Centar za liberterske studije Elektronska biblioteka autor: Miroslav Krlea z naslov: Amsterdamske varijacije prvo izdanje: asopis Danas,

1934. c

Copyright 2006 Centar za liberterske studije, Beograd Umnoavanje, distribucija i/ili modikacija ovog dokumenta je dozvoz ljena pod uslovima GNU Free Documentation License, verzija 1.2 ili nekom novijom verzijom objavljenom od strane Fondacije za slobodni softver (Free Software Foundation). Kopija licence se moe nai na http://inicijativa.org/copyleft ili z c na http://www.gnu.org/licenses/fdl.html

Amsterdamske varijacije
Miroslav Krlea z
Zivimo u doba prepotopnih morskih zmija. Kod Loch Neesa u Skotskoj, fotograrali su tajanstvenu morsku neman i priredili nekoliko posebnih izdanja s tom diluvijalnom senzacijom, te nije pretjerano ako se kae, da nas biju talasi z biblijskog potopa, za koji je ve Luj Petnaesti govorio da dolazi poslije njega. c Kao na davolskim slikama po starim kalendarima, ratne se furije javljaju u no vinama i dok legendarna golubica s maslinovom granicom grdnu muku mui na c c koju da se puanu cijev spusti i na kojem dreadnoughtu da se ugnijezdi, pastiri sc i znatieljna djeca jo uvijek ginu od slijepih granata to ih je po evropskim z s s livadama posijao proli meunarodni rat, stari krvnik. Covjek je izumio Radio s d i danas eterom prenosi posljednje rezultate neobino napete trke bourgogneskih c pueva (escargota), koji se numerisani utrkuju na Eielovom tornju, kao jocz keyi. Ljudi se danas klade preko radia na pueve, iz daljine za koje je Vasco z de Gama trebao po dvije godine, i uenjak koji trai prehistorijske iskopine na c z Tanganjika jezeru, moe danas mirne due da prati pomou svog radioaparata z s c kretanje svog escargota, osuenog uostalom na neugodnu smrt: da kao pod bjednik bude ispeen na maslu. Uenjak na Tanganjiki uspavljuje se glazbom c c s Eielova tornja, sretan to je otkrio nove tragove praovjeka na Tanganjiki. s c Stariji brat naeg krapinskog praoca bio je po tim najnovijim Tanganjika otkris ima ve pre pola milijuna godina dvonoac s neobino inteligentno razvijenim c c z c eonim kostima, umjetniki nadaren, lovac i mislilac, homo sapiens. Pod toc c povima ive praunuci toga Tanganjika-genija, u sjeni topova i oko njih, palei z c svijeice na boinom drvcu. Idila. I mandril bi ve bio porumenio na izvjesnom c zc c nepristojnom dijelu svog tijela nad tako zavidnim stepenom inteligencije svojih blijedih potomaka, a mi piemo debele knjige o progresu i o tome kako brzo nas predujemo. Knjige se piu o velianstvenoj brzini tog naeg napretka, knjige su s c s postale roba kao kravate ili kaloe, i sve to se danas po Evropi o knjigama pie s s s samo je plaen oglas; dok su slike postale dosadne kao domino po provincijalnim c krmama, novine, politika i ratovi nisu drugo nego burzovni izvetaj pojedinih c s monetnih teajeva. c Covjek je danas postao stvarniji nego to je ikada bio u svojoj prolosti, a pros s livi itave slapove krvi podetinjio je potpuno, te se itave noi igra sa sjenama s c c c na platnu. Pet stotina milijuna gledalaca obmanjuje se bioskopskom iluzijom tempa, luksusa, bogatstva i sretnog svretka sviju ljubavnih pustolovina, to s s se svakodnevno odvijaju na platnu evropskih i prekookeanskih kinematografa, uspavljujui ljudske brige, da e se sve ipak dobro svriti. Te lelujave crnobijele c c s sjene u mranim dvoranama bezbrojnih kazalita, to titranje svijetla na bijec s lim platnima, to je danas ogromna nova la, jaa od sedme velevlasti koja se z c zove tampa, to je novi opijum masa i naroda, opasniji od religije, ija je snaga s c u nargilama crkvene nauke ve prilino ishalapila. Trovanje svakog pa i najc c nevinijeg linog ukusa, krivotvorenje ovjeku, vie-manje priroenog smisla za c c s d lijepo, proraunato ubijanje i ranirano prljanje najintimnijih ljudskih uzbuc denja i svake iskrene emocionalnosti, svijesno skretanje u smjeru precjenjivanja lai, smicalica i obmana, velianje najispraznijeg poslovnog i trgovakog usz c c pjeha, u jednu rije: ta odvratna, crnobijela, od celuloidnih sjena i elektrine c c svjetlosti satkana taylorizacija drutvene lai, ta arobna svjetiljka najnovije s z c 1

ljudske samoobmane, ta laterna magica gospode Goldweina-Mayera i Fucha, danas, u ovoj tmini oko nas svijetli kao jedini svjetionik od malajskih ostrva do Transwaala i od Koprivnice do Groenlanda. Ukus loe knjievnosti, sramotna, s z slaba, i nakazna krivotvorina ljepote, kakva se je u drugoj polovini devetnaestog stoljea irila po svijetu kao slaba smjesa pseudoromantike i kriminala, bila c s je prava Danteovska kontemplacija spram ove gluposti to danas samodopadno s urla i laje na sve megafone svijeta, kao nosorog. Ki, ta smijena zamenica stvarc s nosti, taj trgovaki arrangement ivota, koji tragedije pretvara u rasvijetljene c z velegradske izloge s lutkama, koje se miu i govore glupe viceve, ki, koji smrtoc c nosne otrove prodaje u staniolu, a iz uverenja stvara smijene mannequine, taj s straan biblijski ki mie svojim zubatim eljustima kao ihtyosaurus, javlja se s c c c u kotskim vodama oko Loch Neesa kao fotograja posebnih novinskih izdanja, s bubnja po naim ulicama, govori po sudnicama i crkvenim govornicama, ivi s s z nama, kree nas, gura nas na nogometne utakmice, sili nas da igramo yo-yo, pie c s knjige kao Fulop Muller ili Emil Ludwig, ukratko: pretvara nas u svoje medije i radi s nama u slijepoj hipnozi sve to mu donosi prot i procente. Zivimo u vris jeme olimpijskog kulta tjelesne snage; po amteatrima i portskim stadionima s uzdignut je ideal grke tjelesnosti do zastave, pa je i rimska crkva organizovala c svoje portske druine po svim stranama svijeta. Kranska ljubav spram blis z sc z njeg propovijeda se danas nogometnom loptom i ne e proi mnogo vremena, c c a mi emo prisustvovati nogometnoj utakmici izmeu reprezentacije Vatikana c d i kakve budhistike footbalske momadi u ime tibetanskoga Dalaj Lame. Dac c nas kada je sve postavljeno na glavu, tko moe razlikovati ucjenjivae, bandite, z c drutvene smeare od moralista koji propovijedaju da je problem poboljanja s c s drutvenih i meuljudskih odnosa psihometazikog podrijetla. Laljivci, pas d c z pige i dosadni propovjednici po sveuilinim katedrama i crkvenim govornicama c s lau danas u ime vjenih ideala ljepote i dobrote, i u tom barbarskom nadvikiz c vanju i bubnjanju prolaze dani u vaarskoj galami kao na pravom sajmu. Snai s c se u ovoj menaeriji naih dana prilino je teko i od Cernjievskoga do danas z s c s s pitaju se evropski pojedinci to da se radi, a da zapravo to jo nitko nije znao s s da nam pokae, pa koje udo da se ta tajna nije objasnila ni amsterdamskoj z c internacionali.

Sastala se u Parizu visoka gospoda na vijeanje, skandinavski i nordijski c ministri, gradonaelnici bogatih gradova brabantskih i holandeskih, lordovi bric tanskog admiraliteta i engleski dravni tajnici i podtajnici, francuski politiari i z c industrijalni saradnici Sir Basil Saharova, viteza engleske podvezice, madridski i barcelonski efovi policije, berlinski diktatori i stvaraoci weimarskoga ustava, s u jednu rije: magnati, karijeriste i dostojanstvenici druge, amsterdamske inc ternacionale, i pretresavi kod zelenog stola dananju meunarodnu situaciju s s d nisu, naravna stvar, doli ni do kakvog konkretnog zakljuka. Da ta nesretna ins c ternacionala ne moe nikako da proradi poslije svog posljednjeg steaja izmeu z c d etrnaeste i osamnaeste, to ne iznenauje: duan je upropastio svoj kredit i c d c ne moe da se oslobodi konane rasprodaje. Jedan od najprirodnijih i najz c jednostavnijih razloga, koji na prvi pogled predstavlja najtajnovitiju tajnu tog meunarodnog neuspjeha, nije zapravo nikakav misterij. Pod tim ogromnim, sad modopadnim i esto preuzetnim programatskim frazama skriva se jedna mala, c sasvim bijedna i gola ljudska istina: krov nad glavom i puna crijeva pojedinih subjekata koji taj marksistiki kardinalski kolegij predstavljaju. c 2

Stvar se pokrenula zbog sitnih (svakodnevnih na oko) ivotnih potreba: zbog z poderanih perina i otkucavanja nikljastih budilica po smrdljivim sobama, zbog mokrih djejih pelena, zubobolje, vrbanca, skerleta, sapuna i ugljena, u jednu c rije: ivotnog standarda onih sivih i bezbrojnih lica, koja u ivotu ne posjec z z duju nita osim svog vlastitog tijela. Ti ogromni slojevi ljudskih tijela, kuhani s po talionicama i bacani s novogradnja, te ljudske ruke koje su prokopale Simplon i Panamu, napisale su sebi svoju vlastitu Magnu Chartu najminimalnijih zahtjeva, za svoju toplu juhu i za svoje obojke, za svoju jedinu nadu i utjehu: ljivovicu i rum, i to meunarodno gibanje radne snage, kakvo vidimo da se s d odvija pred naim oima as dramatski, a as listarski bijedno, zapelo je das c c c nas (prividno) u bezizlaznoj slijepoj ulici posljednjeg pariskog kongresa. Kolegij marksistikih, pariskih kardinala i biskupa na tom alosnom koncilu zatajilo je c z u svakom pogledu. U krvi je gladna ovjeka da zbog ene i djece, zbog palainka ili peenog c z c c pileta i pokrpanih cipela, ili bilo kakvog malograanskog zanimanja proda d svoje takozvano bolje (u ovom sluaju: proletersko) uverenje, a pogotovo je to c iskuenje veliko, kada se prividno male i neznatne usluge nagrauju nesravnjivo s d veim, grandseigneurskim priznanjima, inovima i udobnostima, kao to se to c c s dogaa s marksistikim biskupima i duebrinicima na civiliziranom zapadu. d c s z Kada takav neznatan nordijski ili zapadnjaki sindikalni inovnik postaje vlasc c todrcem, kada se na politikoj liniji kao predstavnik svog sindikata kree kao z c c lutka u zatvorenoj, zagrijanoj, pojastuenoj kutiji limousine, on (pod uplivom c svoga pogleda na svijet, to jest svoje line iluzije o kiu i o happy endu) c c pretpostavlja gospodski i preuzvieni standard sagova, plieva, zavjesa, gobes s linsa, i livrirane posluge pred tapetiranim vratima, svom prijanjem standardu, s kada je kao suiav sindikalni knjigovoa (prije tog happy enda) svrdlao glave sc d blinjima nekim politikim emama, u koje sam (po svoj prilici) nikada nije z c s intimno vjerovao. Iz takvih skupocjenih carrosserija sve se stvari promatraju letimino, sa ezdeset kilometrinom brzinom, pa i bijeda na plonicima javlja se c s c c na prolazu kao mrlja, kao kakva ispruena prosjaka ruka na koju se brzo zaboz c ravlja, a kad je rije o politikom razilaenju s bijedom, lake je, nema sumnje, c c z s rastati se sa svojom prolou u Pacardu nego pred zelenim suknom, iza koga s sc sjede kratkovidni paragra. Na svim zapadnoevropskim politikim raskrima c sc pucaju ampanjski epovi, a gostiti se na meunarodnim gozbama lososovinom s c d i ljukinim blatom udobnije je nego sjediti u kakvom koncentracionom logoru i s prislukivati kako strae viu u tmini. Piti iz kositrenog vra pljesnivu vodu ili s z c c malagu nije isto, a davo, kao slika vjenoljudskih dilema, nije se javljao samo c biblijskim prorocima: on uznemiruje i marksistike nadbiskupe, pa i nije tako c crn kao to se to priinilo Lutheru. Ima cilindar, sjedi u Pacardu, vjeruje u s c Macha i Avenariusa, relativista je (prema tome sumnjiav u principu spram c svake demagogije), a pod demagogijom razumjeva sve to ne spada pod pojam s Pacarda, cilindra, portefuilla i happy enda. Zivimo pod prokletim i tekim teretom starinskih ema, otrcanih predodbi, s s z krivotvorenih slika o stvarnosti, i teko je probiti se kroz te mrane prostore to s c s ih zamiljamo u patetinom grimizu vjekova, oklopa, tradicije, odgoja i dresure, s c do neposredne i jasne istine, da bi ovjek zapravo trebao biti ovjeku ovjek, a c c c ne poslodavac i da je ljudsko izravnanje tog nedostojnog odnosa prvi preduvjet svakog daljnjeg ljudskog razvoja i napretka. Kao stari jakerski konj, koji strie z uima kada se javljaju zvuci davno ve zaboravljenih konjikih trublja i signala, s c c itava intelektualna ljevica evropska strie uima pred patosom stoljea, to ih c z s c s 3

zapadni narodi (ne zna se zapravo zato) zovu slavnima. Svi smo mi od nae s s najranije mladosti gledali Korzikanca na bijelom konju, pa je posve prirodno i u stilu vremena, da ovakav marksistiki Netko zaboravi da je urednik Avantia c i da mu postane jedinim snom, da na bijeloj kobili prima trijumfalan mimohod pobjednosnih eta. Koliko je evropskih marksista zaboravilo (tako) na viak c s vrijednosti i na kamatne stope superprota, zamjenivi svoje prvosvibanjske s parole s frazama iz pukokolskih itanaka (gdje se sveta Genoveva i Danton c s c veliaju podjednako, a o Vilimu Drugom govori se kao o polubogu), i pojedc nostavnivi svoje politike sindikalne funkcije do udobne vonje u zatvorenom s c z automobilu, stiglo do fatalnog protuslovlja sa samim sobom, te se danas vrte na istome mjestu i grizu za rep svojih vlastitih doktrina kao bijesni psi. Sve ivotne mjere i jedina ljudska mjerila ivotnih vrijednosti mogu se svesti z z na emocije, na uzbuenja; na plemenita, potresna, silna, zanosna ili potitena d s uzbuenja, a ti se nemiri odraavaju u politici politikom djelatnou i djelod z c sc tvornou, koje se raaju kao i umjetnine: iz inspiracije to jest iz zanosa, kakav sc d se raa u ovjeku nad spoznajom onih dubokih pravila, po kojima priroda stvara d c svoje jasne i pozitivne harmonije. Mi ivimo kao ivotinjska vrsta izmeu savreno zbrkanih, slijepih i spram oz z d s c vjeka potpuno indiferentnih vjenosti. Trenutak naeg dvononog uspona znai c s z c beskrajne vrste ivotnja, riba, sisavaca, kraljenjaka i vodozemaca pred nama z z i u tim ogromnim koliinama jetara, krvi, mesa, krga i mozgova, tjelesno nic s ih stanja, izmeu te tajanstvene grae atomske i poplave zvijezda, u toku tog z d d naeg dvononog kretanja u maglama, genije je, kao to ga je Darwin odredio: s z s puki sluaj. A politiki genije mnogo je rjei sluaj od umjetnikog, jer vidimo u c c d c c kulturnoj historiji itave nizove civilizacija s vanrednim umjetnikim sposobnosc c tima, bez ikakve politike nadarenosti u plemenitom ljudskom smislu, da blinji c z treba da ljubi svoga blinjega kao samoga sebe, pa kad je ve logino da ljubi z c c blinjeg, jo bi bilo loginije da ljubi daljeg i najdaljeg, da ljubi itavu svoju z s c c vrstu, dakle sebe. Biti uen kao socijalista, obrazovan kao marksista ili materijalista dijalektik c jo uvijek ne znai istodobno biti nadaren kao politiar i imati politikog dara s c c c i vidovitosti. Jer politiki instinkti su isto tako stvar ivaca kao sva ivotinjska c z z ula, a stepen emotivne snage razlikuje se po raznolikosti ivane grae. Struc z c d janje, talasanje, micanje, kretanje, prolaenje i vrtenje politike stvarnosti kroz z c na mozak i nae ivane centre, to je tema politikih dijagnoza isto tako kao s s z c c i umjetnikih odraavanja. Dok nauka sprema i biljei iskustvo, umjetnost ga c z z osvjetljuje i kondenzira, a politika bi trebala da iskustvo pretvara u djelo, da ostvaruje ljudske uspone i da oplemenjuje ljudsku stvarnost. U marksistikoj politici (kao i po svim podrujima ljudske djelatnosti), javc c lja se masa mjeseara, epileptika sanjara, luaka, ivano bolesnih, nastrano c d z c boleivih, bolesnika, provalnika, sladostrasnika, pijanica, ubojica, krijumara, c c varalica, zvijeri, sladokusaca, sibarita, i priivaljika svake vrsti, pa je tako i z sc zapadnoevropska marksistika galerija (uz svoje pozitivne likove) jedna obina c c ljudska pojava, sa svim psihikim nedostacima jednog stanja koje je materijalno c uvjetovano jo uvek vrlo primitivnim i poetnim stanjem ekonomskih fakata oko s c nas i pod nama. Mi smo tako duboko zagrezli u samoobmane, mi smo tako krivo dresirani da nam pretvorljive i odvratne lai naih ema uzrokuju kucanje ila, z s s z nalive i kolanje krvi u mozgu, drhtanje srca, znojenje dlanova, i nema ovjeka c koji se nije poklonio u ivotu lanim spomenicima ili zaplakao nad rodoljubivim z z strofama uz pratnju limene glazbe i bubnja. U stanju, gdje su nam najvee c 4

ivotne lai i najnakaznije krivotvorene istine prikazivane kao potresne, plemez z nite, zanosne i tragino uzviene katarze nae poluboanske ljudske egzistencije, c s s z iz takvog stanja teko je uspeti se do vlastitog uverenja, jer su takvi poleti lino s c smioni i opasni (Voltaire, Bakunjin, Marx, Nietzsche). Da bi se ovjek subjekc tivno otkinuo od tih lai, on treba da se odlui na neizvjesnost smrtonosnog z c skoka, a zato treba imati krila galeba burevjesnika, snagu sibirskog vuka, snagu divlje neukrotive zvjerke, a ne sklonosti dvopapkarske i pripitomljenu dobroudc nost zapadnoevropskih preivaa, to itave dane melju po svojim jednjacima z c s c prevakane tue lai. Da se zamisli nezamislivo, da se izigraju karte koje mogu z d z da znae i izgubljenu igru, da se skoi nepreskoivo i da se otkine sve ono to c c c s je sraslo s naim mesom i s naim tijelom, te nas boli kada kidamo, zato treba s s imati smionosti i dara, zato treba biti sposoban. A ova preuzviena gospoda s marksistiki kardinali i nadbiskupi pariskog kongresa nisu nikada, od poetka ni c c jedamput pokazala nikakvih, a najmanje vujih sposobnosti. Ti odlikai markc s sizma, koji su sve te dosadne pjesmice deklamirali na pamet, gospoda doktori i uenjaci te savremene neomarksistike dogmatike, koji su u svojim togama i c c talirima glasno krivotvorili jasna slova logike kao biblijski farizeji, kancelisti i knjigovoe tog dvostrukog marksistikog knjigovodstva, koji su sveukupnu prod c blematiku naih dana pojednostavili do statistikog podatka, ti veleueni mus c c draci zapadnog i centralnoevropskog marksizma pokazali su danas u Parizu da pojma nemaju to da se radi? s Napisali su biblioteke knjiga, samo da dokau kako je pojam line uloge z c u marksistikom zbivanju malograanska predrasuda, i sad su se ulovili u mic d olovci svoje vlastite pameti. Da bi skinuli sa sebe svaku linu odgovornost s c individualnog djelovanja, ti su listri stvorili mehaniziranu sliku neizbjene nuz de i postavili preda se svetootajstvenu dogmu da se u kapitalizmu sve dogaa z d samo od sebe i da e taj privredni sistem sam sebe likvidirati kada za njegovo c samounitenje doe odreeno vrijeme. S tom sostikom smicalicom i teorijom s d d c o slomu i o osiromaenju doekali su zapadnoevropski marksisti socijalizam s c pruskih kraljeva po modelu Fridriha Velikoga, kao to ga je taj neomarksiss tiki perpetuum mobile prividno zaustavljen, kada se okree kao prepukli vijak c c na skazaljci od marksistikih predvianja u obrnutom smjeru, danas, kada su c d svi zapadnoevropski marksistiki seizmogra poiskakali iz svojih vlastitih osoc vina, danas se gospoda u Parizu razrogaenih oiju ude, kako to da jo nismo c c c s doputovali u Kozmopolis. Savremena politika nije nego prenoenje napetosti s jednog (politikog) tijela s c materije na drugi, a talenat dananjeg politiara iznalazi i otkriva mogunost s c c kratkih spojeva tih tjelesnih strujanja na mjestima najslabijih izolacija, dok neomarksistiki ideolozi zapadnoevropskih socijalizama ve etri decenije ne rade c c c drugo nego obnavljaju te otrcane izolacije as knjigama, a as mitraljezom. c c Jedno je izvan sumnje: evropska meunarodna koncepcija, da se iz Evrope d izgradi kozmopolitska zajednica na bazi ravnopravne radne snage, doivjela je z za poslijedna dva decenija niz katastrofalnih poraza. Od Cetrnaeste do Bresta Litavskog, od Bresta Litavskog do raspada centralno-evropskih carstava i pobjede nacionalizma od Rige do Danziga i Carigrada, od propasti proleteskih vlasti u Budimu i Munchenu do poljskog Cuda na Visli i varavskog mira, od s trijumfalnog pohoda crnih koulja na Rim do potpune pobjede kukastog krsta u s Berlinu, od faistikog Helsingforsa do ponovne izborne armacije svetog Loyole s c Ignacija i Svete Terezije na posljednjim panjolskim izborima, kod svih tih kas tastrofa sudjelovali su i ovakvi amsterdamski marksisti kao sumiljenici, esto s c 5

ideolozi i savjetnici pobjednika, a esto kao aktivni pobjednici s revolverom u c ruci. Spavati kod tamtia kod devete krigle kao mjeina i ne razbijati sebi svoju s s s skupocjenu glavu time da su ljudske istine iznakaene, preinaene, prekrojene i z c krivotvorene, biti kameleon raznih zapletnih stanja u sitnim sindikalnim zaed vicama i intrigama, zavaliti se u lokalno blato svoje vlastite sredine i tamo sitno hrkati, svakako je jednostavnije nego loptati se politikim nepoznanicama. Od c takvog pasivnog, inovnikog sindikalnog preivanja pa do do toga da ovjek mic c z c traljezom puca po marksistima, kao izrodima ljudskog roda, samo je jedna vrlo neznatna, trepetljiva Scheidemann-Noskeova nijansa. A poto je ovjek (kao s c svaka druga ivotinja) sklon da se kree po crti najmanjeg otpora, i ta ljudska, z c upravo posve ljudska, da, dosita najljudskija tvorevina na prijelazu izmeu dva d stoljea, ta malograanska internacionala marksistikih biskupa i prelata pric d c lagodila se prilikama, ila je za dogaajima kao slijepa koko, i danas se nala s d s s na bezizlaznom putu, u tmini i bez putokaza. Ti najtipiniji zapadnoevropski c malograani, gradonaelnici i dravni tajnici, ta visoka gospoda dostojanstved c z nici koji su u svojim premijerskim i diplomatskim putnicama imali polijepljene i markice svojih provincijalnih parijskih organizacija, danas jo uvijek ponavljaju s svespasavajuu dogmu o viku vrijednosti i akumulaciji kapitala, ponovo uvjec s reni da e na orahovoj ljusci svoje jadne pameti prebroditi sve elemente gada i c strasti nae stvarnosti. Te uplje tikve proreetanih programa nisu u stanju da s s s odre na povrini ni jedno politiko truplo, i danas kada opet tone laa, kada se z s c d opet uje dramatski zviduk vjetra, kada Zeneva javlja: neka se spasi tko zna i c z umije, ta gospoda pariski brodolomnici stoje bez lae, bez pojasa za spasavad nje, bez ikakve konkretne nade u oluji to orkanski gudi u pozadini kao biblijski s potop. Gospoda profesori, kojima razmaci od dva-tri stoljea u tiini njihovih c s soba izgledaju neznatni kao razmak izmeu jednog i drugog tampanog retka na d s kongresnom referatu, gospoda uvodniari koji smatraju marksistike uvodnike c c jedinom svrhom tog sektakog kretanja, gospoda mediokriteti, koji su postavili s idealom itave internacionale ogromno, slijepo, grijeno potcenjivanje subjekata c s i ulogu slobodne linosti, ta gospoda danas u Parizu stoje bespomoni i kada c c ovjeka ne bi neto u grlu stezalo, trebalo bi da se nasmije nad tim pariskim c s brodolomom. Zivimo u svjetu preivjelih sredovjenih ema, treba da gazimo preko mrtvih z c s predrasuda, pojmova i vjekova, a u Parizu neki sitniari s apotekarskom kratc kovidou mjere i pregledaju mokrane kiseline pojedinih revolucija, klimajui sc c c glavom nad tjelesnim stanjm tih krvavih organizama, koji su se raskrvarili samo zato jer nitko od tih marksistikih zvijezdonosaca nije napisao kako se to udobno c putuje na kontinente, o kojima do nedavno nitko iv nije imao pojma. Zalosno z je promatrati tu gospodu Cunctatore kako se u jeku najogorenije bitke nadmuc druju smicalicama, kako jedni drugima pod kou utrcavaju svoje une kiseline z s z c i mravlje otrove svojih dosjetaka, kako jedni drugima podmeu noge u sitnim c linim trvenjima, a bitka traje i jedna bitka za drugom gubi se u nepovrat. c Ovo to se danas u Parizu dogaa to je glasna sinagoga, a sjutra e to biti s d c pla nad razvalinama. Juer su jo ta gospoda imali u svojim rukama itave c c s c dravne strojeve i oklopnjae i ote i topove, i otvorivi historijsku paljbu po z c s svojim vlastitim zastavama, ti su marksistiki kardinali poklekli pred admiralima c i junkerima, predavi se na milost i nemilost. Danas viu i lome rukama po s c 6

svojim bogomoljama, danas se kaju i optuuju, laju i nadvikuju, a sjutra e z c opet pucati po sebi i ostati leati na tranicama nepomino kao pregaene krpe. z c c z

(Tekst je preuzet iz asopisa Danas tampanog 1. februara 1934. c s godine)

Centar za liberterske studije (CLS)

Centar za liberterske studije je ustanova istraivako-dokumentacionog kaz c raktera koja se, u duhu liberterskog pokreta i tradicije, bavi istraivanjem soz cijalnih pokreta i projekata utemeljenih na slobodi, ljudskom dostojanstvu i jednakosti. Centar se posebno bavi istraivanjem liberterskih pokreta i ideja na podruju z c bive Jugoslavije i susednih zemalja Balkanskog poluostrva. Centar je otvorena s zajednica istraivaa, pomagaa i korisnika, a njegov rad organizuje skuptina z c c s Centra (iju jednu treinu lanova, tokom etvorogodinjeg mandata, ine zac c c c s c interesovani/e za rad Centra, dok ostatak ine delegati/kinje Sindikalne konc federacije Anarho-sindikalistika inicijativa) i programski Saveti (imenovani c od strane skuptine Centra sa zadatkom koordiniranja strunih i administrativs c nih poslova). Centar se nansira redovnim, godinjim, donacijama Sindikalne s konfederacije Anarho-sindikalistika inicijativa, prilozima i poklonima svojih c prijatelja i prijateljica, kao i prihodima od izdavake delatnosti. c Centar je laboratorija slobode, razvijanja znanja i kreativnosti, ljudskih potencijala linosti i zajednice. Uzajamna saradnja i pomo, solidarnost, lini pric c c mer i odgovornost, tolerancija i dijalog kao put ka istini, vrednostima slobode i razuma, jesu merila ove ljudske i intelektualne zajednice. Sloboda, istina i ovenost su pravi zaviaj svake nemirne savesti i pokretai c c c c delatnog pojedinca koji eli da menja uslove pod kojima ivi i da prihvati odz z govornost za te promene. Svaki nacionalni, etniki, ideoloki, politiki, verski c s c i drugi fanatizam i svi oblici represije i diskriminacije zasnovani na njemu, kao i ostali vidovi autoritarnosti strani su programu Centra. Kritiko traganje za c istinom i slobodom u ljudskoj zajednici osnovno je naelo metoda rada Centra. c Sedite Centra je u Beogradu. s Centar sarauje sa svim srodnim istraivakim ustanovama, udruenjima d z c z graana i pokretima. d Rezultate svojih istraivanja Centar objavljuje u povremenim publikacijama z i na javnim skupovima. Program rada, na predlog programskih Saveta, utvruje d skuptina Centra. s

Adresa: CLS, Potanski pregradak 6, 11077 Beograd s Kontakt telefon: 063/837-2458 Email: cls@inicijativa.org Web: http://inicijativa.org/ Distribucija: Tel: 063/712-6662, Email: distro@inicijativa.org