ikako mogue." "Kao na primjer?" upita ga grof. U vie od dva desetljea koliko je Brunetti poznavao grofa, nikada se nije dogodilo da je grof bio indiskretan; tovie, sve to je Brunetti kazivao grofu moglo se slobodno prenijeti svakome tko se zanimao za istragu. "Dvoje ljudi je izjavilo da su pomislili kako je rije o ali. A kamen koji je sprjeavao otvaranje vrata morao je biti postavljen s unutarnje strane." "Ne sjeam se najbolje toga sluaja, Guido. Mislim da smo kad se to dogodilo bili u inozemstvu. To se dogodilo pred njihovom vilom, zar ne?" "Jest," odgovori Brunetti, a onda, potaknut neim u grofovom glasu, upita, "Jeste li bili ondje?" "Jednom ili dvaput." U grofovom se glasu nije dalo naslutiti apsolutno nita. "Onda znate kako izgledaju vrata," ree Brunetti, ne elei izravno upitati grofa koliko su prisni njegovi odnosi s Lorenzonijevima. Barem ne zasad, u svakom sluaju. "Da, znam," odgovori grof. "Otvaraju se prema unutra. Na zidu je portafon, tako da posjetitelj samo mora pritisnuti zvonce i predstaviti se. Vrata se mogu otvoriti i iz kue." "Ili izvana, ako znate ifru," dodao je Brunetti. "To je njegova prijateljica i pokuala uiniti, ali vrata se nikako nisu otvarala." "Mala Vallonica, zar ne?" upita grof. Ime je bilo poznato iz izvjea. "Da. Francesca." "Zgodna djevojka. Ili smo joj na vjenanje." "Vjenanje?" upita Brunetti. "Prije koliko vremena je to bilo?"

"Prije neto vie od godinu dana. Udala se za mladog Salvatija. Enrica, Fulviova sina; onog koji voli glisere." Brunetti zagunda priznajui koliko su mu sjeanja na tog deka mutna i zamagljena. "Jesi li poznavao Roberta?" "Sreli smo se par puta. Nisam imao neko osobito visoko miljenje o njemu." Brunetti se pitao doputa li grofu njegov drutveni poloaj da govori loe o mrtvima ili je to bilo zbog injenice da se mladiu svaki trag izgubio ima ve dvije godine. "A zato?" "Zato to je od oca naslijedio sav njegov ponos, ali ni trunice njegova dara." "Kakav to dar ima grof Ludovico?" S druge strane telefonske ice do njega je doprla nekakva buka, kao da su se bila zatvorila vrata, a zatim je grof rekao, "Ispriaj me na trenutak, Guido." Prolo je nekoliko sekunda, nakon ega se vratio do telefona i rekao, "ao mi je, Guido, ali upravo mi je pristigao faks, tako da se bojim da moram obaviti neke telefonske razgovore sa svojim zastupnikom u Mexico Cityju dok je jo uvijek u uredu." Brunetti nije bio siguran, ali je pomislio kako je Mexico City otprilike dan i pol iza njih. "Nije li tamo sada mrkli mrak?" "Je. Plaen je da bude na svom radnom mjestu i elim ga dobiti na telefon prije nego to ode." "Ah, tako dakle," ree Brunetti. "Kada Vas mogu ponovno nazvati?" Grofov je odgovor brzo stigao. "Postoje li ikakvi izgledi da se nas dvojica naemo na ruku, Guido? Ima nekoliko stvari o kojima bih elio porazgovarati s tobom." "Vrlo rado. Kada?" "Danas. Je li to prerano?" "Ne, nikako. Nazvat u Paolu i rei joj. Biste li eljeli da i ona doe?" "Ne," ree grof, gotovo strogo, a zatim nastavi, "Neke od stvari o kojima bih elio razgovarati tiu se nje, pa bi mi bilo drae da ne bude ondje." Zbunjen, Brunetti ree samo, "U redu. Gdje emo se nai?" oekujui od grofa da navede ime nekog od proslavljenih restorana u gradu. "Ima jedno mjesto u blizini Campa del Ghetto. Ki jednog mog prijatelja i njen suprug vode taj restoran, a hrana je vrlo dobra. Ako ti nije predaleko, mogli bismo se nai tamo." "Dobro. Kako se to mjesto zove?"

"La Bussola. To je odmah kod San Leonarda, u smjeru Campa del Ghetto Nuovo. U jedan sat?" "Moe. Vidimo se tamo. U jedan." Brunetti spusti slualicu i ponovno k sebi privue telefonski imenik. Prelistavao ga je sve dok nije doao do slova S. Pronaao je telefonski broj Salviatijevih, ali ondje je bio samo jedan broj, izvjesnog Enrica, uz koji je stajalo "consulente," izraz koji je Brunettija zabavljao upravo onoliko koliko ga je i zbunjivao. Telefon je est puta zazvonio prije nego to se s druge strane javio enski glas, ve ivan zbog toga to netko naziva, "Pronto." "Signora SaMati?" upita Brunetti. ena je dahtala, kao da je dotrala do telefona. "Da, to trebate?" "Signora SaMati, ovdje commissario Guido Brunetti. elio bih Vam postaviti nekoliko pitanja o sluaju otmice lana obitelji Lorenzoni." Negdje iz pozadine dopiralo je vritanje i pla maloga djeteta, genetski naglaeno zavijanje na koje nijedno ljudsko bie ne moe ostati ravnoduno. uo je kako je slualica tresnula o tvrdu plohu, uinilo mu se da mu je rekla neka prieka, a zatim je sve druge zvukove prekrilo zavijanje, koje je nenadano prelo u cvile i, onako naglo kako je i bilo zapoelo, iznenada prestalo. Ponovno je u slualici zauo njen glas. "Jo odavno sam Vam rekla sve to znam o tome. ak se vie ni ne sjeam svega. Prolo je mnogo vremena, mnogo se toga dogodilo u meuvremenu." "To mi je jasno, signora, ali silno bi nam pomoglo kad biste nam posvetili nekoliko trenutaka. Jamim Vam da neu uzeti mnogo vremena." "Zato to ne bismo mogli obaviti telefonski?" "Bilo bi mi drae da razgovor obavimo oi u oi, signora. Bojim se da ne volim razgovarati putem telefona." "Kada?" upita ona iznenada pristajui. "Vidio sam da stanujete na Santa Croce. Imam nekog posla ondje prijepodne" nije imao nikakvog posla ondje, ali je bilo blizu traghetta kod San Marcuole, odakle je brzo mogao doi do San Leonarda na ruak s grofom "pa bi mi bilo usput skoiti do Vas. Naravno, ako Vam to odgovara." "ekajte da pogledam u svoj rokovnik," ree ona ponovno odlaui slualicu. Imala je sedamnaest godina kad se otmica dogodila, tako da sada nije imala niti punih dvadeset, a dijete je zvualo vrlo malo. Rokovnik?" Ako doete petnaest do dvanaest, moemo porazgovarati. Ali imam dogovoren ruak."

"Savreno mi odgovara, signora. Vidimo se onda," ree on hitro i spusti slualicu prije nego to je stigla promijeniti miljenje ili ponovno provjeriti svoj rokovnik. Nazvao je Paolu i rekao joj da ne moe doi kui na ruak. Kao i obino, prihvatila je to s takvom ravnodunou da se Brunetti na trenutak zapitao je li ona ve imala neto drugo na umu. "to e ti?" upita on. "Hmmm?" ree ona upitno. "Ah, itati." "A djeca? to e s njima?" "Nahranit u ih, Guido, ne brini. Zna i sam kako potrpaju svu hranu u sebe kad nismo oboje za stolom i ne utjeemo na uljuen nain na njih, tako da u imati svu silu vremena na raspolaganju za sebe." "Hoe li i ti jesti?" upita on. "Jest u samo zato to me toliko esto podsjea na to, zlato moje," ree ona nasmijavi se. Pomislio je kako bi joj mogao rei da je opsjednuta itanjem, ali Paola bi to shvatila jednostavno kao kompliment, pa joj samo ree kako e doi kui na veeru te spusti slualicu. Izaao je iz questure ne gubei vrijeme na to da nekome kae kamo ide, koristei stranje stubite i tako izbjegavi vice-questorea Pattu, koji je, uzimajui u obzir injenicu da je prolo jedanaest, gotovo jamano bio u svojem uredu. Vani se Brunetti, u vunenom odijelu i laganom ogrtau koji je odjenuo zbog ranojutarnje studeni, iznenadio koliko je zatoplilo. Krenuo je niz obzidanu obalu i upravo je skretao lijevo u jednu od uliica koja e ga odvesti do Campa Santa Maria Formosa i, odatle, do Rialta, kad je iznenada stao i svukao ogrta. Okrenuo se na peti i krenuo natrag prema questuri. Stigavi do zgrade, straari unutra su ga prepoznali i pritisnuli prekida kojim su se otvarala velika staklena vrata. Uao je u skueni ured s desne strane i ugledao Pucettija za pisaim stolom kako razgovara na telefon. Opazivi svog nadreenog, Pucetti ree neto svom sugovorniku i spusti slualicu te skoi na noge. "Pucetti," ree Brunetti, rukom pokazavi mladiu neka sjedne. "Ostavio bih ogrta ovdje nekoliko sati. Pokupit u ga kad se vratim." Pucetti, umjesto da sjedne, prie Brunettiju i uzme ogrta iz njegovih ruku. "Odnijet u ga gore u Va ured, ako doputate, dottore." "Ne, neka ostane ovdje. Ne morate ga nositi gore." "Radije bih ga odnio, gospodine. U posljednjih nekoliko tjedana odavde su nestale mnoge stvari." "Molim?" upita Brunetti iskreno iznenaen. "Iz straarnice questure?." "To je zbog njih, gospodine," ree Pucetti, glavom kimnuvi u smjeru beskonanog reda koji se protezao od Ureda za strance, u kojem su, inilo se, stotine ljudi ekale kako bi mogle ispuniti obrasce kojima e ozakoniti svoj

boravak u gradu. "Stiu nam hrpe Albanaca i Slavena, a znate i sami kakvi su to lopovi." Da je takvo to rekao Paoli, za tren oka bi na njega osula paljbu iz svih oruja nazivajui ga zadrtim rasistom, naglaavajui kako svi Albanci i svi Slaveni nisu isti. Ali kako nje nije bilo tamo i kako je Brunetti, openito, bio sklon sloiti se s Pucettijevim osjeajima, on ne uini nita, ve samo zahvali mladiu i izae iz zgrade. 7 Udaljavajui se od Campa Santa Maria Formosa, Brunetti se iznenada sjeti neega to je vidio prole jeseni na Campu Santa Marina, pa presjee prema manjem campu i skrene desno im je stupio nogom na nj. Metalne krletke ve su bile izvjeene ispred izloga prodavaonice kunih ljubimaca. Brunetti se priblii izlogu ne bi li vidio je li merlo indiano jo uvijek ondje. I naravno da je bio, u najgornjoj krletci, perja crna i sjajna, jednoga oka uperenog u Brunettija. Brunetti prie krletci, nagne se naprijed, te ree, "Ciao." Nita. Neustraivo, ponovio je, "Ciao," pazei pritom da rije razdvoji na dva sloga. Ptica ivano skoi s jedne paralelne ipke na drugu, okrene se i zagleda se u Brunettija drugim okom. On se osvrne i primijeti da se jedna sjedokosa ena bila zaustavila ispred edicole nasred campa i vrlo ga udno promatrala. On se na obazre na nju ve svoju pozornost opet usmjeri prema ptici. "Ciao," izgovori on opet. Brunettiju iznenada padne na pamet da je moda rije o razliitoj ptici; napokon, koliko se jedan kos moe razlikovati od drugog kosa? Pokuao je jo jednom, "Ciao." Tiina. Razoaran, okrene se i uputi slabaan osmijeh eni koja se ukopala na mjestu, zurei u njega s druge strane campa. Brunetti je bio napravio svega dva koraka kada je, za leima, uo svoj vlastiti glas kako mu dovikuje, "Ciao," a drugi je slog bio produen, onako kako ga ptice izgovaraju. Odmah se okrenuo i vratio natrag na mjesto ispred krletke. "Come ti stai?" upita on ovaj put, zastane na trenutak, a zatim je ponovio pitanje. Osjetio je, vie nego ugledao, kako netko stoji pokraj njega i okrenuvi se ugledao sjedokosu enu. On se nasmijei, a ona mu uzvrati osmijehom. "Come ti stai?" upita on ponovno pticu, a istim, vjerno oponaanim glasom, ptica mu uzvrati istim pitanjem, "Come ti stai?" glasom jezovito slinim vlastitom. "to jo zna rei?" upita ena. "Ne znam, signora. To je sve to sam ikada uo da je izgovorila." "udesno, zar ne?" upitala je, i kada je pogledao njezin osmijeh pun istog uitka, vie mu nije izgledala tako staro.

"Da, udesno," ree on i ostavi je ispred prodavaonice, gdje je nastavila ptici govoriti "Ciao, ciao, ciao." Presjekao je prema Santi Apostoli i gore niz Stradu Nuovu sve do San Marcuole, gdje se popeo na traghetto kako bi preao Canal Grande. Povrina vode toliko se ljeskala da je Brunetti poelio imati sunane naoale, ali tko bi tog maglovitog, vlanog jutra u rano proljee i pomislio da e grad obasjati takvo velianstveno sunce. Preavi preko, presjekao je nadesno, zatim nalijevo, pa opet nadesno, slijedei nesvjesne upute koje su mu bile uprogramirane tijekom desetljea pjeaenja gradskim ulicama kada je posjeivao prijatelje, pratio djevojke kuama, iao na kave, ili obavljao tisue drugih stvari koje mlad ovjek obavlja uope ne mislei na odredite ili put kojim treba poi. Uskoro se naao na Campu San Zan Degola. Koliko je Brunettiju bilo poznato, nitko nije znao jesu li u crkvi uvali ostatke obezglavljena tijela San Giovannija ili njegovu odsjeenu glavu. Njemu to zapravo i nije bilo bitno. Salviati za koga se bila udala bio je sin Fulvija, biljenika, tako da je Brunetti znao da se kua mora nalaziti dolje niz drugu callu s desne strane, trea kua slijeva. I bi tako: kuni je broj bio isti kao i onaj u telefonskom imeniku, iako su tamo ivjela tri razliita Salviatija. Najnie zvono imalo je inicijal E, i Brunetti ga pritisne, pitajui se jesu li se selili na vie katove zgrade kako su stariji lanovi obitelji umirali i ostavljali svoje stanove praznima. Vrata kljocnue i otvorie se i on ude. Pred njim je bila uska staza koja je vodila preko dvorita do stubita. Veseli tulipani rasli su s obje strane staze, a odvana se magnolija upravo rascvjetavala u sredini travnjaka s lijeve strane staze. Popeo se stubama i, stigavi do vrata na vrhu stuba, uo je kako se otkljuavaju. S druge strane vrata bilo je jo stuba koje su vodile do odmorita na kojem stajahu dvoja vrata. Na vrhu stubita, lijeva vrata se otvorie, a na odmorite izae mlada ena. "Jeste li Vi iz policije?" upita ona. "Zaboravila sam Vam ime." "Brunetti," ree on uspinjui se preostalim stubama prema njoj. Stajala je pred vratima, s potpuno bezizraajnim izrazom na licu koje bi inae bilo vrlo zgodno. Ako je djetece doista bilo njezino, i ako je bilo toliko malo koliko je nagaao, onda nije bila gubila vrijeme vraajui u formu svoje skladno mlado tijelo, odjeveno u usku crvenu suknju i jo ui crni demper. Njezino bezizraajno lice uokvirivao je oblak crne kovrave kose koja joj je padala na ramena, a gledala ga je s iznenaujuim pomanjkanjem zanimanja. Popevi se na vrh stuba, rekao je, "Hvala Vam to ste pristali razgovarati sa mnom, signora."

Nije se ni potrudila odgovoriti niti mu ikako dati do znanja da ga je ula, nego se okrenula i povela ga u stan, ne obazirui se na njegovo promrmljano, "Permesso." "Moemo ovamo," ree ona preko ramena, uvodei ga u veliku dnevnu sobu slijeva. Na zidovima Brunetti ugleda bakroreze koji su prikazivali prizore takve siline da su jamano bili Govini. Tri prozora gledala su na zatvoreni prostor za koji je pretpostavljao da je usko dvorite kroz koje je bio proao na dolasku; zid nasuprot bio je neugodno blizu. Sjela je nasred niske sofe i prekriila noge, izlaui pogledu vie butine no to je Brunetti bio navikao vidjeti kod mladih majki. Mahnuvi rukom prema stolcu koji je stajao nasuprot njoj, ona upita, "to biste eljeli znati?" Brunetti je pokuao procijeniti emociju kojom je ona zraila i znao je da nagonski traga za nervozom. Ali nije pronaao nita osim razdraenosti. "elio bih da mi kaete koliko ste dugo poznavali Roberta Lorenzonija." Ona nadlanicom odgurne uvojak svoje kose s ela, vjerojatno nesvjesna toga koliko je zbog te kretnje izgledala nestrpljivom. "Sve sam to ve ispriala drugom policajcu." "Znam to, signora. Proitao sam izvjetaj, ali volio bih da mi to ispriate svojim vlastitim rijeima." "Vjerujem da se u tom izvjetaju nalaze moje vlastite rijei," ree ona otresito. "Siguran sam da je tako. Ali sam bih volio uti to imate rei o njemu. Tako bih mogao bolje shvatiti kakav je bio ovjek." "Jeste li pronali njegove otmiare?" upita ona, time pokazujui prvi znak istinske znatielje otkad je uao u njezin stan. "Ne." inilo se da ju je to razoaralo, ali nije rekla nita. "Biste li mi mogli rei koliko ste ga dugo poznavali?" "Hodali smo oko godinu dana. Hou rei, prije nego to se to dogodilo." "I kakva je bio osoba?" "Kako to mislite, 'Kakva je bio osoba?' S njim sam ila u kolu. Imali smo nekih zajednikih osobina, voljeli smo raditi iste stvari. Nasmijavao me." "Jeste li zato pomislili da je moda ta otmica zapravo ala?" "Jesam li to?" upita ona iskreno zbunjena. "Tako pie u izvornom izvjetaju," objasni Brunetti, "da ste najprije pomislili da je moda rije o ali. U trenutku kada se to dogodilo." Ona skrene pogled s Brunettija, kao da slua glazbu koja tiho svira u susjednoj prostoriji, a samo je ona moe uti. "Ja da sam to rekla?" Brunetti kimne glavom.

Nakon duge stanke, rekla je, "Pa, pretpostavljam da sam to moda i rekla. Roberto je imao neke vrlo udne prijatelje." "Kakve prijatelje?" "Ma, znate, sveuilini studenti." "Nisam siguran da razumijem zato bi oni bili udni," ree Brunetti. "Pa, nitko od njih nije radio, ali su svi bili puni novaca." Kao da je znala koliko to zvui slabano, ona nastavi, "Ne, nije to. Govorili su udne stvari, o tome kako mogu u ivotu ili sa svojim ivotima initi to ih je volja. Takve stvari. Stvari o kakvima studenti govore." Opazivi izraz uljudnog iekivanja na Brunettijevu licu, nastavila je, "I vrlo su se zanimali za strah." "Strah?" "Da, itali su romane strave, i stalno su ili u kino gledati filmove s mnogo nasilja i takvih stvari." Brunetti kimne glavom i oglasi se neodreenim mrmljanjem. "U stvari, to je bio jedan od razloga zato sam bila prilino odluna u nakani da se prestanem viati s Robertom. Ali onda se to dogodilo, pa mu nisam to morala rei." Je li to u njezinom glasu prepoznao olakanje? Vrata su se otvorila i u sobu je ula sredovjena ena, nosei u rukama djetece koje je zinulo kako bi poelo vritati. Ugledavi Brunettija, ena stane, a dijete, osjetivi njezin pokret, zatvori usta i okrene se kako bi pogledalo na razlog enina iznenaenja. Brunetti ustane. "Gospodin je iz policije, mamma," ree mlada ena, ne obraajui uope pozornost na djetece, a zatim upita, "Treba neto?" "Ne, ne, Francesca. Ali vrijeme je da nahrani bebu." "To e morati priekati," ree djevojka kao da joj ta pomisao priinjava nekakvo zadovoljstvo. Pogledala je Brunettija, pa opet enu koju je nazivala mammom. "Osim ako ne eli da me policajac promatra dok dojim." ena proizvede nerazgovjetan zvuk i vre stisne dijete u naruju. Ono Brunetti je oduvijek imao potekoa pri procjeni je li rije o djeacima ili djevojicama ga je i dalje netremice promatralo, a onda se okrenulo prema svojoj baki i grgoljavo joj se nasmijalo. "Pretpostavljam da moemo priekati desetak minuta," ree starija ena, okrene se i izae iz prostorije, a djetecetov smijeh za njom je ostavio trag poput brazde za brodom. "Vaa majka?" upita Brunetti, iako nije bio siguran u to. "Majka moga supruga," odgovori ona osorno. "to Vas jo zanima o Robertu?" "Jeste li, u to doba, mislili da su to smislili neki od njegovih prijatelja?"

Prije nego to je odgovorila, ponovno je rukom odmaknula kosu s lica. "Hoete li mi rei zato Vas to zanima?" pitala je. Nain na koji je to izgovorila izbrisao je godine s njezinih prethodnih kretnja i podsjetio Brunettija da ona jamano jo nije navrila dvadesetu. "Hoe li Vam to pomoi da odgovorite na moje pitanje?" upita on. "Ne znam. Ali jo uvijek znam mnoge od tih ljudi, i ne elim rei nita to bi... " Pustila je da se njezina reenica raspline u zraku, putajui Brunettija neka se pita kakav bi mu odgovor mogla dati. "Pronali smo posmrtne ostatke koji su moda njegovi," izgovori on ne pruajui joj nikakve daljnje obavijesti o tome. "Onda to nikako nije mogla biti ala," trenutno mu je odgovorila. Brunetti se nasmijei i kimne, elei da ona njegove geste shvati kao slaganje, ni ne trudei se da joj ispria koliko je esto bio svjedokom nasilnih posljedica dogaaja koji su zapoeli kao najobinija ala. Ona spusti pogled na pokoicu nokta na kaiprstu svoje desne ruke i pone je cupkati i tiskati prstima lijeve. "Roberto je oduvijek govorio kako njegov otac vie voli njegova bratia, Maurizija, nego njega. Tako da je inio stvari kojima je elio nagnati svoga oca da mu posveti pozornost." "Kao na primjer?" "Oh, uvaljivao se u nevolje u koli, bio bezobrazan prema uiteljima, i sline sitnice. Ali jednom prilikom je nekolicini prijatelja rekao neka provale u oev automobil i ukradu ga. U vrijeme krade, automobil je bio parkiran ispred jednog od oevih poslovnih prostora na Mestrama, a Roberto je bio unutra i razgovarao s njim: tako njegov otac nije mogao niti pomisliti da je Roberto ostavio kljueve u autu ili ga posudio nekome." "to se poslije dogodilo?" "Oh, odvezli su se do Verone i ostavili automobil u podzemnoj garai i vratili se natrag vlakom. Mjesecima nisu mogli pronai auto, a kad su ga pronali, morali su vratiti osiguravajuem drutvu novac, i jo k tome platiti parkiranje." "Odakle Vi to sve znate, signora?" Ona pone odgovoriti, zastane, pa ree, "Roberto mi je to ispriao." Brunetti se odupre porivu da je upita kad joj je on to bio rekao. Njegovo je sljedee pitanje bilo mnogo vanije. "Jesu li to isti oni prijatelji koji su se mogli naaliti na ovakav nain?" "Na kakav nain?" "Priredivi lanu otmicu?" Ona se ponovno zagleda dolje u svoj prst.

"Nisam to rekla. I ako ste pronali njegovo tijelo, onda to uope nije upitno, zar ne? To nije bila ala, ne?" Brunetti ne odgovori nita na to, a zatim, trenutak kasnije, upita, "Biste li mi mogli rei njihova imena?" "Zato?" "Volio bih popriati s njima." Na trenutak mu se uinilo kao da e odbiti, ali ona popusti i ree, "Carlo Pianon i Marco Salvo." Zapamtio je imena iz izvornog spisa. Kako su to bili Robertovi najbolji prijatelji, policija se pitala nisu li njih dvojica ljudi za koje su otmiari rekli da e s njima stupiti u vezu i koristiti kao posrednike. Ali obojica su bila upisana na teaj jezika u Engleskoj u vrijeme Robertove otmice. On joj zahvali na imenima i nastavi, "Rekli ste da je to bio jedan od razloga zato ste bili odluili ne izlaziti vie s njim. Je li bilo drugih razloga?" "Oh, bilo je mnogo razloga," ree ona neodreeno. Brunetti ne ree nita, putajui da njen slabaan odgovor odjekuje prostorijom. Konano je dodala, "Pa, nije vie bio toliko zabavno s njim, barem ne zadnjih tjedan ili dva. Cijelo je vrijeme bio umoran i govorio kako se ne osjea dobro. Na koncu je jedino govorio o tome kako osjea umor i slabost. Nije mi se dalo vie sluati ga kako se ali cijelo vrijeme. Ili bi zaspao u autu, ili slino tome." "Je li otiao kod lijenika?" "Je. Otiao je doktoru nakon to je poeo govoriti kako vie nema njuha. Oduvijek se alio na puae bio je gori od Amera, to se toga tie ali onda je izjavio kako vie ne moe osjetiti niti miris dima." Nos joj se trgne kao da odgovara na apsurdnost toga. "Pa je odluio posjetiti nekog specijalista." "I to mu je lijenik rekao?" "Da je s njim sve u redu." Ona zastane na trenutak nakon toga, pa nastavi, "Osim proljeva, ali doktor mu je dao neto protiv toga." "I?" upita Brunetti. "Pretpostavljam da je prestao," ree ona nezainteresirano. "Ali, je li nastavio osjeati umor, onako kako ste to opisali?" "Je. Nastavio je govoriti kako ima muninu, a doktori su mu nastavili govoriti kako je s njim sve u redu." "Doktori? Zar je otiao nekim specijalistima?" "Mislim da jest. Razgovarao je s jednim specijalistom u Padovi. Taj mu je konano rekao da je slabokrvan i prepisao mu je izvjesne tablete. Ali uskoro nakon toga, dogodila se otmica, i on je nestao." "Mislite li da je bio bolestan?" upita Brunetti.

"Oh, ne znam," rekla je. Prekriila je noge, izlaui butinu jo vie pogledu. "Volio je biti u sreditu pozornosti." Brunetti je pokuao to izgovoriti vrlo oprezno. "Je li Vam dao razloga vjerovati da je doista vrlo bolestan ili slabokrvan?" "Kako to mislite, je li mi dao razloga?" "Je li bio, ovaj, manje energian no obino. Ona ga pogleda ravno u oi, kao da je Brunetti u ovu prostoriju uao iz nekog od prolih stoljea. "Oh, mislite na seks?" On kimne glavom. "Da, izgubio je zanimanje za seks; to je jo jedan razlog zato sam eljela prekinuti." "Je li on to znao, da ste eljeli prekinuti vau vezu?" "Nikada nisam imala prilike rei mu to." Brunetti razmisli o tome te upita, "Zato ste ili prema vili te noi?" "Bili smo na tulumu u Trevisu, a Robertu se nije dalo voziti cijelim putem tamo i natrag do Venecije. Tako smo mislili prenoiti u vili i krenuti kui ujutro." "Shvaam," ree Brunetti pa upita, "Osim to je bio umoran, je li se njegovo ponaanje ikako promijenilo tijekom tjedana prije otmice?" "Kako to mislite?" "Je li se doimao izrazito ivanim?" "Ne, barem ja to nisam primjeivala. Lako je gubio ivce sa mnom, ali on je ivce lako gubio sa svima. Bio je u svai s vlastitim ocem i s Maurizijem." "Oko ega?" "Ne znam. Nikada mi nije priao o tome. A to me i nije osobito zanimalo." "Zato ste se zanimali za njega, signora?" upita Brunetti i, uhvativi njezin pogled, nastavi, "ako smijem pitati." "Oh, on je bio dobro drutvo. U najmanju ruku, na poetku je bio dobro drutvo. I uvijek je sa sobom nosio hrpu novca." Brunetti pomisli kako je redoslijed ovih dviju stvari trebalo zamijeniti, ali ne ree nita. "Shvaam. Poznajete li njegova roaka?" "Maurizija?" upitao je, Brunetti pomisli nepotrebno. "Da." "Srela sam ga nekoliko puta. U Robertovoj kui. I jednom na jednom tulumu." "Je li Vam se svidio?" Ona se zagleda u jedan od bakroreza na zidu i, kao da ju je nasilje bilo nekako nadahnulo, ree, "Ne." "Zato?"

Ona neodreeno slegne ramenima prisjeajui se tog davnog dogaaja. "Ne znam. inio mi se bahatim." Zauvi ovo, nastavila je, "Nije da Roberto nije znao biti takav ponekad, ali Maurizio je bio ba... pa, on uvijek mora svima govoriti to da rade. Ili se barem meni tako uinilo." "Jesi li ga vidjela otkad je Roberto nestao?" "Naravno," odgovori ona, iznenaena pitanjem. "Odmah nakon otmice, bio je tamo s Robertovim roditeljima. Cijelo vrijeme, kad su poruke stigle. Tako da sam ga vidjela." "Mislim, nakon toga, nakon to su poruke prestale stizati." "Ne, nismo razgovarali, ako na to ciljate. Ponekad ga sretnem na ulici, ali nemamo to rei jedno drugome." "A Robertove roditelje?" "Ne, ni njih nisam vidjela." Brunetti je dvojio da bi roditelji otetoga deka bili ostali u dodiru s njegovom bivom djevojkom, osobito nakon njezine udaje za drugog mukarca. Brunetti je nije imao nita drugo za pitati, ali elio je da ostane otvorena za mogunost odgovaranja na jo neka pitanja, ako se ona pojave. "Ne elim Vas sprjeavati da se posvetite svome djetetu, signora," ree on, bacivi pogled na svoj sat. "Oh, ureduje, nema veze," odgovori ona, a Brunetti se iznenadi koliko joj je povjerovao i koliko mu je zbog te injenice bila antipatina. Hitro je ustao. "Hvala Vam najljepa, signora. Mislim da e to zasad biti sve." "Zasad?" "Ukoliko se ispostavi da je rije o Robertovom tijelu, istraga e biti ponovno otvorena, signora, pa pretpostavljam da e svatko tko je imao ikakvih znanja o toj otmici biti ponovno ispitan." Skupila je usne u kiseloj grimasi, pokazujui jasno koliko joj sve ovo oduzima vrijeme. Poao je prema vratima kako joj ne bi dao priliku da se poali. "Jo jednom, hvala Vam, signora," ree on. Ustala je sa sofe i krenula prema njemu. Lice joj je ponovno poprimilo izraz znatieljne ukoenosti kakav je bio uoio kad ju je prvi put ugledao, a ljepota koju je bila pokazala isparila je. Otpratila ga je do izlaza i u trenutku kad je otvorila vrata, negdje iz unutranjosti stana zaplakalo je dijete. Ne obazirui se na nj, rekla je, "Hoete li mi javiti ako je doista rije o Robertu?" "Naravno, signora," odgovori joj Brunetti. Krenuo je niz stube. Pla djeteta prekinulo je za tvaranje vrata za njim.

8 Brunetti baci pogled na svoje runi sat izlazei iz kue obitelji SaMati. Bilo je dvadeset do jedan. Ponovno se popeo na traghetto, i kad je izaao na San Leonardu, preao je preko campa i skrenuo u prvu ulicu lijevo. Nekoliko praznih stolova stajalo je u sjeni ispred restorana. Unutra se ank nalazio slijeva, nekoliko demiona vina na polici iza anka, a iz njihovih grlia visjele su dugake gumene cijevi. S desne strane, kroz dvoja vrata s lukovima ulazilo se u drugu prostoriju, a ondje, za stolom do zida, ugledao je svog tasta, grofa Orazija Faliera. Grof je sjedio za stolom pred njim je na stolu bila aa neeg to je sliilo proeku i itao mjesne novine, Il Gazzettino. Brunetti se iznenadio to vidi svoga tasta s takvim novinama u rukama, to je znailo da je njegovo miljenje o grofu bilo previsoko ili je, pak, njegovo miljenje o tom mjesnom dnevnom listu prenisko. "Buon di," ree Brunetti prilazei stolu. Grof pogleda preko gornjeg ruba svojih novina i ustane, polaui novine rastvorene na stol. "Ciao, Guido," ree grof, pruajui mu ruku i vrsto steui njegovu. "Drago mi je to si doao." "Ja sam zatraio ovaj razgovor, sjeate se," ree Brunetti. Prisjetivi se, grof ree, "Obitelj Lorenzoni, ha?" Brunetti izvue stolac nasuprot grofu i sjedne. Spustio je pogled na novine i, iako je tijelo jo uvijek bilo neidentificirano, uhvatio se u razmiljanju o tome nije li ta pria moda ve u tisku. Grof prepozna njegov pogled. "Nije jo." Polako je uredno presavio novine napola, pa jo jednom. "Pokvarile su se, zar ne?" upita on, drei novine u zraku izmeu njih dvojice. "Nisu, ako volite kanibalizam, incest i djecoubojstva," odgovori mu Brunetti. "Jesi li proitao dananje novine?" Kad je Brunetti zatresao glavom, grof mu pojasni. "Jutros su objavili lanak o eni iz Teherana koja je ubila svog supruga, samljela njegovo srce i pojela ga u neem to se zove ab gust." I prije nego li je Brunetti dospio zamijetiti njegovo iznenaenje ili zgraanje, grof je nastavio, "Ali onda su u zagradi dali recept za ab gust, rajice, luk i mljeveno meso." Zatresao je glavom. "Pa za koga oni to piu? Koga zanimaju takve stvari?" Brunetti je odavno izgubio svaku vjeru u ukus javnosti, pa mu odgovori, "Rekao bih, itatelje II Gazzettina." Grof ga pogleda ravno u oi i kimne glavom. "Pretpostavljam da si u pravu." On baci novine na susjedni stol. "to te zanima u svezi s Lorenzonijevima?"

"Jutros ste mi rekli da momak nije naslijedio nijedan dar od oca. Zanima me o kakvoj je nadarenosti rije?" "Ciappar schei," odgovori grof, skliznuvi u narjeje. Odmah se opustivi zauvi zvuk venecijanskoga narjeja, Brunetti upita, "Praviti novac, kako?" "Kako god zna i umije: elikom, cementom, brodarstvom. Ako se moe prevesti, obitelj Lorenzoni e ti to prevesti. Ako se moe izgraditi, obitelj Lorenzoni e ti prodati graevinski materijal." Grof razmisli o ovome to je upravo bio izgovorio, pa nastavi, "Bio bi to dobar reklamni slogan za njih, zar ne?" Kad je Brunetti klimnuo, grof nastavi, "to ne znai da Lorenzonijevima treba reklama. Barem ne u Venetu." "Poslujete li s njima? Mislim, Vaa tvrtka?" "U prolosti sam koristio njihove kamione kako bih prebacio tkanine do Poljske i natrag dovezao nisam siguran; bilo je to prije najmanje etiri godine mislim, votku. Ali sa sve slabijim graninim pregledima i ublaavanjem carinskih propisa, ustanovio sam da mi je stvari jeftinije prevoziti eljeznicom, tako da s njima vie ne poslujem." "Poznajete li ih na drutvenoj razini?" "Ne vie nego to poznajem nekoliko stotina ljudi u gradu," ree grof i podie pogled kad je konobarica prila njihovom stolu. Nosila je muku koulju zataknutu u svjee ispeglane traperice i imala kosu djeaki kratko oianu. Iako nije bila naminkana, nije se doimala nimalo djeaki, jer su traperice otkrivale oblinu njenih bokova, a tri najgornja gumba na koulji davala do znanja da ne nosi grudnjak, iako bi bilo preporuljivo da to ini. "Grofe Orazio," ree ona dubokim kontraaltom punim topline i obeanja, "drago mi je to ste opet kod nas." Ona se okrene Brunettiju te i njemu uputi svoj srdani osmijeh. Brunetti se sjetio da mu je grof bio rekao da ki njegova prijatelja vodi ovaj restoran, tako da je moda grof kao stari obiteljski prijatelj upitao, "Come stai,Valeria?" No, njegovo familijarno 'tu' nije zvualo nimalo strievski, i Brunetti promotri mladu enu ekajui njenu reakciju. "Molto bene, signor Conte. E Lei?" odgovori ona, a slubenost njenih rijei bila je apsolutno suprotna njenom tonu. "Dobro, hvala, draga moja." On rukom pokae prema Brunettiju. "Ovo je moj zet." "Piacere," ree on mladoj eni, a ona uzvrati istom rijeju, poprativi je osmijehom. "to nam danas preporuuje, Valeria?" upita grof. "Za poetak, imamo sarde in saor," ree ona, "ili latte di seppie. Sarde smo pripremili sino, a seppie su jutros kupljene na Rialtu."

Vjerojatno su ih zamrznuli, ako su kupljene jutros, pomisli Brunetti. Bilo je prerano za svjeu sipinu ikru, ali srdele su trebale biti svjee. Paola kao da nikada nije imala vremena za ienje srdela i mariniranje s lukom i groicama, tako da bi srdele za njega bile prava gozba. "Sarde," ree on bez oklijevanja. "Da. Ja u isto." "Spaghetti alle vongole," ree mlada ena, to je zvualo vie kao narudba nego kao preporuka. Oba mukarca kimnue. "A zatim," ree Valeria, "moja preporuka je rombo ili moda coda di rospo. I jedno i drugo je svjee." "Kako su pripremljeni?" upita grof. "Rombo je peen na gradelama, a coda je kuhana s bijelim vinom, tikvicama i rumarinom." "Je li coda dobra?" upita grof. Umjesto odgovora, ona desni kaiprst stavi u usta i okrene ga, cmoknuvi usnama. "To je onda to," ree grof, smijeei joj se. "A ti, Guido?" "Ne, ja u romba," ree Brunetti, mislei kako drugo jelo zvui previe ulickano, bojei se da bi na tanjuru uz ribu dobio komad mrkve u obliku rue, ili granicu metvice kao ikebanu. "Vino?" upita ona. "Ima li onog chardonnaya to ga tvoj otac pravi?" "To sami pijemo, Conte, i obino ga ne posluujemo." Primijetila je njegovo razoaranje, pa je dodala, "Mogu vam donijeti jednu karafu." "Hvala ti, Valeria. Pio sam ga kod tvoga oca. Odlino je." Ona kimne potvrujui da je to iva istina, a zatim nastavi, kao da je rije o vicu, "Samo nemojte nita govoriti o tome ako se na vratima pojavi Finanza." I prije nego je grof stigao komentirati, iz susjedne prostorije odjeknuo je povik. Ona se okrene i ode. "Nije ni udo da je gospodarstvo ove zemlje invalidno," plane grof iznenada. "Najbolje vino koje proizvode ne mogu posluivati, vjerojatno zbog nekakve zakonske besmislice o sadraju alkohola, ili zato jer je neki idiot u Bruxellesu odluio da je previe slino nekoj drugoj vrsti vina koje se proizvodi u Portugalu. Boe, svijetom vladaju kreteni." Brunettiju, koji je oduvijek svoga tasta smatrao jednim od tih vladara, ovakav stav je bio neobian. Meutim, i prije nego li je dospio postaviti mu pitanje s tim u svezi, Valeria se vratila s litrenom karafom blijedog bijelog vina i, iako je nisu naruili, bocom mineralne vode. Grof natoi vino u dvije ae i gurne jednu prema Brunettiju. "Reci mi to misli."

Brunetti uzme au i gucne. Oduvijek je mrzio ocjenjivanje vina i njegova okusa, svo to blebetanje o "drvenastoj punini" i "mirisu zdrobljenih malina," tako da je rekao samo, "Vrlo dobro." Spustio je au na stol. "Recite mi neto vie o tom deku. Rekli ste da Vam nije bio simpatian." Grof je imao dvadeset godina da se navikne na svog zeta i njegov nain razmiljanja, pa je ispio gutljaj vina i odgovorio, "Kao to sam rekao, bio je tup i prepun sebe, to je vrlo zamorna kombinacija." "Kakav je posao obavljao u tvrtki?" "Mislim da su mu dodijelili titulu 'consulente,' iako nemam pojma kome bi on to mogao dijeliti savjete. Kad su trebali odvesti klijenta na veeru, poveli bi Roberta sa sobom. Pretpostavljam da se Ludovico nadao da e ga susreti s klijentima i razgovori o poslu uozbiljiti ili da e barem posao shvaati malo ozbiljnije." Brunetti, koji je tijekom studiranja svakog ljeta radio, upita, "Ali jamano nije samo iao na veere i to zvao poslom?" "Ponekad, kad je trebalo obaviti vanu dostavu ili preuzeti neku ozbiljnu poiljku, poslali bi Roberta. Zna, ako je trebalo odnijeti ugovore u Pariz ili hitno dostaviti novi katalog s uzorcima za tvornice tekstila, Roberto bi ih preuzeo i onda bi proveo vikend u Parizu ili Pragu ili tko zna gdje." "Krasan posao," ree Brunetti. "A fakultet?" "Bio je prelijen. Ili preglup," objasni grof rezignirano. Brunetti je ba kanio primijetiti kako, prema onome to mu je Paola bila govorila o studentima na sveuilitu, ni jedno ni drugo nije predstavljalo pretjeranu prepreku studiranju, ali se zaustavio kad je Valeria prila stolu nosei dva tanjura s malim srdelicama pokropljenima uljem i octom koje se ljeskalo na njihovoj koi. "Buon appetito," zaeli im ona i ode prema jednom od susjednih stolova odakle joj je netko mahao. Ni Brunetti niti grof nisu se trudili izvaditi kosti iz siunih ribica, ve su ih obojica naboli na vilice, prinijeli ustima dok je s njih kapalo ulje, sjeckani luk i groice, i provakali ih cijele. "Bon," ree grof. Brunetti kimne, ali ne ree nita, oduevljen ribom i otrim ugrizom octa. Jednom su mu ispriali priu prema kojoj su, prije mnogo stoljea, venecijanski ribari bili prisiljeni ovako jesti ribu, sjeckajui je i kiselei je kako se ne bi pokvarila, ba kao to su mu bili rekli da su ocat dodavali kako bi sprijeili skorbut. Nije imao pojma je li ijedna od tih dviju pria istinita, ali ako jest, bio je zahvalan ribarima na njima. Kad su pojeli sve srdelice, Brunetti uzme komad kruha i pokupi njime sav sok s tanjura.

"Je li Roberto radio ita drugo?" "Misli, u tvrtki?" "Da." Grof svakome natoi pola ae vina. "Ne. Mislim da je to bilo sve to je on bio sposoban ili zainteresiran raditi." Otpio je jo gutljaj. "Nije on bio lo momak; samo je bio tup. Posljednji put kad sam ga vidio, u stvari, bilo mi ga je ao." "Kada je to bilo? I zato?" "Mislim da je to bilo nekoliko dana prije otmice. Njegovi roditelji priredili su zabavu povodom njihove tridesete godinjice braka i pozvali mene i Donatellu. Roberto je bio tamo." Grof zastane izgovorivi ovo, pa nakon nekog vremena nastavi, "Ali kao da i nije bio ondje." "Ne razumijem," ree Brunetti. "Izgledao je nevidljivo. Ne, nisam to htio rei. Izgledao je mravije, i ve je bio poeo gubiti kosu. Bilo je ljeto, ali on je izgledao kao da jo od zime nije nogom kroio izvan kue. A bio je poznat po tome da vrijeme provodi ili na plai ili na teniskom igralitu." Grof pogleda nekamo u daljinu, prisjeajui se te veeri. "Nisam razgovarao s njim, a njegovim roditeljima nisam htio nita spominjati. Ali izgledao je udno." "Bolesno?" "Ne, ne bolesno, zapravo, ne ba. Samo je bio vrlo blijed i mrav, kao da je bio na dijeti i predugo ostao na njoj." I kao da ju je netko pozvao da stavi toku na razgovore o dijeti, Valeria se pojavila upravo u tom trenutku s dva tanjura pretrpana pagetima s gomilom koljkica. Miomiris ulja i enjaka dolebdio je do njih i prije nje. Brunetti zakopa svoju vilicu u pagete i pone namatati isprepletene niti na nju. Kad se na vilici naao namotaj pageta zadovoljavajue veliine, on je podie prema ustima, ohrabren toplinom i proimajuim mirisom enjaka. S punim ustima, kimnuo je grofu, koji mu uzvrati osmijehom i sam se prihvati jela. Tek kad je Brunettijeva tjestenina gotovo nestala s tanjura i kad je bio poeo otvarati koljke, upitao je grofa, "A to je s neakom?" "Kau mi da je roen za taj posao. armantan je u kontaktu s klijentima, a dovoljno je pametan da zna obaviti proraune i zaposliti prave ljude na pravim mjestima." "Koliko mu je godina?" upita Brunetti. "Dvije je godine stariji od Roberta, tako da bi trebao imati dvadeset i pet." "Znate li ita drugo o njemu?" "to, primjerice?" "Bilo to to Vam padne na pamet."

"To je vrlo iroko podruje." Prije nego to je Brunetti dospio objasniti, grof ga upita, "Znam li je li on moda mogao biti odgovoran za otmicu? Uz pretpostavku da jest rije o otmici?" Brunetti kimne i nastavi otvarati koljke. "Njegov otac, Ludovicov mladi brat, umro je kad je Mauriziju bilo osam godina. Roditelji su ve bili razvedeni, a majka oito nije htjela imati nita s djeakom, tako da im je ugledala priliku, dala ga je Ludovicu i Corneliji, i oni su ga odgojili: kao da je Robertov brat." Razmiljajui o Kajinu i Abelu, Brunetti upita, "Znate li to, ili su Vam to rekli?" "Oboje," bio je grofov jednostavan i kratak odgovor. "Rekao bih da Maurizio ni na koji nain nije upleten u tu priu." Brunetti slegne ramenima i baci ljuturu posljednje koljke na hrpu koja se stvorila na njegovom tanjuru. "ak niti ne znam je li on Lorenzonijev sin." "Pa emu onda sva ta pitanja?" "Rekao sam Vam: dvoje ljudi mislilo je da je rije o ali ili tosu. A kamen koji je blokirao vrata bio je ondje postavljen s unutarnje strane. "Mogli su se popeti i preskoiti zid," predloi grof. Brunetti kimne. "Moda. Meni se jednostavno itava ta stvar ne svia." Grof mu uputi znatieljan pogled, kao da je ustanovio da je spoj Brunettija i intuicije neobian. "Na stranu to to si mi upravo rekao, to ti se jo ne svia?" "To to nitko nije reagirao na napomenu da su pomislili da je rije o ali. To to u spisu nema razgovora s njegovim roakom. I kamen: nitko se nije upitao odakle on tamo." Grof poloi vilicu povrh nepojedenih pageta koji su jo uvijek leali na dnu njegova tanjura, a im je to uinio, pristupila im je Valeria da poisti stol. "Zar Vam se pageti ne sviaju, grofe?" "Bili su sjajni, draga moja, ali moram ostaviti malo mjesta za codu." Ona klimne i pokupi njegov tanjur, a zatim i Brunettijev. Grof je natakao vino u njihove ae u trenutku kad se ona vratila. Brunetti je bio zadovoljan to je vidio da je bio u pravu glede code. Tanjur je bio ukraen granicama rumarina i rotkvicom. "Zato to ine s hranom?" upita on, bradom pokazujui prema grofovom tanjuru. "Je li to pravo pitanje ili kritika usluge?" upita grof. "Samo pitanje," odgovori Brunetti.

Grof podie vilicu i no i nadigne ribu kako bi vidio je li dobro kuhana. Uvjerivi se da jest, ree, "Sjeam se vremena kada si, za nekoliko tisua lira, mogao dobiti dobar ruak u bilo kojoj trattoriji ili osteriji u gradu. Rioto, ribu, salatu i dobro vino. Nita raskono, samo dobru hranu koju su i domaini vjerojatno jeli u vlastitoj blagovaonici. Ali to je bilo vrijeme kada je Venecija bila iv grad, sa svojim tvornicama i obrtnicima. Sada imamo samo turiste, a bogati meu njima navikli su na takve kerefeke. I kako bi ugodili njihovom ukusu, nama posluuju hranu koja je prireena tako da izgleda lijepo." On uzme u usta zalogaj ribe. "Ovo je ukusno barem toliko koliko lijepo izgleda. Kakva je tvoja riba?" "Vrlo dobra," odgovori Brunetti. On odloi siunu kost na kraj tanjura i ree, "eljeli ste o neemu razgovarati sa mnom?" Glave iznad ribe, grof ree, "Radi se o Paoli." "O Paoli?" "Da, o Paoli. Mojoj keri. Tvojoj supruzi." Brunettija preplavi iznenadan val ljutnje zbog grofova omalovaavajueg tona, ali on se suzdri i odgovori mu ravnodunim glasom u kojem se zrcalio sarkazam, "I majci moje djece. Vae unuadi. Nemojte to zaboraviti." Spustivi vilicu i no na tanjur, grof ga odgurne od sebe. "Guido, nisam mislio vrijeati..." Brunetti ga prekine. "Onda mi se ne obraajte tim nadmonim tonom." Grof prihvati vinsku karafu i istoi pola preostalog vina u Brunettijevu au, ostatak u svoju. "Ona nije sretna." Pogleda prema Brunettiju preko stola da bi vidio kako je to primio, zastane, a kako Brunetti nije nita odgovorio, ree, "Ona je moja ki jedinica, i nije sretna." "Zato?" Grof podigne ruku s prstenom na kojem se nalazio grb obitelji Falier. Ugledavi ga, Brunetti istoga trena pomisli na tijelo u polju i upita se hoe li se ispostaviti da je to Lorenzonijev sin. Ako je tako, tko bi mu trebao biti sljedei sugovornik: otac, neak, moda majka? Kako je mogao nametati se u trenutku proivljavanja boli koju e uskrisiti otkrie tijela? "Slua li me?" "Naravno da sluam," ree mu Brunetti, koji nije bio sluao. "Rekli ste da Paola nije sretna, a ja sam Vas pitao zato." "I to ti upravo i objanjavam, Guido, ali ti si u mislima odlebdio nekamo s obitelji Lorenzoni i tim truplom koje ste pronali, pitajui se kako e pomoi pravdi da sustigne krivce." On zastane i prieka da Brunetti neto kae. "Jedan od

razloga zato ti nastojim ovo objasniti je jednostavno taj da tvoja potraga za onime to naziva pravdom oduzima previe..." ovdje je zastao, pomiui svoju praznu au za vino naprijed-natrag po plohi stola, drei je izmeu lanaka kaiprsta i srednjaka. Podigao je pogled prema Brunettiju i nasmijeio se, iako je pogled na njegov osmijeh rastuio Brunettija. "Oduzima ti previe duha, Guido, i mislim da Paola zbog toga pati." "Mislite da mi oduzima previe vremena?" "Ne. Mislim ono to sam i rekao. Toliko se posveuje tim zloinima i ljudima koji ih poinjavaju ili stradavaju od njih, da zaboravlja na Paolu i djecu." "To nije istina. Rijetko me nema uz njih kad bih trebao biti s njima. esto smo zajedno." "Molim te, Guido," ree grof mekim glasom. "Ti si previe inteligentan ovjek da bi povjerovao, ili od mene oekivao da ja povjerujem, da ako si na nekom mjestu ili s nekom osobom, da to znai da si tamo i duom i tijelom. Upamti, bio sam u tvojem drutvu kada si radio na nekom sluaju, i znam kako se ponaa. Tvoj duh nestaje. Govori i slua, ide na razna mjesta sa svojom djecom, ali zapravo i nisi s njima." Grof natoi malo mineralne vode u svoju au i iskapi je. "Na neki nain, slian si mladom Lorenzoniju kada sam ga posljednji put vidio: neusredotoen i udaljen i zapravo uope nisi tu." "Je li Vam to rekla Paola?" Grof se doimao gotovo iznenaeno. "Guido, nemam razloga oekivati da e mi povjerovati, ali Paola ne bi ni mrtva rekla ita protiv tebe, ni meni niti ikome drugome." "Zato ste onda toliko uvjereni u to da je ona nesretna?" Brunetti je s naporom suzbijao ljutnju u svom glasu postavljajui ovo pitanje. Odsutan duhom, grof prstima posegne za komadiem kruha lijevo od tanjura i pone ga mrviti. "Kad se Paola rodila, Donatella je bila jako loe i bolovala je dugo nakon poroaja, tako da je dobar dio skrbi o djetecetu pao na moja plea." Uoio je Brunettijevo iznenaenje i glasno se nasmijao. "Znam, znam. Sigurno je teko zamisliti mene kako hranim dijete ili mu mijenjam pelenu, ali to sam radio prvih nekoliko mjeseci, a kada je Donatella dola kui to mi je ve bilo postalo navikom, pa sam nastavio to raditi i dalje. Kad djetetu godinu dana mijenja pelene, hrani je, i pjeva joj uspavanke, onda zna kad je sretna ili tuna." Prije nego je Brunetti dospio prigovoriti, grof nastavi, "I nema nikakve veze je li rije o etvoromjesenoj djevojici ili etrdesetogodinjoj eni, i jesu li to grevi ili nesretan brak. Jednostavno zna. I tako ja znam da ona nije sretna." Svaki Brunettijev prosvjed da je neduan ili da nije znao ovdje je padao u vodu. Sam je mijenjao pelene i proveo mnoge noi drei svoju djecu u naruju, itajui im bajke, dok su plakala ili tonula u san, i oduvijek je vjerovao da su mu te

noi, vie no ita drugo, usadile nekakav radar koji je signalizirao stanje njihova morao je ovdje upotrijebiti grofovu rije duha. "Ne znam kako drukije da radim svoj posao," naposljetku ree tonom u kojem se nije osjeala ljutnja. Grof je nastavio. "Oduvijek sam te elio pitati: zato ti je to toliko vano?" "Zato mi je to toliko vano? To da uhitim osobu koja je poinila zloin?" Grof na ovo odmahne rukom. "Ne, mislim da ti to nije vano. Zato ti je vano da pravda bude ispunjena?" Valeria je odabrala ovaj trenutak da se pojavi kod njihova stola, ali ni grof niti Brunetti nisu bili zainteresirani za desert. Grof narui dvije grappe i ponovno svoju pozornost usmjeri prema Brunettiju. "itali ste Grke, zar ne?" konano upita Brunetti. "Jesam, neke od njih." "Kritiju?" "Bilo je to tako davno da se vrlo maglovito sjeam o emu je pisao. Zato?" Valeria prie stolu, stavi ae s piem pred njih i tiho se udalji. Brunetti podigne svoju au i gucne malo. "Vjerojatno ga loe citiram, ali negdje je napisao da e se dravni zakoni pobrinuti za javne zloine, i da zato trebamo religiju, tako da moemo vjerovati da e boanska pravda sustii privatne zloine." Zastao je na trenutak i gucnuo jo malo. "Ali vie nemamo religije, zar ne... ne ba?" Grof zatrese glavom. "Dakle, moda stremim k tome, ne kaem da sam ikada razgovarao ili, to se toga tie, mnogo razmiljao o tome. Ako se boanska pravda nee pobrinuti za kanjavanje privatnih zloina, onda se netko mora pobrinuti umjesto nje." "Kako to misli, privatni zloini? Mislim, za razliku od javnih zloina?" "Kad nekome date lo savjet kako biste kasnije imali koristi od njegove pogreke. Kad laete. Kad iznevjerite neije povjerenje." "Nita od toga nije nuno protuzakonito," ree grof. Brunetti zatrese glavom. "Nije u tome stvar. Zato mi ti primjeri i jesu pali na pamet." Zastao je na trenutak, a potom nastavio. "Moda su politiari bolji primjer: omoguuju svojim prijateljima da sklapaju unosne poslove, donose vladine odluke na temelju vlastitih interesa, zapoljavaju lanove svojih obitelji." Grof ga prekine. "Misli, onako kako se meu talijanskim politiarima tretiraju poslovne veze?"

Brunetti umorno kimne glavom. "Ali ne moe donijeti odluku da su takve stvari protuzakonite i poeti kanjavati ljude, zar ne?" upita ga grof. "Ne. Mislim da je ono to pokuavam rei to da sam opsjednut nastojanjem da pronaem ljude odgovorne za loe stvari, ne samo za protuzakonita djela, ili stalno razmiljam o tome po emu se te dvije stvari razlikuju i vjerujem da su obje pogrene." "A tvoja supruga pati. to nas ponovno vraa na moju poetnu primjedbu." Grof posegne preko stola i spusti dlan na Brunettijevu podlakticu. "Znam da sigurno misli kako te ja sada napadam. Ali ona je moje dijete i uvijek e biti moje dijete, i zato sam te htio upozoriti. Prije nego to to ona uini." "Nisam siguran da Vam mogu zahvaliti na tome," prizna Brunetti. "To uope nije vano. Jedino to mi je vano je Paolina srea." Grof zastane i razmisli o svojim sljedeim rijeima. "I iako e ti to moda biti teko povjerovati, i tvoja." Brunetti kimne, iznenada shvativi da ga je ovo toliko dirnulo u srce da je ostao bez rijei. Vidjevi to, grof mahne rukom Valeriji i u zraku rukom napravi kretnju kao da ispisuje raun. Kad se ponovno okrenuo prema Brunettiju, ree potpuno normalnim glasom. "Dakle, to kae na hranu?" Istim tonom, Brunetti odgovori, "Odlina je. Va prijatelj moe biti ponosan na svoju ki. A Vi moete biti ponosni na svoju." "I jesam," ree grof jednostavno. "Hvala Vam. Nisam ni nasluivao." Prije nego je progovorio, Brunetti je bio mislio kako e mu biti teko to izgovoriti, ali rijei je izustio lako i bezbolno. "Ne, nisam ni mislio da jesi." 9 Brunetti se u questuru nije vratio sve do tri sata. Pri ulasku u zgradu, iz ureda pokraj ulaznih vrata izronio je Pucetti, ali nije izaao kako bi Brunettiju predao njegov ogrta, jer ga nije nosio u rukama. "to je, ukrali su ga?" upita Brunetti s osmijehom na licu, kimnuvi glavom u pravcu vrata Ureda za strance, pred kojim vie nisu stajali ljudi u redu, jer se ured zatvarao u 12:30. "Ne, gospodine. Ali vice-questore nas je nazvao da nam kae kako Vas eli vidjeti im se vratite s ruka." ak ni Pucetti, koji je bio silno naklonjen Brunettiju, svojim tonom nije mogao prikriti Pattinu ljutnju. "Je li se on vratio s ruka?"

"Jest, gospodine. Prije desetak minuta. Pitao je gdje ste." ovjek se nije morao baviti kriptografijom da bi razbio ifru koritenu u questuri: Pattino pitanje ukazivalo je Brunettiju da je Patta neto nezadovoljniji no inae. "Idem odmah gore," ree Brunetti, kreui prema glavnom stubitu. "Va ogrta je u ormaru u Vaem uredu, gospodine," dovikne za njim Pucetti, a Brunetti podigne ruku dajui mu do znanja da ga je uo. Signorina Elettra sjedila je za svojim stolom ispred ureda vice-questorea Patte. Kad je uao, ona podigne pogled s novina na stolu i ree: "Obdukcijski nalaz je na Vaem stolu." Unato radoznalosti, nije pitao to kae taj izvjetaj, iako je bio siguran da ga je proitala. Kad ve ne zna ishod, nema razloga da obdukciju uope i spominje Patti. Prepoznao je blijedo-naranaste stranice financijskoga asopisa II Sole Ventiquattro Ore. "Radite na svojem portfoliju?" upita on. "Pretpostavljam da bi se to moglo tako rei." "A to znai?" "Tvrtka u koju sam uloila novac odluila je otvoriti tvornicu lijekova u Tadikistanu. U asopisu su objavili lanak o novim tritima u nekadanjem Sovjetskom Savezu, pa sam htjela vidjeti da li da ostavim svoj ulog gdje jest ili da ga povuem." "I?" "Mislim da sve to smrdi," odgovori mu ona, hitrom kretnjom sklapajui novine. "Zato?" "Zato jer mi se ini da su ti ljudi iz srednjega vijeka uskoili u razvijeni kapitalizam. Prije pet godina jo su trampili ekie za krumpire, a sada su postali biznismeni s telefoninima i BMW-ima. Koliko zakljuujem iz lanka, moralni su koliko i zmije otrovnice i mislim da ne elim imati nikakva posla s njima." "Previe je rizino?" "Ne, upravo suprotno," ree ona prilino smireno. "Mislim da e to vjerojatno biti vrlo unosno ulaganje, ali nekako mi je drae da moj novac ne koriste ljudi koji e se baviti kojeime, kupovati i prodavati bilo to, uiniti sve i sva samo da ostvare dobit." "Poput banaka?" upita Brunetti. Ona se u questuri zaposlila prije nekoliko godina, nakon to je dala otkaz kao tajnica predsjednika Bane d'Italia, jer je bila odbila napisati pismo, izgovoreno u pero, za jednu banku u Johannesburgu. Ujedinjeni Narodi oito nisu imali povjerenja u svoje vlastite sankcije, ali signorina Elettra je smatrala da sankcije valja podrati, ak i po cijenu vlastitog radnog mjesta.

Ona podigne pogled, blistavih oiju, poput vitekoga konja koji je upravo zauo zvuk truba koje daju znak za juri. "Tono." Ali, ako je oekivao da e mu pruiti detaljnije objanjenje, ili usporediti ta dva sluaja, ekalo ga je razoaranje. Znakovito je pogledala prema vratima Pattina ureda. "On Vas oekuje." "Nasluujete li zato me treba?" "Ni najmanje," ree ona. Brunettiju je pred oima proletjela vizija slike iju je reprodukciju vidio u udbeniku iz povijesti u petom razredu, sliku rimskoga gladijatora koji se okree kako bi pozdravio imperatora prije nego to krene u bitku s protivnikom koji je u ruci imao vei ma i bio barem deset kilograma tei. "Ave atque vale," ree on, smijeei se. "Morituri te salutant," ree mu ona nemarno, kao da naglas ita eljezniki vozni red. A unutra, kao da se starorimska tema nastavljala: Patta je zauzeo stav iz profila i drao se kao da reklamira svoj doista carski nos. Kad se okrenuo prema Brunettiju, ono carsko je isparilo i njegovo je mjesto zauzelo neto to je blago podsjealo na svinjsko, a to je bilo zato to se inilo kao da Pattine tamnosmede oi upadaju jo dublje u vjeno preplanule obraze njegova lica. "eljeli ste me vidjeti, vice-questore?" upita Brunetti neutralnim tonom. "Jeste li Vi poludjeli, Brunetti?" bez ikakvog uvoda ga upita Patta. "Kada bih doznao da neto mui moju suprugu, a ne bih uinio nita da to promijenim, jamano bih bio lud," ree on, ali samo u sebi. Umjesto toga, Patti je odgovorio, "Glede ega, gospodine?" "Glede preporuka za promaknua i pohvale," ree Patta, snano tresnuvi svojim rairenim dlanom po koricama za spise to su leale na stolu pred njim. "Nikada u ivotu nisam vidio gori primjer predrasuda i favoritizma." Kako je Patta bio Sicilijanac, jamano je bio vidio i vie nego dovoljno i jednog i drugog, pomisli Brunetti, ali kaza samo, "Nisam siguran jesam li Vas razumio, gospodine." "Naravno da ste me razumjeli. Preporuili ste samo Venecijance: Vianella, Pucettija i kako-se-ono-zove?" ree on, spustivi pogled i otvorivi korice spisa. Oima je preletio prvom stranicom, okrenuo je te poeo itati drugu. Iznenada on ubode stranicu tupim kaiprstom. "Evo, Bonsuan. Kako moemo promaknuti kormilara, za Boga miloga?" "Valjda onako kako bismo promaknuli i bilo kojeg drugog policajca, promaknuvi ga u vii in i dajui mu veu plau koja ide uz to." "Za to?" upita Patta retoriki i ponovno se zagleda u stranicu. "Za izuzetnu hrabrost u potjeri za zloincem u bijegu," proitao je s izrazito naglaenim

sarkazmom. "elite ga promaknuti zato to je jurio za nekim u svojem amcu?" Patta zastane, a kako od Brunettija nije dobio odgovor, nastavi, s jo naglaenijim sarkazmom, "A na kraju ak niti nisu uhvatili te ljude koje su natjeravali, zar ne?" Brunetti stane na nekoliko trenutaka prije odgovora, a kad je odgovorio, glas mu je bio smiren, upravo onoliko koliko Pattin glas nije bio. "Ne, gospodine, ne zato to je Bonsuan naganjao nekoga svojim amcem. Ve zato to je zaustavio amac dok su na njega pucali iz drugog amca i skoio u vodu kako bi spasio drugog policajca, koji je bio ranjen i pao u vodu." "Rana nije bila ozbiljna," ree Patta. "Nekako mi se ini da policajac Bonsuan nije stao da bi razmislio o tome, gospodine, kad ga je vidio u vodi." "Dakle, ne moemo to uiniti. Ne moemo promaknuti nekoga tko je samo kormilar." Brunetti ne ree nita. "A to se tie Vianella, moda bismo to mogli dopustiti," popusti Patta sa samo njemu svojstvenim manjkom oduevljenja. Vianello je bio u Standi jednog ranog subotnjeg popodneva, kad je jedan mukarac s noem uletio unutra, odgurnuo blagajnicu od pulta i poeo vaditi novac iz blagajne najblie vratima. Narednik, koji je u trgovinu uao ne bi li kupio sunane naoale, odmah je unuo iza pulta i, kad je pljaka krenuo prema vratima, zgrabio ga, razoruao i uhitio. "A Pucettija mi nemojte ni spominjati," ljutito ree Patta. est tjedana ranije, Pucetti, predani biciklist, bio je u planinama sjeverno od Vicenze kad ga je gotovo izgurao s ceste automobil za ijim je volanom, kasnije se ustanovilo, sjedio pijani voza. Nekoliko minuta kasnije, naiao je na to isto vozilo, koje se zaletjelo u stablo pokraj ceste i zapalilo. Izvukao je vozaa iz auta, pritom zadobivi ozbiljne opekotine po rukama. "To se dogodilo izvan podruja nae nadlenosti, tako da nema ni govora o pohvali," doda Patta kao pojanjenje. On zatvori korice spisa i odgurne ih u stranu te podigne pogled prema Brunettiju. "Ali to nije razlog zato sam Vas elio vidjeti, Brunetti," rekao je. Ako su razlog bile druge pohvale koje je Patta bio itao, onda je Brunetti znao to slijedi. "Ne samo da niste preporuili porunika Scarpu za promaknue, nego ste, tovie, predloili njegov premjetaj," ree Patta, jedva suzdravajui svoj bijes. Patta je bio doveo porunika sa sobom kada je nekoliko godina ranije bio premjeten u Veneciju; otada, porunik je bio sluio kao vice-questoreov pomonik i pija. "Tono." "To je nedopustivo." "Nedopustivo to to, vice-questore? Da porunik bude premjeten ili da ja iznesem takav prijedlog?"

"I jedno i drugo. Oboje." Brunetti ostane utjeti, ekajui da vidi koliko daleko e Patta ii u obrani svoje spodobe. "Znate li da imam ovlasti odbiti proslijediti ove preporuke?" upita Patta, pa nastavi, "sve preporuke." "Da, znam to." "Onda, prije nego to iznesem svoje vlastite preporuke questoreu, predlaem Vam da povuete svoje primjedbe koje ste naveli o poruniku." Kad je Brunetti nastavio utjeti, Patta upita, "Jeste li me uli, commissario?" "Jesam." "I?" "Malo je toga to bi me moglo nagnati da promijenim svoje miljenje o poruniku, a ne postoji nita to e me prisiliti da promijenim svoje preporuke." "Dakle, znate da za Vas nee biti preporuke, zar ne?" upita Patta, gurnuvi korice u stranu, oslobaajui se opasnosti od zaraze. "Ali to e stajati u njegovom spisu," ree Brunetti, iako je znao kako samo lako stvari mogu nestati iz spisa. "Ne vidim kakve bi to svrhe imalo." "Volim povijest. Volim kad stvari budu zabiljeene." "to se narednika Scarpe tie, jedino to valja zabiljeiti jest to da je on odlian policajac i ovjek koji zasluuje moje povjerenje." "Onda moda Vi moete zabiljeiti to, gospodine, a ja u zabiljeiti svoju vlastitu procjenu. Tako e, kao to je uvijek sluaj kad itamo o povijesti, budui itatelji zakljuiti koji od nas dvojice je bio u pravu." "Ne znam o emu Vi to priate, Brunetti, o buduim itateljima povijesti ili stvarima koje valja zabiljeiti. Ono to nam je potrebno jest meusobna podrka i povjerenje." Brunetti ne ree nita na ovo, ne elei potaknuti Pattu da krene sa svojim uobiajenim, otrcanim frazama o borbi za pravdu i provoenjem zakona, to je Patta vidio kao jednu te istu stvar. Vice-questoreu, meutim, nije trebao poticaj pa je posvetio ovoj temi nekoliko trenutaka, dok se Brunetti pitao kakva pitanja da postavlja o Mauriziju Lorenzoniju. Bez obzira na ishod obdukcije, elio je nastaviti s detaljnim praenjem otmice; neak, zlatno dijete obitelji, inio se dobrim izborom za sljedei pokuaj. Patta podigne glas kako bi ga prenuo iz snatrenja. "Ako sam Vam dosadan, dottor Brunetti, samo recite i moete ii." Brunetti se naglo digne na noge, nasmijei bez rijei i ode iz Pattina ureda.

10 Kad se vratio u svoj ured, prvo to je Brunetti uinio bilo je to da je otvorio prozor i proveo trenutak gledajui mjesto gdje je obino bio usidren Bonsuanov amac, i tek nakon to je to uinio, otiao je do svoga stola i otvorio obdukcijski nalaz. Tijekom godina bio je navikao na idiosinkratski stil ovakvih nalaza. Terminologija je bila u potpunosti medicinska, imenujui kosti, organe, komadie vezivnog tkiva; gramatika je bila gotovo iskljuivo u konjunktivu i kondicionalu: "Kad bismo se bavili tijelom osobe dobroga zdravlja," "Da tijelo nisu pomicali," "Kad bi se mene pitalo za miljenje." Mladi, vjerojatno u ranim dvadesetim godinama, s vidljivim dokazima ortodontskog rada. Procijenjena visina 180 centimetara, teina vjerojatno ne vea od ezdeset kilograma. Uzrok smrti najvjerojatnije je metak u mozgu: u prilogu se nalazila fotografija rupe na lubanji, a njena smrtonosna okruglost nije bila nimalo umanjena time to je rupa bila malena. Ogrebotina na unutranjoj povrini lijeve one duplje moda je posljedica izlaska metka. Ovdje Brunetti zastane i razmisli o vjenom oprezu patologa. Moete pronai ovjeka s noem u srcu, a u izvjetaju e pisati, "ini se da je uzrok smrti..." Bilo mu je ao to obdukciju nije proveo Ettore Rizzardi, venecijanski medico legale: nakon dugogodinje suradnje s njim, Brunetti je obino bio u stanju nagovoriti Rizzardija da upotrijebi neto vie od dosadnog, spekulativnog jezika u izvjetajima koje je sastavljao, a jednom ili dvaput je tog patologa ak uspio namamiti da se oda nagaanjima o mogunosti da se uzrok smrti moda ipak razlikuje od onog do kojeg je stigao obdukcijom. Budui da je traktor bio poremetio neke kosti, a neke i polomio, nije se nikako moglo zakljuiti je li pokojnik bio nosio prsten koji je pronaen pokraj lea. Pronali su ga prvi policajci na lokalitetu, ali nisu bili oznaili tono mjesto pronalaska prije nego to su ga predali medicu legaleu, tako da je bilo nemogue ustanoviti gdje je bio leao u odnosu na tijelo, koje je bilo dalje pomicano po njihovu dolasku. Osim para crnih konih cipela broj 42 i crnih pamunih arapa, mukarac je nosio samo plave vunene hlae i bijelu pamunu koulju u trenutku kad su ga pokopali. Brunetti se prisjetio policijskog izvjetaja u kojem je pisalo da je Lorenzoni bio nosio plavo odijelo kad je nestao. Budui da je u pokrajini Belluno protekle jeseni i zime bilo mnogo kie, i budui da je polje lealo u podnoju dvaju brda, pa se zato ondje zadravalo vie vode, raspadanje i tkanine i tkiva bilo je bre no to je uobiajeno. Toksikoloka ispitivanja provedena su na organima i bit e gotova za najkasnije tjedan dana, kao i rezultati nekih drugih testova koje su obavili na kostima. Iako su komadi plunog tkiva bili previe raspadnuti da bi se moglo doi

do pouzdanog zakljuka, postojali su dokazi da je preminuli bio okorjeli pua. Brunetti pomisli na ono to je bila rekla Robertova djevojka, i pone oajavati nad korisnou obdukcije. itav niz rendgenskih snimki zuba nalazio se u prozirnim plastinim koricama. "Znai, zubar," ree Brunetti naglas i posegne za telefonom. Dok je ekao na vanjsku liniju, otvorio je svoja vrata spisa Lorenzoni i pronaao telefonski broj grofa Ludovica. "Pronto," javi se muki glas nakon treeg zvona. "Conte Lorenzoni?" upita Brunetti. "Signor Lorenzoni," ispravi ga glas, niime ne dajui do znanja je li osoba s druge strane ice neak ili je grof izraavao svoju solidarnost s demokracijom. "Signor Maurizio Lorenzoni," upita Brunetti. "Da." Nita vie. "Ovdje commissario Guido Brunetti. elio bih razgovarati s Vama ili Vaim stricem, ako je mogue, danas poslijepodne." "A s ime u svezi, commissario?" "U svezi s Robertom, Vaim bratiem Robertom." Nakon podulje stanke, on upita, "Jeste li ga pronali?" "Jedno je tijelo pronaeno u pokrajini Belluno." "Belluno?" "Da." "Je li to Roberto?" "Ne znam, signor Lorenzoni. Mogao bi biti: rije je o tijelu mladog mukarca dvadesetih godina, otprilike 180 centimetara visokog..." "Taj bi opis odgovarao polovici mladih mukaraca u Italiji," ree Lorenzoni. "Pokraj njega pronaen je prsten s grbom obitelji Lorenzoni," doda Brunetti. "Molim?" "Peatnjak s grbom obitelji pronaen je pokraj trupla." "Tko ga je prepoznao?" "Medico legale." "Je li siguran u to?" upita Lorenzoni. "Da. Osim ako nedavno niste promijenili svoj grb," Brunetti ree ravnoduno. Lorenzonijevo pitanje dolo je nakon duge stanke. "Gdje ste ga pronali?" "U mjestu po imenu Col di Cugnan, nedaleko od Belluna."

Sljedea je stanka bila jo dua. Potom Lorenzoni upita, daleko mekim glasom, "Moemo li ga vidjeti?" Da se glas nije smekao Brunetti bi bio odgovorio da se nama bogznato vidjeti; umjesto toga, on ree, "Bojim se da emo ga morati identificirati na druge naine." "Kako to mislite?" "Tijelo koje smo pronali provelo je neko vrijeme pod zemljom, tako da je prilino raspadnuto." "Raspadnuto?" "Pomoglo bi nam kad bismo mogli stupiti u vezu s njegovim zubarom. Prema zubalu se moe zakljuiti da je ortodont imao dosta posla s njim." "Oh, Dio," proapta mladi, a zatim ree, "Roberto je godinama nosio zubnu protezu." "Moete li mi rei ime njegova zubara?" "Francesco Urbani. Ordinacija mu se nalazi na Campu San Stefano. Mi svi idemo istom zubaru." Brunetti pribiljei ime i adresu. "Hvala Vam, signor Lorenzoni." "Kada ete pouzdano znati? Da kaem stricu?" Pa nakon stanke nastavi, ali to nije bilo pitanje, "I strini." Brunetti podigne rendgensku snimku zubala s bijelim porubom. Mogao je istoga poslijepodneva poslati Vianella do doktora Urbanija s tom snimkom. "Mislim da u Vam moi rei neto vie jo danas. Volio bih razgovarati s Vaim stricem i strinom, ako je ikako mogue. Veeras?" "Da, da," odgovori on smeteno." Commissario, postoji li ikakva mogunost da to nije Roberto?" Ta mogunost, ako je ikada i postojala, kao da je sa svakim prikupljenim podatkom bivala sve manjom. "Ne ini mi se vrlo vjerojatnim, ali moda biste mogli priekati da porazgovaram sa zubarom prije nego to kaete svome stricu." "Ne znam kako da mu to kaem," ree Lorenzoni. "I mojoj strini." togod mu zubar rekao samo e potvrditi ono to je Brunetti nagonski znao da je istina. Odluio je razgovarati s obitelji Lorenzoni, sa svima njima, i to uskoro. "Ja u doi i razgovarati s njima ako elite." "Da, mislim da bi tako bilo bolje. Ali, to ako zubar kae da to nije Roberto?" "U tom sluaju, nazvat u Vas i rei Vam to. Na isti broj?" "Ne, dat u Vam broj svog mobitela," odgovori on. Brunetti zapie broj. "Bit u tamo u sedam sati," ree Brunetti, namjerno preskoivi ikakvo izjanjavanje o tome to e uiniti ako se podaci o zubalu ne budu podudarali.

"Da, u sedam," ree Lorenzoni i spusti slualicu ni ne pokuavajui mu rei adresu niti ga uputiti kako da stigne onamo. Valjda je u Veneciji njihovo prezime samo za sebe dovoljno govorilo. Brunetti odmah nazove Vianella i zamoli ga da doe gore i preuzme snimku zubala. Kad je narednik uao u ured, Brunetti mu ree gdje se nalazi ordinacija doktora Urbanija i zamoli ga da ga nazove odande da mu javi to je saznao. Kakav je to osjeaj kad vam otmu dijete? to bi bilo da je rtva otmice Raffi, njegov sin? Pri samoj pomisli na to Brunettiju se svee vor u elucu od straha i zgroenosti. Prisjetio se poplave otmica koje su se u Venecija dogaale osamdesetih godina i procvata privatnih zatitarskih tvrtki. Ta je skupina otmiara prije nekoliko godina bila razbijena, a voe su bile osuene na doivotne kazne zatvora. S osjeajem krivnje, Brunetti uhvati se kako razmilja o tome kako kazna nije dovoljno stroga za ono to su uinili, iako je pitanje smrtne kazne u njegovoj obitelji oduvijek bio ogroman kamen smutnje, tako da se nije bavio loginim posljedicama ovakva razmiljanja. Morao je vidjeti zid, da vidi kako bi ga bilo jednostavno preskoiti, ili da vidi kako bi se drukije taj kamen mogao staviti iza vrata. Morao je nazvati policiju u Bellunu i raspitati se o otmicama u tom podruju: oduvijek je tu pokrajinu smatrao podrujem s najmanje zloina u cijeloj zemlji, ali moda je to bila Italija koje se sjeao iz mlaih dana. Prolo je dosta vremena, tako da bi obitelj Lorenzoni, ako su bili uspjeli posuditi dovoljno novca da isplate otkupninu, mogla danas biti voljna to i priznati. A ako jesu, kako su je platili i kada? Viegodinje iskustvo upozorilo ga je da pretpostavlja da je deko ubijen, iako za to nije imao konani dokaz; isto to iskustvo govorilo mu je da mu u ovom sluaju ne treba konaan dokaz. Dovoljna mu je njegova intuicija. Misli mu se preselie na njegov razgovor s grofom Orazijem i njegovo oklijevanje da prihvati intuiciju drugog mukarca. U prolosti, Paola je bila ponekad govorila da se osjea starom, da je najbolji dio ivota iza nje, ali Brunetti je uvijek bio u stanju odvui je od takvih misli. Nije znao nita o menopauzi: pri samom se spomenu rijei osjeao neugodno. Ali, je li to mogao biti znak da se takvo neto dogaa? Zar nije imala valunge? Iznenadne napadaje gladi? Spoznao je da bi zapravo elio da je rije o neemu slinom, neemu tjelesnom i, zato, neemu za to ni na koji nain ne moe biti odgovoran i na to niime ne moe utjecati. Jo u osnovnoj koli sveenik koji je predavao vjeronauk bio mu je rekao da je nuno, prije ispovijedi, preispitati svoju vlastitu savjest. Postoje, kako mu je sveenik bio objasnio, nenamjerni i namjerni grijesi, ali ak i tako je Brunettiju bilo teko razlikovati ih. A kada je odrastao, postalo mu je jo tee raspoznati ih.

Uhvatio se u razmiljanju o tome da bi trebao Paoli odnijeti cvijee, izvesti je van na veeru, pitati je kako joj je na poslu. Ali jo dok je razmatrao ovakve geste, uvidio je kako su prozirno lane, ak i njemu samome. Kad bi samo znao to je razlog njene tuge, moda bi mogao smisliti to mu je initi. Nije to bilo nita kod kue, gdje je bila dosljedno eksplozivna kao i uvijek. Znai, o poslu je rije, a iz onoga to mu je Paola bila godinama govorila, nije mogao zamisliti inteligentnu osobu koju ne bi u oaj otjerala bizantinska politika sveuilita. No, obino bi se razbjesnila zbog stanja na sveuilitu, a nitko nije, kao Paola, s tolikim veseljem, prihvaao bitku. Grof je bio rekao da je nesretna. Brunettijeve misli se premjestie s Paoline sree na njegovu vlastitu, i on sama sebe iznenadi shvativi da mu se nikada prije nije dogodilo da mu je palo na pamet pitati se je li sretan ili ne. Bio je zaljubljen u svoju enu, ponosio se svojom djecom, dobro je obavljao svoj posao, zato bi se onda brinuo oko sree, a od ega bi se jo, osim ovoga to je nabrojao, trebala sastojati srea? Svaki dan se bavio ljudima koji su vjerovali da nisu sretni i koji su vjerovali da e, ako poine kakav zloin krau, ubojstvo, prijevaru, ucjenu, pa ak i otmicu pronai arobni napitak koji e preobliiti pojmljenu bijedu njihovih ivota u najpoeljnije od svih stanja: sreu. Brunetti je ustanovio da je esto prisiljen istraivati posljedice tih zloina, a ono to je esto viao bilo je unitenje sve sree. Paola se esto alila da je nitko na sveuilitu ne slua, zapravo, da su rijetki ljudi koji se uope trude sluati to govore drugi, ali Brunetti samoga sebe nikada nije ubrajao medu takve. Ali, je li je sluao? Kad je nadugako i nairoko priala o opadanju kakvoe studenata ili sveobuhvatnom egoizmu njenih kolega, je li dovoljno pozorno sluao? I im se to upitao, u glavu mu je poput zmije ugmizala misao: slua li ona njega kad se ali na Pattu ili razne nenadlenosti koje su bile dijelom njegove svakodnevice? U svakom sluaju, posljedice onoga to je on promatrao bile su daleko ozbiljnije od onih koje bi uzrokovao neki student koji nije zapamtio tko je napisao roman I Promessi Sposi, ili nije znao tko je Aristotel. Iznenada zgaen jalovou svega ovog, ustao je i priao prozoru. Bonsuanova barka bila je usidrena na svome mjestu, ali kormilara nije bilo nigdje na vidiku. Brunetti je znao da je njegovo odbijanje da preporui porunika Scarpu za promaknue bilo stajalo Bonsuana njegova promaknua, ali Brunettijeva gotovo stopostotna uvjerenost da je porunik bio izdao svjedokinju i izazvao njezinu smrt oteavala mu je boravak u istoj prostoriji s njim i sprjeavala ga u tome da pismenim putem iskae slaganje s njegovim ponaanjem. Bilo mu je ao to e cijenu njegova prijezira prema Scarpi morati platiti Bonsuan, ali Brunetti nije vidio naina da mu drugaije priskrbi promaknue. Ponovno mu se u mislima javila Paola, ali on tu misao odgurne i okrene lea prozoru. Spustio se kat nie, do ureda signorine Elletre.

"Signorina," ree on ulazei, "Mislim da je vrijeme da na sluaj Lorenzoni ponemo gledati iz drugoga kuta." "Znai, rije je o mladiu?" upita ona, podiui pogled sa svoje tipkovnice. "Mislim da jest, ali jo ekam Vianella da me nazove. Provjerava zubni karton." "Jadna majka," ree Elettra, a zatim doda, "Pitam se je li religiozna." "Zato?" "Pomae ljudima kad im se dogode grozne stvari, kad ljudi umru." "Jeste li Vi religiozni?" upita Brunetti. "Per carita," ree ona, odguravajui tu zamisao objema rukama natrag prema Brunettiju. "Posljednji put kad sam bila u crkvi bila sam za svoju krizmu. Moji bi roditelji bili nesretni da to nisam uinila, a slino je bilo i sa svim mojim prijateljima. Ali otada nemam nikakve veze s crkvom." "Pa zato ste onda rekli da pomae ljudima?" "Zato jer je to istina," ree ona jednostavno. "injenica da ne vjerujem u to ne znai da ne pomae drugim ljudima. Bila bih glupa kad bih to tvrdila." A signorina Elettra nije bila glupa, to je jako dobro znao. "A to s Lorenzonijevima?" upita on, i prije nego je dospjela upitati, on pojasni svoje pitanje. "Ne, ne zanima me njihovo poimanje religije. elim saznati to je mogue vie o njima: vjenanja, poslove, gdje imaju kue, tko su im prijatelji, kako im se zove odvjetnik." "Mislim da se dosta toga moe pronai u II Gazzettinu," ree ona. "Mogu provjeriti to ima u spisima." "Moete li to obaviti tako da ne ostavite otiske prstiju?" upita on, iako nije bio siguran zato ne eli da se zna da se zanima za tu obitelj. "Obavit u to poput daka vjetra," ree ona glasom u kojem se moglo nazrijeti isto zadovoljstvo, ili ponos. Ona kimne glavom prema tipkovnici svojeg raunala. "Putem toga?" upita Brunetti. Ona se nasmijei. "Sve je unutra." "Kao, na primjer?" "Kao na primjer to je li itko od njih imao ikakvih neugodnih susreta s nama," odgovori mu ona, a on se pitao je li svjesna koliko je samo nesvjesna bila njezina uporaba te zamjenice. "Valjda Vi najbolje znate," ree Brunetti. "To mi nije palo na pamet." "Zbog njegove titule?" upita ona, podigavi jednu obrvu, dok joj se suprotni kut usana izvio u osmijeh. Brunetti, spoznajui istinu u tome, zatrese glavom nijemo nijeui to.

"Nikada u ivotu nisam uo da je njegovo ime spomenuto u bilo kakvom negativnom kontekstu. Iskljuivi otmicu, naravno. Znate li Vi ita o njima?" "Znam da Maurizio ima takvu ud da ponekad to ide nautrb drugih ljudi." "to bi to trebalo znaiti?" "To znai da ne voli kad stvari ne idu onako kako on hoe, a kad nije po njegovom, onda njegovo ponaanje postane neugodno." "Odakle Vi to znate?" "Znam to onako kako znam i mnogo toga o tjelesnom zdravlju ljudi u ovom gradu." "Barbara?" "Da. Ne zato to je ona lijenica koja obrauje te pacijente mislim da mi tada ne bi nita rekla. Ali bili smo na veeri s jednim drugim lijenikom, onim koji je zamjenjuje dok je na godinjem, i on nam je rekao da ima pacijenticu iju je aku slomio Maurizio Lorenzoni." "Slomio joj je aku? Kako?" "Zalupio je vrata od automobila." Brunettijeve obrve digoe se uvis. "Shvaam to mislite kad kaete 'neugodno'." Ona zatrese glavom. "Ne, nije bilo tako grozno kako zvui, doista nije. ak je i sama djevojka rekla da to nije uinio namjerno. Posvadili su se. Oigledno su bili negdje vani na veeri i on ju je pozvao da poe s njim do vile, one pred kojom je otet onaj prvi mladi. Ona je odbila i zamolila ga da je odveze natrag u Veneciju. Silno se razljutio, ali ju je naposljetku ipak odvezao natrag. Kad su uli u garau na Piazzale Roma, netko mu je bio zauzeo parkirno mjesto, tako da je morao parkirati tik do zida. to je znailo da ona mora izai van iz vozila na vozaevoj strani. Ali on to nije primijetio i zalupio je vrata upravo u trenutku kad se ona uhvatila za okvir vrata kako bi se lake izvukla van." "I ona je uvjerena da je on nije vidio?" "Da. U stvari, kad je zauo njezin vrisak i vidio to je uinio, uplaio se, gotovo se rasplakao, ili je barem tako Barbari ispriao njezin prijatelj. Izveo ju je iz garae i nazvao taxi-gliser i odvezao je na pronto soccorso u javnu bolnicu, a sljedeeg dana ju je odvezao do specijalista u Udinama, koji joj je namjestio aku." "A zato je ona ila do tog drugog lijenika?" "Ispod gipsa joj se pojavila nekakva kona upala. Taj ju je lijenik lijeio od toga. Pa ju je tako, naravno, pitao kako je slomila aku." "I to je bila njezina pria?" "Tako je rekla. On je oito smatrao da ona govori istinu." "Je li pokrenula graansku tubu za naknadu tete?"

"Ne, barem ja ne znam nita o tome." "Znate li kako se zove?" "Ne, ali to mogu saznati od Barbarinog prijatelja." "Molim Vas, uinite to," zamoli je Brunetti. "I vidite moete li pronai jo to o svima njima." "Samo protuzakonitosti, commissario?" Brunetti se nagonski htio sloiti s ovime, ali onda pomisli na oito proturjeje u Mauriziju, koji se navodno razjario kad je jedna ena odbila njegov poziv, a zatim se gotovo rasplakao ugledavi njezinu slomljenu aku. Poelo ga je kopkati kakva li se druga proturjeja moda skrivaju u obitelji Lorenzoni. "Ne, pokuajte pronai bilo to o njima." "U redu, dottore," ree ona, okreui se na stolcu tako da joj se ruke nau iznad tipkovnice raunala. "Poet u s Interpolom, a zatim vidjeti to se moe pronai u II Gazzettinu." Brunetti kimne glavom prema raunalu. "Doista to moete obaviti putem te naprave, umjesto telefonom?" Ona mu uputi pogled pun beskrajnog strpljenja, upravo onakav kakav mu je u srednjoj koli upuivao njegov profesor kemije nakon svakog neuspjelog pokusa. "Jedini ljudi koji me danas nazivaju su oni koji nazovu pa pohotno dahu u slualicu." "A svi se ostali slue time?" ree on, prst uperivi u kutijicu na njezinom stolu. "To se zove modem, gospodine." "Ah, da, sjeam se. Pa, vidite to Vam moe rei o Lorenzonijevima." Prije nego to mu je signorina Elettra, opet zapanjena njegovim neznanjem, stigla objasniti to je to modem i kako radi, Brunetti se okrenuo i izaao iz ureda. Ni jedno od njih dvoje nije njegov nagao odlazak smatralo izgubljenom mogunou unaprjeenja ljudskog razumijevanja. 11 Telefon je zvonio kad se pojavio na vratima svog ureda; pretrao je udaljenost do pisaeg stola i podigao slualicu. ak i prije nego se Brunetti stigao predstaviti, Vianello ree, "Lorenzoni je." "Rendgenski snimci se slau?" "Da, savreno se slau." Iako je Brunetti oekivao ovakav ishod, uhvatio se kako prilagoava svoj duevni sklop toj injenici. Jedno je nekome rei da je vrlo vjerojatno da je

pronaeno tijelo njegova roaka; neto posve drugo je roditeljima priopiti da je njihovo jedino dijete mrtvo. Njihov sin jedinac. "Gesu, pieta," proape on, a zatim glasnije upita Vianella, "Jeste li od zubara saznali to o deku?" "Nita izravno, ali izgledao je kao da se rastuio kad je saznao da je ovaj mrtav. Reklo bi se da mu je bio drag." "Zato to mislite?" "Zakljuujem to po nainu na koji je govorio o njemu. Napokon, taj mu je momak godinama bio pacijent, od svoje etrnaeste. Na neki nain, zubar ga je gledao kako raste." Kada Brunetti ne ree ni rije, Vianello ga upita, "Jo uvijek sam u njegovoj ordinaciji. elite li da ga pitam ita drugo?" "Ne, ne, ne muite se, Vianello. Mislim da bi bolje bilo da se vratite ovamo. elim da sutra ujutro odete gore do Belluna i elim da prije toga proitate cijeli spis od korica do korica." "Da, gospodine," ree Vianello i, nemajui vie pitanja, spusti slualicu. Dvadeset i jedna godina, a mrtav s metkom u mozgu. U dvadeset i prvoj jo pravo nisi ni ivio, jo ti ivot pravo nije ni poeo; osoba koja e izai iz ahure mladosti jo je uvijek gotovo uspavana. A ovaj je deko bio mrtav. Brunetti pomisli na silno bogatstvo svoga vlastitoga tasta i opet mu kroz glavu proe misao da je jednako tako rtvom otmice mogao pasti i njegov jedini unuk, Raffi, kojeg su mogli oteti i ubiti. Ili su mogli oteti njegovu unuku. Ova pomisao potjera Brunettija van iz ureda, iz questure i prema vlastitom domu, ispunivi ga nerazumnom zabrinutou za sigurnost vlastite obitelji: poput svetoga Tome, mogao je vjerovati samo u ono to je rukama mogao dodirnuti. Iako nije bio svjestan da se stubitem uspeo bre no obino, na zadnjem odmoritu prije svoga kata morao se nasloniti na zid na minutu kako bi doao do daha. Onda se odgurnuo od zida i preao posljednjih nekoliko stuba, istodobno vadei kljueve iz depa. Uao je u stan i zatvorio vrata za sobom te stao nasred hodnika oslukujui, nastojei odrediti gdje su sve troje i znajui da su na sigurnom unutar zidova koje im je bio dao. Iz kuhinje je uo zveket metala kad je neto palo na pod, a zatim i Paolin glas, "Nema veze, Chiara. Samo ga isperi i vrati natrag na lonac." On usmjeri svoju pozornost prema stranjem dijelu stana, prema Raffijevoj sobi, i pribliavajui se zauje teak bas nekakve grozne buke koju su mladi nazivali glazbom. I nikad mu ni jedna melodija, iako ovdje nije mogao razaznati nikakvu melodiju, nije zvuala slae.

Objesio je svoj kaput u ostakljenom ormaru u predvorju i spustio se dugim hodnikom do kuhinje. Chiara se okrene prema njemu kad se pojavio na vratima kuhinje. " Ciao, Papa. Mamma me ui kako se rade ravioli. Imamo ih za veeru." Svoje branom zaprljane ruke drala je za leima i prila mu je par koraka blie. On se sagne, a ona ga poljubi u oba obraza; on joj otre dugu branenu mrlju s lijevog obraza. "Punjene funghima, je l' tako, Mamma?" upita ona, okreui se prema Paoli, koja je stajala kod tednjaka, mijeajui gljive u velikoj tavi. Ona kimne i nastavi mijeati. Iza njih je na stolu lealo nekoliko nepravilnih hrpica udno oblikovanih blijedih pravokutnika. "Jesu li ovo ravioli?" upita on, prisjeajui se urednih etverokuta kakve je njegova majka rezala i punila. "Bit e, Papa, im ih napunimo." Ona se okrene Paoli oekujui odobravanje. "Zar ne, Mamma?" Paola je mijeala gljive i kimnula, okrenuvi se Brunettiju da primi njegove poljupce bez rijei. "Zar ne, Mamma?" ponovi Chiara, neto viim glasom. "Da. Jo samo par minuta i gljive e biti gotove, pa ih moemo poeti puniti." "Rekla si da u to moi sama, Mamma," bila je uporna Chiara. Prije nego se Chiara uspjela okrenuti Brunettiju kako bi prosvjedovala zbog te nepravde, Paola iskae svoj pristanak. "Ako mi tvoj otac natoi au vina dok se gljive dovravaju, moe?" "Hoe li da ti pomognem da ih napuni?" upita Brunetti, napola u ali. "Oh, Papa, ne budi smijean. Zna i sam da bi samo napravio nered." "Nemoj tako razgovarati sa svojim ocem," ree Paola. "Kako tako?" "Tako." "Ne razumijem." "Oh, da, razumije." "Bijelo ili crno, Paola?" prekine je Brunetti. Proao je pokraj Chiare, i vidjevi da se Paola bila ponovno okrenula prema tednjaku, zakiljio je prema Chiari i blago zatresao glavom, bradom pokazavi prema Paoli. Chiara napui usne, slegne ramenima, ali zatim kimne. "U redu, Papa, ako ba eli, moe." A zatim, nakon zamjerajue duge stanke, "A moe mi i Mamma pomoi, ako eli." "Crno," ree Paola i promijea gljive u tavi. Brunetti proe pokraj nje i sagne se kako bi otvorio vrataca ormaria ispod sudopera. "Cabernet?" upita on.

"A-ha," sloi se Paola. On otepi bocu vina i napuni dvije ae. Kad je posegnula prema ai, on je primi za ruku, prisloni njezin dlan na svoje usne i poljubi ga. Iznenaena, ona ga pogleda u oi. "emu sad to?" upita ona. "Zato to te volim svim srcem," ree on i prui joj au. "Oh, Papa," zastenje Chiara. "Samo filmski glumci tako govore." "Zna i sama da tvoj otac ne ide u kino," ree Paola. "Onda je to proitao u nekoj knjizi," ree Chiara, gotovo izgubivi ono malo zanimanja koje je imala za stvari koje si odrasli meusobno govore. "Jesu li ve gotove te gljive?" Paola, kojoj je bilo drago to je njezina nestrpljiva ki skrenula razgovor na drugi kolosijek, ree, "Jo samo minutu i gotove su. Ali mora priekati da se ohlade." "A koliko e to trajati?" "Deset do petnaest minuta." Brunetti je stajao leima okrenut prema njima i gledao kroz prozor prema dalekim planinama sjeverno od Venecije. "Mogu li se onda vratiti i uiniti to?" "Naravno." uo je kako Chiara odlazi iz kuhinje i ide hodnikom prema svojoj sobi. "Zato si to rekao?" upita Paola kad su ostali sami. "Zato to tako mislim," ree Brunetti, jo uvijek gledajui kroz prozor. "Ali zato si to rekao sada?" "Zato to to nikada ne kaem." On potegne gutljaj vina. Palo mu je na pamet da je pita ne svia li joj se to, ali ne ree nita, ve otpije jo jedan gutljaj. Prije nego je uo njezin pokret, osjetio je kako mu Paola staje uz bok. Lijevom rukom ga je obgrlila oko struka i privila se uz njega. Ne govorei nita, stajala je uz njega i gledala kroz prozor u daljinu. "Ne sjeam se kad je zadnji put bilo ovako bistro. to misli, je li ono Nevegal?" upita ona podiui desnu ruku kako bi pokazala najbliu planinu. "To je gore kod Belluna, zar ne?" upita on. "Mislim da jest. Zato?" "Moda u morati otii onamo sutra." "Zato?" "Pronali su tijelo mladog Lorenzonija. Gore kod Belluna." Dugo je utjela prije nego je prozborila. "Oh, jadan djeak. I njegovi roditelji. Strano." Nakon jo jedne duge stanke, ona upita, "Znaju li oni za to?" "Ne, moram im to priopiti. Prije veere."

"Oh, Guido, zato uvijek ti mora priopavati takve grozne stvari?" "Kad drugi ljudi ne bi te grozne stvari inili, ja ih ne bih trebao ni priopavati, Paola." Na trenutak je pomislio da e se uvrijediti zbog njegova odgovora, ali ona se ne obazre na njega i jo se vre privije uza nj. "Ne poznajem ih, ali mi ih je ao. Strano je kad se takve stvari dogode." A on je osjetio kako postaje sve napetijom, jer joj je kroz glavu proletjela misao da je to moglo biti i njezino dijete, njezin sin. "Uasno. Ba uasno kako netko moe uiniti takvo to. Kako mogu?" Nije znao odgovor na njezino pitanje, ba kao to nije znao odgovor ni na jedno od onih velikih pitanja: zato ljudi ine zloine ili osakauju jedni druge. Znao je samo odgovore na mala pitanja. "To ine zbog novca." "Tim gore," odmah je odgovorila. "Oh, nadam se da e ih uhvatiti," a zatim, sjetivi se, ree, "Nadam se da e ih uhvatiti." I on se nadao tomu, sinulo mu je, iznenaen silinom svoje udnje za tim da pronae ljude koji su to uinili. Ali on nije, barem ne sada, elio razgovarati o tome; umjesto toga, elio je odgovoriti na njezino pitanje zato joj je bio rekao da je voli. On nije bio mukarac koji je navikao govoriti o svojim osjeajima, ali elio joj je rei, ponovno je vezati uza sebe snagom svojih rijei i svoje ljubavi. "Paola," zausti on, ali prije nego je dospio ita izgovoriti, ona se grubo odgurne od njega, zgranuvi ga toliko da je zanijemio. "Gljive," ree ona, brzo sklonivi tavu s vatre jednom rukom, a drugom otvarajui prozor. A sve prie o ljubavi, zajedno s gljivama, odoe u dim. 12 Kad je popio svoje vino, otiao je niz hodnik i pokucao na vrata Raffijeve sobe. Budui da nije uo nita osim stalnog bum-bum-bum glazbe iznutra, Brunetti otvori vrata. Raffi je leao na krevetu, s knjigom rastvorenom na grudima, i spavao snom pravednika. Razmiljajui o Paoli, Chiari, susjedima i ljudskoj razboritosti openito, Brunetti prie malom hi-fi ureaju na Raffijevoj polici s knjigama i stia ga. Pogleda Raffija, koji se nije micao, i jo vie stia glazbu. Priavi blie krevetu, bacio je pogled na naslov knjige: Calculus. Nije ni udo da je zaspao. Chiara je bila u kuhinji i u bradu si mrmljala strane kletve upuene komadiima raviola koji su odbijali zadrati oblik u koji ih je pokuavala stisnuti. Pozdravio ju je i otiao niz hodnik do Paoline radne sobe. Provirio je u sobu i rekao, "Ako je nuno, uvijek moemo otii prijeko kod Giannija na pizzu." Ona nakratko podigne pogled s papira.

"togod ona napravila s tim jadnim raviolima, pojest emo sve to nam poslui na tanjurima, a ti e traiti i repete." Prije nego li je dospio pobuniti se, ona ga presjee, uperivi u njega svoju olovku. "To je prva veera koju je sama samcata skuhala u ivotu i bit e velianstvena." Opazila je da otvara usta kako bi neto rekao i opet ga presjekla. "Zagorjele gljive, tjestenina toliko raskuhana da izgleda poput ljepila za tapete i pile koje je marinirala u toliko umaka od soje da e biti slano poput Mrtvog mora." "Kad ti to kae, zvui primamljivo." Pa, pomisli Brunetti, barem vino ne moe pokvariti. "A to emo s Raffijem? Kako e njega nagovoriti da kua sestrine papazjanije?" "Zar misli da on ne voli svoju mlau sestru?" upita ga ona s prividnim zgraanjem koje je vrlo dobro poznavao. Brunetti ne ree nita. "U redu," prizna Paola, "obeala sam mu deset tisua lira ako pojede sve." "A meni?" upita Brunetti i ode. Koraajui niz Rughettu prema Rialtu, Brunetti shvati da se jo od ruka s tastom nije osjeao bolje. Jo uvijek nije dokuio to mui Paolu, ali lakoa njihova posljednjeg razgovora bila ga je uvjerila da e, togod da je na stvari, temelji njihova braka preivjeti. Gore-dolje, gore-dolje, prelazio je preko mostova, ba kako mu se cijeloga dana mijenjalo raspoloenje, gore-dolje, prvo je dolo uzbuenje novoga sluaja, zatim grofovo uznemirujue povjeravanje, i na kraju smirenje koje mu je dalo Paolino priznanje da je potkupila njihovoga sina. Jedino to mu je bilo prualo utjehu da e nekako prebroditi razgovor s Lorenzonijevima bila je veera koja ga je ekala, a sada je bio spreman mjesec dana jesti samo ono to Chiara skuha kad bi samo nekako mogao izbjei ispunjavanje mrske dunosti glasnika koji ponovno donosi bol i jad. Palazzo se nalazio u blizini Municipija, iako je morao presjei pokraj kina Rossini i vratiti se prema Velikom kanalu kako bi doao do njega. Kod Ponte del Teatro se zaustavio na trenutak i zagledao se u obnovljene temelje zdanja koja su s obje strane obrubljivala kanal. Dok je bio dijete, kanale su neprestano istili, a voda je bila toliko ista da se u njoj moglo plivati. Danas je ienje kanala bio pravi doivljaj, toliko rijedak da su o njemu govorili veliki naslovi na naslovnicama novina, a svi su hvalili rad gradskog poglavarstva. A mnogi bi ljudi radije umrli nego zamoili prst u vode gradskih kanala. Kada je pronaao palazzo, visoku etverokatnicu iji su prozori na proelju bili okrenuti prema Velikom kanalu, pozvonio je, priekao malo, pa ponovno pozvonio. Iz portafona se zauo muki glas, "Commissario Brunetti?" "Ja sam." "Uite, molim Vas," ree glas, a vrata se uz kljocaj otvorie. Brunetti proe kroz vrata i nae se u vrtu daleko veem no to bi oekivao pronai u ovom

dijelu grada. Samo su si najbogatiji mogli priutiti izgradnju palazza s toliko mnogo slobodnog prostora, a samo su nasljednici isto takvoga bogatstva mogli nastaviti odravati takav vrt. "Ovamo gore," pozove ga glas s vrata na vrhu stuba njemu s lijeva. On se okrene i poe uza stube. Na vrhu stuba ga je doekao mladi u plavom odijelu s dvorednim kopanjem. Imao je tamno smeu kosu s izraenim, vrlo visokim elom, koje je pokuavao sakriti zaeljavajui kosu prema naprijed. Kad mu se Brunetti pribliio, ispruio je svoju ruku i rekao, "Dobra veer, commissario. Ja sam Maurizio Lorenzoni. Moj stric i strina Vas oekuju." Imao je jedan od onih mlohavih stisaka ruke nakon kojih je Brunetti uvijek osjeao poriv da obrie dlan o hlae, ali ga je u tome omeo mladiev pogled, koji je bio izravan i vrst. "Jeste li razgovarali s dottoreom. Urbanijem?" Brunetti nije mogao zamisliti zgodniji nain da mu Lorenzoni postavi pitanje. "Jesmo, razgovarali smo s njim, i bojim se da smo dobili potvrdu koju smo traili. To je Va brati, Roberto." "Ne postoji ni najmanja sumnja?" upita on glasom koji je jasno davao do znanja da ve zna odgovor. "Ne, ni najmanja." Mladi zabije ruke u depove svog sakoa toliko snano da se sako izvitoperio, potegavi ramena naprijed. "Ovo e ih ubiti. Ne znam to e strina uiniti." "ao mi je," ree Brunetti doista mislei tako. "Bi li bilo bolje kad biste im Vi to priopili?" "Ne znam jesam li u stanju," odgovori mu Maurizio, piljei u pod. Svih ovih godina, nosei vijesti poput ove obiteljima ubijenih, jo nikada nije naiao na osobu koja bi bila voljna uiniti to umjesto njega. "Znaju li oni da sam ja ovdje? Znaju li tko sam ja?" Mladi kimne i podigne pogled. "Morao sam im rei. Tako da znaju to mogu oekivati. Ali..." Brunetti dovri reenicu umjesto njega: "Jedno je oekivati, a drugo dobiti potvrdu. Moda biste me mogli odvesti do Vae strine i strica." Mladi se okrene i povede Brunettija unutra, ostavljajui vrata za njihovim leima otvorenima. Brunetti zakorai unatrag i zatvori ih, ali mladi to nije primijetio. Poveo je Brunettija niz hodnik oploen mramorom do ogromnih dvokrilnih vrata od orahovine. Ne pokucavi, on ih irom otvori i propusti Brunettija unutra ispred sebe. Brunetti prepozna grofa s fotografija koje je bio vidio: srebrna kosa, uspravno dranje i etvrtasta eljust od koje mu je jamano ve ilo na ivce da je neprestano usporeuju s Mussolinijevom. Iako je Brunetti znao da je grof u kasnim pedesetim godinama, zahvaljujui ozraju drhtave muevnosti kojim je zraio,

doimao se poput ovjeka barem deset godina mlaeg. Grof je stajao ispred velikog ognjita i zurio u osueno ukrasno cvijee u njemu, ali se okrenuo kako bi uputio pogled Brunettiju kad su uli u prostoriju. Poput patuljka u ogromnom naslonjau u kojem se sklupala doimala se ena nalik na vrapia koja je zurila u Brunettija kao da je on sam vrag koji joj je doao oduzeti duu. A zapravo i jest, pomisli Brunetti, ispunjen iznenadnim saaljenjem pri pogledu na tanane ruke nervozno sklopljene u njezinom krilu. Iako je grofica bila mlaa od svoga supruga, agonija posljednjih dviju godina bila je iz nje iscrpla svu mladost i svu nadu, i od nje je ostala tek starica koja bi prije mogla biti grofova majka nego njegova ena. Brunetti je znao da je nekad bila jedna od glasovitih venecijanskih ljepotica: skladne kosti njezina lica jo uvijek su bile savrene. Ali na licu joj se jedva vidjelo ita drugo osim kostiju. I prije nego joj je mu uspio progovoriti, upitala je, glasiem tako tihim da bi se bio izgubio u prostoriji da nije bio jedini zvuk, "Jeste li Vi policajac?" "Da, contesso, jesam." Grof se tada odvoji od ognjita i prui ruku Brunettiju. Njegov je stisak bio upravo obrnuto proporcionalan mlohavosti stiska njegova neaka, i vrsto je stisnuo Brunettijeve prste. "Dobra veer, commissario. Oprostite mi ako vam ne ponudim nita za pie. Mislim da ete me shvatiti." Njegovje glas bio dubok, ali iznenaujue tih, gotovo tih poput glasa njegove ene. "Donosim Vam najstranije vijesti, signor grofe," ree Brunetti. "Roberto?" "Da. Mrtav je. Njegovo je tijelo pronaeno u blizini Belluna." S drugoga kraja prostorije, mladieva mati upita, "Jeste li sigurni?" Brunetti joj uputi pogled i iznenadi se spoznavi da se naizgled smanjila u tih nekoliko trenutaka koliko je proteklo, da se jo vie sklupala u podnoju visokog naslona. "Da, contesso. Pokazali smo rendgenske snimke njegovog zubala njegovom zubaru i on nam je potvrdio da je isto kao Robertovo." "Rendgenske snimke?" upita ona. "A njegovo tijelo? Zar ga nitko nije identificirao?" "Cornelia," njeno joj se obrati njezin suprug, "pusti gospodina da kae to ima rei, a onda emo postavljati pitanja." "elim znati je li to njegovo tijelo, Ludovico. elim znati to se dogodilo mome djetetu." Brunetti ponovo usmjeri svoju panju na grofa, oekujui njegov znak da nastavi. Grof kimne Brunettiju, koji nastavi,

"Tijelo je bilo zakopano u polju. ini se da je pod zemljom bilo dulje vrijeme, vie od godinu dana." On zauti, nadajui se da e oni shvatiti to se dogodilo s tijelom u tih godinu dana to ih je provelo pod zemljom, i da im to nee morati opisivati. "Ali emu rendgenske snimke?" ustrajala je contessa. Kao i mnogi drugi ljudi koje je Brunetti susretao pod istim okolnostima, postojale su stvari koje ona nije eljela shvatiti. Prije nego li je Brunetti stigao spomenuti prsten, grof mu upadne u rije, gledajui svoju suprugu ravno u oi. "To znai da se tijelo raspalo, Cornelia, i zato ga moraju identificirati na taj nain." Brunetti, koji je promatrao groficu dok joj se obraao suprug, prepoznao je trenutak u kojem je njegovo objanjenje probilo sve crte njezine obrane. Moda je njezinu obranu probila rije "raspalo;" togod to bilo, u trenutku kad je shvatila zabacila je glavu unatrag i sklopila oi. Usne su joj se micale, bilo u molitvi ili prosvjedu. Brunetti je znao da e im policija u Bellunu predati prsten, tako da je potedio sebe boli koju bi osjetio da im je morao rei za nj. Grof okrene lea Brunettiju i ponovno usmjeri svoju pozornost na cvijee u ognjitu. Dugo nitko u prostoriji nije rekao ni rije, sve dok naposljetku grof nije upitao, ne gledajui u Brunettija, "Kada moemo preuzeti tijelo?" "Morat ete stupiti u vezu s vlastima u Bellunu, gospodine, ali siguran sam da e uiniti sve to elite." "Kako da stupim u vezu s njima?" "Moete nazvati questuru u Bellunu," kanio je izgovoriti Brunetti, ali je umjesto toga rekao, "Mogu to uiniti umjesto Vas. Moda e tako biti lake." Maurizio, koji je itavo vrijeme utio, upadne u rije, obraajui se grofu, "Ja u to uiniti, zio." Uhvativi Brunettijev pogled, on kimne prema vratima, ali se Brunetti ne obazre na nj. "Signor conte, im je mogue prije elio bih s Vama popriati o samoj otmici." "Ne sada," ree grof, i dalje ne gledajui u njega. "Shvaam da je to strano, gospodine," ree Brunetti, "ali morat u razgovarati s Vama." "Razgovarat ete sa mnom kada to meni bude odgovaralo, commissario, ne prije," ree grof, jo uvijek zamiljeno promatrajui cvijee. U tiini koja je zavladala, Maurizio se udalji od vrata i prie naslonjau u kojem je sjedila njegova strina. Sagnuo se i nakratko joj spustio ruku na rame. Uspravljajui se, ree, "Ispratit u Vas van, commissario."

Brunetti poe za njim. U hodniku, rekao je mladiu kako da stupi u vezu s ljudima u Bellunu, koji e se pobrinuti da Robertovo tijelo bude otpremljeno odatle i vraeno u Veneciju. Brunetti ga nije pitao kada bi mogao ponovno razgovarati s grofom Ludovicom. 13 Veera je, kad su konano sjeli za stol da jedu, ispunila sva njegova oekivanja, a tu je injenicu podnio stoiki, to bi sluilo na ast njegovim omiljenim rimskim piscima. Traio je i pojeo dvije porcije raviola, prelivene neim za to je mislio da je nekad bio maslac u koji su umijeani usitnjeni i pougljenjeni listovi kadulje. Pile je bilo preslano, upravo onakvo kakvo je i oekivao, toliko slano da je treu bocu mineralne vode otvorio i prije kraja veere. I prvi put Paola nije rekla ni rije kad otvorio drugu bocu vina, a poteno se potrudila pomaui mu da je isprazni. "to ima za desert?" upita on, zasluivi time od Paole najnjeniji pogled koji je vidio u posljednjih nekoliko tjedana. "Nisam imala vremena napraviti desert," ree Chiara, ne primijetivi pogled koji su meusobno razmijenile druge tri osobe za stolom. Jamano su takve poglede razmijenili i Petko i Robinzon kad su ugledali spasitelje na obzoru. "Mislim da jo ima gelata," javi se Raffi, ispunjavajui svoj dio ugovora sklopljenog s majkom. "Nema, ja sam ga poklopala danas poslijepodne," prizna Chiara. "A da vas dvoje odete do Campa Santa Margarita i kupite sladoled?" upita Paola. "I donesete ga kui?" "A to emo sa suem, mamma?" upita Chiara. "Rekla si da e ga Raffi oprati, jer ja radim veeru." Prije nego se Raffi stigao pobuniti, Paola ree, "Ako vas dvoje odete po sladoled, ja u oprati sue." Usred njihove vriske odobravanja, Brunetti izvadi novanik i da Raffiju dvadeset tisua lira. Oni odoe, ve pregovarajui o okusima koje e uzeti. Paola ustane od stola i krene skupljati tanjure. "Misli da e preivjeti?" upitala je. "Ako ispijem jo litru vode prije spavanja i ako noas pokraj kreveta budem drao jo jednu bocu." "Ba je bilo grozno, zar ne?" sloi se Paola. "Ona je bila sretna," Brunetti pokua situaciju ublaiti, a zatim doda, "Ali to je ipak jo jedan vrsti argument u korist obrazovanja ena, zar ne?" Paola na ovo prasne u smijeh slaui tanjure u sudoper. Potom su oputeno razgovarali o veeri, oboje uivajui u injenici da je Chiara bila toliko

zadovoljna samom sobom, to je bio siguran dokaz da je obiteljska zavjera uspjela. A uhvatio je i sebe u razmiljanju o tome kako je uspjela i obiteljska ljubav. Kad je sue bilo oprano i poslagano u ormariu iznad sudopera kako bi se ocijedilo, ree, "Mislim da u otii sutra do Belluna skupa s Vianellom." "Zbog mladog Lorenzonija?" "Da." "Kako su to prihvatili, kad si im rekao?" "To im je prilino teko palo, pogotovo majci." Sinulo mu je da majin gubitak sina jedinca jamano nije neto o emu bi Paola voljela razmiljati. Kao i obino, posluila bi se pojedinostima kako bi skrenula razgovor u drugom smjeru. "Gdje su ga pronali?" "U polju." "U polju? Gdje?" "U jednom od onih mjesta koja nose udna berlinska imena mislim da se zove Col di Cugnan." "Ali kako su ga pronali?" "Jedan je seljak preoravao svoje polje i iz brazde su izvirile kosti." "Boe, ba uasno," ree ona, pa odmah nastavi, "I ti si im to morao rei, a poslije toga doi kui na onu groznu veeru." Nije mogao a da se ne nasmije na ovo. "to je smijeno?" "To da prvo na to pomisli jest hrana." "To sam nauila od tebe, dragi moj," ree ona tonom uljudnog prezira. "Prije nego sam se udala za tebe, gotovo da i nisam mislila na hranu." "Pa gdje si onda nauila tako dobro kuhati?" Ona na ovo odmahne rukom, ali on prepozna i nelagodu i elju da iz nje ulagivanjem izmami istinu, tako da je ustrajao u tome, "Ne, stvarno, reci mi: kako si nauila kuhati? Mislio sam da si to bila radila godinama." Vrlo brzo je izgovorila, "Kupila sam kuharicu." "Kuharicu? Ti? Zato?" "Kad sam spoznala da mi se toliko jako svia i shvatila koliko ti je vana hrana, zakljuila sam da bi mi najbolje bilo da nauim kuhati." Ona ga pogleda, prieka njegovu reakciju, ali kako reakcije nije bilo, nastavila je, "Poela sam kuhati kod kue i, vjeruj mi, neka od prvih jela koja sam pripremila bila su ak i gora od onog to smo veeras jeli." "Teko mi je povjerovati," ree Brunetti. "Nastavi." "Pa, znala sam da mi se svia, a valjda sam i znala da elim biti s tobom. I tako, nastavila sam kuhati i nekako sam..."

Ona naglo zauti i rukom naini pokret kojim obuhvati cijelu kuhinju. "Valjda sam nauila." "Iz knjige?" "I uz malu pomo." "iju?" "Damianovu. On je dobar kuhar. I majinu. A kad smo se zaruili, i tvoja majka mi je pomogla." "Moja majka? Ona te uila kuhati?" Paola kimne, a Brunetti ree, "Nikad mi nije rekla nita o tome." "Morala mi je obeati da ti nita nee rei." "Zato?" "Ne znam, Guido," ree ona, oito laui. utio je, znajui iz viegodinjeg iskustva da e mu sama objasniti. "Valjda sam htjela da misli kako znam sve, pa ak i kuhati." On se nagne naprijed na svojem stolcu i prihvati je oko struka te je privue k sebi. Ona se mlitavo pokua oduprijeti. "Osjeam se glupo, sad kad sam ti to rekla nakon toliko vremena," ree ona, pripijena uz njega, saginjui se kako bi ga poljubila u tjeme. Iznenada, iz vedra neba je pogodi zamisao, i ree, "Moja majka je poznaje." "Koga?" "Groficu Lorenzoni. Mislim da su obje u odboru nekog dobrotvornog drutva, ili neke..." Ona zauti. "Ne mogu se sjetiti odakle, ali znam da je poznaje." "Je li ti ikada govorila ita o njoj?" "Ne, nita ega bih se sjeala. Osim ove prie o njezinom sinu. Ta ju je otmica unitila, ili barem tako kae moja mamma. Nekada je bila ukljuena u sve mogue aktivnosti: bila je u Prijateljima Venecije, bavila se kazalitem, prikupljala je novac za obnovu kazalita La Fenice. Ali kada se to dogodilo, prekinula je sa svime. Moja majka kae da ona nikada ne izlazi van, ne prima pozive ni od koga. Nitko je vie ne via. Mislim da je mamma rekla kako je to posljedica toga to nije znala to mu se dogodilo, da bi vjerojatno bila prihvatila injenicu da je mrtav. Ali ovako, ne znajui je li iv ili mrtav... Ne mogu zamisliti nita gore od toga. ak je bolje i spoznati da ti je dijete mrtvo nego ivjeti u neizvjesnosti." Brunetti, koji je obino svoj glas davao ivotu, redovito bi se suprotstavljao ovome, ali to nije bila tema u koju je elio uvui njihov razgovor veeras. Proveo je dan razmiljajui o nestanku i smrti djece i nije elio uti vie ni rije o tome. Napadno je promijenio temu. "Kako stoje stvari u tvornici ideja?" upitao je. Ona se odmakne od njega, uzme pribor za jelo iz posudice za ocjeivanje pokraj sudopera i pone ga brisati.

"Otprilike na istoj razini kao i veera," napokon mu odgovori. Komad po komad, Paola je noeve i vilice bacala u ladicu. "Proelnik katedre ustrajao je na tome da ponemo vie pozornosti poklanjati kolonijalnoj knjievnosti." "emu?" upita Brunetti. "Dobro pitanje," rekla je, briui licu za posluivanje. "Djelima koja su napisali na engleskom ljudi koji su odrasli u kulturama u kojima engleski nije materinji jezik." "I to tu ne tima?" "Zamolio je neke od nas da predajemo o tome sljedee godine." "Tebe?" "Da," odgovori mu ona, ispustivi posljednju licu i s treskom zatvorivi ladicu. "Na kojem kolegiju?" "Glas ene s Kariba." "Zato to si ena?" "Ne valjda zato to sam s Kariba," rekla je. "I?" "I ja sam odbila predavati o tome." "Zato?" "Zato jer me to ne zanima. Zato jer bih to predavala nevoljko i loe." Osjetio je neodlunost u njezinom glasu i priekao je da ona to sama prizna. "I zato jer ne doputam da mi on govori o emu da predajem." "Je li to ono to te mui?" upita on, kao, sluajno. Iako ga je strogo pogledala, njezin je odgovor bio neodreen kao i njegovo pitanje. "Nisam znala da me neto mui." Zaustila je da jo neto doda na ovo, ali vrata su se uz tresak otvorila jer su se djeca vratila sa sladoledom, a on nije dobio odgovor na svoje pitanje. Te noi, doista, Brunetti se probudio najmanje dvaput, i svaki put je popio po dvije ae mineralne vode. Drugi put se probudio ubrzo nakon zore i kad je spustio au na pod pokraj kreveta, nalaktio se poleice i zagledao se u Paolino lice. Uvojak kose zavijao joj je ispod brade, a nekoliko je vlasi njeno treperilo pod njezinim dahom. Zatvorenih oiju, bezizraajno, na licu su joj se ocrtavale samo kosti i njezin karakter. Tajanstvena i odvojena, leala je pokraj njega, a on joj je prouavao lice u potrazi za nekim znakom koji e mu pomoi da je potpunije upozna. Iznenada je silno poelio da je ono to mu je grof Orazio bio rekao neistina, oajniki je elio da ona i njihov ivot budu sretni i spokojni. Podsmjehujui se toj elji, zvona San Pola odzvonila su est puta, a vrapci koji su bili odluili saviti gnijezdo izmeu olabavljenih opeka dimnjaka poeli su ivivkati objavljujui da je svanuo dan i da je vrijeme da se krene na posao. Brunetti se ne obazre na njih i poloi glavu na jastuk. Zamirio je, siguran da vie

nee zaspati, ali uskoro je ustanovio da vrlo lako moe ignorirati poziv da se vrati na posao. 14 Toga jutra Brunetti je zakljuio da bi bilo pametno otii do Patte i pokazati mu ono malo obavijesti koje je imao o Lorenzonijevu ubojstvu sada ga je mogao tako zvati i on je uinio tako uskoro po vice-questoreovom dolasku u questuru. Brunetti je strahovao da e biti posljedica zbog njegova vlastita ponaanja prema Patti dan ranije, ali nije bilo nikakvih posljedica; barem ne oiglednih. Patta je bio vidio lanke u novinama i iskazao je formalnu zabrinutost zbog smrti, a oito je bilo da najvie ali zbog toga to je smrt zadesila pripadnika plemstva. Brunetti mu je ispriao, jer je upravo on primio poziv kojim je potvrena identifikacija prema zubalu, kako je on preuzeo na sebe dunost da obavijesti roditelje. Iz svog dugogodinjeg iskustva, znao je da ne smije iskazati zanimanje za taj sluaj, pa je zato gotovo nezainteresirano upitao vice-questorea koga da zadui za rjeavanje toga sluaja, i ak i predloio jednog od svojih kolega. "Na emu sada radite, Brunetti?" "Na ispumpavanju zagaene vode kod Marghere," odgovori hitro Brunetti, tonom kojim je davao do znanja da je zagaivanje vanije od ubojstva. "Ah, da," odgovori Patta: bio je uo za Margheru. "Pa, mislim da se time mogu pozabaviti i policajci u odorama." "Ali, jo moram porazgovarati s lukim kapetanom," ustrajao je Brunetti. "A netko mora provjeriti i dokumente onog tankera iz Paname." "Neka Pucetti to preuzme," ree Patta, ne obazirui se na Brunettijeve rijei. Brunetti se sjeti igre koje se znao poigrati s djecom, kad su bila mnogo mlada. Ispustili bi aku drvenih tapia duine pageta, a onda bi se natjecali tko e ih vie maknuti s hrpe a da pritom ne pomakne preostale. Trik je bio u tome da ih pomiete izuzetno njeno; jedan pogrean potez i sve se rui kao kula od karata. "Mislite da Mariani to ne bi mogao preuzeti?" predloi Brunetti jednog od preostala dva commissarija. "Upravo se vratio s godinjeg odmora." "Ne, mislim da biste Vi to trebali preuzeti. Na kraju krajeva, Vaa supruga poznaje takve ljude, zar ne?" 'Takvi ljudi' bili su fraza kojom se Brunetti bio godinama nabacivao smatrajui je pogrdnom, obino rasistikom, i eto nje, upravo se odvojila od usana vice-questorea glavom i bradom i zvuala je upravo kao najvea mogua pohvala. Brunetti neodreeno kimne glavom, nesiguran u to kakve to ljude njegova ena moda poznaje ili to bi to ona mogla znati o njima.

"Dobro, znai da bi Vam Vaa povezanost s njezinom obitelji ovdje mogla biti od koristi," ree Patta, naznaujui tako da mo drave ili policijskih ovlasti ne vrijedi nita kod 'takvih ljudi.' to bi, pomisli Brunetti, zapravo i mogao biti sluaj. Iscijedio je vrlo oklijevajue "paaa," a onda popustio, dobro pazei da mu se u glasu ne raspozna nita to bi se dalo opisati kao oduevljenje. "Ako ba insistirate, vice-questore, razgovarat u s Pucettijem o Margheri." "Obavjetavajte mene ili porunika Scarpu o tome to radite, Brunetti," gotovo odsutno doda Patta. "Naravno, gospodine," ree on, kao i obino dajui vice-questoreu obeanje koje jamano nee ispuniti. Vidjevi da mu Patta nema vie nita za rei, Brunetti ustane i izae iz ureda. Na vratima ga signorina Elettra upita, "Jeste li ga nagovorili da Vama prepusti taj sluaj?" "Nagovorio?" ponovi Brunetti, zauen to signorina Elettra, nakon tog silnog vremena koje je provela s Pattom, moda jo uvijek vjeruje da se Pattom moe razborito razgovarati ili ga uvjeriti u neto. "Govorei mu koliko posla imate oko drugih sluajeva, naravno," ree ona, pritisnuvi gumb na svojem raunalu i aljui tako svom pisau iskru ivota. Brunetti nije mogao a da joj ne uputi osmijeh. "Mislio sam u jednom trenutku da u morati primijeniti silu kako bih odbio prihvatiti taj sluaj," ree Brunetti. "Sigurno Vas taj sluaj silno zanima, commissario." "Svakako." "Onda e Vas ovo moda zanimati," ree ona poseui naprijed i uzimajui nekoliko listova papira iz otvora ispod prednjeg otvora pisaa. Ona ih doda njemu. "to je to?" "Popis dogaaja u kojima je netko iz obitelji Lorenzoni bio predmetom nae pozornosti." "Nae pozornosti?" "Pozornosti organa reda." "A organi reda su?" "Mi, carabinieri, carinska policija i financijska policija." Brunetti na licu namjesti izraz lane iznenaenosti. "Nemate pristupa tajnim slubama, signorina?" Na njezinom se licu nije nita dalo proitati. "Ne dok ne bude apsolutno nuno, gospodine. Ne elim tu vezu zloupotrebljavati preestim koritenjem."

Brunetti joj se zagleda u oi, traei u njima naznaku da se ali. Nije bio siguran u to to bi ga vie uznemirilo: otkrie da govori istinu ili injenica da nije u stanju raspoznati razliku. Suoen s njezinom nepromijenjenom ravnodunou, odluio je ne nastaviti s ovakvom linijom ispitivanja i pogleda papire. Prvi popis poinjao je listopadom prije tri godine: Roberto je bio uhien zbog vonje u pijanom stanju. Kanjen je malom novanom kaznom: tuba odbaena. Prije nego li je nastavio itati, ona ga prekine. "Nisam ondje ukljuila ita to ima veze s otmicom, gospodine. Sastavila sam poseban popis u svezi s tim. Mislila sam da e tako biti manje zbunjujue." Brunetti kimne i ode, itajui popis dok se uspinjao stubama do svoga ureda. Na Boi te iste godine zapravo, na Badnjak kamion koji je pripadao prijevoznikoj tvrtki obitelji Lorenzoni bio je otet na dravnoj autocesti broj 8 kod Salerna. Na kamionu je bila laboratorijska oprema proizvedena u Njemakoj, a vrijedna etvrt milijarde lira; teret nikada nije pronaen. etiri mjeseca kasnije, sluajna carinska inspekcija jednog Lorenzonijevog kamiona otkrila da je na teretnom listu navedena samo polovica koliine maarskih dalekozora koji su se nalazili u kamionu. Odreena je novana kazna, koja je brzo plaena. Zavladalo je zatije dugo godinu dana, tijekom kojeg obitelj Lorenzoni nije privukla pozornost policije, ali onda je Roberto uhien zbog tunjave u disku. Kaznena prijava nije podnesena, ali je graanska parnica razrijeena nagodbom kada su Lorenzonijevi platili dvanaest milijuna lira mladiu kojem je nos bio razbijen u tunjavi. I to je bilo to: nita vie. Tijekom osam mjeseci koji su uslijedili izmeu tunjave u disku i njegove otmice, ni Roberto, niti obitelj, niti ijedan od diljem svijeta rairenih poslova, nisu ni na koji nain postojali za policiju koja je na mnoge naine nadzirala dravu i njezine graane. A potom, poput groma iz vedra neba, otmica. Dvije poruke, javni poziv otmiarima, a onda muk. Sve dok mladievo tijelo nije pronaeno na jednom polju kod Belluna. Dok je razmiljao o ovome, Brunetti se pitao zato o Robertu, jo od samog poetka, razmilja kao o 'deku.' Na koncu konca, mladi je u trenutku otmice i u pretpostavljeno vrijeme smrti, koja se, ini se, zbila nedugo nakon otmice, imao dvadeset i jednu godinu. Brunetti se pokuao prisjetiti kako su razliiti ljudi govorili o Robertu: njegova je djevojka bila spomenula, neslane ale i sebinost; grof Orazio gotovo da je bio ponizan; a njegova je majka bila oplakala svoje djetece. Njegovo je razmiljanje prekinuo Vianello koji je uao u ured. "Zakljuio sam da elim poi s Vama u Belluno, Vianello. to mislite, biste li nam mogli nabaviti vozilo?"

"Mogu ja i vie od toga," odgovori mu narednik iroko se osmijehnuvi. "Zapravo, zato sam i doao k Vama." Znajui da je Vianellu ionako bio naloio da doe k njemu, Brunetti upita, "to to znai?" "Bonsuan," glasio je narednikov zagonetni odgovor. "Bonsuan?" "Da, gospodine. On nas moe odvesti onamo." "Nisam znao da su izgradili kanal do Belluna." "Njegova ki, gospodine." Brunetti je znao da se Bonsuan najvie ponosio injenicom da je od tri keri koje je bio poslao na sveuilite, jedna postala lijenicom, jedna arhitekticom I jedna odvjetnicom. "Koja?" upita on. "Analisa, arhitektica," odgovori mu Vianello i, prije nego li je uspio upitati, objasni, "Ona takoer zna i upravljati zrakoplovom. Jedan njezin prijatelj ima cesnu na Lidu. Ako elimo, ona e nas danas poslijepodne prevesti onamo, a zatim odletjeti dalje, do Udina." "Uinimo to," ree Brunetti, uhvativi u Vianellovu glasu uzbuenje zbog jednodnevnog izleta izvan grada. Ispostavilo se da je ona upravo onoliko dobar pilot koliko je njen otac dobar kormilar. Brunetti i Vianello, jo uvijek zahvaeni oduevljenjem i novou same zamisli, dvadesetpetminutni let su proveli uglavnom nosova priljubljenih uz malene prozore zrakoplova. Za vrijeme leta, Brunetti je bio nauio dvije stvari koje nije bio znao: to da ju je zrakoplovna tvrtka Alitalia odbila zaposliti kao pilota, jer je diplomirala arhitekturu i time bi "ostale pilote dovela u neugodnu situaciju" zbog svoje razine ope kulture i obrazovanja; te da je velika podruja zemlje oko Vittorija Veneta vojska proglasila "Pio XII," to je bio slang za 'Zabranjeno,' te se zato nije smjelo letjeti iznad istih. Tako su tim avioniem letjeli uz jadransku obalu, a zatim naglo skrenuli prema sjeverozapadu, iznad Pordenonea, pa prema Bellunu. Ispod njih, zemlja je promijenila boju iz tamnosmede u smeu, pa u zelenu, pa obrnutim redom u tamnosmeu dok su prelijetali preko jo neizoranih polja ili velikih komada zasijane zemlje; esto bi preletjeli iznad nizova vonjaka koji su cvali u pastelnim bojama ili bi vidjeli kako iznenadi naleti vjetra nose na tisue cvjetnih latica u vis prema njihovu zrakoplovu. Ivo Barzan, commissario koji se pobrinuo da tijelo Roberta Lorenzonija bude prebaeno s polja u bolnicu i koji je zatim stupio u vezu s venecijanskom policijom, ve ih je ekao kad je avion prizemljio. Prvo ih je odveo do kue doktora Litfina i ondje im pokazao mrani pravokutnik u ijoj se blizini nalazilo nekoliko stabala. Jedno pile be boje revno je kljucalo po svjee iskopanoj zemlji plitke jame, nimalo smeteno pucketanjem

vjetra u crveno-bijelim vrpcama koje su je okruivale. Nije pronaen nikakav metak, rekao im je Barzan, iako su carabinieri dvaput pretraili polje detektorima metala. Gledajui dolje u raku i sluajui pile kako eprka i kljuca po njoj, Brunetti se pitao kako li je izgledalo to mjesto kad je deko umro, ako je doista umro na tom mjestu. Zimi je mjesto bilo tmurno i sumorno; ujesen, barem bi jo bilo ivih bia uokolo. On sam sebe izgrdi zbog glupog razmiljanja. Ako smrt eka na kraju polja, nije uope bitno je li polje prekriveno blatom ili cvijeem. S rukama u depovima, on se okrene od jame. Barzan im ree kako nitko od susjeda nije imao nikakvih korisnih obavijesti za policiju. Jedna je starica insistirala na tome da je mrtvi mukarac njezin suprug, koga je otrovao gradonaelnik, komunjara. Nitko nije primijetio nita neobino, iako im se Barzan smilovao i napomenuo kako nije ni oekivao da e itko imati ikakvih podataka korisnih policiji, kad policija nije rekla nita odreeno, osim to je pitala ljude je li itko od njih opazio ita neobino prije otprilike dvije godine. Brunetti je popriao s ljudima koji su ivjeli preko puta, starim parom osamdesetih godina, koji su svoju nemo da se sjete iega pokuali nadomjestiti nuenjem kave i, kad su sva trojica policajaca prihvatila poziv, velikoduno dodali i eer i grappu. Doktor Bortot, koji ih je ekao u svojem uredu u bolnici, rekao im je da gotovo i nema to dodati svojem izvjetaju koji je bio ve poslao u Veneciju. Sve je bilo tamo: smrtonosna rupa kod korijena lubanje, nepostojanje jasno definirane izlazne rupe, sveobuhvatna oteenja i raspadanje unutarnjih organa. "Oteenja?" upita Brunetti. "Plua, prema onome to sam mogao vidjeti. Vjerojatno je taj deko puio kao Turin, i to godinama," rekao je Bortot i napravio stanku kako bi zapalio cigaretu. "A slezena," zausti on pa stane. "Oteenje je moglo nastati zbog izloenosti djelovanju prirode, ali to ne objanjava zato je tako malo. Ali teko je rei kad je toliko dugo bio pod zemljom." "Vie od godinu dana?" upita Brunetti. "Da, to je moja pretpostavka. Je li to mladi Lorenzoni?" "Jest." "Pa, onda je pravi trenutak. Ako su ga ubili nedugo nakon otmice, onda je to neto manje od dvije godine, a tako i ja pretpostavljam." On ugasi cigaretu zgnjeivi je. "Imate li djece?" upitao je, upuujui pitanje svoj trojici. Sva tri policajca kimnu. "Tako dakle," ree Bortot neodreeno i ispria se, objanjavajui kako ima jo tri obdukcije koje mora obaviti toga poslijepodneva.

Barzan, silno velikoduno, ponudi da ga njegov voza preveze do Venecije i, umoran od mjesta smrti, Brunetti se sloi. Ni on niti Vianello nisu imali mnogo toga za rei jurei prema jugu, iako je Brunetti bio okiran time koliko je krajolik bio manje zanimljiv gledan kroz prozor automobila. Na tlu, takoer, nije bilo ni upozorenja koja su mjesta "Zona Proibita." 15 Jutarnje su se novine, ba kako je Brunetti i bio predviao, okomile na priu o obitelji Lorenzoni poput izgladnjelog vujeg opora. Budui da su novinari pretpostavljali da je njihovo itateljstvo nesposobno prisjetiti se ak i osnovnih pojedinosti prie koja se na njihovim stranicama pojavila prije osamnaest mjesecia Brunetti je tu njihovu pretpostavku smatrao ispravnom svaki je lanak zapoinjao prepriavanjem prie o samoj otmici. Prema tim lancima, Roberto je bio "najstariji sin," "neak" i "sin jedinac" u obitelji Lorenzoni, a otmica se zbila na Mestrama, u Bellunu i u Vittoriju Venetu. Izgleda da nisu samo itatelji pozaboravljali pojedinosti. Nesumnjivo zahvaljujui propustu da pribave kopiju obdukcijskog nalaza, jezovita naslada u kojoj su novinari obino uivali prilikom ekshumacija zaudo je ovaj put izostala iz njihovih tekstova, a autori su se zadovoljavali nejasnim "visokim stupnjem raspadnutosti" i "ostatcima tijela." itajui te lanke, Brunetti je ustanovio da mu je neugodno zbog vlastitog razoaranja mlakim jezikom i zabrinuo se da mu se nepce bilo sviklo na zainjenije tekstove. Vrativi se u ured na svojem je stolu pronaao video-kazetu u debeloj smeoj omotnici naslovljenoj na njega. Nazvao je signorinu Elettru. "Je li to vrpca od RAI-ja?" upita on. "Da, dottore. Stigla je juer poslijepodne." On pogleda omotnicu na stolu, ali mu se inila neotvorenom. "Jeste li je pregledali kod kue?" upita on. "Ne. Nemam video." "A biste li je pogledali?" "Naravno." "Hoemo li skoiti do labosa i pogledati je?" predloi on. "Vrlo rado, gospodine," ree ona i spusti slualicu. ekala ga je na vratima laboratorija u prizemlju, odjevena u traperice koje su od glaanja ve bile gotovo u potpunosti izgubile svu boju. Leerni je stil bio naglaen parom neeg to je Brunettiju izgledalo poput kaubojki s opasno iljastim vrhom i zakoenom petom. Svilena bluza davala je svemu profesionalnu intonaciju, kao i ozbiljna puna u koju je danas bila skupila kosu. "Je li Bocchese tu?" upita on.

"Ne, danas svjedoi na sudu." "Na kojem suenju?" "Provala kod Brandolinijevih." Ni on niti ona nisu se potrudili zatresti glavama zbog injenice da je za ovu provalu, koja se zbila prije etiri godine, a poinitelji su uhieni dva dana kasnije, suenje poinjalo tek sada. "Ali juer sam ga pitala smijem li pregledati vrpcu u laboratoriju, i on mi je rekao da smijem," objasni ona. Brunetti otvori vrata i pridri ih da ona proe. Signorina Elettra prila je video-rekorderu i ukljuila ga kao da je u laboratoriju kod kue. On ubaci kazetu u otvor videa. Priekali su nekoliko trenutaka da na ekranu zasvijetle slova RAI i pokusna slika, tzv. "pidama," nakon ega je uslijedio datum i nekoliko redaka za koje je Brunetti pretpostavio da daju tehnike obavijesti. "Moramo li kazetu vratiti?" upitao je, odmiui se od ekrana i sjedajui na jedan od sklopivih drvenih stolaca pred njim. Ona prie i sjedne na stolac do njega. "Ne. Cesare mi je rekao da je to kopija. Ali ne bi volio da netko drugi dozna da ju je on poslao nama." Brunettijev je odgovor presjekao glas najavljivaa, koji je iznosio, u to doba, nove pojedinosti o otmici mladog Lorenzonija i govorio gledateljima da im RAI donosi ekskluzivnu poruku grofa Ludovica Lorenzonija, oca rtve. Objanjavao je, dok su se na ekranu nizale slike predvidljivih turistikih znamenitosti Venecije, da je grof svoju poruku dao toga poslijepodneva i da e ona biti prikazana ekskluzivno na RAI-ju u nadi da e otmiari posluati molbu neutjenog roditelja. A onda, dok je kadar prikazivao proelje crkve svetoga Marka iz ablje perspektive, najavljiva je predao stvar u ruke RAI-jeve ekipe u Veneciji. Mukarac u tamnom odijelu i s ozbiljnim izrazom na licu stajao je u nekom irokom hodniku, a Brunetti prepozna hodnik u palai obitelji Lorenzoni. Iza mukarca su se mogla vidjeti dvokrilna vrata koja su vodila u radnu sobu u kojoj je Brunetti bio razgovarao s lanovima obitelji. On je saeto ponovio ono to je ve bio rekao najavljiva, a zatim se okrenuo i otvorio vrata radne sobe. irom ih je raskrilio kako bi snimatelj mogao izotriti sliku, a onda se pribliiti grofu Ludovicu, koji je sjedio za stolom kojeg se Brunetti nije sjeao. Grof je najprije pogledao svoje ruke na stolu, ali kad se kamera pribliila, podigao je pogled i zagledao se ravno u nju. Nekoliko je trenutaka prolo, snimatelj je pronaao najbolju udaljenost i prestao se micati, i grof je poeo govoriti. "Ovo je moja poruka ljudima koji su odgovorni za nestanak moga sina Roberta i molim ih da me pozorno i milosrdno sluaju. Spreman sam platiti bilo koji iznos za povratak sina, ali dravne slube su me sprijeile u tome: moja sredstva nisu mi dostupna, tako da se ne mogu niti nadati da u traenu svotu moi

podii sa svojih rauna bilo u Italiji ili u inozemstvu. Kada bih to mogao uiniti, kunem vam se svojom au da bih to uinio, i kunem se da bih platio tu svotu, bilo koju svotu, samo da mi vratite sina iva i zdrava." Ovdje grof zastane i zagleda se dolje u svoje ruke. Trenutak kasnije, ponovno je podigao pogled ravno u kameru. "Molim ove ljude da imaju samilosti prema meni i mojoj supruzi, koja mi se pridruuje u ovoj molbi. Ja ih molim za ovjenost i molim ih da oslobode moga sina. Ako ele, ja u rado zamijeniti mjesto s njim: samo mi moraju rei to ele da uinim i ja u to uiniti. Rekli su da e stupiti u vezu sa mnom putem jednog od mojih prijatelja, ije ime nisu naveli. Jedino to moraju uiniti jest to da stupe u dodir s njim i ostave mu upute. togod trae, ja u uiniti, i uinit u to rado, samo ako me budu uvjerili u povratak moga voljenoga sina." Tu je grof zastao, ali vrlo kratko. "Apeliram na njihov osjeaj suuti i molim ih da imaju samilosti prema mojoj supruzi i meni." Grof zauti, ali kamera je ostala na njegovom licu sve dok nije na sekundu bacio pogled nekamo lijevo od kamere, a zatim se ponovno zapiljio u nju. Ekran se polako zatamnio i trenutak kasnije ponovno se javio najavljiva u studiju. On je podsjetio gledatelje da je rije o ekskluzivnoj poruci koja je emitirana samo na RAI-ju i dodao da svatko tko ima ikakve obavijesti o Robertu Lorenzoniju moe nazvati telefonski broj ispisan na dnu ekrana. Oito, kako je ovo bila kopija materijala iz arhiva, a ne ona prikazana na RAI-jevim postajama, nije bilo nikakvog broja na ekranu. Ekran se potpuno zamrai. Brunetti ustane i stia zvuk, ostavivi televizor ukljuen. Pritisnuo je gumb za premotavanje na poetak i priekao da kazeta prestane brujati. Kad je zauo kljocaj koji je oznaio kraj premotavanja, okrenuo se prema signorini Elettri. "to mislite?" "Bila sam u pravu to se tie minke," ree ona. "Da," sloi se Brunetti. "Neto drugo?" "Jezik?" predloi ona. Brunetti kimne. "Mislite na to to njih oslovljava sa 'oni' a ne sa 'vi?" upita on. "Da," odgovori ona. "To mi se ini udnim. Ali moda mu je bilo previe teko obratiti im se izravno, imajui u vidu to to su bili uinili njegovu sinu." "Mogue," sloi se Brunetti, pokuavajui zamisliti kako bi otac reagirao na takvo to, najvei od svih uasa. Opet je pokrenuo kazetu. Vrpca se zavrti, ali ovaj put bez tona.

On baci pogled prema signorini Elettri, koja je podigla svoje obrve. "Nikada ne uzimam slualice kad letim," objasni on. "Nevjerojatno to sve moete primijetiti u filmovima kad nema tona koji ti samo odvlai pozornost." Ona kimne i zajedno su jo jednom pregledali snimku. Ovaj put, vidjeli su oi najavljivaa kako prelijeu tekstom koji se vrtio na blesimetru negdje lijevo od kamere. Drugi je novinar, pred vratima grofove radne sobe, ini se, znao svoj tekst napamet, iako je ozbiljan izraz njegova lica izgledao usiljeno i neprirodno. Ako je Brunetti bio oekivao da e grofova nervoza ili ljutnja ovako doi jasnije do izraaja, bio je u krivu. Bez tona, inilo se kao da grof ne proivljava nikakve emocije. Kad je spustio pogled na svoje ruke, svaki bi gledatelj posumnjao da e grof ikada vie smoi snage volje da podigne pogled, a kad su u tom djeliu sekunde njegove oi skrenule u stranu, pokraj kamere, u tom pokretu nije bilo nimalo znatielje ni nestrpljivosti. Kad se ekran ponovno zamraio, signorina Elettra ree, "Jadnik, morao je tamo sjediti dok su ga pudrali i minkali." Zatresla je glavom, zatvorenih oiju, kao da je nekoga uhvatila u nepristojnom inu. Brunetti opet pritisne gumb za premotavanje i vrpca se ponovno premota na poetak i stane. Pritisnuo je gumb za izbacivanje i kazeta iskoi van. Brunetti je ubaci u njezinu kutiju, a kutiju u dep svog sakoa. "Trebalo bi im priutiti neto grozno," ree ona s iznenadnom estinom u glasu. "Smaknue?" upita Brunetti saginjui se kako bi iskljuio i video i televizor. Ona zatrese glavom. "Ne. Bez obzira koliko su ti ljudi grozni, bez obzira to ljudi ine, ne moemo dopustiti da vlast ima toliku mo." "Zato to joj se ne moe vjerovati?" upita Brunetti. "Vi biste vjerovali ovoj vlasti?" upitala je. Brunetti zatrese glavom. "Moete li imenovati vlast kojoj biste dali povjerenje?" nastavila je. "Da odluuje o ivotu i smrti graanina?" On zatrese glavom te upita, "Ali kako onda kazniti ljude koji ine ovakve stvari?" "Ne znam. eljela bih da budu uniteni, da umru. Lagala bih kada bih rekla suprotno. Ali previe je opasno dati mo... bilo kome." Sjetio se neega to je jednom prilikom bila rekla Paola; vie se nije sjeao u kojem kontekstu. Kad god se ljudi ele neasno svaati, rekla je, oni izvlae jedan specifian sluaj koji je toliko snaan da je bilo kakvo neslaganje jednostavno nemogue. Ali bez obzira na to koliko uvjerljivi bili takvi specifini sluajevi, uvijek je insistirala na tome da se zakon tie naela i opih pojmova. Pojedini sluajevi su bili dokaz za sebe i nita vie. Budui da je esto viao

pojedinani uas nakon zloina, Brunetti je dobro razumio poriv da uvede nove zakone, stroe kazne. Kao policajac, znao je da se strogoa zakona najee iskazuje na slabima i siromanima, i znao je da ozbiljnost zakona ne sprjeava zloine. Znao je sve to kao policajac, ali kao ovjek i kao otac jo uvijek je udio za time da ljude koji su ugasili ivot ovog mladia izvede pred lice pravde i izvrgne ih patnji. Otiao je do vrata laboratorija i otvorio ih, i oni izaoe kako bi se vratili svojim poslovima i u svijet u kojem je zloin neto to treba sprijeiti, a ne tema filozofskih nagaanja. 16 Osjeaj za mjeru rekao je Brunettiju da bi bilo glupo oekivati da e obitelj Lorenzoni htjeti razgovarati s njim prije mladieva pogreba, ali samilost ga je sprijeila da ih to pita. Novinski lanci navodili su ponedjeljak kao dan sahrane, a crkvu San Salvadora kao polazite. Prije toga, meutim, jo uvijek je postojalo mnogo toga to je Brunetti elio saznati o Robertu. Vrativi se za svoj stol, nazvao je ordinaciju doktora Urbanija i zamolio zubarevu tajnicu da mu kae ime obiteljskog lijenika Lorenzonijevih, ako ga ima. Nekoliko minuta je traila njegovo ime, ali se ispostavilo da je njegovo ime na popisu, navedeno u izvornom kartonu koji je otvoren za Roberta kad je prvi put uao u ordinaciju doktora Urbanija deset godina ranije. Lijenikovo ime, Luciano De Cal, bilo je nekako poznato Brunettiju; iao je u kolu s izvjesnim De Calom, ali on se zvao Franco i bio je draguljar. Lijenik, kad ga je Brunetti nazvao u ordinaciju i objasnio mu razloge poziva, ree mu da, jest, Robert je bio njegov pacijent vei dio svoga ivota, jo od trenutka kada je prvi obiteljski lijenik Lorenzonijevih bio otiao u mirovinu. Kad se Brunetti poeo raspitivati o Robertovu zdravlju nekoliko mjeseci prije nestanka, doktor De Cal ispriao se na trenutak i otiao po dekov zdravstveni karton. Bio je kod njega otprilike dva tjedna prije nestanka, ree doktor De Cal, i alio se na letargiju i stalnu bol u elucu. Doktor je najprije pomislio da je rije o grevima, kojima je Roberto bio sklon, osobito tijekom prvih tjedana svjeijeg vremena. Ali kada mu se stanje nije popravilo nakon primjene lijekova, De Cal mu je predloio da ode do internista. "Je li otiao do njega?" upita Brunetti. "Ne znam." "Kako to?" "Otiao sam na godinji odmor, na Tajland, ubrzo nakon to sam mu dao ime dottor Montinija, a kad sam se vratio, on je ve bio otet."

"Jeste li ikada imali razloga razgovarati s tim doktorom Montinijem o njemu?" "O Robertu?" "Da." "Ne, nikad. On mi nije osobni prijatelj, ve samo kolega po zvanju." "Shvaam," odgovori Brunetti. "Moete li mi dati njegov telefonski broj?" De Cal spusti slualicu i vrati se s brojem. "U Padovi je," objasni on i da mu njegov broj. Brunetti mu zahvali i upita ga, "Mislili ste da je moda rije o grevima, dottore?" Brunetti je uo kako uka papirima. "Pa, mogli su to biti grevi." S druge strane ice opet se ulo listanje stranica. "Imam ovdje zapisano da me bio posjetio tri puta u dva tjedna. Bilo je to desetog, devetnaestog i dvadeset i treeg rujna." Posljednji se sastanak, dakle, dogodio pet dana prije otmice. "Kako je izgledao?" upita Brunetti. "Zapisao sam da mi je izgledao razdraeno i ivano, ali se toga zaista ne sjeam jasno." "Kakav je dojam ostavio na Vas, doktore?" iznenada upita Brunetti. De Cal odgovori nakon kratkog razmiljanja. "Pa, bio je prilino tipian." "Tipian, kako tipian?" upita Brunetti. "Tipian pripadnik takve obitelji, takvog drutvenog kruga." Sada se sjetio da je njegov razredni drug, Franco, bio predani komunist. Takve se stvari vrlo rano javljaju u obiteljima, pa je priupitao doktora, "Mislite, kruga bogatih i lijenih?" De Cal je bio toliko pristojan da se nasmijao zauvi Brunettijev ton. "Da, vjerojatno tako mislim. Jadnik, nije u njemu bilo nita zla. Poznavao sam ga od njegove desete godine, dakle, malo toga o njemu nisam znao." "Kao na primjer?" "Pa, nije bio osobito bistar. Mislim da je njegov otac bio razoaran injenicom da je Roberto pomalo tup." Brunetti je osjetio kako postoji i neizreena druga polovica te reenice, pa odlui predloiti svoj zavretak. "Za razliku od svoga bratia?" "Maurizija?" "Da." "Jeste li razgovarali s njim?" upita De Cal. "Jednom." "I to mislite o njemu?"

"Ne moe se rei da nije bistar." De Cal se nasmije, a Brunetti nasmijei izgovorivi to. "Je li on takoer Va pacijent, doktore?" "Ne, samo Roberto. Ja sam, zapravo, pedijatar, znate, ali Roberto je nastavio dolaziti k meni i kad je odrastao, a nisam mu nikada imao srca rei da poe nekom drugom lijeniku." "Sve dok mu niste predloili doktora Montinija," podsjeti ga Brunetti. "Da. U svakom sluaju, to nisu bili grevi. Pomislio sam da je moda rije o Crohnovoj bolesti ak sam si to i pribiljeio u kartonu. Zato sam ga i poslao Montiniju. On je jedan od najveih strunjaka za Crohnovu bolest." Brunetti je bio uo za tu bolest, ali se nije mogao sjetiti kako se manifestira. "Kakvi su simptomi bolesti?" upitao je. "Najprije se javlja bol u elucu. Zatim proljev, krv u stolici. Uz jake bolove. Vrlo ozbiljna bolest. On je imao sve ove simptome." "A jeste li ikada dobili potvrdu daje Vaa dijagnoza ispravna?" "Rekao sam Vam ve, commissario. Poslao sam ga Montiniju, ali kad sam se vratio s odmora, ve je bio otet, tako da se time vie nisam bavio. Mogli biste pitati Montinija." "I hou, dottore," ree Brunetti i ljubazno poeli doktoru ugodan dan. Odmah je otiao nazvati broj u Padovi. Doktor Montini je upravo obavljao vizitu u bolnici i nee biti u svojoj ordinaciji sve do sljedeeg jutra u devet sati. Brunetti ostavi svoje ime, telefon na poslu i kod kue, i zamoli tajnici da prenese doktoru da ga nazove im bude mogao. Nije postojao osobit razlog za urbu, ali Brunetti je osjeao tupu nestrpljivost zato to nije znao za ime traga niti to je bitno, pa je mislio da e ta urba barem prikriti njegovo neznanje. Telefon je zazvonio im je spustio slualicu. Bila je to signorina Elettra, koja mu je javljala da je pripremila spis o poslovima obitelji Lorenzoni i u Italiji i inozemstvu, pa ju je zanimalo eli li ga vidjeti. Otiao je dolje po spis. Spis je bio debeo poput kutije cigareta. "Signorina," poeo je, "kako ste samo uspjeli prikupiti toliko podataka u tako kratkom roku?" "Razgovarala sam s nekolicinom prijatelja koji jo uvijek rade u banci i zamolila ih da se malo raspitaju uokolo." "Sve to ste obavili otkad sam Vas zamolio?" "To je lako, gospodine. Sve obavijesti dobivam ovim putem." Ve uobiajenom kretnjom, ona mahne rukom prema raunalu, iji je zaslon svjetlucao njoj za leima. "Koliko vremena treba ovjeku da naui baratati tom stvaricom, signorina?"

"Vama, gospodine?" "Meni." "Ovisi o dvije, ne, tri stvari." "A to su?" "Koliko ste inteligentni. Koliko elite nauiti. I tko Vas pouava." Skromnost ga je sprijeila da je upita da procijeni prvo, zbog nesigurnosti nije odgovorio na drugo. "Biste li me Vi mogli pouiti?" "Bih." "Hoete li?" "Svakako. Kada biste eljeli poeti?" "Sutra?" Ona kimne, a zatim se nasmijei. "Koliko e mi vremena trebati?" upita Brunetti. "I to ovisi." "O emu?" Je li njezin osmijeh postao jo iri? "O iste one tri stvari." Poeo je itati jo na stubama i kad se naao ponovno za svojim stolom ve je bio pregledao popise poduzea vrijedna milijarde i milijarde lira, i bio je poeo shvaati zato su otmiari izabrali ba obitelj Lorenzoni. Papiri u spisu nisu bili poredani po bog-zna-kakvom redu, ali Brunetti se pokuao pozabaviti time razdvajajui papire na hrpice koje su ugrubo odgovarale njihovom smjetaju na zemljovidu Europe. Kamioni, eliane, tvornice plastike na Krimu: slijedio je trag neprestanog irenja na nova trita, pravu eksploziju prema Istoku, u kojoj se sve vie i vie Lorenzonijevih interesa i poduzea prebacivalo preko crte na kojoj je nekad stajala eljezna zavjesa. U oujku su bile zatvorene dvije tvornice odjee u Vercelliju, ali samo dva mjeseca kasnije otvorene su u Kijevu. Pola sata kasnije, spustio je posljednji list papira na svoj stol i vidio da se veina papira nalazi njemu zdesna, iako nije ba bio siguran gdje su tono smjetena mnoga od mjesta kamo se proirilo poslovno carstvo Lorenzonijevih. Brunettiju nije trebalo dugo da se sjeti pria koje su nedavno bile punile stranice novina o takozvanoj ruskoj mafiji, eenskim bandama koje su, ako se tim priama moglo vjerovati, bile preuzele veinu poslova u Rusiji, i zakonitih i protuzakonitih. Nije bilo teko zakljuiti da postoji vjerojatnost da su ti ljudi na neki nain bili upleteni u otmicu. Naposljetku, ljudi koji su oteli Roberta nisu uope razgovarali, samo su mu pokazali svoje oruje i odveli ga sa sobom. Ali kako su onda skonali na tom polju podno Col di Cugnana, mjesta toliko malenog da veina Venecijanaca vjerojatno nikada nije ni ula za nj?

Izvukao je spis o otmici i prelistao ga sve dok nije pronaao poruke otmiara u plastinim koricama. Iako je takva tiskana slova mogao ispisati bilo tko, nije bilo pravopisnih ni gramatikih pogreaka, iako je Brunetti samom sebi morao priznati da to nita ne dokazuje. Nije imao pojma kako izgleda ruski zloin, ali svi njegovi nagoni govorili su mu da ovdje nije rije o Rusima. Tkogod da je oteo Roberta, morao je dobro poznavati tu vilu i biti u stanju ekati ondje neprimijeen sve dok se rtva ne pojavi. Osim, naravno, Brunetti doda u sebi, ako unaprijed nisu znali kada e se Roberto pojaviti. U stvari, to je bilo jo jedno od onih pitanja koja nisu bila postavljena tijekom prvotne istrage. Tko je znao o Robertovim planovima te veeri i njegovoj namjeri da ode u vilu? Kako se esto dogaalo, Brunettija je obuzimao nespokoj dok je itao izvjea koja su priredili drugi ljudi, ovom prilikom ljudi koji se vie nisu bavili tim sluajem. Ne osjeajui se nimalo nelagodno zbog lakoe s kojom je podlegao svojim osjeajima, on podigne slualicu i otkuca Vianellov kuni broj. Kad se narednik javio, Brunetti ree, "Idemo pogledati ta vrata." 17 Iako je Brunetti bio gradsko dijete od glave do pete, koje nikada nije ivjelo nigdje drugdje do li u gradu, u obilju prirode i u najmanjim tragovima njezine ljepote uivao je poput ovjeka sa sela. Jo od djetinjstva najvie je volio proljee, prema proljeu je osjeao silnu strast isprepletenu sa sjeanjima na veselje koje su mu pruali prvi topli dani nakon beskonane zimske hladnoe. A osim toga, uivao je i u povratku boja: odvano ute forzicije, grimiznog afrana, i veselog zelenila mladog lia. I kroz stranje staklo automobila koji je brzao prema sjeveru po autostradi mogao je vidjeti te boje i uivao je u njima. Vianello, na suvozaevom sjedalu, pokraj Pucettija, raspravljao je s njim o neobino blagoj zimi, koja je bila pretopla pa se morsko raslinje u laguni nije zamrznulo i odumrlo, to je pak znailo da e ljeti plae biti prekrivene algama. Sa autoputa su sili kod Trevisa, a zatim se okrenuli na dravnoj cesti u smjeru Roncadea. Nakon nekoliko kilometara ugledali su putokaz s desne strane koji ih je upuivao prema crkvi Sant Ubalda. "To je tu dolje, zar ne?" upita Pucetti, provjerivi cestovnu kartu prije nego to su krenuli na put s Piazzale Roma. "Da," ree Vianello, "trebalo bi biti s lijeve strane za oko tri kilometra." "Nikad nisam bio ovdje," ree Pucetti. "Ba zgodno." Vianello kimne, ali ne ree nita.

Nekoliko minuta kasnije, na zavoju uske ceste pred njima je pukao pogled na kameni toranj naprijed, njima s lijeve strane. S dvije strane tornja odvajao se visoki zid pod pravim kutom i nestajao u gustiu mladih stabala na obje strane. Kad ga je Brunetti potapao po ramenu, Pucetti je usporio kod zida i nekoliko su stotina metara vozili usporedno s njim. Kad je Brunetti ugledao ulazna vrata imanja pred njima, opet je potapao Pucettija po ramenu, dajui mu znak da stane. Skrenuo je na iroku polukrunu zaravan posutu ljunkom pred vratima, zaustavivi auto tako da je okrenut prednjim krajem prema vratima. Trojica mukaraca izaoe iz auta. U spisu o otmici je bilo pisalo da je kamen koji je blokirao vrata imanja s unutarnje strane bio dvadeset centimetara irok na najuem dijelu, no razmak izmeu eljeznih sipki vrata, to je Brunetti vidio kad je krenuo izmjeriti je rukom, bio je tek neto vei od irine njegova dlana, ne vei od deset centimetara. On prijee na lijevu stranu, slijedei zid koji je Brunettija nadvisivao za pola njegove visine. "Valjda su imali ljestve," dovikne Vianello s mjesta gdje je stajao, s rukama na bokovima i glave zabaene unatrag, gledajui prema vrhu vrata. I prije nego je Brunetti dospio odgovoriti, zauo je brujanje automobila koji im se pribliavao njemu s lijeva. U vidokrugu im se pojavio mali bijeli fiat u kojem su se na prednjim sjedalima vozila dvojica mukaraca. Usporio je ugledavi Brunettija i ostale, a mukarci u vozilu nisu pokuali sakriti svoju znatielju ugledavi mukarce u odorama i plavo-bijeli policijski auto. Polako su se poeli udaljavati, kad s desne strane doe drugi auto i obie ih. I ovaj je takoer usporio, a putnici u njemu zapiljie se u policajce ispred vile Lorenzoni. Ljestve, proleti kroz glavu Brunettiju, su znaile da je tu bio neki kombi. Roberto je bio otet dvadeset i osmog rujna, tako da je jesensko lie na grmlju pokraj ceste prualo dovoljno skrovite vozilu bilo koje veliine, pa ak i kombiju. Brunetti se vrati do vrata od ograde i stane ispred upravljake ploe alarma privrene na lijevi stup. Iz depa je izvukao komadi papira i bacio pogled na nj. itajui brojke s papira, on otkuca petoroznamenkastu ifru na upravljakoj kutiji. Crveno svjetlo na vrhu ploe se ugasi, a zeleno na dnu upali. uo je brujanje motora sa stranje strane stupova, a eljezna vrata se ponu otvarati. "Kako ste znali ifru?" upita ga Vianello. "Pisalo je u prvotnom izvjetaju," odgovori Brunetti, zadovoljan samim sobom to se sjetio prepisati ifru. Brujanje je prestalo: vrata su stajala irom otvorena. "Ulazimo na privatni posjed, zar ne?" upita Vianello, putajui Brunettija da prvi kroi unutra i time, zapravo, izda zapovijed.

"Da, tako je," odgovori Brunetti. Proao je kroz velika vrata i ljunkom posutom cestom krenuo prema kui. Vianello rukom da znak Pucettiju da ostane s vanjske strane, a sam krene za Brunettijem kroz vrata imanja i dalje cestom. S obje strane ceste rasla je ivica u ardinjerama, smjetenima toliko blizu jedne drugima da su gotovo inile neprobojan zid izmeu posjetitelja i vrta koji se jamano nalazio s druge strane. Nakon pedesetak metara, s obje strane ceste nalazili su se kameni slavoluci i Brunetti proe kroz desni. Kad je Vianello proao za njim, pronaao je Brunettija kako stoji nepomian s rukama u depovima hlaa, skutova kaputa zabaenih za lea. Brunetti je prouavao tlo pred sobom, niz uzdignutih lijeha s cvijeem smjetenih unutar rasporeenih uzoraka nainjenih od ljunka. Ne rekavi nita, on se okrene i prijee preko glavne ljunane ceste i proe kroz lijevi slavoluk, gdje se opet zaustavio i osvrnuo oko sebe. I ovdje se ponavljao pedantan raspored staze i gredica s cvijeem; bio je zrcalni odraz vrta sa suprotne strane. Zumbuli, urice i afrani kupali su se u suncu i izgledali kao da bi i oni voljeli nabiti ruke u depove i osvrtati se uokolo. Vianello prie i stane uz Brunettija. "Pa, gospodine?" upita on, pitajui se zato Brunetti samo stoji i prouava cvijee. "Nema kamenja, zar ne, Vianello?" Vianello koji ba i nije obraao pozornost na okoli, odgovori, "Ne, gospodine, nema. Zato?" "Uz pretpostavku da se krajolik nije bitno mijenjao, to znai da su kamen morali donijeti sa sobom, zar ne?" "I prebaciti ga preko zida?" Brunetti kimne. "Mjesna je policija barem obavila ophodnju s unutarnje strane zida, cijelom duinom. A u podnoju zida nije bilo nikakvih tragova." Okreui se prema Vianellu, upitao je, "to mislite, koliko je kamen teio?" "Petnaest kila?" nagaao je Vianello. "Deset?" Brunetti kimne. Nisu ni trebali komentirati koliko je teko takvu kameninu prebaciti preko zida. "Da bacimo pogled na vilu?" upita Brunetti, iako ni on sam niti Vianello to nisu shvaali kao pitanje. Brunetti se vrati na stazu kroz slavoluk; Vianello za njim. Rame uz rame, krenuli su ljunanom cestom koja je zavijala udesno. Negdje pred njima radosno je zacvrkutala ptica, a jak miris gline i vruine ispuni zrak. Vianello, koji je gledao u svoja stopala dok je hodao, najprije je postao svjestan sitnih kamenia kako zapljuskuju njegove glenjeve i praine koja mu je prekrila vrhove cipela. Tek nakon toga je zauo pucanj. Odmah nakon njega je

slijedio jo jedan, a pljusak kamenia metar iza mjesta na kojem je stajao Vianello pokazao je da bi sljedei metak jamano pronaao svoju metu. Ali dok su kamenii jo letjeli zrakom, Vianello je ve leao s desne strane ceste, kamo ga je odgurnuo Brunetti, koji se zaletio toliko snano da je otrao nekoliko metara dalje od palog narednika. Uope ne razmiljajui, Vianello se digne na noge i nisko pognut zatri prema ivici. Gust zid isprepletenih grana nije pruao skrovite; plava se odora na tamnozelenom zidu slabije isticala nego na bijelom ljunku. Zauo se jo jedan pucanj, pa jo jedan. "Ovamo, Vianello," dovikne mu Brunetti, a Vianello, ni ne gledajui gdje se nalazi Brunetti i jo uvijek nisko pognut potri prema njegovu glasu, vida zamagljena panikom. Iznenada ga je netko zgrabio za lijevu ruku i gotovo ga oborio s nogu. Ugledao je otvor u ivici i zagnjurio u nj poput nasukana tuljana, u panici se jedino mogao probijati kroz otvor lamatajui laktovima i koljenima. Njegovo divlje probijanje kroz ivicu zaustavilo je neto tvrdo: Brunettijeva koljena. Otkotrljao se u stranu, nespretno stao na noge i potegnuo revolver. Ruka mu je drhtala. Pred njim, Brunetti je stajao kod uskog otvora na ivici, gdje je bio uklonjen jedan od grmova, s vlastitim revolverom u ruci. Brunetti se povue od otvora. "Jeste li dobro, Vianello?" upitao je. "Da," bilo je sve to mu je palo na pamet. Zatim, "Hvala Vam, gospodine." Brunetti kimne, a zatim se nisko sagne i proviri nakratko iza grana stabala koje su ga titile. "Vidite li ita?" upita Vianello. Brunetti nijeno dvaput zaguna. Iza njih, iz pravca vrata, oglasio se dvostruki meket policijske sirene. Obojica su se okrenula prema izvoru zvuka, oslukujui pribliava li se, ali inilo se kao da se zvuk ne mie. Brunetti se uspravi. "Pucetti?" upita Vianello, kome se inilo nevjerojatno da bi mjesna policija tako brzo mogla stii onamo. U jednom trenutku, Brunetti je bio voljan krenuti prema vili kako bi potraio osobu koja je bila pucala na njih, ali zatim mu je svijest ponovno zabiljeila zavijanje sirene, a zdrav razum se ukljuio. "Idemo natrag," ree, okrenuvi se prema ulazu i kreui prema njemu po stazi iaranoj redovima izdignutih cvjetnih gredica. "Vjerojatno je pozvao pomo." Drali su se uz ivicu, pa ak i onda kad je zavila otro ulijevo, a time i izvan crte paljbe iz vile, obojica oklijevajui da stupe na ljunanu cestu. Tek kad

su ugledali kameni zid Brunetti se osjetio dovoljno sigurnim da se, uz potekoe, probije kroz guste grane ivice i vrati se na cestu. Vrata su bila zatvorena, ali policijsko je vozilo sada bilo parkirano ravno pred njom tako da su suvozaeva vrata dodirivala vrata, ime je uinkovito zaprijeen izlaz. Naavi se na nekoliko metara od vrata, Brunetti se oglasi, pokuavajui nadglasati neprekinuto zavijanje policijske sirene, "Pucetti?" Odgovor mu je stigao iza automobila, ali nigdje nije bilo ni traga mladom policajcu. "Pucetti?" pozove Brunetti ponovno. "Podignite uvis svoj pitolj, gospodine," javi se Pucettijev glas iza automobila. Istoga trena shvativi, Brunetti podigne ruku uvis, pazei da pokae kako jo uvijek u ruci ima svoj revolver. Ugledavi to, Pucetti izroni iza automobila, s vlastitim pitoljem u ruci, iako cijevi uperene u tlo. Posegnuo je rukom kroz otvoreni prozor vozila i iskljuio sirenu. U nenadanoj tiini, on ree, "Samo sam htio biti siguran, gospodine." "Dobro," ree Brunetti, pitajui se bi li njemu samom pala na pamet mogunost talake situacije. "Jeste li pozvali mjesnu policiju?" "Jesam, gospodine. U okolici Trevisa je karabinjerska postaja. Uskoro bi trebali stii. to se dogodilo?" "Netko je poeo pucati na nas dok smo se pribliavali kui." "Jeste li ih vidjeli?" upita Pucetti. Brunetti zatrese glavom, a Vianello ree, "Nismo." Sljedee pitanje mladog policajca presjeklo je htijenje nove sirene, koje se pribliavalo iz pravca Trevisa. Nadglasavajui buku, Brunetti dovikne ifru za otvaranje vrata i Pucetti utipka te brojke. Vrata su se poela otvarati, a prije nego to je to Brunetti dospio predloiti, Pucetti je uskoio u auto, zavio unatrag, a zatim ubacio u prvu i provezao vozilo do polovice kroz vrata. Prednjim je krajem hitro zavio udesno i zakrenuo vozilo tako da prednjim branikom sprijei zatvaranje vrata, ali je ipak ostavio dovoljno mjesta za prolaz na drugom kraju. U terencu koji se zaustavio iza njihova vozila nalazila su se dva carabiniera. Parkirali su auto iza policijskog, a voza je spustio svoj prozor. "to se zbiva?" upita on upuujui svoje pitanje svoj trojici. Uskoga lica i ukasta tena, izgledao je prilino smireno, kao da svakoga dana odgovara na dojave o policajcima na koje se puca.

"Netko je poeo pucati," objasni Brunetti. "Poznaju vas?" upita carabiniere. Ovaj put je njegov naglasak bio jasniji. Sardinijski. Moda je bio navikao na ovakve dojave. Nije imao namjeru izlaziti iz vozila. "Ne," odgovori Vianello. "Kakve to veze ima?" "Do sada su imali tri provale. A onda i onu otmicu. Tako da kad ugledaju nekoga da se pribliava kui, nekako mi se ini da ima smisla otvoriti paljbu. Recimo, ja bih pripucao." "Na ovo?" ree Vianello, prilino dramatino udarajui se otvorenim dlanom po policijskoj odori. "Na ono," odree carabiniere, pokazujui prstom na revolver koji je Brunetti jo uvijek drao u ruci. Brunetti im upadne u rije. "Svejedno pucali su na nas, carabiniere." Ugrizao se za jezik da ne kae i ostalo to je imao za rei. Umjesto odgovora, carabiniere pomae glavu natrag unutra, podigne prozor i uzme mobitel. Brunetti ga je gledao kako bira broj, a za leima je uo Pucettijev apat, " Gesu bambino. " Uslijedio je kratak razgovor telefonom, a zatim carabiniere nazove jo jedan broj. Trenutak kasnije, poeo je govoriti i neko vrijeme nije prekidao. Dvaput je kimnuo, pritisnuo jo jednu tipku i nagnuo se naprijed kako bi vratio telefon u pretinac. Otvorio je prozor. "Sada moete ui unutra," ree on bradom pokazujui kroz vrata. "Molim?" upita Vianello. "Moete ui. Nazvao sam ih. Rekao sam im tko ste i rekli su da moete ui." "S kim ste razgovarali?" upita Brunetti. "S neakom, kako se ono zove?" "Maurizio," ponudi mu odgovor Brunetti. "E, da. Gore je, ali mi je rekao da nee pucati na vas sada kada zna tko ste." Kako se nitko od njih nije ni malice pomaknuo, carabiniere ih potakne, "Idite. Nema opasnosti. Nee vie pucati." Brunetti i Vianello razmijenie poglede, a zatim je Brunetti Pucettiju dao znak rukom da ostane pokraj automobila. Ne kazavi nita carabiniereu, dvojica mukaraca prooe kroz vrata i opet ljunanom cestom. Ovaj put, Vianello je gledao ispred sebe, oima strijeljajui lijevo-desno dok su se udaljavali od vrata. Obojica su utjela koraajui cestom.

Iza zavoja ispred njih izronio je jedan mukarac. Istoga trena Brunetti prepozna neaka, Maurizija. Nije nosio pitolj. Udaljenost izmeu trojice mukaraca se smanjivala. "Zato niste nita rekli?" dovikne im Maurizio s desetak metara udaljenosti. "U ivotu nisam uo za neto tako glupo. Silom otvorite vrata i krenete cestom prema kui. Imate sree da nijedan od vas dvojice nije ranjen." im ga je uo, Brunetti je znao da blebee bez veze. "Doekujete li uvijek svoje goste ovakvom dobrodolicom, signor Lorenzoni?" "Uvijek kad mi provale na imanje," odgovori mu mladi, zaustavivi se ravno pred njima. "Nismo provalili," ree Brunetti. "Provalili ste ifru," prasne Maurizio. "Jedini koji znaju ifru za otvaranje glavnih vrata su lanovi obitelji. I oni koji su provalili u vilu." "I ljudi koji su oteli Roberta," doda Brunetti razgovornim tonom. Maurizio nije imao vremena sakriti svoju iznenaenost. "to ste rekli?" zahtijevao je. "Mislim da ste me dobro uli, signore. Ljudi koji su oteli Roberta." "Ne razumijem to elite time rei," ree Lorenzoni. "Kamen," objasni Brunetti. "Ne znam o emu Vi to govorite." "Kamen kojim su bila blokirana vrata imanja. Teio je vie od deset kilograma." "Jo uvijek Vas ne razumijem." Umjesto objanjenja, Brunetti neobavezno ree, "Imate li dozvolu za noenje oruja, signor Lorenzoni?" "Naravno da nemam," ree on, niti ne pokuavajui prikriti svoj bujajui bijes. "Ali imam lovaku dozvolu." Brunetti je spoznao da to objanjava pravi pljusak oblutaka koji je briznuo pred Vianellovim stopalima. "Pa ste zato upotrijebili samaricu? Za pucnjavu po ljudima." "Za pucnjavu prema ljudima," ispravi ga on. "Nitko nije ozlijeen. Osim toga, ovjek ima pravo tititi svoje vlasnitvo." "A je li ova vila Vae vlasnitvo?" upita Brunetti sa sladunjavom ljubaznou. Vidio je da se Lorenzoni ugrizao za jezik kako mu ne bi otro odgovorio. A kada je konano progovorio, rekao je samo, "Vila je vlasnitvo moga strica. To znate i sami." Iz pravca ulaznih vrata zauli su urlik paljenja motora, a zatim zvuk vozila koje se udaljava, bez sumnje bili su to carabinieri, kojima je dosadilo ekati

da vide rasplet dogaaja i koji su bili sretni to itav sluaj mogu ostaviti u rukama venecijanske policije. Tu je stanku Lorenzoni iskoristio kako bi se pribrao i uspostavio samonadzor. "Kako ste uli?" zatrai on Brunettijevo objanjenje. "Imali smo ifru. Bila je zapisana u izvjetaju o otmici Vaeg bratia." "Nemate pravo dolaziti ovamo, i to bez sudskog naloga." "Takve se sudske odluke obino donose samo kada policija nezakonito istrauje osumnjienog, signor Lorenzoni. Ja ovdje ne vidim ni jednog osumnjienika. A Vi?" Brunettijev je osmijeh bio potpuno prirodan. "Pretpostavljam da je Vaa samarica prijavljena kod mjesne policije i da ste platili porez na svoju lovaku dozvolu?" "Mislim da se to Vas uope ne tie," odree mu Lorenzoni. "Ne volim kad pucaju na mene, signor Lorenzoni." "Rekao sam Vam da nisam pucao na vas, ve prema vama, kako bih vas upozorio da ne prilazite." Cijelo to vrijeme, Brunetti je bio razmiljao unaprijed o tome kakva e biti Pattina neizbjena reakcija, ako sazna da je Brunetti uhvaen kako nezakonito ulazi na posjed jednog imunog i utjecajnog poslovnog ovjeka. "Moda smo obojica u krivu, signor Lorenzoni," ree on napokon. Bilo je oito da Lorenzoni ne zna da li da to shvati kao ispriku ili ne. Brunetti se okrene prema Vianellu i upita ga, "to Vi mislite, narednie? Jeste li prevladali svoj strah?" Ali prije nego je narednik dospio odgovoriti, Lorenzoni iznenada stupi naprijed i poloi ruku na Brunettijevu podlakticu. Zbog osmijeha na licu inio se mnogo mlaim no to jest. "Ispriavam se, commissario. Bio sam sam ovdje i uplaio sam se kada su se vrata otvorila." "Zar niste pomislili da je moda stigao netko od Vae obitelji?" "Nije mogao biti moj stric, u Veneciji je, a s njim sam bio razgovarao telefonski prije dvadesetak minuta. A on je jedina osoba koja sada zna ifru." Spustio je ruku uz bok, odmaknuo se korak od Brunettija i dodao, "A ja stalno razmiljam o onome to se dogodilo Robertu. Mislio sam da e se vratiti, ali ovaj put po mene." Strah slijedi svoju vlastitu logiku, pomisli Brunetti, pa je mogue da ovaj mladi govori istinu. "ao nam je ako smo Vas uplaili, signor Lorenzoni," ree on. "Doli smo ovamo malo razgledati mjesto gdje se dogodila otmica." Vianello, proitavi Brunettijevo raspoloenje, kimajui glavom potvrdi njegove rijei. "Zato?" upita Lorenzoni.

"Provjeravamo je li moda netko neto previdio." "Kao na primjer?" "Kao na primjer injenicu da su se ovdje dogodile tri provale." Kad Lorenzoni ovo nije prokomentirao, Brunetti ga upita, "Kada su se te provale dogodile, prije ili poslije otmice?" "Jedna se dogodila prije. Druge dvije su se dogodile nakon otmice. Posljednja je bila prije samo dva mjeseca." "to je ukradeno?" "Prvi put su ukrali neku srebrninu iz blagovaonice. Jedan od vrtlara ugledao je svjetlo i uao u kuu da vidi to se dogaa. Preskoili su zid." "A ostala dva puta?" upita Brunetti. "Druga se provala zbila tijekom otmice. To jest, nakon to je Roberto nestao, ali prije nego to su poruke prestale stizati. Svi smo bili u Veneciji. Tko god to bio, morao je preskoiti zid, i ovaj su put ukrali neke slike. U jednoj od spavaih soba nalazi se trezor u podu, ali ga nisu pronali. Tako da sumnjam da je rije o profesionalcima. Vjerojatno su to bili narkomani. " "A trei put?" "To se dogodilo prije dva mjeseca. Svi smo bili ovdje, moj stric, strina i ja. Probudio sam se usred noi ne znam zato, vjerojatno me probudio nekakav strani zvuk. Izaao sam iz sobe na stubite i uo neije kretanje dolje. Zato sam se spustio do strieve radne sobe i ondje uzeo samaricu." "Istu onu kojom ste pucali danas?" upita Brunetti. "Da. Nije bila napunjena, ali to tada nisam znao." Lorenzoni se posramljeno nasmijei izgovorivi ovo priznanje i nastavi, "Popeo sam se na vrh stubita, upalio svjetla i poeo vikati na provalnike dolje. A zatim sam se spustio niz stube, drei puku pred sobom." "Hrabro ste postupili," ree Brunetti, iskreno. "Mislio sam da je puka nabijena." "to se dogodilo?" "Nita." "Kad sam se spustio do pola stubita, zauo sam tresak vrata, a zatim buku u vrtu." "Kakvu buku?" Lorenzoni zausti, zastane na tren, a zatim ree, "Ne znam. Bilo me toliko strah da nisam imao pojma to sam uo." Kad ni Brunetti niti Vianello nisu iskazali nikakvo uenje zbog njegove reakcije, produio je, "Morao sam sjesti na stube, toliko sam se uplaio." Brunettijev je osmijeh bio blag. "Dobro je to niste znali da puka nije nabijena." Lorenzoni kao da nije znao kako da to shvati, sve dok mu Brunetti nije poloio ruku na rame i rekao,

"Malo je ljudi koji bi imali hrabrosti spustiti se tim stubitem, vjerujte mi na rije." "Moji strina i stric bili su vrlo dobri prema meni," ree Lorenzoni kao da objanjava. "Jeste li ikada saznali tko vam je bio provalio u kuu?" upita Brunetti. Lorenzoni odmahne glavom. "Nikada. Carabinieri su doli i obili posjed, ak su napravili i nekoliko odljeva otisaka stopala koje su pronali pod zidom. Ali znate kako je," ree on s uzdahom. "Beznadno." Iznenada se prisjetivi s kim razgovara, Lorenzoni doda, "Nisam tako mislio." Brunetti, koji mu je vjerovao na rije, samo odmahne rukom i upita, "to Vas je nagnalo da pomislite da smo mi moda otmiari? To jest, da se vraaju po Vas?" Dok su tako razgovarali, Lorenzoni ih je bio polako vodio prema vili. Proavi kroz posljednji zavoj prilaznog puta, iznenada je pred njima izronilo sredinje trokatno zdanje s dva nia krila s lijeve i desne strane. Kameni blokovi od kojih je bilo izgraeno na slabanom su suncu imali ruiasti sjaj; visoki prozori bljetali su pod ono malo dnevne svjetlosti. Iznenada se prisjetivi svoje uloge domaina, Lorenzoni ree, "Mogu li vas ponuditi iim?" Krajikom oka, Brunetti uoi Vianellovu loe prikrivenu iznenaenost. Prvo nas pokua ubiti, onda nas ponudi piem. "To je vrlo ljubazno od Vas, ali ne, hvala. Samo biste mi mogli ispriati sve to znate o svojem bratiu." "O Robertu?" "Da." "to Vas zanima?" "Kakav je bio ovjek. Kakve je ale volio. Kakvim se poslom bavio u obiteljskom poduzeu. Takve stvari." Iako je i Brunettiju to zvualo kao udan popis pitanja, Lorenzoni se uope nije doimao iznenaenim. "Bio je..." zausti Lorenzoni. "Ne znam kako da to pristojno kaem. Nije uope bio sloena osoba." Zautio je. Brunetti je ekao, znatieljno iekujui kakve e sve eufemizme upotrijebiti taj mladi. "Bio je koristan naoj tvrtci jer je uvijek predstavljao una bella figura, tako da ga je moj stric uvijek mogao poslati nekamo kao predstavnika tvrtke." "Na pregovore?" upita Brunetti.

"Oh, ne," odmah odgovori Lorenzoni. "Roberto je bio bolji u drutvenim obvezama, kao to su odvoenje klijenata na veere ili u obilazak i razgledavanje grada." "ime se jo bavio?" Lorenzoni je nekoliko trenutaka razmiljao o tom pitanju. "Moj ga je stric esto slao da dostavlja vane dokumente: ako je htio da neki ugovor urno stigne na neku adresu, Roberto bi ga odnio onamo." "A zatim bi proveo nekoliko dana ovdje?" "Da, ponekad," odgovori Lorenzoni. "Je li iao na fakultet?" "Bio je upisan na facolta di economia commerciale." "Gdje?" "Ovdje na Ca Foscari." "Koliko dugo?" "Tri godine." "I koliko je ispita bio poloio?" Ako je i znao odgovor na to pitanje, istina nikada nije prela preko Lorenzonijevih usana. "Ne znam." Ovo posljednje pitanje bilo je rasprilo kakav-takav odnos koji je Brunetti bio uspostavio s njim, nakon Lorenzonijeva priznanja straha. "to elite time saznati?" upita Lorenzoni. "elim dobiti nekakvu sliku o tome kakva je on bio osoba," odgovori mu iskreno Brunetti. "Kakve koristi od toga? Nakon to je prolo toliko vremena?" Brunetti slegne ramenima. "Ne znam hoe li biti ikakve koristi od toga. Ali ako u sljedeih nekoliko mjeseci svoga ivota provesti s njim, elim znati barem neto o njemu." "Mjeseci?" zaudi se Lorenzoni. "Da." "Znai li to da e istraga o otmici biti ponovno otvorena?" "Vie nije rije samo o otmici. Sada je tu i umorstvo." Lorenzoni se zauvi ovo trgne, ali ne ree nita. "Pada li Vam na pamet ita drugo to biste mi mogli rei o njemu, a to bi moglo biti vano?" Lorenzoni zatrese glavom i krene prema stubama koje su vodile do ulaznih vrata vile. "Bilo to o njegovu ponaanju prije nego to je otet?" Lorenzoni ponovno zatrese glavom, ali se zaustavi i okrene prema Brunettiju. "Mislim da je bio bolestan."

"Zato to kaete?" "Cijelo je vrijeme bio umoran i govorio kako se ne osjea najbolje. Mislim da je rekao da ima probavnih potekoa, nekakav proljev. I izgledao je kao da je smravio." "Je li ita drugo rekao o tome?" "Ne, ne, nije. Roberto i ja nismo ba bili prisni posljednjih nekoliko godina." "Od trenutka kada ste poeli raditi za tvrtku?" U pogledu koji mu je Lorenzoni uputio nije bilo ni naklonosti niti iznenaenja. "to time elite rei?" "Meni se ini savreno prirodnim da mu se Vaa nazonost u tvrtki nije sviala, osobito ako Vas je Va stric smatrao sposobnim ili imao povjerenja u Vas ili Vae procjene." Brunetti je oekivao Lorenzonijev komentar njegovih rijei, ali mladi ga je iznenadio okrenuvi mu lea u tiini i preavi tri iroke stube koje su vodile do ulaza u vilu. Brunetti se obrati njegovim leima, "Postoji li itko drugi s kim bih mogao porazgovarati o njemu?" Na vrhu stuba, Lorenzoni se okrene prema njima. "Ne postoji. Nitko ga nije poznavao. Nitko Vam ne moe pomoi." On se ponovno okrene prema vratima i ue u vilu te zatvori vrata za sobom. 18 Kako je sutradan bila nedjelja, Brunetti je pustio Lorenzonijeve na miru, a tek sljedeeg jutra ponovno posvetio pozornost toj obitelji, kada je prisustvovao Robertovom pogrebu, obredu koliko sveanom, toliko i turobnom. Misa zadunica odrana je u crkvi San Salvadora, koja je stajala iza jednog kraja Campa San Bartolomeja i koja je, zbog svog smjetaja blizu Rialta, cijeloga dana bila izloena protoku turista pa je tako Brunetti, tijekom mise, sjedei u stranjem dijelu crkve, bio svjestan njihovoga nametljivog dolaenja, doaptavanja i raspravljanja o tome kako uslikati Tizianovu Blagovijest i grobnicu Caterine Cornaro. Ali tijekom pogreba? Moda, ako budu vrlo, vrlo tihi, i ne koriste bljeskalicu. Sveenik se nije obazirao na njihov apat i izvodio je tisuljetni obred, govorei o prolaznosti naega vijeka na zemlji i o tuzi koja jamano okruuje roditelje i rodbinu ovog djeteta Bojeg, koje je tako brzo prekinulo svoj zemaljski ivot. Ali onda je naloio svojim sluateljima da se sjete zadovoljstva koje oekuje vjernike i dobre, koji e svoje mjesto pronai uza svoga Nebeskoga Oca, Njega, koji je izvor sve ljubavi. Samo je jednom izgubio usredotoenost na obred: u

stranjem dijelu crkve odjeknuo je tresak kada se prevrnuo jedan stolac, a slijedio ga je uzvik na jeziku koji nije bio talijanski. Obred je progutao taj prekid; sveenik i njegovi ministranti sporo su obilazili oko zatvorenoga lijesa, zapijevajui molitve i kropei ga svetom vodicom. Brunetti se pitao je li on jedini koji razmilja o stanju u kojem se nalaze posmrtni ostaci ispod lijepo izrezbarenog poklopca od mahagonija. Nitko ih od nazonih u crkvi nije vidio: Robertov identitet bio je potvren samo na temelju nekih rendgenskih snimki zuba i zlatnoga prstena nad kojim je, commissario Barzan bio je ispriao Brunettiju, grof gorko zajecao prepoznavi ga. Sam Brunetti, iako je bio prouio obdukcijski nalaz, nije imao pojma koliko se tjelesne tvari od koje se nekada sastojao Roberto Lorenzoni doista nalazilo ondje pred crkvom. ivio je samo dvadeset i jednu godinu i ostavio za sobom tako malo, roditelje shrvane tugom, djevojku koja je ve bila rodila dijete drugom mukarcu, i roaka koji se brzo snaao i izborio svoje mjesto kao nasljednik. inilo se da je tako malo toga ostalo za Robertom, sinu zemaljskih i nebeskih otaca. On je bio tipian momak, razmaeni sin imunih roditelja, djeak od koga se malo zahtijevalo, a jo manje oekivalo. A sada je leao ondje, hrpica istih kostiju i krpica mesa u kovegu u crkvi, a ak niti policajac iji je zadatak bio da pronae ubojicu nije se mogao prisiliti da osjeti stvarnu tugu zbog njegove prerane smrti. Brunetti je bio poteen daljnjih razmiljanja do kraja obreda. etiri sredovjena mukarca ponijela su lijes od oltara prema stranjem kraju crkve. Odmah za njima poli su grof Ludovico i Maurizio, i contessa izmeu njih dvojice. Francesca Salviati nije bila nazona. Brunettija je rastuila injenica da su gotovo svi alobnici koji su u povorci izlazili iz crkve bili stariji ljudi, oito prijatelji roditelja. inilo se kao da Roberto nije bio samo lien svoje budunosti ve i prolosti, jer iza njega nisu ostali nikakvi prijatelji koji e ga ispratiti ili se pomoliti za njegovu davno umrlu duu. Kako je neizmjerno tuno kad ovjek umre, a njegovo postojanje je znailo tako malo, da njegov odlazak obiljeavaju tek majine suze. Njegova vlastita smrt, shvatio je Brunetti, prola bi ak i bez majinih suza: njegova majka, okovana ludilom, ve odavna nije raspoznavala oca od sina, ni ivot od smrti. A to ako bi se u lijesu nali posmrtni ostaci njegova vlastita sina? Brunetti iznenada kroi u prolaz izmeu redova klupa i prikljui se rijetkoj povorci ljudi koji su kretali prema izlazu iz crkve. Na stubama ga je iznenadilo sunce koje je obasjavalo campo i ljude koji su svojim poslom prolazili prema Campu San Luci ili prema Rialtu, posve nedirnuti razmiljanjem o Robertu Lorenzoniju ili njegovoj smrti. Odluio je da nee slijediti lijes to ruba vode i gledati prebacivanje na brod koji e lijes odvesti do groblja. Umjesto toga, on se vrati prema San Liju i

questuri, zaustavivi se usput da popije kavu i pojede brio. Iskapio je kavu, ali je pojeo tek zalogaj brioa. Spustio je brio na tanjuri, platio i izaao iz kafia. Popeo se do svog ureda, gdje je na svom stolu pronaao razglednicu koju mu je poslao brat. Na prednjici je bila slika fontane di Trevi, a sa stranje strane, ispisana Sergiovim urednim kvadratnim slovima, sljedea poruka: "Znanstveni rad pravi hit, obojica smo junaci dana," nakon ega je slijedila krabotina od potpisa te nadopisano sitnim slovima: "Rim je koma, uasno prljav." Brunetti je pokuao ustanoviti vidi li se datum na igu. Ako ga je i bilo, bio je toliko zamrljan da ga nije mogao proitati. udio se to je razglednica stigla iz Rima za manje od tjedan dana, kad su mu ponekad pisma iz Torina putovala po tri tjedna. Ali moda je pota davala prednost razglednicama, ili su im moda bile drae, jer su bile manje i lake. Proitao je ostatak pristigle pote neki su dopisi bili vani, ali ni jedan nije bio zanimljiv. Signorina Elettra stajala je pokraj stolia do prozora, slaui irise u visokoj vazi koja je stajala pod zrakom svjetlosti koja se prosula preko stolia i poda. Nosila je demper gotovo iste boje kao i cvjetovi, i bila vitka i uspravna poput njih. "Prekrasni su," ree on ulazei unutra. "Jesu, zar ne? Ali oduvijek sam se pitala zato su uzgojili irise bez mirisa." "Zar ne miriu?" "Vrlo slabo," odgovorila je. "Pomiriite ih." Ona se odmakne u stranu. Brunetti se nagne naprijed. Nisu imali nikakav miris, osim blagog generikog mirisa biljaka. Prije nego je uspio izgovoriti ita o tome, jedan ga je glas za leima upitao, "Je li to neka nova istrana tehnika, commissario?" Glas porunika Scarpe preo je od znatielje. Kad se Brunetti uspravio i bacio pogled prema njemu, Scarpino se lice pretvorilo u masku pozornosti ispunjene potovanjem. "Da, porunie," odgovori mu on. "Signorina Elettra mi je upravo govorila kako je, zbog njihove ljepote, kod irisa vrlo teko ustanoviti kada uvenu. Tako da ih morate pomirisati. I po tome znate." "I jesu li uvenuli?" upita porunik Scarpa s naizgled iskrenim zanimanjem. "Jo nisu," upadne u rije signorina Elettra, proavi ispred porunika i vraajui se za svoj stol. Zastala je nedaleko od Scarpe i odmjerila njegovu odoru od glave do pete. "Kod cvijea je to tee ustanoviti." Zatim ga mimoie i vrati se za stol. Zatim, uz osmijeh laan upravo koliko i Scarpin, upitala je, "A jeste li moda neto trebali, porunie?"

"Vice-questore mi je rekao da doem," odgovori on, glasa ispunjenog emocijama. "Onda u svakom sluaju uite," ree ona, mahnuvi rukom prema vratima Pattina ureda. Ne rekavi nita, Scarpa proe ispred Brunettija, kucne jednom na vrata i ue ne priekavi odgovor iznutra. Brunetti je priekao da se vrata zatvore prije nego je rekao, "uvajte ga se." "Njega?" upita ona ne trudei se sakriti svoj prijezir. "Da, njega," ponovi Brunetti. " Vice-questore ga slua." Ona posegne naprijed i uzme biljenicu u smedem konom uvezu. "A ja imam ovaj rokovnik. U kojem se mnoge stvari mogu prekriiti." "Ne bih bio ba toliko samouvjeren," ustrajao je Brunetti. "On bi mogao biti opasan." "Uzmite mu pitolj i nee se razlikovati od drugih 'terron maleducata'." Brunetti nije bio siguran je li ispravno podupirati nepotivanje porunikova ina i rasistike primjedbe o njegovu podrijetlu. Onda se prisjetio toga da govore o Scarpi, pa mu to vie nije smetalo. "Signorina, jeste li ikada razgovarali s bratom Vaeg momka o Robertu Lorenzoniju?" "Da, jesam, dottore. Oprostite, ali zaboravila sam Vam rei." Brunettiju je bilo zanimljivo to da je izgledala kao da joj je neugodnije zbog ovoga nego zbog njezinih komentara o poruniku Scarpi. "to Vam je rekao?" "Ne mnogo. Moda sam zato i zaboravila. Sve to mi je rekao je bilo to da je Roberto lijen i razmaen i da je sve ocjene u koli dobivao tako to je prepisivao od drugih." "I nita vie?" "Samo to da mi je Edoardo rekao kako se Roberto uvijek uvaljivao u nevolje, jer je gurao nos u tua posla znate, odlazio je doma kod drugih studenata i kopao po ladicama i pregledavao njihove stvari. Rekao mi je kako je jednom prigodom Roberto bio sredio da ostane zakljuan u koli nakon nastave cijeli dan i da je tada prekopao ladice svih pisaih stolova njihovih uitelja." "Zato je to inio, je li krao?" "Oh, ne. Samo je elio vidjeti to dre u njima." "Jesu li jo uvijek bili u vezi kad je Roberto otet?" "Ne, ne ba. Edoardo je sluio vojni rok. U Modeni. Rekao je da se njih dvojica nisu vidjeli dulje od godinu dana kada se to dogodilo. Ali rekao je da mu je bio drag."

Brunetti nije imao pojma to da misli o tome, ali svejedno zahvali signorini Elettri na obavijesti, odlui da je nee opet upozoriti na porunika Scarpu i vrati se gore u svoj ured. Pogledao je pisma i izvjea na svojem stolu i odgurnuo ih u stranu. Sjeo je i izvukao najniu ladicu palcem desnog stopala, a zatim prebacio nogu preko noge na njoj. Prekriio je ruke na prsima i pogledom preletio po prostoru iznad drvenog ormara koji je stajao leima do jednog zida. Pokuao je u sebi pronai neke osjeaje za Roberta i tek pri pomisli na njega, zakljuanog u koli kako prekopava po ladicama svojih nastavnika, poeo je dobivati osjeaj za tog mrtvog mladia. Nije mu trebalo nita vie od toga, svijest o njegovoj neobjanjivoj ljudskosti, i Brunettija je to konano dirnulo i osjetio je strano aljenje za mrtvaca, a tim aljenjem njegov je ivot bio preesto ispunjen. Razmiljao je o stvarima koje su se mogle dogoditi u Robertovom ivotu; mogao je pronai posao koji bi mu se sviao, enu koju bi ljubio; mogao je imati sina. S njime je umrla i loza; odnosno izravna linija grofa Ludovica. Brunetti je znao da Lorenzonijevi poznaju svoje korijene jo iz doba kada su povijest i mit bili isprepleteni, i pitao se kakav je to osjeaj kad gledate kraj svoje loze. Antigona je, sjetio se, rekla kako je najvei uas smrti njezine brae u injenici da njezini roditelji vie nee moi imati djece, tako da je obitelj umrla s tim tijelima koja su trulila pod zidinama Tebe. Ponovno je svoje misli usmjerio prema Mauriziju, za koga se sada pretpostavljalo da e postati nasljednikom carstva Lorenzonijevih. Iako su momci bili odrasli zajedno, nije bilo nikakvih dokaza izrazite naklonosti ili ljubavi meu njima. Maurizijeva odanost bila je u potpunosti usmjerena prema strini i stricu. I zato se inilo nevjerojatnim da bi im on zadao tako teak udarac i oduzeo im njihova sina jedinca. Ali Brunetti se bio nasluao beskrajnih samoopravdanja zloinaca, pa je znao da bi za tren oka Maurizio uvjerio sama sebe kako bi to bio in milosra i ljubavi pruiti im marljiva, odana, vrijedna nasljednika, nekoga tko e u potpunosti ispunjavati njihova oekivanja kao sin, pa bi tako bol zbog gubitka sina uskoro prestala. Brunetti je uo i gorih pria. Nazvao je signorinu Elettru da je upita je li pronala ime djevojke iju je aku Maurizio bio polomio. Rekla mu je kako se ime nalazi na zasebnoj stranici na kraju popisa financijske imovine obitelji Lorenzoni. Brunetti prelista spis do posljednjih stranica. Maria Teresa Bonamini, s prebivalitem u Castellu. Nazvao je telefonski broj pokraj adrese i zatraio signorinu Bonamini, a ena koja se javila na telefon ree mu da je ona na poslu. Kad ju je pitao gdje ona radi, ni ne trudei se zapitati tko zove, rekla je Brunettiju da ona radi kao prodavaica u Coinu, na odjelu enske odjee. Odluio je porazgovarati s njom licem u lice, pa, ne rekavi nikome to radi, otiao je iz questure i krenuo u pravcu robne kue.

Jo od poara, prije gotovo deset godina, bilo mu je teko ui u tu zgradu; ki njegovog prijatelja bila je jedna od rtava poara koji je izazvao jedan radnik nepanjom zapalivi nekakve plastine folije koje su za nekoliko minuta cijelu zgradu pretvorile u pakao prepun dima. U to je vrijeme injenica da je djevojka bila poginula od guenja dimom a ne od vatre izgledala utjeno; nakon nekoliko godina, jedina bitna injenica bila je ta da je ona mrtva. Odvezao se pokretnim stubama do drugog kata i naao se okruen smeom bojom, Coinovim izborom ljetne boje te godine: bluze, suknje, haljine, eiri sve se stapalo u jednom vrtlogu zemljanih tonova. Prodavaice su, na nesreu, odluile ili im je bilo reeno da nose iste boje, tako da su se i one utopile i bile gotovo nevidljive u tom moru zemljane boje, okolade, mahagonija i kestena. Sreom, jedna je od njih pola prema njemu, a zahvaljujui pokretu izdvojila se od niza haljina pred kojima je dotad bila stajala. "Biste li mi mogli rei gdje da pronaem Teresu Bonamini?" upita Brunetti. Ona se okrene i pokae prema stranjem kraju trgovine. "Na krznenim kaputima," ree ona i ode prema jednoj gospoi u vjetrovci od bruene koe koja joj je domahnula. Brunetti krene u smjeru koji mu je pokazala i nae se meu nizovima krznenih ogrtaa i vjetrovki, kao da se naao na rtveniku ivotinjskog svijeta, na iju prodaju nije utjecalo godinje doba. Bilo je tu dugodlakih lisica, sjajne kunovine i izuzetno gustog krzna koje nije mogao prepoznati. Prije nekoliko godina val drutvene svijesti bio je zapljusnuo talijansku modnu industriju i jedne sezone enama je bilo sugerirano da kupuju 'la pelliccia ecologica,' krzna arenih uzoraka i boja koja nisu ni pokuavala prikriti injenicu da su lana. No, bez obzira na inventivnost dizajna ili visinu cijene, cijenom nisu dostizala prava krzna, pa tako zov tatine nije mogao biti zadovoljen. Ta umjetna krzna bila su simbolima naela, a ne drutvenog statusa, i ubrzo su izala iz mode i bila podijeljena istaicama ili poslana izbjeglicama u Bosni. to je jo gore, pretvorila su se u ekoloku nonu moru, ogromne koliine bio-nerazgradive plastike. Pa se tako na vjealicama ponovno nalo prirodno krzno. "Si, signore?" Brunettiju se prilazei obrati prodavaica, trgnuvi ga iz razmiljanja o tatini ljudskih elja. Imala je plavu kosu, plave oi i bila gotovo njegove visine. "Signorina Bonamini?" "Da," odgovori ona, uputivi Brunettiju oprezan pogled umjesto osmijeha. "elio bih s Vama popriati o Mauriziju Lorenzoniju, signorina," objasnio je. Preobraaj njezina lica bio je trenutan. Iz pasivne znatielje, istog joj je trena lice poprimilo razdraen, ak uplaen, izraz.

"To je razrijeeno. Moete pitati mog odvjetnika." Brunetti odstupi korak od nje i ljubazno se nasmijei. "Oprostite, signorina, nisam se predstavio." On izvadi novanik iz depa i otvori ga tako da ona moe vidjeti njegovu fotografiju. "Ja sam commissario Guido Brunetti, i elio bih s Vama porazgovarati o Mauriziju. Ne treba nam odvjetnik. Samo Vam elim postaviti par pitanja o njemu." "Kakvih pitanja?" upita ona, a u glasu joj se jo uvijek osjeao nemir. "O tome kakav je on ovjek, kakva mu je ud." "Zato Vas to zanima?" "Kao to vjerojatno znate, pronaeno je tijelo njegova bratia, a mi smo ponovno otvorili istragu o toj otmici. Dakle, moramo sa svime krenuti ispoetka, prikupljati podatke o obitelji." "To nema veze s mojom akom?" upita ona. "Ne, signorina. Znam za taj incident, ali nisam doao s Vama razgovarati o tome." "Ja nisam izvrila una denuncia, znate. Bio je to nesretan sluaj." "Ali aka Vam je bila slomljena, zar ne?" upita Brunetti, opirui se porivu da joj pogleda ruke, koje su joj visjele niz tijelo. Odgovarajui na njegovo neizgovoreno pitanje, ona podigne lijevu ruku i pone mahati njome pred Brunettijevim oima, irei i skupljajui prste. "Sa akom je ba sve u redu, je l' da?" upita ga ona. "Da, i drago mi je to je tako," ree Brunetti i ponovno se nasmijei. "Ali zato ste spomenuli odvjetnika?" "Potpisala sam izjavu, nakon tog dogaaja, da neu nikada podnositi albu ili tubu protiv njega. To je doista bio nesretan sluaj, znate," toplo ree ona. "Izlazila sam iz automobila s njegove strane i on je zalupio vrata ne znajui da idem za njim." "Ako je rije o nesretnom sluaju, zato ste onda morali potpisati tu izjavu?" Ona slegne ramenima. "Ne znam. Njegov odvjetnik mu je rekao da bih to trebala napraviti." "Je li bilo rijei o nekakvom novcu?" upita Brunetti. Njena oputenost isparila je nakon tog pitanja. "To nije protuzakonito," odluno ree ona zvuei kao netko s kim je razgovaralo vie odvjetnika. "To znam, signorina. Samo sam znatieljan. To nema nikakve veze s onime to bih elio saznati o Mauriziju." Iza njega uo se neki glas, koji se obraao Bonaminici. "Imate li lisicu broj etrdeset?" Djevojinim licem razlio se osmijeh.

"Ne, signora. Sve su prodane. Ali imamo broj etrdeset i etiri." "Ne, ne," ree ena neodreeno i vrati se do sukanja i bluza. "Jeste li poznavali njegova bratia?" upita Brunetti kad mu je signorina Bonamini opet posvetila pozornost. "Roberta?" "Da." "Ne, nikad ga nisam upoznala, ali s vremena na vrijeme bi ga Maurizio spomenuo." "I to Vam je govorio o njemu? Moete li se sjetiti?" Ona se zamisli. "Ne, nita odreeno." "A moete li mi onda rei, moe li se, iz naina na koji je Maurizio govorio o njemu, zakljuiti jesu li se meusobno voljeli?" "Bili su roaci," ree ona, kao da je to dovoljno objanjenje. "To mi je poznato, signorina, ali sam se pitao moete li se sjetiti je li Maurizio ikada govorio o Robertu ili jeste li imali pojma nije bitno na koji nain ste stekli takav dojam o tome to Maurizio misli o njemu." Brunetti pokua s jo jednim osmijehom. Odsutno, ona posegne rukom i poravna nabore na kaputu od kunovine. "Pa," ree ona, zastane na as, a zatim nastavi, "kad bih morala to nekako opisati, onda bih rekla da Maurizio nije imao strpljenja za njega." Brunetti je znao da je sada ne treba prekidati niti joj postavljati dodatna pitanja. "Jednom prilikom su ga poslali Roberta u Pariz. Mislim da je to bio Pariz. Svejedno, u neki veliki grad u kojem su Lorenzonijevi imali nekakve poslove. Nikada nisam zapravo shvatila to se dogodilo, ali Roberto je bio otvorio paket ili neto slino tome ili je vidio to pie u ugovoru, i to je spomenuo nekome kome to nije smio rei. Kako bilo da bilo, posao je bio otkazan." Ona brzo podigne pogled prema Brunettiju i ugleda izraz razoaranja na njegovu licu. "Znam, znam da to i ne zvui bogzna kako, ali Maurizio je stvarno bio ljut kad se to dogodilo." Ona odvagne svoj sljedei komentar, ali ga ipak odlui izrei. "A Maurizio ima gadnu narav." "Vaa aka?" upita Brunetti. "Ne," odgovori ona u taj mah. "To je stvarno bio nesretan sluaj. On to nije htio napraviti. Vjerujte mi, da je to namjerno uinio, ja bih sljedeeg jutra, ravno iz bolnice, otila do carabinierea." Tom, nekad polomljenom akom, ona izravna nabore na drugom krznenom kaputu. "On jednostavno poludi i pone vikati. Ne pamtim da je ikada ita uinio. Ali s njim se ne moe razgovarati kad je takav; kao da se pretvori u neku drugu osobu."

"A kakav je kad slii samome sebi?" "Oh, onda je ozbiljan. Zato sam prestala izlaziti van s njim; uvijek me nazivao i govorio mi da mora ostati dulje na poslu ili smo morali odvoditi druge ljude na veere, poslovne veere. A onda se to dogodilo," ree ona jo jednom mahnuvi rukom, "I tada sam mu rekla da ga vie ne elim vidjeti." "Kako je to primio?" "Mislim da mu je laknulo, osobito nakon to sam mu rekla da u mu ipak potpisati tu izjavu kod njegovih odvjetnika." "Jeste li se u meuvremenu ikada uli s njime?" "Ne. Viam ga na ulici, kako se obino dogaa, i pozdravimo se. Ba ne razgovaramo, samo si kaemo 'Kako si?' i slino tome." Brunetti ponovno izvue svoj novanik i izvadi iz njega jednu od posjetnica. "Ako Vam ita drugo padne na pamet, signorina, hoete li me nazvati u ques-turu?" Ona uzme posjetnicu i spusti je u dep na svojem smeem demperu. "Naravno," rekla je neutralno, a on posumnja da e njegova posjetnica preivjeti dulje od poslijepodneva. Pruivi joj ruku i pozdravivi se s njom, krenuo se probijati kroz nizove krznenih kaputa prema stubitu. Hodajui prema glavnom izlazu, pitao se koliko je neprijavljenih milijuna plaeno za njezin potpis na toj izjavi. Meutim, kako je esto sam sebe podsjeao, on se nije bavio utajom poreza. 19 Kad se nakon ruka vratio na posao, Brunettiju je straar na glavnom ulazu rekao da ga vice-questore Patta eli vidjeti. Strahujui da je to moda posljedica ponaanja signorine Elettre prema poruniku Scarpi, on odmah ode u njegov ured. Meutim, ako je porunik Scarpa ita i rekao o tome, to ni po emu nije bilo vidljivo, jer je Brunetti naao Pattu neuobiajeno prijateljski raspoloenog. Brunetti je istoga trena postao oprezniji. "Ima li ikakvog napretka glede Lorenzonijeva umorstva, Brunetti?" upitao je Patta kad je Brunetti sjeo ispred vice-questoreova pisaeg stola. "Jo nita, gospodine, ali imam nekoliko zanimljivih tragova." Ova odmjerena la, mislio je Brunetti, sugerira da se dovoljno toga dogaa da ga zadri na tom sluaju, ali nee izgledati previe uspjeno, to bi pak potaknulo Pattu da se raspita o pojedinostima. "Fino, fino," promrmlja Patta, to je Brunettiju bilo dovoljno da zakljui kako ga obitelj Lorenzoni uope ne zanima. Nije nita pitao; dugogodinje iskustvo

pokazalo mu je da Patta vie voli kad ljudi od njega saznaju novosti okolnim putem, umjesto da im iste prenese izravno. Brunetti mu nije kanio pomoi pri tome. "Rije je o toj emisiji, Brunetti," konano izgovori Patta. "Da, gospodine?" uljudno upita Brunetti. "O emisiji koju RAI snima o policiji." Brunetti se sjeti da je netko spominjao neku emisiju o policiji koju su trebali producirati i montirati u jednom filmskom studiju u Padovi. Bio je primio pismo o tome prije nekoliko tjedana, u kojem su ga pitali bi li pristao biti savjetnikom u toj emisiji, ili su moda rekli: komentator? Zguvao je pismo i bacio ga u ko za papir i potpuno zaboravio na njega. "Da, gospodine?" ponovi on, nita manje uljudno. "Hoe Vas." "Oprostite, ali ne razumijem, gospodine." "Vas. Hoe Vas da im budete savjetnikom i da im date dugaak intervju o tome kako djeluje policijski sustav." Brunettiju kroz glavu proleti silan posao koji ga je ekao, istraga sluaja Lorenzoni. "Ali, to je apsurdno." "To sam im i ja rekao," sloi se Patta. "Rekao sam im da im treba netko s veim iskustvom, netko tko ima iru viziju policijskog rada, koji moe itav sustav sagledati kao cjelinu, a ne kao niz pojedinanih sluajeva i zloina." Jedna od stvari koja se Brunettiju najmanje sviala kod Patte je bila injenica da je jeftina melodrama njegova ivota uvijek imala tako lo scenarij. "I to su oni rekli na taj Va savjet, gospodine?" "Da moraju nazvati Rim. Odatle je stigao izvorni prijedlog. Nazvat e me sutra prijepodne." Pattina intonacija preoblii se u pitanje, i to takvo koje je zahtijevalo odgovor. "Ne mogu uope ni zamisliti tko bi mogao predloiti mene za takvo to, gospodine. Niti me zanima niti elim biti ukljuen u takvo to." "I to sam im ve rekao," ree Patta, ali kad je uhvatio Brunettijev izgled neugodna iznenaenja, nastavi, "Znao sam da ne biste eljeli da Vas ita odvlai od sluaja Lorenzoni, pogotovo ne sada kada je sluaj ponovno otvoren." "Pa?" upita Brunetti. "Pa sam im predloio da odaberu nekog drugog." "Nekog s veim iskustvom?" "Da." "Koga?" upita bez uvijanja Brunetti. "Pa sebe, naravno," ree Patta, ravnoduno i poput uitelja, kao da mu govori na kojoj temperaturi voda prokljua.

Brunetti, iako je bila istina da ne eli imati nikakve veze s ikakvom televizijskom emisijom, otkrije kako ga Pattina vesela pretpostavka da bi mogao, tek tako, preuzeti to na sebe, razbjesnila toliko da je osjetio kako gubi nadzor nad sobom. "To je bila TelePadova, zar ne?" upita Brunetti. "Jest. Kakve to veze ima?" upita Patta. Za vice-questorea televizija je bila televizija. Uhvaen u naletu iste nastranosti, Brunetti odgovori, "Onda su moda planirali emisiju emitirati za gledateljstvo u Venetu, i moda su htjeli nekog domaeg. Znate, gospodine, nekog tko govori narjejem ili barem zvui poput nekog iz Veneta." Iz Pattina glasa i ponaanja ispario je i najmanji trag srdanosti. "Ne vidim to to mijenja na stvari. Zloin je dravni problem i taj se problem mora rjeavati na dravnoj razini, a ne od pokrajine do pokrajine, kako biste Vi to rjeavali." Oi mu se suzie i upita, "Vi niste lan Lege Nord, zar ne?" Brunetti, koji nije bio niiji lan, smatrao je da Patta nema nikakva prava postavljati takva pitanja niti dobiti odgovor na nj. "Nisam mislio da ete me pozvati na razgovor kako bismo bistrili politiku, gospodine." Patta, kojem je pred oima zaplesala sva slava pojavljivanja na malom ekranu, imao je vidljivih potekoa u obuzdavanju vlastitog bijesa. "Nisam Vas zvao bistriti politiku, ali to Vam spominjem kako bih istaknuo opasnosti takvog naina razmiljanja." Poravnao je korice na vrhu stola i upitao, mirnim glasom kao da tek sada poinju razgovarati, "Dakle, to emo s tom televizijskom stvari?" Brunetti, koga je oduvijek oduevljavala zavodljivost jezika, je bio oaran Pattinom uporabom mnoine, kao i njegovo tretiranje emisije kao 'televizijske stvari.' Jamano oajniki eli sudjelovati u njoj, shvati Brunetti. "Kad Vas nazovu, samo im recite da me ne zanima." "A to onda?" upita Patta, ekajui da mu Brunetti kae to eli zauzvrat. "A onda im predloite togod Vam odgovara, gospodine." Izraz na Pattinu licu jasno mu je kazivao da ne vjeruje ni rije onome to je Brunetti izgovorio. U prolosti je imao gomilu dokaza da je njegov podreeni nestabilna osoba: jednom je izjavio da njegova ena ima Canalettovu sliku objeenu u kuhinji; Brunetti je sam odbio promaknue i posao izravno pod ministrom unutarnjih poslova u Rimu, a sada jo i ovo, to je bilo dokazom nepatvorenog ludila kakvo Patta u ivotu jo nije vidio: Brunetti je bez kolebanja odbio priliku da nastupi na televiziji. "Pa dobro. Ako Vi tako mislite, Brunetti, ja u im tako i prenijeti." I kao po obiaju, Patta prebaci neke papire s lijeve na desnu stranu stola, to je trebao biti dokaz njegove zaposlenosti. "Dakle, to ima nova u obitelji Lorenzoni?" "Razgovarao sam s neakom i nekim ljudima koji ga poznaju."

"Zato?" upita Patta doista iznenaeno. "Zato jer je on postao nasljednikom." Brunetti nije znao je li to istina, ali kako nije bilo drugih mukih Lorenzonija, vjerovao je da moe slobodno iznijeti tu pretpostavku. "elite li rei daje on odgovoran za umorstvo svog vlastitog bratia?" upita Patta. "Ne, gospodine. elim rei da je on osoba koja je najvie profitirala od smrti svog roaka, tako da mislim da zasluuje da ga ispitamo." Patta na ovo ne ree nita, a Brunetti se upita je li okupiran dubokim promiljanjem te zanimljive nove teorije prema kojoj bi osobna korist mogla posluiti kao motiv za zloin, ne bi li je mogao iskoristiti u policijskom radu. "to jo?" "Vrlo malo toga," odgovori Brunetti. "Jo ima nekoliko ljudi s kojima bih elio popriati, a onda bih elio jo jednom porazgovarati s njegovim roditeljima. "Robertovim?" upita Patta. Brunetti se ugrize za jezik kako ne bi rekao da bi bilo teko razgovarati s Maurizijevim roditeljima, od kojih je jedan mrtav, a drugog nema. "Da." "Vama je jasno tko je on, naravno?" upita Patta. "Lorenzoni?" "Grof Lorenzoni," ispravi ga automatski Patta. Iako je talijanska vlada bila ukinula plemike naslove prije mnogo desetljea, Patta je bio meu onima koji e vjeno voljeti gospodara. Brunetti se ne osvrne na to. "Volio bih ponovno popriati s njim. I njegovom enom." Patta zausti kako bi prosvjedovao, ali se moda sjetio TelePadove, pa ree samo, "Budite pristojni prema njima." "Da, gospodine," ree Brunetti. Jedan trenutak se poigravao milju da potegne pitanje Bonsuanovog promaknua, ali ne ree nita i ustane. Patta vrati pozornost papirima na svom stolu i ne obazre se na Brunettijev odlazak. Signorina Elettra jo nije bila za svojim stolom, pa se Brunetti spusti dolje do policijske sobe u potrazi za Vianellom. Kad je narednika pronaao za njegovim stolom, Brunetti ree, "Mislim da je vrijeme da popriamo s onim momcima koji su ukrali Robertov auto." Vianello se nasmijei i kimne prema nekim papirima na svom stolu. Vidjevi savreno ist tisak laserskog pisaa, Brunetti upita, "Elettra?" "Ne, gospodine. Mislio sam nazvati djevojku koja je izlazila s njima ona se poalila na policijsko maltretiranje i rekla kako ih je ve bila dala Vama, ali

sam ustrajao u svojem zahtjevu i dobio njihova imena, a zatim pronaao njihove adrese." Brunetti uperi prst u taj list papira, koji se drastino razlikovao od neitkih krabotina u Vianellovim izvjetajima. "Pouava me kako se sluiti raunalom," ree Vianello ne pokuavajui sakriti koliko je ponosan. Brunetti uzme papir, drei ga podalje od sebe kako bi mogao proitati sitna slova. "Vianello, ovdje su dva imena i dvije adrese. Zar Vam treba raunalo da biste to ispisali?" "Gospodine, ako pogledate adrese, vidjet ete da je jedan od njih u Genovi, gdje slui vojni rok. To mi je ispisalo raunalo." "Oh," ree Bmnetti i zagleda se paljivije u taj list papira. "A drugi?" "Drugi je ovdje u Veneciji i ve sam razgovarao s njim," Vianello ree mrzovoljno. "Dobro obavljen posao," ree Brunetti, jer mu je jedino to palo na pamet kako bi zalijeio Vianellove povrijeene osjeaje. "Je li to rekao o automobilu? I Robertu?" Vianello podigne pogled prema Brunettiju; mrzovoljan se izraz rastopio. "Ono to svi govore. Da je on bio unfiglio di papa s previe novca i premalo posla. Pitao sam ga za automobil, i prvo je sve nijekao. Ali rekao sam mu da nee biti posljedica, da nas jedino zanima neto o autu. Onda mi je ispriao kako ih je Roberto zamolio da to uine kako bi privukao oevu pozornost. Pa, Roberto to nije izrekao; to je ono to je rekao momak. U stvari, zvuao mi je nekako kao da mu je ao njega, Roberta." Kad je vidio da mu Brunetti kani neto rei, on objasni svoju primjedbu. "Ne, ne zbog toga to je mrtav ili ne samo zbog toga to je mrtav. Meni se uinilo kao da mu je ao to je Roberto morao ii u takve krajnosti da bi pridobio oevu pozornost, to je bio tako usamljen, tako izgubljen." Brunetti zaguna iskazujui svoje slaganje, a Vianello nastavi. "Odvezli su se autom do Verone i ondje ga ostavili u podzemnoj garai, a vlakom se vratili kui. Roberto im je platio za to, ak ih je poslije odveo i na veeru." "Jo uvijek su bili prijatelji kad je nestao, zar ne?" "Tako se barem ini, iako je ovaj Niccolo Pertusi poznajem mu ujaka, koji kae da je dobar momak kae da je Roberto izgledao kao druga osoba posljednjih nekoliko tjedana prije no to se otmica dogodila. Iscrpljen, nije se vie alio, uvijek je priao o tome kako se loe osjea, i o tome kod kojih je doktora bio." "Imao je samo dvadeset i jednu godinu," ree Brunetti.

"Znam. udno, zar ne? Pitam se je li doista bio bolestan." Vianello se nasmije. "Moja teta Lucia bi rekla da je to bilo upozorenje. Samo to bi to ona izgovorila ovako," i ovdje Vianello izgovori rije s jezovitim prizvukom, "'Upozorenje'." "Ne," ree Brunetti. "Meni to zvui kao da je doista bio bolestan." Ni jedan niti drugi nisu morali to izgovoriti. Brunetti kimne i ode gore u svoj ured obaviti jedan telefonski poziv. Kao i obino, izgubio je deset minuta objanjavajui raznim tajnicama i sestrama tko je i to je i to eli, zatim jo pet minuta uvjeravajui specijalista u Padovi, doktora Giovannija Montinija, da su mu nuni podaci o Robertu Lorenzoniju. Jo je vremena prolo kad je doktor naloio sestri neka potrai Robertov karton. Kad ga je konano imao u rukama, doktor ree Brunettiju ono to je ve bio toliko esto uo da je poeo osjeati iste simptome: umor, glavobolju i opu slabost. "I jeste li ikada ustanovili to je bio uzrok tomu, doktore?" upita Brunetti. "Naposljetku, ipak je neobino da mukarac u naponu snage i mladosti ima takve simptome?" "Moglo je biti rijei o depresiji," predloi doktor. "Roberto Lorenzoni nije mi zvuao kao depresivac, doktore" ree Brunetti. "Ne, moda i nije," sloi se doktor. Brunetti je mogao uti listanje stranica. "Ne, nemam pojma to nije u redu," konano ree doktor. "Moda su laboratorijski nalazi upuivali na neto." "Laboratorijski nalazi?" upita Brunetti. "Da, bio je privatni pacijent i mogao je sam platiti za svoj pregled. Naruio sam tonu testova." Brunetti je mogao pitati bi li pacijent s istim simptomima s obinim zdravstvenim osiguranjem moda ostao netestiran. Umjesto toga, upitao je, "'Moda su laboratorijski nalazi upuivali na neto', doktore?" "Da, nemam ih tu u kartonu." "A zato?" upita Brunetti. "Kako nikada nije nazvao da ugovori drugi pregled, pretpostavljam da nikada nismo ni traili nalaze iz laboratorija." "Bi li se to moglo uiniti sada, doktore?" Doktorovo se oklijevanje ulo u glasu. "To nije po propisima." "Ali to mislite, biste li mogli dobiti te nalaze, doktore?" "Ne vidim kako bi Vam to moglo pomoi." "Doktore, u ovom trenutku, bilo kakva obavijest o tom deku mogla bi nam pomoi da pronaemo ljude koji su ga ubili." Brunetti je iz svog bogatog

iskustva znao da, koliko god ljudi bili navikli na rije 'smrt,' svi na isti nain reagiraju na rije 'ubojstvo.' Nakon duge stanke, doktor upita, "Zar ne postoji nikakav slubeni nain da zatraite te nalaze?" "Da, postoji, ali rije je o sporom i sloenom postupku. Doktore, mogli biste nam utedjeti mnogo vremena i papirologije kada biste ih Vi zatraili." "Pa, valjda bih," ree doktor Montini, a u glasu mu se opet dalo raspoznati oklijevanje. "Hvala Vam, doktore," ree Brunetti i da mu broj faksa questure. Lukavstvom namamljen da poalje faks, doktor se osvetio na jedan jedini mogui nain. "Onda, do kraja tjedna," i spusti slualicu prije nego je Brunetti dospio rei ita. 20 Zapamtivi Pattino upozorenje da se prema Lorenzonijevima ponaa pristojno togod to znailo Brunetti je nazvao broj Maurizijeva mobitela i zamolio bi li mogao razgovarati s obitelji te veeri. "Ne znam hoe li strina moi primiti ikoga," ree Maurizio, trudei se nadglasati neto to je zvualo kao buka prometa na ulici. "Onda moram razgovarati s Vama i Vaim stricem," ree Brunetti. "Ve smo razgovarali s Vama, razgovarali smo sa svim moguim policajcima, oko dvije godine i kakve smo koristi imali od toga?" upita mladi. Te su rijei, uvidio je Brunetti, stizale iz sarkastinog teksta, ali su bile izgovorene u nijansama tuge. "Mogu razumjeti Vae osjeaje," ree Brunetti, znajui da govori lai, 'ali treba mi vie obavijesti od Vaeg strica i od Vas." "Kakvih obavijesti?" "O Robertovim prijateljima. O brojnim stvarima. A to se toga tie i o poslovima obitelji Lorenzoni. "A to s tim poslovima?" upita Maurizio, ovaj put nadglasavajui buku u pozadini. togod da je rekao nakon toga bilo je ispremijeano s mukim glasom prenoenim javnim razglasom. "Gdje se nalazite?" upita Brunetti. "Kod broja 82, upravo uplovljavam u Rialto," odgovori Maurizio, a zatim ponovi svoje pitanje, "to s tim poslovima?" "Otmica je moda povezana s njima." "To je apsurdno," ree uspaljeno Maurizio, a sljedee su rijei bile nerazgovjetne jer je glas u pozadini ponavljao poruku da je Rialto sljedea postaja.

"U koliko sati veeras bih mogao doi i popriati s Vama?" upita Brunetti kao da se Lorenzoni uope nije pobunio. Zavladala je stanka. Obojica su sluala glas na javnom razglasu, ovaj put na engleskom, a Maurizio ree, "U sedam," i prekine vezu. Zamisao da bi poslovni interesi obitelji Lorenzoni mogli biti povezani s otmicom bila je svakakva, samo ne apsurdna. Upravo suprotno, ti poslovi bili su izvor bogatstva koje je od deka nainilo metu. Prema onome to je uo o Robertu, Brunettiju se inilo nevjerojatnim da bi ga netko oteo zbog uitka u njegovu drutvu ili oaravajueg razgovora. Ta mu je pomisao dola nezvano, ali Brunetti je bio posramljen to mu je to uope i palo na pamet. Za ime Boje, imao je samo dvadeset i jednu godinu, a ubili su ga metkom u glavu. Nekakav udan niz veza izmeu misli u njegovoj glavi podsjetio je Brunettija na neto to mu je Paola bila rekla jednom prilikom, prije mnogo godina, kad joj je ispriao kako je Alvisea, najtupljeg policajca u cijeloj postaji, iznenada preobrazila ljubav, kako je blebetao o mnogobrojnim arima svoje djevojke ili supruge Brunetti se vie nije sjeao koga. Sjetio se kako mu je bila smijena i sama pomisao da je Alvise zaljubljen, i kako se smijao sve dok mu Paola nije ledenim glasom rekla, "To to smo pametniji od ostalih, Guido, ne znai da su nai osjeaji istananiji." Posramljen, bio je pokuao objasniti svoj stav, ali ona je bila, kao i obino kad je u pitanju intelektualna istina, i stroga i nepopustljiva. "Nama je zgodno misliti kako se gadni osjeaji, mrnja i srdba, mogu prilijepiti niim staleima, kao da im oni po nekom pravu pripadaju. Pa tako nama, normalno, preostaje samo da sebi pripiemo ljubav i sreu i sve ostale stvari kojima se moemo ponositi." Bio se pokuao pobuniti, ali ga je prekinula jednim jedinim pokretom. "Glupi i tupi i sirovi ljudi ljube jednako snano kao i mi. Samo to svoje osjeaje ne znaju odjenuti u ljupke rijei onako kako to mi umijemo." Jednim svojim dijelom je znao da je ona u pravu, ali proli su dani prije nego si je to priznao. Sada je razmiljao o tome: bez obzira koliko grof bio bahat i koliko iskvarena bila contessa, oboje su bili roditelji ije je jedino dijete ubijeno. injenica da su njihova krv i ponaanje bili plemeniti nije iskljuivala injenicu da je takva i njihova bol. Stigao je u sedam, i sada ga je u kuu Lorenzonijevih pustila slukinja. Povela ga je do iste sobe u kojoj je bio i prvi put, i ponovno se naao u drutvu istih ljudi. Samo to ljudi nisu bili isti. Grofovo lice bilo je nategnutije preko kostiju lubanje, nos je bio otriji i orlovskiji nego prije. Maurizio je izgubio zdravu boju lica ili, ako nita drugo, mladost koju je imao proli put i izgledao kao da je odjenuo odjeu za njega barem jedan broj preveliku.

Ali najgore je izgledala contessa. Sjedila je u istom naslonjau, ali sada se inilo kao da je taj naslonja upravo prodire, toliko se sitnim doimalo njeno tijelo na njemu. Brunetti baci pogled prema njoj i bi zaprepaten lubanjolikim upljinama ispred njezinih uiju, tetivama i kostima vidljivima na rukama u kojima je stiskala zrna na krunici. Niime nisu pokazali da su svjesni njegova ulaska, iako je slukinja izgovorila njegovo ime uvodei ga u prostoriju. Iznenada ne znajui to dalje, Brunetti progovori obraajui se prostoru negdje izmeu grofa i njegova neaka. "Znam da je ovo bolno za vas, za sve vas, ali moram saznati vie o tome zato su Roberta mogli oteti kako bih ustanovio tko je odgovoran za to." Grofica ree neto toliko tiho da je Brunetti nije uo. Bacio je pogled na nju, ali oi su joj zurile u ruke i zrna krunice koja su klizila kroz mrave prste. "Ne vidim zato bi ita od ovog bilo neophodno," ree grof, ne skrivajui uope svoju ljutnju. "Sada kada znamo to se dogodilo," zausti Brunetti, "nastavit emo s istragom." "S kojom svrhom?" upita grof. "elimo pronai ljude koji su odgovorni za taj zloin." "I to e se time promijeniti?" "Moda bismo ih mogli sprijeiti da se takvo to ne ponovi." "Mog sina ne mogu dvaput oteti. Ne mogu ga dvaput ubiti." Brunetti baci pogled prema grofici da vidi prati li ovaj razgovor, ali ona niim nije odavala da slua. "Ali mogli bismo ih sprijeiti, kako to ne bi ponovili, nekom drugom ili neijem tuem djetetu." "To nama uope nije vano," ree grof, a Brunetti mu povjerova. "Onda da se pobrinemo da krivci budu kanjeni?" predloi Brunetti. Osveta je obino bila privlana rtvama zloina. Grof slegne ramenima kao da to odbija, a zatim se okrene prema svome neaku. Kako Brunetti nije mogao vidjeti mladievo lice, nije imao pojma to se odvija izmeu njih dvojice, ali kad se grof okrenuo, pitao je, "to biste eljeli znati?" "Jeste li ikada poslovali s..." i ovdje Brunetti zastane, jer nije bio siguran koji eufemizam da upotrijebi. "Jeste li ikada poslovali s tvrtkama ili osobama za koje se kasnije pokazalo da su zloinci?" "Mislite, s mafijom?" upita grof. "Da." "Pa zato to onda ne pitate tako, za ime Boje?"

Kad mu je stric ovako prasnuo, Maurizio korakne prema njemu, s jednom rukom podignutom u visini struka, ali ga grof jednim pogledom zaustavi. On spusti ruku i korakne unatrag. "Dakle, mafija," ree Brunetti. "Jeste li ikada poslovali s mafijom?" "Ako i jesam, to nisam znao," odgovori grof. "Je li se ijedna od tvrtki s kojima ste poslovali bavila protuzakonitim djelatnostima?" "Pa gdje Vi ivite, na Mjesecu?" iznenada ga upita grof, od ljutnje zajapuren u licu. "Naravno da poslujem s poduzeima koja se bave protuzakonitim djelatnostima. Ovo je Italija. Drukije se niti ne moe poslovati." "Biste li mogli biti malo odreeniji, gospodine?" zamoli ga Brunetti. Grof podigne ruke u zrak kao da iskazuje gnuanje nad Brunettijevim neznanjem. "Kupujem sirovine od tvrtke koja je platila novanu kaznu zbog isputanja ive u rijeku Volgu. Predsjednik jednog od poduzea koja me opskrbljuju nalazi se u zatvoru u Singapuru, jer je zapoljavao desetogodinjake koji su kod njega radili etrnaest sati dnevno. Drugi, zamjenik direktora jedne rafinerije u Poljskoj, uhienje pod optubom da verca drogu." Dok je govorio, grof je etao lijevo-desno ispred praznog ognjita. Zaustavio se ispred Brunettija i upitao ga, "elite li uti jo?" "Sve mi se to ini jako daleko odavde," blago ree Brunetti. "Daleko?" "Daleko odavde. Na umu sam imao neku tvrtku smjetenu blie, moda u Italiji." Grof je izgledao potpuno zbunjen, kao da ne zna kako da shvati Brunettijeve rijei, da li da se razbjesni ili mu odgovori na pitanje. Maurizio je izabrao taj trenutak da upadne u razgovor. "Imali smo nekakvih potekoa, prije otprilike tri godine, s dobavljaem u Napulju." Brunetti mu uputi upitan pogled, a mladi nastavi. "Nabavljao nam je dijelove motora za nae kamione, ali ispostavilo se da su ukradeni iz poiljki koje su prolazile kroz napuljsku luku." "to se dogodilo?" "Promijenili smo dobavljaa," objasni Maurizio. "Je li to bio vrijedan ugovor?" upita Brunetti. "Dovoljno vrijedan," upadne u rije grof. "Koliko vrijedan?" upita Brunetti. "Otprilike pedeset milijuna lira mjeseno." "Je li vam netko zbog toga zamjerio? Je li netko prijetio?" upita Brunetti. Grof slegne ramenima. "Pale su neke teke rijei, ali ne i prijetnje."

"Zato?" Grof se toliko premiljao kako da odgovori na to pitanje da je Brunetti naposljetku odluio ponoviti ga. "Zato?" "Preporuio sam ga jednoj drugoj prijevoznikoj tvrtki." "Konkurenciji?" upita Brunetti. "Svi su konkurencija," ree grof. "Je li bilo ikakvih drugih problema? Moda s djelatnicima? Je li itko od njih moda imao kakve veze s mafijom?" "Ne," upadne u rije Maurizio prije nego je njegov stric dospio odgovoriti. Brunetti je bio promatrao grofa kad mu je postavio to pitanje, i na licu mu proitao iznenaenje zbog mladieva odgovora. Smireno, on ponovi pitanje izravno grofu. "Jeste li znali i za jednog djelatnika koji je imao veze s kriminalom?" On zatrese glavom. "Ne. Ne." Prije nego je Brunetti izgovorio svoje sljedee pitanje, grofica prozbori. "On je bio moje dijete. Toliko sam ga voljela." Kad ju je pogledao, ve je bila prestala govoriti i opet je svojim prstima prebirala po glatkim zrnima krunice. Grof se nagne i pomiluje je po upalom obrazu, ali ona niim ne pokae da je svjesna njegova dodira, niti njegove nazonosti. "Mislim da ovo ve predugo traje," ree on uspravljajui se. Brunetti je elio uti jo samo jedno. "Imate li njegovu putovnicu?" Kad mu grof nije odgovorio, Maurizio upita, "Robertovu?" Kad je Brunetti kimnuo, on ree, "Naravno." "Je li putovnica ovdje?" "Da, u njegovoj sobi. Vidio sam je kad smo... Kad smo je istili." "Hoete li mi je, molim Vas, donijeti?" Maurizio uputi zbunjen pogled grofu, koji je stajao ukoen i nijem. Maurizio se ispria i ode i pune tri minute dvojica mukaraca su u tiini sluali kako grofica ape Zdravo Mariju, ponavljajui stihove dok su zrnca krunice kuckala jedna o druga. Maurizio se vratio i predao putovnicu Brunettiju. "elite li da Vam potpiem da sam je preuzeo?" upita on. Grof odmahne rukom na taj prijedlog, a Brunetti jednim pokretom ubaci putovnicu u dep na sakou ni ne pogledavi je. Iznenada se grofiin apat silno pojaao.

"Dali smo mu sve. Bio mi je sve na svijetu," ree ona, ali nakon toga je uslijedio povratak rijeima Zdravo Marije. "Mislim da je ovo vie nego to moja supruga moe podnijeti," ree grof, bacajui poglede prema njoj kroz kapke stisnute od boli, to je bio prvi osjeaj koji je grof pokazao pred Brunettijem. "Da," sloi se Brunetti i okrene da ode. "Ispratit u Vas," javi se grof. Krajikom oka, Brunetti primijeti Maurizijev otar pogled, ali grof kao da to nije opazio i poe prema vratima, koja je pridrao Brunettiju. "Hvala Vam," ree Brunetti, namijenivi zahvalu svima u prostoriji, iako je sumnjao da je jedna od osoba uope i znala da je on bio unutra. Grof ga povede niz hodnik i otvori ulazna vrata stana. "Pada li Vam jo to napamet, signor conte? Bilo to to bi nam moglo pomoi?" upita Brunetti. "Ne, vie nita ne moe pomoi," odgovori on, gotovo kao da razgovara sam sa sobom. "Ako Vam ita padne na pamet ili se sjetite neega, bilo bi mi drago kad biste me nazvali." "Nemam se ega sjetiti," odgovori on, zatvarajui vrata prije nego to mu je Brunetti stigao ita drugo rei. Brunetti je priekao da veera bude gotova, pa se onda posvetio prouavanju Robertove putovnice. Prvo to je uoio bila je njezina debljina: dodatna stranica, nairoko presavijena poput harmonike, bila je zalijepljena i sklopljena s unutarnje strane korica. Brunetti je rastvori i razvue na duljinu ruke i zagleda se u razne vize, ispisane na raznim jezicima i razliitih oblika. Prevrnuo je putovnicu i pronaao jo viza i peata sa stranje strane. Sloio je papir i smjestio ga natrag u putovnicu, a onda otvorio putovnicu na prvoj stranici. Izdana prije est godina i obnavljana svake godine sve do Robertova nestanka, putovnica je navodila Robertov datum roenja, visinu, teinu i boravite. Brunetti prelista prve stranice putovnice: naravno, nije bilo igova zemalja lanica Europske zajednice, ali su zato tu bili igovi Sjedinjenih drava te Meksika, Kolumbije i Argentine. A odmah za njima, kronolokim redom, Poljske, Bugarske i Rumunjske. Nakon toga, bez reda, kao da su granini policajci udarali igove na stranicama koje bi sluajno otvorili. Brunetti ode u kuhinju po papir i olovku, a zatim pone sastavljati popis Robertovih putovanja po tonom kronolokom redu. Nakon petnaest minuta, pred njim su se nalazila dva lista papira ispunjena stupcima mjesta i datuma, a sve je bilo zakomplicirano zahvaljujui mnogobrojnim umetcima, koje je morao ubacivati kad bi naiao na igove koji su udarani bez ikakvog reda.

Nakon to je popisao mjesta i datume svih igova, prepisao je taj popis u urednijem obliku, ovaj put za to upotrijebivi tri lista papira. Posljednje mjesto koje je Roberto bio posjetio, deset dana prije datuma otmice, bila je Poljska, u koju je uao preko varavske zrane luke. Njegova izlazna viza govorila mu je da je ondje ostao samo jedan dan. Prije toga, tri tjedna prije otmice, bio je otputovao u dvije drave ija su imena bila ispisana irilicom, pa je Brunetti zakljuio da je rije o Bjelorusiji i Tadikistanu. Spustio se niz hodnik i zastao na vratima Paoline radne sobe. Ona ga pogleda preko gornjeg ruba okvira naoala. "Da?" "Kako tvoj ruski?" "Misli moj ljubavnik ili jezik?" upita ona, odlaui olovku i snimajui naoale s nosa. "Ne, ono to radi sa svojim ljubavnikom je tvoja osobna stvar," ree on s osmijehom na licu. "Tvoj jezik." "Negdje izmeu Pukina i cestovnih znakova, rekla bih." "Imena gradova?" upita on. Ona isprui ruku prema putovnici koju je drao pred sobom. Priao je njezinom stolu, predao joj putovnicu i stao iza nje, odsutno otrvi komadi vunene niti s njezinog dempera na ramenu. Uzevi putovnicu, upitala je, "Koji?" "Straga, na dodatnoj stranici." Otvorila je putovnicu i razvukla stranicu punom duljinom. "Brest." "Gdje se nalazi?" "U Bjelorusiji." "Imamo li atlas?" upita Brunetti. "Mislim da je u Chiarinoj sobi." Kad se vratio, ona je ve bila prepisala imena gradova i drava na list papira. Kad je poloio atlas pokraj nje, rekla je, "A prije nego to ponemo traiti, trebali bismo provjeriti koje je godine tiskan." "Zato?" "Mnoga su imena promijenjena. Ne samo drava, ve i gradova." Ona uzme atlas i otvori prvu stranicu. "Moda e biti u redu," rekla je. "To je prologodinje izdanje." Otvorila je kazalo, traei Bjelorusiju, a onda se vratila naprijed i rastvorila zemljovid. Jedan je trenutak prouavala zemljovid te male drave smjetene izmeu Poljske i Velike Rusije. "To je jedna od onih drava koje sada zovu 'otcjepljenim republikama'."

"teta to se samo tamo odcjepljuju," ree Brunetti, zamiljajui kakvo bi to slavlje bilo kad bi se sjeverna Italija rijeila Rima. Paola, naviknuta na to, uope se ne obazre. Na nos je stavila svoje naoale i sagnula se nad zemljovidom. Poloila je prst na jedno ime, "Evo prvoga. Na granici s Poljskom." I dalje drei prst ondje, nastavila je prouavati zemljovid. Nakon nekoliko trenutaka, drugom je rukom pokazala sljedee mjesto. "Evo drugog. ini se da je tek stotinjak kilometara udaljeno od prvog." Brunetti spusti otvorenu putovnicu pokraj nje i ponovno pogleda vize. Brojke i datumi bili su ispisani zapadnjaki. "Isti dan," ree on. "to znai?" "Da je kopnom otputovao iz Poljske u Bjelorusiju i ostao ondje samo jedan dan, moda ak i krae, i zatim se vratio natrag." "Je li to neobino? Rekao si mi da je on bio nekakav potrko koji je obavljao dostavne poslove. Moda je morao dostaviti ugovor ili pokupiti neku poiljku." "Hmm," sloi se Brunetti. Posegnuo je i uzeo atlas u ruke i poeo ga prelistavati. "to trai?" "elio bih znati kojim je putem iao kako bi se vratio ovamo," odgovori joj, prouavajui zemljovid Istone Europe i klizei prstom preko najvjerojatnije rute. "Vjerojatno Poljska, a zatim Rumunjska, ako je vozio." Paola ga prekine. "Roberto mi se ne ini kao netko tko bi putovao autobusom." Brunetti zaguna, prsta jo uvijek poloenog na zemljovid. "A zatim Austrija pa preko Tarvisija i Udina." "Misli da je to vano?" Brunetti slegne ramenima. Gubei zanimanje za tu temu, Paola smota dodatnu stranicu natrag u putovnicu i preda je Brunettiju. "Ako je vano, ao mi je to to nikada nee saznati. Nikada ti to nee rei," ree ona i posveti se knjizi koja je leala rastvorena pred njom. "Vie je stvari na nebu i zemlji nego to ti i sanja u svojoj filozofiji, Horacije," dobacio joj je frazu koju mu je ona vie puta bila uputila. "A to eli time rei?" upitala je, smijeei mu se, razdragana to je osvojio ovu rundu. "elim rei da je ovo doba plastike." "Plastike?" ponovi ona, potpuno zbunjena. "I raunala."

Kako Paola ni dalje nije nita razumjela, on joj se nasmijei i ree, glasom oponaajui televizijskog najavljivaa. "Nikada ne odlazite od kue bez svoje American Express kartice." Kad je u njenim oima proitao kako joj svie, nastavio je, "A onda mogu slijediti vae kretanje na..." a Paola, konano shvativi, uglas s njim dovri reenicu, "raunalu signorine Elettre." 21 Naravno da svojom kreditnom karticom moete platiti uslugu prostitutke," objanjavala je signorina Elettra iznenaenom Brunettiju. On je stajao pokraj njezinog stola dva dana kasnije, s etiri stranice ispisanih trokova plaenih trima kreditnim karticama Roberta Lorenzonija tijekom dva mjeseca koja su prethodila otmici. Prema svim mjerilima, ti su trokovi bili ogromni, ukupna svota premaivala je pedeset milijuna lira, vie nego to veina ljudi zaradi tijekom itave godine. Trokovi su bili preraunati u lire iz raznoraznih valuta, i poznatih i nepoznatih: funta, dolara, maraka, leva, zlota i rubalja. Brunetti se nalazio na treoj stranici i gledao u raune iz hotela u Sankt Petersburgu. U dva dana, Roberto je potroio vie od etiri milijuna lira za dostavu hrane i pia u sobu. Moglo se initi kao da mladi nije uope izlazio iz svoje sobe, kao da su mu sva jela slali u sobu, kao da nije pio nita drugo osim pjenuca, da se na ispisu nisu nalazili i ogromni rauni iz restorana i mjesta iji su nazivi zvuali kao da je rije o diskotekama ili nonim barovima: Pink Flamingo, Can Can i Elvis. "Ne moe biti nita drugo," ustrajala je signorina Elettra. "Ali Visa?" udio se Brunetti, nesposoban povjerovati ono to mu se gotovo beljilo ravno u lice. "Ljudi iz banke radili su to gotovo cijelo vrijeme," rekla je. "Sada se to moe u gotovo svim istonoeuropskim zemljama. Naplauje se kao usluga u sobu ili ienje odjee ili pranje automobila, ovisno o tome kako je koji hotel odluio to nazvati. Ali to je samo nain kako uzeti svoju proviziju. I kako paziti na to tko ulazi i izlazi iz hotela." Vidjevi da mu je zaokupila pozornost, nastavila je. "Puna su ih predvorja hotela. Izgledaju kao mi. Mislim, kao zapadnjaci. Armani, Gucci, Gap, i doista su prelijepe. Jedan od potpredsjednika mi je rekao kako mu se jedna od njih obratila na engleskom. To je bilo prije neke etiri godine. Savren engleski, mogla je predavati na Orfordu. I predavala je. Na mjesnom sveuilitu, ne na Orfordu. Zaraivala je otprilike pedeset tisua lira mjeseno, predavala o engleskom pjesnitvu. Pa je odluila popuniti kuni proraun." "I poboljati svoj engleski?" upita Brunetti.

"Mislim da je u ovom sluaju rije o talijanskom, gospodine." Brunetti ponovno pogleda papire u svojim rukama. U svojoj je mati preko obavijesti koje su stajale u njima poloio zemljovid Istone Europe koji su on i Paola bili prouavali preksino. Slijedio je Robertovu stazu prema istoku, u stopu pratio kupnju benzina na rubu Slovake; zatim je kupio novu gumu, nevjerojatno skupu, negdje u Poljskoj, pa je opet napunio spremnik gorivom u gradu u kojem je izvadio ulaznu vizu za Bjelorusiju. Platio je hotelsku sobu u Minsku, puno skuplju od sobe u Rimu ili Milanu, i vrlo skupu veeru. Na raunu su se nalazile tri boce burgundca a to je bila jedina rije na raunu koju je Brunetti razumio dakle, to je morala biti veera za nekoliko osoba, a ne samo za Roberta; vjerojatno je to bila jedna od onih poslovnih veera namijenjenih klijentima, a za koje je bio tako basnoslovno plaen. Ali, zar u Minsku? Kako je taj popis bio ispisan kronolokim redom, Brunetti je takoer mogao slijediti Robertovo kretanje kontinentom pri povratku, idui onom stazom koju je Brunetti bio skicirao za njega: Poljska, Slovaka, Austrija, i natrag u Italiju, gdje je za pedeset tisua lira natoio goriva u Tarvisiju. A onda, tri dana prije otmice, vie nije bilo rauna plaenih karticom, osim onog na tristo tisua lira koji je platio u ljekarni u blizini svoga doma. "to mislite?" upita Brunetti. "Mislim da mi se ba ne bi svidio," ree ona hladno. "Zato ne?" "Obino mi se ne sviaju ljudi koji ne plaaju svoje vlastite raune." "A zar ih on nije plaao?" Ona zatvori izvjetaj i na prvoj stranici upre prst u trei red, u kojem je stajalo ime osobe kojoj se alje raun. "Lorenzoni Industries." "Dakle, to je kartica njegove tvrtke." "Za poslovne trokove?" upita ona. Brunetti kimne. "Tako se meni ini." "A to je onda ovo?" upita ona, pokazujui na raun od dva milijuna sedamsto tisua lira to ga je izdao neki kroja u Milanu. "Ili ovo?" Ovaj put ona upre prst na raun za runu torbicu iz butika Bottega Veneta, po cijeni od sedamsto tisua lira. "To je tvrtka njegova oca," pobuni se Brunetti. Ona slegne ramenima. Brunetti se pitao zato signorina Elettra, ena od koje on ne bi oekivao konvencionalnu moralnost, smatra da Robertovo ponaanje zavrjeuje tolike primjedbe. "Zar Vi ne volite bogatae?" upita on naposljetku. "Je li u tome stvar?"

Ona zatrese glavom. "Ne, uope nije stvar u tome. Moda ja jednostavno ne volim iskvarene mlade ljude koji troe novac svoga tatice na kurve." Ona gurne papire prema njemu i vrati se svom raunalu. "ak i ako je mrtav?" upita Brunetti. "To nita ne mijenja na stvari, dottore." Brunetti nije pokuavao sakriti svoje iznenaenje, a moda ak i razoaranje. On uzme papire i ode. U ljekarni je saznao da je recepte za lijekove prepisao Robertov obiteljski lijenik, to je bez sumnje bio doktorov pokuaj hvatanja u kotac sa simptomima munine i opeg manjka energije. Nitko se u ljekarni nije sjeao Roberta, niti se itko sjeao da su bili izdali ikakve lijekove na recept. Osjeajui da je zaao u slijepu ulicu, ispunjen samo predosjeajem da neto definitivno nije u redu i s otmicom i s obitelji Lorenzoni, Brunetti je odluio iskoristiti obitelj u koju se bio prienio i nazvati grofov broj. Ovaj put javio mu se njegov tast. "Ja sam," ree Brunetti. "Da?" upita grof. "Pitao sam se jeste li uli ita o obitelji Lorenzoni od naeg posljednjeg razgovora." "Razgovarao sam s mnogim ljudima," ree grof. "Kau da je majka u vrlo loem stanju." Da je to rekao itko drugi, bio bi to poziv na tra-partiju, a ne izjava o injeninom stanju. "Da, vidio sam je." "ao mi je," ree grof i odmah nastavi, "Bila je predivna ena. Upoznao sam je jako davno, jo prije nego se udala. Bila je puna ivota, vesela, udesno lijepa." udei se samom sebi to nikada nije pitao o povijesti obitelji, dopustivi svojem neodreenom osjeaju da ga uvjeri kako je dovoljno znati da su bogati, Brunetti upita, "Jeste li i njega poznavali?" "Ne, upoznao sam ga tek mnogo kasnije, kad su ve bili vjenani." "Ali, ja sam mislio da su Lorenzoni jako poznati." Grof uzdahne. "to je?" upita Brunetti. "Ludovicov otac je bio onaj koji je idove predao Nijemcima." "Da, znam." "Svi su to znali, ali nije bilo dokaza, pa mu se nakon rata nita nije dogodilo. Ali nitko od nas nije htio razgovarati s njim. ak ni njegova braa nisu eljela imati nikakva posla s njim."

"A Ludovico?" upita Brunetti. "On je proveo rat u vicarskoj, kod roaka. U to je vrijeme bio malo dijete." "A nakon rata?" "Njegov otac nije ivio dugo. Ludovico ga nije vidio, vratio se u Veneciju tek nakon njegove smrti. Nije ba imao bog-zna-kakvo nasljedstvo, tek titulu i palazzo, i nita vie. Vratio se i pomirio sa strievima i tetama. Ve tada inilo se da je jedino o emu je razmiljao bilo to da ime svoje obitelji proslavi toliko da svi zaborave to je uinio njegov otac." "ini se da je u tome i uspio," primijeti Brunetti. "Da, uspio je." Brunetti je znao dovoljno o interesima svoga tasta da zna da se mnogi od njih preklapaju, moda i natjeu, s onima obitelji Lorenzoni, tako da je prihvatio grofovu procjenu drugog ovjeka. "A sada?" upita Brunetti. "A sada? A sada je sve to ima njegov neak." Brunetti je osjetio da se sada kreu po vrlo klizavom tlu. Sam grof Orazio nije imao sina koji e ponijeti dalje slavno prezime, ak ni neaka koji bi mogao preuzeti obiteljske poslove. Umjesto toga, imao je ki jedinicu, koja je bila udana, ne za ovjeka iz istoga stalea, ve za policajca koji je, izgleda, bio osuen na to da nikada ne napreduje i da vjeno ostane commissario. Isti onaj rat koji je Ludovicova oca bio naveo na to da ini zloine protiv ovjenosti, Brunettijeva je oca uinio satnikom u pjeakoj pukovniji koja je bila otila u Rusiju u izmama s kartonskim potplatima da se bori protiv neprijatelja Italije. Umjesto njih, vodili su unaprijed izgubljenu bitku protiv ruske zime, a oni koji su tu bitku preivjeli, a medu njima i Brunettijev otac, kasnije su godinama bili izgubljeni u Staljinovim gulazima. Sjedokosi mukarac koji se 1949. pjeice vratio u Veneciju jo uvijek je bio satnik, a ostatak svog ivota proveo je primajui asniku mirovinu, ali zloini su bili poinjeni protiv njegova duha, a Brunetti je u djetinjstvu rijetko viao dokaze da je njegov otac bio ivahan, veseo mladi za kojeg se njegova majka bila udala. Otresavi s naporom zagrljaj sjeanja i njegovih dodira s obitelji Lorenzoni, Brunetti ree, "Pokuao sam razgovarati s Paolom." "Pokuao?" "Nije to lako." "Rei nekome da ga voli?" Iznenaen time to je grof izgovorio neto to je zvualo kao strast, Brunetti zanijemi. "Guido?" "Da?" Brunetti se pripremio na grofovu tiradu predbacivanja, ali umjesto toga mogao je uti samo muk, koji je trajao jednako dugo kao i njegova nijemost.

"Shvaam te. Nisam te namjeravao prekinuti." Grof je zautio, ali Brunetti je to odluio protumaiti kao ispriku. Dvadeset su godina i on i grof zaobilazili injenicu da, iako brakom s Paolom njih dvojica nisu postali roacima, nisu postali prijateljima, a sada se inilo kao da mu grof nudi upravo to. Tiina izmeu njih dvojice kao da je bujala. Konano je prekine grof. "Budi oprezan s tim ljudima, Guido." "S Lorenzonijevima?" "Ne. S onima koji su oteli tog momka. On nije bio zao. I Lorenzoni im je mogao platiti. Meni su rekli neto drugo." "to?" "Jedan mi je prijatelj rekao da je uo glasine kako je netko ponudio posudbu grofu." "Cijeli iznos otkupnine?" "Da, koliko god novca mu treba. Naravno, uz visoku kamatu. Ali novac mu je bio ponuen." "Tko ga je ponudio?" "Nije vano tko." "Vjerujete li Vi u to?" "Da, istina je. Ali ipak su ga ubili. Lorenzoni im je nekako mogao dostaviti taj novac; u to gotovo da i nema sumnje. Ali ubili su ga prije nego to je imao priliku dostaviti im ga." "Ali kako bi to uinio? Bio je pod nadzorom policije." U spisu o otmici jasno se vidjelo da su obitelj i njihova imovina bili pod strogim nadzorom. "Ljude otimaju svakoga dana, Guido, otkupnine se isplauju, a da to policija nikada i ne dozna. To nije teko dogovoriti." Brunetti je znao da je to istina. "Je li se on, ili tko-god mu je ve kanio posuditi novac, uo s otmiarima?" "Ne. Nakon druge poruke nita se nije dogodilo, tako da ga nije ni morao posuivati." U spisu je Brunetti proitao da je policija bila potpuno izgubljena u tom sluaju. Nisu imali nikakvih tragova, dounici nisu uli nikakve glasine; djeak je jednostavno ispario, bez ikakva traga za sobom, sve dok u onoj raci nisu pronaeni njegovi ostaci. "Zato ti kaem da bude oprezan, Guido. Ako su ga ubili, znajui da su lako mogli doi do novca, onda su to opasni ljudi." "Bit u oprezan," ree Brunetti, iznenadivi se koliko je esto to isto izgovarao keri ovog ovjeka. "I hvala Vam." "Nema na emu. Nazvat u te ako saznam ita nova." Izgovorivi to, grof spusti slualicu. emu otmica ako ne eli novac? pitao se Brunetti. Opisi

Robertova zdravstvenog stanja u tjednima prije otmice nisu ba ukazivali na to da je mogao pruiti otpor ili pokuati pobjei svojim otmiarima. Dakle, u rukama su imali nekoga koga je bilo lako uvati. Pa ipak su ga ubili. I novac. Unato naporima dravnih organa, novac je bio odmah na raspolaganju grofu, ovjeku koji je sigurno bio dovoljno pametan i imao dovoljno veza i poznanstava da pronae nain kako da novac dostavi otmiarima. Pa ipak, trea poruka nikada nije stigla. Brunetti je prekopavao po hrpi papira pred sobom na stolu sve dok nije pronaao izvorni izvjetaj koji je nainila belunska policija. Ponovno je proitao uvodne reenice. Pisalo je: tijelo je mjestimice bilo pokriveno tek s nekoliko centimetara zemlje, to je bio jedan od razloga zato je dolo do tolikih oteenja tkiva koja su 'nanijele ivotinje.' Okrenuo je posljednju stranicu i otvorio omotnicu u kojoj su se nalazile mnoge fotografije tijela. Izvadio ih je i rasprostro po svom stolu. Da, kosti su bile tamo, blizu povrine. Na nekim fotografijama uoavao je neto to je izgledalo poput fragmenata koji su strili u travi pokraj brazde, u dijelu polja koji nije bio izoran. Zakapanje Robertova tijela bio je brz i nemaran posao, kao da ubojice nije bilo briga hoe li tijelo biti pronaeno. I taj prsten. Prsten. Moda ga je, kao i njegova prijateljica, Roberto pokuao sakriti na poetku, dok je jo uvijek mislio da je rije samo o pljaki; moda ga je samo ubacio u dep i zaboravio na njega. Kao to je bio sluaj s mnogim drugim stvarima koje su se ticale Robertovog nestanka i smrti, tako nije mogao znati ni to se doista bilo dogodilo. Brunettijevo duboko razmiljanje prekinuo je Vianello, koji je poput oluje uletio u njegov ured, sav zadihan jer je dotrao iz svoga ureda kat nie. "to se dogaa?" "Lorenzoni," zadahe narednik. "Molim?" "Ubio je svoga neaka." 22 Vianello je izgledao totalno zbunjen tom vijeu. Nekoliko trenutaka jedva je mogao govoriti i nalaktio se na dovratak, objeene glave, duboko diui. Naposljetku, kad je doao do daha, Vianello nastavi, "Upravo nam je javljeno telefonom." "Tko je to dojavio?" "On sam. Lorenzoni." "to se dogodilo?" "Ne znam. Razgovarao je s Orsonijem, rekao mu da ga je momak napao i da su se potukli."

"I to je sve?" upita Brunetti, prolazei pokraj Vianella na hodnik. Zajedno su se uputili prema glavnom ulazu i policijskim barkasama. Brunetti podigne ruku u zrak kako bi privukao pozornost straara. "Gdje je Bonsuan?" viknuo je. Nekoliko se glava okrenulo zbog ozbiljnosti njegova glasa. "Vani, gospodine." "Nazvao sam ga," ree Vianello, sustiui ga. "Ispriaj mi ostatak prie," ree Brunetti gurajui teka staklena vrata. Kimnuvi Bonsuanu, Brunetti skoi na barkasu koja ih je ekala i okrene se kako bi povukao Vianella na brod koji se ve kretao. "to jo ima?" upita ga Brunetti. "Nita. To je sve to je rekao." "Kako ga je napao? ime?" Brunetti povisi glas kako bi nadglasao urlik brodskog motora koji je ubrzavao. "Ne znam, gospodine." "Zar ga Orsoni to nije pitao?" upita Brunetti, okomljujui se na Vianella. "Rekao je da mu je spustio slualicu. Predao je poruku i spustio slualicu." Brunetti otvorenim dlanom udari po ogradi broda, a brod, kao podboden ostrugom, pojuri prema otvorenom moru Bacina, presjekavi brazdu koju je za sobom ostavio neki taksi, i pljusne o morsku povrinu uz mukli tresak. Bonsuan ukljui sirenu, a njezino je dvotonsko zavijanje kao prethodnica hitalo ispred njih niz Veliki kanal, sve dok nisu pristali uz privatni mol palazza obitelji Lorenzoni. Ustava je bila otvorena, ali nitko ih nije doekao. Vianello se prvi iskrcao s broda, ali je promaio najviu stubu i stopalom kliznuo na onu nie, zagazivi u vodu iznad glenja. Nije to gotovo ni primijetio, okrenuo se i napola povukao, napola pridrao Brunettija koji se jae odrazio kako bi doskoio na viu stubu. Zajedno su otrali u mrani ulazni hodnik i kroz otvorena vrata s desne strane koja su vodila na osvijetljeno stubite. Na vrhu stubita stajala je slukinja koja je zadnji put bila pratila Brunettija. Lice joj je bilo blijedo, rukama se obgrlila oko struka, kao da ju je netko snano udario akom u eludac. "Gdje je?" upita Brunetti. Ona oslobodi jednu ruku i pokae prema drugom stubitu na kraju hodnika. Svojom ispruenom rukom mahnula je jednom, dvaput. Dvojica mukaraca pooe prema stubama i brzo se uspee. Na prvom odmoritu su zastali, oslukujui, ali nisu nita uli, pa krenue do sljedeeg. Dok su se pribliavali vrhu stubita, nejasan i tih zvuk, zvuk mukoga glasa, postajao je sve ujniji. Glas je dopirao kroz otvorena vrata s njihove lijeve strane. Brunetti ue ravno u prostoriju. Grof Lorenzoni sjedio je pokraj svoje ene, drei u svojim rukama njezinu i tiho joj apui. Da je netko vidio taj prizor pomislio bi da je rije o kunoj intimi i redu: stariji mukarac sjedi i oputeno razgovara sa svojom enom, njeno je drei za ruku. Da, mislio bi tako sve dok ne

bi spustio pogled i vidio da su nogavice njegovih hlaa i njegove cipele natopljene krvlju koja mu je poprskala i ruke i suvratke koulje. "Gesti bambino," proapta Vianello. Grof podigne pogled prema njima, a zatim ga vrati na svoju enu. "Ne brini, draga, sada e sve biti u redu. Ja sam dobro. Nita se nije dogodilo." Pred Brunettijevim oima, grof joj je oslobodio ruku i Brunetti je uo tih, usisavajui i ljapkav zvuk u trenutku kad su se njegove krvlju zaprljane ruke odvojile od njezinih. Grof ustane i krene prema njima. Brunetti nije vidio nikakvih naznaka da je njegova supruga pojmila da joj se obratio ili da se udaljio od nje. "Ovuda," ree grof i povede ih iz sobe, natrag prema stubama i dolje, kat nie. Spustio se hodnikom prema sobi u kojoj je Brunetti bio dvaput razgovarao s njim. Grof gurne vrata i otvori ih, ali ne ue. Nije rekao nita, ve je samo zatresao glavom kad mu je Brunetti rukom pokazao neka ude. Brunetti stupi unutra, a za njim u stopu i Vianello. Prizor koji ga je doekao jasno mu je govorio zato grof odbija ui. Najgore su izgledali vrhovi zavjesa ispred najudaljenijeg prozora, koji su upili ono to je preostalo od siline ispaljene same. Takoer su upili i veinu modane tvari i krvi koja je bila prasnula iz Maurizijeve glave. Mladievo tijelo lealo je sklupano u podnoju zavjesa, skupljeno ili srueno u fetalnom poloaju. Maurizijevo lice nije bilo izmasakrirano silinom hica; stranjeg dijela glave nije bilo. Cijev mu se sigurno nalazila odmah ispod brade kad je hitac ispaljen. Brunetti je sve to uoio prije nego to je skrenuo pogled. Izaao je van na hodnik, razmiljajui o tome to mora uiniti, pitajui se je li se itko, nakon njegova nenadana odlaska iz questure, sjetio poslati ekipu za uviaj. Grof je nestao. Vianello izae za Brunettijem. Disanje mu je bilo teko i usiljeno, ba onakvo kakvo je bilo kad je dotrao u Brunettijev ured. "Hoete li ih nazvati i provjeriti jesu li poslali ekipu?" zamoli ga Brunetti. Vianello htjede neto rei, ali se zaustavi i kimne. "Ovdje negdje mora biti drugi telefon," ree Brunetti. "Pokuajte u nekoj od spavaih soba." Vianello kimne, "A Vi?" Brunetti bradom pokae prema stubama. "Ja u popriati s njima." "S njima?" "S njim." Sada mu je Vianello kimanjem dao do znanja da se pribrao. Okrenuo se i otiao niz hodnik, ne gledajui u prostoriju u kojoj je lealo Maurizijevo tijelo.

Brunetti se prisili da prie vratima te prostorije i pogleda unutra. Samarica je leala desno od tijela, a njezina je sjajna cijev leala tek centimetar od lokve krvi koja se polako irila prema njoj. Dva malena saga leala su nabrana jedan preko drugog i bila djelomice zguvana, kao nijemi svjedoci borbe koja se dogodila iznad njih. Mukarev sako leao je odmah do vrata; Brunetti je vidio da mu je prednjica prekrivena krvlju. Okrenuo se, zatvorivi vrata za sobom, i vratio se do stuba. Grofa i groficu pronaao je u istom stanju kao i kad ih je napustio, iako na grofovim rukama vie nije bilo krvi. Kad je uao u prostoriju, grof ga je opet pogledao. "Mogu li razgovarati s Vama?" upita Brunetti. Grof kimne i opet pusti ruku svoje ene. U hodniku, Brunetti ree, "Gdje moemo razgovarati?" "Svejedno je gdje razgovaramo," odgovori mu grof. "Ne elim je gubiti iz vida." "Zna li ona to se zbilo?" "ula je pucanj," ree grof. "Ovdje gore?" "Da. Da. Ali onda je sila dolje." "U onu sobu?" upita Brunetti, ne mogavi sakriti koliko je uasnut. Grof kimne. "Je li... ga vidjela?" Ovoga puta grof slegne ramenima. "Kada sam uo da dolazi prepoznao sam tapkanje njezinih papua na hodniku krenuo sam prema vratima. Mislio sam da u svojim tijelom sprijeiti da vidi njegovo." Brunetti, sjetivi se sakoa koji je leao s unutarnje strane vrata kat nie, pitao se bi li to ikako pomoglo. Grof se iznenada okrene. "Moda bi bilo bolje da prijeemo ovamo," ree on i povede Brunettija u susjednu prostoriju. Ondje se nalazio pisai stol i stolac i polica za knjige ispunjena registratorima. Grof je sjeo im je proao kroz vrata, spustivise na tapecirani stolac s naslonima za ruke. Naslonio je glavu na naslon, na trenutak sklopio oi, a zatim ih otvorio i zagledao se u Brunettija. Ali nije progovorio. "Moete li mi ispriati to se dogodilo?" "Sino, kasno, nakon to je supruga otila lei, zamolio sam Maurizija za razgovor. Bio je nervozan. I ja isto tako. Rekao sam mu da sam poeo razmiljati o svemu u svezi s otmicom, o tome kako se sve to dogodilo i o tome kako su ljudi koji su ga oteli sigurno znali mnogo o obitelji i o tome to je radio Roberto. Ako su ga ve oekivali kod vile, onda su morali znati da e te veeri otii onamo."

Grof se ugrize za usnu, a pogled mu otplovi na lijevu stranu. "Rekao sam mu, rekao sam Mauriziju, da vie ne vjerujem u to da je to bila otmica, da je netko elio novac u zamjenu za Roberta." Ovdje je zautio, a nastavio je kad ga je Brunetti potaknuo. "to je on rekao?" "Izgledao je kao da me ne razumije, rekao je da su otmiari bili poslali svoje poruke, da je to jamano bila otmica." Grof odvoji glavu od naslona stolca i sjedne uspravno. "Glavninu svog ivota proivio je sa mnom. On i Roberto odrasli su zajedno. On je bio moj nasljednik." Izgovorivi tu rije, grofove oi napunile su se suzama. "Eto zato," ree on glasom koji je iznenada postao toliko tih da se Brunetti morao silno napregnuti kako bi ga uo. To je bilo sve to je rekao. "to se jo dogodilo sino?" upita Brunetti. "Rekao sam mu da elim uti to je on uinio kad je Roberto nestao." "U izvjetaju pie da je bio ovdje, s Vama." "Jest, bio je. Ali sjeam se da je te veeri otkazao dogovoreni sastanak, poslovnu veeru. Kao da je elio biti ovdje, s nama, te veeri." "Onda on to nije mogao uiniti," ree Brunetti. "Ali mogao je nekome platiti da to uini," ree grof, a Brunetti nije ni sumnjao da grof vjeruje u to. "Jeste li mu to rekli?" Grof kimne. "Rekao sam mu da u mu dati vremena da razmisli o tome, u to sam sumnjao. Da sam ode i prijavi se policiji." Grof se jo vie uspravi na stolcu. "Ili da uini ono to mu nalae ast." "ast?" "ast," ponovi grof, ne objasnivi to pod time misli. "A onda?" "Juer ga nije bilo cijeli dan. Nije ga bilo ni u uredu, jer sam nazvao i traio ga ondje. Onda je noas moja supruga je ve bila legla uao je u sobu jamano je bio otiao u vilu po nju uao je u sobu s pukom u rukama. I rekao... rekao je... da sam u pravu. Rekao je grozne stvari o Robertu, grozne lai o njemu." Ovdje grof vie nije mogao zadrati suze; curile su mu niz lice, ali ih nije pokuavao obrisati. "Rekao je da je Roberto bezvrijedan, pokvareni plejboj, a da se jedino on, Maurizio, razumije u posao, da jedino on zasluuje naslijediti sve." Grof je gledao u Brunettija pokuavajui dokuiti moe li on pojmiti njegov vlastiti uas zbog spoznaje da je odgojio takvo udovite. "A onda je krenuo prema meni s pukom. Najprije nisam mogao vjerovati, nisam vjerovao u sve to to je bio izgovorio. Ali onda je rekao da mora izgledati

kao da sam to sam uinio, zbog tuge za Robertom. I tada sam shvatio da on to doista kani uiniti." Brunetti je ekao. Grof proguta knedlu i obrie lice rukavom koulje, umrljavi obraze prugama Maurizijeve krvi. "Stao je pred mene, drei puku u rukama i uperio je meni ravno u prsa. Zatim mi je cijev stavio pod bradu, govorei kako je razmiljao o tome i kako to treba uiniti ba tako." Grof zastane, prisjeajui se tog uasnog prizora. "Kad je to izgovorio, ja sam valjda poludio. Ne, ne zato to me kanio ubiti, ve zato to je bio toliko hladnokrvan, to je to tako isplanirao. I zbog onoga to je uinio Robertu." Grof je zautio, dok mu je to sjeanje odvlailo misli u stranu. Brunetti se odvai uputiti mu pitanje. "to se dogodilo?" Grof zatrese glavom. "Ne znam. Mislim da sam ga udario nogom ili odgurnuo. Jedino ega se sjeam jest to da sam gurnuo puku prema njemu i nasrnuo na nj ramenom. Nadao sam se da u ga uspjeti oboriti na pod. Ali tada je puka opalila i osjetio sam kako po meni prska njegova krv. I ostalo." Zautio je i divljaki rukom poeo brisati svoja prsa, obuzet sjeanjem na taj krvavi slap. Zagledao se u svoje ruke, koje su sada bile iste. "A zatim sam uo kako moja supruga dolazi hodnikom prema ovoj sobi, dozivajui me. Sjeam se da sam je ugledao na vratima i sjeam se da sam poao prema njoj. Ali ne sjeam se nieg drugog, odnosno, sve mi je mutno." "Sjeate li se da ste nas nazvali?" Grof kimne. "Da, mislim da da. Ali onda ste se pojavili Vi." "Kako ste se Vi i Vaa supruga popeli gore?" Grof odmahne glavom. "Ne sjeam se. Doista, ne sjeam se mnogoega od trenutka kad sam je ugledao na vratima do Vaeg dolaska." Brunetti je promatrao tog mukarca, i prvi put ga je vidio ogoljenog od svih drangulija koje upuuju na njegovo bogatstvo i drutveni poloaj, vidio ga je kao visokog, ispijenog starca, lica zamrljanog suzama i sluzi, koulje natopljene ljudskom krvlju. "Moda se elite oprati," predloi mu Brunetti, jer je to bilo jedino to mu je padalo na pamet. I dok je to izgovarao, znao je da je to apsolutno neprofesionalno i da bi grof morao ostati u toj odjei sve dok ga ekipa za uviaj ne uslika u njoj. Ali sama ta pomisao izazivala je prosvjed u Brunettiju i on ponovi, "Moda biste se htjeli presvui."

U prvi mah, grof je izgledao zbunjen Brunettijevom ponudom, ali onda se pogledao i Brunetti je primijetio kako su mu se usta iskrivila od gnuanja nad onime to je vidio. "Oh, moj Boe," promrmljao je i ustao, oduprijevi se o naslone za ruke. Stajao je nespretno, drei ruke podalje od tijela, kao da se boji da rukama ne dodirne zagaenu odjeu. Opazio je da ga Brunetti gleda i okrenuo mu lea. Brunetti ga je slijedio van iz prostorije i vidio kako se jednom zaustavlja i silovito naginje prema zidu, ali prije nego li je Brunetti stigao pohitati prema njemu, uspostavio je ravnoteu naslonivi se na zid ispruenom rukom. Grof se odgurnuo od zida i, na kraju hodnika, uao u prostoriju s desne strane, ne zatvorivi vrata za sobom. Brunetti je doao za njim i zastao pred vratima. Iznenadan zvuk otvaranja slavine i uma vodenoga mlaza nagna ga da proviri unutra i on vidje odbaenu grofovu odjeu na podu u pravcu vrata iza kojih se sigurno nalazila kupaonica za goste. Brunetti je priekao barem pet minuta, ali zvuk um vode bio je jedino to je uo. Jo uvijek je oslukivao, neodluan da li da ue unutra i vidi je li grof u redu, kad je um prestao. Tada, u tiini koja se irila prema njemu, zauo je drugi zvuk odozdo, poznato lupanje i treskanje koje mu je govorilo da je ekipa za oevid stigla. Naputajui svoju ulogu grofova zatitnika, Brunetti sie dolje, do prostorije u kojoj je drugi nasljednik obitelji Lorenzoni doekao svoj turobni kraj. 23 Brunetti je sljedeih nekoliko sati proveo na gotovo isti nain kao to se preivjeli nakon neke nesree sjea dolaska hitne pomoi, prijevoza do hitne slube, moda ak i sputanja maske kojom stie blaena narkoza. Stajao je u sobi u kojoj je poginuo Maurizio, govorio ljudima to da rade, odgovarao na pitanja i sam ih postavljao, ali cijelo to vrijeme imao je udan osjeaj da tamo nije prisutan i duom i tijelom. Sjeao se fotografa, ak se sjeao i zlobne psovke koju je jedan od njih promrmljao kad mu se sruio tronoac, a fotoaparat tresnuo na pod. A sjeao se i toga kako je razmiljao, ak i u tom trenutku, o tome kako je smijeno osjeati se povrijeenim zbog prostaenja, na tome mjestu, usred mjesta na kojem se dogodilo ubojstvo. Prisjetio se dolaska odvjetnika obitelji Lorenzoni, a zatim i osobne medicinske sestre koja se dola pobrinuti za groficu. Razgovarao je s odvjetnikom, koga je bio poznavao godinama, i objasnio mu da Maurizijevo tijelo nee moi dobiti danima, sve dok ne bude obavljena obdukcija. A dok je to objanjavao, uhvatio se kako razmilja o apsurdnosti cijele stvari. Svi dokazi o tome to se dogodilo bili su ondje, na jednom kraju sobe: na zavjesama, na sagovima, ve su pronalazili put kroz spojeve parketa, bilo ih je i na

uprljanoj odjei koju je grof bio svukao na putu do tua. Brunetti je laboratorijske tehniare odveo do odjee, rekao im da je pokupe i oznae, kao to im je rekao i da obave testove na grofovim rukama i vide ima li tragova grafita na njima. I na Maurizijevim rukama. Bio je razgovarao s groficom, ili je pokuao razgovarati s njom, ali na svako njegovo pitanje ona je odgovarala izvikujui ime jednog od misterija krunice. Pitao ju je je li ita ula, i ona mu je odgovorila, "Krist prihvaa svoj kri." Pitao ju je je li razgovarala s Maurizijem, a ona je odvratila, "Isusa polau u njegovu grobnicu." Odustao je i ostavio je na brizi medicinskoj sestri i njezinom bogu. Netko se sjetio da ponese diktafon, i on gaje upotrijebio dok je polako vodio grofa kroz dogaaje prethodnoga dana i dananjeg poslijepodneva. Grof je bio isprao samo materijalne znakove onoga to se bilo dogodilo; u njegovim se oima jo uvijek mogla proitati moralna cijena onoga to je bio uinio, onoga to je Maurizio bio pokuao uiniti. Ispriao je priu jednom, zaustavljajui se i s brojnim dugim stankama tijekom kojih se doimao kao da gubi nit prie koju pripovijeda. Svaki put bi ga Brunetti blago podsjetio gdje se nalaze i zamolio ga da mu kae to se dalje dogodilo. Do devet sati bili su gotovi i vie nije bilo razloga da ostanu u palazzu. Brunetti je poslao fotografe i ekipu iz laboratorija natrag u questuru i sam odluio otii kui. Grof se pozdravio s njim, ali ini se da se nije mogao sjetiti da se ljudi rukuju kad se rastaju. Vianello se vukao poput sjene pokraj Brunettija i zajedno su uli u prvi kafi na koji su naili. Obojica su naruila po veliku au mineralne vode, a zatim jo jednu. Nisu eljeli piti alkohol i obojica su svrnula pogled na suprotnu stranu od otunih sendvia pod staklenim poklopcem na drugom kraju anka. "Idite kui, Lorenzo," konano ree Brunetti. "Tu vie nema posla za nas. Barem ne veeras." "Jadnik," ree Vianello, vadei iz depa nekoliko novanica po tisuu lira i meui ih na ank. "I jadna ena. Koliko bi mogla imati godina? Nema vie od pedeset. Izgleda kao da joj je sedamdeset. I vie. Ovo e je ubiti." Brunetti kimne glavom s tugom se sloivi s njim. "Moda e on neto uiniti po tom pitanju." "Tko? Lorenzoni?" Brunetti kimne, ali ne ree nita. Zajedno su izali iz kafia, ne odzdravivi ankeru koji im je zaelio laku no. Kod Rialta, Vianello se pozdravi s Brunettijem i potri uhvatiti brod kojim e otploviti do Castella i kui. Traghetto je prestao ploviti u sedam, tako da Brunettiju nije preostalo nita drugo nego da prijee preko mosta i pjeice ode kui drugom stranom Velikog kanala.

Prizor Maurizijeva lea i jezivih dokaza njegove nasilne smrti poprskanih po zidu iza njega slijedili su Brunettija niz callu koja ga je vodila do kue i uz stube do ulaznih vrata njegova doma. Iznutra su dopirali zvuci s televizora: obitelj se okupila pred ekranom pratei svakoga tjedna kriminalistiku seriju, a on bi obino bio s njima, sjedei u svojem omiljenom naslonjau, i ukazivao im na neloginosti i glupe i smijene pogreke. "Ciao, papa," odjeknulo je dvaput, a on se prisilio da uzvrati prijateljskim pozdravom. Chiarina glava provirila je kroz vrata koja su vodila u dnevnu sobu. "Jesi li jeo, papa?" "Jesam, duo," slae on vjeajui sako na vjealicu, pazei da se ne okrene licem prema njoj. Stajala je na vratima jednu sekundu, a zatim se povukla u sobu. Trenutak kasnije na vratima se pojavila Paola, pruajui ruku prema njemu. "to nije u redu, Guido?" upita ona, glasa promuklog od straha. Stajao je pokraj svog sakoa, kopajui po depovima, kao da trai neto. Zagrlila ga je rukom oko struka. "to ti je Chiara rekla?" nekako je uspio izgovoriti. "Da ti se neto strano dogodilo." Ona povue njegove ruke iz besciljne potrage za neim u depovima sakoa. "to se dogodilo?" upita ga ona, prinosei jednu njegovu ruku k svojim usnama i ljubei je. "Ne mogu sada razgovarati o tome," ree on. Ona kimne. Jo uvijek ga drei za ruke, ona ga povede prema stranjem dijelu stana i njihovoj sobi. "Doi, lezi, Guido. Lezi i ja u ti donijeti aj za smirenje." "Ne mogu razgovarati o tome, Paola," ustrajao je on. Njeno je lice ostalo ozbiljno. "Niti ne elim da razgovara o tome, Guido. Samo elim da legne u krevet i popije neto toplo i zaspi." "Da," ree on i ponovno sklizne u udan osjeaj nestvarnosti. Kasnije, svuen i pod pokrivaem, ispijao je aj za smirenje lipov aj s medom i drao Paolinu ruku, ili je ona drala njegovu, sve dok nije zaspao. Mirno je spavao, budei se samo dvaput, i oba puta se probudio u Paolinom zagrljaju s glavom na njezinom ramenu. Oba puta nije se uspio sasvim razbuditi i u san ga je ponovno uukala svojim poljupcima u elo i svojom prisutnou. Bila je uz njega i uvala ga. Ujutro, kad su djeca otila u kolu, ispriao joj je dio onoga to se dogodilo. Dopustila mu je da joj ispria svoju, montiranu inaicu prie, ne pitajui ga nita, pijuckajui svoju kavu i promatrajui njegovo lice dok je govorio. Kad je zavrio, upitala ga je,

"Je li, onda, tu svemu kraj?" Brunetti zatrese glavom. "Ne znam. Otmiari jo nisu pronaeni." "Ali, ako ih je poslao neak, onda je on taj koji je odgovoran za sve." "To je to," ree Brunetti. "to, to je to?" upita Paola, ne shvaajui. "Ako ih je on poslao." Predobro ga je poznavala da bi troila rijei i vrijeme traei od njega da joj objasni to misli. "Hmm," ree ona i kimne, a zatim srkne malo kave ekajui da on kae neto vie. "Neto tu ne tima," konano ree Brunetti. "Taj njegov neak nije mi se inio sposobnim uiniti takvo to." '"ovjek se moe smijeiti i smijeiti, a opet biti zlikovac'," ree Paola glasom koji je koristila za citate, ali Brunetti je bio previe rastresen da bije pitao iji je to citat. "inio se kao da mu je Roberto istinski drag, gotovo kao da ga pokuava zatititi." Brunetti zatrese glavom, "Nisam uvjeren u to." "Ali tko onda?" upita Paola. "Ljudi ne ubijaju svoju djecu samo tako; ljudi ne ubijaju svoje sinove jedince." "Znam, znam," ree Brunetti, priznajui joj da i on to smatra nezamislivim. "Tko onda?" "To je ono to ne tima. Nema druge mogunosti." "Moda si u krivu glede neaka?" upitala je. "Naravno," sloi se Brunetti. "Moda sam u krivu glede svega. Nemam pojma to se dogodilo. Ni zato." "Zbog novca. Nije li to motiv veine otmiara?" upitala je. "Sada vie nisam siguran da je to bila otmica," ree Brunetti. "Ali upravo si sada spominjao otmiare." "Oh, da, jesu, oteli su ga. I netko je poslao poruke u kojima zahtijeva otkupninu. Ali mislim da nikada nije postojala namjera da se dobije novac." Ispriao joj je o novcu koji je bio ponuen grofu Lorenzoniju. "Kako si to saznao?" upitala je. "Tvoj mi je otac to ispriao." Ona se prvi put toga jutra nasmijeila. "Drago mi je to sve uva unutar obitelji. Kad si razgovarao s njim?" "Prije tjedan dana. I juer." "O ovome?" "Da, i o nekim drugim stvarima."

"Kojim drugim stvarima?" upita ona, odjednom sumnjiava. "Rekao mi je da nisi sretna." Brunetti je ekao Paolinu reakciju na ovo; to mu se inilo najpotenijim nainom da je nagna da mu kae to nije u redu. Paola je dugo utjela, ustala i oboma natoila jo kave, dodala toplo mlijeko i eer, a zatim sjela njemu nasuprot. "Psihoblebetala," ree ona, "to zovu projekcijom." Brunetti potegne gutljaj kave, doda jo malo eera, pa je pogleda. "Zna kako ljudi uvijek vide svoje vlastite probleme u osobama koje ih okruuju." "Zbog ega bi on bio nesretan?" upitao je. "to ti je rekao, zato sam ja nesretna?" "Zbog naeg braka." "Eto ti odgovora," ree ona jednostavno. "Je li ti majka ita govorila?" Ona odmahne glavom. "Ne izgleda mi iznenaena," ree Brunetti. "On stari, Guido, i poinje to shvaati. Zato mislim kako je poeo ispitivati to mu je vano u ivotu, a to nije." "A njegov mu brak nije vaan?" "Upravo suprotno. Mislim da je poeo shvaati koliko mu je njihov brak vaan i kako ga je zanemarivao godinama. Desetljeima." Nikada nisu bili raspravljali o braku njezinih roditelja, iako je Brunetti godinama sluao glasine o grofovoj sklonosti lijepim enama. Iako bi njemu bilo lako saznati ima li istine u tim glasinama, nikada nije postavljao prava pitanja. Talijan od glave do pete, ni na trenutak nije posumnjao da bi neki mukarac mogao biti strasno odan supruzi koju vara s drugim enama. Nije nimalo sumnjao u to da je grof zaljubljen u groficu, i prebacivi se s jednog plemia na drugog, Brunetti je spoznao da ista apsolutna istina vrijedi i za grofa Lorenzonija: jedina stvar koja je kod njega izgledala sasvim ljudski bila je njegova ljubav prema grofici. "Ne znam," ree on zbunjen ponaanjem obojice grofova. Ona se nagne preko stola i poljubi ga u oba obraza. "Sve dok sam s tobom, ne mogu biti nesretna." Brunetti ponikne glavom i pocrveni. 24 Brunetti je mogao napisati filmski scenarij. Patta se spremao govoriti toga jutra, ubacujui u svoj govor ozbiljne primjedbe o dvostrukoj tragediji koja je

pogodila tu plemiku obitelj, o uasnom zanemarivanju najsvetijih ljudskih veza, o slabljenju tkiva kranskoga drutva, i tako dalje i tako dalje bez kraja i konca, povezujui ih s promjenama u domu, ognjitu i obitelji. Mogao je zabiljeiti napuhanu pompoznost svake Pattine rijei, paljivo isplaniranu prirodnost svake njegove kretnje, koje je ak zapisivao u siunim zagradicama na mjestima gdje e napraviti stanku i pokriti oi rukom dok govori o ovom zloinu ije se ime ne usuuje izgovoriti. Jednako tako lako mogao je napisati i novinske naslove koji e vritati sa svakog kioska u gradu: Delitto in Famiglia; Caino e Abele; Figlio AddotivoAssassino. Kako bi izbjegao oboje, nazvao je questuru i rekao da e na posao doi tek nakon ruka te odbio pogledati papire koje je Paola bila donijela kui dok je jo spavao. Osjeajui da je Brunetti bio rekao sve to je kanio rei o obitelji Lorenzoni, Paola je odustala od te teme i ostavila ga nasamo te otila do Rialta kupiti ribu. Brunetti, po prvi put bez posla nakon, inilo mu se, tjedana i tjedana, odluio je dovesti svoje knjige u red, kad ve oito nije bio u stanju dovesti u red dogaaje, pa je tako otiao u dnevnu sobu i stao pred policu s knjigama koja se protezala od poda do stropa. Prije mnogo godina, knjige su bile poredane prema jezicima, ali kad se taj sustav raspao, bio je pokuao uvesti reda slaui ih prema kronologiji. Ali djeja je znatielja uskoro i tome stala na kraj, tako da je sada Petronius stajao pokraj svetog Johna Chrystostoma, a Abelard se ugnijezdio uz Emily Dickinson. Prouavao je poredane sveske, izvukao prvi, a za njom jo dva, pa jo jedan par. Ali iznenada je izgubio zanimanje za taj posao, uzeo svih pet svezaka i zgurao ih bez reda na najniu policu. Izvukao je svoj primjerak Ciceronova djela O dobrom ivotu i okrenuo stranicu na kojoj je poinjalo poglavlje o dunostima, u kojem Ciceron pie o podjeli moralne dobrote. 'Prva je sposobnost razlikovanja istine od lai, i razumijevanja odnosa izmeu jedne i druge pojave, i uzroka i posljedica svake od njih. Druga je kategorija sposobnost obuzdavanja strasti. A trea je sposobnost razumijevanja i obzirnog ponaanja u naim odnosima s drugim ljudima.' Zatvorio je knjigu i vratio je natrag na mjesto koje su joj namijenili hirovi i muice obitelji Brunetti: John Donne desno, Karl Marx lijevo. 'Razumijevanje odnosa izmeu jedne i druge pojave i uzroka i posljedica svake od njih,' ree on naglas, preplaivi samog sebe zvukom vlastita glasa. Otiao je u kuhinju, napisao poruku Paoli te izaao iz stana, uputivi se prema questuri. Kada je stigao onamo, ve je odavno prolo jedanaest sati, novinari su bili ondje, pokupili podatke I otili, tako da je barem bio poteen sluanja Pattinih primjedbi. Do svog se ureda popeo pomonim stubitem, zatvorio vrata za sobom i sjeo za svoj stol. Otvorio je spis o sluaju Lorenzoni i polako i paljivo ga proitao, stranicu po stranicu. Poevi s otmicom prije dvije godine, popisao je kronoloki

sve podatke koji su mu bili poznati. Trebala su mi etiri lista papira da popie sve, zavrivi s Maurizijevom smru. Rasprostro je ta etiri lista pred sobom, poput karata za tarot ispunjenih smru. 'Razlikovati istinu od lai. Razumjeti odnos izmeu jedne i druge pojave i uzroka i posljedica svake od njih.' Ako je Maurizio bio organizator te otmice, onda su sve pojave objanjene, svi odnosi i sve posljedice su jasne. udnja za bogatstvom i moi, moda ak i ljubomora, mogli su ga navesti da organizira otmicu. A to ga je moglo navesti i da pokua napasti svog strica. A tako je moglo doi i do njegove vlastite nasilne smrti, krvi na sakou, ostacima mozga na skupim zastorima. Ali ako Maurizio nije kriv, onda ne postoji nikakva veza izmeu tih pojava. Strievi su takoer kadri ubiti svoje neake, ali oevi ne ubijaju svoje vlastite sinove, ne na tako izrazito hladnokrvan nain. Brunetti podigne pogled i zagleda se kroz prozor svoga ureda. Na jednoj strani vage nalazio se njegov nejasan osjeaj da Maurizio nije tip ubojice, niti netko tko alje ubojice da posao obave umjesto njega. S druge je, pak, strane bio scenarij prema kojem je grof Ludovico ustrijelio svog neaka i, ako je ovo istina, onda je na toj strani i grof kao ubojica svoga vlastitoga sina. Brunetti je prije bio grijeio u procjenjivanju ljudi i njihovih motiva. Nije li ga upravo na kriv zakljuak naveo i njegov vlastiti tast, o kojem je imao pogreno miljenje? Tako je lako bio spreman priznati da je njegova ena nesretna, tako je brzo povjerovao da je njegov vlastiti brak izloen opasnosti, dok je pravo rjeenje bilo samo korak udaljeno od njega, trebao je samo pitati i otkriti istinu u Paolinom jednostavnom iskazu ljubavi. Bez obzira kako premetao injenice i mogunosti s jedne na drugu stranu ove strane vage, teina dokaza uvijek je pretezala na strani Maurizijeve krivnje. Brunetti je ipak bio u dvojbi. Razmiljao je o nainu na koji ga je Paola godinama zafrkavala zbog njegove silne neodlunosti da baci neki stari komad odjee sako, demper, ak i par arapa koji je smatrao izuzetno udobnim za noenje. Nije to imalo nikakve veze s novcem ili trokom zamjene starog komada odjee, ve s njegovom uvjerenou da nema takvog novog odjevnog predmeta koji moe biti tako udoban kao stari. A njegovo sadanje stanje, shvatio je, bilo je uzrokovano istom tom neodlunou da odbaci udobno u korist novog. Uzeo je u ruke svoje biljeke i siao dolje do Pattinog ureda kako bi posljednji put pokuao, ali to je ispalo upravo onako kako bi on to bio napisao u scenariju, jer je Patta bez razmiljanja odbacio 'uvredljive i neutemeljene insinuacije' da je grof ikako mogao biti ukljuen u ono to se dogodilo. Patta nije iao tako daleko da zapovijedi Brunettiju da se ispria grofu; naposljetku, Brunetti je samo nagaao, ali ak je i samo nagaanje vrijealo neto duboko i atavistiko u

Patti i tek je s naporom uspio obuzdati svoju ljutnju na Brunettija, iako se nije toliko obuzdao da Brunettija ne istjera iz ureda. Vrativi se gore u svoj ured, Brunetti ubaci ta etiri lista papira u korice i stavi korice u ladicu koju je obino izvlaio kako bi na nju podigao noge. Nogom je zatvorio ladicu i posvetio se novim koricama koje je netko stavio na njegov stol dok je bio kod Patte: s etiri amca ukradeni su motori dok su vlasnici veerali u trattoriji na otoiu Vignole. Telefon ga je potedio umovanja o trivijalnosti tog izvjetaja. "Ciao, Guido," zauje bratov glas. "Upravo smo se vratili." "Ali," ree Brunetti, "zar niste trebali ostati dulje?" Sergio se nasmijao uvi to pitanje. "Da, ali ljudi s Novog Zelanda otili su nakon to su predali svoj rad, pa sam tako odluio vratiti se kui." "Pa, kako je bilo?" "Ako obea da se nee smijati, rekao bih da je bilo trijumfalno." Tajming je stvarno najvaniji. Da je ovaj poziv stigao nekog drugog poslijepodneva, ili da ga je ak probudio iz zdravog sna u tri ujutro, Brunetti bi bio presretan uti bratovu priu o simpoziju u Rimu, udio bi za time da uje objanjenje temelja njegova znanstvenog rada, jedva bi ekao da uje kakav je prijam doivio njegov rad. Umjesto toga, dok je Sergio priao o rendgenima i ostacima i tragovima ovoga i onoga, Brunetti je zurio u serijske brojeve etiri vanbrodska motora. Sergio je govorio o raspadnutim jetrima, a Brunetti je razmatrao raspon konjskih snaga od pet do petnaest. Sergio mu je citirao pitanje koje mu je netko postavio o slezeni, a Brunetti je proitao da je samo jedan od etiri ukradena motora bio osiguran od krae i to na samo polovicu vrijednosti. "Guido, slua li ti mene?" upita Sergio. "Da, da, sluam te," potvrdi Brunetti nepotrebno to naglasivi. "Mislim da je to vrlo zanimljivo." Sergio se na ovo nasmijao, ali se isto tako odupro porivu da zamoli Brunettija da mu ponovi posljednje dvije rijei koje je uo. Umjesto toga, upitao ga je, "Kako je Paola, kako su djeca?" "Svi su dobro." "Raffi jo uvijek hoda s onom curom?" "Da. Svima nam je draga." "Uskoro e i Chiara doi na red." "Za to?" upita Brunetti, ne shvaajui. "Da nade deka." Da. Brunetti nije znao to bi rekao na to. Muk je bivao sve vei, a Sergio upita, "Hoete doi do nas, svi zajedno, u petak naveer?"

Brunetti je htio rei da prihvaa, ali onda ree, "ekaj da pitam Paolu i vidim jesu li klinci ita isplanirali." Iznenada ozbiljnim glasom, Sergio upita, "Tko bi rekao da emo i to doekati, ha, Guido?" "Doekati, to?" "Pa, to da provjeravamo kod naih supruga, pitamo djecu jesu li napravili ikakve planove. Uli smo u srednje godine, Guido." "Da, valjda jesmo." Osim Paole, Sergio je bio jedina osoba koju je to mogao pitati. "Smeta li te to?" "Nisam siguran ima li razlike u tome smeta li me ili ne; togod inili, to ne moemo sprijeiti. Ali emu danas tako ozbiljan ton?" elei mu objasniti, Brunetti ga upita, "Jesi li itao novine?" "Jesam, u vlaku pri povratku. Ono s obitelji Lorenzoni?" "Da." "Tvoj sluaj?" "Da," odgovori Brunetti i to je bilo to. "Uas. Jadni ljudi. Prvo sin, a onda i neak. Ne zna to je gore." Ali bilo je oito da Sergio, koji se tek vratio iz Rima i jo uvijek je sav cvao zbog profesionalnog uspjeha koji je postigao, nije elio razgovarati o takvim stvarima, pa mu Brunetti upadne u rije. "Pitat u Paolu. Ona e nazvati Mariju Graziju." 25 Lako bi se moglo rei da je dvosmislenost temeljno obiljeje talijanskog pravosua ili jer taj koncept izmie definiciji pravosudnog sustava koji je talijanska drava osmislila za zatitu svojih graana. Mnogima se ini da policija, za vrijeme dok se ne bavi privoenjem zloinaca pred imenovane suce, uhiuje i vodi istrage protiv tih istih sudaca. Presude se donose mukotrpno i esto bivaju ponitene nakon albe; ubojice sklapaju nagodbe i izlaze na slobodu; zatoeni ocoubojice primaju potu od oboavatelja; inovnici i mafijai pleu ruku pod ruku prema ruevinama drave doista, ruevinama samoga koncepta drave. Rossinijev doktor Bartolo je moda mislio na talijanski apelacioni sud kad je skladao 'Qualche garbuglio si trovera.' Tijekom sljedea tri dana, Brunetti je, balen u najcrnje ponore duha umrtvljujuim osjeajem jalovosti svoga truda, razmatrao prirodu pravde i, progonjen Ciceronovim glasom, prirodu moralne dobrote. Sve to, inilo mu se, bilo je uzalud.

Poput trola koji vreba pod mostom u djejoj bajci koju je bio proitao prije mnogih desetljea, popis koji je bio sastavio vrebao je iz najnie ladice njegova pisaeg stola, u tiini, ali nezaboravljen. Nazoio je Maurizijevoj sahrani, vie zgaen hordama leinara s fotoaparatima nego milju o tome to lei u tom tekom lijesu, iji su rubovi bili zapeaeni olovom, u obiteljskoj grobnici Lorenzonijevih. Grofica nije bila na pogrebu, iako je grof, krvavih oiju i naslonjen na ruku jednog mlaeg mukarca, hodao od crkve iza tijela ovjeka koga je bio ubio. Njegova nazonost i plemenito dranje bacilo je Italiju u napadaj sentimentalnog oboavanja kakvo nije bilo vieno jo otkad su roditelji ubijenog mladog Amerikanca donirali njegove organe zahvaljujui kojima e mladi Talijani, djeca zemlje u kojoj je roen njegov ubojica, ivjeti. Brunetti je odloio novine, ali tek nakon to je proitao izvjetaj koji je navodio da je istrani sudac bio odluio Maurizijevu smrt tretirati kao sluaj opravdane samoobrane. Posvetio se, poput ovjeka sa zuboboljom koji neprestano dirka bolni zub jezikom, ukradenim motorima. U svijetu bez smisla, motori su bili vani koliko i ivot, zato ih onda ne potraiti? Pokazalo se da je sluaj prejednostavan ubrzo su ih pronali u domu jednog ribara na Buranu; njegovi su susjedi postali sumnjiavima kad su ga vidjeli kako ih, jednog po jednog, iskrcava sa svog amca, pa su odmah nazvali policiju i prijavili ga. Dan nakon ovog trijumfalnog rjeenja sluaja, poslijepodne, signorina Elettra pojavila se na vratima njegova ureda. "Buon giorno, dottore," ree ona ulazei unutra, lica skrivenog i glasa priguenog ogromnim buketom gladiola koje je nosila u naruju. "Ali to je to, signorina?" upitao je, ustajui sa svog stolca kako bi joj pomogao da se ne spotakne o stolac koji je stajao izmeu nje i njegova stola. "Posebna poiljka cvijea," odgovorila je. "Imate li vazu?" Ona spusti buket na plohu stola, a pokraj njega snop papira koji je stradao to od njezina stiska, to od vode na stabljikama cvjetova. "Moda ima jedna u ormaru," odgovorio je, jo uvijek zbunjen time to mu je ona donijela to cvijee. Posebna poiljka? Njoj su cvijee dostavljali ponedjeljkom i etvrtkom; danas je bila srijeda. Otvorila je ormar, proeprkala po policama, nita nije pronala. Mahnula je rukom prema njemu i izala iz ureda, ne rekavi ni rije. Brunetti pogleda to cvijee, pa papire pokraj cvijea, faks od doktora Montinija iz Padove, vjerojatno su to Robertovi laboratorijski nalazi. On ih baci natrag na stol. Cvijee je govorilo o ivotu, mogunostima i uivanju; nije elio imati vie nikakve veze s mrtvim momkom i njegovim mrtvim osjeajima prema njemu i njegovoj obitelji.

Signorina Elettra brzo se vratila u ruci nosei Barouvier vazu kakvoj se esto divio otkad ju je ugledao kod nje na stolu. "Mislim da e biti savrena za ove gladiole," ree ona stavljajui vodom napunjenu vazu pokraj cvijea. Uzimala je jednu po jednu gladiolu i umetala ih u vazu. "Kako to mislite da je to posebna poiljka, signorina?" upita Brunetti, a zatim se nasmijei, to je, doista, bila jedina mogua reakcija na spoj signorine Elettre i svjeeg cvijea. "Danas sam sastavila vice-questoreov mjeseni obraun trokova i ustanovila sam da ima otprilike petsto tisua lira vika." "Vika od ega?" "Od onog to je ovlaten potroiti na uredski materijal svakog mjeseca," odgovorila je, smjetajui jedan crveni cvijet izmeu dva bijela. "Dakle, budui da je ovaj mjesec ostao jo jedan dan, odluila sam naruiti jo cvijea." "Za mene?" "Da, i za narednika Vianella, i neto cvijea i za Pucettija, i nekoliko rua za mukarce dolje u straarnici." "A za dame iz Ureda za strance?" upitao je, pitajui se nije li signorina Elettra jedna od onih ena koje cvijee poklanjaju samo mukarcima. "Ne," rekla je. "One posljednja dva mjeseca dobivaju cvijee dvaput tjedno, redovnom narudbom." Dovrila je araniranje cvijea i okrenula se prema njemu. "Gdje elite da ih stavim?" upitala je, stavljajui vazu u kut njegova stola. "Ovamo?" "Ne, moda na prozorsku klupicu." Ona posluno odnese cvijee i stavi ga ispred sredinjeg prozora. "Ovdje?" upitala je, osvrnuvi se kako bi vidjela Brunettijev izraz lica. "Da," ree on, opustivi lice uz osmijeh. "Savreno je. Hvala Vam, signorina." "Drago mije da Vam se svia, dottore." Na osmijeh mu je odgovorila osmijehom. Otiao je do svog stola, kanei neproitane dokumente staviti u korice, ali onda ih izravna bridom dlana i krene itati. A mogao je utedjeti malo vremena, jer je to bio tek popis naziva i brojki. Nazivi mu nisu znaila nita, iako je mislio da su to jamano razliite pretrage na koje je doktor bio uputio umornog mladia. Brojke su takoer mogle biti rezultati kriketskih utakmica ili cijene na tokijskoj burzi: bile su mu besmislene. Bijes zbog ove posljednje prepreke se rasplamsao u njemu, ali je isto tako brzo i nestao. Na trenutak je Brunetti pomislio da baci te papire u ko, ali je zatim privukao telefon blie k sebi i nazvao Sergija kod kue. Kad je svojoj ogorici bio izgovorio ono to je trebao i obeao da e u petak doi na veeru, zamolio ju je da mu na telefon da brata, koji se ve vratio

kui iz laboratorija. Umoran od isprazno-pristojnog razgovora, Brunetti bez uvoda ree, "Sergio, zanima me zna li itati medicinske laboratorijske nalaze?" Sergio osjeti hitnost u bratovu glasu te odlui ne postavljati nikakva pitanja. "Da, veinu." "Glukoza, sedamdeset i etiri." "To je za dijabetes. Sve je u redu s njim." "Trigliceridi. Mislim da pie dva-pedeset. "Kolesterol. Malo je povien, ali nita zbog ega bi trebalo paziti." "Leukociti, pie tisuu." "Molim?" Brunetti ponovi brojku. "Jesi li siguran?" upita Sergio. Brunetti se paljivije zagleda u otipkane brojke. "Da, pie tisuu." "Hmm. Teko mi je to povjerovati. Kako se osjea? Ima li vrtoglavice?" U Sergiovom glasu osjeala se zabrinutost, i ne samo ona. "Molim?" "Kad si obavio te pretrage?" upita ga Sergio. "Ma, ne. To nisu moji nalazi. Tui su." "Ah. Dobro onda." Sergio zastane kako bi razmislio o tome, a zatim ga upita, "Jo neto?" "Da, reci mi to znai ovo zadnje?" upita Brunetti, jer su ga sada muila Sergiova reakcija. "Nisam siguran, morao bih uti i preostale nalaze." Brunetti mu proita ostatak nalaza i brojke upisane desno od naziva. Na kraju, ree, "To je sve." "Nema nita vie?" "Na dnu je napomena koja kae da slezena ne radi punom snagom. I ima jo neto o..." Brunetti zastane i zapilji se napeto u doktorov vrakopis. "Neto to izgleda kao 'hijalinske'... neto. Izgleda kao... 'opne'." Nakon duge stanke, Sergio ga upita, "Koliko je godina imala ta osoba?" "Dvadeset i jednu," a odmah zatim, kad je shvatio to je Sergio bio rekao, "Zato kae 'imala'?" "Zato jer nitko ne preivljava s tako niskom razinom." "Niskom razinom ega?" upita Brunetti. Ali umjesto odgovora, Sergio upita, "Je li ta osoba puila?" Brunetti se prisjeti onoga to mu je Francesca Salviati bila rekla, da je Roberto prigovarao puaima vie nego Amerikanci.

"Ne." "Je li pila?" "Danas svi piju, Sergio." U Sergiovu se glasu zaula iznenada nota ljutnje. "Ne glupiraj se, Guido. Zna to mislim. Je li puno pila?" "Vjerojatno vie no to je normalno." "Je li bila bolesna?" "Ne, koliko ja znam. On je bio savrena zdravlja, no dobro, vrlo dobra zdravlja, sve do dva tjedna prije smrti." "A od ega je umro?" "Ustrijeljen je." "Bio je iv kad su ga ustrijelili?" upita Sergio. "Narav..." zaustio je Brunetti, ali je odmah stao. To nije znao. "To smo pretpostavili." "Ja bih to provjerio," ree Sergio. "Ne znam moemo li to uope uiniti," ree Brunetti. "Zato ne? Zar nemaju njegovo tijelo?" "Nije ba mnogo ostalo od tog tijela." "Od mladog Lorenzonija?" "Da," odgovori mu Brunetti, a u rastuoj tiini konano je rekao, "to znae te brojke koje sam ti proitao iz njegovih nalaza?" "Zna i sam da nisam lijenik," krene Sergio, ali ga Brunetti presjee. "Sergio, nismo na sudu. Samo me zanima. Mene osobno zanima. to znae sve te pretrage?" "Mislim da je rije o trovanju zraenjem," ree Sergio. Kad mu Brunetti nije odgovorio, objasnio je, "Slezena. Nije mogla biti oteena ako nije bolovao od neke organske bolesti. A broj leukocita mu je katastrofalno nizak. I kapacitet plua mu je lo. Je li ostalo to od plua?" Brunetti se sjeti da mu je doktor rekao da Robertova plua izgledaju kao plua lananog puaa, ovjeka daleko starijeg od Roberta, koji je desetljeima puio. Tada Brunetti nije bio istraivao ili se bavio proturjejem izmeu toga i injenice da Roberto nije puio. On objasni to Sergiju, a zatim upita, "to jo?" "Sve to slezena, krv, plua." "Jesi li siguran, Sergio?" upitao je, zaboravljajui da je s druge strane ice njegov stariji brat, koji se upravo vratio s trijumfalnog pohoda na meunarodnom kongresu o radioaktivnom zagaenju u ernobilju. "Da." Brunettijeve misli bile su daleko od Venecije, slijedei trag Robertovih kreditnih kartica diljem Europe. Istone Europe. Sve do odmetnutih republika biveg Sovjetskog Saveza, bogatih sirovinama koje su leale ispod njihove

povrine, i jednako tako bogatih naoruanjem koje su Rusi ostavili za sobom uurbano bjeei pred vlastitim carstvom koje se uruavalo. "Madre di Dio," apnuo je, prestraivi se onoga to je u tom trenutku shvatio. "Guido, to je?" upita ga brat. "Kako se takve tvari prenose?" upita Brunetti. "Koje tvari?" "Radioaktivne tvari. Sirovine, kako god to ve zovete." "Ovisi." "O emu?" "O tome o kojoj je koliini rije i o kojoj tvari." "Daj mi nekakav primjer," zatrai Brunetti, a zauvi svoj vlastiti zapovjedni ton, doda, "Vano je." "Ako je to materijal kakav mi koristimo u terapiji zraenjem, prenosi se u posebnim spremnicima." "Koje veliine?" "Veliine putnog kovega. Moda ak i manji, ako je rije o manjem ureaju ili dozi." "Zna li ita o drugim vrstama radioaktivnih tvari?" "Postoje mnoge druge radioaktivne tvari, Guido." "One kakve se koriste za izradu bombi. Bio je u Bjelorusiji." S druge strane ice nije se ulo nita, samo savrena tiina, i to zahvaljujui Telekomovoj novoj mrei optikih vodia, ali Brunettiju se inilo da uje zupanike kako se okreu u Sergiovom mozgu. "Ah," bilo je to sve to je njegov brat izgovorio. A zatim, "Ako je spremnik obloen dovoljno debelim slojem olova, onda moe biti i vrlo malen. Veliine runog kovega ili aktovke. Takav bi koveg bio malen, ali vrlo teak." Ovoga puta se s Brunettijevih usana odvojio uzdah. "Bi li to bilo dovoljno?" "Ne znam na to cilja, Guido, ali ako misli na bombu, onda da, bilo bi i vie nego dovoljno." Nakon toga si nisu imali vie mnogo toga za rei. Nakon duge stanke, Sergio predloi, "Ja bih mjesto gdje su ga pronali pregledao Geigerovim brojaem. A i tijelo, isto tako." "Je li to mogue?" upita Brunetti, ne morajui objanjavati na to cilja. "Mislim da je," u Sergiovu glasu stopile su se sigurnost strunjaka i tuga obinoga ovjeka. "Rusi im nisu ostavili nita drugo to bi mogli prodati." "Onda neka nam Bog bude svima na pomoi," ree Brunetti.

26 Brunettija je njegov posao ve davno navikao na uas i razne gadosti koje ljudska bia ine jedna drugima, to jest, svemu ivom to ih okruuje, ali nita ga u njegovom dugogodinjem radu nije pripremilo za ovo. Razmiljati onome to je bio razotkrio razgovor sa Sergiom bilo je jednako razmiljanju o nezamislivom. Brunettiju nije bilo teko zamisliti verc orujem bilo kakvih silnih razmjera; doista, lako je mogao prihvatiti injenicu da e oruje biti prodano, pa ak i onima za koje trgovci znaju da su ubojice. Ali ovo, ako je ono u to je sumnjao ili ega se bojao istina, onda je to nadmaivalo sva prethodna potencijalna zla kojima je u ivotu svjedoio. Ni na trenutak Brunetti nije sumnjao da je obitelj Lorenzoni upletena u nezakoniti prijenos radioaktivnog materijala, i ni na trenutak nije sumnjao da e taj radioaktivni materijal posluiti za izradu oruja: nitko ne verca rendgenske ureaje. Nadalje, nije mogao vjerovati da je Roberto mogao organizirati cijelu stvar. Sve to je u meuvremenu bio saznao o tom deku ukazivalo je na njegovu tupost i manjak inicijative: takav tip teko da je mogao skovati plan za verc radioaktivnog materijala. A tko bi bio bolji kova takvoga plana od Maurizija, bistrog mladog neaka, koji je bio bolji kandidat za nasljednika? Bio je ambiciozan, mlad ovjek koji je imao viziju iskoritavanja trinih mogunosti novoga tisuljea, ogromnih novih trita i dobavljaa na istoku Europe. Jedina prepreka koja mu je stajala na putu da preuzme kormilo poslovnoga carstva i bogatstva Lorenzonijevih i upravlja istima prema novim pobjedama bio je njegov tupi brati Roberto, deko koga su mogli poslati da "uzme i donese" poput dobro odgojenog psa. Jedina nedoumica koja je muila Brunettija ticala se toga koliko je grof upleten u taj posao. Brunetti je sumnjao da je neto ovakvo, pothvat koji je mogao silno ugroziti cijelo carstvo Lorenzonijevih, bilo izvedeno bez njegova znanja i odobrenja. Je li on bio odluio poslati svog sina u Bjelorusiju po smrtonosni radioaktivni materijal? Tko bi bio bolji za taj posao i neupadljiviji od plejboja koji kurve plaa kreditnom karticom? Ako je popio dovoljno pjenuca, hoe li ga itko pitati to nosi u svojoj aktovci? Tko pregledava prtljagu jedne lude? Brunetti je sumnjao da je Roberto uope znao to nosi. Njegova slika o tom djeaku nije doputala takvo to. Pa kako se, onda, dogodilo da bude izloen smrtonosnom zraenju radioaktivne tvari? Brunetti je pokuao zamisliti tog djeaka koga nikada u ivotu nije vidio, doarao si ga je u nekom kienom hotelu, samog kako sjedi u svojoj sobi kurve su ve otile kui s aktovkom koju mora odnijeti na Zapad. Ako je i bila postojala nekakva rupa, on to nikada nee saznati, samo e sa sobom donijeti udne simptome munine koji su ga gonili od lijenika do lijenika.

I nije razgovarao sa svojim ocem, ve s bratiem, momkom s kojim je dijelio zajedniko djetinjstvo i nevinost. A Maurizio bi svakako uskoro poeo sumnjati u to to je opisivao Roberto, prepoznao bi to znae ti simptomi: Robertovu smrtnu presudu. Dugo je tako Brunetti sjedio za svojim stolom i gledao u vrata svoga ureda, razmiljajui o moralnoj dobroti i poinjui shvaati odnose izmeu dviju pojava i posljedice svake od njih. Ono to nije shvaao, jo ne, bilo je kako je grof to saznao. Ciceron je preporuivao da se strasti obuzdavaju. Kad bi netko hladnokrvno ubio Raffija, njegova sina, Brunetti je znao da se ne bi mogao obuzdati, da bi bio divlji, neumoran i nemilosrdan i da bi zaboravio da je policajac, bio bi samo otac i lovio bi ga sve do kraja dok ga ne bi ulovio i unitio. Traio bi osvetu po svaku cijenu. Ciceron nije doputao iznimke u svojim pravilima koja se tiu moralne dobrote, ali bi takav zloin oslobodio oca zabrane da se ponaa obzirno i s razumijevanjem i dao bi mu ljudsko pravo da trai odmazdu. Brunetti je o svemu ovome razmiljao dok je sunce zalazilo, odnosei sa sobom ono malo svjetlosti to se bilo probijalo u ured. Kada je prostorija potonula u gotovo potpunu tamu, Brunetti je upalio svjetlo. Vratio se za svoj stol, izvukao spis iz najdonje ladice i ponovo ga proitao, vrlo polako. Nije pravio biljeke, iako je esto dizao pogled s teksta i gledao prema sada zamraenim prozorima, kao da u njima moe vidjeti odraz novih likova i uzoraka koje je stvarao itajui tekst. Trebalo mu je pola sata da proita cijeli spis i kad je bio gotov s itanjem, vratio ga je u ladicu, tiho je zatvorio, i to rukom, a ne nogom. A zatim je napustio questuru, uputivi se prema Rialtu i palazzu obitelji Lorenzoni. Slukinja koja mu je otvorila vrata rekla je da grof ne prima posjetitelje. Brunetti ju je zamolio da grofu prenese njegovo ime. Kad se vratila, lica ukoena od razdraenosti to netko ometa tugovanje obitelji, rekla je da je grof ponovio svoju poruku: ne prima posjetitelje. Brunetti zamoli, a zatim zapovijedi slukinji da ode do grofa i kae mu da Brunetti sada posjeduje vanu obavijest koja se tie Robertova ubojstva i da eli razgovarati s grofom prije nego to slubeno ponovno otvori istragu oko njegove smrti, koja e, ako grof i dalje bude odbijao razgovarati s njim, zapoeti sutradan ujutro. Kao to je i oekivao, ovoga puta mu je slukinja, kada se vratila, rekla da pode za njom, i povela ga, Arijadna bez niti, jednim pa drugim stubitem i hodnicima do novog dijela palazza, dijela koji Brunetti nikada prije nije vidio. Grof je bio sam u prostoriji koja je jamano bila ured, vjerojatno Maurizijev, jer se unutra nalazilo nekoliko raunala, fotokopirka i etiri telefona. Prozirni plastini stolovi, na kojima su svi ovi ureaji stajali, izgledali su

neprimjereno prostoru barunastim zastorima i gotikim prozorima s kojih je pucao pogled na krovove okolnih kua. Grof je sjedio za jednim od tih stolova, a raunalo mu se nalazilo s lijeve strane. Podigao je pogled kad je Brunetti uao u sobu i upitao, "to je?" ne ustajui niti nudei Brunettiju da sjedne. "Doao sam s Vama popriati o nekim novim podacima," odgovori Brunetti. Grof je sjedio ukoeno, s rukama na stolu. "Nema novih podataka. Moj sin je mrtav. Moj neak ga je ubio. I sada je i on mrtav. Nakon toga nema vie niega. Nita vie ne elim znati." Brunetti mu uputi dug pogled, ne nastojei sakriti svoju sumnjiavost prema onome to je upravo bio uo. "Podatak koji imam mogao bi rasvijetliti zato se sve ovo dogodilo." "Nije me briga zato se to dogodilo," otrese se grof. "Meni i mojoj supruzi dovoljna je injenica da se dogodilo. Ne elim vie nita imati s tim." "Bojim se da to vie nije mogue," ree Brunetti. "Kako to mislite, nije mogue?" "Postoje dokazi da se odvijalo neto mnogo sloenije od otmice." Iznenada se sjetivi svojih domainskih dunosti, grof rukom pokae Brunettiju neka sjedne i ugasi raunalo koje je prelo pokraj njega. Zatim upita, "Kakve podatke imate?" "Vaa tvrtka, ili tvrtke, obavlja mnogo poslova s Istonom Europom." "Je li to tvrdnja ili pitanje?" upita grof. "Oboje, mislim. Znam da i tamo imate tvrtke, ali ne znam koliki je opseg njihova poslovanja." Brunetti prieka trenutak, dok grof nije zaustio da kae neto, pa nastavi, "Niti kakvim se poslovima one tamo bave." "Signor... Oprostite, zaboravio sam Vae ime," zapone grof. "Brunetti." "Signor Brunetti, policija vodi istragu o mojoj obitelji ve gotovo dvije godine. Svakako, to je dovoljno vremena da netko, pa bio on i policajac, otkrije sve to ga zanima o naravi i opsegu mojih poslova u Istonoj Europi." Kako Brunetti nije odgovorio na njegovu provokaciju, grof ga upita, "Dakle, zar to nije istina?" "Otkrili smo mnogo o Vaim poslovima ondje, da, ali ja sam saznao neto drugo, neto to niste nikada spomenuli u svojim odgovorima na naa pitanja, ni Vi niti Va neak." "A to je?" zatrai odgovor grof, svojim tonom ne iskazujui nikakvo zanimanje za ono to je ovaj policajac imao za rei. "verc nuklearnim orujem," smireno ree Brunetti, i tek kad je uo sam sebe kako izgovara te rijei postao je svjestan toga koliko je njegov dokaz beznaajan i koliko je impulzivna bila urba kojom je bio preao pola grada ne bi li

se suoio s ovim ovjekom. Sergio nije bio lijenik, Brunetti se nije pobrinuo da pregleda Robertove posmrtne ostatke niti mjesto gdje je tijelo pronaeno kako bi provjerio ima li tragova radioaktivne kontaminacije, niti se potrudio saznati vie o poslovima obitelji Lorenzoni na istoku Europe. Ne, samo je skoio na noge, poput djeteta kad zauje zvonjavu kojom putujui prodava sladoleda poziva kupce na ulici, i zaletio se s drugog kraja grada kako bi se ustoboio i glumio opasnog policajca pred ovim ovjekom. Grofova brada poleti uvis, usne mu se stisnu, i on pone govoriti, ali tada mu pogled skrene s Brunettija nalijevo, prema vratima prostorije, gdje se iznenada i u tiini bila pojavila njegova supruga. Ustao je i poao prema njoj, a Brunetti ustane iz pristojnosti. Ali kad je Brunetti paljivije promotrio enu koja je stajala u dovratku, nije bio siguran je li to grofica, ova pognuta, iskrivljena, krhka starica koja se oslanjala na drveni tap koji je drala u aci nalik na apu ili pandu. Brunetti je vidio da joj je pogled zamagljen, kao da joj je iznenadan nalet tuge nanio dim u oi. "Ludovico?" ree ona drhtavim glasom. "Da, ljubavi?" ree on primivi je pod ruku i uvodei je nekoliko koraka u prostoriju. "Ludovico?" ponovi ona. "to je, draga moja?" upita on, nagnuvi se prema njoj, nagnuvi se jo vie sada kada je izgledala kao da se smanjila. Ona zastane, poloi obje ruke na drku tapa i podigne pogled prema njemu. Pogled joj sklizne u stranu, pa se vrati natrag. "Zaboravljam," ree ona, i na licu joj se poeo pomaljati osmijeh, ali onda je i na to zaboravila. Iznenada se izraz na njezinom licu promijenio i zagledala se u svoga supruga kao da je on neto strano i prijetee u toj prostoriji. Podigla je jednu ruku, rairivi dlan prema njemu kao da se eli zatititi od udarca. Ali onda kao da je zaboravila i na to, okrenula se i izala iz sobe, tapom traei put kojim e proi. Obojica mukaraca oslukivala su kako se lupkanje tapa stiava niz hodnik. Zatim se ulo zatvaranje vrata i bili su svjesni da su ponovno sami. Grof se vratio na svoje mjesto za stolom, ali kad je sjeo i naao se oi u oi s Brunettijem, inilo se kao da ga je grofica nekako zarazila svojom starou, jer su njegove oi postale mutnijima, a usta oputenijima nego kad se ona pojavila. "Ona zna," ree grof, glasom mranim od oaja. "Ali kako ste Vi doznali?" upita on Brunettija glasom koji je zvuao jednako umorno kao i glas njegove supruge. Brunetti se spusti natrag na stolac i odmahne rukom na to pitanje. "Nije bitno." "Rekao sam Vam to," ree grof. Ugledavi Brunettijevo zbunjeno lice, ree, "Nita nije vano."

"Vano je zato je Roberto umro," ree Brunetti. Jedini odgovor koji je dobio bilo je hitro slijeganje jednim ramenom, ali on nastavi, "Vano je zato je umro zato jer tada moemo pronai ljude koji su to uinili." "Vi znate tko je to uinio," ree grof. "Da, znam tko ih je poslao. Obojica to znamo. Ali ja elim njih," ree Brunetti, napola ustajui sa stolca i samog sebe iznenadivi se time s koliko je strasti to govorio, a nije se mogao suzdrati. "elim njihova imena." Ponovo taj gorljivi ton. Sjeo je natrag na stolac i spustio pogled, posramljen svojom vlastitom ljutnjom. "Paolo Frasetti i Elvio Mascarini," ree jednostavno grof. U jednom trenutku Brunetti nije znao to mu to govori, a onda, kada je shvatio, nije mogao vjerovati; kada je povjerovao, cijela slagalica ubojstava koja je bila poela s pronalaskom onih dronjavih ostataka u rovu presloila se na potpuno nov nain, daleko groteskniji i uasniji od onih istrunulih dijelova njegova sina. Brunetti je istoga trena reagirao, ali umjesto da se iznenaeno zagleda u grofa, izvukao je svoju biljenicu iz unutarnjeg depa sakoa i zapisao ta imena. "Gdje ih mogu pronai?" Nekako je uspio zadrati smirenost glasa i ostao sasvim ravnoduan, dok mu je um hitao unaprijed i smiljao sva pitanja koja mora postaviti prije nego grof spozna koliko je fatalan ovaj nesporazum. "Frasetti ivi u blizini Santa Marte. Za drugoga ne znam." Brunetti je imao dostatan nadzor nad svojim osjeajima i licem, pa je podigao pogled i preko stola prostrijelio oima grofa. "Kako ste ih pronali?" "Prije etiri godine obavili su jedan posao za mene. Ponovno sam ih angairao." Sada nije bio trenutak da postavlja pitanja o tom drugom poslu; morao je saznati sve o otmici, o Robertu. "Kad ste saznali da je kontaminiran?" Nije mogao postojati ni jedan drugi razlog. "Ubrzo po njegovu povratku iz Bjelorusije." "Kako je dolo do toga?" Grof sklopi ruke u svom krilu i zagleda se u njih. "U hotelu. Kiilo je i nije mu se dalo izlaziti van. Nije razumio televizijski program: svi su govorili ili ruski ili njemaki. A ovi iz hotela nisu mu mogli ili nisu htjeli pronai enu. Tako da nije znao to e sam sa sobom, pa je poeo razmiljati o onome po to smo ga bili poslali." Bacio je pogled prema Brunettiju. "Moram li Vam sve ovo ispriati?" "Mislim da bih trebao uti sve," ree Brunetti. Grof kimne, ali ne zato da potvrdi ono to je Brunetti rekao. Nakaljao se.

"Rekao je tako je kasnije rekao Mauriziju rekao je da je bio postao znatieljan, pitao se zato smo ga poslali na drugi kraj Europe po nekakvu aktovku i zanimalo ga je to je unutra. Mislio je da su unutra dragulji ili zlato. Zbog teine aktovke." Zastao je, a onda rekao, "Bila je obloena olovom." Ponovno je stao, a Brunetti se pitao kako da ga potakne da govori dalje. "Je li ih htio ukrasti?" upita Brunetti. Grof podigne pogled. "Oh, ne, Roberto nikada ne bi nita ukrao, pogotovo ne od mene." "Zato je onda otvorio aktovku?" "Bio je znatieljan. A mislim da je bio i ljubomoran, mislei da sam Mauriziju povjerio to je u aktovci, a njemu ne." "I onda ju je otvorio?" Grof kimne glavom. "Rekao je da je upotrijebio starinski otvara za boce kakav su imali u hotelu, znate, onaj s trokutastim vrhom, kakav smo nekad upotrebljavali za otvaranje piva." Brunetti kimne. "Da nije bilo otvaraa u sobi, on ne bi mogao otvoriti aktovku i nita se od ovoga ne bi dogodilo. Ali to je Bjelorusija, i tamo imaju takve otvarae za boce. I tako je on razvalio bravu i otvorio aktovku." "to je bilo unutra?" Grof ga pogleda poprijeko, iznenaeno. "Maloprije ste mi rekli to je bilo unutra." "Znam, ali elim znati kako je bilo zapakirano. U kakvom obliku?" "U obliku plavih kuglica. Izgledaju poput zejeg izmeta, samo manje." Grof Brunettiju pokae veliinu izmeu kaiprsta i palca desne ruke i ponovi, "Zeji izmet." Brunetti ne ree nita; iskustvo ga je nauilo da ponekad treba pustiti ljude da govore sami, svojim vlastitim ritmom, ili e jednostavno zautjeti. Naposljetku grof nastavi. "Nakon toga je ponovno zatvorio aktovku, ali bila je dovoljno dugo otvorena." Grof mu nije trebao objanjavati za to je bila dovoljno dugo otvorena. Brunetti je proitao simptome onoga to je izlaganje zraenju bilo uinilo Robertu. "Kada ste ustanovili da je bio otvarao aktovku?" "Kad smo materijal poslali dalje, naem kupcu. Nazvao me da mi kae kako je netko prtljao oko brave. Ali nazvao je tek nakon dva tjedna, kad je primio poiljku. Putovala je brodom." Brunettija kupac zasad nije zanimao. "I kada su poele njegove potekoe?" "Potekoe?" "Simptomi."

Grof kimne. "Ah." Nakon kratke stanke, nastavio je, "Nakon otprilike tjedan dana. Najprije sam mislio da je rije o gripi ili neem slinom. Tada nas na kupac jo nije bio nazvao. Ali onda se stanje pogoralo. A onda sam saznao da je netko bio otvarao aktovku. A to je moglo znaiti samo jedno." "Jeste li ga to pitali?" "Ne, ne. Nije bilo potrebe." "Je li on ikome rekao?" "Da, rekao je Mauriziju, ali tek kada se ve osjeao vrlo loe." "A onda?" Grof pogleda svoje ruke, odmjeri malu udaljenost prstima desne, kao da ponovno mjeri veliinu kuglica koje su mu bile usmrtile sina, ili koje su bile dovele do ubojstva njegova sina. On podigne pogled. "A onda sam donio odluku o tome to moram uiniti." "to morate uiniti?" upita Brunetti prije nego to je stigao samog sebe zaustaviti. "Da." Prvo je mislio da grof nee objanjavati ovo, ali on je nastavio. "Da se saznalo to se dogodilo s njim, i sve bi ostalo isplivalo na povrinu, ukljuujui i poiljke." "Shvaam," ree Brunetti, kimajui glavom. "To bi nas unitilo i osramotilo. Nisam mogao dopustiti da se takvo to dogodi. Ne nakon tolikih godina. Tolikih stoljea." "Ah, da," apne Brunetti. "Tako sam odluio to se mora uiniti i dogovorio sve s tim ljudima, Frasettijem i Mascarinijem." "ija je zamisao bila nain likvidacije?" Grof otrese to pitanje kao nebitno. "Rekao sam im to da uine. Ali najvanije je bilo da moja supruga ne pati. Da je saznala to radi Roberto, to je bilo uzrokom njegove smrti... Ne znam to bi joj se dogodilo." Pogledao je Brunettija, a zatim poniknuo pogledom prema rukama. "Ali ona sada zna." "Kako?" "Vidjela me s Maurizijem." Brunetti pomisli na zgrbljenu pticu-enu, njene siune ruice zgrene oko drke njezinog tapa. Grof ju je htio potedjeti patnje, potedjeti je sramote. Ah, da. "A otmica? Zato nisu poslali treu poruku?" "Umro je," ree grof suhim glasom. "Roberto? Umro je?" "Tako su mi bili rekli."

Brunetti kimne, kao da ovo razumije i kao da suosjeajno slijedi put kojim ga je grof vodio. "I onda?" upita on. "I onda sam im rekao da ga moraju ustrijeliti, da izgleda kao da je to uzrok smrti." Dok je grof sve ovo objanjavao, Brunetti je poeo shvaati da je taj ovjek vjerovao u unutarnju logiku svega to je inio, u ispravnost svojih postupaka. Nije bilo sumnje niti nesigurnosti u njegovom glasu. "Ali zato su ga pokopali ondje, u blizini Belluna?" "Jedan od njih dvojice ima nekakav kuerak u umi, kamo odlazi za vrijeme sezone lova. Ondje su uvali Roberta, a kad je umro, rekao sam im neka ga gore i pokopaju." Grofovo se lice trenutno raznjeilo. "Ali rekao sam im neka ga zakopaju u plitak grob. Zajedno s prstenom." Opazivi Brunettijevu zbunjenost, on objasni, "Tako da ga pronau, i zbog njegove majke. Morala je nekako saznati. Nisam mogao zamisliti da ona ne sazna, da nikada ne sazna je li iv ili mrtav. To bi je ubilo." "Da, shvaam," apne Brunetti, i na nekakav luaki nain je doista i shvaao. "A Maurizio?" Grof nakosi glavu na jednu stranu, moda se prisjeajui onog drugog mladia, koji je sada takoer bio mrtav. "On nije znao nita o tome. Ali onda, kada je sve polo ispoetka, kad ste se poeli raspitivati... dakle, poeo je postavljati pitanja o Robertu i o otmici. Htio je otii na policiju i rei im to se dogodilo." Grof zatrese glavom na mladievu slabost i budalastost. "Ali onda bi moja supruga saznala. Da je otiao na policiju, moja supruga bi saznala to se bilo dogodilo, to se dogaalo." "A Vi to niste mogli dopustiti?" upita ga hladno Brunetti. "Ne, naravno da nisam. Bilo bi to previe za nju." "Shvaam." Grof isprui jednu ruku prema Brunettiju, istu on kojom je bio odmjerio veliinu tih loptica radija, plutonija ili uranija. Kada je u tom trenutku poeo lagati, ta je promjena bila jednako oita kao da je u tom trenutku zavrtio gumb i izotrio sliku na televizijskom zaslonu ili iznenada nekako uklonio um koji ometa radio prijam. U njegovom se glasu nije ula nikakva promjena, jer je on s uzbuenja pri pomisli na patnju vlastite supruge glatko preao na ono to je sljedee poeo objanjavati, ali to je bilo jednako vidljivo Brunettiju kao da je grof odjednom skoio na stol i poeo sa sebe trgati svoju vlastitu odjeu. "Te je veeri doao k meni i rekao da zna to sam uinio. Prijetio mi je. Samaricom." Grof se nije mogao suzdrati a da ne pogleda prema Brunettiju kako bi vidio njegovu reakciju, ali Brunetti niime nije pokazivao da je uope svjestan toga to se dogaa.

"Uao je u moj ured sa samaricom," nastavi grof. "I uperio ju je u mene i rekao mi da e otii na policiju. Pokuao sam ga urazumiti, ali onda mi se pribliio i stavio mi cijev pred lice. A onda sam, mislim, malo poludio, jer se ne sjeam to se dogodilo. Znam samo da je puka opalila." Brunetti kimne, ali kimnuo je potvrujui ispravnost svoga vjerovanja da e sve to od ovog trenutka grof izgovori biti la. "A Va klijent?" upita on. "Osoba koja je kupila radioaktivni materijal?" Grofovo je oklijevanje bilo beskrajno. "Samo je Maurizio znao tko je kupac. On je sve dogovorio." Brunetti ustane. "Mislim da je to dovoljno, signore. Ako elite, moete nazvati svog odvjetnika. Ali nakon toga elim da poete sa mnom u questuru." Grof je bio vidno iznenaen njegovim rijeima. "A zato?" "Zato jer Vas uhiujem, Ludovico Lorenzoni, zbog umorstva Vaeg sina i umorstva Vaeg neaka." Zbunjenost na grofovom licu nije mogla biti stvarnija. "Ali upravo sam Vam ispriao. Roberto je umro prirodnom smru. A Maurizio me pokuao ubiti." Odgurnuo se od stola i ustao, ali se nije pomakao iza svoga stola. Posegnuo je dolje, prebacio neki list papira s jedne strane stola na drugu, pogurnuo tipkovnicu raunala vie ulijevo. Ali nije imao vie to rei. "Kao to rekoh, moete nazvati svog odvjetnika, ali nakon toga morate poi sa mnom." Vidio je kako grof poputa, tu promjenu neprimjetnu gotovo koliko i onu koja je oznaila poetak lai, iako je sada Brunetti znao da lai vie nikada nee prestati. "Smijem li se pozdraviti sa svojom suprugom?" upitao je. "Smijete. Naravno." Bez rijei, grof zaobie stol, proe ispred Brunettija i napusti prostoriju. Brunetti ode do prozora iza njegova stola i zagleda se u daljinu iznad krovova. Nadao se da e grof uiniti ono to mu ast nalae. Bio ga je pustio da ode, iako nije znao postoji li u kui drugo oruje. Grof se uhvatio u zamku svojeg vlastitog priznanja, njegova je supruga znala da je on ubojica, njegov ugled i ugled njegove obitelji uskoro e biti okaljani, a negdje u kui moda postoji skriveno oruje. Ako je grof astan ovjek, uinit e ono to mora da bi spasio ast. Pa ipak, Brunetti je znao da on to nee uiniti.

27 "Ali kakve to veze ima je li kanjen ili nije?" upitala ga je Paola tri veeri kasnije, nakon to je sumanuta glad novinara koji su bili pozdravili grofovo uhienje bila utaena. "Sin mu je mrtav. Neak mu je mrtav. Njegova supruga zna da ih je on ubio. Ugled mu je uniten. Star je i umrijet e u zatvoru." Sjedila je na rubu kreveta, odjevena u jedan od Brunettijevih starih ogrtaa za kupanje i ispod njega teak vuneni demper. "Pa to jo hoe da mu se dogodi?" Brunetti je sjedio u postelji, pokrivaa navuenih do prsa, i itao, kad je ona ula u sobu nosei mu veliku alicu aja s puno meda. Dodala mu je alicu i kimnuvi mu dala do znanja da se sjetila staviti konjak i limun u aj te sjela do njega. Dok je srknuo prvi gutljaji, gurnula je u stranu novine koje su leale razbacane po podu pokraj njihova kreveta. Grofovo lice gledalo ih je sa etvrte stranice, kamo su ga urednici zgurali zbog mafijakih ubojstava u Palermu, prvih nakon nekoliko tjedana zatija. U meuvremenu od grofova uhienja, Brunetti ga nije uope spominjao, a Paola je potovala njegovu utnju. Ali sada je eljela razgovarati s njim, ne zato jer je uivala u razgovorima o roditeljima koji ubijaju svoju vlastitu djecu, ve zato jer je iz dugogodinjeg iskustva znala da e to Brunettiju pomoi da se oslobodi patnje koju mu taj sluaj nanosi. Pitala ga je to misli to e se dogoditi s grofom, i dok joj je odgovarao, ona mu je tu i tamo uzimala alicu iz ruke i pijuckala vruu tekuinu dok je objanjavao manevre grofovih odvjetnika, sada ve trojice, i svoj sveobuhvatni predosjeaj to e se vjerojatno dogoditi. Nije mogao sakriti, osobito ne pred Paolom, svoju zgaenost pri pomisli da e dva umorstva vrlo vjerojatno proi nekanjeno i da e grof otii u zatvor samo zbog prijevoza protuzakonitih tvari, jer je sada tvrdio da je Maurizio smislio otmicu. Vojska plaenih novinara ve je bila pozvana da krene u akciju i na svakoj naslovnici novina u zemlji, da ne spominjemo to se sve naziva uvodnikom u Italiji, nalazili su se lanci koji su naricali nad tunom sudbom ovog plemia, ovog plemenitog ovjeka, koga je tako podmuklo prevarila osoba iste krvi, i to bi sudba okrutnije mogla uiniti nego da ovjek dulje od deset godina gaji guju u njedrima, u krilu obitelji, a ta ista guja se na kraju okrene protiv njega i ugrize ga, pogodi ga ravno u srce. I postupno je javno mnijenje odgovorilo na premone vjetrove rijei. Sjeanje na verc nuklearnim naoruanjem je izblijedjelo, smrvljeno pod teinom eufemizama koji su preobrazili taj zloin u "verc protuzakonitim tvarima," kao da se te smrtonosne kuglice, inae dovoljne da u prah i pepeo pretvore itav jedan grad, mogu mjeriti s iranskim kavijarom ili kipiima od bjelokosti. Robertov privremeni grob provjerila je struna ekipa s Geigerovim brojaem, ali nisu pronaeni nikakvi tragovi kontaminacije.

Poslovne knjige i dokumenti tvrtki u vlasnitvu obitelji Lorenzoni bili su zaplijenjeni, a ekipa policijskih raunovoa i raunalnih strunjaka paljivo ih je danima pregledavala, pokuavajui ui u trag poiljci kojom je sadraj one aktovke poslan klijentu za koga je grof i dalje tvrdio da ga ne poznaje. Jedina poiljka koju su pronali, a koja je izgledala iole sumnjivom, bilo je deset tisua plastinih prica za injekcije poslanih ih Venecije za Istambul brodom dva tjedna prije Robertova nestanka. Turska je policija poslala poruku da je u papirima istambulske tvrtke pisalo kako su price poslane kamionom u Teheran, gdje je trag zavravao. "On je to uinio," bio je ustrajan Brunetti, a glas i osjeaji nisu mu bili nita manje estoki nego prije tri dana kada je bio odveo grofa u questuru. ak i tada, na samom poetku, su ga izigrali, jer je grof inzistirao na tome da po njega poalju policijsku barkasu: lanovi obitelji Lorenzoni ne idu pjeice, ak niti u zatvor. Kad je Brunetti to bio odbio, grof je nazvao vodeni taksi, tako da su on i policajac koji ga je uhitio stigli u questuru pola sata kasnije. A ondje su ih ve doekali novinari. Nitko nikada nije otkrio tko ih je pozvao. Od samoga poetka, cijela je pria bila predstavljena kao poziv na saaljenje, ispunjen ispraznom sentimentalnou koja je Brunettiju toliko ila na ivce kod njegovih sunarodnjaka. Pojavile su se i fotografije, koje je odnekud izvukla ruka maioniara jeftinih emocija: Roberto na proslavi osamnaestog roendana, s rukom na oevima ramenima; nekoliko desetljea stara fotografija grofice kako plee u naruju svoga supruga, oboje skockani i blistavi od mladosti i bogatstva; a ak se i jadni Maurizio pojavio u novinama, uslikan u etnji du Rive degli Schiavoni, zajedljiva tri koraka iza svog bratia Roberta. Frasetti i Mascarini bili su se pojavili u questuri dva dana nakon grofova uhienja, u pratnji dvojice odvjetnika conte Lorenzonija. Da, Maurizio ih je bio unajmio, Maurizio je bio isplanirao cijelu otmicu i rekao im to da uine. Ustrajali su u tome da je Roberto bio umro prirodnom smru; Maurizio je bio taj koji im je zapovjedio da pucaju u njegova mrtva bratia i tako prikriju uzrok smrti. I obojica su ultimativno zahtijevala da ih se podvrgne sistematskom lijenikom pregledu kako bi se ustanovilo jesu li bili izloeni kontaminaciji tijekom vremena koje su proveli sa svojom rtvom. Nalazi su bili negativni. "On je to uinio," ponovi Brunetti uzimajui alicu od Paole i ispijajui aj. Okrenuo se na stranu i pruio ruku kako bi alicu stavio na stoli pokraj kreveta, ali Paola mu je uzme i ugnijezdi je onako jo toplu izmeu svojih isprepletenih prstiju. "I otii e u zatvor," ree Paola. "Nije mi stalo do toga," ree Brunetti. "Pa do ega ti je onda stalo?" Brunetti potone jo nie na postelji, povlaei pokrivae blie k bradi. "Hoe li se smijati ako ti kaem da mi je stalo do istine?" upita on.

Ona zatrese glavom. "Ne, naravno da se neu smijati. Ali je li to vano?" On izvue jednu ruku ispod pokrivaa, uzme alicu od nje i stavi je na stoli, a zatim je primi za ruke. "Mislim da je to meni vano." "Zato?" upitala je, iako je vjerojatno znala. "Zato to mrzim kada takvi ljudi, ljudi poput njega, ive tako kako ive i nikada ne plate za ono to ine." "Zar ne misli da su smrt njegova sina i njegova neaka dovoljni?" "Paola, on je poslao ljude da ubiju deka, da ga otmu i zatim ga ubiju. A svog je neaka hladnokrvno ustrijelio." "To ne zna," ree mu. On zatrese glavom. "Ne mogu i nikada neu moi to dokazati. Ali znam to kao da sam osobno bio ondje." Paola na ovo ne ree nita, a njihov se razgovor na trenutak zaustavi. Napokon Brunetti progovori, "Deko je bio osuen na smrt. Ali pomisli to se s njim dogaalo prije toga, taj uas, ta neizvjesnost glede toga to e mu se dogoditi. To mu nikada neu oprostiti." "Guido, nije na tebi da oprata, zar ne?" upitala ga je, ali glas joj je bio njean. On se na ovo nasmijei i zatrese glavom. "Ne, nije. Ali zna na to mislim." Kako mu Paola nije odgovorila, on je upita, "Zar ne?" Ona kimne i stisne mu ruku. "Znam." A zatim opet, "Znam." "to bi ti uinila?" upita je iznenada. Paola oslobodi svoju ruku i skloni uvojak kose koji joj je pao pred oi. "Kako to misli? Da sam sutkinja? Ili da sam Robertova majka? Ili da sam na tvom mjestu?" On se ponovno nasmijei. "Zvui kao da mi eli rei da se okanim toga, je li?" Paola ustane, a zatim se sagne kako bi pokupila novine. Sloila ih je na hrpu, a zatim se okrenula prema postelji. "U posljednje vrijeme razmiljam o Bibliji," ree ona, iznenadivi Brunettija, koji je znao da je ona jedna od najnereligioznijih osoba na svijetu. "Onaj dio o oku za oko," nastavi ona. On kihne, a ona produi. "Prije sam uvijek na to gledala kao na jednu od najgorih stvari koju je taj izrazito neugodni bog imao za rei, to vritanje za osvetom, elja krvlju." Ona privue novine na grudi i skrene pogled u stranu, razmiljajui koje rijei da upotrijebi. Ponovno ga je pogledala.

"Ali nedavno mi je palo na pamet da je ono to nam moda nalae upravo suprotno." "Ne razumijem," ree. "Moda nam, umjesto to zahtijeva oko i zub, zapravo govori da postoje ogranienja: da, ako izgubimo jedno oko, ne moemo traiti nita vie od jednog oka, i ako izgubimo jedan zub, da je jedino to emo dobiti jedan zub, a ne jednu ruku ili," ovdje ona opet zastane, "jedno srce." Opet se nasmijeila, sagnula i poljubila ga u obraz, a novine su se u znak prosvjeda zguvale i zapucketale. Kad se uspravila, ree, "Svezat u ih u snop. Ima li konopca u kuhinji?" "Da, tamo je." Ona kimne i izae iz sobe. Brunetti dohvati svoje naoale i svoj primjerak Cicerona i vrati se itanju. Vie od sat vremena kasnije, zazvonio je telefon, ali netko se javio prije Brunettija. Priekao je minutu, ali Paola ga nije pozvala. Ponovno se posvetio Ciceronu; sada nije elio razgovarati ni s kim. Nekoliko minuta kasnije u spavau je sobu ula Paola. "Guido," ree ona, "Vianello je zvao." Brunetti spusti rastvorenu knjigu licem nadolje na pokrivae i virne prema Paoli preko gornjeg ruba naoala. "Molim?" upita. "Grofica Lorenzoni," zausti Paola, a zatim sklopi oi i zanijemi. "to?" "Objesila se." I prije nego to je promislio, Brunetti proapta, "Ah, ba ga alim." Priredili: ibs, kika, BABAC