Ogranienost ekonomske demokracije i delegatski sistem Uvod Mogunost ostvarivanja ekonomske demokracije, odnosno upravljanje samih radnika svojim

radnim mjestom je uvijek ovisila o snazi i samoorganiziranosti radnika, te o nikome i niemu drugom. Radnici su to upravljanje vrili putem opih sastanaka na kojima se raspravljalo i demokratski odluivalo ponajprije o poslovanju firme, ali i o potrebama zajednice i cjelokupnog drutva ukoliko su to drutvene prilike doputale, odnosno ovisno o tome koliki je dio drutva bio zahvaen promjenama (veina primjera iz povijesti odvija se u ratnim ili izvanrednim uvjetima, te u periodima korjenitih drutvenih promjena koje zahvaaju cjelokupno drutvo revolucijama). Budui da je potrebna koordinacija aktivnosti razliitih aktera u proizvodnji kako unutar poduzea tako i van njega (npr. zajednica) radnici na spomenutim opim sastancima biraju svoje delegate koji prenose stavove i miljenja samih radnika, odnosno baze, na ''ire'' skuptine. Radnici su ovu praksu esto provodili spontano uz veu ili manju pomo slubenih organizacija, te je demokratsko upravljanje bila prirodna tendencija njihove borbe, najee u jeku kapitalistikih kriza. Primjere za to moemo nai u panjolskoj revoluciji i ruskim Sovjetima, ali i suvremenim borbama seljaka i radnika koji se organiziraju mimo sindikata i njihovih tobonjih predstavnika. Pojam delegatstva i delegiranja nije nova politika ideja, no onako kako ga je shvatila radnika borba u proteklih stotinjak godina zajedno sa suvremenim prosvjedima, blokadama i opim sastancima naroda uvelike se razlikuje od uobiajene forme predstavnitva i slui kao model za transformaciju kompletnog politikoekonomskog sustava u kojem ivimo. U Hrvatskoj pitanje demokratizacije radnog mjesta iskljueno je iz rasprava, te je ekonomska sfera potpuno zapostavljena i ignorirana, rezervirana za menadere, efove i gazde koji se ''znaju'' nositi sa dinaminim upravljanjem tvrtke, dok radnicima ostaje samo poslunost i izvravanje odluka na koje nisu utjecali. Kruta hijerarhija na radnom mjestu prihvaena je kao neupitna datost, a sam spomen radnikog uea u poslovanju die kosu na glavi menaderima, direktorima i upravi.1 Ako se i postavi problem radnikog (su)odluivanja to se maskira sintagmama socijalnog dijaloga i ''prijateljstva'' rada i kapitala, a u veini sluajeva stavove radnikih skuptina (ako iste uope postoje) se doivljava kao anketa, odnosno bez ikakve
1

Svojevrsna paradigma ove cjelokupne transformacije svijesti od radnikog uea u poslovanju do nunosti menadera je Vesna Pusi. Iako doktorirala na temu ''Uloga kolektivnog odluivanja u ostvarivanju radnikih interesa'', 90ih godina izdaje knjigu ''Vladaoci i upravljai'' gdje se zalae za ulogu menadera najuspjenijih hrvatskih poduzea u podruju upravljanja.

mogunosti primjene izglasanih odluka. Jednako tako, sama struktura radnikih organizacija poput sindikata nedvojbeno je hijerarhijski ustrojena, te glas i miljenje baze ne dolazi do otuene vrhuke, ime se apatija radnitva i osjeaj vlastite nesposobnosti konstantno perpetuira. Komunikacija izmeu baze i predstavnitva skoro i ne postoji tj. komunikacija je jednosmjerna odozgo na dolje. Ekonomska demokracija pojam je sa margina dananjih politiko ekonomskih tema, oznaena kao avet prolosti. U tekstu u ukratko izloiti ogranienost ekonomske demokracije, osnovne karakteristike delegatskog sistema i povijesne primjere koji su nastojali razviti taj princip. Ogranienost ekonomske demokracije Valja odmah napomenuti da nije dovoljno zalagati se za ekonomsku demokraciju tj. demokratizaciju radnog mjesta unutar kapitalistikog sustava, ali i dravnog socijalizma jer iako radno mjesto moe postati bolje i humanije, ovime se ne rjeava sutina problema, odnosno logika samog sustava unutar kojeg ona djeluje. Unutar kapitalizma primjer za to su zadruge i radnike kooperative poput Mondragona. Radniki savjeti u Jugoslaviji bili su organizacije radnikog upravljanja, a zbog tzv. socijalistike robne proizvodnje, odnosno kombiniranja socijalizma s tritem, radnik nije vie bio definiran kao onaj koji zarauje nadnicu, ve proizvoa vlasnik koji dobiva dio dobiti od svog poduzea. Radnici su se onda ponaali vie kao kolektivni poduzetnici nego kao organi radnike kontrole nad upravljanjem poduzea i drutva u cjelini. Osjeaj nemogunosti upravljanja doveo je do odravanja mentaliteta rada za nadnicu.2 S druge strane, postojanje birokratske klase dodatno je sprjeavalo znaajnije radniko odluivanje. to se tie kooperativa, ali donekle i radnikih savjeta, odreen pomak prema demokratizaciji radnog mjesta ne garantira da e se cjelokupno poslovanje promijeniti. Kapital i trite e i dalje raditi po svome, diktirajui svoju logiku i okvir poslovanja kooperativi, dok e unutar radnog mjesta sada postojati demokratski ureeni kapitalisti koji nastavljaju raditi po trinoj logici. Zahtijevati radniko suodluivanje, pa ak i samoodluivanje, unutar kapitalistikog sustava znailo bi pokriti minimalan aspekt borbe i tenji za pravednije drutvo. Vjena je dilema kooperativa, ali i radnikih savjeta u Jugoslaviji, bila je proizvodnja za osobnu korist ili za opedrutvenu. Pod kapitalizmom najee e prevagnut ova prethodna, dok e potonja zavisiti o solidarnosti i organizaciji u drutvu. Dravni socijalizam s druge strane se namee kao jedini poslodavac, a dravna mainerija u obliku partije rasporeuje viak vrijednosti bez ili sa minimalnim uplivom glasa radnika.
2

Immanuel Ness i Daniel Azzellini, ''Ours to master and to own'', Haymarket books, Chicago, 2011

Ukoliko se nastoji ''odozgo'' uvesti uee radnika u upravljanju drutvom rijetko to postane praksa, ve se odnosi na odobravanje prijedloga nametnutih od strane autoriteta, a ne o istinskom upravljanju radnika kako radnim mjestom tako i cjelokupnim drutvom. Tako primjerice radniki savjeti u Jugoslaviji nisu participirali u upravljanju, ve su to ostavljali direktorima i tehnikim osoblju zbog osjeaja nekompetentnosti i nedovoljnog informiranja. Nametanje takvog sistema dekretima i odlukama ''odozgo'' nita ne znai ukoliko to ne proizlazi iz same aktivnosti radnika. Iluzorno je oekivati da e uvoenjem mogunosti delegatskog donoenja i provoenja odluka drutvo automatski prosperirati. Koliko je besmisleno uvoenje novih odnosa putem dekreta bili su svjesni i jugoslavenski teoretiari koji su pisali u to doba: ''novi odnosi se ne mogu uvesti, oni se izgrauju u procesu sloene i teke borbe izmeu starog i novog, u emu presudu ulogu imaju snaga, utjecaj i usmjerenost djelovanja organiziranih snaga drutva.''3 Ili: ''ostvarivanje delegatskog sistema u najveoj mjeri zavisi od toga koliko e uspjeha radnika klasa obavljati svoje samoupravne i politike funkcije u drutvu.''
4

Drugim

rijeima, osloboenje radnike klase e biti djelo samih radnika ili se nee niti ostvariti. Samo radnici mogu na svojim leima iznijetu tu pobjedu budui da to mora izvirati iz njihove samostalne prakse. Organizirano radnitvo svjesno potrebe takve prakse tee e se razoriti dravnom ili kapitalistikom represijom jer se oslanja na vlastite snage i solidarnu zajednicu. Jednako tako, zalagati se samo za demokratizaciju ili tzv. podrutvljavanje politike znai parcijalno obuhvatiti problem. Stoga, rasprava o ekonomskoj demokraciji nuno mora sadravati iri kontekst unutar kojeg se ona ostvaruje jer jedino ovim putem drutvo moe djelovati na istinski ravnopravnim osnovama. Samo putem ukidanja najamnog odnosa u kojem pojedinci ili drava uzimaju viak vrijednosti i dijele ga po vlastitom nahoenju moemo govoriti o slobodnim pojedincima, jer politika sloboda izvire iz ekonomske. Kada radnici sami budu odluivali gdje e uloiti svoj viak rada, bez pritiska trita ili izvanjskog autoriteta drave, tek tada moemo govoriti o ekonomskoj demokraciji. Uvoenje demokracije na radno mjesto i u zajednicu zahtijeva temeljitu promjenu kako na samom radnom mjestu tako i na irem politikom i drutvenom polju.

Delegatski sistem

3 4

Miodrag Vinji, ''Delegatski sistem'', Zajednica klubova samoupravljaa Beograda, 1977., str. 247 Ibid., str. 206

Uz poneto drugaije nazive, oduvijek je postojala praksa razvijena od strane samih radnika, a ne njihove avangarde (koja ih je u mnogim primjerima koila), u kojoj ''predstavnici'' ostaju u trajnoj vezi sa svojom bazom koja neposredno, direktno utjee na njihove aktivnosti putem opih sastanaka. Opi sastanci slue za artikulaciju i odluivanje o problemima koji se tiu kolektiva koje kasnije delegat izvrava. Tri su osnovne karakteristike delegiranja koje se mogu primijeniti ne samo u ekonomiji, ve i na irem politikom polju: mogunost opoziva (najee putem imperativnog mandata5), povremeno izvravanje dunosti i rotacija. Mogunost opoziva nuna je kako bi se neispravne odluke delegata mogle ponititi, te po potrebi delegate smijeniti. Jednostavnim nainom opoziva izabranog delegata izbjegava se birokratizacija, te se eljene odluke provode efikasnije bez kompliciranog sustava opoziva. Delegati bi se trebali moi birati i opozvati na svakom opem sastanku kolektiva. Povremeno izvravanje dunosti i rotacija slui ponajprije da se izvravanje dodjeljuje jednokratno ili na odreeno krae vrijeme, te kako se ne bi stvorili predstavnici koji su otueni od svoje baze. Praksa profesionalnog predstavljanja nije niti plodonosna za razvijanje samosvijesti koja je klju uspjeha za budue pravednije drutvo budui da njeguje apatiju, neaktivnost same baze i ''predstavnikog ovjeka'' jer se oekuje da e se netko drugi pobrinuti za neije vlastite elje, ime se iz temelja negira ono to se eli postii, a to je samoorganiziranost i samoinicijativa. Rotacija delegata poeljna je kako bi svatko mogao imati uea u izvravanju odluka koje je i sam donio, te razvio odgovornost prema tim odlukama. U nekim sluajevima nastoji se propisati koliko puta ista osoba moe biti birana za delegata, no to se mora shvatiti samo kao dobra smjernica, ali ne i pravilo u funkcioniranju. Sam kolektiv mora odluiti koja je forma za njega najbolja. U dananjem kontekstu je stoga nuno izbjegavati zakljuke o osnivanju radnike parlamentarne stranke jer se samo perpetuira postojei sustav, a naposljetku utone u reformistike aktivnosti. Sama struktura politikog predstavljanja u dananjem parlamentarnom sustavu ne doputa povremeno izvravanje dunosti, ve plaenu profesiju. Fraza ''ne glasujmo, organizirajmo se6'' pogaa stoga u sr takve problematike. Bitno je napomenuti kako se aktivnosti delegata odvijaju najee u slobodno vrijeme ili tijekom radnog vremena i na dobrovoljnoj bazi. To ne znai da e delegat vei dio dana provesti
5

Imperativan mandat nalae da delegat djeluje onako kako je sam kolektiv odluio, dakle po nalogu onih koji su izabrali delegata.U Jugoslaviji se nastojalo uspostaviti delegiranje sa mandatom koji nije imperativan, dakle donekle slobodan u donoenju odluka za odreenu organizaciju, ali je delegat svejedno bio odgovoran svojoj bazi. Meutim, samo uee u samoupravljanju se smanjivalo, te se opet formirala odreena vrsta predstavnitva i tehnokracije budui da su samo strunjaci i menaderi vrili te dunosti. 6 http://masa-hr.org/radnicka-klasa-ne-glasa

koordinirajui i radei, ve samo da ne postoji pozicija koja slui iskljuivo za predstavljanje i donoenje samostalnih odluka, a time i moi koja dolazi s tim. Donoenjem odluka koje su uistinu glas onih osnovnih jedinica drutva, zajednice i radnog mjesta, putem delegiranja prestaje potreba za formiranje profesionalnog kadra, bili to politiari, birokrati, direktori ili avangarda, koji ne moe komunicirati potrebe i elje zajednice i radnog mjesta, a nuno naposljetku djeluje iz osobnog interesa, formirajui time novu klasu tj. klasnu podjelu. Delegatstvo stoga u sebi ne sadri pojam predstavljanja, ve izaslanstva7 budui da je delegat i sam dio kolektiva koji je zaduen da prenosi stavove samog kolektiva na druge, ''ire'' ili ''vie'' skuptine. Te skuptine ne sadre mo samostalnog odluivanja budui da se sve odluke odobravaju unutar ''ue'' baze. Povratna sprega stoga je nuna kako bi se ostvarilo dobro funkcioniranje delegatstva. Ovime se odluke i njihovo provoenje uistinu zadravaju u svojoj bazi, a delegati izvravaju odluke koje su i sami donijeli na opim sastancima. Hijerarhija se prevazilazi, uspostavlja horizontalnost, a mo odluivanja i upravljanja ostaje u svojoj osnovi (ostaje u bazi). Pod delegatskim sistemom ne smatram samo nain biranja, komunikacije i utjecaja baze na predstavnitvo, on prevazilazi ova pitanja budui da se moe smatrati pretpostavkom za ''izgradnju novih odnosa'' i ''spajanjem baze u obavljanju zajednikih poslova'' i ostvarivanju ''interesa drutva.''8 Kao takav nespojiv je sa liberalnom demokracijom koja njeguje parlamentarizam i negira upliv kapitala u politiku, ali i samim kapitalizmom jer osnovne jedinice drutva same formiraju tijela koja odreuju to e i kako proizvoditi, te kako e se distribuirati ti proizvodi. Ostvarivanje sistema delegata nije samo po sebi cilj, te se ne moe oekivati da e njegovim uvoenjem ekonomska demokracija oiviti u svom punom smislu rijei. Pretpostavka za njegovo ostvarivanje je politika i ekonomska snaga radnika. Iz ove osnove ''treba izrasti delegatski nain odluivanja, kao produetak samoupravljanja u irim okvirima drutva.'' Bez ove osnove, delegatski sustav moe reproducirati predstavnike odnose, dok bez delegatskog sistema nema mogunosti uspostave ekonomske demokracije i ire integracije drutva putem razliitih asocijacija.9 Povijest

7 8

Delegatski sistem, str 16 Ibid., str. 17 9 Ibid., str. 216

Delegatski sistem nije nova politika ideja, no uvijek se iznova u povijesti artikulira, uz poneto drukiju strukturu, kao sastavni dio direktne demokracije, samoupravljanja, sovjeta, tvornikih komiteta (fabrikoma), radnikih savjeta, skuptina, plenuma i sl. Od Parike Komune, ruskih Sovjeta, talijanskih tvornikih komiteta, panjolske revolucije, do nedavnih studentskih blokada, Occupy pokreta, grkih plenuma i dr. prisutan je pojam delegatstva, odnosno paljivog politikog i ekonomskog djelovanja i biranja koje omoguava da se mo same baze ne prenosi na vie instance, ve ostaje ''atomizirana.'' Delegatski sistem u Jugoslaviji zamiljen je kao sustav kojim se postie samoupravljanje i podrutvljavanje politike. Radnici i graani su u svojim osnovnim samoupravnim organizacijama i zajednicama odabirali delegate i neposredno utjecali na tijek i sadraj odluivanja o pitanjima od zajednikog interesa. Partija i drava nastojali su osmisliti takav sistem kako bi do kraja proveli zamisao o odumiranju drave i drugih autoritarnih oblika drutvenih odnosa (menaderi i tehnokrati na radnom mjestu). Kako sam prije spomenuo, uvoenje takvih odnosa dekretom ''odozgo'' ne znai nuno i bolje i pravednije funkcioniranje drutva. Iako je samoupravljanje zakonom bilo propisano, drutveni odnosi su u praksi poprimili drugaiji oblik, bez znaajnog radnikog uea, te sve veim aktivnostima na tritu. Strukture poput direktora i administrativnih organa bilo je teko opozvati, a esto su i dalje bili namjetani od strane Partije sa velikim arsenalom moi poput odbacivanja odluka samoupravnih organa ukoliko ih smatra nelegalnim i odluivanja o otkazima i zapoljavanju. Zbog stabilnog financijskog statusa i prethodnog znanja u upravljanju ovo osoblje je moglo participirati u ''samoupravljanju'', dok su obini radnici zbog spajanja kraja s krajem izostajali u donoenju odluka.10 Povijest je pokazala da takvi i slini pokuaji nikad nisu rezultirali uspjenom uspostavom socijalizma. Jasno je stoga da odravanje drave na ivotu dovodi do nemogunosti znaajnijeg utjecaja populacije na pitanja od ireg drutvenog znaaja, a u takvim uvjetima nametanje ovakvog sistema nuno e reproducirati politiko predstavnitvo i ekonomski autoritet. Naravno, ovo nije jedini faktor koji je doveo do nepotpunog uspjeha u upravljanju na radnom mjestu, no svakako je jedan od kljunih. Organizirana baza temelj je takvog funkcioniranja, a ona se gradi godinama i desetljeima edukacije, borbe i prakse. Radno mjesto i zajednica

10

Theo Schulze, ''Yugoslavia's way: The Workers' Council system'', http://www.marxists.org/history/etol/newspape/isr/vol23/no03/schulze.html

Potrebno je osim radnog mjesta obuhvatiti i zajednicu unutar koje radnik ivi, kako u taktici u suvremenim borbama tako i u pokuaju osmiljavanja budueg modela. Solidarna i organizirana zajednica vaan je faktor u radnikim borbama za bolje uvjete (npr. iskustva brodogradilita u Puerto Realu), ali i prilikom revolucionarne transformacije drutva. Slijedi kratki opis jedne vrste donoenja odluke i koordinacije, naime federalistiki princip koji ujedinjuje radno mjesto (proizvoae) i zajednicu (komunu) koja slui kao politika i administrativna jedinica. Ovaj princip razvijan je u panjolskoj, a zahvaao je veliki dio industrije, poljoprivrede i slubi, obuhvaajui u nekim dijelovima i cijele gradove poput Alcoya. Principi koji su primijenjeni u panjolskoj revoluciji uvelike odgovaraju Bakunjinovoj ideji o dvojnoj socijalistikoj federaciji. Prvi dio ini samoupravno tijelo koje zamjenjuje dravu, dok je drugi dio kolektiv organiziran u skladu s industrijom i slubama. Model kojeg su radnici i njihovi sumiljenici osmiljavali sastojao se od mikrorazine gdje postoji pojedino poduzee ili kvart kao autonomne jedinice koje donose odluke o proizvodnji i potrebama koje treba zadovoljiti. Oni se usklauju na makrorazini, provodei usuglaene odluke osnovnih udruenih proizvodnih i potroakih jedinica. Koordinacija radnog mjesta i zajednice odvija se pomou delegata koji prenose stavove svojih osnovnih jedinica, te se time usklauju aktivnosti na iroj gradskoj, regionalnoj, nacionalnoj pa i internacionalnoj razini. Takva koordinacija ostvariva je federalizmom koji prema anarhosindikalistikoj koncepciji istovremeno vertikalan i horizontalan. ''Vertikalno, svako poduzee je udrueno sa ostalim poduzeima industrijske grane, sve do nacionalnog nivoa, a razliite federacije udruenih industrija ine konfederaciju. Horizontalno, svako poduzee industrijske grane udrueno je s ostalim poduzeima kraja, stvarajui mjesni savez, mjesni savezi su meusobno udrueni u jednoj opini, opinski savezi su meusobno udrueni i objedinjeni u konfederaciji. Prema tome, bilo da je u pitanju poduzee, industrijska grana, privreda u cjelini; bilo da je u pitanju mjesto, opina, zemlja svi oblici ekonomskog, politikog i drutvenog ivota nalaze se pod kontrolom radnika i njihove klasne organizacije.''11 U panjolskoj revoluciji moemo taj princip vidjeti i u praksi. Na kongresu u Zaragozi 1936.g. reeno je sljedee: ''Stanovnici komune
raspravljat e o problemima koji ih se tiu poput proizvodnje, potronje, obrazovanja, higijene i svega potrebnog za njen moralan i ekonomski razvoj. Kada problem pogodi cijelu regiju ili pokrajinu federacija mora doi do rjeenja, a na sastancima federacije sve komune moraju biti predstavljene. Njihovi delegati prenijet e prethodno usvojene odluke svojih komuna. Za razmjenu proizvoda

izmeu komuna, Komunalni Savjet e se uskladiti s regionalnom federacijom komuna, te s

11

Rene Berthie: Anarhosindikalistike koncepcije samoupravljanja, http://masa-hr.org/content/rene-berthieanarhosindikalisti%C4%8Dke-koncepcije-samoupravljanja

Konfederacijskim Savjetom Proizvodnje i Potronje kako bi se utvrdile potrebe ljudi. Usklaivanjem svih komun sa Savjetom Proizvodnje i Statistike, problem je pojednostavljen i rijeen.'' 12 Ovime se prevazilazi drava budui da putem delegiranja ne postoji odvojenost baze i njenih izaslanika, odnosno postojanje profesionalnih politiara i birokrata jer je sve pod direktnom kontrolom populacije, te se time aktivnost iste svodi na administrativnu statistiku djelatnost bez moi odluivanja. Trite i kapitalizam su uniteni jer vikom rada upravljaju sami radnici, te na ravnopravnim osnovama odluuju gdje e taj viak uloiti. Planiranje ne ide iz jednog centra, ve je ono decentralizirano i koordinirano iz same baze. Naravno, ovaj i bilo koji drugi plan ne smije se shvatiti kao konaan i savren budui da lokalni uvjeti uvijek trae odreenu devijaciju i drukije usklaivanje zajednice i radnog mjesta. Treba postojati potpuna sloboda organiziranja i ostaviti prostora kreativnosti samih sudionika da izgrade drutvo na nain koji misle da im je najbolji. Vano je meutim istaknuti smjernice dobre prakse ovog neprekidnog klasnog problema. Ovo je dakako gruba skica funkcioniranja delegata i nekoliko primjera iz povijesti koji svjedoe da je izgradnja ravnopravnog i dijametralno drugaijeg pristupa organizaciji radnog mjesta i cjelokupnog drutvenog ivota itekako mogua, ali i nuna u budunosti. Veina ovih primjera nije propala zbog vlastitog nefunkcioniranja, ve zbog okolnosti u kojima se zbivala rat, revolucija, blokada, okupacija, prosvjed. ''Podcjenjivanje sredstava otpora kapitalistikog drutva i starih naina miljenja predstavljalo je slabost koja je sve do danas uvijek dovodila do poraza ili je sprjeavala da se postignu znaajni rezultati.''13 U obrani socijalnih prava treba se organizirati na ravnopravnim osnovama, a u transformaciji drutvenih odnosa to treba posluiti kao model budueg funkcioniranja. Delegatski sistem je jedna od takvih ideja koja se artikulira drugaijim nazivima, a jedino je ostvariva neposrednim ueem, odnosno direktnom demokracijom. Najbolji nain da pruimo otpor je rame uz rame sa radnicima i seljacima, na ulici, radnom mjestu i u zajednici, obrazovanjem i akcijama solidarnosti. Moda je to i najtei put, no on nam prua jedinu garanciju da e organizirana sila izvojevati pobjedu. Literatura:

12 13

Ekonomija anarhizma, Izdavaki komitet Lokalne grupe Rijeka, u tisku Komunistiko-anarhistika tribina: Uvjeti samoupravljake revolucije, http://masa-hr.org/content/komunisti %C4%8Dko-anarhisti%C4%8Dka-tribina-uvjeti-samoupravlja%C4%8Dke-revolucije

1. Immanuel Ness i Daniel Azzellini, ''Ours to master and to own'', Haymarket books, Chicago, 2011 2. Miodrag Vinji, ''Delegatski sistem'', Zajednica klubova samoupravljaa Beograda, 1977., str. 247 3. http://masa-hr.org/radnicka-klasa-ne-glasa 4. Theo Schulze, ''Yugoslavia's way: The Workers' Council system'', http://www.marxists.org/history/etol/newspape/isr/vol23/no03/schulze.html 5. Rene Berthie: Anarhosindikalistike koncepcije samoupravljanja, http://masahr.org/content/rene-berthie-anarhosindikalisti%C4%8Dke-koncepcije-samoupravljanja 6. Ekonomija anarhizma, Izdavaki komitet Lokalne grupe Rijeka, u tisku 7. Komunistiko-anarhistika tribina: Uvjeti samoupravljake revolucije, http://masahr.org/content/komunisti%C4%8Dko-anarhisti%C4%8Dka-tribina-uvjeti-samoupravlja %C4%8Dke-revolucije