31. ta je ISDN? ISDN znai - Integrated Services Digital Network.

ISDN tehnologijaje standardizirana je prema preporukama CCITT i ITU, koje opisuju protokole i arhitekturu potrebnu za implementaciju digitalne komunikacijske mree. Integrirani servisi se odnosi na mogunost podrke brojnim aplikacijama digitalne mree na potpuno digitalnu vezu, sa kraja na kraj konekcije. ISDN mree se prostiru od lokalne telefonske centrale do korisnika i obuhvata svu telekomunikacijsku i komutacijsku opremu izmeu. ISDN je baziran na tehnologiji koja je razvijena tokom 1970.-ih, sa ciljem da rijei problem prijenosa digitalnih veza preko postojeih bakarnih vodova, originalno namijenjenih za prijenos analognih signala. ISDN nije mrea u klasinom smislu, ve je skup usluga, pristupne opreme i standarda pristupanja nepokretnoj telekomunikacijskoj mrei i posredstvom nje mreama diljem svijeta. Kao to se vidi na sljedeoj slici, analogna linija je u stanju da podri samo jedan komunikacijski ureaj u jednom trenutku, u ovom sluaju PC raunar koji mora da koristi modem da bi pretvorio svoj digitalni signal u analogni. Najvea prenosna pouzdana brzina bi bila oko 52 kb/s. Sa druge strane, PC i drugi uredaji povezani preko ISDN veza su u stanju da primaju i alju podatke u svom originalnom digitalnom obliku, brzinama do 128 kb/s.

Slika 2. Razlika izmeu analogne i digitalne linije

Osnovna brzina prijenosa podataka u realnom vremenu je brzina prijenosa govora i ISDN koristi ovu brzinu kao osnovnu.U osnovi, ISDN usluga koristi dvije podatkovne linije s brzinama prijenosa od 64 kb/s i jednu kontrolnu liniju brzine 16 kb/s.

by_K.B.

Prednosti ISDN tehnologije: Velika prijenosna brzina ISDN-a brzo uspostavijanje veze visok nivo pouzdanosti digitalnog prijenosa ISDN omoguava efikasniji pristup informacijama, uz cijenu i trokove telefonskih linija. ISDN kanali

obinih

Glavne vrste usluga koje ISDN prua su: komunikacija govorom u digitalnom obliku prijenos tekstualnih poruka, prijenos podataka pristup i pretraivanje informacija u bazama podataka telefaks G3 i G4 komutirane video usluge prijenos pokretne slike visoke rezolucije itd.

by_K.B.

32. ISDN usluge? Glavne vrste usluga koje ISDN prua su: komunikacija govorom u digitalnom obliku prijenos tekstualnih poruka, prijenos podataka pristup i pretraivanje informacija u bazama podataka telefaks G3 i G4 komutirane video usluge prijenos pokretne slike visoke rezolucije itd.

33.ta je Internet? Internet moemo definisati kao svjetsku raunarsku(paketsku) informacionu mreu, sastavljenu od velikog broja manjih meusobno povezanih raunarskih mrea, koja omoguava prijenos informacija izmeu raunara koji ine mreu. Dakle Internet bismo mogli definisati kao mreu svih mrea. To je mrea koja povezuje stotine miliona linih raunara, LAN i WAN mrea u zajedniku mreu. Razlikujemo vie vrsta veza kojima se slui Internet. S jedne strane prosjeni korisnik u veem dijelu svijeta se spaja na internet preko modema, a druge strane postoje veze kojima se povezuju raunari koje zovemo serveri, hostovi ili vorovi pretezno (umreeni satelitskim i radio vezama te optikim i telefonskim bakrenim kablovima). Serveri su povezani posebnim raunarima koje nazivamo usmjerivaima (routerima) koji provjeravaju kuda idu podaci koji se kreu preko Interneta te odluuju kojim e ih putem poslati. Za razliku od tradicionalnih medija za prijenos podataka kao to su radio i televizija Internet je decentralizovana mrea to znai da nema centralnog mjesta iz kojeg je upravljana (otporan je na eventualne napade, i prestavlja stabilnu mrezu). Podaci putuju mreom podijeljeni u pakete. Svaki od tih paketa sadri podatke o tome odakle je krenuo i gdje mu je odredite. Za njihovo pravilno putovanje Internetom te sastavljanje na odreditu brine se TCP/IP protokol, koji ima zadatak da poruka stigne u istom obliku u kojem je poslana.
by_K.B.

Internet je zasnovan na klijent-server arhitekturi. U klijent-server arhitekturi neki raunari se ponaaju kao serveri ili posluitelji podataka, dok se drugi raunari ponaaju kao klijenti ili primaoci podataka, i to tako da raunar klijent moe pristupiti mnogim razliitim serverima, a pojedinanom serveru moe pristupiti vie razliitih raunara klijenata. Raunarski program zvan preglednik (browser) omoguava korisniku traenje dokumenta. Sasvim je jasno da je to ogroman i kompleksan sistem, te je jasno da Internet nije nastao odjednom, ve se razvijao postupno, jo uvijek se razvija, a najvjerojatnije nikad nee imati nekakav konani izgled. Internet je mrea koju odravaju vie od milijarde ljudi. Svaka organizacija, firma, kola, univerzitet ili bilo koja druga institucija da bi se pojavila na Internetu mora sama odraditi taj dio posla.

34. ta je web i gdje i kad je nastao?

Godina je 1980. Tim Berners-Lee, saradnik CERN-a je stvorio ENQUIRE, bazu podataka baziranu na hypertextu u kojoj je svaki novi podatak, koji je unesen u ENQUIRE morao imati vezu/link na ve postojee stranice u bazi. etiri godine kasnije Berners-Lee predloio je upravo takav nain unoenja i pristupa podacima kao rjeenje tada gorueg problema CERNa. Prijedlog nije dobio posebnu panju kako tada, tako niti 1989. godine kada je Berners-Lee ponovo predloio izgradnju velike hypertext baze sa linkovima. Kada je poeo rad na toj implementaciji, Berners-Lee je imao niz ideja kako da svoju tvorevinu nazove, da bi se na kraju odluio za WWW ili World Wide Web. 1990, Berners-Lee je zavravao sve potrebno da bi Web dobio punu funkcionalnost prvi Web preglednik ili browser, nazvan simbolino WorldWideWeb, koji je proirio s mogunou izrade Web stranica Dok su Berners-Lee i Cailliau traili novac za svoj projekt WWW po Europi, Web je oduevio Amerikance. Posjet Paula Kunza(SLAC) vicarskom CERN-u odredio je novi put razvoja Weba. Kunz se oduevio Webom, te je predstavio projekt knjiniarki u SLAC-u, Uskoro je postalo jasno da Web eka velika budunost, a 6. avguasta 1991. Berners-Lee je predstavio iroj javnosti saetak svog projekta WorldWideWeb na newsgrupi alt.hypertext. Taj se datum vodi i kao prvo pojavljivanje Weba kao javno dostupne usluge na Internetu,. Berners-Lee je cijelu filozofiju Weba na kraju sveo u jednu vrlo jednostavnu reenicu, koju moemo i danas primijeniti u objanjenju Weba: "Cilj projekta WorldWideWeb (WWW) je stvaranje linkova na sve dostupne informacije". 1992. Postavljen tada jubilarni 25. web server 1993. i 1994. godine, CERN donosi odluku da e Web biti besplatan za sve, a Marc Andreessen predstavio je prvi grafiki preglednik Mosaic (Andressen je kasnije postao i suosniva Netscapea). 1996. 350 hiljada stranica weba, 2000. Ve je 20 milijuna siteova 2002 FBI stavlja potjernice na Web
by_K.B.

2005. otvoreno 17 miliona novih siteova, 2006. Pojavljuje se Web2.0, 93 miliona web stranica Ovaj protokol je najzastupljeniji na Interentu i uglavnom svi ostali se mogu prikazati preko WWW-a (World Wide Weba velika svjetska mrea). Danas sve malo vee firme imaju svoj prostor na webu. Ovaj protokol nam omoguava prenos teksta, slika, grafika, a u zadnje vrijeme zvuka i video slike (ova zadnja dva zahtijevaju vrlo brze veze). Da bi smo koristili ovaj protokol, kao i bilo koji drugi, moramo imati odgovarajui program koji je u mogunosti da proita odgovarajuu datoteku sa Interneta. Ovi programi se nazivaju Internet Browseri, (Internet Explorer i Mozila FireFox). Organizacija ovog protokola se zasniva na web serverima (raunari koji su 24 sata dnevno ukljueni i spojeni na Internet). Svaki web server ima svoju adresu, veliinu i definisane mogunosti. Adresa:svaka adresa u globalu izgleda ovako: www.yahoo.com. Prva tri www slue radi prepoznavanja protokola kojeg koristimo, dakle world wide web, yahoo je ime firme, a com se naziva domena, a objanjava se kao tip firme (com-commerce, firma; net-network, mrea; ba-Bosna i Hercegovina; edu-education, obrazovanje ). Meutim, serveri su veoma skupi za odravanje (svaki server mora biti 24 sata na Internetu). Zato na Internetu postoje serveri koji na sebi imaju vie stranica, tj. koji postoje samo da bi iznajmljivali prostor (ovo iznajmljivanje se naziva davanje poddomene ili web hosting). Danas postoje firme koje daju besplatno prostor s time da ste obavezni na svojoj stranici drati njihovu reklamu. primjer besplatnom servisu CJB i napravio svoju stranicu njena adresa bi bila www.studenti.cjb.net. Veliina servera nas ograniava koliko podataka moemo na njega staviti. Svaki oblik podataka se razlikuje u veliini. U zadnje vrijeme broj servera i poddomena se broji u milionima. I jako je tesko naci nasumice podatke po webu. Recimo da nemate adresu stranice, niti nasluujete koja bi adresa mogla biti onda biste imali teak problem, ali to nije tako jer postoje Internet pretraivai. Internet pretraivai su serveri koji se bave pretragom podataka po Interenetu. Najpoznatiji pretraivai su www.gogle.com, www.yahoo.com, www.altavista.com.

by_K.B.

35. Navesti osnovne usluge interenta? 1. WWW ((World Wide Web) Ovaj protokol je najzastupljeniji na Interentu i uglavnom svi ostali se mogu prikazati preko WWW-a (World Wide Weba velika svjetska mrea) Ovaj protokol nam omoguava prenos teksta, slika, grafika, a u zadnje vrijeme zvuka i video slike Da bi smo koristili ovaj protokol, kao i bilo koji drugi, moramo imati odgovarajui program Internet Browseri, a najpoznatiji su Internet Explorer i Mozila FireFox Organizacija ovog protokola se zasniva na web serverima (raunari koji su 24 sata dnevno ukljueni i spojeni na Internet). Svaki web server ima svoju adresu, veliinu i definisane mogunosti. Svaka adresa u globalu izgleda ovako: www.yahoo.com. Prva tri www slue radi prepoznavanja protokola kojeg koristimo, dakle world wide web, yahoo je ime firme, a com se naziva domena, a objanjava se kao tip firme (com-commerce, firma; net-network, mrea; ba-Bosna i Hercegovina; edu-education, obrazovanje ) 2. e-mail usluga E-mail (elektronska pota) je jedna od osnovnih Internet usluga, a koristi se od 1971.godine. E-mail servis koristi SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) i POP3 (Post Office Protocol 3) protokole koji omoguuju prenoenje elekronske pote preko Interneta. Popularnost elektronske pote najvie se zasniva na dvije injenice: prva, da je gotovo sigurno da e jedna poslana poruka stii do svoga cilja, te da kad jednom stigne nema naina da se nenamjerno zagubi i druga da onaj kome ste poslali moe iz bilo kog dijela svijeta preuzeti poruku iz svog sanduia. Time je e-mail efikasniji i pouzdaniji od klasine pote i telefonskih sekretarica. Prednost e-maila je i brzina poruka se prenese u roku od nekoliko minuta. Veliki nedostatak e-mail poruka je u tome to ljudi kojima aljete poruke moraju biti prijavljeni na Internet Elektonska Internet adresa se sastoji iz dva dijela. Na lijevoj strani obino se nalazi ime i prezime, nadimak ili skraenica, a esto je i samo neprepoznatljiv kod, a na desnoj, odvojenoj znakom @, je adresa servera(ime.prezime@server.) Microsoft Outlook Express je trenutno jedan od najkoritenijih e-mail klijenata na svijetu, ali i jedan od najkvalitetnijih po svojim mogunostima Outlook Express omoguuje mogunost koritenja vie POP3 E-Mail acaunta, napredno filtriranje e-maila, prepoznaje i uklanja Spam e-mailove ,omoguuje skidanje maila direktno sa hotmaila. 3.Prijenos fajlova - ftp Ftp (File Transfer Protocol) predstavlja jedan od mrenih protokola na Internetu a namijenjen je za vezu izmeu dva raunara na mrei koja omoguava prijenos datoteka izmeu njih. Ostvaruje se na taj nain da se s jednog raunara pozove klijent program za uspostavu ftp veze (obino je to istoimeni program: ftp). Za uspostavu ftp veze potrebno je login i password i tek nakon toga mogu se prenositi datoteke izmedju korisnika. Postoji dva jako dobra programa za ovu uslugu: -CuteFTP - FTP Explorer 4. Usluge prenosa poruka u realnom vremenu
by_K.B.

IRC/Chat IRC je kratica za Internet Realay Chat, a to je u biti protokol koji se prije par godina iskljuivo koristio za izravno komuniciranje preko Interneta. se pojavio prije petnaestak godina u Europi, preciznije u Finskoj. pa potom Skandinavije, Europe te cijelog svijeta, a IRC je postao je jedan od najpopularnijih servisa na Internetu. ICQ je jo uvijek jedan od najpopularnijih chat programa dostupnih na sofwareskom tritu i glavni je krivac za sve manju popularnost IRC-a. skraenica ICQ dolazi od engleskog I seek you, to znai traim te. Program su od samih poetaka krasile ogromne mogunosti kao to su chat, slanje poruka, slanje datoteka, slanje URL adresa. U novoj se verziji ICQ-a pojavila i mogunost slanja glasovnih poruka te mogunost slanja estitiki za roendane, blagdane i slino. 5.Multimedijske usluge na Internetu Multimedija je informacija predstavljena ili spremljena u kombinaciji teksta, grafike, zvuka, animacije i videa objedinjenih putem raunara. Ujedno to su i aplikacije i dokumenti poboljani dodavanjem zvuka, animacije ili videa. Kvalitet multimedijskih usluga je jako bitan parametar koji treba biti zadovoljen pri pruanju svih vrsta ovih usluga. U Internetu je standardni model usluge tzv."best-effort" model: mrea e pokuati zadovoljiti korisnikove zahtjeve, ali bez ikakvih garancija da e traeni kvalitet zaista i biti pruen. Potekoe u multimedijskim uslugama 1. u poreenju sa tradicionalnim tekstualnim aplikacijama, multimedijske aplikacije obino zahtijevaju puno veu irinu pojasa. 2. veina multimedijskih aplikacija zahtijeva prijenos podataka u realnom vremenu Osim kanjenja, mrena zaguenja imaju jo vei uinak na prijenos podataka u realnom vremenu. 3. prijenos multimedijskih podataka je najee usnopljen. Kada podaci stiu prebrzo spremnik e se preliti i neki paketi e biti izgubljeni to e na kraju rezultirati loijim kvalitetom reproduciranog materijala. Kada podaci stiu presporo, raunar nee imati dovoljno podataka za obradu u spremniku, to takoer rui kvalitet. Videokonferencije Za vrenje video-konferencije u formi video-telefonije potrebno je na raunar spojiti web video kameru, mikrofon i zvunike i pokrenuti odgovarajui program npr. MS NETMEETING Video-konferencije najveu primjenu imaju u edukaciji koja se naziva teleedukacija ili distance-learning (uenje na daljinu). Videokonferencijski sistemi nam nude sljedee mogunosti: interaktivne real-time point-to-point ili point-to-multipoint komunikacije, video i audio podatkovne integracije, govorno aktiviranje slike sudionika u videokonferencijskim pozivima, centralizacije administracije, jednostavnije poslovne komunikacije, odravanje udaljenih prezentacija I ono najbitnije
by_K.B.

utede na vremenu i novcu.

Internet telefonija VoIP (Voice over Internet Protocol) Internet telefonija je jedan od novijih Internet servisa koji omoguuje govornu, video i podatkovnu komunikaciju u realnom vremenu preko Interneta. Najee koriteni nain uspostavljanja veze je preko posebnih servera. Ovakvi serveri omoguavaju korisniku da se prijavi na server i potom pojavi na listi zainteresiranih za razgovor. Osim osnovne funkcije (prijenos govora) veina savremenih programa ove namjene korisniku prua i niz dodatnih mogunosti: razmjena tekstualnih poruka, zajedniki program za crtanje, dijeljenje programa (share) i saradnja (collaborate) u koritenju nekog programa. 36. ta je SIP? Sa razvojem mrea za prijenos podataka i irokom primjenom IP (Internet Protocol) protokola skrenuta je panja na prijenos govora Internetom i drugim paketskim mreama odnosno na VoIP (Voice over IP) tehnologiju. Da bi se pruile upotrebljive usluge, Internet telefonija zahtijeva skup kontrolnih ili signalizacijskih protokola za uspostavljanje konekcije, razmjenu informacija o uslugama koje se mogu koristiti izmeu dvije ili vie strana i uspostavljanje konferencija. U dananje vrijeme postoje dvije signalizacijske arhitekture koje se bore za primat u IP telefoniji: H.323 i SIP (Session Initiation Protocol). Protokol za pokretanje sesija (SIP) je protokol koji se koristi za uspostavu, modifikaciju i raskidanje viemedijskih sesija u mreama utemeljenim na Internet protokolu izmeu dva ili vie sagovornika. SIP protokol je protokol aplikativnog nivoa i opisan je standardom RFC 3261 ustanovljenim od strane IETF (organizacije za standardizaciju Interneta) na osnovu dva protokola: HTTP (Hyper Text Transport Protocol) i SMTP (Simple Mail Transfer Protocol). SIP omoguava: Lociranje korisnika mogu se nai na razliitim mjestima u razliito vrijeme Raspoloivost korisnika odreuje da li krajnji korisnik eli ili ne eli da uestvuje u toj sesiji Karakteristike sagovornika odreuje medijum i parametre medija koji su bitni za komunikaciju Uspostava sesije razmjena parametara za uspostavu sesije Upravljanje sesijama razmjena podataka vezanih za uspostavu, raskid i odravanje sesije Sesije mogu biti multimedijalne konferencije, Internet telefonski pozivi ili uobiajeni prijenos multimedijalnog sadraja. SIP podrava i mapiranje imena i prosljeivanje usluga, to omoguava mobilnost korisnika tako to se korisnika identifikacija ne mijenja u odnosu na lokaciju mree. SIP poziv (INVITE) koji se koristi za kreiranje sesije nosi opis sesije to daje mogunost uesnicima da usklade tipove medija. SIP ne diktira detalje o sesiji, ve usklauje interakciju i bazira je na mogunostima uesnika, tako da uesnici iste sesije mogu koristiti razliite ureaje.
by_K.B.

U okviru protokola su definisana etiri razliita sloja. Najnii sloj je sloj sintakse i kodiranja, iznad njega se nalazi sloj transporta, zatim slijedi sloj transakcije i kao najvii sloj je tzv. Transaction User. Protokol SIP je predvodnik tihe revolucije, koja _e uvesti nove vidove komuniciranja me_u ljudima imogu_nosti realiziranja i koritenja brojnih novih usluga. Moemo slobodno re_i da je postignut konsenzus svih interesnih strana u podru_ju telekomunikacija o tome da je SIP glavno sredstvo realizacije viemedijskih komunikacijskih usluga sljede_e generacije. Primjene SIP-a poput VoIP-a, multimedijalne konferencije, servisi zasnovani na lokaciji, pokazivanje prisutnosti i IM (Instant Messaging) daju preduze_ima razne mogu_nosti zarade i utede i nove komercijalne mogu_nosti. 37. SIP logike komponenta SIP mrea je sastavljena od etiri tipa logikih SIP entiteta. SIP logiki eniteti su: Korisniki agent (User Agent) Proksi server (Proxy Server) Server za preusmjeravanje (Redirect Server) Registrar (Server za prihvat zahtijeva za registraciju)

Slika 1. SIP logike komponente Korisniki agent UA (User Agent) je krajnji entitet koji inicira i terminira sesije tako to razmjenjuje zahtjeve i odgovore. Korisniki agent moe biti telefon, raunar ili bilo koji IP ureaj koji inicira multimedijalni poziv i on je jedina komponenta koja je obavezna. Sastoji se od dva zasebna dijela: klijenta korisnikog agenta UAC (User Agent Client) i servera korisnikog agenta UAS (User Agent Server).

by_K.B.

Slika 2. Korisniki agent (klijent i zahtjev)

Proksi server Proksi server je odgovoran za usmjeravanje i uruivanje poruke pozvanoj strani i on je veoma vaan element SIP infrastrukture. Proksi server interpretira, a kada je neophodno i pie ponovo zahtjev prije nego to ga proslijedi dalje. Usmjerava poruke za uspostavu sesije s obzirom na trenutnu lokaciju pozivanog, obavlja autentifikaciju i autorizaciju korisnika. Prema promjeni stanja proksi servere dijelimo na: Stateless proksi koji nema stanja transakcije prilikom prosljeivanja zahtjeva i odgovora pri emu se svaki zahtjev i odgovor obrauju zasebno. Stateful proksi koji za vrijeme trajanja transakcije uva stanje transakcije i podrazumijeva da se poziv ili cijela zahtjev/odgovor transakcija pamti od poetka do kraja. Server za preusmjeravanje i registrar Entitet koji prima zahtjev i alje odgovor koji sadri listu trenutnih lokacija odreenog korisnika se naziva server za preusmjeravanje (redirect server). Server za preusmjeravanje preuzima zahtjev i trai eljenog korisnika u bazi koju je kreirao registrar. Listu trenutnih lokacija alje izvoru zahtjeva koji na osnovu te liste alje zahtjeve direktno korisniku kojeg eli da kontaktira. Za razliku od proksi servera on ne prosljeuje zahtjeve drugim serverima. Registrar je specijalni entitet koji prihvata registracije od korisnika, izdvaja informacije o njihovoj trenutnoj lokaciji i skladiti ove informacije u bazu podataka. Baza podataka sa lokacijama se koristi da bi se odredilo gde se alje zahtjev za odreenog korisnika. Zahvaljujui serveru za preusmjeravanje i registraru SIP podrava redirekt mod jer se poziv moe preusmjeriti u skladu sa trenutnom lokacijom korisnika. Na ovaj nain SIP podrava mobilnost korisnika.
by_K.B.

10

38. Internet Stek protokola?

by_K.B.

11

39. Komparacija TCP I UDP protokola

TCP (Transmission Control Protokol) razbija poruke u datagrame, ponovno ih spaja na prijemnom kraju, vraa sve to se izgubi i sve ih ponovno slae ispravnim redoslijedom. TCP je konekcijski orijentiran protokol i osigurava pouzdan prijenos podataka s kraja na kraj. Koristi dvosmjerni tok podataka. Pouzdan prijenos znai da niti jedan paket nee biti izgubljen. To znai da klijent mora poslati potvrdu primitka svakog paketa i mora ekati eventualno izgubljene pakete. Ako TCP ne dobije potvrdu primitka, dolazi do retransmisije. TCP stavlja svoje zaglavlje na poetak svakog datagrama. To zaglavlje sadri barem 20 bajta od kojih su najvaniji broj porta (port adresa transportnog sloja) i numeracija paketa. Osim njih u zaglavlje se jo dodaje i zatitna suma i drugi podaci.

UDP Potreba stvaranja UDP-a (User Datagram Protocol) isprva je nastala zbog toga to je bilo nepraktino koristiti TCP za neke vrlo kratke poruke koje stanu u jedan datagram. UDP je dizajniran za aplikacije kod kojih se ne moraju spajati nizovi datagrama. Uvodi se u sistem slino kao TCP. Postoji UDP zaglavlje, mrea stavlja UDP zaglavlje ispred podataka,

by_K.B.

12

ba kao to to radi i TCP. Onda UDP alje podatke IP-u koji dodaje svoje zaglavlje u koje upisuje UDP-ov broj protokola umjesto TCP-ovog. Ipak, UDP ne obavlja tako puno kao TCP. Ne dijeli podatke u datagrame i ne prati to je sve poslao da bi eventualno mogao neto ponovno poslati ako je potrebno. UDP daje samo brojeve portova tako da ga moe koristiti nekoliko programa odjednom. UDP zaglavlje je znatno krae od TCP-ovog, ne sadrava broj niza i zatitna suma nije obavezna. Ako se paket odbaci ne javlja se poruka o greki. O pouzdanosti prijenosa brine se sama aplikacija.

40. RTP protokol Protokol temeljen na IP-u i osigurava podrku za prijenos real-time podataka (audio i video). Usluge koje prua RTP su: vremenska rekonstrukcija, otkrivanje izgubljenih paketa, sigurnost i identifikacija sadraja. Vremensko oznaivanje (timestamping) je najvaniji podatak za real-time aplikacije. Poiljatelj u to polje upisuje trenutak uzorkovanja prvog uzorka (npr. prvog audio uzorka ili slike). Vremenske oznake rastu s koliinom vremena koju pokriva paket. Nakon prijama paketa, prijamnik koristi vremenske oznake kako bi pravilno rekonstruirao podatke. Vremenske oznake slue i za meusobnu sinhronizaciju razliitih medija kao to su audio i video u MPEG-u (npr. Za sinhronizaciju usana i zvuka). RTP radi preko UDP-a kako bi iskoristio njegovo multipleksiranje i funkciju zatitne sume

(checksum). UDP je izabran kao odredini protokol za RTP iz dva razloga. RTP je dizajniran primarno za vieodredino slanje pa mu samim tim direktna TCP veza ne odgovara. za real-time aplikacije pouzdanost isporuke nije jednako vana kao pravovremenost dolaska podataka.

by_K.B.

13

41. RTCP protokol Kontrolni protokol predvien za rad zajedno sa RTP-om. Sudionici RTP sesije periodino alju RTCP pakete da bi obavijestili izvor o kvalitetu isporuke (dijagnostika) i dostavili svoje podatke (membership). Pet RTCP tipova paketa koji nose kontrolne informacije: RR: receiver report. Izvjee primatelja. alju ga svi primatelji koji nisu aktivni sudionici sjednice. Sadri povratnu informaciju o kvalitetu prijema RTP paketa za svaki sinhronizirajui izvor, broj izgubljenih paketa, kanjenje i vremenske oznake da bi se izraunalo ukupno kanjenje izmeu primatelja i poiljatelja. SR: sender report. Izvjee poiljatelja. alju ga aktivni sudionici sesije/sjednice. Sadri podatke o poiljatelju, sinhronizaciji, kumulativne brojae paketa i broj poslanih bajta. SDES: source description items. Opis izvora. BYE. Odlazak. Oznauje kraj sudjelovanja u sesiji. APP: application specific functions. Nestandardne funkcije nekih aplikacija (zbog razvoja novih alata i funkcija). RTCP prua slijedee usluge: Nadgledanje kvaliteta usluge i kontrola zaguenja. Ovo je primarna uloga RTCP-a. RTCP daje povratnu informaciju aplikaciji o kvaliteti distribucije podataka. Kontrolna informacija je korisna i poiljatelju i primatelju i nekoj drugoj stranci koja samo gleda sjednicu. Poiljatelj moe podesiti svoje odailjanje na temelju primljene povratne informacije. Primatelj moe utvrditi da li je zaguenje lokalno, regionalno ili globalno. Pomou te kontrolne informacije mogu se i odrediti performance za vieodredinu distribuciju. Identifikaciju izvora. U RTP paketu izvori su identificirani pomou nasumce odabranih 32 bitnih identifikatora. Ti identifikatori su neprikladni za ljudsku upotrebu pa RTCP SDES (source description) paketi sadre tekstualnu informaciju (cannonical names) koja je globani jedinstveni identifikator sudionika sjednice. Tu se mogu upisati i korisnikov broj telefona, ime i prezime, e-mail adresa i druge informacije. Sinhronizacija razliitih medija. RTO izvjee poiljatelja sadri podatke o pravom vremenu izvorinih podataka i vremenskim oznakama paketa. To se moe koristiti za sinhronizaciju usana i audio podatka. Skaliranje kontrolnih informacija. RTCP poruke periodiki se alju meu sudionicima sjednice. Kada se broj sudionika povea nuno je dobro izbalansirati dobivanje dosadanjih kontrolnih informacija i ograniavanje prometa samih kontrolnih informacija. Da bi mogao raditi s velikim multicast grupama RTCP mora sprijeiti zaguenje mree kontrolnim informacijama.
by_K.B.

14

42. IntServ model kvaliteta usluga RSVP nastoji rijeiti problem rezerviranja resursa (i osiguravanja performansi mree za potrebe pojedinanih komunikacija) na taj nain da u Internet uvede postojanost puta u okviru jedne komunikacije; uvoenjem postojanih putova otvara se i mogunost rezerviranja/osiguravanja odreene propusnosti za svaki takav put. U okviru RSVP-a govori se o uspostavi mekih stanja (soft states) na usmjerivaima; uspostava nekog mekog stanja znai da je usmjeriva zapamtio kojim je putem proslijedio prvi paket od nekog domaina-izvora Di, njegova porta/procesa Pj, i protokola Tk, prema domainu-odreditu Dl, njegovu portu/procesu Pm, i protokolu Tn; usmjeriva e zatim tim istim putem prosljeivati sve pakete koji dolaze od (Di, Pj, Tk) i koji su namijenjeni za (Dl, Pm, Tn), sve dok traje ta komunikacija. Nakon toga, usmjeriva zaboravlja na to meko stanje, tj. na izlaz/put kojim je proslijedio sve pakete od (Di, Pj, Tk) ka (Dl, Pm, Tn) u okviru jeden komunikacije. Spomenute adrese, portove, i protokola, usmjerivai itaju iz TCP/IP zaglavlja paketa koje prenose. Ukratko, uvoenje mekih stanja na nain kako je to opisano, znai da usmjerivai u mrei sa komutacijom paketa rade na nain koji je slian radu usmjerivaa u mrei sa uspostavljanjem putova ATM. Stalnost puta u okviru jedne komunikacije, otvara mogunost da se tom putu dodijele odreeni resursi (kapaciteti veza i usmjerivaa), i da se na taj nain osigura odreeni kvalitet usluga prijenosa. Mreni protokol koji omogu_ava prijemnoj strani da zatrai odre_enu kvalitetu usluge s kraja na kraj za njegov tok podataka. Real-time aplikacije koriste RSVP za rezervaciju neophodnih resursa kod mrenih usmjeritelja du prijenosne rute tako da bi traena irina frekvencijskog pojasa bila stvarno raspoloiva jednom kad prijenos krene.

Osobine RSVP-a: RSVP tokovi podataka su u simplex modu. RSVP podrava i pojedinacni (unicast) i vieodredini (multicast) nacin rada i prilagoava se promjeni korisnika i ruta. RSVP je prilagoen primatelju i obrauje heterogene primatelje. RSVP je kompatibilan s drugim protokolima.

by_K.B.

15

43. DiffServ model kvaliteta "Differentiated Services" Dok kod RSVP-a usmjerivai moraju voditi rauna o pojedinanim tokovima (komunikacijama), kod DifServ-a to nije potrebno. Kod DifServ-a je dovoljno da usmjeriva proita u zaglavlju IP paketa (polje "TOS") "klasu" (prioritet) u koju dati IP paket spada, pa da na temelju toga zna koliko resursa bi trebalo dodijeliti tom paketu. Na taj nain - dakle, podjelom paketa u razliite klase prioriteta - nastoji se osigurati odreene zagarantovane kvalitete usluga tokovima (komunikacijama) u okviru odreene klase prioriteta u koje ti tokovi spadaju. Opisani DiffServ model rada uveliko podrava temeljna naela rada Interneta (tj. TCP/IP protokola). Naime, klasifikacija paketa/prometa ne iziskuje od usmjerivaa da pamte podatke o pojedinanim tokovima/komunikacijama, to je jedno od temeljnih naela rada Interneta. Meutim, DiffServ pristup ne moe pouzdano garantovati rezervisanje resursa (odnosno, propusnost) za niti jednu klasu paketa; a to onda znai, da ne moe garantovati propusnost (performanse) ni aplikaciji u realnom vremenu za ije potrebe se neki paketi prenose. Podjela prometa u klase samo poveava izglede (matematiko oekivanje) da e paketi vieg prioriteta biti prenijeti veom brzinom, i to zato to usmjerivai nastoje takvim paketima dodijeliti vie resursa (ali u granicama trenutno raspoloivih mogunosti), i time stvarati za te pakete "put/vezu" vee propusnosti. Pristup "Diferenciated Services" (DiffServ) potuje to naelo u znatno veoj mjeri nego pristup "Integrated Services" (odnosno, njegov RSVP), to bi trebao biti jak argument u prilog DiffServ pristupa.

Diferencirani servis DiffServ (takoe poznat kao meki QoS)- meki saobraaj je tretiran bolje od ostalog (bre manipuliranje paketima, vea prpusnost od prosjenog, manji gubici I sl.)

Arhitektura diferenciranih usluga (Differentiated Service, DiffServ) se pojavljuje kao skalabilno rjeenje koje osigurava viestruke klase usluga unutar mree.
by_K.B.

16

DiffServ model omoguava diferenciranje usluga u mrei tako da se razliitim aplikacijama dodijeli odgovarajua razina usluge uz zadravanje visokog stupnja skalabilnosti. Osnovna pretpostavka DiffServ mrea je da usmjeritelji unutar jezgra mree upravljaju paketima razliitih prometnih tokova vrei njihovo prosljeivanje uporabom razliitih Per-Hop Behavior (PHB). PHB se odreuje na temelju Differentiated Services Codepoint (DSCP) oznake unutar IP polja zaglavlja. Funkcionalni blok za klasificiranje i kondicioniranje prometa se obino smjeta na ulazu/izlazu mree (slika 2).

Slika 2. DiffServ klasifikator i kondicioner prometa Klasificiranje prometa moe se vriti na temelju bilo kojeg polja zaglavlja. Za klasificiranje se moe koristiti prijenosni protokol, izvorina ili odredina IP adresa i sl. Kondicioniranje prometa se vri uporabom sljedeih elementa: mjera (meter), oznacivac (marker), oblikovatelj (shaper) i odbacivac (dropper). Mjerac se koristi za usporedivanje klasificiranih tokova sa ugovorenim prometnim profilom da bi se odredila pripadnost danom profilu. Prometni profil se uobicajeno temelji na token bucket algoritmu. Oznacivac postavlja DS polje zaglavlja paketa sukladno radu mjeraca. Oblikovatelj izaziva zakanjenje, a odbacivac odbacivanje nekih paketa klasificiranog toka kako bi se taj tok usuglasio sa specificiranim prometnim profilom prije ulaska u DiffServ jezgro.

by_K.B.

17

44. Unutranji ruting protokoli Protokoli za rutiranje (usmjerivaki protokoli) su protokoli koje koriste ruteri kako bi odredili odgovarajui put kojim e prenositi podatke kroz raunarsku mreu. Routing protokoli (protokoli usmjeravanja) su u svakoj mrei veoma bitni, jer o njima ovisi uinkovitost mree. Routing protokoli se dijela na unutarnje i vanjske. Unutarnji ruting protokoli Unutarnji ruting protokoli dalje se mogu dijeliti na protokole vektorske udaljenosti (eng. distance-vector) i protokole stanja linka (eng. link state). Protokoli vektorske udaljenosti odre_uju udaljenost I smjer svakog linka u mrei. Primjeri protokola vektorske udaljenosti su: RIP, IGRP, EIGRP... Protokoli stanja linka su razvijeni da bi prevladali nedostatke protokola vektorske distance.Najpoznatiji protokol stanja linaka je OSPF protocol. RIP (Routing Information Protocol) RIP datira jo iz 1969, po_etaka mree i ARPNET-a. RIP alje poruke za auriranje u redovnim intervalima i kada se dese promjene u topologiji mree. Kada ruter primi poruku o auriranju koja sadri promjenu, unese tu promjenu u svoju ruting tabelu. Ruter uveca vrednost mjere za 1 i tada poiljalac biva oznacen kao slede_i skok. Kada je aurirao svoju tabelu, ruter odmah alje novoprimljene informacije kako bi obavijestio ostale (njemu susjedne) rutere da je dolo do promjene. Maksimalni broj skokova je 15. Postoje dvije verzije RIPv1 i RIPv2. Mana RIP-a: RIP je koristan za usmjeravanje unutar malih i srednje velikih homogenih meumrea, njegova ogranienja su pocela rastom mree. Ogranicenje RIP-a na maksimalni broj skokova (16) je ogranicavalo velicinu meumrea. IGRP(Interior Gateway Routing Protocol) je razvio CISCO sredinom 1980-ih.. IGRP ima nekoliko prednosti: fleksibilan je i moe raditi solidno na vrlo malom bandwidthu za razliku od nekih drugih protokola. IGRP koristi bandwidth i delay kao mjeru za utvrivanje putanje paketima premda se moe po potrebi konfigurirati da koristi ono to mi elimo npr bandwidth, delay, load, realibility. OSPF (Open Shortest Path First) OSPF (Open Shortest Path First) je protokol za usmjeravanja razvijen za IP mree tokom rada grupe koja je radila na IGP-u (Interior Gateway Protocol ) na IETF-u (Internet Engineering Task Force). OSPF ima dvije primarne karakteristike: 1. da je protokol otvoren, to znai da su njegove specifikacije u javnoj domeni.. 2. glavna karakteristika je da je OSPF baziran na SPF algoritmu. OSPF paket se sastoji od devet dijelova:
by_K.B.

18

Slika OSPF paket SPF (Shortest Path First ) algoritam je osnova svih OSPF operacija. Kada se ukljuci router koji koristi SPF, on inicijalizira strukture podataka i ceka znak od protokola niih razina da su njegova sucelja funkcionalna. Nakon toga Ruter alje hello pakete svojim susjedima i dobija njihove hello pakete. Hello protokol izabire oznaceni router i rezervni oznaceni router.

by_K.B.

19

45. BGP ruting protokol

BGP (Border Gateway Protocol) je noviji protokol koji je nadogradnja EGP protokola. Takoer je protokol dostupnosti, ali podrava sloenije topologije mree od zvjezdaste kakvu odrava EGP . BGP je interautonomni sistemski routing protokol, standard za razmjenu informacija izmeu pruatelje internetskih usluga (ISP-Internet service provider) te izmeu ISP-ova i veih korisnika. Kada se BGP protokol koristi izmeu dva ili vie autonomnih sistema onda ga jo nazivamo i EBGP (External BGP) dok su oni unutar jednog AS-a poznati pod nazivom IBGP (Interior BGP). IGBP se koriste samo za koordinaciju i sinkronizaciju BGP informacija kroz autonomni sistem ne kao klasini unutarnji usmjeravaki protokol (jer je spor)

Slika EBGP i IBGP BGP koristi jako puno ruting parametara koji se jo nazivaju i atributi, a njima se definiraju ruting pravila i odravaju rutana okruenja. Prilikom odabira rute BGP koristi slijedee atribute: - weight - local preference - multi-exit discriminator (MED) - origin - AS_path - next hop - community

by_K.B.

20

46. Konkurentski protokoli viekorisnikog pristupa

_ Kod konkurentskih protokola viekorisni_kog pristupa ne postoji rasporeivanje

transmisija. Korisnik, koji se sprema za emitovanje ne zna kada ga moe vriti bez interferencije sa emisijama drugih korisnika. Mora postojati mehanizam koji _e rjeavati konkurentnosti kada se one pojave. Dijele se na protokole sa ponavljanjem (_isti ALOHA, vremenski raposdijeljeni ALOHA, CSMA, ISMA) i protokole slucajnog pristupa sa rezervacijom (rezervacijski ALOHA, PRIMA...). Konkurentski protokoli konflikte rjeavaju nakon njihovog nastanka. CDMA se ponaaju kao nekonkurentski do odreenog broja korisnika u sistemu, a kada se taj broj postigne, oni postaju konkurentski.

Podjela protokola viekorisnikog pristupa Kod konkurentskih protokola viekorisnikog pristupa ne postoji rasporeivanje transmisija. Korisnik, koji se sprema za emitovanje ne zna kada ga moe vriti bez interferencije sa emisijama drugih korisnika. Mora postojati mehanizam koji e rjeavati konkurentnosti kada se one pojave. Dijele se na protokole sa ponavljanjem (isti ALOHA, vremenski raposdijeljeni ALOHA, CSMA, ISMA) i protokole sluajnog pristupa sa rezervacijom (rezervacijski ALOHA, PRIMA...). Protokoli sluajnog pristupa ALOHA protokol je najbolji metod za paketsku komunikaciju, ali ima nedostatke u prenosu pri koliziji paketa.
by_K.B.

21

CSMA protokol ima znatno vei kapacitet, ali njegove performanse umanjuje podlonost pojavi tzv. skrivenih terminala. Trea kategorija koja u mobilnim terminalima ima najbolje performanse je kategorija ISMA protokola. Kod njih centralna bazna stanica kontrolie protok paketa otklanjajui probleme kolizije i skrivenih terminala ISMA protokoli Povremeni ISMA protokol: ako je kanal zauzet, korisnik eka nasumino odreeno vrijeme prije pokuaja ponovnog slanja. 1-trajni ISMA protokol: korisnik prima informaciju o zauzetosti kanala i emituje im dobije potvrdu da je kanal slobodan (bez nasumine provjere). Problem kada vie korisnika eka oslobaanje kanala - svi e emitovati istovremeno. Da se izbjegne ovakva kolizija visokog stepena, koriste se p-trajni ISMA protokoli sa pomjerenim poecima transmisije za neko vrijeme T.

47. Parametri za vrednovanje protokola pristupa G, S i D Ponueni promet (G) je ukupni broj paketa na pristupnoj tacki u odreenom intervalu vremena. Predstavlja odnos broja bita koji se prenose Tt i brzine prometa podataka R:

Propusna moc (S) je broj paketa koji su uspjeno preneseni do pristupne tacke u odreenom vremenu. Ako je T broj bita u paketu, a n broj uspjeno prenesenih paketa, onda je propusna moc:

Prosjecno kanjenje prenosa (D) je vrijeme potrebno da se paket generie na terminalu, prenese do pristupne tacke i na njoj uspjeno primi. Osnovni elementi za vrednovanje pristupnih protokola su upravo ponueni promet G, propusna mo S i prosjeno kanjenje D. U idealnom pristupnom protokolu, propusna mo je data sa:

G (G 1) S 1 (G 1)

by_K.B.

22

1
Propusna mo

Idealna karakteristika

Stvarna karakteristika

Promet

Normalizovano kanjenje prenosa

Stvarna karakteristika

M/D/1 1 1 Promet

by_K.B.

23

48. Pojam Petrijeve mree Pojam Petrijeve mree odnosi se na mreu mjesta i prijelaza u kojoj mjesta imaju znaenje uslova, a prijelazi dogaaje u smislu definicija sistema uslova i dogaaja. Za razliku od modela automata direktno se upotrebljava pojam uslova a pojam stanja definie se kao skup istovremeno ispunjenih uslova to omoguuje detaljniji opis pojedinog procesa i doputa njihovo meusobno povezivanje. Struktura i realizacija petrijeve mree U literaturi se Petrijeva mrea definie na vie naina. Opis Petrijeve mree koji se oslanja na opu teoriju, polazi od estorke: Koja se naziva Petrijevom mreom (mreom mjesta i prijelaza) ako i samo ako ima sljedea svojstva: N=(S,T;F) je usmjerena mrea pri emu S oznavaava skup mjesta, T skup prijelaza, a F relaciju toka. K: SgNU() pridruuje svakome mjestu kapacitet, moda beskonaan, izraen u broju oznaka (-skup nenegativnih cijelih brojeva), W: FN pridruuje svakoj grani multiplicitet, Mo: SNU() odreuje poetno oznaavanje, odnosno distribuciju oznaka u mjestima mree koja uzima kapacitet svakog mjesta. . Alternativni opis osniva se na uspostavljanju meusobnog odnosa mjeta i prijelaza funkcijama ulaza i izlaza. U tom primjeru strukturu Petrijeve mree opisuje skup mjesta P , skup prijelaza T, funkcija ulaza I i funkcija izlaza O. Dinamiku mree odreuje njezina izvedba aktiviranjem prijelaza. Definicija utemeljena na opoj teoriji mrea moe se nazvati strogim pravilom izvedbe prijelaza. Ako se ne ograniava kapacitet mjesta, prijelaz se moe izvesti ako ulazna mjesta sadre dovoljno oznaka, a to eliminie funkciju K iz razmatranja. Teorijski to odgovara oslabljenom pravilu prijelaza. Ovdje se odvaja struktura od izvedbe PM. Struktura i pridrueni joj grafiki prikaz osnova su za statiki model sistema koji opisuje meuovisnost uslova i dogaaja. Izvedba inicirana poetnom ispunjenou uslova (oznaavanjem mjesta) opisuje njegovu dinamiku, odnosno ponaanje. Petrijeva mrea je ureena n-torka (P,T,I,O,M), pri emu je: P set of places (skup mjesta) T set of transitions (skup procesa) I input arcs (ulazni lukovi) O output arcs (izlazni lukovi) M marking (markiranje)

by_K.B.

24

49. Navedite osnovne karakteristike MPLS komutacije

MPLS je kljuna tehnologija koja otvara vrata u Novi IP-MPLS svijet servisa. MPLS daje provajderima mogunost da ponude razliite IP i VPN servise, mega veliine sa jednostavnijom konfiguracijom i menadmentom i za provajdere i za pretplatnike. Cisco implementacija MPLS-a ukljuuje mnoga proirenja MPLS standarda. On radi u dva moda: proireni mod koji iskoritava nedavna proirenja koja jo nisu standardizovana, ili potpuno saglasan mod koji osigurava interoperabilnost. MPLS je inovativan pristup koji koristi paradigmu otpremanja zasnovanu na labeli. Na ulaznoj ivici, dolazei paketi su procesirani tako da se cijelom paketu sa njegovom labelom dodaje ispred nova MPLS labela. Osnova svega je: itanje labele, primjenjuje se odgovarajui servis i otprema paketa na osnovu labele. Intenzivna analiza i procesiranje, klasifikacija i filtriranje se desi samo jedanput pri ulaznoj ivici. Pri izlaznoj ivici, labele su opet skinute i paketi su otpremljeni ka njihovoj konanoj destinaciji u njihovom originalnom obliku. MPLS terminologija: Edge label switch router (Edge LSR) Ivicni ureaj koji izvodi inicijalno procesiranje paketa, klasifikaciju i primjenjuje prvu labelu, Label switch router (LSR) - Osnovni uredjaj jezgre koji komutira labelirane pakete, prema predhodnoj izracunatoj tabeli kumutiranja Label distribution protocol (LDP) obezbjedjuje komuniciranje izmedju rubnih uredjaja I uredjaja jezgra Label switched path (LSP) putanja definisana sa svim labelama dodijeljenim izmeu krajnjih taaka. LSP mogu biti dinamike i statike. Labela prenoena sa paketima, koritena od LSR da se otpremi paket. Prenoenje labele zavisi od mrenih karakteristika. U ruter-baziranim mreama, labela je preneena u odvojenom shim zaglavlju koje je smjeteno na poetku IP zaglavlja. Kvalitet servisa (QoS) u MPLS-omogucenim mreama Kvalitet servisa u mrenoj arhitekturi koja omogu_ava administratoru da kontrolie iznos kanjenja saobra_aja, jitter i gubitke u mrei. QoS je poeljan zato to pomae provajderima da podre razli_ite tipove saobracaja (podatke, govor i video) preko iste mrene infrastrukture i omogu_ava im da ponude kvalitetne poslovne IP i VPN servise, kao i end-to-end SLA koje zahtjevaju korisnici. MPLS omogucava primjenu skalabilnih QoS preko vrlo velikih mrea zato to provajderi mogu dizajnirati skup labela koje odgovaraju klasama servisa. Klasa servisa u MPLS tokovima moe biti indicirana na dva nacina. Prvi koristi IP prioritete, bite koji oznacavaju tip servisa ToS (Type-of-Service) ili buduce DiffServ, a drugi koristi poboljane QoS tehnike u Cisco IP+ATM MPLS mreama. Ovaj dio se fokusira na osnovne QoS tehnologije koje interaktiraju sa MPLS da se izgrade VPN-ovi mega velicine.

by_K.B.

25

50. Slojeviti model kvaliteta usluga Kvalitet usluge koji ponu_a_ ostvaruje predstavlja izjavu o nivou kvaliteta koji nudilac zaista postie i isporucuje korisniku servisa. Iskazuje se kroz vrijednosti parametara koji su posmatrani u slucaju kvaliteta koji se nudi, pa je tako moguce uporediti ocekivani i ostvareni kvalitet usluge. Odnos ocekivanog i ostvarenog kvaliteta izmeu ostalog zavisi i od performansi mree.

U ovom modelu, razlikuju se: korisnik, aplikacija, terminalski sistem, pojedinani ureaji neophodni za izvravanje usluge i telekomunikaciona mrea. Na sprezi korisnika i aplikacije, definie se perceptualni kvalitet usluge. On podrazumijeva opis kvaliteta percepcije usluge, poput kvaliteta medija (npr. odlian, dobar, lo), veliine video-prozora (npr. veliki ekran, mali ekran), vremena odziva (npr. da li se radi o interaktivnoj ili pozadinskoj usluzi), stepena zatite (npr. visok, nizak) I zahtjeva u pogledu cijene usluge. Aplikacioni kvalitet usluge se definie na sprezi aplikacije i terminalskog sistema. Obuhvata opis kvaliteta medija (npr. rezoluciju i frekvenciju slike), zahtjeve u pogledu prijenosa (npr. kanjenje i varijacija kanjenja s kraja na kraj), odnosa izmeu medija (npr. specificiranje mehanizma sinhronizacije) i definisanje postupaka koji e se preduzeti u sluaju poremeaja u isporuivanju usluge (npr. ako bude dolo do zaguenja u mrei). Sistemski kvalitet usluge se posmatra na sprezi terminalskog sistema sa ostalim ureajima i mreom. Ovdje se posmatraju protoci, kanjenja, vjerovatnoe greke, vremena obrade, kapacitet bafera, funkcije za sinhronizaciju, oporavak od greke, discipline ekanja itd. U sluaju ureaja, kao to su npr. video-kartice, govori se o kvalitetu usluge ureaja, koji obuhvata zahtjeve u pogledu procesorske moi, protoka i tajminga.

by_K.B.

26

U sluaju mree, govori se o mrenom kvalitetu usluge, koji bi prema terminologiji ITU odgovarao performansi mree. Prosjean korisnik telekomunikacionih usluga nije tehniki obrazovan, nije i ne eli da bude upuen u detalje vezane za isporuivanje usluga. Stoga se postavlja pitanje na koji se nain njegovi apstraktni zahtevi u pogledu percipiranog kvaliteta mogu preslikati u konkretne tehnike parametre kvaliteta koji nudilac nudi. Odgovor na ovo pitanje prua preporuka G.1010, u kojoj se identifikuju kljuni faktori koji utiu na kvalitet servisa koji korisnik percipira. To su kanjenje, varijacija kanjenja i gubitak informacije. U nastavku su posmatrane brojne aplikacije koje obuhvataju prenos govora, videa, slike i teksta, za koje su date granice protoka i ciljne vrijednosti triju kljunih parametara kvaliteta. Po operativnom znaaju, ova preporuka daleko prevazilazi preporuku G.1000.

by_K.B.

27

51. Aspekti kvaliteta usluga i njihov odnos sa performansom mree U preporuci G.1000, govori se o etiri aspekta kvaliteta servisa. Njihov uzajamni odnos i veza sa performansom mree ilustrovani su na slici ispod.

Zahtjevi korisnika u pogledu kvaliteta usluge oznaavaju nivo kvaliteta koji se trai od odreene usluge. Po pravilu se skazuju laikim rijenikom, koji ne zavisi od naina na koji se usluga nudi ili unutranje strukture mree, ve samo od rezultujueg kvaliteta s kraja na kraj. Kvalitet usluge koju provajder (ponua-nudilac) nudi korisniku predstavlja izjavu o nivou kvaliteta koji ponua oekuje da e ponuditi korisniku usluge. Nivo kvaliteta se iskazuje kroz vrednosti parametara kvaliteta usluge, pri emu svaka usluga ima svoj skup parametara. Kvalitet usluge koji ponua ostvaruje predstavlja izjavu o nivou kvaliteta koji nudilac zaista postie i isporuuje korisniku servisa. Iskazuje se kroz vrijednosti parametara koji su posmatrani u sluaju kvaliteta koji se nudi, pa je tako mogue uporediti oekivani i ostvareni kvalitet usluge. Odnos oekivanog i ostvarenog kvaliteta izmeu ostalog zavisi i od performansi mree. Kvalitet usluge koji korisnik percipira predstavlja izjavu o nivou kvaliteta koji korisnik vjeruje da doivljava. Ne izraava se tehnikim rijenikom, ve stepenima (subjektivnog) zadovoljstva, npr. kroz popunjavanje upitnika. U idealnom sluaju, trebalo bi da postoji jednoznana korespondencija ostvarenog i percipiranog kvaliteta.

by_K.B.

28

52. Mreni QoS parametri Tipicni QoS paramteri na mrenom nivou su: Raspoloivost (Availability) U idealnom sluaju mrea bi trebala biti raspoloiva u 100% radnog vremena, to nije sluaj u realnim uslovima eksploatacije. Po pitanju raspoloivosti, kvalitetnim se smatraju one mree, ija je raspoloivost jednaka 99,9999 procenata radnog vremena ('est devetki'), to odgovara jednom prekidu mjeseno u trajanju od 2,6 sekundi. Efektivni kapacitet ili propusna sposobnost (Throughput) Ovaj parametar oznacava efektivnu brzinu prenosa podataka u mrei, izraenu brojem prenesenih informacionih bita u sekundi. Ova brzina je redovno manja od kapaciteta kanala i bitskog protoka u mrei, koji se esto u literaturi naziva i propusnim opsegom mree. U multimedijalnim mreama se definie efektivna propusna sposobnost, odnosno najnia brzina prenosa informacionih bita. Gubitak paketa (Packet Loss) Nastaje u mrei u sluaju kad doe do prepunjavanja bafera u komutacionim sistemima i ruterima, kao posljedica ekanja paketa u redovima za komutaciju, odnosno rutiranje. Do gubitka paketa moe doci i ako se paket usmjeri na pogrenu destinaciju. U mreama sa dobro rijeenim upravljanjem, gubitak paketa prosjeno iznosi manje od jednog procenta mjeseno. Kanjenje (Latency) Vrijeme potrebno da se paketska poruka prenese od izvorita do odredita se definie kao kanjenje. Veliina kanjenja zavisi od niza faktora, kao to su: kanjenje pri kodovanju/dekodovanju, kompresiji/dekompresiji, kanjenje pri paketizaciji, kanjenje pri prenosu, kanjenje uzrokovano propagacijom signala po razlicitim prenosnim medijima, kanjenje pri komutaciji, zbog ekanja u baferima, kanjenje pri reasembliranju poruke,... Varijacija kanjenja (Jitter) Na pojavu varijacije kanjenja ili ditera utiu mnogi faktori, kao to su: varijacija duine redova paketa u ekanju, varijacija vremena obrade paketa, varijacija vremena reasembliranja paketa, razliiti putevi prenosa itd.

by_K.B.

29

53. Univerzalna usluga

1. Univerzalne telekomunikacione usluge su najmanji opseg telekomunikacionih usluga koji je dostupan cijeloj javnosti po pristupanoj cijeni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. 2. Na prijedlog Agencije, Vijee ministara definira opseg univerzalnih telekomunikacionih usluga i, po potrebi, finansijski mehanizam uzimajui pri tome u obzir stvarne potrebe graana i ekonomska i tehnoloka kretanja na tritu. 3. Na prijedlog Agencije, Vijee ministara odreuje operatera telekomunikacija nadlenih za pruanje univerzalnih telekomunikacionih usluga u cilju pokrivanja cijele teritorije Bosne i Hercegovine potujui principe objektivnosti, transparentnosti, nediskriminacije i proporcionalnosti. 4. Agencija donosi pravilo kojim odreuje kriterije kvaliteta za pruanje univerzalnih telekomunikacionih usluga i kontrolira njegovo potivanje. Univerzalne usluge obuhvataju: a) Obezbjeenje prikljuka na fiksnoj lokaciji i pristup javnim telekomunikacionim uslugama na fiksnoj lokaciji b) Usluga Imenika i sluba davanja informacija, kojom se omoguava pristup krajnjih korisnika slubi davanja informacija iz Imenika vezano za javnu telefonsku uslugu c) Postavljanje javnih telefonskih govornica na javnim i u svako doba dostupnim mjestima, u skladu sa razumnim potrebama krajnjih korisnika u smislu geografske pokrivenosti, d) Mogunost pozivanja telefonskih brojeva hitnih slubi sa bilo kojeg telefonskog ureaja ukljuujui i sve javne telefonske govornice, sve besplatno i bez bilo kakvog oblika plaanja e) Specifine mjere za osobe sa posebnim potrebama.

by_K.B.

30

54. Parametri kvaliteta univerzalne usluge

9 parametara 1. Vrijeme uspostave usluge 2. Uestalost kvarova po prikljuku 3. Vrijeme uklanjanja kvara 4. Uestalost neostvarenih poziva 5. Vrijeme uspostave poziva 6. Vrijeme odgovora osobe operatora 7. Vrijeme odgovora slube davanja obavijesti 8. Udjel javnih telefonskih govornica u radu 9. Uestalost prigovora na iznos rauna za obavljene osnovne usluge

2 tehnika vezana za parametre mree: o Uestalost neostvarenih poziva i o Vrijeme uspostave poziva 7 parametara vezanih za stepen spremnosti operatora za pruanje usluga

by_K.B.

31