You are on page 1of 3

UVOD

Sta je samoubistvo? Dilema je ostala, ali su u teorij ponudjeni odgovori. Samoubistvo kao izraz hrabrosti, ili suprotno kao bekstvo od neizdrzive realnosti. nekada se samoubistvo smatra kao dio rituala i drustveno odredjenih prvila (npr. Da sluga ne moze da nadzivi svog gazdu, kao ni zena umrlog muza). Francuski sociolog Emil Dirkem, osnivac suicidologije, tumaci suicid kao nesposobnost pojedinca da se integrise u socijalnu zajednicu. Po njemu samoubistvo se mijenja obrnuto srazmerno stepenu integrisanosti drustvenih grupa kojima pojedinac pripada. Samoubistvo se moze posmatrati sa vise razzicitih gledista: Psihijatrijskog Socioloskog Kulturoloskog Religijskog Filozofskog..

Suicid tokom istorije, u razlicitim kulturama dobija ralicito drustvena znacenja. Razlicit odnos prem samoubistvu uslovljen je u velikoj mjeri kulturnim i relligiskim normama koje ga najcesce zabranjuju i osudjuju. U mnogim zemljama su tek u poznom dvadesetom vijeku religiozne ili zakonske sankcije i suicidni akti prestali prestali da se tretiraju kao kriminalni. Platon samoubistvo smatra neetickim cinom, a pocinioci samoubistva bi morali biti shranjeni u neoznacenim grobovima. Sokrat samoubistvo smatra racionalnim, dok ga Seneka smatra najvisim stupnjem slobode i samoodlucivanja. Sv. Avgustin je samoubistvo izjednacavao sa ubistvom, a u

Velikoj Britaniji je cin samoubistva smatran kazneneim djelom do 1961. godine. U islamu, samoubistvo je strogo zabranjeno. Samoubistvo je medju najvecim grijesima. Iako indivdualni cin, samoubistvo uvijek pogadja vise ljudi i ostavlja bolne i dugorocne psiholoske i socijalne posledice na porodicu i druge bliske osobe, ali i drustvo u cjelinni. Samoubistvo predstavlja veoma slozen i dinamican fenomen, uslovljen medjudejstvom citavog niza psiholoskih, socijalnih i bioloskih faktora. Centralno pitanje razvoja suicidnog ponasanja odnosi se na uzajamne uticaje izmedju individue i njene sredine. Obuhvata izlaganje specificnim stresovima koji djelimicno mogu biti pod genetsim uticajem, osetljivost na ove sredinske uicaje definisemo perceptualnim i kognitivnim procesima, i ponasanja kao reakciju na njih. Epidemioloska istrazivanja su pokazala da je pokusaj samoubistva najjaci klinicki prediktor samoubistva i ukazala da samoubistvu obicno predhodi proces, koji pocinje sa prolaznim suicidnim mislima, zatim se razvije kroz mnogo konkretnije planove i suicidne pokusaje, sve do samoubistva. Iako su potrebna dodatna bioloska, psiholoska i psihopatoloska izucavanja ovog procesa, nesporno je da je u kasnijim stadijumima karakteristican visok nivo depresije i narocito beznadeznosti, sto ima vazne imlikacije, na razumijevanje, tretman i prevenciju. Da lli ce osjecanje beznadeznosti voditi suicidnom ponasanju ili ne, zavisi od prisustva ili odsustva rizicnih faktora. Neki faktori rizika su razliciti u zavisnosti uzrasta, pola, etnicke grupe, mogu se mijenjati tokom vremena, dok se neki javljaju u kombinaciji. Oni mogu da variraju prema stepenu ili uticaju, a nije identifikovan nijedan pojedinacni faktor dovoljan za samoubistvo. Kod ozbiljnih pokusaja samoubistva koja nisu imala fatalan ishod, kao i kod samoubistva, rasirenost mentalnih poremecaja je na slicnom nivou. Procenjuje se da je eliminacija afektivnih poremecaja uslovila smanjenje ok 80 % rizika ozbiljnih pokusaja samoubistva.

Metodologija istrazivanja

Problem istrazivanja Koji je najcesci uzrok samoubistva? Da li su to hronicne dusevne bolesti? Problem samoubistva je star koliko i sam covjek i civilizacia. Prakticno je prisutan u svim epohama i kulturama. Samoubistvo je veoma kompleksan problem koji je tesko predvideti, jer tu postoje odredjeni faktori za koj se smatra doprinose riziku. Nejasno je na koji nacin ovi odredjena interakcija ovih faktora dovodi do suicida. Hipoteza istrazivanja Predpostavljamo da su muskarci vise skloni samoubistvu od zena. Predpostavljamo da dob ima vaznu ulogu u fenomenu suicida. Takodje predpostavljamo da nije istina da ljudi koji govore ili prijete da ce pociniti samoubistvo rijetko to zaista ucine. Metode istrazivanja Metodu koju smo koristili u ovom istrazivanju je deskriptivna metoda sa statistckom obradom.

You might also like