1

Miroslav Krlea

Aretej
ili Legenda o svetoj Ancili, Rajskoj Ptici Fantazija u pet slika LICA: ARETEJ, arhijatar na palatinskom dvoru LIVIJA ANCILA, njegova ena KRISIP, nadzornik Aretejevih robova KAJO ANICIJE SEVER, ef palatinske policije AURELIJE, jedan od Anicijevih zapovjednika RAOUL SIGURD MORGENS, Slava evropske medicine KLARA ANITA, udovica Morgensova sina Pavla APATRID A APATRID B } dva evropska politika emigranta PRVI UVAR DRUGI UVAR } groba svete Ancile MAGISTAR MAGISTRA } u farmaciji koja nosi Aretejevo ime ALFONSO, sluga BARUN VAN DER BLOOTEN IERONE CRKVENJAK MAITRE D'HOTEL BUTLER } u hotelu "XX Century" OVJEK U FRAKU PRVI KARABINIJER DRUGI KARABINIJER DOKTOR, u slubi prve pomoi Anicijevi legionari, djeak, Aretejev rob, turisti, ministranti, karabinijeri, prolaznici, ieronov sin, dva bolniara, glasovi kolportera. Prva slika u peristilu Aretejona. Druga u atriju Aretejeva stana. Trea pred bazilikom svete Ancile, Rajske Ptice. etvrta u apoteci. Peta u hotelu XX Century". Prva trea i etvrta slika jednog septembarskog jutra 1938, peta istoga dana u sutonu. Druga slika u devetom deceniju treeg stoljea nase ere. PRVA SLIKA U PERISTILU ARETEJONA Aretejon, ruevine Aretejeve vile u Castelcaprinu. Mramor ohrastao

2 brljanom, lovorikom, oleandrima i ruama. Fragmenti korintskih stupova ocrtavaju tloris peristila. Na terasi koja nadvisuje peristil, u visini od pet do est stepenica, desno, provincijalna farmacija. Iznad apotekarskih izloga zasjenjenih naranastoutom tendom, pod papinskim grhom, u polukrunoj nii hista Aretejeva. U kulisi polulijevo fasada romanske bazilike Santa Ancella Uccello del Paradiso. Na konzolama, asimetrino, u visini portala poludesno srebrni sarkofag svetice s osvijetljenim trupom pod staklom. Pred bazilikom limuzine i kabrioleti; na stijenama i oglasnim kopljima reklame: michelinske sablasti, Dunlop-pneumatici, Shell, Standard Oil, Aquila. Dinamiki plakati za automobilske trke. Nekoliko dekorativno stiliziranih oglasa s antikim maskama i likovima. Teatarski festival u starohelenskom amfiteatru Castelcaprina: Ifigenija na Tauridi, Kralj Edip. Sunano septembarsko jutro, godine 1938. Cvrkut ptica, odzvuk kose pod brusom, glas kamenotesarskog dlijeta u daljini. U centru peristila dva uvara ureduju Grob svete Ancile. Jedan kosi travu, drugi obrezuje boskete rascvalih rua. U Grob svete Ancile silazi se strmim stepenicama kao u katakombe. Zvono sa bazilike umire s polaganim dizanjem zavjese. Vedro nebo, bijeli oblaci, ubor fontane. Dva turista, dva evropska politika emigranta, dva oajnika, dva apatrida, Apatrid doktor A i Apatrid doktor B, prelistavaju odlomke ieronskog teksta pod fragmentom jedne korintske kolone. APATRID A (prosjed, kratkovidan, brie svoje naoari) Aretejon, aristokratska rimska vila atipinih razmjera, bogatstvom arhitektonskih dimenzija, sveanom pompom korintske kolonade govori o patricijskom ugledu svoga vlasnika Areteja, slavnog imena rimske medicine, koji je tu, na dvoru Klaudije Pauline, tree supruge imperatora Ilirika, ivio na prijelazu iz treeg u etvrto stoljee poslije Krista. Aretaios, Araeteus, Archiiatrus Sancti Palatini, Grk iz Male Azije, medicorum romanorum princeps", nestao je u okviru politike zavjere protiv Postuma Ilirika, a njegova ena Livija Ancila spaljena je na lomai, kad uprkos smrtnoj opasnosti nije htjela da se odrekne svog kranskog uvjerenja. Na obali smaragdnozelenog mora, u ovom jedinstvenom pejzau bazilika Santa Ancella Uccello del Paradiso sagraena je kada su braa benediktinci u XI stoljeu pod Monte Caprinom, na ovome istom mjestu gdje danas ubor fontane razgovara s pticama, pronali netaknuto tijelo Svetice, koju je papa Andronik, obasjavi je nimbom Presvetog Martirija, uzvisio na najvie dostojanstvo dato smrtnicima. Balzamirano tijelo Svetice uva se u srebrnom sarkofagu iznad desnog portala katedrale. APATRID B (isto tako prosjed i kratkovidan) Panorama za engleske usidjelice ili za naivne katedre. Kae li neto stvarno o naem kolegi, o sretnom suprugu svetice. APATRID A (parafrazirajui odlomke ieronskog teksta) Pa govori kako je pionir mnogobrojnih medicinskih hipoteza", da je pisao o ljekovitosti pejzaa", da je lijeio melankoliju veselim slikama, da spada meu izumitelje kromoterapije, i tako dalje, i tako dalje, to... Njegov aj uivali su Divi Filius i Pontifex Maximus, a i danas na Castel Gandolfu blagoslivlju ovaj Aretejev aj kao najveu blagodat"... Papinska apoteka u Castelcaprinu dii se Aretejevim imenom ve vie od dvjesta godina"...

3 Bio je strah i trepet svojih protivnika"... Pisao je o psihoanalizi, o trepanaciji lubanje, o zvijezdama, o anatomiji"... Crkveni oci V i VI stoljea smatraju ga jedinim autoritetom u postgalenskoj medicini"... U nii, iznad apotekarskog izloga, tamo mu je portret! APATRID B (promatrajui Aretejevu bistu) Cezari i trovai, svi bulje u nas podjednako glupo i slijepo. Svijet zlikovaca, dosadan kao kakav policijski album! Eskulap i Higija, ponieni i povrijeeni bogovi, u apotekarskom izlogu, kao reklama za pojas od najbanalnije hernije! Predstava za promet stranaca. Cezaromanske kolone ovog peristila, ova glupa gliptoteka, sve to nije mogao biti nikakav privatni stan dvorskog frizera, pa zvao se on patetino ne znam kakvim epitetom. Kako je ve mogao stanovati takav kavalir, sve ako je i bdio kao kozmetiar nad ljubavnim pustolovinama dvorskih gospoa? Jedina briga tih dama bila je pomada za teint od rinocerosova sjemena ili svjei topli oblozi od krvavih djeakih monjica. Koliko li je samo serija takvih bezimenih karijerista trovalo, i tko bi mogao danas da utvrdi tko je od te palatinske gospode trova, a tko rtva, tko svetac, a tko ubojica? Gdje je tu istina? APATRID A: Ni nas nee nitko razlikovati od naih ubojica, kad se budemo jednoga dana s njima nali na nebeskoj cocktail party kao ravnopravni partneri... Zapravo odvratna istina... APATRID B: Na kraju obrauna, dakle, to? APATRID A: Pekmez od suza i od krvi! To... Trupla, kosti, a na truplima nova trupla i nove kosti! APATRID B (sarkastino) A na kategoriki imperativ, a zvjezdano nebo nad nama, a moralni zakon u nama, a ono to Francuzi zovu cas de conscience"? APATRID A: "sluaj kolere" ili "sluaj savjesti" dva sluaja jedne te iste bolesti. Kakva savjest, koja savjest? APATRID B: Ne mislim na savjest iz perspektive provincijalnih kapelana... Na onu malenu, na prvi pogled neznatnu malignu infekciju mislim, koja raste do smrtonosne gangrene, do agonije itave jedne civilizacije... APATRID A: Ovakav jedan palatinski arhijatar, taj da je patio od neurastenije savjesti? Ni sveci ni lomae nisu nikakav medicinski dokaz za tu specifinu vrstu migrene... APATRID B: Da ih nije zaboljela glava, ne bi avo bio odnio sve te peristile i sve te hramove. Santa Ancella Uccello del Paradiso sopra Minerva! Tko bi mogao imati toliko fantazije da zamisli kako je s tim lomaama zapravo bilo? APATRID A: Jedino to o njima znamo, to je vaa Turistika panorama"! Pojma nemamo kako im je blio kad su ih palili na lomaama, kao ni oni sjutra to nee pojma imati o nama kako nas pale na lomaama danas. Same optike varke! APATRID B: Zar je ovo rosnato jutro optika varka? I to kako ove iste ljudske ruke ubiru rue, kako kose travu na grobovima, kako piu stihove, ti fantomi od ljudskih ruku, sve to da je samo optika varka? Sve je to bilo isto tako sunano kao jutros, sa tihom kretnjom vrtlarove ruke. Otkad ivim, divim se savrenstvu ljudske ruke. APATRID A: Da je ljudska ruka savrenstvo od remek-djela, kome se

4 zaista ne bi moglo nita dodati ni oduzeti", na tu temu napisao sam, davno je tome, patetinu poemu, ali sam je spalio... APATRID B: armantne besmislene lai vezanog poetskog govora. Kao savrenstvo ljudske ruke ili kao ove rue na grobu svete Ancile. (Spram uvara koji obrezuje boskete) Je l te, prijatelju, smijem li ubrati jednu od ovih vaih armantnih i besmislenih poetskih rua? PRVI UVAR: Kako da ne, izvolite, gospodine, ima ih koliko vas je volja... Nigdje ne cvjetaju tako bogato kao na grobu nae Patrone... APATRID B (ubrao je ruu, bacivi uvaru u korpu s ruama nekoliko metalnih lira) Veoma ste ljubezni, hvala vam! PRVI UVAR: Hvala vama, gospodine! Naa draga Svetica ugledala je svjetlost u onom kuerku vie apoteke, i svi mi u Castelcaprinu smatramo je tako rei simpatinom svojom starom tetkom, koja nam je namrla malu rentu. DRUGI UVAR: Ve u djetinjstvu razumjela je govor ptica. Orlovi su slijetali na njen dlan kao i lastavice, i ona je s njima razgovarala kao i mi sada s vama, gospodine! I danas joj se itav svijet zavjetuje za zatitu od ptijih bolesti. Nai fratri snabdijevaju sve hotele njenim zavjetnim kokokama ve godinama. Dobar posao, svaka ast. (Prekinuo je, da bi u ugodnom razgovoru zapalio lulu.) APATRID A (nudi vrtlarima cigarete iz svoje doze) Izvolite, molim, sluite se! (Zapalili su cigarete. Apatrid A dodaje Prvom uvaru jo nekoliko cigareta) Izvolite! PRVI UVAR (spremajui cigarete u dep svoga prsluka) Hvala vam, gospodine! ujete li kako pjevaju? Nigdje na svijetu razgovor ptica nije tako prijateljski razgovijetan. Promatrao sam neko jutro, u svitanje, kopca kako razgovara s grlicom, ba upravo tu, na grobu Svetice. Priao sam to naem patru gvardijanu. To si izmislio, kae pater gvardijan meni, ali je, kae pater, dobro lagati u interesu svetake slave! To je dui korisno, kao da si izmolio tri Zdrave Marije. APATRID B: Pa dobro, zar ova vaa potovana svetica ima dva groba? Gdje je zapravo njen pravi grob? Ovdje ili u katedrali? DRUGI UVAR: Ba ovdje, na istome mjestu gdje vi sada stojite. APATRID A: Zar ona ne spava u katedrali, u srebrnom sarkofagu? PRVI UVAR: Spava, dakako, i u katedrali spava, i ovdje, u svojoj zemlji, zato da ne? I sveti Antun je propovijedao ribama u Padovi i sluio Svetu Misu u Firenci istodobno, na Braanevo jedne godine. Braa svetog Benedikta prenijela su svetu Ancilu u katedralu, ali njen grob bio je tu i tu ona poiva u svom grobu od mramora. DRUGI UVAR: Tu su je spalili pred apotekom i bacili psima. Ali su je ptice uzdigle u nebo. Od oblaka ptijih jata potamnjelo je nebo od Vezuva sve do Etne. Ptice su je prenijele na oblake, kad njenim krvnicima nije bilo vie ni traga ni glasa, a na kraju otkrila su je naa pobona braa na svoju veliku sreu, jer Svetica titi srne i fazane, i ne samo srne i fazane nego i nevine ljude u smrtnoj opasnosti. APATRID B (miriui ruu dodaje ju Apatridu A) Eto rue svete Ancile, koja je odleprala meu bogove kao lastavica, a zvala se Livija, i spalili su je na lomai, ali se pretvorila u rajsku pticu i sada spava u srebrnom

5 sarkofagu kao da je iva... APATRID A (upija miris rue vraajui je Apartidu B) Gnjilo, slatko kao perverzna pomisao na perverznu smrt. Zapravo perverzna narkoza... APATRID B (uzeo je ruu, utonuvi u njen miris) Mirie vie na udnu, armantnu enu, koja nije znala ta hoe, a uvijek je htjela ono to se ne smije htjeti, pa ipak, uprkos svemu, ta njena koketerija - sa posljednjim stvarima odigrala je, ini se, kobnu ulogu... APATRID A: Ovaj ovjek koji sada kosi travu na grobu Svetice, on nije vjerovao u bogove juer upravo kao to ne vjeruje u svetu Ancilu ni danas, a nije iskljueno da nije bio jedan od njenih krvnika... APATRID B: U ivotu ovoga ovjeka izmijenilo se za ovo nekoliko tisua godina samo to, da danas pui lulu. Potpuno indiferentan spram svega to se oko ovog Aretejona zbivalo, bio je trajno duhom odsutan. Da li je od Ciceronova jezika postao jastui za igle na toaletnom stolu jedne nimfomanke, to je ovome magaretu bilo potpuno svejedno. Koliko li se ve oajnika proetalo kraj ovog kosca na stratite, a on je i dalje podmuklo strigao uima i kosio svoju glupu travu. APATRID A: I danas prolaze pokraj njega ljudi kao psi bez marke, solidni kandidati smrti, a ovom grobaru potpuno je svejedno da li pokapa mesarske doge ili one koje ti psi razdiru. APATRID B: Kao da i mi nismo isto tako indiferentni spram tih kostiju pod svojim stopalom? I sam Plutarh, da nije nadahnuo jednog pjesnika, to je imao da nam kae? Hrpa chroniques scandaleuses" i politikih pamfleta ad hoc. Svi su ti skribenti dosadni kao Cezar ili kao Horacije. APATRID A: A nai pjesnici, zar nisu dosadni? Oni tada nisu imali smionosti da progovore! Vjerovali su da i mjeseina moe da otruje ovjeka. APATRID B: Njih nije trovala mjeseina, nego politika! APATRID A: Nije to bila samo politika, u banalnom smislu! To je bila panika pred sigurnom smru. (Scenom iz daljine prospe se urlik mase. Negdje je otvoren megafon radioaparata.) APATRID A: Football? APATRID B: Glas menaerije koja traje. Sto tisua manijaka, pederasta, onanista, ubojica i palikua urla od zanosa dok velike make razdiru ivo ljudsko meso! APATRID A (ironino) A zvjezdano nebo nad nama, a moralni zakon u nama? APATRID B: Znali su kao i mi to je pristojno, a to nije, to je spojivo s boljim ukusom, a to nije... APATRID A: To je upravo ono to ne moemo da znamo: do kog su ih stepena morile moralne glavobolje? (Urlanje mase u megafonu traje. Nervozna footballska guva raste u masovno ludilo politikoga mitinga.) APATRID A (otire maramicom znoj sa ela) Po emu se ova barbarska masa danas razlikuje od one u cirkusu juer? Jugo. Depresija. Bit e kie... APATRID B: I njima je juni vjetar donosio kiu uz riku lavova. Znojili su se krvavo, itave besane noi. Napisali su nepreglednu meteoroloku literaturu o kobnoj ulozi vjetrova. APATRID A (prisluskujui urliku mase) Opet su zadavili jednog boga na

6 Palatinu, a plebs demolira stanove i baca na ulicu novoroenad za hranu psima. U tom deliriju ostati iv, anse su zaista minimalne. Meu zvijerima koje nas sile da i sami budemo zvijeri, da bismo mogli ostati siti, tu je koeficijent svega to je ljudski dostojno ovjeka sveden na minimum! APATRID B: Nije se kanibalski ritam stvari zaustavio sam od sebe. Netko je morao da otpone ometati taj kriminalni ritam. Jednog, drugog, treeg ili petog od njih niorala je zaboljeti glava od svega toga. Pod konac treega stoIjea migrene ove vrste bilo je ve prilino. APATRID A: Jo u vrijeme perifrastine konjugacije, sjedim u klupi, vani cvjetaju kestenovi, cvrkuu lastavice, a ja se dosatujem: ta ovaj gnjavi tim glupim Cezarom? Neque enim conferendum esse Gallicum cum Germanorum agro sa gerundivom kao participom praesentis passivi, a gerundiv, razlikujmo dobro, nije pasivan adjektiv, nego neka vrsta aktivnog supstantiva u obliku deklinacije infinitiva praesentis: tempus committendi proelii... A svi ti Taciti i Cezari gnjave svojim smrtnim osudama ili kasarnama i bezobraznim frazama kako je "ovjek ovjeku svetinja", a u meni se javlja, od svega toga odvojeno i podjednako ustrajno, jedna te ista misao: kako su se ti ljudi u bijelim togama viadali na toaleti? Bilo je to prilino sloena stvar razmatati one tkanine u beskrajnim naborima i uope: da li su se i oni dosaivali zbog nepravilnih grkih glagola? APATRID B: Gerasko, gerasomai, egerasa, gegeraka, didasko, edidaksa, dedidaha, to su inhoativni glagoli sa prezentskom reduplikacijom, a da se tu pred nama pojavi jedan od njih, koji nije satkan od vae perifrastine konjugacije, ta bismo mogli da se porazgovorimo s njim? Sve to znamo o njima, to su dosadni citati iz dosadnih pisaca... APATRID A: Ni o sebi samima ne znamo mnogo vie, a i naa literatura ie dosadna kao guma za vakanje. Godinama sam matao o tim trepetljivim sienkama, kako su tu meu nama, ive, tajanstvene, ne odvaja nas od njih nego tanka koprena fikcije, a sve to znamo, te su nam sjenke namrle. to su bile njihove tjelesne tajne i brige, o tome nam ute njihove knjige kao i ovi glupi gluhonijemi spomenici. Ovaj Aretej, na primjer, vrhovni arbitar palatinskog zdravlja? APATRID B: Dosaivali su se u trajnoj panici. Sa sviju strana vreba ovjeka smrt dvadeset etiri sata na dan! Nita naroito novo! APATRID A: Odakle su doputovali, to nisu znali, a mi danas o njima znamo da su doputovali k nama, da budu vaa Turistika panorama" ili Reklama za hernije", a to je svakako vie od nieg, pa ipak, kako su 'im kucala srca, kako su se stidjeli sebe i svojih lai? Treba li izgovoriti Da" ili Ne", i to kako treba to izgovoriti, i to su znali veoma jasno. U svoj grob sveta Ancila nije mogla otputovati bez biblijskog patosa! APATRID B: U onom paklu sveopeg moralnog kretinizma, molim vas, manje biblijskog patosa! APATRID A: Patos ili ne, ali svatko je od njih svijestan da li je ono to govori istina ili nije, a to je ono o emu nam njihova historija perverzno uti. Ovaj Aretej, na primjer! Kako je ovakav grki arlatan uope mogao igrati ulogu najveeg medicinskog Arbitra na Dvoru? Nije se pravila

7 palatinska karijera bez ispita lojalnosti... APATRID B: A vi zaista mislite da su mogle da ih uznemiruju moralistike preokupacije? APATRID A: Zato da ne pretpostavimo da jesu? APATRID B: Pretpostaviti se moe, dakako, ali je sasvim iskljueno da bi se njihov nonkonformizam mogao usporediti s naim desperaterskim gaenjem. I kad bi se takav jedan ovjek pojavio tu, danas, meu nama, izgubio bi se kao pas na transatlantiku! APATRID A: Nasuprot! Takav jedan fantom mogao bi nam rei mnogo toga o emu mi ni pojma nemamo. On bi o nama, o naoj bijedi progovorio moda mnogo tanije, nego to mi sami umijemo da je sagledamo. Dananja Evropa iz njegove perspektive, to bi bila dijagnoza za sve nae bolesti mnogo pouzdanija od svih glupih, megalomanskih ditiramba o Dvadesetom Stoljeu... APATRID B: Da ita Labriolu, da slua Chopina? Ne mogu ga zamisliti kako telefonira, ili kako ita novine u kavani. Kako bi se ovakav moralni idiot mogao snai pred naom muzikom? APATRID A: Nije bitno za nas da telefoniramo, nego to da iz nas telefonira jo uvijek gorila! Upravo to kanibalsko u nama takvom arhijatru ne bi ni po emu bilo daleko ni strano. APATRID B: E, sad da jo razumije i Erazma i da slua Debussyja? Kaem vam: seoski kudrov na koncertu, na transatlantiku. APATRID A: Afinitet sa Debussyjem bio bi mu potpuno suvian. Pas razumije oko naih pantalona samo ono to je u nama pasje! Pas e progutati hartiju s Platonovim tekstom, ako je u njoj bila slanina. Takvo lice iz treeg stoljea ne bi se zainteresovalo ni Handelom ni Ravelom, nego svime to je u nama njihovo"... APATRID B: A to je u nama njihovo"? APATRID A: U nama je njihovo" to je u nama jo uvijek antropoidno! Prema tome: jedan antropoid, koji bi se pojavio meu nama, nanjuio bi odmah, morao bi da nanjui sve to je psee u naem pasjem ivotu: krv blinjega, smrtnu opasnost u kojoj ivi evropska pamet, okrutnu patnju bez samilosti, morsku neman iz Loch Nessa, Altamiru u umjetnosti, kromanjare i neandertalce u politici, diluvijalno blato... Imao bi u emu da se snade... APATRID B: Igru ispod pupka u niim spratovima svijesti, to da! To bi on mogao da razumije! Ali kvante, infinitezimale, nuklearnu problematiku, tehniku? APATRID A: Da, on bi bio moda zbunjen naim tehnikim kulisama, to da! Liftovi, motori ili komfor, ali to su samo kulise. Krvnika sjekira kao kategoriki imperativ, juer i danas? APATRID B: Mislite li da bi ovjek iz treeg stoljea mogao da nam oita moralnu prodiku? A kako bismo ga mogli uti kad nismo spiritisti? APATRID A: Trebalo bi imati samo unu fantazije, barem toliko koliko smo je imali u vrijeme akuzativa s infinitivom, ili kao oni fantasti, koji su Liviju Ancilu balzamirali u srebrnom sarkofagu kao sveticu. Pitamo se kako se pojavila Aretejeva ena u onom treentistikom sarkofagu? Ljudi su imali dovoljno fantazije da je zamisle ivu, i ona se tu pojaviia, zaista, i eno je,

8 spava tamo ve tisuu godina, a hiljade i hiljade Evropljana posjeuju je dnevno. Trebalo bi je samo probuditi... APATRID B: Nisam znao, da je sazivanje duhova va hobby! APATRID A: Vi igrate bridge i volite Gustava Mahlera! Ja volim Handela i mrzim karte. To je stvar ukusa! ta je u toj mojoj igri spiritistiko? Ako se danas od faraonske penice peku brioi, zato da se pred nama ne pojavi sjenka koja se jo nije ugasila u naoj svijesti? Pa vidite da se o ovjeku pie i u turistikoj literaturi? APATRID B: Nemojte se nervirati, molim vas, ja se s vama slaem. I Hipokrat je ve dvije i po tisue godina mrtav, a tko bi od nas mogao da stupi pred njegovo lice iste savjesti? A Hipokrata nema, on je fantom. APATRID A: Ako mi danas jo uvijek miriemo rue na grobu svete Ancile, ako njoj u ast zvone zvona i odbijaju satovi, zato da se i njenom suprugu ne oda posmrtna poast? Imam dobru ideju! Nama moe da pomogne ptica svete Ancile. (Lista po vodiu) ekajte, evo, Svetica spasava svoga supruga od vjenog prokletstva kao plamena ptica, Ancilu su spalili, Aretej je nestao, Areteja je jedan pastir prepoznao u sumraku gdje tri za plamenom pticom. Avis mirae pulchritudinis... da, da vidimo to je s tom legendom o Ancilinoj ptici? Pa da, eto, molim vas: Aretej, arhijatar palatinski, nestao je jednoga dana, a o tome zna se samo toliko da su ga primijetili na kraju grada kako bezglavo juri za divnom plamenom pticom takve vrhunaravne ljepote, te nema nieg zemaljskog ime bi se ona mogla usporediti, pa kad je ovjek uje gdje pjeva, tisuu godina priinja mu se kao da je minulo u jednom trenu... APATRID B: To je kao naa relativno duhovita formula, da je sve relativno" na ovome svijetu... APATRID A: Oni su vjerovali u viemanje relativno duhovite arolije! Oni su razumno bili uvjereni da ovjek moe nestati iz svog vlastitog vremena iv, a i mi danas, vjerujui u budunost, vjerujemo da moemo prevladati svoje vrijeme - pro futuro... Ne tako nauno, ali ne mnogo manje "relativno", i oni su vjerovali u svoje fantastine ptice... (ita iz ieronskog teksta) Avis mirae pulchritudinis et decoris, nihil in terrenis est quod illius voci possit comparari, avis pulcherrima ante oculos eius, eto, vidite, najdivnija od sviju ptica pred oima Aretejevim as je leprala, a as uzlijetala, te mu se inilo da moe da je dotakne rukom, a onda ga je zavela izvan grada slatkom melodijom svojom i on je potrao za njom, pa kad ga je ve zavela, zato da ga ne dovede i ovamo k nama, u Castelcaprino? APATRID B: I to upravo danas na roendan Bogorodice, godine 1938, kada se Evropa sprema da legne u svoj grob iz koga je nee uskrisiti vie ni svi bogovi od Olimpa do Gangesa. APATRID A: Kad je Dante mogao da proputuje paklom i da o tome napie itavu jednu komediju, zato da se ne spustimo na trenutak u grob jedne svetice? Treba imati samo mrvu smione uobrazilje, to je sve. (Spram Prvog uvara groba svete Ancile) Je l te, prijatelju, treba li neto platiti za posjetu svetici u njenom grobu? PRVI UVAR: Platiti ne treba nita, gospodine, ali ako imate srca za prosjake, Svetica bit e vam zahvalna. (Oba apatrida, A i B, sputaju se u

9 grob svete Ancile.) APATRID B: To je mrana i antipatina jama, taj grob svete Ancile! Kakva je to magla? APATRID A: To je danteovska neprozirna magla, koja obavija sve stvari i pojave svojim vidovitim velom. . Oscura e profonda era e nebulosa, tanto che, per ficcar lo viso a fondo, io non vi discernea alcuna cosa. Or discendiam qua giu nel cieco mondo" comincio il poeta tutto smorto: io saro primo, e tu sarai secondo." (Gasi se svjetlost. Zavjesa) DRUGA SLIKA U ATRIJU ARETEJEVA STANA U punome kontrastu sa sunanim septembarskim jutrom scena je utonula u neprozirnu maglu. Korintske kolone peristila povezuju se sa skalinatom atrija i tamo, gdje u prvoj slici stoji papinska apoteka, vidi se Aretejev atrij u svjetlosti brasera, uljenica i kandila. Kroz kronje borova i pinija u neprozirnoj noi ocrtavaju se uz Minervin Hram na terasi monumentalne zidine carske rezidencije, u odsjaju buktinja iz peristila. U peristilu konjanici, konji, zveket orme i oruja. Aretejev dom opkoljen je vojskom, a itav atrij razvaljen je i razmetan grubo. Goli enski leevi, kosturi impanza i malih afrikih opica, jedan punjeni gorila, krokodili, mumije, stakla s anatomskim preparatima, rukopisi, mnogo hartije u konvolutima po stolovima i na podu. itava biblioteka. U pozadini, u sjaju brasera, velika freska koja prikazuje Otmicu Arinoe, prevjeena je zavjesom. Proplamsaji ognja u dimu od hartije. Dva legionara bacaju u plamen itave svenjeve rukopisa. Apatridi A i B dolaze iz lijeve kulise, stupajui kroz maglu nevidljivi kao sjenke. APATRID A: Doite, doite, mi smo nevidljivi! APATRID B: Ta vaa magla sve je antipatinija! APATRID A: To je onaj clairobseur, to se javlja "na pola naeg ivotnoga puta", to je strava mranih perspektiva "od kojih emernija ni samrt mnogo nrje... To su clair-voyantne zavjese, koje se diu pred naim oima. APATRID B: Tu je dolo do neke gadne guve, zveket maeva, trupla... Prohujao je pogani vihor, pale se knjige... APATRID A: Stigao je Gospodin iz Rima, u pratnji svojih konjanika. Iznenadna posjeta kod starog trovaa! Neto nije u redu! Kad se pale knjige, onda po pravilu pucaju i ljudske kosti! Areteja boli glava! APATRID B: Ne boli njega glava zbog knjiga i rukopisa... Neto je drugo u pitanju. Po svoj prilici politika. APATRID A: Ako je istina da je izumio kromoterapiju, ako je anatom ija slava jo i danas interesuje turiste, onda nije samo arlatan... A ako nije

10 arlatan, onda mu je morala dosaditi palatinska politika. Dosadilo mu je da iz bijelih djeakih bubrega cijedi ljubavni eliksir za dvorske dame. Glumio je itavog ivota trovaa, a sada vie nee da truje. I pamet mu je zatajila. Kriva politika, dakako! S tom e svojom politikom otputovati ravno u pakao... (Apatridi A i B gaze preko leeva.) APATRID B: Tu lei itava gomila leeva... Ovaj kao da neto oklijeva! Neto oito nee... APATRID A: To je ono to ne znamo. Javila se glavobolja na kraju dana. Dalje se ne moe. Doputovali su. Sve misli postaju otrovne kao nokti ovjeka na samrti. U takvim situacijama ljudi zvrndaju kao muhe pred olujom. (Kajo Anicije Sever sav u zlatu i grimizu, u zveeem metalu od srebrnih hoplitskih potkoljenica i oklopa. elava sibaritska pojava s monoklom. Elegantan kavalerist koji svojoj pojavi posveuje najveu njegu. Svoju bogatu periku sa blistavom kacigom skinuo je u nervozi i tako mu lubanja komino blista u kontrastu sa herojskim ornatom. Grub, sarkastian, nestaan kao da se radi o nevinoj igri, na momente djeaki iskren, sa prizvukom nehinjene topline. On se gosti smokvama i groem, on guta datulje iz meda, jednu za drugom, oblizujui prste, i usred ove krvi i umorstava, poslije bogate veere od koje se jo vide na trpezi dvijetri prasee glave, on ispija jednu au za drugom. Legionar baca u plamen nove konvolute rukopisa.) ARETEJ (vezan o stolicu, sa krvavim povojem, nervozno) Naredi tom idiotu da prestane! Spalit e mi sve rukopise! KAJO: Sve je to ovisno o tvojoj volji! Molim! Zato nema snage da pogleda istini u oi? (Mahnuo je rukom legionaru da prestane paliti.) ARETEJ: Kakva istina? Sve je bestidna i glupa la! KAJO: Svaka la, koja se moe dokazati po vjerodostojnim svjedocima, pa bila ona ne znam kako glupa", pretvara se u istinu! Da je luda od tvoje ene podravala intimne veze s ovom moralnom protuhom, to se moe dokazati i, prema tome, to nije nikakva glupa" la! To je poznato itavom Rimu! ARETEJ: Zaklao si mi najboljeg uenika, glupane! ovjek je bio genijalna nada rimske medicine! KAJO: ovjek je jedan od autoriteta nazarenske bande, a tamo tvoja mnogopotovana supruga njeguje evaneosku ljubav u najbanalnijoj pseoj guvi... ARETEJ: Ubio si ovjeka, ije e ime svijetliti, kad za tebe i za sve tvoje uope nitko nee imati ni pojma da ste postojali! KAJO: to e biti s nama kad nas ne bude, neka te za to ne boli glava! "Ubio si ovjeka", kao da govori na koturnima! A taj tvoj ovjek", zar on nije prvi ubio moga ovjeka"? Da, ovaj moj ovjek" krepao je potpuno nevin, a nije bio nikakav Antistes podmukle bande i nije uivao u klanju ljudskog mesa kao ova tvoja nada" tvoje glupe medicine, odvratni parip hebrejski! ARETEJ: Pitam se ta e ti juridike formalnosti? Skrati komediju! Zadavi Klaudiju Paulinu, to je tvoja stvar! Dosadilo mi je ovo nadmudrivanje. KAJO: A tko sumnja da stvar nee biti svrena po planu? Klaudija Paulina ima da umre jo veeras, i to bez skandala", prvo, a to, da bi Klaudija

11 Paulina umrla naravnom smru" bez skandala, to je izvedivo samo tako da sklopi oi pod tvojom blagom rukom! Ako je tako, to tu ima da se filozofira? Budem li je ja pretvorio u mumiju, ona nee, logino, umrijeti po palatinskom protokolu i za taj zloin" morat e netko odgovarati, a taj netko neu biti, dakako, ja nego ti. ARETEJ: U redu, skini mi glavu i ponesi je u Rim kao dokaz da sam ja ubio caricu! KAJO: A, ne, ne, to bi bilo i suvie naivno! U to ne bi nitko vjerovao! Ti se mora pojaviti pred tribunalom! Ovo podlo umorstvo" treba da utvrdi sud, i to normalnim porcesom, voenim sa svom potrebnom akribijom! Sa detaljnim ispitivanjem ivota i predivota takvog jednog zlikovca kao to si ti, kome je ena nazarenka i bludnica! Ti secira ive ljude, tebi se moe dokazati da si potrovao itavu galeriju aristokrata, da si zloupotrebio povjerenje dvorskih krugova i, na kraju, da si liio ivota Ilirikovu suprugu! A sve je u tvojoj ruci. Bude li jo veeras otpremio Klaudiju Paulinu bogovima, postaje po najvioj palatinskoj zapovijedi patricij, pozvan na carsku svadbu od Udovca, Sina Bojeg, kod Boje trpeze, a bude li me prisilio da Klaudiju Paulinu ubijem ja, bit ces osuen na smrt kao ubojica carice. to tu ima da se misli? (Poslije stanke) Livijo, Areteju, tako vam sviju svetinja nae mladosti, ta mi ivimo u paklu, osvrjestite se, molim vas, sve to nije ala, neka vam se smiluju bogovi! LIVIJA (mirno i sabrano) Bogovi ne poznaju samilosti, Kajo! Bogovi su kao psi: ree jedan na drugog pod mesarskim panjem! Bogovi su priglupi i zlobni, rugajui se jedni drugima da su rogonje, a na Olimpu nema ni jednoga koji to nije! Bogovima je stalo do logike upravo toliko koliko i tebi. Bogovi strepe pred pogledom ovjeka, da ne bi otkrio do kog su stepena neobrazovani u svojoj provincijalnoj nepismenoj zaputenosti! KAJO (odbijajui Livijine invektive, svijestan, da se ta replika tie iskljuivo njega lino) U bogove, danas, vie ne vjeruje nitko! Ali, dakako, sada stiu neke starije dokone dame, te nemaju drugih briga nego da itave dane vode razgovore o bogovima, i to sa mladim hebrejskim bivolima. Nije vam dovoljno da itav olimpijski teatar silazi sa pozornice, ne, ne, sad vi nastupate s novom predstavom! Dosadni ste kao jesenske muhe! (Tjera rukom muhu) Sedam hiljada puta ste dosadniji od Endimiona i od Selene. to su vam skrivili Endimion i Selena? Bit emo mnogo mudriji kad budete unitili mjeseinu. to vam toliko smeta mjeseina? Vi se bunite protivu kanibalizma? A sami svojoj djeci servirate ljudsku krv za doruak! LIVIJA: Kakva ljudska krv? Kaem ti da se ne poziva na svoje bogove, jer je to ispod svakog ljudskog dostojanstva. KAJO: A to je to, to tvoje ljudsko dostojanstvo"? LIVIJA: Ti si preglup da bi mogao to da razumije. KAJO: Dostojanstvo" - supruge jednog trovaa! Kakva majmunska gluma! ARETEJ: U tome i jeste stvar da mi je dosadilo glumiti! To je jedini moj argumenat! Svi ste mi dosadili... KAJO: Glumimo, dakle jesmo, a zato glumimo, to ti pitaj svoju medicinu! To nije naa stvar! Naa je da glumimo... Glumei sumnjati u smisao vlastite glume, tako glume samo slabi glumci!

12 ARETEJ: Predugo traje ova gluma! Da se pojavim na elu povorke koju sam predveo Plutonu za raun palatinske milosti, uznemirili bi se i sami bogovi. LIVIJA: Bogovi uivaju u ljudskom mesu. Svjee peeno bogovima je najmilija peenka! KAJO: To dvosmisleno poigravanje fiktivnim dostojanstvom", to postaje modom! Plebs, meutim, pod vaim dostojanstvom" ne zamilja ni muziku ni poeziju, nego: to je tvoje, to je i moje. To je ta vrsta duhovitosti u niim spratovima rimske gomile. Tih barbara ima iz dana u dan sve vie: provrvjeli su na sve strane kao mravi. Izmeu ovih mojih bradonja najmanje polovina gosti se svakog jutra ljudskom krvlju u slavu vaeg hebrejskog bastarda koji dolazi da ostvari plebejski red u Rimu. U ime ega? U ime tog vaeg glupog dostojanstva ovjeka"! LIVIJA: Ti bunca! Provaliti pod tui krov, paliti oi jednom djetetu da bi oklevetalo svoju patronu, da je s njime spavala, pobiti nekoliko nevinih glupana, vladati se senilno kao Jupiter, zveketati zlatnim grivnama, kititi se vlasuljom, vezati svoga prijatelja kao krvavo pseto, prijetiti mu ucjenom, da mu je ena bludnica, a znati da sve to nije istina, to si ti, takvi su tvoji bogovi i vae boanske metode! ARETEJ: Livija govori gluposti! Sve to nema nikakve veze s mojim motivima! Ono to ja radim ne zanima nikoga, ono to ja mislim, to ne ita nitko, i nita nemam do ovih svojih rukopisa, a ti ih pali kao pravi troglodit! Da zato otrujem jednu enu, da bih mogao dalje glodati svoje pasje kosti, dosadilo mi je. Klaudija Paulina oekuje me kao jedinu nadu u ovoj ludnici, neu vie da budem palatinska hijena! KAJO: I u ludnici treba da vlada neka logika! Priznat e da ipak nije pretjerano ukusno da jedan imperator ivi sa svojom sestrom u braku, i to jo s udovicom koja je ubila svog vlastitog supruga! ARETEJ: Pa zar je Klaudija odgovorna to je obudovjela? Nije ona samu sebe stvorila udovicom! KAJO: Kako da nije? Zaarala je svog carskog brata i otrovala svog mua! LIVIJA: Zato lae kad zna da to nije istina? KAJO: Kako bi se inae moglo lagati, nego da se svijesno ne govori istina? Kako je Klaudija postala udovicom, to je Areteju intimnije poznato nego meni! Smrt njenog pokojnog supruga mogla bi na kraju da postane u optunom materijalu jednim Aretejevim umorstvom vie! (Stanka) Nije mi drago, ali treba da budem iskren! ovjee! Livijine veze s tom hebrejskom bandom nisu samo platonske naravi! Ovaj je ovjek govorio istinu, uli smo njegove vlastite rijei! ARETEJ: Skuvao si od njega krvavu orbu! (Pokazujui Lucijevo truplo) Moj Lucije nije priznao nita! KAJO: Priznali su svi i svi e priznavati sve, i to je na kraju to tako vano da se neto prizna, kad je priznanje formalnost u koju nitko ne vjeruje! Livijine sklonosti za ovu luckastu maniju bile su ve predmetom policijskih zapisnika i sve je to predano zaboravu! Slabost jednog velikog arhijatra spram ene koja ne zna to hoe, ali hoe uvijek sve ono to se ne smije htjeti.... ARETEJ: Ne sjeam se vie ime sam ja to tada tako krvavo platio!

13 KAJO: Kako se ne sjea? Pratili smo Valeriju Agripinu na Siciliju! Nesretan sluaj: utopila se naom intervencijom! (Stanka) Rea u ti neto grubo: ubijao sam, trovao sam, davio sam, bravo, molim, znao sam to radim, ubijam, trujem, davim, znam to radim, ali da glumim nevinost, to mi se gadi! Tako je bilo i tako jeste, to da se kinurimo svojim djevianstvom" kao stare vestalinke? LIVIJA: Ti zna da lae, a ipak lae! Ti nisi ovjek! KAJO: Ti nisi ovjek!" Ti nisi ovjek!" A zato ja ne bih, molim te, bio ovjek"? Tko je tu ovjek" meu nama? Zar ova hebrejska strvina ovdje? LIVIJA: Glumi glupana, kao da ne zna o emu je rijec. KAJO: Ne volim, eno, papige! Ovim svojim nazarenskim arolijama zaglupljujete svjetinu i zaraujete dobre pare! Nismo ni mi tako glupi kako vi mislite! Kod ove Aretejeve genijalne nade rimske medicine", evo, molim: taj je krao od Makedonije do Egipta! Vae tralalikanje o ovjenosti bit e da nije tako neunosno! (Prosuo je iz jedne torbe hrpu zlata, dragog kamenja i biserja) Govoriti u ime ovjeka", propovijedati kako da se popravi svemir, to je bezobrazno! Vae mi je prenemaganje odvratno! Te ste martiri, te patite po buturnicama, te vas bacaju tigrovima, a zato? Zato jer imate monopol na ljubav za ovjeanstvo"! Vama je jasnc da treba biti ovjek", a nama, dakako nije! Vi ste polubogovi, vi znate da ovjek" ima neko naroito poslanstvo na zemlji, da bude Sin Boji", a autentian Sin Boji na Palatinu za vas je pogano pseto! Lavovi su jedini lijek za vau kugu! Luda eno, zar ne vidi da je u pitanju glava? LIVIJA: U ovjeku ima neto to je vanije od glave. KAJO: to? LIVIJA: To, o emu ti pojma nema! KAJO: A ta e ti taj tvoj ovjek", ako si ga prikratila za glavu? LIVIJA: Misli li da sam zaista tako naivna te ne bih mogla pojmiti da se radi o glavi? Svi vi u svojoj ste majmunskoj mudrosti dotjerali tako daleko da ne umijete vie ni plakati. Da se poklonite pred bolom ovjeka, ni to vie ne umijete. Od kamena ste, slijepi i gluhi kao svi vai idiotski kipovi! uvaj se psa na lancu, to vam je jedini ideal, kao pravim psima na lancu, a jedino pravilo vae etike: blatna rimska kloaka... (Klonula je na koljena pred mrtvim tijelom Lucijevim i stavila mu pod glavu skupocjenu tkaninu prevjesenu preko jedne stolice. Uzela je srebrnu posudu i pere mrtvaca. Ritual smrti.) KAJO (sarkastino) ena Samarianka, kojoj srce krvari za nadom rimske medicine", svoga gospodina supruga je zaboravila, premda njegova krv nije ni po emu manje slatka od ovog crknutog majmuna! (Udari Lucijevo truplo nogom.) LIVIJA: Magare grubo, taj djeak mogao bi mi biti sin. KAJO: Pa da, Sin Boji u krilu Majke Svoje kao simbol ljubavi... to se vi rugate naim bogovima da su pederasti i pijandure? Sto puta je bolje biti pederast nego ovakav zlikovac koji kolje ljude radi medicine"... LIVIJA: A ti jo nijednog ovjeka nisi liio ivota? Ti nisi stigao k nama kao poklisar smrti?

14 KAJO: Nisam, eno, kunem ti se, nego sam razuman ovjek koji vas oboje prijateljski moli da bi Aretej u naem interesu svrio s tom nesretnom jalovom udovicom, koju ni dva supruga nisu mogla nauiti to je ljubav! Areteju, zar nisi dao svoju asnu rije da ta dosadna narikaa nee preivjeti prvo groe? A eto, pada lie i mi ve pijemo prvo vino! Jesi li dao svoju rije Iliriku da e ga uiniti udovcem! ARETEJ: Dao sam, istina je, ali nas je on dobro gladijatorski udesio. KAJO: A to je drugo mogao da uradi s ludom? ovjee! Ti si svoju kuu pretrpao leevima, a to je poznato svim rimskim vrapcima! Bilo je potrebno da ti se dokae da lae kad tvrdi da ne ree ive ljude! Ti nisi normalan, pola Rima urla protiv tebe zbog tvojih vivisekcija! ARETEJ: Pa to su trupla, glupane! KAJO: Trupla dakako, ali trupla, koja si ti uinio leevima od zdravih dievojaka! Tko je prolio prvu krv? Ova nada rimske medicine", taj tvoj bandit veoma je dobro znao o emu se radi! (Stanka. Kajo se nervozno proetao do klepsidre na stolu i tumba je. Protjee vrijeme, nestaju dragocjeni trenuci jalovo. Proetao se do stola, promatra trenutakdva ribe u staklenoj lopti, a onda se vraa do Areteja.) KAJO (sentimentalno) Treba da se vratim u Rim s vijeu da Klaudija Paulina nije vie iva! Protjee voda, mi nemamo vie vremena. Radi se isto tako i o mojoj glavi! Molim, citiram boanskog Ilirika, rije po rije! Rekao je Car: prenesi Areteju moju carsku poruku. Pozdravljam ga ista srca i u prijateljstvu. Pozivam ga sa Livijom da mi budu gosti kod svadbenog stola. A ne budu li bogovi Areteju skloni (pazite dobro, to su carske rijei), ne budu li bogovi Areteju skloni, pozdravi ga i pokloni mu ovu malenkost... Eto, molim, tako vam je poruio Sin Boji! (Bacio je pred Liviju jedan srebrni kostur. Livija podie taj simbol smrti uz sveano izgovorenu smrtnu osudu imperatorsku i poigravajui se zveketom metalnog kostura od srebrnih lania, zaustavila se nad posudom sa ribama i bacila kostur u prozirnu zdjelu.) LIVIJA (poslije stanke) Suvie jeftina igraka za ovu ljubaznu poruku. Strah i trepet za male ribe, ali samo za tren! Pao je kostur i poremetio riblju etnju oko smrti, a odmah zatim kao da se nije desilo savreno nita. Ribe su, ako se pravo uzme, zapravo nerazmjerno mudrije od nas... KAJO (temperamentno) Nikad vie od ovog trenutka nisam bio uvjeren, da su svemu krive te tvoje proklete hebrejske ribe! Nemam vie volje za nadmudrivanje! Aurelije, ulovite onog majmuna i svrite s njim! Pali dalje ove hartije! (Graja u peristilu. Legionari hvataju djeaka, a iz brasera i ognjita liznuo je plamen rukopisa.) KAJO (bijesno) Nemam ja vremena za te vae trikove! Pa valjda ne misli da me obrati na tu svoju nazarensku magiju? Aurelije, ulovite ono malo jare, svrite s njim kao to sam rekao! Dakle, molim: da ili ne? Areteju, zar e pasti tako duboko, da ovo dijete luta svijetom kao Edip? A zato? Zbog ovih glupih Livijinih riba? (Legionari raspiruju vatru i are ognjila a djeaka su, koji treperi kao kuni u stravi, poloili pred oganj kao mrtav predmet.) APATRID B: To je ta historijska sveta vatra koja lijei sve! APATRID A: Nikad se jo knjige nisu palile bez ljudske peenke! O,

15 gospode, jeseni etrnaeste na poetku rata, mi smo kao mladi kirurzi razdirali ljudsko meso, mi smo formalno gazili preko saga od ljudskih oiju i odrezanih ruku. A ipak, i onda se radilo o jednom te istom pitanju: da ili ne? APATRID B: Bilo je i takvih, koji nisu htjeli da budu mesarski psi. Nestali su kao Himere u vakuumu! APATRID A: A ja sam zaradio svoju prvu kolajnu za ratne zasluge. ARETEJ: Dobro je, u redu, stanite! Pristajem, Anicije! 2edan sam, razvei me, primam Ilirikovu poruku, nikakve Livijine ribe nisu krive ni za to! KAJO (uzbueno) O, hvala Minervi, koja te je prosvijetlila! (Nervozno je pokleknuo do Areteja, rijeivi ga spona udarcem noa. Aretej prua vezane ruke, a kako Kajo klei pred njim, ljubi mu obje ruke iskreno. Aretej se protee, ide do stola, natae iz vra vino, ispija jednu, drugu i treu au. Masira zglobove na rukama i na koljenima, batrga nogama, sav se bio ukoio. Kajo promatra ga jo uvijek na koljenima. Livija je iznenadena ovim obratom.) KAJO (djeaki naivno, pljesnuvi o dlanove tare ruke od radosti) Hvala ti, gospode Jupitre nad svim vojskama Sina Bojeg! Pustite ovu benu! (Djeaka su pustili i on je sunuo preko scene u mrak, uz grub kikot krvnika.) ARETEJ: Ne umijem drugo, nego da ti ponovim: dosadila mi je igra s bolesnim majmunima. Svejedno kada, gdje i kako, na kraju igre ipak, ugrist e te neminovno. (Obilazi svoje anatomske preparate, podie tu i tamo po koji uniteni predmet, prelistavajui razmetane hartije. Htio bi da sredi tu gomilu stvari, a zatim naputa jalov napor.) Pisati traktate za idiote, kakva nevina obmana. Nedostojna majmunska igra. KAJO: A ja uivam da sluim majmune? ARETEJ: Kako je s tobom, ne znam, meni je dosadilo. Nije bilo potrebno da izvede ovu pelivansku glupost, da pobije potpuno nevine ljude kao pacove, da mi razvali kuu i uniti sve to se zove moj ivot! KAJO: A to sam mogao? Donio sam ti diskretnu poruku, a ti, da te nisam vezao, bio bi me sasjekao. Ne zna ni sam kako si pobjesnio. ARETEJ (nad Lucijevim truplom, tiho) Nita nije bio kriv ovaj ovjek! Jedina slabost bila mu je dosadna lirska proza. Time je dosaivao sebi i svima nama ustrajno. KAJO (razdraeno) Ne ita se na tim njihovim sastancima lirska proza, nego se tamo gospoda dogovaraju o obaranju palatinske vlasti. Odakle njima maevi? On nas je odbio s praga golim maem i bio bi od nas stvorio anatomske preparate istoga trenutka kad smo se pojavili. Bilo mu je jasno o emu se radi. Bez rijei ubio mi je prvoga ovjeka. To je bolesna bagra, koja ivi u incestu, izvoli, pitaj svoju enu... (Aretej bez kapi krvi u obrazima. On je ranjen, prokrvarila mu je rana, on brie svoju krv prstima, posre, on hoe da prevlada svoju slabost snagom volje, pije vino i tako se vraa na ovaj svijet razuma i logike.) ARETEJ: Ne zanimaju me tvoje intrige, potpuno su bespredmetne. Bile istina ili la, meni je svejedno. Iz moje perspektive, te Livijine veze nemam to da alim. Da prijeemo na stvar! LIVIJA (s podignutim rukama, sudbonosno) I ti e zaista da uprlja ruke

16 Klaudijinom krvlju? ARETEJ (rezignirano) Livijo, molim te... LIVIJA (povienim tonom, hladno) Htjela sam da kaem, ako ti sada zaista... ARETEJ (prekine je nervozno) to, ako? LIVIJA (poslije oklijevanja) Bude li ubio Klaudiju Paulinu, ne bih vie mogla da ti pogledam u oi, to sam htjela da kaem. Ili, ili. ARETEJ (spram Kaja) Tako je, eto, izmeu nas od prvoga dana: uzvienoj spram svega to sam ikada mislio ili osjeao, nikad nisam umio ovoj eni da kaem pravu rije! Ne znam zato me ta ena smatra mizerijom? Da nisi prisutan, uputio bih joj jedno pitanje. (Nakon kobne stanke) Doputovali smo do takvih predjela alosti i sramote, da se i to moe izgovoriti: kada toliko pati od ,.samilosti za sve ljude", zar joj nije nikada palo na pamet, da bih i ja bio dostojan njenog saaljenja? (Livija uti. Stanka.) ARETEJ: Od prvoga dana kako smo se sreli, takva je. Izgovorit u to mislim, nemam razloga da tajim! Mislim da je sve ono, to si govorio o njenim tjelesnim vezama s ovim nazarenskim barbarima, istina! LIVIJA (sarkastino) Znai, treba me predati i spaliti? To je duhovita logika, zaista dostojna ovakvih patricija kao to ste vas dvojica. Aretej se tako oslobaa svoje ene, a ti, Kajo, svoje ljubovce! estitam! KAJO (u afektu) Glupa si, Livijo, kao bijesna maka! Klaudija e u svakom sluaju veeras biti na odru, uje li, htjeli mi to ili ne... i, kao to sam ve tisuu puta rekao, budem li Caricu morao poslati Haronu ja lino, onda e Aretej to umorstvo platiti svojom glavom! A tu se radi i o tvojoj glavi, mudra gospoo! Ostalo sve je dim! LIVIJA: Ponavljam: spremna sam da s Aretejem veeras umrem, ali vie neu da laem ni sebi ni drugima... KAJO: A kome treba da lae? Zato da lae? Ovaj tvoj Antistes, taj ti vie nee soliti pameti! (Pokazuje nogom Lucijev le.) ARETEJ (uzbueno) Dosauje mi svojom umiljenom uzvienou, Livijo! Nikada me nisi mogla slijediti u mojim mislima. Nije meni stalo do tvoje evaneoske narkoze! Meni je dosadilo kusati tue blato iz uiju, kuhati majmunsko sjeme ili prisustvovati oboavanju umorstava na Kapitolu ili u Jeruzalemu. Svejedno. Mene boli glava od pitanja koja tebe savreno nita ne zanimaju, a sve to sam uradio, a to je jedino to me ini onim to jesam, unitio mi je ovaj gorila veeras. Gdje sam, to mi je preostalo, to sam? Sto ti bunca tu o nekoj ljubavi za ovjeka"? Tko lae? Zar nisam itavog svog ivota prao luake od njihova blata, obrezivao mrtvacima nokte, a zato? Iz mrnje? Ima pravo Kajo: va nazarenski Olimp mnogo je perverzniji od jupiterskog marazma. Danas je ve i umiruim bogovima dosadilo biti moralnom policijom, a vi se tek spremate na svoju policijsku ulogu. ta ti zanovijeta, na temelju kakve logike? piandovati u Liburniji, po Iliriji, pod Vezuvom, sluati ptice u sutonu, itati glupe hebrejske legende i zgraati se nad poslom od koga planduje, a zapravo Kajo je govorio istinu: ljubakati sa famulusima svoga mua, to da... (Odmahnuo je bijesno rukom) teta za svaku rije... LIVIJA (s indignacijom) Ja sam, dakle, ta, koja je od poetka trajnom

17 smetnjom tvojih inspiracija? To je duhovito! Ako te je netko doveo do toga, da danas ne zna to hoe, da si izgubio sebe, da ne umije vie ni misliti ni htjeti. dragi moj, molim, izvoli, zapitaj svoju gospoicu faraonesu... (Velikom gestom Livija je razotkrila zavjesu nad freskom, koja dominira scenom, i lukijernarom osvijetlila maginu sliku. Dva Anubisa otimaju Arinoe. Jedan je skinuo s nje skrletnozlatan peplon, a drugi je pruio za njom svoje pasje ruke. Dva crna, zagonetna boanstva s pasjom glavom u bijeloj brokatnoj dalmatici djeluju sablasno. Arinoe se otima, na njenoj ruci lepra velika, fantastina smaragdnofosforna, plamena ptica, sudbonosni misterij saznanja smrti i vjenosti. Arinoe je lik esnaestogodinje djevojke, filigrane, blijede, votane, irealne.) LIVIJA (djetinjastim tonom luckaste djevice) Evo otjelotvorenja genijalnosti! To nije nimfomanka iji mu obrezuje mrtvacima nokte", dok ona planduje na Siciliji, ljubakajui s njegovim famulusima... ARETEJ: Stidi se, Livijo! LIVIJA: ega da se stidim? Jer ne vjerujem u tajnu Arinoine ptice? Jer nisam tako senilna da se obmanjujem kako e nas ova mala nepismena Ciganka prenijeti u nepoznate daleke svjetove, gdje nee biti mene, u prvom redu, dakako, mene, a zatim Palatina, Ilirika, zatim tebe, Kajo Anicije, uope svih nas, koji ne umijemo kleati pred Arinoe, i gdje e svi ljudi biti mudri kao helenski anatomi? Preglupo, a za svu tu nau mizeriju sad sam na kraju odgovorna ja? ARETEJ: Livijo, molim te... LIVIJA: Neu da utim. Glupo je, ali je istina: ti si povjerovao da ti je ova mala vjetica poslednja ansa tvoje sree... KAJO: Nije Aretej tako glup da misli, da ovjek moe biti sretan... LIVIJA: Da, on nije tako glup, a ipak je jo mnogo gluplji! On je povjerovao da je Arinoe doputovala k nama sa Gangesa, da je doivjela Semiramidu, i Sardanapala, i Kserksa, i Aleksandra i egipatske faraone i da je dolebdjela nama sa jedne zvijezde prije tri tisue godina... On nije tako glup, da, ali je ipak o tome pisao traktate... ARETEJ: Livijo! LIVIJA: Zar mi nisi govorio da je ta ena spoznala zakon pijeska u klepsidrama i po pustinjama? I da nije jednoga dana tajanstveno nestala, vas dvoje bili biste omastili ruke mojom krvlju. Meutim, toj maloj maki vie je bilo stalo do tvog srebra i tvojih smaragda nego do tvoje anatomije, i tako nas je pokrala i ostavila nam svoju mumiju iza ove glupe slike. Ova smijena vjeverica, to je tvoj udes, a iza toga se ne krije nita vie nego staraka obmana o tajni mladog enskog tijela. Ako elite, gospodo patriciji, da znate istinu, to je istina! Samo to, i to je sve... ARETEJ: Pada ispod svog nivoa, Livijo! A to se ove djevojke tie, njeno poznavanje medicine, astronomije i geometrije bilo je genijalno. Govori o stvarima, o kojima nema pojma. (Livija uti.) Zato uti? Propovijeda fanatinu istinoljubivost, a sada nee priznati: bila si prisutna kad je svojim anatomskim znanjem zapanjila itavu rimsku medicinsku elitu. LIVIJA (sarkastino) Svaka sudopera u mojoj kuhinji zna toliko anatomije. Nije njena tajna bila u anatomiji, nego u tome, to je umjela da se ulizuje starim jarcima. Klanjala se bludnicima prozirnim laskavim frazama, a pred

18 njenim majmunskim grimasama rastapali ste se kao balavci. Ostao si nasamareni rogonja, a sad te izjeda tuga za svjeim mesom, i zato ti je dosadilo trovati. ta e ti palatinska karijera, kad vie nema one male bludnice, koja je umjela zveketati grivnama. Za moje plandovanje na Siciliji to se vie ne rentira... Zapravo poetak konca, a ne neka moralna kriza. to se mene tie, nisam imala nikakvih iluzija da me jednog dana nee predati krvniku! ARETEJ (grubo) Stidi se, ti nisi svijesna svojih rijei! Da prijeemo na stvar, Kajo! Da se utvrde tehnike okblnosti! Tko e potpisati palatinski dokumenat o smrti imperatorice? Potrebna su nam dva ugledna, vjerodostojna svjedoka. Po mogunosti jedan od njih da je hipokratik! KAJO: Imam ih itavu legiju! Hipokratika, jurista, filozofa, senatora, pjesnika, sve sami ugledni, vjerodostojni svjedoci... ARETEJ: Jo jedan detalj: u auli kod Klaudije nema, osim njenih robova, nikoga, to su iberijske eprtlje. Dvorska je straa pod starim Druzom, njemu ne treba vjerovati. Za svaki sluaj, to? KAJO: Na zrak zubljom stiem. Sva su vrata'pod mojim nadzorom. Snop slame u plamenu na terasi: u redu, gotovo! Za sluaj potrebe, znak trubom! Sve je ostalo spremno! Ne brini! Sretno! Nije ovo tvoja prva ni poslednja ansa, stari moj! Dovienja! Svaki nam je trenutak dragocjen! (Aretej je nestao. Livija je poletjela za Aretejem, a onda se vratila i slomila. Tiina.) KAJO: Aurelije! AURELIJE (iz magle) Sluam, gospodaru! KAJO: Izbaci ove leeve, uredi atrij, sve na svoje mjesto, kao to je bilo! AURELIJE: Na slubu, gospodaru! (Aurelije sa grupom legionara svrava stvar veoma brzo. Vratili su sve na svoje mjesto: leeve, stakla, anatomske preparate, preostale konvolute rukopisa i kosture.) AURELIJE (pokazujui na Lucijev le) ta da radimo s ovim? KAJO: Bacite ga psima ili ne, bolje, ribama! Spremite se! Kad nam Antonije zapali signal, pokret! Onog malog prestraenog zeca pustite da tri. AURELIJE: Kojega? KAJO: Pa onog balavca to ste ga vezali da mu palite oi.. AURELIJE: Otegnuo je papke. KAJO: Kako? AURELIJE: alili se malo s njim, a zei izdahnuo. KAJO: Ajde, majmuni jedni, ba ste duhoviti! (Ostao je na sceni sa Livijom. Toi vino, ispija. Jede grode, jede breskve. Ogladnio je. Uzeo je praseu glavu i gloe je. Zadovoljan je. Livija uti u depresiji. Stanka.) KAJO: Dobro, Livijo, zato plae? Sve je krenulo dobro. Bogovi su nam skloni. LIVIJA: Ne plaem! Nemam zato... Na kraju sam, a ni to ne znam to je. Magla. Bezndno sve. Bijedni smo kao psi. KAJO (vadi iz svoje torbe blistav dijadem i stavlja ga na glavu Livije) to ima da tuguje? Poklonio ti je Imperator ovaj dijadem i zamolio me, da ti poruim, da ga ne zaboravi kad bude pratila carsku nevjestu u svadbenoi povorci.

19 LIVIJA: Da me jednoga dana bacite psima, a ovaj dijadem da poklonite drugoj. (Uzela je srebrno ogledalo, promatrajui se sa skupocjenim nakitom na glavi. Popravlja frizuru uz intimno eljanje. Prevladava kozmetiki momenat. Ru, puder, tatina, armantna koketerija, flirt) Bio si surov kao ilirska bakanda! emu ti je bila potrebna ona komedija s Lucijem? Vjeruje li zaista, da su moje veze s tim mladiem bile intimne? KAJO: Nita nemam da vjerujem kad pouzdano znam. Ne samo s njim, nego sa njima svima... To su tvoja nazarenska braa"... Sve se to odvija u okviru vae svete obitelji". Ti zna da te pratim kao sjenka. LIVIJA: Glupost. KAJO: Eterija mi je priala sve. LIVIJA: Tko? Moja mala Eterija? KAJO: Da, da, tvoja mala Eterija! Ti misli da mi na Palatinu hremo? Tvoj izlet u Liburniju poznat mi je u detalje... Skie se sa svima, a mene prezire. LIVIJA: Ti nisi moj tip, Kajo Anicije! Ti dahe kao mokar seoski kudrov sa crvenim jezikom. Ti si gruba volujska cokula! KAJO: Livija Ancila, molim te, budi mudra! Ti veoma dobro zna to ti meni znai! Ja sam moda seoski kudrov, dobro, ali sve to znam, od tebe sam nauio. Meni je potrebna tvoja pamet. O, kako si mudra, a opet kako si glupa, Livijo! Sutra, kad se vratim u Rim, postajem imperatorski namjesnik Judeje, Babilona i Egipta. Odjedrit emo sve troje. Ja, i ti, i Aretej. Aleksandrija, Kapadocija, Judeja, Afrika, sve do Hadramauta... Aretej imat e leeva koliko ga je volja. Neka pie svoje glupe filipike, ivjet e pod mojom zatitom, bit e slobodan, nee trebati nikoga da truje, ako mu se nee... Bit emo sretni... (Htio bi da joj pristupi intimno, ali se ona diskretno izvine u melankolinom monologu.) LIVIJA: alim Areteja. Tko je on, ne znam, jer to je istina to je rekao: nedostaju nam svi preduslovi da bismo ga mogli slijediti... Ali on jeste netko"... Ja sam kao Elektra: ja znam i ne znam istinu. A Fedru nikad nisam mogla da razumijem, zato voli, a zato nee da voli onoga djeaka? Sve je na kraju incest. Zato se Edip toliko uzrujava to je oplodio vlastitu majku? Svi smo mi braa i sestre, i prema tome svi ivimo u incestu. Ja ne znam tko je Aretej, a opet nije istina da ne znam, a ono, to je kod njega glavno, to je pamet, a upravo tu njegovu pamet zamaglila je ona egipatska vjeverica. Htjela je da me otruje, onda su htjeli da pobjegnu, a zatim nas je na kraju pokrala i nestala... KAJO: Bio sam jedamput kod vas u Rimu u gostima s njom. Imao sam osjeaj da je sva od oblane koprene. Tu je i nije tu, a moe da nestane svakog trenutka. Sva prozirna, krhka, od udnog nekog indijskog stakla... Takva je bila i u krevetu: zapravo sasvim slaba ljubovca... LIVIJA: Stvorila je od Areteja krpu. U njenim zmijskim rukama taj je oviek postao naivan kao kuni. Od njenog nestanka on nije vie zdrav ovjek! KAJO: Neto mi je priao o nekoj njenoj ptici, ali nisam razumio nita. Govorio mi je da tko uje cvrkut te ptice, da bi takav ovjek mogao nestati sa ovoga svijeta, jer ta ptica da je vrijeme, a vrijeme da leti mnogo bre od lastavice, i tko uje tu pticu, taj moe u jednom trenutku da proivi hiljadu, dvije, tri, vie hiljada godina... Mislio sam, govori

20 gluposti... (Livija je ustala i ispod freske, koja prikazuje Arinoinu Otmciu, iz jedne tajne udubine u zidu, izvadila je Arinoinu pticu. Mehanizam te ptice djeluje tako, da ptica etka i kljuca po mramoru stola, izmeu zdjela i vreva i Anicijeve kacige. Ptica putuje po mramornom stolu uz pratnju Livijinih rijei.) LIVIJA: Jednog predveerja, u pratnji nekog helenskog oneiromantika, dojedrila je iz Aleksandrije. Aretej je znao da je to arlatan, i tako je na poetku bio veoma nepovjerljiv, ali eto, ipak, na kraju je nasjeo. Pojavila se mala", koju da je navodno zaarao tajanstveni cvrkut ove ptice i kao da je doputovala iz daljine od nekoliko tisua godina... Zbunjeni pred tom zagonetkom, doli su u Aleksandriji do zakljuka da bi Aretej jedini znao rijeiti ovaj misterij. Kako prije toga te ene nikad nitko nije vidio, a kako je vladala nepoznatim jezicima, to je jedino to se o njoj moglo utvrditi (a to su smislili mudri aleksandrijski arlatani), da je morala da ivi veoma davno, ne zna se ni kada, ni gdje... Brbljala je kao papiga o svemu i mogla je da izazove uenje, a priala je neke uklete basne, mora se priznati, na armantan nain i trajno se udila da pred njom ne kleimo kao pred autentinom boicom. Tako stoji s Aretejem. Mislim da se neto poremetilo u njegovoj pameti. Ti si govorio pred ovjekom o meni kao razbojnik. Zato si bio tako surov? (Za Livijinih rijei Arinoina ptica kree se po mramoru i kljucka, a onda klone i stane.) KAJO: Ti zna da volim Areteja jo iz onih dana kad smo ratovali na Isteru. On je i sam sklon tvojim hebrejskim ludorijama... Mislim da je bilo potrebno da mu razbijem svaku iluziju o tvom nazarenstvu. Ti nisi luda kao Arinoe, ali nisi mnogo manje luda... Aretej jo uvijek pati od tvog arma, on ne moze da ti se otme, on pod tvojom sugestijom trabunja razne gluposti. Svakog trenutka mogli ste da otputujete do Harona. LIVIJA: Nisam ja Areteju zagonetna. Arinoe je njegova tajna. On jo uvrjek vjeruje, da e mu se jednog dana ipak javiti... (Glas trube, a istodobno na zidinama carske rezidencije kod slavoluka planuo je snop slame.) KAJO: Aretej me treba. Dovienja! Budi mudra, molim te, Livijo, sutra smo u Rimu, a poslije svatovske komedije eka nas brod s punim jedrima: Egipat, Babilon, sloboda! Dovienja! Bogovi su nam skloni, imperator Ilirik postao je udovac. (Kajo je nestao. Glasovi komande, zveket oruja, topot konja u peristilu cubi se u magli. Livija uzima Arinoinu pticu i vraa je na tajno mjesto pod fresku. Onda pljesne. Ulazi Krisip.) LIVIJA: Krisipe, uj! Veite Eteriju Agripinu i izbiujte je do prve nesvijesti! Samo dobro, da potee krv! Jesi li me razumio? Kad se bude osvijestila, zapitaj je ima li mi neto priznati? Bude li odbila da govori, a ti je biuj do druge nesvijesti, da dobro potee krv, dok ne progovori. Bude li izjavila da ima neto da mi prizna, neka doe! Pazi, Krisipe, da joj ne ozlijedi ni ramena ni lea! Graena je kao boginja! Tuci je po debelom mesu i to plosnato, da odmah prsne! Treba je slomiti. Eterija je kukavica ona e progovoriti odmah. KRISIP: Razumijem, ali ne znam to da radim! Neu moi izvriti tvoje zapovijedi. I.IVIJA: Kako? KRISIP: Eterija ne ivi vie...

21 LIVIJA: Kako, ne ivi vie? KRISIP: Ne ivi tako da je mrtva. Nali su je mrtvu pod borovima. LIVIJA: Ne razumijem. A tko sprema veeru? KRISIP: Nema veere. Gospoda konjanici izjeli su i popili sve, i kad biste izvoljeli da bacite pogled da vidite, nali biste, da ne biste nali nita. Nestalo je svega: i suhog mesa i slanine, i dva badnja meda, i sve to se moglo izjesti, devet mjeina vina su rasparali, svu silu jaria i praia poklali, tri velika toka galskog sira u blato bacili, i tako. LIVIJA: Zato nisi doletio da nam to javi? KRISIP: Kome da javim? Kad su vezali gospodara i ubili Lucija, govorila su gospoda konjanici da je gospodar proskribiran, da e vas sasjei oboje jo veeras, a poelo je da su silovali malu Selenu, a onda se sve razbjealo, i dok se ne vrate, ne znam nita... LIVIJA: Koju malu Selenu? KRISIP: etrnaestogodinju Selenu, Dijaninu kerku. LIVIJA: Nije nikakva tragedija, prije ili kasnije to eka svaku enu. Nego si ti obino magare, Krisipe, i tebe treba valjano iskrvariti! Mene nitko nije vezao i mene nije nitko proskribirao i meni nije nitko prijetio! Da si bio priseban, mogao si sve to sprijeiti! To je tvoja krivnja, idiote traki! Svi vi Traani, svi ste vi idioti i cijela vam zemlja ne vrijedi jedne dobre italske orbe! S vaim kiselim groem i runim enama i antipatinom burom to dane i dane nee da se smiri! Eterija je zaklana, malu Selenu su silovali, svi su pobjegli, tele su pojeli, mjeine rasparali, gospodara skoro ubili, ali da se sjeti da pomogne, da javi, da krene, da uini neto iz vlastite inicijative, da obavijesti Anicija, Kaja Anicija, koji nije drumski razbojnik, nego gospodin, patricijda iavi meni, svojoj gospodarici, ne, ne... (upa mu kovricu kose do krvi i obara ga na koljena, i u naletu bijesa dohvatila je sa stola korba i hoe da ga biuje. Ulazi Aretej, Krisip naputa scenu kao pseto. Na kraju svojih snaga, Aretej se vue kao sjenka. Gruba scena sa Krisipom ni po emu nije zaokupila njegove panje. Klonuo je na stolieu i obuhvatio glavu dlanovima. Zguren bulji u pod, bez misli. Stanka.) LIVIJA (jo uvijek razdraenim tonom) A tebe uope ne zanima to se dogodilo? (Aretej duhom odsutan, uti.) Konjanici tvoga gospodina prijatelja orobili su te kao proskribiranu niticu. Pokrali i poklali, odnijeli i popili, silovali i odjahali... ARETEJ: Da, i sada sto? LIVIJA: Da pod tvojim krovom barbari siluju djevojke, da ubijaju i kolju koga stignu, da popiju i poderu sve to se moe, a da si ti spram toga uzvien, kao da se nije dogodilo nita, ne, ne, to neto nije u redu, izjeli su ti itav tvoj galski sir i tri su ti toka tvog galskog sira bacili u blato. ARETEJ: Pa dobro, Livijo, ima pravo, to je pravna sigurnost pod znakom pitanja, to je skandal to su izjeli moj galski sir... Ali skandal je isto tako i to, da u ovome trenu obaraju Klaudijine kipove u Hramu. Klaudija nije vie bozica, za nekoliko trenutaka bit e ne pretjerano ukusno balzamirana mumija. Spram toga, moj galski sir, mislim, ili sir uope kao takav, naime, mislim, sir po sebi, nije ba takva senzacija! LIVIJA: Balzamiraju Klaudiju"... Ne balzamiraju je neki trei, nepoznati,

22 oni, nego ti, Aretej, ti je balzamira lino... I dok balzamira Klaudiju, icije ti siluje djevice po kui i gosti se tvojim sirom i tvojim vinom... ARETEJ: U redu, ja lino balzamiram Klaudiju! Molim. Ne oni, ni mi, ni ti, nego iskljuivo ja sam! Ti je u svakome sluaju ne balzamira. Tvoje su ruke iste, ti zna sta je ovjenost, samilost, ljubav, ti bdije nad djevianstvom i nad integritetom moga galskog sira. U redu. A ta e ti ovo staklo u frizuri? Ti se, ini se, raduje neemu? Ti slavi neto? Izgleda kao Erinija! LIVIJA: Erinija, u Ilirikovim svatovima! Da! Tvojom zaslugom! Poklon od Sina Bojeg! Poklonio mi Sin Boji ovo blago da se tako pojavim u svadbenoj povorci s tvoje desne strane... I da nema tvoje hipokratovske ingenioznosti, ovo remek-djelo ne bi veeras blistalo na mojoj glavi. I to je neka vrsta najvieg priznanja! ast, slava i vjeiti trijumf Areteju, slavi palatinske medicine. ARETEJ: Tko ti je to dao? LIVIJA: Vitez, koji je izjeo tvoj sir. Carski namjesnik Egipta, Sirije i Babilona. Pozvao nas je da odjedrimo s njim u Aleksandriju, u Etiopiju, u Afriku, u Indiju... Bit e, veli, slobodan i moi e da ubija koliko te volja. Stavlja ti na raspoloenje dnevno neogranien broj svjeih leeva. ARETEJ: Livijo, stvari su ozbiljne. Zato se tako evaneoski ljubazno ruga jednom nesretnom ovjeku? LIVIJA: A zato ti tako evaneoski uzvieno balzamira jednu nesretnu enu? Ne odustajem od onog to sam ovdje, malo prije, izjavila: ne ostajem vie pod ovim krovom. Odlazim s Ancijem. Zato si ponovo svoje ruke omastio krvlju? ARETEJ: Da nas ne ispeku ive na ranju. Ni zbog ega drugog. Zbog tvoje i svoje koe. Da mogu pristojno umrijeti! LIVIJA: A kad si ve ponovo ubio, kakva je to logika ubiti sebe? Potpuno besmisleno. ARETEJ: Uvijek sam govorio u prazno. Pomisao na smrt, to mi je jedina narkoa! LIVIJA: Ne vjerujem ti. Da "ona tamo" nije nestala, da te nije pokrala, ti bi me bio otrovao ili predao krvniku. ARETEJ: Ja ne znam kakvi su tvoji novi bogovi o kojima fantazira, ali da u tebi nema niega ljudskog, to mi je jasno od prvog dana. LIVIJA: Zato? Zato, jer neu da me preda krvnicima? ARETEJ: Ti si poludjela. LIVIJA: Tako, sad sam jo i luda, jer ti ne vjerujem ni jedne rijei, jer znam da si sjenka bez volje i bez karaktera? ARETEJ: Zar nisi izjavila veeras, tu pred Kajom, da e umrijeti zajedno sa mnom? LIVIJA: Jesam, izjavila sam. Pod pretpostavkom, da nee ponovo uprljati svoje ruke ljudskom krvlju. Da s ubojicom legnem u grob, ta mi je pomisao strana. Ti bi me trajno smetao s onu stranu groba. ARETEJ: Znai: ono to si izjavila da ne ostaje pod ovim krovom, to se sada pretvara u svadbeni put u Egipat? LIVIJA: Da, ali ni ti ne treba da ostane. Tu se nee vie oprati od sramote.

23 ARETEJ: Ti putuje s Kajom u Egipat? Zar Egipat nije isto tako krvarina za Klaudiniju glavu? Zar Kajo nije krvav kao i ja? LIVIJA: Kajo je glup kao velika riba. On jede male ribe, a zapravo pojma nema o emu se radi. Kajo je surov, ali nije zao, a ti si sagnjio, potpuno! Kajo ne zna to se smije a to ne, a ti to veoma dobro zna i zato si kriv! Kajo je konjanik, on je lakovjeran kao nevini djeak, on nije podmukla hijena, on se ne tovi strvinama svojih vlastitih lai. Ja putujem s Kajom, a ti, ako eli da doe sa nama, molim, ja ovdje ne ostajem. ARETEJ: Ti rafinirano, perverzno lae. LIVIJA: Zato bih lagala? U Kapadociji postoji itav niz mogunosti da se oisti od ovih poganih lai, da zaboravi, da se posveti anatomiji, astronomiji, kromoterapiji, da otkrije neku novu iluziju o dalekim svjetovima, svoju dragu Arinoe! Meni su te gluposti suvine! Ja sam ve davno otputovala iz ovog svijeta, ja sam mirna, a ti si taj koji trai odgovor na tisue pitanja, ti si taj koji trai tajnu utjehe u Arinoinoj ptici! ARETEJ: Pusti me, da sklopim oi! Ostavi me, molim te! Molim te, Livijo, ostavi me! Idi, putuj, budi sretna, ne mogu vie... (Ostaje sam. Gasi neke lukijemare i kandila. Zuri u nita. Pristupa braseru, i bacajui na ar suho lie i korijenje iz jedne urne, nestaje u oblaku utog dima. Stanka. uje se Aretejev glas gdje progovara iz tmine) ARETEJEV GLAS (iz tmine) Bijeli konj Ilirikov bit e promaknut na ast senatora i izabran za prvog konzula. Stajat e pognute glave, sklopljenih oiju, osjeajui da je i to opasno: muriti od stida. Smrtonosno je stidjeti se pognute glave, lsto tako kao to je smrtonosno promatrati stvari otvorenih oiju. Kad se jedan bijeli konj Imperatorov uzdie na ast senatora, ovjek treba da se raduje lskreno i na nain tako uzbuen da se vidi kako plae od ganua, da se vid! kako pjeva, kako vie, kako udara o dlanove, kako cjeliva kopita i skutove plata konjskog, jer taj konj jeste boanstvo, a to je historijski momenat, kada je svemir zadobio svoju punu svrhu zato, jer je jedan konj postao senator. APATRID A: Kakav je to glas? Tko to govori? ta on to radi? APATRID B: To je njegov unutranji glas. On se narkotizira i truje. To, to on baca na brasero, to je tajanstveno egipatsko korijenje, opojnost ovog dima uiva se dubokim udisanjem. On sada zaziva prekogrobne duhove, on se stavlja u dodir s mrtvom Arinoe, njemu to govori mrtva Arinoe, on eka glas njene ptice. (Aretej baca sve vie tropskog lia u brasero. Iz brasera pui se gusti dim fosforne boje i obavija itav atrij.) ARETEJEV GLAS: Jo ni jedno truplo nije proglaeno boanstvom, a da itav Kapitol nije ostao obasut konjskom balegom do koljena. Ru cezarske kobile, sijui svoje miriljive jabuke i trubei trijemom udaraju o mramor Foruma, a britke otrice konjanikih maeva blijete na suncu. Znati, da su sve buktinje i tamjani, rijei i ditirambi, bubnjevi i svirale samo dim i psee umiljavanje repom, to je sramota ovih dana, za koju nemaju pjesnici ni dara ni kime da nam predoe, do koga smo se stepena raovjeili. I gdje je tu izlaz? Anatomija, medicina, filozofija, zvijezde, dolaze gorile i pale knjige na lomai. Poezija, vjera u ljepotu, vjera u legendu o ptici, koja nas moe prenijeti u daleke, nepoznate zemlje, gdje su ljudi sretni i mudri, gdje su svladali surovu divljinu naravi,

24 gdje su spoznali to znai ovjenost, gdje potjuju mir i mrze oruje, gdje traje onaj trenutak za koji se vrijedilo roditi i za koji bi ovjek poelio da potraje u vjenost. (Dok to Aretejev glas govori u utora dirau koji obavija atrij kao koprena, ptica u ruci Arinoinoj poinje blistati smaragdno-zeleno, intenzivno plameno. uje se pjesma Arinoine ptice. Zapalila se fosforna svjetlost nad glavom Aretejevom i nestaje u zavjesi atrija, vani u magli, Aretej je odgrnuo zavjesu, fasciniran tim fosfornim plamenom izmeu grana borova i empresa, a svjetlost pjeva i skae sa grane na granu. Aretej podie Lucijev ma, to su ga tu legionari zaboravili, i nestane u mraku). APATRID B: Javila mu se ptica, nestao je u dimu. APATRID A: Neemo se jo ni vratiti iz Ancilinog groba, a on e ve biti pred apotekom. (Zavjesa) TREA SLIKA PRED BAZILIKOM SVETE ANCILE Oba apatrida, A i B, vratila su se iz groba svete Ancile u sunano septembarsko jutro prve slike. uvari kose travu i obrezuju boskete. Zubori fontana, pjevaju ptice, a od bazilike odjekuje sordinantna zvonjava. Od farmacije i bazilike sa terase silazi stepenicama grupa turista, ne snalazei se emu da obrati prvenstveno panju: statuama na peristilu ili korintskoj kolonadi Aretejona. Svoje stado okuplja cierone. Prati ga njegov sin, djeak, s velikom torbom punom knjiga i sa srebrnom ribom na ici. APATRID B: Evo nas na jednoj drugoj spiritistikoj seansi koja se zove Castelcaprino, a naeg Areteja nema... APATRID A: On luta za glasom svoje ptice. Pod njim bue slapovi krvi, poara i patnje od dvije tisue godina. Zvekee oruje, teku rijeke mravaca ljudskih cestama historije, a on luta za glasom svoje ptice... APATRID B: Promatrati se u ogledalu historije i smatrati odraz svojih vlastitih misli historijskim poniranjem u prolost, sve su to naivne hipoteze, zapravo! APATRID A: Aretej dolazi, on sad obilazi Castelcaprino, on trai imperatorske terase, Minervin Hram, arkade carskog dvora, on se udi ulicama i crkvama, on tek to se nije pojavio... APATRID B: Za vas je, zapravo, teta! U vama je propao jedan talentovani romansijer. APATRID A: Zato propao? Vi pojma nemate da sam ja objavio jednu knjigu eseja: Evropa iz godine trihiljadetristatridesetitree. APATRID B: Poslije roenja Kristova? APATRID A: Ne, ne, poslije smrti ove nae bijedne Evrope, godine 1914... APATRID B: I to? Pijesak? Sahara? APATRID A: Pa da vidite i nije. Trepanacije lubanja, freske, vie Altamira... (Grupa turista okupila se oko ierona, koji odbijajui dimove i razmiIjajui o svojim sitnim brigama, duhom odsutan, glumi rutinirano.)

25 IERONE: Stojimo, gospoe i gospodo, u peristilu Aretejona, monumentalnog letnjikovca Kneza rimske medicine" Areteja. Po sveanoj pompi korintske kolonade, po galeriji kipova pred nama, kao to su redom: Apollo, Salutaris, Dea Febris Sancta Magna, Aesculapius, Minerva Medica, Hvgieia, Hippocrates, Galenos, Soranos, i tako dalje, i tako dalje, vidi se da je bogatstvo Aretejevo moralo biti nabobsko. Ovaj Macrobius, na primjer, bog je dobrog apetita, zatinik svih izjelica rimskih, i nitko u Vjeitom Gradu nije pokusao toliko pasulja kao ovaj boanski Mravko, u iju ast i slavu sve latinske zemlje svijeta kuhaju pasulj. Talas pasuljskog vjetra obavio je Vjeiti Grad, kad bi se poetkom juna slavio dan ovoga Zderonje, na veliku radost robova i sankilota, koji su se danima gostili masnom pasuljorbom, to se ostavljala na postolju boanskog spomenika. Poslije masne pasuljorbe sa lombardijskom slaninom, Aretejev aj za probavu bio je najpopularniji aj cezarskog Rima, tako da ni po emu ne iznenauje to ga je imperator Ilirik uzvisio na dostojanstvo najvieg medicinskog autoriteta itavog svijeta. Tu slavu Aretejevu potvrdili su i Sveti Oci Pape, posvetivi ovu malu farmaciju njegovom besmrtnom imenu, ve poetkom osamnaestog stoljea. Aretaios, Grk iz Kapadocije, ostao je u historiji medicine znamenit kao hipokratovac, kome je kliniki nalaz bio vaniji od medicinskog rituala. U borbi s raznim religioznim i teurgijskim hipotezama, Aretaios se kompromitovao, osumnjien da secira leeve, to se tada, po pozitivnim zakonima, smatralo zloinom. Kod Areteja javljaju se prvi elementi laike psihoanalize, i to u periodu kada se jo vjerovalo u ljekovitost ljudskog mesa, kao to nam to svjedoi Horacije u svojim besmrtnim Epodama. Kao to se po razmjeru ovih ruevina vidi, taj je ovjek ivio ivotom grand seigneura. U sklopu same carske rezidencije, lini lijenik palatinskog dvora ovdje je provodio svoje ljeto, sve dok nije nestao u okviru historijski poznate dvorske zavjere protiv Ilirika, pod konac treega stoljea poslije Krista, kad su pobune sa progonima krana ukazivale na konanu agoniju carstva. Kad je ubijena esnaestogodinja supruga Ilirika Klaudija, ena Aretejeva Ancila iva je spaljena na lomai, a njeno truplo, koje su braa benediktinci otkrili netaknuto na ovom istom mjestu, prenijeto je koncem devetog stoljea u ovaj velianstveni spomenik rane romantike, koji se dii imenom divne Svetice, po itavom svijetu slavljene poetske zatitnice ptica. (Gospode i gospoda sa leicama, durbinima i knjigama i geografskim kartama, kljocajui aparatima, provjeravaju ieronove rijei, i itava se druba kree pratei ieronsku temu stepenicama spram bazilike.) APATRID B (primijetio je medu turistima Klaru Anitu i tako se odvojio od svoga partnera na trenutak) Pardon, doktore, oprostite na sekundu! (Pristupio je Klari diskretno, dodirnuvi joj podlakticu.) KLARA ANITA (koju igra ista glumica kao i Liviju Ancilu, srdano iznenadena zastaje, odvojivi se od starog Morgensa, koji je produio sa turistikom grupom) O, doktore, dobro jutro, milo mi je, fantastino iznenaenje, zaista, pa zar ste vi ovdje u Castelcaprinu? APATRID B (srdano ljubei ruke Klarine) Drago mi je da vas vidim, Klara, tko bi se tome bio nadao, kako ste, kako stari gospodin?

26 KLARA ANITA: Stigli smo sino u XX Century". Ostajemo zasada ovdje, to nam je zasada piedaterre... Poslije onog tourbillona, one imbecilne afere... Nita nam se ne javljate, sasvim ste nas zaboravili, a to je s vama, dragi doktore? APATRID B: Habilitirao sam na katedri u Hondurasu! Sa mnom je sve u najboljem redu. Hvala vam mnogo, Klara! Naao sam se s jednim svojim prijateljem, i on je izgubio svoju katedru, vi ga znate, nada evropske medicine"... Tvrdoglavi glupan, nee da die prednju nogu! Ne razumijem, neto ste spomenuli neku imbecilnu aferu, nekakav tourbillon? KLARA ANITA (iznenadena) Vi nita ne znate, pa da, sve je to diskretno, tako rei iza kulisa... Jedva smo izvukli ivu glavu... APATRID B: Da su se pojavile neke komplikacije, o tome se govorilo, a ja lutam ve prilino dugo bez krova, svi mi imamo svoje vlastite brige. Odleao sam jedanaest mjeseci... KLARA ANITA: Molim vas, u zatvoru, a gdje? APATRID B: Denuncirao me je jedan moj studenat da sam ex cathedra izvrgao ruglu tezu naeg rektora, da se hipertrofija ljudskog mozga razvija na tetu drugih organa. Toliko je trajala istraga. A ta je sa Morgensom? KLARA ANITA: Stari se rijeio i katedre i klinike i fakulteta i instituta, nego se sad, u posljednjem trenutku, stvar zaplela zbog jednog biltena koji je trebalo signirati na elu konzilija, stvar neugodna, vie od toga, moda, fatalna, u svakom sluaju imbecilna! Trae od Staroga da svojim autoritetom kamuflira iedno umorstvo... Tko bi znao, svi mi ivimo pod znakom pitanja. Zasad ostaiemo u Castelcaprinu, mislili smo na Taorminu, pozvani smo u London, potraite nas u svakom sluaju, dragi doktore, u XX Century", bit e nam drago, Stari e se obradovati kad vas vidi, vi znate da ste vi njegova velika simpatija... (Zaputila se spram turistike grupe kod bazilike miriui Ruu svete Ancile, koju joj je poklonio Apatrid B.) APATRID B (vraa se spram Apatrida A) Oprostite, molim vas, nisam mogao da se ne javim! APATRID A: Ta mi je dama poznata, ali se ne mogu sjetiti, ne vidim dobro na tu daljinu. APATRID B: To je snaha Raoula Sigurda Morgensa, Klara Anita, udovica njegova sina Pavla, i Stari je ovdje s njom. Odsjeli su u XX Century". APATRID A: Sigurd Morgens u Castelcaprinu, sjajno! Sluao sam jedan njegov kurs iz neurologije kod Galena. Nepregledna masa detalja i matematike. Genijalna pedanterija. Od Charcota i Bichata, jasne perspektive... APATRID B: Stigli su sino, eno ih gdje ulaze u baziliku. Spremaju se u Taorminu, Stari je predao demisiju, ima neke neprilike. APATRID A: Sjeam se, bilo je nekih komplikacija oko izbora rektora... APATRID B: Ne, ne radi se o rektoratu. Ima neka druga stvar. Trae od njega da pokrije svojim potpisom jedno politiko umorstvo! Otputovali su u posljednjem trenutku. Uostalom, oni nas mole da im se javimo, bit e im drago. APATRID A: Interesantna ena! Kad su ono ustrijelili njenog mua? APATRID B: Paul Morgens suen je na smrt godine 1917, po ratnom

27 tribunalu, i pomilovan na doivotnu robiju, a onda ga je oslobodila revolucija. Nisu ga ustrijelili. APATRID A: Kako ga nisu ustrijelili? On je kao vojni doktor odbio vojniku poslunost 1917, suen na smrt, pomilovan, a dvije godine kasnije ustrijelili su ga na ulici. Negdje oko 1922. Smrtna osuda izreena u ime Cezara izvrena je etiri godine post mortem Imperatoris... Kao to bi rekao Shakespeare: U ono davno, gadno, gluho doba, Cezar ga je ubio iz groba... APATRID B: Tolike su postrijeljali, da se ovjek ne snalazi na ovom groblju. Uope: teko je znati tko je koga ubio? Oni koji su ubijali juer, tih vie nema, upravo kao ni onih koje su pobili, a oni koji ubijaju danas, tih nee biti sutra, a oni koji e strijeljati ili vjeati sutra, ti nee imati pojma kako su ubijali i palili na lomaama nas, danas, i uope teko je znati tko je koga ubio i zato, a tko je iv a tko mrtav? Mi se ovdje gubimo u prianju, a va je ovjek evo stigao. Eno ga. APATRID A: Incipit commoedia... (Na sceni, dolazei preko terase, pojavio se Aretej.) APATRID B (pratei pogledom Areteja) Doputovao je ovjek poslije hiljadu sedam stotina godina iz kriminalnog kaosa, uspio je da se spasi u civilizaciju sapuna, prezervativa, logaritama, Einsteina, klavira, kolonjske vode, elektrike, motora, saksofona i kobasica od ljudske krvi! Bravo! udi se ovoj galeriji kipova koju su zbrdazdola montirali za turistiku sezonu. APATRID A: Trai svoj izgubljeni trag, kao da sanja, ne snalazi se... Nervozan je kao pas. APATRID B: udi se Klaudiji Paulini na onoj koloni. On je poslao preko Lete jednu esnaestogodinju frigidnu djevicu, a ovo je neka matrona u klimakteriju, impozantna muzara. A gdje je Minervin Hram, kakva je ovo tvrdava? A ovaj grob svete Ancile? Sve to nije njegov Aretejon. APATRID A: Postaje histerian. Onaj bradonja nad apotekom, to da je njegov portret? Toj figuri je iaeno desno rame, to nije on, sve su furije demonski poremetile itav svemir u njegovoj glavi, kao da ga je netko opio meskalinom. (Aretejevo kretanje postaje sve uznemirenije, sve nervoznije. Penje se mramornim stepenicama spram bazilike, krui preko terase na trgu ispod kolone, zastaje pred apotekom, promatra helenske bogove u izlogu, zabezeknut je reklamama, automobilima, antikim maskama jestivala, peristilom i kipovima oko fontane. Krvav, sa krvavim povojem na glavi, sa Lucijevim maem u ruci, ponovo je sjurio niza stepenice, zaustavivi se kod uvara groba svete Ancile, koji mu ne posveuju nikakve panje. Onaj kosi, a ovaj obrezuje rue. Negdje daleko valcer iz Traviate. Turisti sa ieronom nestali su u kated.rali. Kosac otire znoj sa ela dlanom, pije vodu iz glinena vra i brusi kosu. Ugledao je maskirana ovjeka kako ga promatra.) PRVI UVAR (groba svete Ancile) A vi, gospodine, spadate u onu trupu, koja tu igra u amfiteatru? Koga glumite? Potena ovjeka ili ubojicu? ARETEJ: A koga glumite vi? PRVI UVAR: Mi nismo glumci, gospodine! Vidite to glumimo: prosjake na groblju. Ovo je groblje, gospodine! Tu su svi ve davno pomrli. To je grob jednog rimskog medikusa, koji je prije dvijetri hiljade godina ispirao

28 carske stranjice onim svojim aromatskim ajem. Tamo mu je i reljef na apoteci i pie mu ime. Zaklali su ga. I njega i njegovu enu. Bio je slavan ovjek. Mi njegujemo cvijee na grobu njegove ene. ARETEJ: Nikad vas nisam vidio. Pojma nemam ni tko ste ni odakle ste. iji ste vi robovi? DRUGI UVAR: Mi sluimo, gospodine, istina, ali se ne damo vrijeati! Nismo mi niiji robovi! ini se da ovaj tip voli da zamee kavgu. A gdje su vam to udesili vau lubanju? Taj se je tip negdje dobro nakresao. Koga vi traite? Ako traite apoteku, tamo vam je, a nas potedite, molim vas, svojom duhovitou. PRVI UVAR: Ne vrijedi vam ta apoteka ni prebite pare! To doe vie kao neka vrsta drogerije! A za vas bi bilo bolje da pojedete jednu kiselu orbu, nego da se tu skitate. DRUGI UVAR: Uskipjet e vam voda u glavi! Kakav tip! Kakve sve bezobrazne eljadi nema na ovome svijetu. Je l te, iji ste vi robovi?" Koja drskost! Trebalo je bolje naravnati tu njegovu glavurdu! Je l te, dragi vi: iji ste vi robovi?" A gdje ste vi koze pasli? Komedijant, buffone, harlekin! (Aretej je odmahnuo rukom i popeo se stepenicama spram katedrale. Grupa turista okuplja se pred sarkofagom svete Ancile desno od porte) IERONE: Ovo velebno arhitektonsko remek-djelo, moje gospoe i gospodo, predstavlja unikum jedne romanske katedrale na osnovi Minervinog Hrama, a genijalna inspiracija graditelja dola je do punog izraaja ba u tome, to su elementi Romanike i kasne Antike povezani u jednu jedinstvenu cjelinu. itava pokoljenja arhitekata dive se ovoj katedrali, o kojoj je uveni historik Morosini objavio detaljnu studiju, sa heliogravirama i tlocrtom katedrale, u etiri boje, svega 250 lira, etiri priloga i trideset i dvije autotipije sarkofaga u detaljima. (Od djeaka, koji ga prati, uzima torbu i dijeli knjige interesentima) Potri kui i reci mami da je signora Marija priredila za nju tikvice i smokve, i neka preda ovog brancina teti Silviji, pouri, sine, kupi usput hljeb, daj mami ovih trista pedeset lira, zbogom, vrati se brzo! (Nastavljajui svoj tekst rutinerski) Stojimo pred sarkofagom svete Ancile, nesretne supruge Areteja, arhijatra svetoga Palatina, iju smo rezidenciju malo prije prikazali u detaljima. Sveta Ancila spada meu one armantne Svetice, iji se poetski sjaj kroz vjekove nije ugasio. Motivom pjesnikih inspiracija od ranog Srednjeg vijeka, legenda svete Ancile opjevana je po jednom slavnom katalonskom treentistikom trubaduru, koji je na svome izletu u pakao susreo supruga svete Ancile Areteja u Intermundiju, u drutvu ingenioznih pogana kao to su bili Hipokrat, Platon, Homer, Aristotel, Horacije, Fidija, Periklo i tako dalje. Suprug svete Ancile, Aretej, ostao je poteen kao poganin od vjeitog ognja ne samo zato, jer bi spadao u red onih odabranih duhova kome zahvalno ovjeanstvo iz koljena u koljeno s pravom pali svjetiljke na grobovima, nego prvenstveno zato, jer je njegova Sveta Supruga izmolila od Gospodina milost za svoga mua, koga su pogani isto tako okrutno liili ivota kao i nju. U katedrali, u lijevoj lai, pokazao sam vam veliku kompoziciju od Bolognese Fioraventija: sveta Ancila odgovara krvnicima: Ecce Ancilla Domini, fiat voiuntas tua, a evo ovdje, pred nama,

29 na svijetu jedinstveno rezbarsko remek-djelo, srebrni sarkofag sa netaknutim relikvijama Svetice. Bolognese Fioraventi prikazao nam je svetu Ancilu obasjanu purpurnim orankadmijskim odrazom lomae kako stoji pred razbaruenom barbarskom ruljom i patetino skandira sudbonosnu svoju ispovijest, to je majstor u stilu vremena prikazao u obliku vrhunaravne serpentine, koja vijuga iz usta muenice, kao telegrafska traka. Ovaj isti motiv, analiziran detaljno u monografiji profesora Morosinija, dvjesta pedeset lira, gospodo i gospoe, molim, izvolite, hvala (prodaje i inkasira), obradio je na sarkofagu kao bareljefnu parafrazu Giarnbattista Paduano, uzevi za svoj glavni graverski motiv tu metafiziku traku Svetiine ispovijesti, koja vijuga kroz svih osam kvadrata njegovih bareljefa, prikazujui ivotni put Svetice, spaljene po Posthumusu Illyricusu, Imperatoru, koji je vladao pod konac treega stoljea poslije roenja Kristova, kao to sam vam ve bio spomenuo. Sarkofag je reproduciran u etiri varijante u monografiji Francesca Morosinija, a duentistiko savrenstvo plitkih reljefa nikad vie nije doseglo isti nivo. Martirij Svetice i Njen razgovor sa pticama, sveta braa benediktinci u burnoj tamnoj noi otkrivaju Sveto Tijelo, Sveti Otac Papa Andronicus Timoteus della Gloria Olivae uzdie je na dostojanstvo besmrtnosti i na kraju Svetica spasava svoga supruga, poganina Areteja, od vjeitog prokletstva, u obliku plamene ptice, koja ga uzdie u nebo, ne u nebo, jer to nije mogla, nego u Intermundij, opjevan i po Danteu, kao to vam je to poznato, gdje nekrteni pravednici uivaju sve blagodati Neba, a da nisu ni na Nebu ni u Paklu, nego u nekoj vrsti Niemandslanda, niije zemlje, gdje uvijek ima dosta nebeske muzike, da ovjek ne izdahne od dosade... (Aretej, na repu turistike grupe, slua iz prikrajka to ierone govori. Vidljivo uzbuen, on je ve u nekoliko mahova uznastojao da mu upadne u rije, ali nikako nije mogao da se ubaci u bujicu ieronove rjeitosti.) ARETEJ: Kakav kretenski intermundij, sve su to same glupe lai! (Aretejeve rijei pale su kao kamen fortissima, s namjerom nesumnjivog razdora. Sada su ga tek primijetili. Oito: polupijana, suluda, deranirana linost, s maem u ruci, krvava. Bit e neka kostimirana luda...) IERONE (na temelju negativnog iskustva, reagira na tu upadicu spontano) Glupe lai, dakako, razumije se, ja ve najmanje dvadesettridesethiljaditi put govorim na tu istu temu, a uvijek se javlja od vremena na vrijeme po neki mudrac, kome je jasno da su to lai... Dopustite mi, gospoe i gospodo, da se kao glupan i neznalica poklonim nepoznatom geniju, za koga jedan Dante Alighieri nije nikakav autoritet, bravo, bravissimo! (Smijeh u auditoriju) IERONE (prelazi rutinirano preko upadice) Legenda svete Ancile sauvana nam je u medijevalnim fragmentima, koji su u okviru pojedinih bareljefnih polja citirani u originalu u latinskom tekstu. O fantastinom nestanku Areteja zna se samo toliko, da su ga u predveerje tragedije primijetili na kraju grada kako juri za plamenom pticom, a tu, moje gospoe i gospodo, vidi se, kako je ta plamena ptica stilizovana kao dua svete Ancile, koja e ga kao poganina u poslednjem trenutku ipak privesti obraenju! Avis mirae pulchritudinis et decoris, nihil in terrenis est quod

30 illius voci possit comparari", ptica takve dekorativne vrhunaravne ljepote, te nema nieg zemaljskog ime bismo je mogli usporediti, javila se Areteju, Princepsu medicorum romanorum, qui audiit aviculam mille annis et videbantur ei quasi duae horae"... ARETEJ: Pa rekao sam ve, to su same gluposti to vi ovdje brbljate! Nita od toga nije istina! Ja nisam mrtav, sve ove vae hebrejske legende su smiljenje, kakav intermundij, sve je to bestidno! IERONE (vidi da netko zamee kavgu i nastoji kako bi stvar aplanirao po liniji najmanjeg otpora) U redu, gospodine, imate pravo, sve sam to ja izmislio, dakako, itava naa nauka je sublimna glupost, bravo, bravissimo! Ali ako vam se ne svia to govorim, a vi izvolite, budite ljubezni i nemojte me smetati u poslu! Ja sam zakonom zatieno lice i sve to ja ovdje govorim nauno je provjerena istina, molim vas, ako ne vjerujete, a vi izvolite, provjerite, ja citiram po literaturi, ja ne laem, ja poteno zaraujem svoj hljeb, za svoju porodicu, djeca trae knjige, cipele, enu mi bole zubi, punica mi je u klimakteriju, treba ivjeti, molim vas, da me ne ometate u mome poslu, izvolite se odstraniti! (Rutinerski nastavlja svoj komentar) Gore, na pokrovu kovega, vi vidite poganina Areteja gdje klei pred pticom, pred najdivnijom od sviju ptica, pred duom svete Ancile, koja mu se javila kao plamen, as je leprala, a as uzlijetala, as nadlijetala peristil, uvijek pred njegovim oima, tako, te mu se inilo, da moe da je dotakne rukom, a as ga je zavodila izvan grada slatkom svojom melodijom. Vi vidite Areteja gdje klei pred svojom enom, koja tu spava svoj nebeski san, a dva kerubina dre pod njenom glavom zlatni jastuk kao uzglavlje, dodirujui svojim arahnoidnim prozirnim prstima divnu glavu Svetice bisernom koprenom, koju je bazilici svete Ancile poklonila sama Izabela Aragonska, kad joj je jedan bijeli golub donio posljednje pismo njenog ljubavnika palog u bitki sa Selducima negdje u Svetoj Zemlji... ARETEJ (nervozno se progurao kroz guvu, a turisti se uklanjaju krvavom ovjeku, koji kri svoj put golim maem) alim, ali nikako ne mogu dopustiti da ovdje brbljate gluposti! Molim vas, ja sam Aretej, za koga tvrdite da se nalazi u tom vaem glupom intermundiju i ja sam taj isti Aretej, za koga tvrdite da klei pred ovom lutkom, a ova lutka ovdje nije moja ena Livija, i dopustit ete, da valjda ipak poznajem svoju enu. Moja ena Livija nije mrtva, govorio sam s njom tren prije toga pod svojim krovom u atriju! IERONE: Sjajno, vaa ena nije mrtva, bravo, dakako, da jeste, vi biste bili udovac! To je duhovito, ali za nas nije vano, da li ste vi udovac, svi smo mi oenjeni, svi mi imamo ene, ali ovu gospodu ne interesuju naa brana stanja, zar ne? Ne budete li se smjesta odstranili, trait u zatitu vlasti. Pa ipak je neutivo ometati ozbiljan posao! Ja od toga ivim, meni nije do ale. (U ljude ulazi nervoza. Tih porast glasova pretvara se u negodovanje auditorija.) ARETEJ: Vi govorite o mojoj eni, a ne ja o vaoj! Vi tvrdite, da ovdje na odru lei moja mrtva ena i da ja tu pred njom kleim, a to je glupost! Zato neete da kaete za svoju enu da tu lei mrtva? Ako vam je graanski poziv da laete, a vi laite na raun svoje vlastite ene, to je

31 vaa privatna stvar i ovih koji vam vjeruju, a ja vam ne doputam da laete infamne gluposti o meni i o mojoj eni, jer je to moje pravo, jeste li me razumjeli? GLAS IZ PUBLIKE: Pa dobro, gospodine, razumijete li to vam se govori! Odstranite se ve jednom, zar ne vidite da smetate? GLASOVI (negodovanja u porastu) Pijan je, nije pijan, lud je, pobjegao je iz bolnice, pozovite policiju, ambulantna kola, skandal, bezobrazluk, pa ipak to ne ide, ovo je sveto mjesto, postoje valjda neki propisi, ovjek stvarno sabotira. ekajte, ekajte, stanite, nije to tako neinteresantno. Neka ovjek kae to misli! (Neki naputaju guvu. Dva uvara groba svete Ancile zainteresovala su se isto tako tim skandalom i pribliila se stepenicama, koje vode do bazilike.) PRVI UVAR (groba svete Ancile) To je jedan pijani glumac od one drube, koja radi u amfiteatru. Oni tamo probaju svoje komedije, svi su maskirani! Potukao se negdje, razbili su mu glavu, on ne zna to govori, on trai apoteku, on misli, da ste vi apoteka, treba ga odvesti u bolnicu! (Stigao je nervozan i ustar mali brat treoredac u habitu i u sandalama. Prate ga dva ministranta u crvenim suknjama i bijelim roketama.) CRKVENJAK (sopran hermafrodita, senilnog ose) Dobar dan, dobri ljudi, laudetur Iesus Christus, ta se dogodilo, dobri ljudi, sve e biti u redu, gospodine, vi imate pravo, gospodine, ali vas molim, odstranite se, ovo je Sveto Mjesto i bilo bi nam veoma neugodno kad biste nas prisilili, da se posluimo zakonskim prednostima, da moramo zamoliti intervenciju vlasti! Zbog utivosti, molim vas, ne smetajte ovjeka na ovome mjestu! (Paralelno s time malom ministrantu) Skoi po karabinijere, tu su kod apoteke! (Svi su u zabuni: nije jasno radi li se o ludilu ili o pijanstvu.) ARETEJ (jo uvijek kao da sanja. Odbacio je svoj ma, a goli elik otkotrljao se niz mramorne stepenice kobno. S objema rukama na krvavom povezu) Ne razumijem nita. Tko su ovi ljudi, gdje sam to? Pa tu, sada, tu je Livija bila u atriju. Govorili smo, o emu smo govorili, ah, da, silovali su malu Selenu, bio je tu Kajo Anicije, odjahali su u maglu, nema ih, Arinoe, njena ptica... (Htio bi da se snae, ali ne uspijeva. To je iznad njegove snage. Skupio se na otvorenom portalu katedrale i tu vie u praznu crkvu) Livijo! Seleno, Krisipe, gdje ste? (Nestao je na trenutak u katedrali, a zatim se vratio na stepenice pred portalom. Njegov glas odjekuje iz prazne crkve. Slomio se. Klonuo je. Otvorila mu se rana, krvari, dodiruje prstima ranu, promatra svoje krvave prste, djeluje kao pacijent. Poeo je sumnjati u svoj razum i u svoje pamenje, trai se u prostoru i vremenu, a to djeluje boleivo i samilosno. Oito je da se radi o abnormalnom ovjeku. Apatridi A i B promatraju scenu pred katedralom iz perivoja kod fontane. Kad je Aretej uletio u baziliku i kad njegov glas odjekuje tragino bolno pod svodovima katedrale, Apatridi A i B, fascinirani razvojem dogadaja, uspinju se polagano stepenicama.) APATRID A: Eto, to je taj trenutak, koji mi lebdi pred oima jo iz davnih dana: randevu Rima i Evrope danas. ta ima da kae Rim Evropi, a ta ona Rimu? APATRID B: Potpuno promaeni susret, rekao sam vam da e se ovjek izgubiti kao malo pseto na transatlantiku!

32 APATRID A: Nije se jo probudio od narkoze. Izgledalo mu je, kao da je to dobar san, kad je uo glas Arinoine ptice, i da ga nikad nee dosanjati, ali poslije one krvi i one groze, sada ovdje, na drugoj obali, on se jo ne snalazi u bunilu ovoga naeg sna... (Dotrao je karabinijer u pratnji dvojice prometnika u bijelome dresu s ministrantima. Stiu jo dva karabinijera. Graja oko Areteja, koji jo uvijek lei na stepenicama i zvjera oko sebe vansebno.) IERONE (spram karabinijera) Gospodine marale, gospodine caposquadra, molim vas, luda neka pijana, glumac iz onog antikog ansambla u amfiteatru, prijeti orujem, ugroava linu sigurnost moju i moje klijentele, intervenirajte, molim, po zakonu! KARABINIJER (Areteju, koji ga zbunjeno promatra) Ustanite, ne izazivajte skandala, vau legitimaciju molim! JEDAN GLAS: ovjeka treba otpremiti u bolnicu, ranjen je, iskrvarit e. (Aretej ne odgovara.) KARABINIJER: Legitimirajte se, neemo ovdje igrati nikakve komedije, zar me niste uli, gospodine? CRKVENJAK: Ja sam brat Antonio, sluim ovdje Svevinjem ve trideset i pet godina, gospodine, ja vas molim da kaete svoju adresu, da bismo vas otpremili vaoj kui, vama treba pomoi, vi ste se nali u nevolji... ARETEJ (skoio je, dohvatio svoj ma. Iz njega progovara bijes pravednika) A tko ste vi da me pratite mojoj kui? Ja stojim ovdje na svojoj vlastitoj zemlji, ovo je moja kua, meni je Posthumus Illyricus priznao rang patricija, ja sam Aretej, arhijatar svetoga Palatina, ovo je moj posjed Aretejon pod Minervinim Hramom, i tko me takne, skinut u mu glavu! (Scena je ispala donkihotski, ali opasno. Kad je zamahnuo svojim blistavim maem, jedan ga je karabinijer udario gumenom zmijom po ruci tako da mu je ma odzveketao niz stepenice. Svi su se karabinijeri oborili na Areteja grubo.) KARABINIJER: Ruke uvis, u ime zakona! (Guva. Nemir gomile. Jedan se dio svjetine razletio od panike.) GLASOVI: Pa to je neka luda, pacijent, taj e jo izazvati krvoprolie, telefonirajte, treba ga strpati u luaku koulju, to nije glumac, to nije teatarski rekvizit, prava otra sablja, amok, taj e nas sve poklati. ARETEJ (otima se grubom postupku uvara zakona) Pustite me, ta hoete od mene, rekao sam vam tko sam, ja sam Aretej, arhijatar Imperatora Illirika, Livija Ancila je moja ena, ona nije umrla, mi tu stanujemo, ovaj tu govori gluposti, Anicije, Anicije, vidi to rade sa mnom nekakvi barbari, u pomo, Anicije! APATRID A (pristupio je karabinijerima) Gospodo, molim, molim samo na momenat, dopustite mi, da interveniram kao doktor medicine, molim vas, pustite ovog ovjeka, on je oito pacijent i, prema tome, potpuno nevin! KARABINIJERI (zbunjeni intervencijom medicinskog autoriteta) Kako mislite? APATRID A (pristupa Areteju i prua mu ruku) Mi smo kolege, doktori medicine, dragi prijatelju, ja interveniram ad evitanda mala maiora, da me razumijete, svi mi vjerujemo Hipokratu: Ofelein he me blaptein... Ne varam li se, imao sam ast da dobro razaberem vae ime: Aretaios,

33 archiiatrus Sancti Palatini, na dvoru Imperatora Ilirika oko godine 283? ARETEJ: Kako 283? Mi smo u godini 1033. APATRID A (u mislima) Smrt Ilirika, 283. poslije Kristova roenja, to jest plus 750 od osnutka Rima, daje 1033. od osnutka Rima i mi smo, prema tome, u 1033. od osnutka Rima, to jest u 2688. godini od osnutka Rima. Ilirik je umro 283, a mi smo u 1938. nae ere:.. ARETEJ: Ne razumijem ni rijei! Imperator Ilirik nije umro, njegov namjesnik Judeje i Egipta Kajo Anicije Sever donio mi je od Imperatora vane poruke i ja ga upravo traim, da krenemo u Rim. Stvar je hitna. Nas oekuju na Palatinu, Ilirik nas je pozvao na svadbu, ja treba da krenem, a mene je netko uspavao, opio, oarao, ne znam... APATRID A: U redu, i u Rim emo krenuti, samo kad nam stignu galije. Ja sam se, naime, jedno vrijeme bavio i historijom medicine, i ako ste skloni da vam neto kaem, to e vas zanimati, mi vas svi poznamo. Mi smo od vas mnogo nauili... Vae teorije o ljekovitosti slika, vae lijeenje melankolije, vae analitiko ispitivanje neurastenije starijih dama, to su sve datumi nae medicine. Nama je neobino drago to nas je posluila srea da se upoznamo s vama, i to upravo u sjeni vaeg Aretejona! (Prua ruku Areteju.) ARETEJ (jo se uvijek ne snalazi. On je rezervisan spram ovog utivog gospodina. Dodiruje svoje elo bolnom gestom, kulja mu krv kroz povoj) Ne razumijem, ne snalazim se, gdje smo? Oarao me nekakav demon, tako udno pijan nisam bio jo nikada. APATRID A: Vi ste se dobrano ozlijedili, pukla vam je koa od tupog predmeta. ARETEJ: Mlatnuo me jedan pijani barbarin. Sva mi je kosa natopljena krvlju! (Dodiruje prstima tjeme i potiljak kao da e se onesvijestiti.) APATRID A: Bilo bi bolje da ste isprali ranu, mi po Hipokratu ispiremo rane. ARETEJ: Ima takvih situacija, kada ovjek nema vremena za Hipokrata! Oprostite, kamo sam ja to zalutao? APATRID A: U Evropu... ARETEJ: Evropa je rodila pod platanom na Kreti Zeusovo kopile. Koliko ja znam, gromovnik ju je silovao na svoj poznati prepotentni nain. APATRID A: O, koliko li je prepotentnih bogova silovalo Evropu od Zeusa do danas! itav va olimpijski ansambl bio bi spram te bande nevini operetni zbor iz provincije. ARETEJ: Evropa, prema tome, nije ljubovca boga nad bogovima? APATRID A: Naalost, ne. Evropa ivotari u 1938. godini svoje historije zaista kao mizerija, saaljenja dostojna! ARETEJ: Ako imate historiju, pa bila ona ne znam kako bijedna, pnda imate i bogove. Kako vi stojite sa svojim bogovima? APATRID A: Mi imamo samo jednog boga, on je Sin Boji! ARETEJ: Mislim, kako vi stojite sa svojim Sinovima Bojim, iji konji postaju konzuli, sa Cezarima, mislim? APATRID A: Ima ih mnogo, naime cezara i cezaromana ARETEJ: Da li vai cezaromani kraljuju kao kraljevi i ubijaju li slobodno? APATRID A: Kraljuju i ubijaju.

34 ARETEJ: U redu. Da li vi kao hipokratici morate ubijati u njihovo ime? APATRID A: Kako to mislite? Mi prisiemo Hipokratu, ali se nitko ne dri njegove prisege! ARETEJ: To je kao i kod barbara. Znai: vai kraljevi kraljuju, ratuju i ubijaju i nareuju, da se ubija u njihovo ime? APATRID A: Ratuju, dakako, i ubijaju... ARETEJ: A vi sada, u ovome trenutku, ratujete li? APATRID A: Mi sada mirujemo, ali taj na mir upravo ovih dana lei na samrti. ARETEJ: Kakav je to mir? APATRID A: To je evropskj mir, izmeu jednog i drugog rata. Nekoliko malih ratova urla u paniji, u Aziji i u Africi, ali oni laju daleko kao psi u noi... Poslije trista evropskih ratova sad se upravo spremamo na novi rat, a taj e poklati sve nae narode. ARETEJ: Kakvi su to narodi? APATRID A: Pa to je itava jedna legija od naroda: Germani, Gali, Kelti, Iberijci, Skiti, Hiperborejci, Sarmati, Iliri, Makedonci, Traani, Panonci, Dalmate, Heleni, Hebreji, Anglikanci? ARETEJ: I svi oni govore svojim barbarskim jezicima i tuju svoje idole? APATRID A: Da, piu knjige na svojim jezicima, klanjaju se svojim idolima i ubijaju se do istrage ve vjekovima. ARETEJ: Pa to je onda gore nego farizejska sinagoga u Jeruzalemu. To nije inteligentno. APATRID A: Ne, to nije inteligentno, i nitko inteligentan vie ne vjeruje u te gluposti! Sagradili smo Mirovni Hram i u tome Hramu palimo vjenu vatru, ali Rat nam je jedini Ideal. ARETEJ: uvate li vi u tome Mirovnome Harmu svoje medicinske rukopise? Tako su uradili i nai u Rimu, a kad je planuo Hram Mira, izgorjeli su nam svi nai medicinski rukopisi. Odonda je zavladao Rimom medicinski kretinizam. A to je s Rimom? APATRID A: Rim je prijestolnica Nazarenca. ARETEJ (u mislima iza stanke) Dakle, ipak? Zeusa je pobijedio Nazarenac? I ova bazilika Minervina je Nazareneva? I ovaj moj Aretejon razruio je Nazarenac? I sve to oko nas sruio je on? A po kakvom pravu? APATRID A: Po pravu maa. ARETEJ: Tako? A ovjek ovjeku to je? APATRID A: Vuk. ARETEJ: A ona Senekina, da je ovjek ovjeku svetinja, to je s njom? APATRID A: Retorika. . ARETEJ: Pa dobro, Nazarenci vjeruju da to nije retorika. Po emu je onda pobijedio taj va Nazarenac? APATRID A: Po ovoj gospodi, koja svakoj logici uprkos poriu naune spoznaje. ARETEJ: To je zanimljivo... Stvar dakle, to se logike tie, stoji na istome mjestu? A vi lijeite po kome principu? APATRID A: Treba ivjeti prirodno. ARETEJ: A to je ivot? APATRID A: Nita mu vie nije nalik nego san, ivot je dakle san...

35 ARETEJ: Ako je ivot san, zato ste onda razorili Aretejon, kad se sve to ve davno prije vas znalo, ako je istina da ste stariji dvije hiljade godina? Molim vas, jeste li ubili ovjeka? APATRID A (poslije stanke) Po svojoj slobodnoj volji ne. ARETEJ: Ni onda kad vam je zapovjedio Sin Boji? APATRID A: Sve su to delikatna pitanja. CRKVENJAK: Nisu to nikakva delikatna pitanja, gospodine, nego blasfemije. To je obina, ateistika, vulgarna provokacija! Sin Boji nije nikada nikome naredio da ubije ovjeka! Vi vrijeate Zapovijedi Boje! Ta su pitanja kristalno jasna! Danas slavimo dan roenja Majke Kristove, Beatae Mariae Virginis, koja je ista svjetlost svitanja, svjetlost koja nije sunce samo, ali ide ispred sunca, jer dok jo mi lutamo u mraku praskozorja, ona gleda sunce s onu stranu naeg duhovnog horizonta. Sveta Crkva slavi ovaj dan ve od vremena Pape Honorija, koji se je toga dana molio djevici u Santa Maria Maggiore. Benedicta et venerabilises, Mater Salvatoris, Virgo Dei Genitrix, quem totus non capit orbis in tua se clausit viscera factus homo. ARETEJ: O ijoj utrobi govori ovaj prosjak? APATRID A: O Nazarencu i o njegovoj majci. ARETEJ: A koga predstavlja ova plebejska mizerija? APATRID A: To je jedan od augura u ovome Hramu. ARETEJ: Nikad nisam mogao da razumijem zato auguri tako strasno vole luk i grainu? Bilo bi bolje da se okupate, nego da se nezvani upleete u tue razgovore, kad vas nitko nije nita pitao! CRKVENJAK: Kako me niste pitali? Vidim da ste laik ex partibus infidelium, a ovo Sveto Mjesto nije za masonsku propagandu! Nismo mi lutorani, ni ateisti, ni izmatici, ni Hebreji, ni heretici, nego dobri ljudi, koji se mole Gospodinu Bogu i ne lupetaju budalatine. ARETEJ: Ve vam se Aristofan narugao da kradete zavjetne jarie i smokve! U glavi vam buka kiselo vino, smrdite kao lasice, tornjaj se, stara benetino! CRKVENJAK: Prave li drske i neutive lude, Boe mi prosti, treba ga to prije u koulju. APATRID B: Smirite se, asni oe, sve e se objasniti. IERONE: Pa dokle emo mi prisustvovati ovom vaem suvinom razgovoru, gospodo? Nismo se mi sastali na razgovore s pijandurama, nego da vrimo svoj graanski poziv! Gospoda nisu doputovala da gube dane, nego da vide Aretejon i carske vrtove i baziliku svete Ancile, promet stranaca je na nacionalni interes, mi odtoga ivimo, to je pitanje nae egzistencije! CRKVENJAK: Tako je, bravo, izvolite, gospodine marale, da uredujete u smislu zakona! MORGENS (koji je promatrao itav razvoj dogaaja s najveim interesom, spram karabinijera, ierona i crkvenjaka) Oprostite, gospodo, i ja sam profesor medicine! Mislim da bi bilo najoportunije,da otpratimo ovog naeg nesretnog prijatelja prijeko u farmaciju, a vas, gospodine, molim da tefelonirate, da nam poalju kola pred apoteku! Skandal raste, a glavno je da sve proe mirno i u redu, to je u interesu pacijenta i javnog reda...

36 CRKVENJAK: Veoma mudra misao, gospodine profesore! Bravo! Eto, gospodin profesor dao je dobru ideju, i ja mislim da je to veoma pametno, da se Sveto Mjesto oslobodi od skandala, i zato, gospoe i gospodo, molim vas, budite ljubezni... (Duboki poklon Morgensu crkvenjaka i predstavnika vlasti, koji su po njegovoj sugestiji razumjeli, da je razlaz najbolja metoda. Karabinijeri razdvajaju gomilu uz pomo crkvenjaka i ministranata i tako se ispred bazilike i Aretejona stvara mali kordon.) KARABINIJERI: Razlaz, gospoe i gospodo, molimo, stvar je u rukama medicine! CRKVENJAK: Izvolite, molim, slijedite uvare reda. IERONE (nervozno galami na terasi pred bazilikom) Bravo, u redu, koosalno, gospoe i gospodo, meni nije do cirkusa, to nisu cirkuske predstave, da se prekinu zbog jednog ludog klauna! Izvolite platiti kao to smo se dogororili, jedna luda nije nikakav vis maior, vi meni dugujete ugovorenu sumu, u mi je netko pronevjerio jednu knjigu, pardon, jo jednu, Francesco Moroiini, 250 lira, gospodo, molim, halo, molim, jo 150 lira, tako, molim, dalje, ivala, gospoo, dalje, dalje, hvala, bravissimo, to mi se jo nije nikada desilo, da ovakav jedan pijani analfabet ukrade ovjeku itavo prijepodne, a radim re vie od dvadeset i pet godina! APATRID B: Ekselencijo, dopustite mi da vam predstavim svoga prijatelja, oktor medicine i profesor sanskrta i helenist, suradnik Europe Medicale", utor Magije u medicini", iskreni poklonik vaega genija! (Morgens i Klara rukuju se s Apatridom A.) MORGENS: Drago mi je, kolega, poznata mi je vaa Magija", ne varam li se imam ast da vas ubrajam u svoje sluae? (Klara Anita i Apatridi A i B uzeli su Areteja samaritanski pod ruku i sputaju se s njim stepenicama spram fontane u peristilu.) MORGENS (spram Apatrida A) Va dijalog s ovim prijateljem naim klasian je primjer Pinelove metode. Nijedan Charcot ne bi umio bolje da izvede to! to mislite, kolega, o emu se radi? Interesantan sluaj. APATRID A: Tvrdi da je archiiatrus Sancti Palatini. Znai: studirao je medicinu, po svoj prilici... Trebalo bi ga pitati nekim redom... (Spram Areteja, koji stupa ispred njega u pratnji Klare Anite i Apatrida B) Molim vas, kolega, vi niste samo arhijatar, vi i pouavate medicinu? ARETEJ: Da, imao sam svoju kolu, ali sada radim samo sa famulusima. APATRID A: A ipak, vi itate na kursovima? ARETEJ: Ne itamo nikoga, ako ve itamo, itamo sebe. Koga da itamo? Aleksandrijce? Sve sami dosadni i bezidejni kompilatori, manje od toga: mehaniki prepisivai, ali kao analfabeti nijedan od njih nema pojma to prepisuje... MORGENS: Poznajete li Apolloniosa Biblasa? ARETEJ: Po Biblasu uio je ve moj pokojni otac! Generacija moga djeda znala je Biblasa napamet. Ja sam polagao ispite kod Menodora, a tome ima vie od trideset godina, iz Herofila, i iz Apolofana i Nikandra... MORGENS: Dobro, kolega, radite li vi danas po Perigenesu ili po Heraklidesu? ARETEJ: Perigenes je, naalost, u velikoj modi, ali samo kod neznalica! To je epigon od koga ovjek ne moe nauiti mnogo! itava je njegova

37 nauka zbrkana i djetinjasta. On kao da sanja! MORGENS: Nauka uope sanja, ako se pravo uzme, i to nije tako glupa misao. Nauka veoma esto spava mrtvim i bezidejnim snom. Ona hre na katedrama i od te njene grmljavine odjekuju sve aule svijeta. Bilo bi dobro, da se oslobodimo vulgarne svjetine i da se sklonimo u farmaciju, jer o suptilnim stvarima govoriti pred plebsom, viemanje je neukusno. MORGENS (glumi konverzaciju, kao da je stvar normalna) U redu, svi ovi herofilejci sa Perigenesom su sami epigoni, tano, vrlo dobro, zaista, epigoni, a imenima izmeu Hadrijana i Marka Aurelija ne pridajete naravno nikakve vanosti? ARETEJ (klonuvi pod alejom medicinskih bogova) Ne znam koga vi mislite, herofilejce Rimljane ili aleksandrijce? MORGENS: Aleksandrijce, naravno. ARETEJ: Pa rekao sam vam ve da radim po svome vlastitom sistemu! Ne bih bio dostojan svoga vlastitog imena, da sam kompilator. Ne znam da li vam je poznato, Rim je medicinska kloaka. MORGENS: Razumijem, tu se radi o katedrama, iz te perspektive svi su fakulteti kloake... Oprostite, nisam sasvim dobro uo, da li ste vi Aretaios iz Kapadocije ili Araeteus Carthagensis? ARETEJ: Nikakve veze nemam s onim iz Kapadocije, ve se moj djed rodio u Rimu. (Apatridi A i B pridigli su Areteja i polagano se uspinju stepenicama do farmacije. Trg pred farmacijom na terasi je prazan, jer karabinijeri dre kordon pred bazilikom. Stigla je itava jedna eta karabinijera.) MORGENS: Nisu svi herofilejci bez interesa. I Apollonios Mvsagethes je herofilejac, ali je originalan po svojim antipleromatikim receptima. ARETEJ: Po njegovim receptima propisuju danas glupe lijekove svi rimski arlatani. Kad netko ne zna to bi propisao, daje Mvsagethesovo ulje. Ispiranje crijeva njegovim smrdljivim afrikim uljem jedino je pravilo. Ja ispirem svojim vlastitim ajemi od planinskog cvijea, a to sam nauio od pela. APATRID B: Mysagethesov ricinus ni danas nije najvee medicinsko zlo, a svojim ajem proslavili ste se sve do naih dana. Sveti otac papa potuje ga ve punih pet stotina godina. ARETEJ: Kakav je to ovjek koji ivi petsto godina? APATRID B: Namjesnik Jupitrov, Pontifex Maximus! On je prozvao ovu apoteku vaim imenom u slavu vaeg planinskog aja. Puna drobina i dubok san, san bez savjesti i bez misli, san, u jednu rije, koji se podudara s pojmom site gluposti, to je jo uvijek jedini medicinski ideal na svijetu... (Ulaze u apoteku.) ETVRTA SLIKA U APOTECI Prostor apoteke podudara se sa dimenzijama Aretejevog atrija. Preko fragmenata freske (s jednom pasjom glavom i ohrisima lijevog Anuhisa, koji kao da lebdi nad bijelim oblakom krea), u bogatom baroknom okviru konjanika bitka napolitanske kole. Stijena u pozadini perforirana je vratima. Vrata desno od freske, zavjeena barunom, vode u laboratorij, a

38 vrata lijevo otvorena su na bogato zelenilo suncem obasjane pergole sa zrelim groem. Ovaj clairobscur u punom je kontrastu sa sunanom rasvjetom koja prodire kroz izloge i staklena vrata lijevo. Stara hrastovina apoteke, barokna majolika, crnobijele etvorine mramornog poda. Pred engleskim satom, koji odbija sveano kao da e se vrijeme svakog trenutka zaustaviti, barokna fotelja. Na drvenom stalku od mramorne imitacije, pozlaeno antiko poprsje od gipsa: bradata, bujna linost sa grkim natpisom: Aretaios. Barokni globus. Na stijeni nekoliko reklama protivu glavobolje: presjeci ljudskog mozga, i jedan stakleni anatomski model mukarca sa spletom ivcanog sistema, kao reklama koja se moe osvijetliti. Za pultom armantna magistra farmacije. Mijea lijekove i vae praak na bijeloj vagi od celuloida. Ulazi grupa s Aretejem. Morgens, Klara Anita, dva apatrida i dva karabinijera. APATRIDI A i B: Dobar dan, gospoo, oprostite to smetamo, molili bismo za malu intervenciju. Jeste li sami, je li tu negdje va principal? MAGISTRA: Da, molim, ef je u svome laboratoriju, treba li da ga zovnem, to izvolite? APATRIDI A i B i KARABINIJERI: Molili bismo, gospoo. MAGISTRA (na zavjesi) Gospodine magistre, molimo, treba vas policija. GLAS MAGISTRA (kroz zavjesu) Tko me treba? MAGISTRA: Policija, gospodine magistre, molim, izvolite. GLAS MAGISTRA (kroz zavjesu) A to ele? MAGISTRA: Ne znam, trebaju vas, mole vas da doete. (Kroz zavjesu proviruje magistrova glava. Gojazna pojava oniskog debeljka, sa servijetom preko prsluka. Vidi se da su ga omeli kod doruka. Banalno sivo lice provincijskog apotekara.) MAGISTAR (iznenaen) Dobar dan, gospodo, o emu se radi, stojim vam na usluzi. APATRID B: Molili bismo za jednu malu intervenciju. MAGISTAR (otvara vrata od apoteke, promatrajui strku na drugoj strani trga) A to se dogodilo, prometni incident, opet neko umorstvo? APATRID A: Ovaj se na prijatelj malo ozlijedio, trebalo bi mu pruiti prvu pomoc. KARABINIJER: Telefonirali smo po kola. MAGISTAR (sa grimasom uenja) U redu, ast, izvolite, ali ipak, dopustit ete, ovo je apoteka, zar ne, a ambulanta je na drugoj strani trga. Prijeko kod spomenika, zar ne? APATRIDI A i B: Tamo je dolo do strke, ovjek krvari, treba mu pomoi! MAGISTAR: Pa da, ali tamo vam je veoma bogato, upravo luksuzno ureena traumatina stanica za potovanu gospodu turiste! Zalim, mi smo vie drogerija, parfemi, kolonjska voda, plinske maske, turizam, promet stranaca, male intervencije kod migrene, i tako. Na Aretejev aj, kao specijalitet kue, to je marka svjetske kvalitete. APATRID B: Da, to nam je poznato, ali je sretan sluaj htio, da se pod vaim krovom nalazi medicinska savjest, ne samo Evrope, nego i itavog svijeta", njegova ekselencija dvorski savjetnik Raoul Sigurd Morgens i on sam lino intervenira... MAGISTAR: O, molim, milo mi je, ne znam emu da zahvalim tu ast, ali

39 opet, mi nismo ambulanta! Moje ime je Spallanzani. (Rukuje se pasivno s Morgensom i ostalima.) APATRID A: Spallanzani? Jeste li vi moda potomak biologa Spallanzanija? Spallanzani, koga citiraju Voltaire i Schopenhauer? Spallanzani, koji je davno prije ruskih pokusa s psima, ve negdje oko 1770, sjekao glave puevima, da bi dokazao kako gubitak glave jo uvijek ne znai smrt? MAGISTAR: Ne, ne, nikad nisam uo za toga gospodina! Moj pokojni otac bio je pekar ovdje u Castelcaprinu i mrzio je pueve i abe i kornjae. Supa od pueva nije smjela na na stol, a to je jedino to sam naslijedio od svoga oca: uroenu idiosinkraziju spram pueva! A ni za gospodina dvorskog savjetnika nisam nikada uo, oprostite mi. APATRID B: Raoul Sigurd Morgens! Profesorova djela su prevedena na sve svjetske jezike. Talijanski prijevod njegove monografije o antikoj medicini pojavio se ve 1897! Te iste godine profesor je promoviran na poasnog doktora rimskog univerziteta! Dvaput Nobel... MAGISTAR: ast mi je, magistar Pedro Spallanzani. Ali mi nismo bolnica, mi smo drogerija! MAGISTRA: London News" objavio je nedavno sliku gospodina profesora, zar se ne sjeate? Otkrivena je mramorna statua gospodina profesora u velikoj auli Columbiauniverziteta. MAGISTAR: Ah, da, da. Tamo je bio i lanak o sinu gospodina profesora, koga da je netko ustrijelio... Politika? Mi se, naelno, ne bavimo politikom. MORGENS: Bez obzira na politiku, zar ne, ne moemo ovjeka ostaviti da iskrvari! Gospoda su doktori, molimo vas alkohola, bandae, posue... MAGISTAR: U redu, ast, ali mi nismo ambulanta! MORGENS (povienim tonom) Skinite ve tu svoju servijetu, molim vas, nemamo vremena, ovjek e iskrvariti! (Spram svoje pratnje) Dobro je rekao stari Konfucije: mudrog apotekara i bijelo magare teko je otkriti u itavom Kitaju! (Spram Areteja) Izvolite, dragi kolega, molim vas, priklonite glavu, opustite je, jo, jo, tako, sasvim, sad je dobro. KLARA ANITA i APATRIDI A i B (skidaju povez Areteju, koji se pasivno predao svojim samaritancima. Izmjena misli u kvartetu sa pregledavanjem rane) Nije nita ozbiljno, rasparala se koa, podljev krvi, nije supkutano, obina kontuzija, temperature nema, lijezde normalne, glava se slobodno mie, u redu. (Magistra i Alfonso ustrali su se izmeu laboratorija i apoteke. Pojavile su se zdjele s vodom, vrevi, bandae, alkohol, stvar tee normalnim tokom. Doktori previjaju i ispiru ranu i tako su prolijevanjem vode i alkohola izazvali nered, jer je poteklo prilino mnogo krvi, to osjetno nervira magistra, ali je nemoan.) MORGENS (skinuvi naoari, nad ranom. Sluaj mu je zagonetan. Njemu se priinja, da e ovaj pacijent biti ipak doktor medicine. Masira Areteju zatiljak) Boli? ARETEJ: Tako, ne pretjerano... MORGENS: Nije supkutano, za dva dana sve e biti u redu. Imali ste dobru ansu, tvrda vam je lubanja, svaka druga bila bi prepukla kao kokosova ljuska. ARETEJ: Kad ljudi nemaju drugih briga, nego da jedni drugima razbijaju

40 kalote... MORGENS: Vidite, ljudska ruka je savrenstvo u medicini! Nita medicini ne slui tako pouzdano kao ljudska ruka. Ona osjea vie nego sve to je o tome izgovoreno. Ja trajno inzistiram, da bi o ljudskoj ruci u medicini ponovo trebalo drati kursove! Nemogue je zamisliti neto to bi bilo savrenije od ljudske ruke" ARETEJ: Nemogue je zamisliti neto, to bi sa uzvienom svrhom bilo podudarnije od ljudske ruke. Ovom remek-djelu ne moe se nita dodati ni oduzeti." Tako glasi, navodno, Galenov tekst. Ovaj Galenov citat objasnio sam kao apokrifnu parafrazu originala, a originalni tekst ja sam u jednoj od svojih antigalenskih filipika analizirao. U originalnom tekstu bio je jedan a ipak", a taj a ipak" arlatani su kasnije brisali, jer taj a ipak" sadrava u sebi neke disteleoloke eventualije... MORGENS (iznenaeno) Nije mi jasno to hoete da kaete. Odakle vama originalni Galenov tekst? ARETEJ: Logino. Galen je znao da radi na temelju ruke majmunske, jer se ne moe pretpostaviti, da bi on bio tako naivan, pak da misli, da vrhunaravna via sila stvara majmune po svom modelu. MORGENS: Nije mi sasvim jasno. Tko je analizirao taj Galenov tekst? ARETEJ: Zato vam je to tako udno? MORGENS: Na temelju ega vi poriete galenski citat kao neoriginalan? Kako ste doli da interpolirate onaj a ipak"? ARETEJ: Vlastitom analizom. Moja antigalenska teza uzima se kao grub napad na autoritet Galenov. Ja sam svima rimskim papigama dokazao da je galenska formula zaustavila rimsku medicinu u njenom normalnom razvoju. Gdje bismo mi danas bili da Galena nije bilo. Galen je ista retorika statika. Ono to se zove generalna patologija, to su prije Galena ve davno ocrtali empirici, i da se polo putem empirije, ne bi sve one bezbrojne galenske teorije bile omele normalan razvoj pameti. Medicina nije filozofija, medicina je pamet. MORGENS: To je zanimljivo. I ja sam napisao jednu studiju o Galenu i tamo sam doao do slinih zakljuaka. Vi niste itali mog Galena? ARETEJ: I vi ste pisali o Galenu? To je zanimljivo! Ja sam protivu literature, iskljuivo za empiriju. Galena danas prepisuju diletanti i pjesnici bez dara. To se moe dokazati na masi tekstova. Kad ja u svojim predavanjima tvrdim da Platon pojma nema o medicini, prosipa se oko mene zviduk svih varalica i konjokradica koje se danas bave medicinskim poslom u Rimu. A ja ostajem kod toga, da Platon o medicini pojma nema. Slezena kod ptice Platonu je zagonetka kao i Aristotelu, a ja ispitujem ljudsku slezenu, samo, eto, ovjek moe da dobije po glavi kad se bavi ispitivanjem slezene kod ovjeka. (Kako mu ispira ranu alkoholom, Aretej stenje) Je li to vino? MORGENS: Da, to je neka specijalna vrsta vinskog destilata. ARETEJ: Ja ispirem rane prekuhanom alfijom, a nikad vinom. Rane ispiru vinom svi asklepijadesomani, epigoni one stare ispiuture, koju je ve Plinije ismijao, da je izlijeio samoga sebe kad se nakresao, tako da je krepao... MORGENS (vraa se na temu) Mene interesuju vae antigalenske teorije.

41 ini se da do Galena ne drite mnogo. ARETEJ: Ve prema tome. Ne moe se kod Galena sve negirati. U prilikama kakve vladaju danas u Rimu nema ovjeka koji bi se mogao odrati bez arlatanerije. I Galen je bio mizerija kao i svi mi. I Galen je strepio pred smrtnom osudom kao svi mi. ta je mogao? Rezao je majmune. I samo onaj koji je toliko smion, te na djelu dokazuje da nije kukavica, smio bi o nama govoriti negativno. Svi mi imamo ogromnu masu ideja, samo se moramo baviti drugim stvarima. APATRID B: Kakvim stvarima? ARETEJ: Sramotama. Uostalom, to se vas ne tie. Spremam jednu studiju o anatomiji Galenovoj. Trideset sam majmuna razrezao po Galenu, i to se vidi jasno? Nita se od te galenske zbrke ne podudara s ovjekom. Sve je to fikcija. APATRID B: Znai, vi secirate ljudsko tijelo? ARETEJ (htio je da odgovori, ali se svladao) Ne. To jest, kako da kaem, u smislu pozitivnih zakona, dakako, da ne seciram. Vi znate kako je teko doi do ljudskog tijela! Galenova osteologija, mikologija, neurologija i angiologrja, sve je to majmunsko. Da je samo jedan jedini put imao pod rukom ljudsko tijelo, morao bi bio da uvidi kako je u zabludi. Diokles, Herofil i Hipokrat secirali su ljude ve prije hiljadu godiria. Po Galenu priroda zna to radi, a ne ovjek! A ja pak mislim, da je priroda slrjepa i da ne zna to radi. Jer kada bi priroda znala to radi, zato bi ovjek bio okruen gorilama i barbarima. Ja sam disteleolog i zato sam proskribiran. MORGENS: Sve je to zanimljivo, interesovali bi me vai radovi, gdje ste ih objavili, bili bismo vam veoma zahvalni da riam stavite na dispoziciju separate. ARETEJ: Od moga posla nije preostalo nita. Sve su mi moje rukopise spalili ove noi. MORGENS: Tako, molim vas, a tko? (Aretej, u mislima, kao da e da odgovori, a onda je s dubokim uzdahom uutao. Ve za posljednjih fraza Aretejevih zvoni telejon. Nervozno. Glasno.) MAGISTRA (skoila je do telefona) Halo, molim, kako? (Razgovor traje dugo. Spustila je slualicu i pristupila Morgensu) Oprostite, ekscelencijo, XX Century", vano, zove vas Rim, ambasada. MORGENS: Pa rekao sam da prekinu svaku vezu! MAGISTRA: Ne znam, XX Century" javlja, da Rim urgira razgovor. Jedva su vas otkrili, evo, molim, Rim, Rim inzistira... MORGENS (nervozno) Klara, dijete, molim vas, sve to sam imao da objasnim, objasnio sam, nemam vie nita da dodam. MAGISTRA (zaputila se do zavjese) Alfonso, Alfonso, gdje si, doi da opere pod! KLARA ANITA (na telefonu) Da, Rim, ujem, na telefonu doktor Klara Anita Morgens! Ne, ne! Klara Anita, udovica njegova sina Paula Morgensa! O, boe, doktora Paula Morgensa, udovica sina njegove ekselencije doktora Paula Morgensa! Da, da, onog Paula Morgensa, koga su ustrijelili... Da! Snaha njegove ekselencije. Jeste. Dobar dan, ekselencija dvorski savjetnik moli vas da ga ispriate. Da. Sprijecen je, ne osjea se dobro. Kako? Ne bih vam znala odgovoriti. Obavijestit u ekselenciju, kako elite, ne

42 znam! Izvolite se javiti na XX Century", molim! (Spustila je nervozno slusalicu i pristupila Morgensu diskretno) Javlja barun Gelderode, da primite nekog savjetnika van der Blootena. Stigao je u Castelcaprino, javit e se u hotelu. MORGENS: Dosadni su kao muhe! Zar nemate nikakvih mogunosti da odstranite ove muhe, signor, Spallanzani? MAGISTAR: Naalost, nemamo. Gdje ima koza, tu ima i muha. Kako da sa Castelcaprina nestanu koze, kad nam je kozji sir jedino vrelo prihoda na ovom golom kamenu? ALFONSO (degenerik, sluga u farmaciji, dogegao je i zamuckuje. Pojavio se na poziv magistre i ureuje farmaciju. Uklanja krvave tampone, bandae, zdjele s vodom, pere krvavi pod) Ljudska krv je slatka ambrozija za muhe. Muhe nee nestati dok bude ljudske krvi. Sve je tu opet krvavo. Juer krv, danas krv, uvijek samo krv... Zato ljudi tako jeftino prolijevaju svoju krv? Jedna limunada stoji tri lire, a ljudske krvi moe popiti badava koliko te volja. Fontana ljudske krvi pljuti na sve strane. (Ispire krvave mrlje s Aretejeve toge.) MAGISTAR: Jezik za zube, Alfonso, nije te nitko nita pitao! ALFONSO: A to, signor Spallanzani? Zar farmacija juer nije bila krvava? Ranili mladia tu pred izlogom, pa ga onako krvavog vezali i s njime u smrt. A to e s ovim inostrancem? I njega e u smrt... Jesmo li feleri u ratu? Na Soi bio sam ranarnik i svako vee vukli smo pune taljige odsjeenih ruku i nogu. Zar je Bog ovjeka stvorio da bude hrana psima? MAGISTAR: Gubi se, glupane! ta tu fantazira? Skuhaj ti nama jednu dobru kavu, lijeno magare! ALFONSO: Sad je sve to fantazija, dakako, veoma ste duhoviti, signor Spallanzani, ali nita manje nije istina to to ja govorim zato, jer me vi vrijeate! MAGISTAR (gura Alfonsa s njegovom kantom i krvavim krpama) Ajde, ajde, gubi se! (Da bi smanjio impresiju) aavko, nije sasvim sabran, ratni invalid, perforirali su mu lubanju... MORGENS (poslije Klarinog saopenja da ga zove rimska ambasada, uznemirio se vidljivo. Zaustavio se pred engleskim satom. Stanka. Vrijeme odmie tiktak. Morgensom je zavladalo oito neraspoloenje. Usporeduje svoj depni sat sa kazaljkama velikog sata) Ne znam, gdje su ovi tako dugo s bolnikim kolima? Pa ipak, ima ve vie od pola sata... MAGISTAR: Jasna stvar! Mi u Castelcaprinu imamo samo jedna ambulantna kola, a ta se, naalost, upotrebljavaju i u policijske svrhe. Odvezla su se gospoda jutros rano u San Girolamo in Monte, to je etrdeset kilometara od Castelcaprina. MORGENS: Ne razumijem, mogli su se ve vratiti... MAGISTAR: Dakako, ali gospoda od policije odvezla su svoja dvatri klijenta na izvide" oko San Girolama in Monte. Pitanje je kad e se vratiti. KARABINIJER: Vi fantazirate kao i onaj va degenero! Nitko vas nije nita pitao. Vama nisu jo perforirali lubanju, pa ipak niste od njega nita inteligentniji! MAGISTAR: Kako me nije nitko nita pitao? Pitao me gospodin profesor, poasni rimski doktor, objanjavam kako stvari stoje, bez ikakve zle

43 namjere, oprostite, nisam mislio nita, prosto samo tako, mislio sam, naime, da, oprostite, nita nisam mislio... ARETEJ (ustao je fasciniran svime to je uo. Alfonsovom lamentacijom, tonom s kojim razgovara karabinijer s magistrom, a naroito telefonskim razgovorom. Pristupio je telefonu i podigao telefonsku koljku, imitirajui Klaru Anitu. Prislukuje, a ne uje nita. Spram Morgensa) Vas je zvao Rim na ovu crnu koljku? MORGENS (pali cigaretu, mrzovoljno) Da, zvao me Rim! APATRID B (da prekine ovaj razgovor) Bilo bi ingeniozno, dragi magistre, kad biste nam servirali malo dobrog konjaka! MAGISTRA (usluno) Rekla sam ve Alfonsu, gospodine doktore, stii e svakog trenutka. ARETEJ (inzistira na svome pitanju) A tko vas je zvao iz Rima? Palatin? MORGENS (rezervirano) Ne! ARETEJ: Kvestura? MORGENS: Ne! ARETEJ: A to ele od vas? Da otrujete nekoga? MORGENS (iznenaeno) Kako vam je pala na pamet ta bizarna misao? ARETEJ: Jednostavno. Mene Rim zove uvijek samo onda, kada treba da nekoga poaljem u podzemlje. (Igra se koljkom kao misterioznim predmetom. Stavlja je na njeno mjesto, a onda je opet podie.) APATRID A (spram Apatrida B) Da pomognemo ovom naem Don Quijoteu! Nisam ga nikada mogao da zamislim kako telefonira... APATRID B: To to antropoidi telefoniraju, to ga nee zbuniti. Trebalo bi mu objasniti tehniku Cezarovih telefona, to je sve! Ostalo mu je, ini se, ve prilino jasno. ARETEJ (sa koljkom u ruci) Ovaj glas putuje kroz zidove preko planina i voda, kao pota? APATRID B: Glas putuje icama, sve su zemlje i ceste povezane tim iama. ARETEJ (ispitujui icu) Da li bih i ja mogao poslati svoj glas ovom icom? APATRID B: Kako da ne. ARETEJ: U Rim, na primjer? APATRID B: U Rim ili u Aleksandriju, sve do Tule i do Hadramauta. ARETEJ: Dobro! A da li biste mogli poruiti u Rim da se pronae Kajo Anicije Sever, da mu javim, da je imperatorica Klaudija Paulina balzamirana, da sam izvrio palatinsku zapovijed i da ga ekam. (Stanka. Tiina. U mranim asocijacijama) Da mu poruim da je nitkov, da me je prevario, da su mi njegovi razbojnici razvalili kuu i poklali masu svijeta! Ako je istina, da ste vi hiljadu sedam stotina godina daleko od nas, onda taj nitkov od Anicija jo uvijek kolje oko sebe kao bijesni vepar. I tu je ubio juer jednog mladia pred apotekom. APATRID B i KLARA: Gdje je ubio, koga je ubio? ARETEJ: Pa onaj epileptik, onaj rob, koji je vukao pune taljige odsjeenih ljudskih ruku, zar nam nije rekao da su juer ubili ovdje jednog mladia? A i mene bi bili ubili vai legionari, da me niste spasili! (Spram Klare Anite) I vaeg su mua ubili... MAGISTRA (ula je i servira konjak redom) Molim, izvolite.

44 MORGENS (da prekine Areteja) Izvolite, to je staro grko vino! U zdravlje vae! ARETEJ: Da nije otrov? MORGENS: Kakav otrov? Vidite da ga pijemo svi. To je prepeeno grko vino! ARETEJ (ispija konjak) Gorko, pogano, nije slabo, ne mirie po dimu! Sva naa vina vonjaju po snirdljivim mjeinama kozjim nad ognjitem. Ovo je zapravo dobro vino! MAGISTRA: Izvolite, molim! ARETEJ (sa drugom aom konjaka) Ona prokleta ica, to je mudra stvar! Vi pitate, a onaj odgovara. A ako vas netko pita, da li i vi odgovarate? APATRID B: Razumije se. ARETEJ: Kad bi vama sada iz Palatina naredili da me otrujete, biste li vi to uli? MORGENS: uli bismo, dakako, ali ne bismo izvrili. Mi smo hipokratici! ARETEJ: I ja sam hipokratik! Znam ja veoma dobro kako je to! Hipokrat je jedno, a vlastita glava drugo! Molim vas jo jenu au. APATRID A (spram Morgensa) Opit emo ga... MORGENS: Nemamo to riskirati. Na svojoj klinici ja ve godinama ek;perimentiram alkoholom. A kod vas, kolega, i vi lijeite vinom? ARETEJ: Ve prema tome. arlatani svi lijee vinom, sve i uvijek! Tesalos z Trallesa, na primjer, ta smrdljiva pijandura, ta intelektualna protuha, proilavila se po svojoj Himni Vinu, kao o panaceji, i Temison iz Laodiceje kretao ie trajno u oblacima vina, sa svojom bandom ubojica i trovaa... MORGENS: To je onaj Temison, koga Juvenal apostrofira kao ubojicu: "Quot Themison aegros autumno occiderit uno"... ARETEJ: Eto, vidite, njega ni Juvenal nije uspio raskrinkati, glupost je vjena! (Sa aom konjaka u ruci, zaustavio se pred baroknim globusom) A ova lopta, to je? APATRID A: To je naa zemlja. Ova naa zemlja na kojoj ivimo. ARETEJ: Zemlja kao lopta? Zanimljivo. To je stara Demokritova hipoteza. Time nam dosauje i Lukrecije. Kad se poete uputaju u astronomiju, uvijek ispada pomalo naivno. Jo sam na poetku svoga egrtovanja napisao kako Lukrecije o svetoj bolesti, o melankoliji, o svima vrstama depresija i manija luieta kao kakav primitivan traki seljak. Onda sam izvukao svoje prve batine. Zemlja kao lopta, to je pametna misao, ljudi su spram toga komarci. A ta je p suncem? Zar je sunce isto tako lopta? Zemlja leti pod suncem, a onda e se, dakako, i sama strovaliti jednoga dana u podzemlje, a sunce e ostati da svijetli, jer je ono jedino i vjeno. APATRID A: Pa nije ni sunce "jedino ni vjeno"! Da li znate koliko zrnja ima u jednoj vrei ita? ARETEJ: To ne bi bilo teko izraunati. APATRID A: Da, ali ako je svako zrno u jednoj vrei hiljadu hiljada sunaca i kad biste imali da izraunate stotine hiljada hiljada vrea ita i jo hiIjadu hiljada puta toliko, toliko ima sunaca. ARETEJ: Vi ste izbrojili va sunca? A ivotinje? A ribe? A biljke? A sve bolesti? APATRID A: Ribe, ptice i biljke jesmo, bolesti zbrajamo. Na tome se radi.

45 ARETEJ: I svakoj ste otkrili lijek? APATRIDI A i B: Na putu smo... ARETEJ: I sve ste to rasvijetlili? MORGENS: Mnogo toga smo rasvijetlili... ARETEJ (u mislima) Vi, dakle, znate koliko ima sunaca i koliko bolesti? A to je. s onim mladiem, koga su ubili juer ovdje pred apotekom? APATRID B: To je politika. ARETEJ: Da! ovjek je politika ivotinja. A to je politika? APATRID B: To je borba protiv ivotinje u ovjeku... Borba protiv tiranide... ARETEJ: Pa da, rekli ste mi pred Minervom, da vai tirani ubijaju slobodno kao ivotinje. A i sina staroga gospodina isto su tako ubili? Zato? MORGENS: Pa rekli smo vam, politika! ARETEJ: Kakva je to politika: dati se ubiti od ivotinje? APATRIDI A i B: Nije htio ubijati. ARETEJ: Ubiti ili dati se ubiti?" To se zove danas politika? (Zaronivi u svoje mrano pamenje) Ah, da! (Stanka. Obrat) A to je ovo? (Zaustavio se pred reklamom lijeka protiv glavoholje, koja prikazuje ljudski mozak u prerezu.) KLARA ANITA: Vidite, ljudski mozak u anatomskom prerezu. ARETEJ: Sve ste zvijezde pobrojali i ljudski mozak razrezali, i nitko vas ne smeta u tom poslu? Ne prijete vam lomaama, ne bacaju vas lavovima? MORGENS: Zato da nas bacaju lavovima kad se bavimo naunim poslom. ARETEJ: A kod vas nauka, to to znai? MORGENS: Nauka je popis svih istina. ARETEJ: I politikih istina? Naime, ono to vi danas tako zovete? Naime, da li vaa nauka danas slobodno registruje sva tiranska, to jest politika" umorstva? (Telefon impetuozno zvoni.) MAGISTRA (na telefonu) Molim, molim. Sluam. (Spram Klare Anite) XX Century" javlja da Rim trai ekscelenciju. MORGENS: Pa mogli ste rei da smo ve otili. MAGISTRA: Oprostite, ali nitko mi nije nita rekao. MORGENS: U redu. Ako se javi Rim, javite da nas nema, da ne znate kamo smo otili. (Telefon zvoni. Nametljivo, glasno.) MAGISTRA (na telefonu, zbunjena) Molim, molim, Rim, Rim, ambasada, da, molim! Ne, ne, odmah! (S oitim respektom) Knez molj lino ekscelenciju. MORGENS: Zamolio sam vas, draga gospoice, da kaete da nas nema. MAGISTRA: Nisam mogla, ekscelencijo! MORGENS (na aparatu pasivno) Molim, doktor Morgens, da, izvolite! Da, ujem, ne, nisam imao pojma, kako, ne razumijem. Ako je doktor Kurt Lyhne uhapen, to se desilo savreno nezavisno od mog puta. To je sasvim iskljueno. Rad u mom institutu odvija se pod mojom linom kontrolom, razumije se, to su trikovi! Ne, svaku takvu pretpostavku odbijam najenerginije. Kako? To je ispod mog dostojanstva da uope govorim o tome. Ja sam ovdje potpuno privatno. Ne, nemam nikakve veze s tim sluajem. On nije emigrant. On je otputovao s najnormalnijom

46 putnicom. Tako? Za toga ovjeka ne mogu biti odgovoran! Doktor Kurt Lyhne, to je drugi sluaj. to? Pa to je neinteligentna pretpostavka. Doktor Kurt Lyhne je moj najbolji suradnik, on uiva meunarodni ugled. On je nada evropske medicine, da, da, ingeniozna nada evropske medicine. To je sasvim providna impostura. Tako je, da. Ne, ne mislim dolaziti u Rim, eventualno na povratku. Da, XX Century" u Castelcaprinu. Ne ostajem ovdje, spremam se za Taorminu. Dobro je, javit u vam svoju adresu. Nisam sam, tu sam s udovicom svoga sina Paula. Nemam vie nita da kaem. (Vratio se zabrinut i sjeo u fotelju. Klara mu se pribliila. Morgens odbijajui nervozno dimove) ivimo u menaeriji, ovjek je postao predmet, Kurt je lien slobode, kao konspirator, preglupo. KLARA: Poslije Pavlove smrti nema stvari na ovome svijetu, koja bi me mogla iznenaditi. Ja alim samo to, da vi nikako neete da razumijete, da je sve oko nas bez perspektive. MORGENS: Kad bismo posumnjali u sve to znamo, to bi bilo slaboumno samoubojstvo. KLARA: Ta vidite da prelaze svaku granicu. Trebalo je odbiti svaku takvu pretpostavku. MORGENS: Pa uli ste ta sam mu odgovorio. Ne mogu uzeti revolver, dijete! (Aretej, promatrajui anatomski model ovjeka, naulio je ui oko ovog razgovora. On je fasciniran anatomskim modelom, a zapravo vie prati to se zbiva s Morgensom tako da razgovor sa Apatridom B simulira. Apatrid B je zapalio svjetiljku i staklena figura anatomskog modela zasjala je maginom svjetlou. Figura kao reklama za sedative prikazuje nervni sistem ovjeka sa crvenoutomodro obojenim ivcima.) ARETEJ: Kakva je to hladna svjetlost? APATRID B: Od munja. To je svjetlost od gromova. ARETEJ: Odakle stie ta munja tako tiho? APATRID B: icom. ARETEJ: Munja putuje icom isto tako kao i ljudski glas? APATRID B: Da, itava zemlja je sapeta icama kao lopta mreom. Gromovi nam svijetle i prenose glasove. ARETEJ: To je ono o emu je Arhimed sanjao: vi ste podigli zemlju. Onaj, koji je otkrio da munjom osvijetli ljudsku utrobu, pametniji je od Zeusa. Pobijediti glupu prirodu, to je mudro. Ja ostajem kod svoje teze: priroda ne zna to radi. MORGENS: To je u vezi s vaom antigalenskom, disteleolokom teorijom? ARETEJ: Ne, to nije u vezi sa Galenom, nego uope. Kad bi priroda znala to radi, onda onaj tamo iz Rima ne bi mogao tako grubo prijetiti ovjeku laima i umorstvom. MORGENS (nervozno) Kako vi znate to su mi javili iz Rima? To su sve fikcije! ARETEJ: Znam, jer sam otkrio tajnu ljudske gluposti. Glupost je svemirska sila, ona je jedina koja postoji pod zvijezdama, ona ih pokree, i zato priroda nema i ne moe imati nikakva plana. Jer kad bi ta glupost bila nastala po planu, onda nita ne bi bilo sluajno, a ako na ovome svijetu

47 nita nije sluajno, onda sve stoji u uzronoj vezi, a ako sve djeluje po uzronoj vezi, onda bi priroda, kad bi bila mudra i kad bi znala to radi, bila mudra i onda ne bi radila ono to radi, jer bi bila mudra, i onda Sin Boji Ilirik iz Rima ne bi vladao po svojoj palatinskoj logici, koja je nesumnjivo glupa i krvava. MORGENS: Pred mnotvom otvorenih pitanja nitko ozbiljan vie ne pretpostavlja, da priroda djeluje po planu i da uope i postoji neki plan. ARETEJ: I vi to smijete da kaete glasno? MORGENS: Da, a zato da ne? ARETEJ: I ne bojite se onoga svoga palatinskog boga iz ice, da vam ne skine glavu? Ne bojite se da vam ne spale knjige? MORGENS: Netko tko tako ne misli ne misli nauno, bez obzira to o tome misle bogovi ili krvnici. ARETEJ: Sve to od vas ujem mudro je i jasno. Od naih bogova nikada mi mjedan nije rekao nijedne rijei, koja bi vrijedila samo skrupulu vae pameti. Ako ste vi zaista na bogove nalik, a tuju vas kao bogove, kad vam diu kipove po akademijama i kada tamo nauavate stvari zbog kojih smo mi gubili glave, onda vas molim, gledajte da se ne naete u situaciji kao to je ova moja, ovdje i sada. (Od krvi, od konjaka, od mnotva uzbudenja Aretej je stao da se kree scenom kao pantera. Zastajkujui na tren pred globusom, pred staklenim anatomskim modelom, pred prerezom mozga, pred zlatnim poprsjem, pred bistama Hipokrata i Platona, Aristotela, Galena, Eskulapa i Higije, on krui sa svojim glasnim mislima, izgovarajui ih bez obzira na prisutne.) ARETEJ: San ili java, ja ili ti, mi ili vi, tko smo mi, a tko ste vi,. jer, ako su ovo Hipokrat i Eskulap zaista, i ako ova apoteka nosi moje ime, i ako je ovaj lik u ovom zlatnom sjaju neto to bi trebalo da bude zaista moj lik, a ta naduvena nakaza nema nikakve veze sa mnom, jer ja sam ja, a nisam ovo glupo, bradato tele, a ipak mi nitko od vas ne vjeruje da sam ja to to doista jesam, naime ja, i smatrate me pijanom ludom, i na kraju kako bih mogao da dokaem to je istina, kada se po logici Kaja Anicija Severa svaka, pak i najgluplja la moe dokazati da je istina? MORGENS: Pa dobro, objasnite nam ve jedamput tko je taj Anicije? ARETEJ: To je gospodin iz Rima! On moe dokazati svaku la, njegovoj logici pokoravaju se sve ropske njuke, a tih ima nerazmjerno vie nego nas! Ubili su vam sina, i onog mladia ubili su tu juer, a nekoliko trenutaka prije toga ubili su Lucija na ovom istom mjestu, i on je bio nada jedne medicine", kao to e vam pobiti sve vae medicinske nade"... A ovaj glupi Eskulap jo uvijek prkosi ljudskoj pameti, bijedan lik za komediju i nita vie, a eno ga, gdje patetino stoluje bogovima ravan, a meni nitko ne vjeruje, da sam palatinski arhijatar i da ono nije moja mrtva ena u sarkofagu! (Udar zvona sa bazilike svete Ancile. Bas najteeg zvona otvara kanonadu tako da ova grmljavina odjekuje pod svodovima male apoteke stravino.) ARETEJ (zabezeknuto) Kakve su to tepsije, kakva je to barbarska halabuka, zaustavite tu galamu, tu se rui kavalkada svih furija i svih demona itavog podzemlja, to je ludnica. APATRID A: To zvoni vaa ena, sveta Ancila, koju su spalili na lomai.

48 ARETEJ: A to ovi bakrai govore, to oni hoe da kau, to to oni urlaju? APATRID B: To vaa ena, sveta Ancila, zove na uzbunu! ARETEJ: Moja ena, Ancila Livija, na uzbunu, a protivu koga? APATRIDI A i B: Protivu Zeusova sina na Palatinu, protiv itavog Olimpa, protivu vae anatomije i svega to je na svijetu logino i mudro. ARETEJ: Znao sam da su se one nazarenske furije urotile protiv zdrave ljudske pameti, govorio sam ja to Liviji... A to me promatrate kao ludu? Vi niislite da njukam i da maem repom, da traim samilost, samo da me pustite da poletim kao pseto niz ulicu, da se spasim iz ove magle, iz ove gluposti? Neka ve prestanu udarati ovim gvozdenim zdjelama! Govorio sam Liviji godinama, da su novoroeni bogovi mnogo opasniji od starih umornih pederasta. (Zaustavio se fasciniran. Zapelo mu je oko o kavalkadu napolitanske kole na stijeni) ta prikazuje ova slika? APATRID B: Konjaniku bitku! ARETEJ: Kod Farsala? Svaka bitka zapravo je samoubojstvo jedne te iste vojske! Antonije je jedini general koji je to spoznao i tako je kod Farsala zaspao, mjesto da pobijedi! (Promatrajui staru aavu sliku, primijetio je na stijeni fragmente Arinoine freske i to ga je uznemirilo. Vratio se pod krov svog vlastitog atrija, naao se na svojoj zemlji. Povienim glasom, koji ne podnosi nikakav otpor) Skinite tu sliku! MAGISTAR (uzbueno) Sad eemo jo i slike skidati po volji ovog manijaka? Pa dobro, gospodo, to se ova luda nametnula vama, to je vaa stvar, po emu imam da trpim da mi se od apoteke stvara ludnica? ARETEJ (imperativno) Skinite tu sliku, kad vam kaem, valjda mogu pod svojim krovom raditi to hou! (Skoio je na stolicu i u jednom zaletu zbacio sliku tdko da su se raspali truli okviri.) MAGISTAR: Pa ovaj je potpuno poludio. Alfonso, gospodo, gospodine caposquadra, zovite asistenticu, molim vas, tko e to meni platiti? APATRID B: Pa vidite da ekamo kola. MAGISTAR (sakupljajui odlomke slomljenog okvira) ekamo kola, ekamo kola, dok stignu kola, ovaj e mi razvaliti itavu kuu! To je od vas veoma duhovito da ekamo kola, ali zbog jednog vaeg hira vi ste od moje apoteke stvorili ludnicu, mi smo drogerija, gospodine profesore, ekscelencijo, gospodine marale, mi nismo ludnica, molim vas! APATRID A: Svakog trenutka stiu kola, smirite se! MAGISTAR: Ja sam na gubitku itavog svog inkasa, nama sezona ne traje itavu godinu, trebalo je tu ludu strpati u zatvor, ve bi se tamo bio otrijeznio, ja nisam slava evropske medicine", mi nemamo vremena da budemo enerozni, mi nismo milijarderi, za nas je jedan centesimo - jedan centesimo! (Dok prepirka traje, Aretej perkutira stijenu. Pod njegovim prstima ocrtava se lik Arinoe u fluorescentnim obrisima. U punoj jasnoi privienja, u zlatnom peplonu, u kontrastu sa crnim egipatskim pasoglavcima, pojavila se Arinoe u itavome svom armu. Kucajui po stijeni Aretej je otkrio jedno uplje mjesto. Skoio je i uzeo bat iz muara s apotekarskog stola i stao njime da obija cigle, jednu pak drugu. Vadi polomljene cigle rukom, jednu, drugu, treu, sve bjesomunije, kao jazavar, kad opsjednut njuhom ruje zemlju u slutnji neposrednog plijena.)

49 MAGISTAR (zapomae) Sruit e nam se kua, vi ste ludi, gospodine inspektore, Alfonso, pa zar ne vidite ta ova luda stvara, telefonirajte, javite, zatraite asistenciju, to je katastrofa! (Bacio se na Areteja, ali ga je ovaj odgurnuo s demonskom snagom.) ARETEJ (uvukao se glavom u rupu na stijeni i tamo neto pipa, u mraku, rukama. Izvukao je mumijiciranu ljudsku ruku. To je bacio. Jedan prsni ko, jednu lubanju, jo nekoliko rebara, jednu kimu sa kukovima, jednu nogu, jednu kutiju. U toj kutiji bili su njegovi rukopisi. Otvara kutiju) To su moji rukopisi. Prah, pepeo, blato, nita! (Ponovo se bacio na traenje glavom u rupu. Baca iza sebe prnje, kosti i jo jednu ruku, kao pseto kad grebe. Stanka. Izvadio je Arinoinu pticu. Die pticu, stavlja je na dlanove, hoe da je oivi svojim dahom, ali ptica je mrtva.) ARETEJ: Ptica je mrtva. I Arinoina ptica je mrtva... Povjerovao sam da ovjek moe da pobjegne iz svoga vremena ako uje njen glas. uo sam je, a ona je mrtva, Klaudiju sam otrovao, Liviju su ubili, mislio sam da preplivam i preplivao sam i sad sam tu na drugoj obali... (Dok to Aretej govori, zvuk sirene. Stie ekipa za prvu pomo. Na trgu pred bazilikom graja i agor mase. Sirene, klaksoni. Ulazi doktor sa dva bolniara.) APATRID A (prikazuje doktoru staroga gospodina) Raoul Sigurd Morgens. (Doktor u slubi prve pomoi, rukuje se servilno sa starim gospodinom i sa ostalima.) APATRID B: Svi smo mi doktori medicine. DOKTOR: Doktor Venturi, milo mi je, neobino sam sretan, gospodo kolege, ekscelencijo, dopustite mi da vam izjavim, da smatram ovaj na susret historijskom ansom, da smo imali sree da vas pozdravimo u naoj sredini. Tko bi se tome bio mogao nadati u Castelcaprinu? ARETEJ: Od prvog trenutka znao sam da ete me predati krvnicima. MORGENS: To su nai prijatelji! (Spram doktora) Mislim, kolega, da je vaa intervencija suvina. Sluaj je veoma interesantan i jedino to moete, da nas odvezete u hotel. ovjek e ostati na mojoj brizi! Preuzimam punu garanciju, izvolite tako javiti u bolnicu! (Ljudi u bijelom pasivno se podreuju.) PETA SLIKA U HOTELU XX CENTURY" Preko itave scene, u visini drugog sprata, fasada velike neorenesansne zgrade hotela XX Century". Poar tramontane na terasama i u kronjama pinija i horova. Tende na balkonima viih spratova u arkim hojama. etvorosobni apartman Sigurda Morgensa otvoren je na terasu. U salonu desno Aretej na podu, sa epidijaskopom, projicira razne slike u ivim hojama. Iz radija andante Pete Beethovenove simfonije. Uz tihe odzvuke kampanila, u akustici blagoga septembarskog sumraka, iz daljine. GLASOVI KOLPORTERA: Posebno izdanje, Velika pobjeda kod Madrida, Bitka kod Guadalajare! Prodor u glavne pozicije katalonskog fronta, Veliki manevri mediteranske flote, Djelomina mobilizacija. (Apatrid A, na terasi, mislima odsutan, s pogledom na dalekoj puini. Stanka. Andante Pete. Cvrci. Sobe Morgensovog apartmana osvijetljene abaurima.)

50 APATRID B (ulazi preko srednjeg salona, tiho, na prstima. Osvrui se oprezno na salon s Aretejem, predaje Apatridu A snop veernjih novina) Morituri te salutant", mobilizacija! to javlja London? APATRID A: Consiglio dei Quattri, Lady Wansitart objavila je jedan sonet o Golubu i o maslinovoj granici. Svjetski mir sprema se da bukne u fantastinim razmjerima, sve dok se ne ispuni proroanstvo svetog Malahija: posljednji papa spaljen po Antikristu. Trube i bubnjevi apokaliptikog pogreba: marcia funebre! APATRID B: Pred Castelcaprinom usidrila se itava flota bojnih grdosija. Pue se kao vulkani. APATRID A: Nerazmjerno mnogo manje sam indiferentan spram jedne kutije sardina, nego spram itave bojne flote. APATRID B: Mobilizacija godita 1916, 17, 18! Kako li sam 1916. naivno zaviao novoroenim bebama u kolicima, a eto, Evropa dere svoje vlastite bebe kao divlja prasica sezonski... APATRID A: Sve do nae civilizacije nema nijedne koja nije bila kanibalska. APATRID B: To je veoma utjeno u ovome trenutku, priznajem. APATRID A: Evropa umire, a da se zapravo jo nije ni rodila. Koja je civilizacija tako brzo nestala kao evropska? Nema joj ni pedeset godina. Minervin Hram stajao je tu u Castelcaprinu vie od dvije hiljade godina, a onda je tek stigla sveta Ancila da ga srui. A propos: to radi na dragi i potovani udovac svete Ancile? APATRID B: Stigao je sada ravno do treeg razreda gimnazije. Igra se svojom laternom magikom. Svira Chopina, na Schonberga reagira alergino, romantina priroda. Oaran je New Yorkom upravo tako kao i mikroskopom. Rubensove ene simpatinije su mu od helenskih boginja. APATRID A: Pojavio se meu nama, a sad ne znamo ta emo s njim? APATRID B: Neka stvari teku svojim normalnim tokom, ne treba ga dirati. APATRID A: On bi morao poeti reagirati logino. Nemogue je da se pred njim ne bi digle zavjese. itavo poslijepodne ispitivao me je kako je to ubijen Morgensov sin i zato svi mi lutamo svijetom bez krova. APATRID B (promatrajui diskretno Areteja to radi u salonu) Zasad je jo uvijek u povienom raspoloenju. Ponavlja Petu ad infinitum. To je sad njegov faustovski trenutak: Solch ein Gewimmel mcht' ich sehn, Auf freiem Grund mit freiem Volke stehn. Zum Augenblicke drft' ich sagen: Verweile doch, du bist so schn... APATRID A: Kad ovjek ne bi tako trajno gubio pamenje, uvijek bi znao sto treba da radi. Ako ni po emu, a ono po sjeanju na batine. Kao pas. Historijsko pamenje, meutim, jeste dim. APATRID B (ustao je bacivi pogled sa terase u park) Eno ih, dolaze! Stari sa svojom gospoom snahom. Simpatina ena, nema u sebi nieg od patosa jedne udovice martira. Nesretna ena. ini se da joj je sueno da ivi u sjeni golgotskih motiva. Hoe li ikad netko progovoriti o perverznim patnjama naih dana? to je sa gospodinom iz Rima? I on je odsjeo u naem hotelu.

51 APATRID A: etao je itavo poslijepodne s Morgensom uz Lungomare, a Klaru sam naao gdje eka Staroga u kavani pred bazilikom. Bila je nervozna... APATRID B: Trebalo je ostati dosljedan. Svi ovi diplomatski razgovori osveuju se prije ili kasnije. APATRID A: Jeste, ali su te stvari esto tako zamrene. ovjek je doputovao iz Rima, a da pobjegnu pred njim u Taorminu, ne bi imalo smisla. Svejedno je, na kraju, da li se o jednoj sranoj krizi jednog politikog trupla vode pregovori u Castelcaprinu ili na Siciliji. APATRID B: udi me da su Starog pustili da otputuje u inostranstvo. To je perverzno i enerozno u isti mah. APATRID A: U tome i jeste trik: pustili su ga da bi time smanjili vjerodostojnost antae. APATRID B: Kako? APATRID A: Jednostavno: oni trae da Stari potpie taj dokumenat o smrti ovjeka, koga su likvidirali, tako da se dan potpisa podudara sa danom njegova odlaska u Castelcaprino. Time smanjuju svaku sumnju da potpis nije dat od slobodne volje. APATRID B: Pa da, ali time riskiraju demanti iz inostranstva. APATRID A: Nasuprot, koeficijent demantija ovim je trikom sveden na niticu. APATRID B: Smijeno, potpis antidatiran, a iznuen u Castelcaprinu dva mjeseca poslije umorstva, juridiki kretinizam. APATRID A: Da, ali Cezar nam je napisao nekoliko stotina stranica o isto tako kretenskom sistemu talaca, i ako niste zaboravili, tamo sve vrvi od perifrastinih konjugacija. Starome su pohapsili itav institut i prijete mu difamantnim procesom velikog stila. APATRID B: Smijeno, tko jo vjeruje u te procese? APATRID A: To je istina, ali je isto tako istina i to, da od njih pucaju kosti svima nama, od Areteja pa sve do Morgensa. Barun je bacio svoje karte: da potpie ili da, se vrati... APATRID B: Nije lud da se vrati... APATRID A: Ne bude li se vratio, uhapsit e ga na temelju iskaza njegovih vlastitih suradnika... APATRID B: A pravo azila? APATRID A: to je vama, ovjee? Za pse bez marke nema azila. APATRID B (sa kaiprstom na usni) Chopin! Nokturno u cmolu. Patos posmrtne poasti za pse bez azila. Smea no, kao venozna krv, tako mrana no. I njemu Chopin neto govori. udni su magneti chopinske tajne, da joj prislukuju i mrtvaci po grobovima. APATRID A: Sto posto politiki tendenciozna muzika: muzika svih desperatera kroz vjekove, bez prava na azil. (Morgens i Klara Anita ulaze kroz srednji salon. Rukuju se s apatridima tiho i melankolino, da ne bi zbunili Areteja. Nijema igra, stanka.) APATRID B: C-mol nokturno! MORGENS (spram Klare, kao da je moli za dozvolu) Zapalit u jednu cigaretu, smijem? (Pali nervozno, upijajui dimove.) APATRID A (sa uenjem) Koja je to?

52 KLARA (rezignirano) Ne znam, trideseta, etrdeseta, pedeseta... MORGENS: Klara, srce, molim vas, zar ne? Zivimo u spiljama, sve je to tako svejedno, molim vas, poruite da neto popijemo, konjaka, crne kave, groa, to zapovijedate, gospodo? APATRIDI A i B: Molimo... KLARA (na telefonu) Molim vas, imamo goste, da, imamo goste, molim kave, voa, groa, leda, da, i konjaka, ne, whisky - ne, konjak, da, molim, samo brzo! (Tiina, Chopin, depresija, stanka.) APATRID A (uz Chopina) Kad sluam Chopina, jasno mi je, da nitko jo nije umio otkriti onu istinitu rije koja bi zasvijetlila na pogrebu svega to smo mislili da je u nama ljudsko. Ova je nona muzika ista kantilena smrti. MORGENS: Nisam znao, doktore, da vam je lirika slaba strana... to ima novo? to govori London? APATRID B: London? London svira Rosamundevalcer... Pariz reklamira ovogodinje Badnje vee u Betlehemu... Nous passerons nos vacances de Noel a Palestine... La Terre Sainte... optimizam i vedrina, svijetle perspektive, bordelski klaviri, Straussovi valceri... (Butler servira voe, konjak i kavu. Apalrid A je poao po Areteja i dovodi ga ispod ruke na terasu. Servirajui konjak i voe Areteju) APATRID A: Je l te, molim vas, interesovalo bi me, da li vam ova naa muzika govori o smrti? ARETEJ (u sandalama, bosonog, zaogrnut crnom kunom kabanicom) Ne znam, stee mi dijafragmu, to je tamna muzika, ubori kao potok u tmini, a opet je melem, ne znam. Ranjena ptica, slomljenih krila, tuga za daljinama, tako, alost to ne moemo da ivimo ovjeka dostojno, a ipak, ona ipak govori o tome, da se moe ivjeti ljudski, ne znam kako bih da naem pravu rije: stidim se svojih sramota... (Stanka. Cvrci. Svi su spustili pokunjeno glave.) ARETEJ: Ako je netko bogovima ravan, onda je to ova muzika. (Stanka. Klara je ustala bez rijei i zuri u daljinu. Tihe suze.) ARETEJ: Plae harfa u noi i vi plaete. Nije mi jasno to se to sa svima vama zbiva? Zato plaete, Klara? Prostor i vrijeme pretvorili ste u snage ovjeku sklone, vode, vatru, gromove, ivotinje, sve ste podredili svojoj volji i svatko razuman trebalo bi da poklekne pred punim smislom vae svijesti i da vam na koljenima prizna da ste giganti, a vi tugujete kao da vam je netko umro. MORGENS: Jo uvijek svijetom vlada Eter, Sin Noi i Tmine, sine moj! Sve je jo uvijek orfejska pjesma prokletstava, a jedina svjetlost meu nama samo je iluzija, da e na kraju ovog nokturna ipak svanuti... ARETEJ: Sve nae inspiracije raale su se nou. Sve to je uzvieno i mudro, raalo se potajno, u sjeni krvnike sjekire. Pamet se kretala pod krinkom. A ovi vai meridijani kojima ste obujmili zemlju kao loptu, to su podnevni lukovi puni svjetlosti. Nitko od vas nema razloga da plae. APATRID B: Vi ste pisali o melankoliji, a mi ne bolujemo od fiksnih ideja, ali je ipak tako da od nas nitko nema razloga da se raduje. ARETEJ: Zato da ne? Osvijetlili ste ovjeka, kreete se brzinom munje, letite kao ptice, vae slike, vaa muzika, vaa medicina, spram toga su bogovi zaista samilosti dostojna bijeda, zato vi ne biste imali razloga da

53 se radujete? MORGENS: I moj sin je pisao knjige o sunanim meridijanima, a onda su ga ubili kao psa. ARETEJ: Sad je pamet pobijedila, svaka vaa knjiga impozantnija je od svih faraonskih grobnica... (Kucanje. Ulazi maitre d'hotel, veoma utivo, a ipak nametljivo i drsko. On vlada savrenom tehnikom dvosmislenih aluzija s prizvukom neprikrivene prijetnje.) MAlTRE D'HOTEL: Oprostite, molim, ekscelencijo, to. smetam, ali po dunosti, koju imam ast vriti u ovako otmjenoj kui kao to je XX Century", neobino mi je ao to sam se naao u prilici da kucam na vaa vrata nezvan, da budem neka vrsta nametljiva posrednika, savreno, dakako, nezavisno od svoje line volje. MORGENS (odbojno, pasivno. Njegov ton ostaje do kraja rezerviran) Da, molim, o emu se radi? MAITRE: Oprostite, ekscelencijo, mojoj tremi, ja sam zaista zbunjen, ne nalazim pravu rije, a to je posvema prirodno, na kraju, ako se uzme da se obian smrtnik naao pred Likom, koji je tako rei spomenik meu nama, ali meni bi bilo mnogo jednostavnije kad bih mogao izmijeniti s vama neke misli u etiri oka, jer, najposlije, stvar je diskretna, a i delikatna, te ne znam mogu li pred gospodom da budem sasvim otvoren i iskren, a osim toga, da, i tako dalje, i tako dalje, molim vas hiljadu puta za oprotenje... MORGENS (nervozno) Da, o emu se radi? MAITRE: Imao bih na vas jednu molbu, ekscelencijo, a istodobno i jednu poruku, pak mislim, kad biste bili tako ljubezni da mi poklonite trenutakdva, sarno jednu jedinu sekundu, u etiri oka... MORGENS: Ovo su sve moji prijatelji, kao da smo sami, ne dajte se smeta", ja sam, kako vidite, u drutvu, gospoda su moji dragi gosti, ja nemam vremena... MAITRE: Gospodine profesore, meni je zaista neprijatno, ali ja ve kao neka vrsta vratara ovdje u naem XX Century" nisam mogao odbiti njegovoj ekscelenciji, gospodinu barunu da vam ne prenesem njegovu poruku, po njegovoj zaista, moram da kaem, neuobiajeno imperativnoj elji... MORGENS (vidljivo iznenaen) Tako, zar barun nije otputovao? MAITRE: Ne, njegova ekscelencija je odgodila svoj odlazak. Njegova ekscelencija zamolila me je, s akcentom, da vam i lno predam ovo njegovo pismo, i ja nisam barunu mogao da odbijem tu uslugu, pak vas molim, da me razumijete, izvolite, molim. (Predaje Morgensu pismo.) MORGENS (uzima pismo i bacivi jedan pogled na rukopis baca ga na stol, ne otvorivi ga) Hvala vam, dobro, molim! MAITRE: Da, razumijem. Molim vas, ekscelencijo, meni je ta dunost naroito neprijatna, razumije se, ali ne mogu da ne naglasim, da njegova ekscelencija inzistira, kaem, inzistira, da se ni u kom sluaju ne vratim bez odgovora. Pretpostavljam da je pismo veoma vano, jer mislim da barun ne bi bio riskirao da me uputi k vama s naroitim aplombom bez nekih specijalnih i vanih razloga... MORGENS (nervozno) Rekao sam, hvala, veoma ljubezno od vas, u redu,

54 predali ste mi pismo, ta elite jo? MAITRE: Da, molim, ali mislim da se ne bih mogao vratiti bez odgovora. MORGENS: Pa rekao sam vam hvala, zar ne? Moete krenuti, dobili ste odgovor, zar ne, hvala, mislim da nema nikakva razloga, da gubite svoje dragocjeno vrijeme. MAITRE: Meni je, zaista, ne umijem da se izrazim, meni je sve to, ako smijem da kaem, odiozno da uznemirujem naeg tako otmjenog i dragog gosta, kao to ste vi, ekscelencijo, ali ja bih vas ipak molio da mi dopustite, da progovorim s vama u etiri oka, u jednoj nadasve vanoj stvari, u obostranom interesu, samo jednu jedinu sekundu... MORGENS (povienim tonom) Kako u obostranom interesu? Rekao sam vam da sam u drutvu svojih prijatelja, a osim toga nita me ne interesuje vaa poruka, razumijete li me? MAITRE: Razumijem, ao mi je, ali, naalost, treba da vas liim nekih iluzija, ekscelencijo! Ovo to imam da vam poruim, ne tie se samo vas, nego isto tako i ove dame, a ako ba elite da znate, i ove gospode "vaih prijatelja" - podjednako... Vie bih volio da umrem, nego to sam se naao u ovoj nezavidnoj ulozi... krim time profesionalnu tajnu, ali pred pojavom kao to ste vi, profesore, ne mogu da ne budem enerozan... Va je apartman blokiran! MORGENS: Kako blokiran, ne razumijem! MAITRE: Politikom policijom, ekscelencijo! MORGENS: Vi hoete da kaete da se mi nalazimo pod policijskom kontrolom? Nisam znao da je va XX Century" neka vrsta hapsane... MAITRE: Mi smo jo uvijek u internacionalno renominaroj kui, ekscelencijo, i sve je ovisno, dakako, od nae slobodne volje. Policija je blokirala sprat, ali fakultativno, razumije se... MORGENS: Kakve su to zagonetne aluzije? MAITRE: To nisu aluzije, to su injenice! Gospoda od policije mogu da se pojave svakog trenutka... MORGENS: Da, i to bih mogao da poduzmem u ovom konkretnom sluaju? MAITRE: Da primite gospodina baruna, ekscelencijo. U obostranom interesu, naime, mislim, u interesu naeg hotela i ove gospode, a naroito ove dame... MORGENS: Kad ve razgovaram s policijom, izvolite uzeti ad notam: nemam nita vie da kaem gospodinu barunu, i to je sve! MAITRE: Razumijem. Ali mi je dunost da vas upozorim, kako mi je po svome pozivu, koji vrim ovdje kao maitre d'hotel, prije svega prvenstveno vano da vodim rauna o interesu same kue. Ja ne smijem dopustiti da doe do kompromitantnog skandala, jer se radi o ugledu naeg hotela! Mi nismo Hotel garni", oprostite, nego XX Century", etablisman, koji meu svoje goste ubraja i krunisane glave. U ovome trenutku pod ovim krovom stanuje nekoliko prineva i jedan infant, ako smijem primijetiti. MORGENS: Kakve to veze ima s bordelom? To, da smo blokirani policijom, to je preventivna mjera, nadam se, zbog vaih krunisanih glava... MAITRE: Hvala, ali to je preventivna mjera zbog ove gospode ovdje! Ova

55 dva vaa gospodina prijatelja" su lica, koja meunarodna policija vodi u svojoj evidenciji kao opasne subverzivne agitatore... Ni jedan ni drugi nemaju ni passeporta ni dravljanstva. A za ovu damu, za ovu vau sekretaricu", nae vlasti nisu mogle utvrditi, da je udovica vaeg sina i, prema tome... MORGENS: Prema tome, to? MAITRE: Prema tome, po obiajima, kakvi vladaju u naoj civilizovanoj zemlji, ova dama ne moe da spava s vama u slobodnom branom odnosu, jer je vi niste deklarirali kao voju konkubinu, a to vrijea javni moral, to je jedno, a osim toga, ovoj pijanoj maskiranoj ludi mjesto je u bolnici ili u zatvoru, a ne ovdje u hotelu. MORGENS: Gospoda su gentlemani, profesori univerziteta, doktori medicine i filozofije, njihova imena svijetle, razumijete li, svijetle kao svjetionici i nitko nee znati ni za jednog od ovih vaih infanata i prineva, kad e se o ovoj gospodi jo uvijek pisati knjige, razumijete li me? A ovaj gospodin je pacijent bolnice svete Ancile i ja sam, to se tie njega, u bolnici sve uredio, a ostalo je najistiji sublimirani bezobrazluk. Ne znam da li dovoljno jasno pratite moju misao? Jeste li me razumjeli? Moralni i intelektualni kretinizam! A sad me potedite, da vas ne moram izbaciti napolje! MAITRE: Oprostite, bila mi je dunost da vam skrenem panju na sve te okolnosti, ekscelencijo, oprostite, alim, skidam sa sebe svaku odgovornost, a to se dame tie... MORGENS (s nijemim gestom, mar.) MAITRE D'HOTEL (nestao je s izgovaranjem najbanalnijih fraza, u dimu utrirane utivosti i poklona. Stanka.) MORGENS (glumei hladnokrvno uzvienost) uli ste ovog jadnika to fantazira? Kakvi su to ljudi, kojima mogu da padnu na pamet ovakvi trikovi? Od toga do kriminala odvaja nas samo nijansa. APATRID A: Nisu to trikovi, dragi profesore, to je logika otrih noeva. ARETEJ (zbunjeno) ta hoe ovi ljudi od vas? Ako hoe vae glave, skinite vi njihove. APATRID B: A zato vi niste skinuli glave svojim krvnicima? ARETEJ: Kod nas nije vladala pamet, nego umorstvo! Kod nas nitko nije sumnjao u Ilirika da nije Bog, a vi ste oborili sve bogove. (Grmljavina topova odjekuje od hotelske fasade sa daleke morske puine. Uz tihu vibraciju stakla itava fasada hotela XX Century." obasjana je snopom bijele svjetlosti reflektora sa ratnih brodova pred Castelcaprinom na otvorenome moru. Prelijevanje magnezijske rasvjete iraje sa grmljavinom topova nekoliko trenutaka.) ARETEJ (u dodiru sa arolijom rasvjete, reagira spontanim trzajem, osjetivi se obasjan avolskom maglom. U sjeni naslonjaa, na koljenima) to je to? MORGENS: To su nai bogovi, za koje vi mislite.da smo ih oborili. ARETEJ: Gromovnici? Zar mogu da vas pobiju svojim munjama? MORGENS: Mogu. Svakog trenutka. To su veliki brodovi: Arhimed, Aristotel, Platon, Julije Cezar, Marko Aurelije, Leonardo da Vini, Dante, Immanuel Kant, Galilej.

56 ARETEJ: I te nas nemani promatraju svojim demonskim oima? APATRID B: Dakako, kao to mi promatramo mrave kada vrludaju pod naim nogama u sjaju svjetiljke. ARETEJ: Rekli ste mi poslije podne, da se ti monstrumi dime na tri do etiri sata dobrog vjetra u krmu. Kako mogu da vas gaaju na tu daljinu? APATRID B: Svojim katapultima oni mogu da bace na nas lave i ognja vie nego trideset i tri Vezuva u jednom trenutku. ARETEJ: Znai: oni mogu stvoriti od vas Pompeje, ako im se prohtije? APATRID B: Pompeji su nevina djeja igra spram toga to ove grdosije mogu. ARETEJ: Kakve su to arolije? APATRID A: Cezarovi ratovi, kohorte, legije, zveket oruja, u jednu rije. (Telefon. Dugo, nervozno.) MORGENS: Klara, dijete, ako je van der Blooten, objasnite mu da sam definitivno odredio svoj stav i da je svaka rije u toj stvari suvina! KLARA (na telefonu, odbojno) Da, to sam ja, dobar vee, molim... (Stanka. Tiina. uje se odjekivanje hasharitona u koljci, osjea se kako taj glas vitla Klarom sve vie. Zbunjena neutivim tonom telefonskog glasa, spram Morgensa, spustivi slualicu) Barun moli da ga primite, jer u protivnom sluaju on e intervenirati policijski brahijalno! MORGENS (ustaje energino, uzima telefonsku koljku) To su fraze, on nema na to pravo, to su gluposti. (Na telefonu) Da, ja sam, molim, poruio sam vam da imam prijateljsku posjetu, nisam slobodan, alim... (Stanka. U telefonu odjekuje povieni ton. Autoritativne staccatoreenice.) MORGENS: Ne, ne, pa to je smijeno! Da, rekao sam, to je smijeno! Ostajem kod svoje negativne formule: ne i ne! Kao to sam vam ve bio objasnio: izvolite, molim vas, da, doslovno tako, decidirano, ne i ne! Vi ne treba da budete drugo nego vjeran tuma mojih rijei. Samo to! Molim! Da! U tome sluaju uvaite, da u zatraiti imedijatnu zatitu vlasti! Ako ima da doe do skandala, molim, neka doe do skandala! (Iz slualice odjekuje sarkastino cerekanje. Taj smijeh postaje drskom prijetnjom, tako da je Morgens pod teretom toga smijeha spustio ruku sa slualicom.) GLAS IZ TELEFONSKE KOLJKE: Halo, halo, ujete li me? MORGENS (ponovo sa slusalicom na uhu) Da, molim. (Iz slualice odjekuju tvrdi glasovi. Jedan kao drugi. Ton vojnikog skandiranja.) MORGENS (upada u tu bujicu povisenim glasom) Ja ostajem kod svoga! Da! Ako je tako, da vi mislite da moete sve, molim, ne mogu drugo nego da protestiram, to je grubo kriminalno nasilje! (Zatvorio je telefon, spram Klare u rezignaciji) Ne znam to da radim? Da ga primim ili ne, vodi nas u protivnom sluaju sve na kvesturu. KLARA (uznemireno) Ne biste ga trebali primiti. MORGENS: A to da radim, zar ne vidite da smo predmeti u njihovim rukama? KLARA: Ne biste trebali popustiti, svi ovi razgovori nemaju nikakva rezona, izgovoreno je sve to je imalo da se kae... MORGENS: A to elite, da pucam? KLARA: Ne znam. Ili, ili.

57 MORGENS: Da vas uhapsi kao konkubinu, da vas odvede sve na kvesturu, vi znate da mrzim svaki fanatizam! KLARA: Nije rije o fanatizmu, nego o logici. MORGENS: Logika, to je to logika? Logika danas jeste to, da je Platon gvozdena grdosija, to je danas logika. Molim vas, Klara, javite, neka ga doprate gore!. KLARA (na telefonu) Izvolite gospodina baruna dopratiti u salon. Ekscelencija e ga primiti... MORGENS (vratio se spram grupe na terasi. Areteju) I vama se ini nelogino da se ova udovita die imenima Horacija i Arhimeda? Aristotel od 52.000 tona, sa topovima od 45 centimetara kalibra? APATRID B: U tome lei upravo naunoegzaktna formula itave nae slabounrne civilizacije, da je sve manje logina. Kad ubojice udovice svojih rtava hapse kao bludnice, a ljude koji nee da ubijaju vjeaju kao zloince, to je sinteza jednog vremena, koje samo sebe apostrofira kao herojsko"! MORGENS (spram Areteja) O, moj drue u Hipokratu, u kakvu ste to mranu spilju zalutali? (Ulazi harun van der Blooten u pratnji ovjeka u fraku. Ovaj je uveo haruna u srednji salon i rutiniranom gestom upalio veliki venecijanski svijenjak. Tu su se zaustavili.) OVJEK U FRAKU (produivi do halkona, spram Morgensa) Gospodin barun eka! MORGENS (izlazi van der Blootenu u sustret) Izvolite! (Upuuje ih u salon desno. U salonu desno ovjek u fraku zapalio je svijenjak, a zatim izlazi. Morgens ulazi u desni salon i zatvara staklena vrata od balkona. Morgens i barun stoje u sobi iza zatvorenih vrata, govore i gestikuliraju, ali se ne uje ni rijei. Klara Anita s apatridima i sa Aretejem povukla se kroz srednji salon u lijevu sobu, koja je isto tako otvorena na terasu. Stanka. Aretej promatra svoje partnere, ohuzet njihovim brigama. Klara se zaprepateno uetala sa glavom u dlanovima, a onda klonula bez rijei u naslonja. Apatridi A i B odbijajui nervozno dimove bacaju poglede na Klaru i ute. Duga stanka.) ARETEJ: ta se to zbiva sa svima vama? Je li to onaj ovjek koji je jutros govorio u apoteci iz Rima? KLARA: To vi ne moete razumjeti! To je takav apsurd da ga vi ne moete pojmiti. ARETEJ: Pa dobro, da li je to ovjek iz Rima? APATRID B: Da, to je ovjek iz Rima. ARETEJ: Ako je to ovjek iz Rima, onda ga treba ubiti! Ako on prijeti vaem ocu, da mu pomognemo. KLARA: Vi tu ne moete nita, shvaate li? To je flagrantno krenje svih ljudskih prava, vi ne znate ta je to, sjednite, molim vas, smirite se, molim vas kao boga! Mi moemo sve to samo pokvariti! (Klonula je u suzama) ARETEJ (na koljenima pred Klarom) Zato plaete, ne razumijem, zato plaete, molim vas, a vas dvojica, zar ne vidite da se neto zbiva? APATRID B (sarkastino) Kako da ne vidimo? Nita drugo i ne radimo nego gledamo kako se to sve glupo zbiva... ARETEJ: Pa dobro, a ne mislite li nita poduzeti?

58 APATRID A: A to ste vi poduzeli kad su vam donijeli od Cezara skupocjeni poklon? ARETEJ: Kostur od srebra? APATRID B: Tako nekako, otprilike, da. ARETEJ: Znai: veeras treba da se balzamira jedno truplo? Gospodin iz Rima donio je kao poklisar smrti poruku u ime Sina Zeusovog? APATRID A: Da ili ne! O toj niti visimo svi mi. ARETEJ (djetinjasto) Eh, da imamo sad Arinoinu pticu, dobro bi nam dola.... APATRID A (sarkastino) Da nas prenese za tri hiljade godina daleko? Bojim se da bismo i tamo naili na nekog gospodina iz Rima.... ARETEJ (prislukujui glasovima iz salona. Do njega dopiru pojedini odlomci reenica) Kad se pojavio taj gospodin, priinilo mi se da ga poznajem! Pa da, jasno, to je on! To je Kajo Anicije, namjesnik Babilona i Egipta! KLARA: Ali, molim vas, to je barun van der Blooten, diplomatski envoye special u rangu ministra. ARETEJ: Diplomatski glasnik smrti, ja sam ga prepoznao, to je ef Ilirikove palatinske policije! (Hoe da poleti prijeko u salon, ali su mu Apatridi A i B preprijeili put.) APATRIDI A i B: Molim vas, ekajte, to nije vaa stvar, smirite se. (U desnom salonu, kroz staklena vrata sa terase vidi se da gestikulacija obaju partnera postaje sve napetija. Baruna van der Blootena igra isti glumac kao i Kaja Anicija Severa. Monokl, obrijana lubanja, vitka pojava kavalerijskog oficira, salopno zaogrnuta tamnim havelokom. Morgens je otvorio vrata od salona desno i vidljivo nervoznim ali odlunim gestama nastoji da ekskomplimentira svoga posjetioca kroz srednju sobu, kojoj vrata otvorena na terasu. Dijalog tee na otvorenim vratima desnog salona i srednje sobe.) MORGENS: Ovdje su vrata, ne elim vie gubiti nerve, sve su to perfidne i glupe lai. BARUN: Svaka la, koja se moe dokazati kao juridika istina, pretvara se u juridiku istinu! MORGENS: Ja nisam imbecilan, sa mnom ne trebate govoriti kao sa slaboumnikom! To je kriminal, a nije jus. BARUN: Stvari stoje kako stoje, nezavisno od nae subjektivne volje! Ako neete, neete, a vi to izvolite izjaviti na mjerodavnome mjestu! Bilo bi oportuno da se vratite, jer u protivnom sluaju postupit u kao to sam ve rekao: brutalno. Bez obzira na skandale, brahijalno! MORGENS: Ubili su mi sina, pa neka ubiju i mene, to im poruite! BARUN: Rekao sam vam da je va doktor Kurt Lyhne uhapen i da imam ovdje kopiju njegovih zapisnika, priznao je sve. MORGENS: ta je ve mogao priznati? Pa valjda neemo ubijati nevine ljude kao taoce? To nisu radili ni barbari! BARUN: Kako da ne, samo to su i radili... Osim toga, upozoravam vas: uhapena su i oba vaa suradnika, doktori Burning i Flamming! Klasian sluaj: Intelligence Service! to se pravnog supstrata tie, optuni materijal nije tako neznatan, te ne bi trebalo uvaiti iskljuivo kriminalne

59 elemente, koji se kanjavaju smru po svim kaznenim zakonima itavog civilizovanog svijeta! MORGENS: To je flagrantno krenje meunarodnog prava! Zatrait u azil! BARUN: Kad je rije o kriminalu, nema azila MORGENS: Ucjena najcininije vrste! BARUN: To nije antaa, nego optuni materijal o drogama, o pokuajima trovanja, o vivisekcijama na vaem institutu. MORGENS: Vivisekcija, smijeno... BARUN: Vivisekcije, da, ali ne mieva ili pasa, nego nevinih djevojaka, dvije nesretne majke trae vau glavu. MORGENS: To je smijeno. BARUN: To je smijeno, dakako, ali svi suuesnici umorstava priznaju svoje perverzne zloine punim potpisom. MORGENS: Neu vie da govorim s vama, odstranite se, tamo su vrata! Jo u veeras dati izjavu tampi i zatraiti zatitu vlasti! Izjavit u pred itavim svijetom da se od mene trai da svojim potpisom odobrim jedno umorstvo. BARUN: Za vas je prekasno! Na temelju iskaza vaih suradnika, a naroito Roericka i Burninga, upravo vi lino vrili ste te vivisekcije na ivim djevojkama, a priloena je i dokumentacija fotografiranih izmasakriranih enskih leeva. Preporuujem vam da se vratite, jer je to jedino to moete uiniti u vlastitom interesu. MORGENS: Da se vratim u smrt? BARUN: U kakvu smrt? Od vas se ne trai da umrete. MORGENS: Od mene se trai da od moje ruke umre netko drugi... BARUN: Tua smrt jo je uvijek manje zlo od nae vlastite, a onaj drugi ve je odavno mrtav! Od vas se ne trai nita drugo nego jedna neznatna formalnost, da tu smrt konstatujete sa etvoricom asnih predstavnika medicine. MORGENS: Ponavljam vam, nemojte traiti od mene stvari nezavisne od moje volje! To je stvar principa. BARUN: Nikada jo nisam uo, da je tekst jednog medicinskog svjedoanstva o neijoj prirodnoj smrti stvar nespojiva s medicinskim principima! MORGENS: Ne radi se o prirodnoj smrti! BARUN: Ne mogu da slijedim senilnu metodu vaeg miljenja! Zato vi tako tvrdoglavo sumnjate u prirodnost ove smrti? To su insinuacije, vi vrijeate nau suverenu Vlast! MORGENS: Ta idite, molim vas, radi se o kamuflai jednog umorstva! Takvu perfidiju prekriti dostojanstvom svoga potpisa znai pretvoriti se u moralni kadaver, a od mene ne moe nitko traiti da poinim moralno samoubojstvo! BARUN: Onda se izvolite vratiti i izjavite to sami. Mene ni u kom sluaju ne bi bili uputili k vama da ste ve bili zauzeli stav jasne negacije! Vi ste uprkos svemu ipak ostavili otvorena vrata da se doepate inostranstva! MORGENS: Glupa la! Nisam demisionirao iz inostranstva, masakrirali ste nevine ljude!

60 BARUN: Bacite jedan najpovrniji pogled na sadraj ovih priznanja! (Hoe da izvadi iz svoje torbe nekoliko konvoluta spisa.) MORGENS (odbija ga s gaenjem) Sve je to pisano ljudskom krvlju, to mi se gadi, odvratni ste, gubite se da ne pozvonim posluzi! BARUN: To ti se gadi, stara jarino, zar ne? O, to je zaista draesno, kad se ovakav senilni bludnik zgraa nad nemoralom". Mislite li vi da ste zaista okrueni idiotima? Vaa idiosinkrazija spram pravnih dokaza prozirna je gluma jednog prevejanog kriminalca! MORGENS (uzbueno) Kad ve neete da me oslobodite svoje prisutnosti, dopustite mi da napustim ovu prostoriju! BARUN: Napustit u vas kad mene bude volja, ne znam da li vam je to dovoljno jasno? ini se da se jo uvijek ne snalazite? Stari glupane, zar jo uvijek ne pojmi da te mogu liiti slobode, vlast te je proskribirala kao ubojicu. MORGENS: Mene, kao ubojicu? Nikakva sila na ovome svijetu ne moe meni nita, ne znam da li ste dovoljno inteligentni da me umijete pratiti u ovoj mojoj misli? Moje Djelo stoji pred itavim svijetom trajnije od svake policije! Razumijete li to vam kaem? ta ekate? Idite, nosite se! (Poao je da ode.) BARUN: Vae Djelo pred itavim svijetom"? Pred svijetom moralnih kretena kakvi ste i sami, pred takvim svijetom, da! Ali pred svijetom koji zna to hoe, pred svijetom koji je svijestan svoga smionog poziva, pred takvim svijetom vae Djelo" jeste i ostat e karikatura ljudske misli! Izvolite, imajte toliko moralne snage i bacite pogled na ovo to pod svojim vlastitim potpisima govore vasi najintimniji suradnici. MORGENS: Kaem vam, napolje! (Kod ovih rijei pojavila se na lijevim vratima salona Klara, s oitom namjerom da intervenira.) BARUN: Zar te nije stid, stara matoidna svinjo? Zivi u blatu promiskuiteta, a ova vaa Vestalinka, koja uva martirsku" uspomenu svoga mrtvog supruga, ta se pred itavim svijetom ne stidi najbanalnijeg incesta! Ta se dama kod vaih orgija mijea u pasjem klupku sa svim vampirima u vaem bordelu, to ste ga prozvali Forumom Egzaktne Nauke"! Pogledaj, lopove, sva ta prljava svjedoanstva iz tvoje mrtvanice, gdje e i tebe jednoga dana pokazivati u formalinu kao udovite, koje je ve davno trebalo spaliti! (Kada se glasna prepirka izmeu baruna i Morgensa prenijela U srednji salon apartmana, pa kada su scenom stale da odjekuju kobne rijei, Aretej se tiho oduljao preko terase do ulaznih vrata srednjeg salona. On se tu, na terasi, kao zvjerka pripio u sjeni jednog naslonjaa, i tako vreba, spreman na skok. Pod dojmom grubih rijei, on se od vremena na vrijeme trza, kao da e se oboriti na baruna, ali se svladava. Kod posljednjih grubih verbalnih injurija Aretej je sunuo na baruna kao ris.) ARETEJ: to si se zablenuo kao da me prvi put vidi, divlje magare, govori! Obmanuo si Liviju da putujete u Libanon, Egipat, a onda si je spalio! Zato si ubio moju enu? BARUN: ta hoe ovaj ovjek? ARETEJ: To je Kajo Anicije, koji je spalio moju enu i pobio mi sve ljude! ta me gleda, kao da se ne poznajemo? Vitlam te ve itavu dugu no,

61 da ti otkrijem trag! Ti me ne prepoznaje, ti nisi Kajo, ti nisi spalio Liviju? A zato su ovi ljudi sagradili mauzolej nad njenim grobom, lopove, zato joj danas zvone zvona, ako nije bila spaljena po tvojim barbarima? MORGENS: ujte me... ARETEJ: Taj ovjek prijetio je meni vivisekcijom kao i vama, pustite me, ja ga poznam! (Barunu) ta hoe od ovoga ovjeka, da ga slomi, da ubije nekoga za raun tvoga krvavog palatinskog psa? (Morgensu) Ne vjerujte ovom nitkovu ni jedne jedine rijei. On je ubio Lucija, mog najboljeg famulusa, a sve to laje da su vai famulusi pod prisegom izjavili da reete ive ljude, time je ve i meni prijetio, to su stari trikovi ovih krvnika! Ako je istina da ova no traje ve vie od dvije hiljade godina, onda ovi zlikovci prijete smru itavim pokoljenjima! Govori, zato si ubio moju enu Liviju Ancilu? MORGENS (hoe da urazumi Areteja) Ovoga ovjeka poznajem lino, stanite, to nije ovjek sa Palatina! ARETEJ: Ovo je Kajo Anicije koji mi je ubio enu! Raskrvario nas je kao pse, probo mi je Luciju pred oima, spalio je sve moje rukopise, taj e pobiti i vas, i sve vae prijatelje, zaklat e vas kao to su vam zaklali sina, i onog miadia juer u apoteci, pozvonite, pozovite robove, ljude, sluge, sve stanare ovog vaeg Dvadesetog stoljea", da dou, da ga veu, to je zlikovac! BARUN (s prezirom) Nikada u ivotu nisam sreo ove lude, kakva je to komedija? MORGENS: ovjeka sam naao na ulici, fenomen memorije i znanja, interesantan kliniki sluaj. BARUN: Ne interesuju mene vai kliniki sluajevi", to je u stilu vae klinike", stara beno! Vi s tako bizarnim klinikim sluajem" mijenjate rnisli o dravnim tajnama! I to je interesantan sluaj, i ne treba da vas iznenadi bude li postao policijski! (Sa puine odjekuje grmljavina topova.) ARETEJ (Morgensu oajno) A to razgovarate s ovom huljom? ujete li to su njihovi gromovi, on e spaliti itav ovaj grad, on e spaliti sve gradove svijeta, on e razoriti itavu vau civilizaciju, kao to je razorio Aretejon, taj lopov trai od vas da nekoga ubijemo i da to prikrijemo togom hipokratovskog svjedoanstva! Glupa miolovka za ovakve naivne trovae kakav sam bio ja godinama... Imala je Livija Ancila pravo da smo moralni idioti! Pitam te, poslednji put, ivotinjo, zato si ubio Liviju kad ti se predala na milost i nemilost? (Uz grmljavinu topova iz daljine, Aretej je neoekivano elastinim skokom dohvatio sa stola blistav no, pribliavajui se barunu sagnut u pasu, sav pripijen uza zemlju kao zvjerka, koja je itavu svoju panju uperila na siguran plijen.) BARUN (sarkastino) Ovaj va kliniki sluaj" vlada se, vidim po svemu, u stilu vaih egzaktno naunih direktiva. Vi njegujete, ini se, u principu studij s metodom otrih noeva! Sjajno! Objasnite ovoj ludi neka ne izaziva skandala! (Barunove rijei prati mukla tutnjava topova iz daljine, a preko blijede fasade hotela XX Century" prelijeva se zloslutna svjetlost reflektora.) ARETEJ: Razorio si Aretejon, nitkove, sve si moje ljude poklao i pobio, Liviju si spalio, nee vie piti ljudsku krv, nee odatle iv, ivotinjo!

62 (Aretej se bacio na baruna, ali ga je barun rutiniranim udarcem u vilicu oborio tako da je Aretej odletio u kut sobe, udarivi itavom svojom teinom o jednu vitrinu. Zvek stakla uz daleku grmljavinu. Aretej se odbio kao pantin od gume, odbacivi se ponovnim skokom na baruna sa tako neoekivanom snagom, da je ovaj posrnuo i pao, ali se isto tako elastino ponovo osovio i Areteja ponovo odbio nogom. Novi skok i nekoliko muklih udaraca tupim predmetom. Trenutak tiine. Aretej je oborio baruna, barun se ne mie. Stanka. Aretej die barunovo tijelo kao predmet objema rukama i tresne njime o vitrinu. uje se kako mrtvo tijelo pada kroz staklo, padajui u nedoglednu dubljinu i probijajui itave nizove staklenih prostora, kao da fijue kartea koja lomi grane, uz daleku grmljavinu topova. Uz odjekivanje reskoga zvuka razbitog stakla, koje se kotrlja u nepovrat, sve blia grmljavina, udar vjetra u granju borova pinija. Iznenadna oluja uz zviduk vihora koji razbija stakla na otvorenim prozorima hotela XX Century". Daleka topovska grmljavina gubi se na puini, prekid svjetlosti, potpuna tmina. Ugasila se svjetlost na svim prozorima hotela u potpunoj tmini. Vakuum. Morgens, Klara Anita i oba Apatrida, A i B, ostali su zabezeknuti razvojem dogaaja i kao obuzeti stravom. Klara i Apatridi A i B pratili su ovaj dvoboj sa terase, pasivno promatrajui ovu horhu na ivot i smrt, koja je huknula neoekivano i s takvom brzinom, da je svako upletanje izgledalo prosto tehniki nemogue. Skokovi, udarci i ponovni naleti te borbe, dekorativan zveket staklovine, koja zvoni kao itava fontana kristala, a naroito snaga s kojom je Aretej podigao korpulentno barunovo tijelo i bacio ga u plutonsko podzemlje kao lutku od slame, odjekivanje muklih prostora kroz koje se to truplo rui kao kroz stoljea, sve to djeluje na ove neurastenine oajnike gigantski. Morgens i njegova pratnja zastali su pred tim objavljenjem nadljudske snage sapetog daha uz zviduk kobnog vihora kao pred udesom. Trenutak svemirskog vakuuma u razumu i u asocijacijama. Stanka. U trenutku prekida svjetlosti Morgens gubi svijest i klone u naslonja. Srana kriza u mraku kratkog spoja. Stanka. Strka u tmini.) KLARA ANITA (pridie Morgensa) Zapalite svijeu, doktore, tamo prijeko u mojoj sobi ima svijenjak, molim vas, dragi doktore, brzo, prijeko u mojoj sobi na stolu u necessaireu su injekcije, molim vas, brzo. (Dok Apatrid B pali igice, jednu za drugom, osvijetljujui apartman na trenutak, Apatrid A je potrao, spotakao se, pao, tri u drugu sobu, tamo je zapalio svijeu, vraa se na necessaireom. Stanka. Klara Anita, uz pomo Apatrida B, oslobodila je staroga gospodina okovratnika i kravate, uspravila ga u naslonjau, ubrizgala mu injekciju i sada mu sva tri doktora prislukuju puls u punoj tiini.) KLARA ANITA (sa dubokim uzdahom) Dobro je, prolo je... (U oekivanju da se Morgens vrati svijesti, stanka, koja nije vie ispunjena neizvjesnou. Zviduk vjetra s munjama, gromovi.) MORGENS (vraajui se u svijest, die ruku kao da je ranjen) Kakva je to magla? APATRID A: Prekid struje. Castelcaprinski vodovi su preoptereeni za ovaj kapacitet, svako vee stavlja se u pogon novi agregat. Ve se godinama

63 spremaju da pojaaju vodove, nemaju sredstava, dribling lokalnih vlasti. MORGENS (uz zvuk razbitog stakla) A ovaj vjetar? APATRID B: To je vjetar s mora, profesore! Barometar od jutra pada osjetljivo, to vjetar s mora razbija prozore na hotelskim koridorima. MORGENS (kao da se budi) Vjetar s mora? Ah, da, istina, a to je s barunom? KLARA ANITA: Barun je telefonirao da putuje, barun je otputbvao. MORGENS: I taj je ovjek jedna bijeda. I njemu su ruke vezane, a on nema svoje slobodne volje. itavo poslijepodne kukao mi je da je u takvoj materijalnoj kondiciji, da mora da se bavi poslovima koji se protive njegovom ukusu i boljem uvjerenju. Karijera. Sve je jo uvijek oko nas magla, kao da smo u podzemlju. I ovdje je sve zastrto koprenom. A gdje je na arhijatar? APATRID A: I on je otputovao, profesore! Rasplinuo se kao rije koja je izgovorena, a onda se gasi u polutmini svijesti! Nestao je kao nae misli nad njegovim grobom. Nestao je sa svojom pticom, sa svojom Livijom i sa svojim brigama... Ostavio nam je jedan citat iz Seneke, da je ovjek ovjeku svetinja, a to nije mnogo vie od nita. KLARA: To je mnogo vie od nita, doktore, i to je zapravo sve to je ovjeku sueno da spozna pod ovim zvijezdama. APATRID B: Da ovjek treba da bude ovjeku ovjek, to je prosto i veoma jednostavno i logino, i nitko razuman nije sklon u to sumnjati. Meutim, takav sistem miljenja ima svoju perverznu logiku, a ona nas dovodi do toga, da mnogi ljudi danas lutaju svijetom kao perverzni kandidati smrti. I to je veoma jednostavno i logino. APATRID A: A onda e ih jednoga dana balzamirati, pretvoriti ih u metafizike lutke, izloiti u srebrnom sarkofagu i dalje ubijati u njihovo i nae ime. Postat e sveci, zvonit e im zvona, u njihovu slavu izricat e se smrtne osude, klanjat e im se pokoljenja kao pozlaenim kipovima, plovit e kao oklopnjae i iz ubojnih drijela rigati vatru uz grmljavinu gromova, kleat e pred njima stoljea kao pred negacijom pameti i morala i svega to su ikada htjeli i mislili, to su propovijedali i vjerovali. To i tako. To su perspektive ovog ukletog fetiizma, koji prodire sve ljudsko kao Saturno... KLARA: Taj fetiizam, mili moj, nije tako vaan kao to vi mislite, a ni te negacije nisu tako sudbonosne. APATRID B: A to je onda vano, Klara, oprostite, ako se krvave glave muenika kotrljaju ponovo kao lavine smrti? KLARA: Sve su to prolazne obmane. to se zbiva s mrtvim tijelom ovjeka poslije njegove smrti, da li postaje drveni svetac na oltaru kome zvone zvona, to za ive ljude nije vano! Za nas je vano to to se zbiva danas i ovdje s nama 1 nieu nama, i prema tome ne preostaje nam nego da se pokoravamo svome vlastitom ukusu i da razlikujemo to je spojivo s boljim obiajima, a to nije. To znati jednostavno je kao i disati, dok je ovjek iv on die, a sve ostalo su rijei... APATRID A: Legende i iluzije kao to je bila Aretejeva ptica, ptica takve ljepote, da se niim na zemlji ne bi mogla usporediti, Avis mirae pulchritudinis et decoris, nihil in terrenis est quod illius voci possit

64 comparari, Avis pulcherrima ante oculos eius... APATRID B: Turistika panorama za engleske usidjelice i naivne klerike iz barbarskih provincija"... Zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama, to krijete sve papige itavog svijeta, a onda dolaze filozofi i objanjavaju glupanima da je ovaj svijet savreni izum kao kiobran, jer ga nitko jo nije uspio da popravi ve vjekovima, a onda dolaze Anicijevi baruni, i iz tog ukletog paklenog kruga nema uspona.... (U tome trenutku sinula je puna svjetlost iz svih svjetala, i na itavoj fasadi hotela XX Century" zapalili su' se svi prozori, sve terase i svi balkoni. Poslije prekida kratkog spoja blagodat pune rasvjete rasula se po itavoj sceni i obasjala ljudsko raspoloenje povienim osjeajem svijesti i samosvijesti.) GLASOVI SVIH PRISUTNIH: A, a, a, evo svjetlosti, sjajno. MORGENS (kao da se vratio na ovaj svijet) Evo svjetlosti! I tu svjetlost poklonila nam je ljudska ruka. Ne sjeam se tko to je od starih hipokratika rekao da ne zna, da li je ovjek najmudrija ivotinja zato jer ima ruke ili ima ruke jer je najmudrija. U svakom sluaju ljudska ruka je savrenstvo od remek-djela, kome se ne bi moglo nita ni dodati ni oduzeti. APATRID B: Da, ali ima tamo jedna Aretejeva emendacija ovoga galenskog apokrifa. Ima tamo jedan a ipak"!... A ipak je ovo remek-djelo ruka majmuna." (Zavjesa)