kikacrostuff.

net

kikacrostuff.net

Roanin je otac bio lijenik, a obitelj je vodila privilegiran ivot sve do bijega u Pakistan 1998. Ondje se nije smio baviti medicinom - bila je to tipina Izbjeglika pria - pa je morao raditi kao ista cipela. Do trenutka kad su se vratili u Kabul, zdravlje mu Je toliko stradalo da vie nije mogao raditi kao lijenik. No ipak Je nepokolebljivo obavljao oinske dunosti, pratei Roanu kamo god bi pola kako bi mogao paziti na nju. Svekrva nije uspjela otkriti ni traak bilo kakva skandala povezanog s Roanom, osim moda njezina prijateljstva sa mnom. ak joj ni to nije smetalo, budui da strankinje nisu morale slijediti stroga pravila jednako kao Afganistanke. Mi smo poput posve novog spola; doputeno nam je lutati izmeu dva inae posve odvojena svijeta mukaraca i ena, a kad uinimo neto nevjerojatno, kao to je na primjer rukovanje s mukarcem, to se obino smatralo oprostivim i oekivanim skandalom. Svekrva me moda ak smatrala i dobrim znakom; nekom vrstom veznog tkiva s bogatstvom i moi Amerike, budui da gotovo svi Afganistana smatraju da su Amerikanci bogati. to i jesmo, barem u materijalnom smislu. U svakom sluaju, svekrva je odluila da e Roana postati prva supruga njezina najstarijeg sina, inenjera koji ivi u Amsterdamu. U tome nije bilo nieg neobinog. Gotovo su svi prvi brakovi u Afganistanu bili dogovoreni, a zadatak da pronae pravu djevojku obino ima mladoenjina majka. On bi poslije mogao nai i drugu, pa ak i treu suprugu, ali to prvo djeviansko janje gotovo je jednako pripadalo njegovoj majci kao i njemu.

kikacrostuff.net

Deborah Rodriguez u suradnji s Kristin Ohlson

Kabulska kola ljepote

Ova je knjiga posveena mome ocu, Junioru Tumeru, koji je preminuo 5. lipnja 2002. godine, za vrijeme mojeg prvog posjeta Afganistanu. Tata, nikad ti nisam imala priliku ispriati sve o Afganistanu i koli. Prerano si me napustio. Znam da bi ti se svidio moj suprug Sam - jako ti je slian, ali na afganistanski nain. Znam da bi se brinuo, ali i bio vrlo sretan to slijedim svoj san. Nedostaje mi.

kikacrostuff.net

Na sreu, ja sam dama Mariam moje epohe Imam savjest, Inteligenciju i talent Ali sam osuena Na egzistenciju U zatoenitvu ivota koji me gui Poput ptiice u krletki elim obznaniti svoje osjeaje Ali me nitko ne shvaa Trebala bih ostati posve Nevidljiva, U mraku Zato? Jer im je lako obeastiti me i Odbaciti Prekrili su me od glave do pete Amputirali mi noge Zaepili usta

kikacrostuff.net

Oh! elim biti znana Ako ne kao ena Onda preko svoje mudrosti Neka prou godine Neka vide moje pisane rijei Jednog e dana pitati ije su to Jedinstvene rijei Moda e me tada Poznavati kao enu koja je sposobna Nadam se... Farida Alimi

kikacrostuff.net

Poglavlje 1
ene stiu u salon malo prije osam ujutro. Da se radilo o bilo kojem drugom danu, jo bih uvijek bila u krevetu, pokuavajui utonuti u jo nekoliko minuta sna. Vjerojatno bih jo uvijek proklinjala susjedova pijetla jer me ponovno probudio u zoru. Moda bih ak jo uvijek gunala zbog prodavaa povra koji dolaze niz ulicu u tri ujutro sa svojim bunim zaprenim kolima, ili na lokalnog mulu koji poinje dug, tugaljiv poziv na molitvu u etiri i trideset. Ali danas se slave Roanine zaruke, pa sam odjevena i spremna za posao. Ve sam popuila etiri cigarete i popila dvije alice instant kave, koju sam morala skuhati sama jer kuharica jo nije stigla. To je mnogo kompliciranije nego to biste pomislili, jer u Afganistanu jedva da sam nauila zakuhati vodu. Kad to moram uiniti sama, stavim upaljenu drvenu ibicu na svaki od plamenika rasklimane prastare plinske pei, okrenem jedan od brojanika i odmaknem se kako bih vidjela koji e od plamenika eksplodirati u plamen. Zatim na njega postavim posudu s vodom i molim boga da vrenje unititi sve bakterije koje danas plutaju u kabulskoj vodi. Svekrva prva ulazi u salon, pa se pozdravljamo na tradicionalni afganistanski nain: nakon stiska ruke razmjenjujemo tri poljupca u obraz. Slijedi je Roana - siuan, nespretan, plavi duh odjeven u tradicionalnu burku koja je pokriva od glave do pete, samo s malenim komadiem mree ispred oiju, kroz koji moe promatrati svijet. Ali mrea je bila iskrivljena, pokrivajui joj nos, pa je udarila u dovratak. Nasmijala se i zamahnula rukama unutar iroke halje, a dvije od njezinih urjakinja pomogle su joj da prijee prag. im je ula u salon, Roana je sa sebe strgnula burku i bacila je preko jednog od suila za kosu. "Ovo je bilo poput dana talibana", povikala je, jer nije nosila burku otkad su talibani protjerani iz Kabula u jesen 2001. godine. Roana obino nosi odjeu koju sama ije - blistave iroke salwar hlae i tunike ili sarije u nijansama ljubiaste i boje breskve, limetazelene i kraljevskiplave. Obino se istie poput leptira na pranjavom sivilu Kabula, pa ak i meu drugim enama na ulici, koje uglavnom nose jednolinu tamnu

kikacrostuff.net

odjeu. Ali danas slijedi tradicionalno ponaanje nevjeste na dan proslave zaruka ili vjenanja. Napustila je dom svojih roditelja pokrivena burkom, a pojavit e se est sati poslije ispod nekoliko kilograma sjenila za oi, lanih trepavica veliine lastavica, monumentalno natapirane kose i okiena s vie ukrasa nego boino drvce. U Americi, takav bi stil veinu ljudi asocirao na transvestite spremne za zabavu s temom iz 1950-tih. Ovdje, u Afganistanu, iz razloga koje jo ne razumijem, ovaj stil izraava misterij djevice. Kuharica stie odmah nakon njih, proape kako e ona pripremiti aj, a ostale kozmetiarke, Topekai, Basira i Bahar, ulete u salon i skidaju svoje alove. Tada zapoinjemo veseli, cjelodnevni zadatak pretvaranja dvadesetogodinje Roane u tradicionalnu afganistansku mladu. Veina salona naplatila bi do 250 dolara - to je otprilike polovica godinjeg prihoda tipinog Afganistanca - samo za uslugu uljepavanja mlade. Ali ja ne samo da sam Roanina biva uiteljica, nego sam i njezina najbolja prijateljica, iako sam starija od nje vie od dvadeset godina. Ona je moja prva i najbolja prijateljica u Afganistanu. Volim je kao sestru, pa je usluga salona samo jedan od mojih darova za nju. Posao poinjemo na Roaninim dijelovima tijela koje veeras nee vidjeti nitko osim njezina supruga. Tradicionalni Afganistanci dlake smatraju ne samo runima, nego i neistima, pa ih moramo odstraniti sve, osim njezine duge, svilenkaste smee kose i obrva. Na rukama, pod pazuhom, na licu ili intimnim dijelovima tijela ne smije nita ostati. Tijelo joj mora biti mekano i glatko poput tijela djevojice. Vodimo Roanu niz hodnik u prostoriju za depiliranje - jedinu u Afganistanu - a ona, smjestivi se na krevet, radi grimase. "Mogla si to sama uiniti kod kue", zadirkujem je, to izaziva smijeh kod ostalih djevojaka. Mnoge su. djevojke ili presrameljive ili prebojaljive da bi odstranjivale dlaice s intimnih dijelova tijela u salonu, pa to ine same kod kue - ili ih runo upaju ili to ine pomou vakae gume. Taj je proces u svakom sluaju stravino bolan. Osim toga, vrlo je teko postii potpunu brazilsku depilaciju - odstraniti svaku dlaicu i sprijeda i straga - kad to pokuavate uiniti sami, ak i ako ste jedna od rijetkih ena u ovoj zemlji koja je vlasnica golema ogledala, kao to je to Roana.

kikacrostuff.net

"Barem zna da tvoj suprug negdje radi istu ovu stvar", kazala je Topekai s lascivnim smijekom. Moje djevojke zahihotale su se na pomisao kako se i mladoenja danas bavi svojim golim tijelom. I on mora odstraniti sve dlake. "Ali on ih samo mora obrijati!" zajaue Roana, a onda se zacrveni i spusti pogled. Znam da ne eli kritizirati novog supruga, kojeg jo nije upoznala, pred svekrvom. Ne eli joj pruiti nikakav razlog za kritiku, pa mi se, kad je ponovno podignula pogled, uznemireno nasmijei. No ini se da je svekrva nije ula. Pred vratima je neto aputala s jednom od svojih keri. Kad je ponovno usmjerila pozornost na prostoriju za depilaciju, pogledala je Roanu ponosnim, posjednikim pogledom. Svekrva je izabrala Roanu za svojeg sina neto vie od godinu dana nakon to je ona diplomirala u prvoj generaciji polaznica Kabulske kole ljepote, u jesen 2003. godine, i otvorila vlastiti salon. ena je bila daljnja roakinja koja je dola u salon na trajnu. Divila se ovoj lijepoj, odvanoj, snalaljivoj djevojci koja je izdravala roditelje i ostatak svoje obitelji otkad su izbjegli u Pakistan kako bi pobjegli pred talibanima. Nakon to je napustila Roanin salon, poela se detaljnije raspitivati o njoj. Svidjelo joj se to to je saznala. Roanin je otac bio lijenik, a obitelj je vodila privilegiran ivot sve do bijega u Pakistan 1998. Ondje se nije smio baviti medicinom - bila je to tipina izbjeglika pria - pa je morao raditi kao ista cipela. Do trenutka kad su se vratili u Kabul, zdravlje mu je toliko stradalo da vie nije mogao raditi kao lijenik. No ipak je nepokolebljivo obavljao oinske dunosti, pratei Roanu kamo god bi pola kako bi mogao paziti na nju. Svekrva nije uspjela otkriti ni traak bilo kakva skandala povezanog s Roanom, osim moda njezina prijateljstva sa mnom. ak joj ni to nije smetalo, budui da strankinje nisu morale slijediti stroga pravila jednako kao Afganistanke. Mi smo poput posve novog spola; doputeno nam je lutati izmeu dva inae posve odvojena svijeta mukaraca i ena, a kad uinimo neto nevjerojatno, kao to je na primjer rukovanje s mukarcem, to se obino smatralo oprostivim i oekivanim skandalom. Svekrva me moda ak smatrala i dobrim znakom; nekom vrstom veznog tkiva s bogatstvom i moi Amerike, budui da gotovo svi Afganistanci smatraju da su Amerikanci bogati. to i jesmo, barem u materijalnom smislu. U svakom

kikacrostuff.net

sluaju, svekrva je odluila da e Roana postati prva supruga njezina najstarijeg sina, inenjera koji ivi u Amsterdamu. U tome nije bilo nieg neobinog. Gotovo su svi prvi brakovi u Afganistanu bili dogovoreni, a zadatak da pronae pravu djevojku obino ima mladoenjina majka. On bi poslije mogao nai i drugu, pa ak i treu suprugu, ali to prvo djeviansko janje gotovo je jednako pripadalo njegovoj majci kao i njemu. Mogla sam zapaziti da je Roani neugodno pred svekrvom, pa sam sve ostale ene izvukla iz prostorije za depilaciju. "Jeste li danas za pramenove?" upitala sam svekrvu. "Moje djevojke vjetije barataju folijom nego bilo tko drugi odavde do New Yorka." "Bolje nego u Dubaiju?" upitala je svekrva. "Bolje nego u Dubaiju", odgovorila sam. "I mnogo jeftinije." U glavnoj prostoriji salona pobrinula sam se da su zavjese potpuno navuene tako da nijedan mukarac u prolazu ne moe proviriti unutra i vidjeti ene bez pokrivala za glavu. Zbog takve bi stvari moj salon, pa ak i Kabulska kola ljepote, mogao biti zatvoren. Zapalila sam svijee kako bismo mogli iskljuiti glavno svjetlo. Budui da e nam sva elektrina energija biti potrebna za stroj koji topi vosak, kozmetike lampe, suila za kosu te ostale salonske ureaje, ne elim da nam iskoi osigura. U stereo sam ubacila CD s boinim pjesmama. To je jedini CD koji sam uspjela pronai, a one ionako nee zapaziti razliku. Zatim sam smjestila svekrvu i ostale lanice svadbene povorke na njihova mjesta; jednu za manikuru, jednu za pedikuru, a jednu na pranje kose. Pobrinula sam se da sve imaju aj i posljednji stari modni asopis iz SAD-a, a zatim se ispriala i otila puiti. Obino puim u salonu, ali mi je zbog izraza na Roaninu licu trenutak prije nego to sam zatvorila vrata prostorije za depilaciju srce poelo lupati kao ludo. Jer Roana skriva stranu tajnu, a ja sam jedina koja za nju zna - zasad. U Afganistanu su i proslave zaruka i vjenanja bili raskona dogaanja. Obitelji tede godinama, pa ak i posuuju golem novac, kako bi ih uinili to zabavnijima, nimalo se ne tedei. Naposljetku, ovo je zemlja u kojoj gotovo da ne postoji zabavni ivot u javnosti. Ovdje nema nonih klubova ni koncerata, postoji samo nekoliko restorana - a u one koji su otvorili nakon odlaska talibana zalaze uglavnom samo zapadnjaci.

kikacrostuff.net

Postoji nekoliko kino dvorana, ali ih gotovo iskljuivo posjeuju mukarci. Ako se meu njima pojavi ena, kao to sam to ja uinila jednom prigodom, kad sam od prijatelja zahtijevala da me povede sa sobom, ona postaje predstava, a svaki turban u dvorani okrenut je prema njoj, tako da mukarci mogu zuriti. Gotovo da ne postoje mjesta na kojima bi se mogli druiti dotjerani Afganistanci i Afganistanke. Oni se zapravo ne drue ni na proslavama zaruka ni na vjenanjima. Na velikim su okupljanjima stotine mukaraca i ena podijeljene na dva razliita kata dvorane s dva razliita benda; na manjim okupljanjima, nalaze se na istom katu, odijeljeni zavjesom. U oba su sluaja i jedni i drugi iznimno dotjerani. Kad sam tek stigla u Kabul, iznenadilo me mnotvo trgovina koje prodaju vjenane haljine. U gotovo svakoj ulici su barem dvije. U izlozima su poredane lutke u prirodnoj veliini, arogantno nakrivljenih glava, u arenim haljinama prepunim dragog kamenja, okiene tilom. Izgledaju poput golemih Barbika - sve su vrlo visoke i izgledaju bjelaki - a kad sam tek stigla, pamtila bih lutke u izlozima kako bih se mogla vratiti kui. Pretvarala sam se da me vode kui. Roanini su roditelji odmahnuli glavom i odbili ponudu kad ih je mladoenjina majka prvi put posjetila s kolaima i uvezenim slatkiima te ostalim darovima kako bi zatraila njezinu ruku, ali ih je ponuda razveselila. Odbijanje je bilo samo dio rituala, nain da se pokae kako je njihova ki toliko dragocjena i voljena da nisu eljeli da napusti roditeljski dom. To je ujedno bio i prvi korak u procesu pregovora. Iduih nekoliko mjeseci, oevi su se cjenkali o veliini njezina miraza u novcu, broju haljina koje e za mladu saiti kroja mladoenjine obitelji te koliini materijala koju e darovati njezinoj obitelji kako bi si saili novu odjeu, kao i vrijednosti zlatnog nakita koji e mladoenjina obitelj darovati Roani. Njezin je otac vrlo uspjeno vodio pregovore. Iznos miraza u novcu koji e dobiti njezina obitelj iznosio je deset tisua dolara, a ona e dobiti pet tisua dolara u zlatu te brojne druge elemente otmjenog vjenanja vieg stalea. Roanu nitko nita nije pitao o svemu tome. Kao i kod svih ostalih prvih brakova u Afganistanu, radilo se o poslu, o transakciji provedenoj izmeu oeva. Ali ona se arko eljela udati. tovie, bila je jedna od rijetkih djevojaka koje sam poznavala u Kabulu koje su se doista eljele udati.

kikacrostuff.net

Od trenutka kad sam srela Roanu tijekom svojeg prvog posjeta Kabulu u proljee 2002. - prvog proljea nakon protjerivanja talibana - zaintrigirala me tuga koju sam primijetila u njoj. Zbog ega sam tako snano reagirala upravo na njezinu tugu kad Kabul tako vrvi tunim priama? To je grad preplavljen tugom. Toliko je ljudi koji su izgubili nekoga bliskog u dvadeset i sedam godina rata u Afganistanu, koji su izgubili domove i posao, koji su izgubili itave gradove i obitelji, koji su izgubili svaki san koji su ikad imali. A grad su jo potresala povremena bombardiranja ili iznenadne eksplozije mina koje su otimale sreu za koju su ljudi napokon pomislili da bi mogla biti nadohvat ruke. Zbog ega se ba Roana isticala u svoj toj tuzi? Mislim da se radilo 0 njezinoj veseloj prirodi, njezinoj toplini i ivahnosti, njezinoj arenoj odjei i sjajnom osmijehu. Toliko se trudila biti sretna da me pogaalo kad bih primijetila njezinu tugu. Trebalo joj je nekoliko tjedana da mi napokon ispria svoju priu. Opazila sam da bi se obino razvedrila kad bijedan mladi uao u zgradu u kojoj je radila kao tajnica i u kojoj je bio ured neprofitne organizacije za koju sam ja volontirala. U poetku sam mislila da je tuna jer joj on ne uzvraa naklonost, ali sam tada uoila istu razdraganost na njegovu licu kad bi je vidio na drugoj strani sobe. Poela sam je zadirkivati zbog toga. "Ima li deka?" apnula bih joj, na to bi se ona zarumenjela i okrenula mi lea. "Mi se ovdje ne udajemo iz ljubavi", rekla mi je nakon to sam je neko vrijeme zadirkivala. "Moram se udati za mukarca kojeg mi izaberu roditelji." Znala sam da Roana i taj mladi ne smiju priznati, pa ak niti pokazati svoje osjeaje - zapravo ne mogu uiniti ama ba nita, jer u Kabulu nije bilo muko-enskih izlazaka. No mislila sam da bi njegova majka moda mogla porazgovarati s njezinom te bi mogle dogovoriti brak koji e poivati na ljubavi i privlanosti. Poela sam uurbano razmiljati o svim mogunostima. A onda sam joj ih jednog dana spomenula, na to me ona odvukla u mrani hodnik.

kikacrostuff.net

"Debbie, to nije mogue", rekla mi je, a ja sam ak i u polumraku mogla vidjeti da su joj oi sjajne od suza. "Jednom sam bila zaruena za nekoga drugoga. Roditelji ovog mladia nikada mu ne bi dopustili da se oeni mnome." Razoarano sam se naslonila na zid. "Zato je to to si ve bila zaruena problem? Zar se ne smije predomisliti?" "Ne razumije", ustrajala je. "Potpisali smo nika-khat na proslavi zaruka." Te su se zaruke dogodile dok su talibani jo bili na vlasti. Njezina je obitelj ivotarila u izbjeglikom kampu s druge strane granice, u Pakistanu. Roana je tada imala esnaest godina i bila je toliko bistra da je uspjela pronai prilike za napredovanje ak i u izbjeglikom kampu. Nauila je engleski i sluiti se raunalom te pronala posao tajnice u meunarodnoj agenciji za pomo izbjeglicama. esto se zbog posla morala vraati u Afganistan - naravno, u pratnji oca. To ju je dovelo u opasnu blizinu talibana koji su tada bili na vrhuncu moi. esto su bez upozorenja otimali mlade, neudane djevojke i prisiljavali ih na brak s jednim od svojih ljudi. Tijekom tog razdoblja, mnoge afganistanske obitelji nisu putale keri da uope izau iz kue iz straha da bi ih talibani mogli vidjeti. ak i uz takve mjere opreza, talibani bi mogli nauti govorkanja u susjedstvu - ili dobiti informaciju od nekoga tko im je elio uiniti uslugu - o obitelji s prelijepom keri. Provalili bi u kuu u potrazi za njom. Stoga je Roanina obitelj bila u dvojbi. Trebao im je njezin prihod, ali su se bojali da bi mogla biti oteta i prisiljena ivjeti praktiki kao robinja mukarcu kojeg su mrzili. A mrzili su sve talibane. Kao i mnoge afganistanske obitelji, talibane su pozdravili s opreznim optimizmom kad su uli u grad 1996. godine. Prije njihova dolaska, Kabul su razarale borbe mudahedinskih frakcija koje su porazile Ruse, a onda se svom estinom okrenule jedna protiv druge, borei se za nadzor nad zemljom. Iako Roanini roditelji nisu bili duboko konzervativni muslimani, eljeli su da se stanje u zemlji normalizira, a talibani su naizgled bili odluni u tome naumu. Ali roditelji su joj bili zgroeni sve veim divlja-tvom kojim su se talibani sluili kako bi proveli svoju vrstu reda.

kikacrostuff.net

Kako bi osigurali Roaninu sigurnost, roditelji su joj uinili isto ono to i mnoge druge afganistanske obitelji u to doba. Uurbano su traili primjerena supruga meu lanovima vlastitog plemena, nadajui se da e je oeniti za dobrog mukarca prije nego to talibani saznaju da je slobodna. Pomislili su da im je to i uspjelo kad su uli da jedan neoenjeni brati ivi u Njemakoj. Mladoenje su u to vrijeme bili visoko na cijeni. Obitelji djevojaka nisu si mogle priutiti cjenkanje oko miraza, haljina i zlatnog prstenja dok su talibani kruili poput gladnih vukova. Stoga su dogovori brzo sklapani, uz vrlo male miraze. Budui da su obitelji eljele da se brak sklopi to prije, mladoenja se odmah vratio u Afganistan na proslavu zaruka. A budui da se ceremonija vjenanja trebala odrati u Njemakoj nekoliko mjeseci poslije, iste su veeri potpisali nika-khat. Nika-khat je vjenani ugovor sastavljen u skladu s islamskim zakonom. Taj je ugovor, vie nego sam in vjenanja, ono to pravno vezuje brani par. U normalna vremena, nika-khat se potpisuje dobrano nakon proslave zaruka kako bi obitelj mladoenje imala dovoljno vremena da prikupi potreban novac za miraz, odjeu, vjenanje itd. Roanina obitelj postupila je neuobiajeno dopustivi joj da slubeno postane supruga tog ovjeka prije samog vjenanja potpisivanjem nika-khata na proslavi zaruka. Njegova je obitelj ustrajala na tome kako se Roana ne bi mogla predomisliti nakon to se on vrati u Njemaku. Osim toga, svi su se sloili da e joj biti lake emigrirati ako mu pravno ve bude supruga. No, samo nekoliko dana poslije, njezin je novopeeni suprug otiao - bez rijei, bez razloga i bez nje. Bila je shrvana i poniena, ali njezinim nevoljama jo nije bio kraj. Dva tjedna poslije, reeno joj je da se suprug po povratku u Njemaku razveo od nje. "To je za mukarce tako lako", rekla mi je Roana. "Sve to moraju uiniti jest tri puta rei 'Razvodim se od tebe' pred svjedocima. Poslije smo saznali da je ve imao djevojku ili ak prvu suprugu u Njemakoj. Kad se vratio, odluio se suprotstaviti eljama svojih roditelja i biti s tom drugom enom." Roana je svoju priu zavrila jecajui, a ja sam je drala u zagrljaju kao to sam to znala initi sa svojom djecom. Iako nisam dugo boravila u Afganistanu, znala sam da stvari za jednu djevojku teko mogu biti

kikacrostuff.net

gore. Ljudi ne odmahuju rukom na razvod u Afganistanu, niti postoje benigne etikete poput "nepomirljivih razlika". Ako se suprug razveo od vas, svi e pretpostaviti da s vama neto ozbiljno nije u redu. Ljudi e aputati da ste lijeni, svojevoljni, loa kuharica ili - najgore od svega - da niste bili djevica. Afganistanci su mi dragi, ali ogovaranje je njihov pravi nacionalni sport. Kao frizerka - dakle, netko iji bi profesionalni moto mogao biti "Da ujem!" i tko istinski uiva u otkrivanju tajni i nagaanjima kojih ima u svim salonima na svijetu - smatram se strunjakinjom na tom podruju. Upitala sam se nije li skandal oko Roaninih zaruka bio tema dana u ajankama i lokalnim trgovinama. Ona mi je to i potvrdila rekavi da je veina afganistanskih mukaraca koje je susretala radei kao tajnica ve napravila mentalni skok od razvedene ene do kurve. Stoga bi iskoristili svaku prigodu da je gurnu u tamni kutak i budu napasni, ponaajui se prema njoj na nain na koji se nikad ne bi odnosili prema jednoj od "dobrih" djevojaka. Njezin ju je otac zbog toga preklinjao da napusti posao; kad sam spomenula da se elim vratiti u Kabul i osnovati kolu za kozmetiarke, jedva je doekala tu priliku. Ali toga dana 2002. godine, srce me zaboljelo kad sam shvatila da ova prekrasna djevojka vjerojatno nikad vie nee biti izabrana da postane neija prva supruga. Vjerojatno e je smatrati podobnom samo za drugu ili treu suprugu mnogo starijeg mukarca. I ona je bila uvjerena u to; zbog toga je plakala svaki put kad bismo naele tu temu. Barem sam ja mislila da je to razlog zbog kojeg je plakala. A onda je, nakon dvije godine, u salon uetala majka ovog inenjera i Roanina se sudbina drastino promijenila. Ja sam bila kod kue u SAD-u kad se to dogodilo, ali sam se planirala to prije vratiti u Afganistan. Roana i ja smo bile u kontaktu putem e-maila, a ton njezinih poruka odjednom se posve promijenio - imala sam osjeaj kao da svira glazba kad bi se jedna od njezinih poruka pojavila u mojem Inboxu. Roana se oduvijek nadala da e se udati za mukarca iz dobre obitelji i imati djecu. A sada se inilo da e joj se elja ostvariti. Bilo mi je drago zbog nje i nisam eljela niti spomenuti problem s njezinim prvim zarukama. inilo mi se nemoguim da inenjerova obitelj nije ula za skandal, tim vie to su bili daljnja rodbina. Moda su se kretali u posve drugaijim krugovima. Ili se moda radilo o naprednoj obitelji koja

kikacrostuff.net

nije eljela loe misliti o njoj samo zato to se neki gad od bratia poigrao njome, nimalo ne marei hoe li joj unititi ugled. Moda su mogli zaboraviti skandal i vidjeti pravu Roanu, suprugu kakvu bi svaki mukarac mogao samo poeljeti. Nadala sam se da se ba o tome radi. Prije proslave zaruka odrana je jo jedna zabava - neka vrsta gala proslave kraja pregovora dviju obitelji. Roana me pozvala kao poasnu gou, a budui da sam se dotad ve vratila u Kabul, bilo mi je drago to mogu sudjelovati u proslavi tog velikog dana moje prijateljice. Zabava je odrana u golemoj kui u jednom od starih dijelova Kabula. Mukarci i ene iz obiju obitelji stigli su u kuu, a onda su mukarci ostali u prizemlju, dok su se ene popele na kat, u prostoriju pretrpanu razliitim delicijama. Kad je stigla svekrva, Roaninoj je majci uruila koaru s uvoznim slatkiima te tri puta u obraz poljubila Roanu i njezinu majku, a zatim mene i Roanine sestre. Mladoenjine sestre te njegovih sedam tetki i sestrini slijedile su sa svojim poljupcima. Palo je toliko poljubaca da sam imala osjeaj kako e mi se vrat odvojiti od ostatka tijela. Tada je svekrva oko Roanina vrata objesila zlatnu ogrlicu. Bila je golema, poput neega to bi profesionalni hrva osvojio pobijedivi na nekom turniru. Svaka od mladoenjinih sestara i tetki stavila je po jedan prsten na jedan od Roaninih profinjenih siunih prstiju, dok nisu bili okieni zlatom sve do noktiju. Iz sobe u prizemlju u kojoj su bili smjeteni mukarci mogla sam uti smijeh, a onda i pljesak. Otila sam do stuba i navirila se dolje, ali me jedna od mladoenjinih sestra povukla natrag. "Oni sada potpisati papire", objasnila mi je. Njezin otac vjerojatno je Roaninu ocu upravo predao omotnicu s njezinim mirazom. U tom su trenutku mladoenjine roakinje poele pljeskati i pjevati, dok je jedna od njih svirala na malenom bubnju. Svekrva i jedna od mladoenjinih sestara odmotale su neto to je nalikovalo na velik kiobran omotan mekanom mreom s naivenim cvjetiima. Visoko su ga podignule, a preostale ene iz mladoenjine obitelji prile su im i uhvatile rubove mree; zatim su je prevukle preko Roanine glave i okruile je, jo uvijek pjevajui, pleui i drei korak s ritmom bubnja. Izgledalo je kao da je Roana u sreditu arenog, glasnog vrtuljka. Ona je mirno stajala dok se soba okretala oko nje, nervozno rukama popravljajui kosu,

kikacrostuff.net

lica koje je na pozadini haljina jarkih boja obitelji njezina budueg supruga izgledalo blijedo, stisnutih usta. U dnu sobe, njezina majka i sestre stajale su vrsto zagrljene, tuno promatrajui plesaice. Da sam tada znala ono to znam sada, vjerojatno me ne bi zabrinuo tuan izraz Roanina lica tijekom te ceremonije. Mlade u Afganistanu zapravo i ne trebaju izgledati sretno na tim dogaanjima. Jednako kao to njezini roditelji odbijaju prvu ponudu braka kako bi pokazali koliko im je dragocjena njihova ki - i nastavljaju izgledati tuno na svim proslavama vezanim uz vjenanje - tako se ni mladenka ne smije ponaati kao da se veseli braku. Mora pokazati kako je tuna to e dom svojih roditelja zamijeniti onim suprugove obitelji. Njezina je tuga izraz potovanja prema roditeljima. No ak i sada, kada sam toga svjesna, nisam sigurna da je sva ta tuga samo privid. Naposljetku, mladenka naputa vrsti zagrljaj vlastite obitelji u korist obitelji koja bi joj mogla donijeti jednako boli koliko i zadovoljstva. Svekrva se katkad nakon vjenanja pretvara u tiranina, oekujui da supruga njezina sina postane neka vrsta neplaene slukinje koja e mesti pod, donositi drvo za ogrjev, pa joj ak i masirati noge kad je budu boljele. I muevi se ponekad pretvaraju u tirane. Ili se pretvore u suzdrane sjenke koje sve vrijeme provode radei i druei se s drugim mukarcima, vraajui se kui samo na obrok ili dva. Novopeena e supruga taj obrok servirati ne oekujui da njezin suprug razgovara ili ak jede s njom. Ali, ja tada nisam znala sve to znam sada, pa sam se kad je zavrio ples pridruila tunoj Roani. Primila sam je za ruku, iznenada se osjeajui zatitniki i zabrinuto za njezinu budunost jer sam znala sve o njezinoj prolosti. Pogledala me s uasom i nagnula se prema meni kako bi mi mogla neto apnuti u uho dok je obitelj njezina zarunika nastavila pjevati i pljeskati. "Boe", promuklo je rekla. "Ovo se zaista dogaa, zar ne? to da radim?" Tek sam tada shvatila njezinu tajnu. Nije bila djevica. Te noi nisam mogla spavati; nisam mogla prestati razmiljati o tome kroz to Roana vjerojatno prolazi. Idueg je dana stigla u kolu za kozmetiarke, pa smo otile do tihog kutka stijenjena izmeu zgrade i zida koji ograuje itav kompleks. Naslonila se na zid i gorko zaplakala. "Moj prvi suprug, onaj iz Njemake

kikacrostuff.net

- prisilio me na seks dan nakon proslave zaruka!" rekla mi je u jednom dahu. Nikad to nije imala hrabrosti ispriati svojim roditeljima. Da su znali, jako bi se uzrujali i naljutili, jer na poetku braka uvijek slijedi formalna ceremonija konzumacije u kojoj par zajedno provodi svoju prvu branu no dok obitelji ekaju na dokaz da je mladenka bila djevica. To je ispravan, tradicionalan nain da se konzumira brak, ali njezin ju je brati prisilio na brutalni seks nabrzaka kad je za to vidio priliku - i nakon toga nestao. Roana se sve do ovog trenutka previe sramila da bi svoju tajnu podijelila ak i sa mnom. A sada je bila pred drugim brakom, s jo jednim ovjekom koji je ivio u inozemstvu. Jo e jedanput mladoenja i predstavnik njezine obitelji potpisati nika-khat na proslavi zaruka, djelomice zato to se njezin suprug - kojeg jo nije upoznala - vraa u Amsterdam nekoliko dana nakon zabave. Nije se planirao vratiti u Afganistan na vjenanje - iako zvui udno, to je zapravo vrlo esta pojava - a njegova je obitelj objavila da eli odrati ceremoniju konzumacije neposredno nakon proslave zaruka. *** Nisam zaboravila nita od svega toga u nekoliko mjeseci nakon zabave na kojoj je potpisan ugovor. Pretpostavljam da sam, kao i Roana, jednostavno prestala misliti na to, jer ionako nita nisam mogla promijeniti. Ni ona nije mogla nita uiniti, ako se i dalje namjeravala udati za inenjera iz Amsterdama. Njegova je obitelj, kao uostalom niti jedna druga, nikad ne bi prihvatila kao njegovu prvu suprugu da su znali da nije djevica. Stoga, kad je tijekom tih mjeseci posjeivala moj salon, razgovarale smo samo o njezinim haljinama za skoranju proslavu zaruka i vjenanje, frizuri, hrani koja e se servirati, gostima koji e biti pozvani i slino. avrljale smo o stvarima koje zapravo nisu bile vane. Uivale smo u traevima koji su slijedili moje klijentice u salon i ispunile ga poput jaka parfema. ak i kad smo bile same, nikad nismo razgovarale o tome to bi se moglo dogoditi tijekom ceremonije konzumacije braka. Nisam eljela niti pomiljati na to. Pozlilo bi mi svaki put kad bih to pokuala.

kikacrostuff.net

No danas je dan proslave zaruka, nakon koje slijedi ceremonija konzumacije. U glavnom dijelu salona provjerila sam folije stavljene Roaninoj svekrvi i pomogla urjakinjama da izaberu nijanse laka za nokte koje e najbolje istaknuti njihove haljine. Zatim sam se ponovno uputila do prostorije za depilaciju i vidjela plahte uredno sloene na dnu kreveta. Otila sam potraiti Roanu u sobi za tretman lica i pronala je ispod reflektora i prodorna pogleda to joj je uputila Topekai, koja je ve uobliila jednu njezinu obrvu u delikatan luk te traila odbjegle dlaice u drugoj, koje e otkloniti pomou konca. To je prastara tehnika afganistanskih kozmetiarki za uklanjanje dlaica uporabom niti konca koja se uvija po koi i omotava oko pojedinanih folikula. Topekai dri jedan kraj niti u ustima, a ostatak omotan oko svojih prstiju, kao da se igra. Prstom mi utke pokazuje kut Roaninih oiju u kojem se formirala suza i prevre oima. Misli da Roana plae od boli. Istina je da ova tehnika moe biti jako bolna, ali ja znam da to nije razlog Roaninih suza. Kad je napokon sila stubama, koa Roanina lica bila je toliko ista da je izgledala golo. Lice joj je bilo blijedo, osim crvenih mrlja gdje su iupane dlaice. Kad je ula u sobu, ostale su ene poele pljeskati, sretne to je njezino prvo iskuenje toga dana bilo zavreno. Ona je rukom nekoliko puta odmahnula ispred svojeg lica kako bi se rashladila i nasmijeila se. Bahar se uputila po zdjelu vrue vode, nakon ega je poela Roaninu pedikuru, a onda i manikuru dok sam ja zavravala frizuru njezine svekrve. Naposljetku poinjem ureivati Roaninu frizuru nakon to joj je Basira oprala i osuila kosu. Odvajam male pramenove kose pomou elja i povlaim ih unazad, privrstivi ih ukosnicom, a onda uranjam jednu ruku u posebnu posudu gela u koji su umijeane zlatne ljokice. Poinjem oblikovati jedan pramen kose u golem uvojak na tjemenu pomou gela sa zlatnim ljokicama. ini mi se da su sve ene u salonu na trenutak suspregnule dah iekujui hoe li uvojak otpasti, ali je ostao stajati. Zatim oblikujem nekoliko novih pramenova u goleme kovre uvrene gelom, sve dok ih na Roaninu tjemenu nema bezbroj, poput hrpe zlatnih narukvica. Nakon toga uvijam nekoliko novih pramenova kroz velike zlatne kovre i oko njih pomou gela pomijeanog s crvenim, zelenim i plavim ljokicama. Sve se ostale ene naginju prema meni nudei mi savjete. to kaete na uvojke koji se uvijaju preko njezinih obraza poput zmija - a tamo ih, naravno, dri

kikacrostuff.net

gel? Kad sam istaknula da sam ve upotrijebila svu Roaninu kosu kako bih nainila velike kovre na tjemenu, Basira se ljubazno ponudila da odsijee nekoliko svojih pramenova i zalijepi ih za mladine obraze. Roana odbije ponudu. Na kraju se svi skupljaju oko nas kako bi me promatrali dok nanosim minku na Roanino lice. Uobiajeno je lice mlade prekriti debelim slojem bijele mat podloge, slino kao u sluaju geja, no taj mi se izgled nikad nije sviao, a jo manje danas -imam osjeaj kao da pokuavam izbrisati lice svoje prijateljice. Zato se koristim tankom podlogom, a po Roaninu izrazu lica jasno mi je da dijeli moje miljenje. Nakon nanoenja podloge, na kapke joj stavljam zeleno sjenilo - u skladu s haljinom koje izvlaim i na sljepoonice. Iznad toga, do visine obrva, nanosim sloj sjajnog sjenila boje breskve, a zatim joj uobliavam obrve crnom olovkom tako da se i one izvijaju u pravilnom luku. Ruke mi nisu dovoljno mirne za idui postupak, pa Roaninu malu boicu kohl praha dodajem Basiri. Ona kae Roani da lizne tapi, umae ga u boicu i otpuhuje viak praha. Zatim prislanja tapi u unutarnji kut Roanina oka, naredi joj da ga zatvori i pomie tapi uz oko tako da premaze rubove kapka i oka crnim prahom. Ako se postupak pravilno izvede, tapi klizi preko unutarnjih vjea uz sam rub povrine oka. Dok su Roanine oi zatvorene, Basira uvruje par golemih umjetnih trepavica. Roana otvara oi i trepe kapcima tako snano da joj se jedna od urjakinja poinje smijati. "Otpuhnula si kosu s poda", rekla joj je. Naposljetku se poinjem baviti Roaninim usnama, obrubim ih tamnom smee-crvenom bojom i obojim jarko crvenom. Nanosim i malo minke da istaknem konturu usana te malko rua i odmiem se korak od svojeg modela. Svekrva rukom hvata Roaninu bradu i obavlja pregled. Zadovoljna je, no razmilja o tome da joj se ispod obrva zalijepi i red dragog kamenja, to je prije nekoliko tjedana vidjela na drugoj mladoj. Ne, kau joj keri; ovo je dobro, dodati jo neto, bilo bi previe. A onda moram pouriti kako bih se i ja stigla naminkati i presvui. Uskoro mogu uti kako vani trube automobili i viu mukarci, a uvar kompleksa dolazi pokucati na vrata salona. Sve izlazimo okupljene oko Roane, mladoenjine sestre drei ruke oko njezine krune kovra kako

kikacrostuff.net

bi sprijeile da ih vjetar pokvari, a svekrva pokuavajui dovoljno podignuti rub haljine kako se ne bi povlaio po praini, ali ne previe kako joj se ne bi vidjele noge. Izvan zida kompleksa, mladoenjini roaci ponosno pokazuju vjenani automobil mladoga para. Cijeli su ga dan ukraavali komadiima tkanine i cvijeem, tako da izgleda poput golemog komada torte s debelom glazurom. Roana i mladoenjine roakinje ulaze u automobil te povuku i mene za sobom. im smo stigli u vijenicu, mladoenjina majka i sestre Roanu odmah odvode na slikanje. U sobi za fotografiranje prevladava zasljepljujue fluorescentno svjetlo, pa gotovo da ne mogu gledati u Roanu koja sjaji od svih onih ljokica, zlata i bljetavih. Fotograf je tjera da se okrene ovako i onako - ruka na ovu stranu, glava okrenuta upravo onako, usta u onakvoj pozi. eli poze u kojima e izgledati neduno, no ipak zavodljivo, poput fotografija filmskih zvijezda iz 1940-tih - pod pretpostavkom da su se fotografirale dok su im starije sestre, preznojavajui se, nad glavom drale Kuran. Roana je primijetila da jedna od njezinih sestara stoji pokraj mene, pa nas je pogledala napravivi grimasu, a onda savila ruke ispod brade namjestivi oarano romantini osmijeh, te je izgledala pomalo kao heroina indijskih filmova iz Bollywooda koji su u Afganistanu bili iznimno popularni. "Trebam li sada poeti pjevati?" naalila se, jer to je ono to zvijezde Bollywooda ine u najnevjerojatnijim trenucima. Fotograf je spustio svoju opremu i podviknuo na nju. eli da Roana izgleda poput vjenanih lutaka u izlozima snobovskih trgovina. Fotograf je napokon zavrio posao i poeo pakirati svoju opremu. Roana zuri u njega kao da je iznenaena to je njegova diverzija zavrena. Njezine sestre i majka lepraju oko nje, a onda jedna od njezinih sestara otvara vrata prema sobi za proslavu i u prostoriju navire buka gostiju. Roana svoje blijedo lice okree prema meni. "Poi sa mnom", kazala je pruivi mi ruku, pa joj prilazim i hvatam za ruku koja lagano drhti i zajedno prolazimo kroz vrata. Dvorana je toliko prepuna sjaja da se ak i meni poinje vrtjeti u glavi. Kieni lusteri kapaju kristalne suze iznad glava stotina ena odjevenih poput glamuroznih lutaka iz izloga. Barun, zlatni brokat, resice, biseri i protkana svila - a to je samo jedna haljina! Dok napredujemo niz dugaku bijelu tkaninu koja vodi prema

kikacrostuff.net

svodu prekrivenom isprepletenim ruama, uoavam drugu stranu kabulskih ena koje se obino odijevaju kao da idu na pogreb. Ovdje se doista koopere u svom svojem sjaju - u suknjama s visokim prorezima, dubokim dekolteima i tako visokim potpeticama da bi komotno mogle posluiti kao odskona daska za skok u bazen. Poslije sam saznala da je ovo mjesto na kojem mnoge potencijalne svekrve pronalaze supruge za svoje sinove; no danas sam jednostavno zadivljena pogledom na sve njih. Tako je i s videokamerama, koje prelaze preko mnotva i potiu stol za stolom da se epiri i smjeka. Jedan od snimatelja poinje hodati natrake po bijeloj tkanini ispred Roane i mene, s kamerom veliine kue, pa se smijeim kao da sam jedna od onih filmskih zvijezda koje prate dobitnike Oscara do slavljenikog podija. Roana sputa pogled na bijelu tkaninu, a njezina majka i sestre nas slijede, isputajui latice rua iza nas. Jedna od njezinih sestara jo uvijek joj dri Kuran iznad glave, ali su joj ruke umorne, pa gotovo dodiruje Roanine kovre. S jedne strane dvorane svira glazbeni sastav. Kad smo prole kroz svod, primjeujem da je dvorana pomou goleme zavjese podijeljena na dva dijela - s jedne su strane sve ene, pa pretpostavljam da su s druge strane svi mukarci. U znak potvrde, iz jednog raspora pomalja se muka glava i razvratno zuri u ene, sve dok ga netko ne povue nazad na drugu stranu i navue zavjesu. Vidim da napredujemo prema pozornici na enskoj strani dvorane, gdje su postavljene dvije zlatne stolice - poput trona kralja i kraljice. Ispred stolica smjeten je stol na kojem je neto nalik na krinju s blagom, a reflektori obasjavaju prazne stolice. Dok se pribliavamo pozornici, zavjesa poinje ukati, te se na pozornici iznenada pojavljuje mukarac. Ne mogu dobro vidjeti njegovo lice jer me reflektori zasljepljuju. "Mislim da je to mladoenja", apuem Roani, ali ona ne podie pogled. elim se okrenuti i upitati njezinu majku je li to mladoenja, no ni ona ga nikad prije nije vidjela. Osim toga, odsjaj reflektora je toliko jak da se i dalje nita ne vidi. Nastavljamo hodati prema pozornici dok oko nas pulsira buka gostiju i glazba postaje sve bra, a Roana se toliko trese da s mukom uspijevam zadrati njezinu ruku u svojoj. Napokon se uspijevam usredotoiti na mukarca na pozornici, koji izgleda blijedo i zbunjeno - kad se ispred nas iznenada pojavljuje svekrva koja prua ruke prema Roani. Povlai je na pozornicu te uzima

kikacrostuff.net

mladoenjinu ruku i stavlja je u njezinu, na to se Roana trgne kao da ju je njegova ruka opekla. Zatim se svi lanovi obiju obitelji penju na pozornicu, dok mene odgurava mnotvo fotografa i snimatelja. Blicevi bljeskaju, kamere zuje i ume, a mukarci koji ih nose guraju se kako bi si osigurali najbolji kut snimanja. Podiem se na prste da bih vidjela kako se Roana dri, i odupirem se nagonu da poviem "Nasmijei se" kao to to svi mi inimo na slinim dogaanjima kod kue. No ona i dalje izgleda alobno, kao i lanovi njezine obitelji. Mladoenja ne izgleda alobno, ali ni pretjerano sretno. Zapravo izgleda oamueno, kao da ga je netko nokautirao prije nekoliko minuta pa ga je probudio ovaj napad fotografa i bljeskalica. Naposljetku majke odvode Roanu s pozornice prema njezinu suprugu i zajedniki ih povlae kroz gomilu prema vratima na dnu dvorane. ene za stolovima pokraj mene ustaju i gestikulirajui me zovu da im se pridruim, pa napokon sjedam. "Kamo su otili?" pitam jednu enu s velom ukraenim dragim kamenjem, koja natuca engleski. "Sada se upoznaju", odgovara mi. "A upoznaju se i lanovi obitelji." "Hoe li se vratiti ovamo na gozbu?" "Ne, ne pred svim ovim ljudima. Ovo je njihov prvi zajedniki obrok kao branog para." Glazbeni sastav ponovno poinje svirati. Svi gosti ustaju da bi vidjeli mladoenjinu majku i sestre kako se penju na plesni podij. Zajedno polako klize plesnim podijem sporim, skladnim koracima, njiui se jedna prema drugoj, a onda se udaljujui, poput strukture kaleidoskopa koja se uvijek iznova formira. Ponekad je u sreditu majka, iznenaujue savitljiva i lakonoga unato pozamanoj figuri. Ponekad su u sredini njezine keri, ruku ispruenih u stranu, njiu bokovima, dok stotine njihovih narukvica zveckaju i presijavaju se na svjetlu. Roanina obitelj sjedi sa strane, a njihova tuna lica ine drastian kontrast svoj toj razdraganosti. Tada se glazba mijenja, a ples postaje sugestivniji. Mladoenjine sestre pomiu bokove i rukama prekrivaju lice kao da hine seksualnu ekstazu. ak i njegova majka na trenutak izvodi prenaglaeno seksualne pokrete bokovima; zatim se smije i baca u stolicu koju je netko gurnuo prema njoj. Nakon toga se sve ene pridruuju sestrama na plesnom podiju; i ja sam ukljuena - ena s velom ureenim dragim kamenjem i

kikacrostuff.net

njezine prijateljice inzistiraju. Tamo sam okruena vrstom plesa koju nikad ne bih oekivala od ovih ena; ena koje se gotovo kriomice kreu gradskim ulicama - ako uope izau iz kue - prekrivene tkaninom tamnih boja i oiju uperenih u pod. Ovo je prljavi ples na kabulski nain; ene vibriraju, tresu se, izvijaju lea i izbacuju bokove. One s dugom kosom divlje je zabacuju, njome prekrivaju lice i zatim je podiu kako bi otkrile razdvojene usne i zamagljene oi. Ruke izvijaju iza lea, na stranu i iznad glave, a prstima kao da miluju prividne ljubavnike. Pleu zajedno, zatim se razdvajaju; no kad su zajedno, rukama dotiu figure drugih plesaica, sputaju se na pod i ponovno podiu, letimice dotiui obraze, ruke, bokove. A onda se preneraeno zagledam u mnotvo: primjeujem da na enskoj strani sobe ima i mukaraca, koji ih dre obgrljene oko struka, okreu ih i prislanjaju svoje bokove o njih. Pitam se hoe li policija nagrnuti u sobu i odvui ih u zatvor zbog druenja izmeu spolova. Ali tada shvaam da se ne radi o mukarcima, nego o enama preodjevenim u mukarce, koje se ponaaju kao mukarci i na neki ih nain zamjenjuju. Povlaim se s plesnog podija, jer tu je scenu gotovo nemogue shvatiti dok i sama sudjelujem u njoj; a onda primjeujem da je jo jedan mukarac gurnuo glavu kroz zavjesu kako bi promotrio to se dogaa. Kao to sam i oekivala, uskoro ga je golema ruka uhvatila za kosu i povukla nazad, no taj me fenomen ipak zaintrigirao. Uputim se prema prorezu u zavjesi i pronaem si malenu rupicu kako bih mogla pogledati to se dogaa s druge strane. I tamo vlada jednaka gungula kao i na enskoj strani, samo s drugim kompletom odjee te manje ljokica i snanom aromom mukog znoja. Mukarci pleu jedni s drugima, tresui rukama, uvijajui bokove, priljubljeni jedni uz druge, sputaju se do poda i rukama prolaze po tijelima drugih plesaa - i sve ostalo. Preneraena sam, pa putam da mi zavjesa padne iz ruke i malo proiri moju rupicu da dobijem bolji pogled. Mukarcima oito nije nimalo neugodno dodirivati jedan drugoga i plesati zajedno. Jedni drugima iskazuju ne samo naklonost, nego i seksualnu energiju. Pitam se to bi se dogodilo kad bi se dvije strane ove sobe spojile; pitam se uspiju li neki od mukaraca i ena pronai nain da se zajedno nekamo oduljaju, a onda odjednom vie nemam vremena razmiljati o tome. Neki od mukaraca su me uoili kako virim kroz zavjesu

kikacrostuff.net

i povukli je na stranu. Stojim ispred njih, nosa gurnuta na njihovu stranu sobe, poput ene s glavom na giljotini. ini se kao da su se svi mukarci u sobi okrenuli kako bi vidjeli to se dogaa i poeli vikati. Pocrvenjevi, povlaim glavu nazad i odmiem se od zavjese. Ples na enskoj strani zavjese poeo je jenjavati, jer je poela stizati hrana. Za svakim od stolova prekrivenih crvenim stolnjakom sjedi dvadesetak osoba, ali na svaki stie hrane dovoljno za etrdeset ili vie. Velike koliine kebaba na pladnjevima, tjestenina punjena mladim lukom i prekrivena umakom od mesa, zdjele prepune patlidana pripremljenog na sve mogue naine, ria s orasima i groicama. inilo mi se da ta dostava hrane traje satima, dok su se obitelji mlade i mladoenje brinule da nitko ne ode s gozbe a da se nije poteno prenajeo. Na stolovima nema jedaeg pribora te svi jedu prstima. Divim se nainu na koji druge ene za stolom uspijevaju jesti a da im iz ruku ne padne ni zrno rie ili kap umaka. U krilo mi pada komadi zelja natopljen jogurtom, pa ga brzo podiem, no uskoro sam prekrivena s vie sastojaka svoje veere nego to mi je zavrilo u elucu. Poispadalo mi je toliko hrane da sam jo uvijek gladna kad se posluitelji vraaju kako bi pokupili pladnjeve. Kad je hrana nestala sa stolova, ene oko mene ustaju, ljube me u obraze i poinju odlaziti. Nisam sigurna kako u se vratiti kui, ali napokon primjeujem da jedna od Roaninih sestara uri prema meni. Roana eli da doem u kuu njezinih roditelja s nekoliko drugih uvaenih gostiju te mladoenjinom obitelji. Izlazimo, a ja se ponovno uvlaim u mladenkin automobil, s oamuenom Roanom te est drugih ena u uskim haljinama i na visokim potpeticama. im smo krenuli, automobil iza nas nam zatrubi i stane nam uz bok, a ovjek s videokamerom naginje se kroz suvozaev prozor. Tada poinje luda trka u kojoj voza mladenkina automobila pokuava na sve naine oteati automobilu s videokamerom da nas prati. Utrkujemo se kroz ulice Kabula, izbjegavajui pjeake i bicikliste te cvilei gumama na svakom skretanju. Prestiemo autobus i zavravamo vozei po suprotnom traku, gotovo po nogostupu. Zamalo udaramo u strpljiva, pranjava bivola u blizini skupine mukaraca koji se glasno prepiru. Voza se poinje smijati pomislivi da se otarasio snimatelja, ali im skrenemo za ugao, on je ispred nas. Toliko se nagnuo kroz

kikacrostuff.net

prozor da sam sigurna kako e ispasti iz automobila, no ipak je on pobjednik: uspijeva snimiti naeg vozaa kako divlje vozi u krivom smjeru na glavnoj ulici dok ene u stranjem dijelu automobila - sve osim Roane - vrite od smijeha. Vonja u Kabulu nikad nije jednostavna, u to moete biti sigurni, no ovaj sam put doista mislila da emo svi poginuti na putu do Roanine kue. Kad smo stigli, na vratima skidamo cipele i ulazimo u dnevni boravak. Roana i njezin novi suprug sjede na jedinim stolicama u sobi, a mi ostali se sputamo na jastuie posloene po podu. Namjetam svoj najiri osmijeh i maem Roani, no ne dobivam odgovor. Ona i suprug sjede ne dotiui se, ozbiljna lica, poput lutaka mladenke i mladoenje postavljenih u stolice. Roanina sestra hvata me za ruku i vodi me k njoj, potape jastuk pokraj nje, pa sjednem pokraj svoje prijateljice koja mi upuuje samo kratak pogled prije nego to nastavi zuriti u prostor ispred sebe. Na trenutak mi je teko povjerovati da je ova ena mrtvih oiju i ukoena tijela moja Roana. No znam da je ceremonija konzumacije idua na rasporedu. Shvaam da je tako obuzeta strahom da ne moe uiniti nita nego zuriti u prazan prostor ispred sebe. Teko je ustanoviti i da li uope die. Svima nam posluuju aj i slatkie. Gosti i obitelji zadovoljno avrljaju. Ne mogu ih razumjeti jer moj dari perzijski dijalekt koji se govori u Afganistanu - nije ba dobar, a jedina osoba u sobi koja dobro govori engleski - Roana - uti. Tada mladoenjina obitelj i ostali gosti poinju odlaziti u malim skupinama, pa i ja ustajem, istodobno osjeajui olakanje to moram poi i krivnju jer ostavljam prijateljicu. No, njezina me sestra ponovno hvata za ruku. Odmahuje glavom dok nastavlja govoriti. I njezina mi majka prilazi i povlai me za ruku. Nije mi jasno to se to dogaa, sve dok se Roana ne okrene prema meni. "Molim te, ostani", apue i zatim polae svoje hladne prste na moj zglob. Roanina majka okree se prema branome paru. Poziva ih da i oni ustanu, iako Roana potpeticom zapinje za jastuk i posre. Mladenka i mladoenja slijede njezinu majku niz hodnik; Roana jo uvijek pomalo

kikacrostuff.net

nesigurna na nogama. Udara u zid, kao da je pijana, ali ovo je bila strogo tradicionalna muslimanska proslava bez alkohola - osobno se s naklonou prisjeam boce Johnny Walker Reda u svojoj sobi kod kue. ujem kako su se vrata zalupila negdje u drugom dijelu kue; zatim me s etiri druge ene odvode do sobe za goste. Lijeemo na jastuke u svojoj sveanoj odjei i jedna po jedna tonemo u san. Ja sam zaspala posljednja. Nastavljam sluati zvukove iz sobe niz hodnik, ali sve je tiho, pa napokon zaboravljam na svoj strah. Ili me on naputa. U svakom sluaju, tonem u san. Budi me neije drmanje. Roanina majka stoji nada mnom, maui bijelim rupiem, dok se njezina duga crna pletenica njie iznad moje glave. Neto mi vrlo brzo govori, stiui Kuran na prsa. Svako malo prestaje govoriti i Kuran prekriva poljupcima. Skreem pogled na jednu od Roaninih sestara, koja se zgrila i apatom objasnila: "Nema krvi." Prisjeam se da bi to trebao biti dokaz da je Roana djevica: krvavi rupi ostavljen ispred vrata sobe za konzumaciju. Roanina majka nastavlja govoriti; brze, usplahirene rijei koje mi na dariju nemaju nikakva smisla, a onda me hvata za ruku i gura rupi u moju zgrenu aku. Ona i Roanina sestra me zajedno poinju vui niz hodnik. Prosvjedujem, ali to mi ne pomae. Otvaraju vrata sobe za konzumaciju, a u polumraku ugledam Roanu, zgrenu na jastuku sjedne strane sobe. Njezin suprug sjedi na krevetu. Okree lice od ulaza, a Roanina majka tada je izvlai iz sobe i za sobom zatvara vrata. "To ne funkcionira", odjednom kae suprug. Nisam znala da govori engleski, ali oito je tako, barem malo. "To ne funkcionira." Nisam sigurna to eli rei, ali ini mi se zabrinut, a ne ljut. Ima li problema s postizanjem erekcije? Ili ona ima problema s lubrikacijom? Iako ima etrdeset godina, je li mogue da ne zna to bi ovdje trebao uiniti? Da su mu cijeloga ivota govorili kako je seks toliko prljav i sramotan da ga nikad nije iskuao? Odluujem da su to preteka pitanja da bih se uhvatila s njima ukotac, iako mnogi Afganistanci koje sam upoznala misle da su Amerikanci u stanju rijeiti svaki problem. Iskuavam drugu taktiku.

kikacrostuff.net

"Ponekad nema krvi, ak i kad se radi o djevici", kaem mu. "Ako preteko radi ili je moda pala niz stube, ponekad nema krvi." On kima glavom, tamnih oiju uperenih u pod. "Ponekad nije lako voditi ljubav ako je djevojka previe nervozna", nastavljam. "Treba biti njean. Treba je vrlo njeno milovati kako bi se mogla opustiti." Nema odgovora. Ne elim se koristiti gestama i pokretima kako bih mu pokazala gdje bi je trebao doticati. Umjesto toga, poinjem gladiti svoju ruku. "Kao to bi pogladio uplaenog psa", oajniki dodajem. To je jedino ega se mogu sjetiti, ali njegova je jedina reakcija udan pogled koji mi je uputio. Tada se sjetih kako mi je jedan prijatelj Afganistanac prije nekoliko dana spomenuo da muslimani ne vole pse, jer legenda kae da je pas jednom ugrizao Proroka. "Sve ja to znam", kazao je, odjednom uznemiren. "Ali nita ne funkcionira." U tom trenutku zaujem da Roanina majka kuca na vrata i uvodi ker nazad u sobu. Zagladila joj je kosu i zatim mi se nasmijeila kao da sam rijeila sve njihove probleme. "Dovidenja, dovidenja, dovidenja!" ponavlja dok me vue prema izlazu. Onda me jedna od sestara vodi natrag do sobe za goste dok se majka smjeta neposredno pred vratima sobe za konzumaciju. Ostale ene u sobi za goste su budne, u oekivanju mojeg povratka. Kladim se da bi u tome trenutku sigurno ubile za englesko-dari rjenik kako bi me mogle pitati to se dogaa. Ja jednostavno odmahujem rukom kao da je problem zbog kojeg su me odvukli niz hodnik tako sitan da se njime uope ne trebaju zamarati, a onda se ponovno namjetam na svoj jastuk. Ignoriram ih dok ne prestanu priati i ponovno ne tonu u san, a onda, na moje iznenaenje, to inim i ja. No, nije to bio ugodan san: ponovno se u automobilu vozimo na vjenanje, a voza se neprestano zabija u druge automobile, pa se ponovno bojim da emo svi poginuti. A onda me opet netko prodrma. Roanina se majka vratila, mae istim bijelim rupiem, ljubi Kuran te ga vrsto privija na prsa, njiui se naprijed-nazad, nariui i plaui, ubrzano neto govori meni i svojim kerima, koje me ponovno tjeraju da ustanem sa svojeg madraca. Ovog je puta Roanina majka izgledala jo

kikacrostuff.net

vie uplaena nego prije, ako je to bilo mogue. Ne znam koliko e Roana dobiti prilika prije nego to mladoenja zakljui da je njegova obitelj prevarena, da Roana nije djevica, da predstavlja sramotu i ponienje za obje obitelji. Pokuavam se ponaati kao da se ne radi o ozbiljnom problemu, da paru samo treba jo malo ohrabrenja. "Pustite me da nasamo popriam s Roanom", molim ih. Mladoenja naputa sobu, a ja vrsto grlim prijateljicu koja drhti itavim tijelom. "Bojim se", apue mi. "Jako boli kad pokua ui u mene, pa se moram odmaknuti. Ne mogu si pomoi." "Pokuaj se opustiti", govorim joj. "Dii polako. Nee toliko boljeti ako se uspije opustiti." Zatim joj dajem savjet kojeg se slijepo pridrava mnogo ena koje ne uivaju u seksu opusti se, rairi noge i pokuaj misliti na neto drugo. Govorim joj da nee boljeti nakon prvih nekoliko puta te da bi ak mogla uivati u tome poput mene. Roana me gleda kao da je pokuavam uvjeriti da e jednog dana uivati u vakanju lomljenog stakla. "I jo jedna stvar", dodajem. "Ako se ovo ponovi, reci im da jo jedanput eli razgovarati sa mnom. Ali ovaj put nemoj dopustiti majci da uzme rupi." Ljubim je u obraz i odlazim. Provjeravam sat, jer znam da e se nakon jutarnjeg poziva na molitvu mladoenjina obitelj vratiti kui. eljet e vidjeti zakrvavljeni rupi. Ovaj put ne uspijevam ponovno zaspati. I naravno, Roanina se majka pojavila u mojoj sobi za oko pola sata, plaui, ljubei Kuran, preklinjui me da odem ponovno razgovarati s njezinom keri. Ovaj sam put spremna za nju, s torbicom zataknutom za haljinu. U sobi za konzumaciju zatraim od Roane bijeli rupi i izvlaim grickalicu za nokte iz torbice. "to to radi?" pita me ona. Stiem zube i guram vrh grickalice ispod jednog nokta i zatim pritiem dok mi ne pone tei krv. Rupiem briem krv i zatim joj ga dodajem. "Evo tvog djevianstva", govorim joj. "Sakrij to ispod jastuka i izvadi idui put kad ue u tebe. A onda pusti majku u sobu da nade rupi." Ona jednom rukom prekriva lice, a ja izlazim iz sobe.

kikacrostuff.net

U sobi za goste ponovno tonem u san i budim se upravo kad se poinje razdanjivati. U kui vlada kaos. Mogu uti kako Roanina majka narie i vriti. ujem lupanje vratima, guvu u hodniku te kako svi pokuavaju priati uglas. Posrem sa svojeg madraca strepei da je suprug pronaao zakrvavljeni rupi ispod kreveta ili da zbog nekog razloga ne izgleda kao to bi trebao izgledati. No im stupih u hodnik, vidim da Roanina majka plae od radosti. "Djevica!" trijumfalno vie, maui rupiem uprljanim mojom'krvlju. "Djevica!"

Poglavlje 2
U Afganistan sam otila u svibnju 2002. godine, prvog proljea nakon pada talibana. Nisam imala pojma da u gotovo pet godina poslije jo uvijek biti ovdje, radei minival i uvodei umjetnost uklanjanja stidnih dlaica voskom. Prola sam osposobljavanje za pomo i intervenciju u katastrofama dva mjeseca prije 11. rujna u neprofitnoj organizaciji nazvanoj Zaklada Care for Ali (CFAF). Zatim sam izborila mjesto u prvom timu koji je Zaklada slala u Afganistan. Mislila sam da u ondje provesti mjesec dana previjajui rane, namjetajui prijelome kostiju, pentrajui se po ruevinama i pomaui ljudima koji su se jo skrivali od talibana da se vrate na svjetlost dana. Kupila sam svoj prvi par bakandi za to putovanje u trgovini vojne opreme. Pretpostavljala sam da u cijelo vrijeme spavati pod atorom te da se neu moi istuirati, pa je polovica mojeg kovega bila natrpana vlanim rupiima kako bih se svakog dana mogla dovesti u red iza nekog buna. Vrlo je malen dio tog putovanja ispunio moja oekivanja. Ostale sam lanove tima prvi put upoznala u zranoj luci u Chicagu, gdje smo na izlazu jedni druge prepoznali po malim crvenim eiriima koje smo morali nositi. Onda smo odletjeli u Pakistan, gdje smo se ukrcali na UN-ov let za Kabul. Iduih sam nekoliko sati provela spavajui, itajui te zurei kroz prozor.

kikacrostuff.net

Uglavnom je bilo previe oblano da bi se ita moglo vidjeti, ali bilo je trenutaka kada sam mogla vidjeti teren preko kojeg smo letjeli. Planine su strile uvis poput izbrazdanih smeih zuba, a zrakoplov se inio iznimno krhkim u odnosu na tako grub krajolik. Kad je konano izaao iz planina i poeo slijetanje prema Kabulu, svi su se nagnuli prema prozorima kako bi vidjeli to ih eka. Ispod nas je, okruena planinama, bila nepregledna udolina u kojoj je smjeten grad; neizmjerna zelena ravnica - na dvije tisue sto trideset metara nadmorske visine - s golemim, nepravilnim, smeim naseljenim mrljama. S ove visine nisam mogla zapaziti ratne oiljke. No, sjeam se da sam bila zbunjena nad oblicima ispod sebe. Naime, inilo se da se Kabul sastoji od niza kockica, poput krialjke. Kad smo napokon dotaknuli pistu, ta je vizija sveobuhvatnog zelenila nestala. Vie nisam mogla vidjeti ni planine jer je zrak bio prepun praine. Umjesto toga, vidjela sam samo devastaciju koja je okruivala zranu luku. S obje strane staze za slijetanje bili su krateri koje su iza sebe ostavile bombe i mine. Izgledali su poput probuenih, jo uvijek svjeih i bolnih uljeva. U blizini je bilo i veliko groblje tenkova i zrakoplova koji su nastradali u borbama. Na proelju glavne zgrade zrane luke bio je rukom ispisan natpis DOBRODOLI U AFGANISTAN. No, zgrada je izgledala kao da u njoj posjetitelji nisu bili dobrodoli ve godinama - prozori su bili razbijeni, cigla prepuna rupa, a ispred zgrade gomile ruevina. Prije nego to smo se stubama spustili iz zrakoplova, sve su ene brzo navukle alove za koje nam je reeno da ih moramo navui preko glave. Izaavi iz zrakoplova, proli smo pokraj nekoliko desetaka strogih mukaraca naoruanih strojnicama. itava je scena vie nalikovala na zarobljenitvo nego na dobrodolicu, ali sam se uspravila - boljela me kraljenica nakon dva dana puta - i nastavila slijediti ostale volontere u zgradu. Nisam se bojala. Ljudi me jo uvijek pitaju jesam li bila zabrinuta kako e nas prihvatiti ljudi u Afganistanu. Hoe li nam biti naklonjeni jer je Amerika istjerala talibane ili e nas mrziti jer smo, da bismo to uspjeli uiniti, sasuli bombe na njihov glavni grad i ostatak zemlje. Dijele li fanatizam koji je potaknuo teroristiki napad 11. rujna u kojem su poginule tri tisue ljudi u New Yorku ili ga se boje jo vie nego mi.

kikacrostuff.net

Ali, ja nisam razmiljala ni o emu od toga. Jednostavno sam bila uzbuena to sam ondje i pokuavala sam ostati sa svojom skupinom. Unutranjost zrane luke bila je u potpunom i opem kaosu. Gomila ljudi tiskala se oko slubenika koji je provjeravao putovnice prije nego to smo mogli pokupiti svoju prtljagu. Kad smo se napokon provukli kroz to usko grlo, vidjeli smo kako nae torbe i opremu na hrpu bacaju mukarci s dugim trakama tkanine omotanim oko glave u nepravilne turbane. Ostali mukarci i djeaci okruili su nas s pitanjem elimo li da nam pomognu s prtljagom, ali nas je na voa unaprijed upozorio da sami uzmemo svoje torbe jer e nam lokalno stanovnitvo masno naplatiti tu uslugu. Stoga sam, kad su trojica mukaraca posegnula za mojom prtljagom, samo odmahnula glavom. Iako razoarani, pristojno su se povukli. Moram rei da tijekom itavog svojeg boravka u njihovoj zemlji nisam srela ni jednog nepristojnog Afganistanca. Pristojni su ak i kad u vas upere oruje. Vani su nas ekali kombi i voza. Prije nego to smo uspjeli krenuti, dogodio se zbunjujui trenutak u kojem je jedan od mukaraca sa strojnicom - a i ispred zgrade ih je bilo mnotvo -poeo razgovarati s vozaem i tresti glavom. Zadrala sam dah, pitajui se hoe li nas pustiti da odemo, ali na kraju smo ipak poeli poskakivati cestom koja je vodila iz zrane luke. "Zato je tresao glavom?" upitala sam vozaa. Morala sam zatresti vlastitom glavom kako bih mu pokazala to mislim. "U Americi to znai ne." Nasmijeio mi se. "Ovdje to znai u redu - moe ii." Moj opi dojam o Kabulu u tim prvim trenucima bio je da se radi o gradu sivila. inilo mi se da je sve iste boje, od ruevnih sivih zidova kua od zemljanih cigli do odjee i neba ispunjena prainom. Ceste su zapravo bile duge trake sivog blata, prepune rupa i izboina zbog kamenja i blata te pokojim ravnim dijelom. No nasuprot te temeljne palete sivila poela sam tu i tamo primjeivati arke boje. Kad smo se odmaknuli od zrane luke, cesta se pretvorila u trgovako sredite. S obje strane ceste, natrpane jedna na drugu, niknule su trgovine izgraene od starih kontejnera za prijevoz robe - poput onih koje sam znala

kikacrostuff.net

vidjeti natovarene na vlakove u SAD-u. Bilo je i trgovina nainjenih od izgorjelih kamiona te atorskih krila prebaenih preko drvenih ili metalnih okvira. No ak je i najotrcaniji duan imao veseli natpis, s imenom ispisanim elegantnim danjem - a ponegdje i dodatnim znakom na engleskom jeziku. Prvih nekoliko desetaka trgovina prodavalo je uobiajenu robu, poput automobilskih guma i limenih cijevi te velikih bala sirovog pamuka. esto su krovovi bili prekriveni automobilskim dijelovima ili plastinim kanistrima. Pretpostavljam da se radilo o dodatnom inventaru. A onda smo skrenuli za ugao i sve su trgovine odjednom prodavale hranu. Na je voza izbjegao grupicu postarijih mukaraca koji su razgovarali nasred ulice i proao samo nekoliko centimetara od mrtve ovce koja je visjela ispred jednog duana, dok su njezino krzno i glava leali na tlu. iva ovca bila je konopcem vezana pokraj nje. Dok smo prolazili, zamislila sam da se iva oca nada kako e se svi zasititi mesom njezine mrtve, isuene sestre prekrivene muhama. Uz cestu su se poredala kolica oslikana ivim bojama, prepuna svjeeg voa i povra koje je izgledalo vee od svih koje sam ikad vidjela. Je li cvjetaa i inae velika kao koarkaka lopta? Jesu li dinje obino tako velike da vam trebaju dvije ruke kako biste ih mogli podignuti? Ubrzali smo pokraj trgovine s velikim bijelim plastinim kontejnerima punim stoastih gomila zaina i oraia - crvenih gomila, zlatnih gomila, smeih gomila - te duana sa stotinama stvari koje su s krovova visjele poput cipela za snijeg. Poslije sam saznala da se zapravo radi o plosnatim pogaama koje Afganistana konzumiraju uz gotovo svaki obrok. Proli smo pokraj trgovina koje su prodavale proizvode pakirane u limenkama, kutijama i vreicama, svaka arenija od prve, i tako umjetniki izloenima da su duani izgledali gotovo kao da su pretrpani prekrasno umotanim darovima. Iako zasigurno nismo doli u kupnju, poeljela sam da voza stane na nekoliko minuta kako bih mogla proetati naokolo. Tada smo proli pokraj mukarca koji je neto tresao u velikoj tavi iznad otvorene vatre. Kombi je preplavio miris prenog kukuruza, a ja sam shvatila da sam gladna kao vuk. Iako su Afganistanci dodali mnotvo boja svojoj okolini - oslikani znakovi, izlozi trgovina u ivim bojama njihova odjea nije tako izgledala. Provezli smo se pokraj ljudi koji su hodali, vozili bicikle ili se guvali u

kikacrostuff.net

kolicima ili automobilima; nekoliko nas je mladia ak iznenadilo kaskajui na konjima izmeu automobila u koloni. Odjea je gotovo uvijek bila ista - ili gotovo bijela, ili gotovo crna. Jedina odjea koja se izdvajala bile su plave burke na enama. I one su bile samo navjetaj boje - meke, fluidne kapljice koje su se kretale kroz rijeku crne, bijele, sive i ukastosmee odjee mukaraca i ena, a u pratnji su im obino bila i djeca. Trebalo mi je nekoliko minuta da shvatim da, osim nekolicine njih u burkama, na ulicama gotovo uope nije bilo ena. ak i u dijelovima grada koji su se inili vrlo uurbanim i u kojima je vladala guva, mukarci, stotine njih, su hodali, gurali runa kolica, cjenkali se, nosili dugake, zamotane sagove preko ramena, dovikivali muterijama, njukali banane, razgledavali mogranje, kimali glavama razgovarajui, jeli ranjie i odmjeravali nas dok smo prolazili, no osim nekoliko neuhvatljivih oblaka plave boje, ena nije bilo. Bilo je potresno vidjeti taj vizualni dokaz nepostojanja ena u javnom ivotu. Voza je jo jednom skrenuo, pa smo se nali u ulici u kojoj je polovica zgrada bila raznesena. Neke su jo bile nastanjene, barem na niim katovima. Proli smo pokraj zgrade u kojoj je na prvom katu bio uspjean obrt za proizvodnju metalnih posuda, skladite na drugom katu te ruevne hrpe cigle na treem. U nastavku vonje uoila sam sve vie praznih prostora izmeu zgrada. Pitala sam se zbog ega se toliko djece igra na plonicima i ulicama umjesto na tim otvorenim prostorima. Poslije sam saznala da su ti prostori jo bili puni mina. Ti strani ostaci rata jo su uvijek tamo ekali, skriveni samo nekoliko centimetara ispod povrine tla. Nastavili smo se voziti sve dok iza sebe nismo ostavili trgovine i guvu. Sada smo se kotrljali ulicama koje su vie nalikovale na kanjone - sve zgrade s obje strane ulice bile su okruene visokim zidovima nainjenima od glinenih blokova ili cigle prekrivene bukom ili betonom. Sjetila sam se svih onih malenih kvadratia koje sam vidjela iz zrakoplova te shvatila da se zapravo radilo 0 ograenim kompleksima. Svi su oni, jedan za drugim, izgledali vie-manje isto, osim metalnih kapija razliitih boja. To me podsjetilo na sobu u kojoj su svi nosili siva odijela, ali im je bilo doputeno da se ukrase jednim otmjenim broem. Na vrhovima nekih zidova bili su dugaki smotuljci bodljikave ice. Mnogi su bili prepuni rupa, kao da su ih iskljucale goleme, snane ptice. Shvatila sam da se najvjerojatnije

kikacrostuff.net

radi o rupama od metaka. Sa zidova je vijorilo mnotvo zalijepljenih papiria na kojima su bile otisnute slike ozbiljnih mukaraca s bradama u crnoj ili plavoj tinti. Ispred velikog broja kompleksa, pokraj ceste, bile su malene kuice - ne mnogo vee od telefonskih govornica -na koje su se naslanjali uvari naoruani strojnicama. Nije se moglo vidjeti to se dogaa iza zidova. Ponekad sam uspjela vidjeti pokoji krov ili drvee na kojima su visjeli areni komadii tkanine, a ponegdje je neka od onih velikih metalnih kapija bila otvorena, pa sam mogla vidjeti vrtove i automobile. Na je voza naposljetku skrenuo prema jednom od tih ograenih kompleksa 1 zatrubio, a kapija se otvorila. Umjesto ivota u atoru, stanovat u u kui za goste - koje su bile neto poput pansiona - za strane humanitarne djelatnike i volontere. "Bijelo rublje? Ili areno?" povikala sam kolegama koji su upravo zavrili jedan od svojih nebrojenih sastanaka o strategiji. "Punim kadu vruom vodom, a imam ak i neto deterdenta." Nakon to smo se smjestili u kuu za goste napokon sam bolje upoznala svojih est kolega. Svi su bili krasni ljudi - i svi su bili medicinari. Bili su lijenici, medicinske sestre ili zubari, a neki od njih ve su se bavili humanitarnim radom. Bilo mi je jasno da se vjerojatno pitaju zato se CFAF u Kabul potrudio poslati frizerku. I sama sam se to poela pitati. Tijekom iduih nekoliko dana pokuavala sam pronai naine na koje mogu pomoi dok su ostali raspravljali o najvanijim medicinskim pitanjima u gradu i poeli planirati otvaranje ambulante. Na poetku je jedina stvar koje sam se mogla sjetiti bila pranje rublja. Zatim sam, kad su poeli osnivati privremene ambulante - prolo je dosta vremena prije nego to su pronali kuu koju su mogli unajmiti za stalnu ambulantu - odlazila s njima kako bih ljudima mjerila tlak. No, to ionako moe svatko. Kad mi je netko iz tima doao rei da ima zadatak za mene, na trenutak sam bila jako uzbuena. No, ispostavilo se da je kolegica samo eljela da napravim letke dobrodolice za nove lanove tima koji e uskoro stii. Poela sam osjeati frustraciju i nemir, pitajui se hou li uope dobiti priliku da ita uinim. U tim prvim danima, dok su ostali pronalazili naine da spase ivote, meni je utjehu prualo to to sam se

kikacrostuff.net

uspjela sprijateljiti s Afganistancima koji su radili u kompleksu. Prekrasna djevojka koja mi je uvijek ljubazno pomagala nabaviti vruu vodu i telefonske kartice kako bih mogla nazvati kui, bila je Roana. Srameljiv, zgodan mladi koji je vozio kombi bio je Daud. Nakon nekoliko dana, naa je mala skupina dragovoljaca otila na sastanak s drugim strancima koji su ve neko vrijeme ivjeli u Kabulu - neki od njih bili su tamo ve godinama. Na mjesto sastanka krenuli smo kombijem, a kad smo stigli, nai su nas voe skupina pozvali da pourimo i brzo uemo u zgradu. Nitko nije elio skrenuti pozornost na injenicu da se sastaje velika skupina stranaca; to bi od nas moglo uiniti neodoljivu metu za bilo kojeg simpatizera talibana koji je jo boravio u gradu. Unutra je bilo oko 150 ljudi koji su jeli kolaie i meusobno se upoznavali, pruali jedni drugima posjetnice i priali o projektima na kojima su radili. Kad sam naula njihove razgovore, obuzeo me neugodan osjeaj nepripadanja - izgledalo je kao da su svi ostali imali iskustva u neemu to je ovdje bilo iznimno vano. Od pada talibana, stotine stranaca i deseci nevladinih udruga -bilo da se radilo o velikim organizacijama poput Crvenog kria ili manjih poput CFAF-a - pristizali su u zemlju. Svuda sam mogla uti kako se ljudi predstavljaju kao uitelji, inenjeri, nutricionisti, specijalisti za poljodjelstvo te strunjaci svih vrsta. Nijednom se nitko nije predstavio kao frizer. Pred kraj sastanka, Allena - vou nae skupine - zamolili su da predstavi svoj tim. Ustao je i svima objavio CFAF-ov plan da osnuje i otvori ambulantu, to je izazvalo veliki pljesak. Prilian broj poklika odobravanja dobio je i kad je ponudio usluge svojeg tima ostalim zapadnjacima u prostoriji. Neki od njih ovdje su radili ve mjesecima s karijesom koji je trebalo izlijeiti, misterioznim osipima koji nikako da nestanu i drugim problemima koje nisu mogli rijeiti. A onda je, jednog po jednog, predstavio lanove naeg tima: lijenik, medicinska sestra, zubar, lijenik i babica. Kad je napokon stigao red na mene, Allen mi se iroko osmjehnuo, kao da me elio uvjeriti da me nee izostaviti. "A ovo je Debbie Rodriguez", rekao je. "Ona je frizerka iz gradia Hollanda u saveznoj dravi Michigan, koja je..."

kikacrostuff.net

Nije uspio zavriti reenicu jer je prostoriju ispunio najglasniji pljesak te veeri. Nekoliko je ena ak poelo skakati gore-dolje od uzbuenja. inilo se kao da polovica ljudi u prostoriji s olakanjem upa kosu. Allen je napravio oklijevajuu stanku, a onda zavrio priu o ambulanti. Sastanak je ubrzo zavrio, a ja sam se nala okruena mnotvom. "Tako nam je drago to si ovdje!" rekla je ena koja mi je prva uspjela prii. "Potenog frizera ne moe nai ni na dan vonje od Kabula." "Doslovno smo riskirale ivote za pramenove", kazala je druga. "Jednom sam se vozila deset sati preko klanca Khyber da odem do frizera u Pakistan. Tamo sam trebala obaviti jo nekoliko stvari, ali to je bilo jedino to nisam mogla napraviti ovdje." "Zar u Kabulu nema salona?" upitala sam. "Mislim da ih je nekad bilo mnogo, prije nego to su talibani preuzeli vlast", rekla je prva ena. "No, oni su ih istrijebili. ujem da se sada ponovno polako pojavljuju, ali su prilino loi." "Moja djeca i ja smo pokupili neku vrlo otpornu vrstu ui u afganistanskom salonu", dodala je njezina prijateljica. "Kad smo se vratili u SAD, morah smo upotrijebiti industrijski pesticid da bismo ih se rijeili: A i to je potrajalo mjesecima!" Mnotvo se ljudi tiskalo oko mene, nestrpljivo elei dogovoriti termin za frizuru. eljeli su znati to radim sutra i prekosutra. eljeli su znati koliko dugo ostajem u Kabulu. eljeli su znati kako doi do moje kue za goste. Nisam im mogla dati upute jer nisam imala pojma kojim smo ulicama stigli do mjesta za sastanak, ali sam ih pokuala usmjeriti na ljude koji bi im to mogli rei. Nisu me ak niti pitali jesam li sa sobom donijela svoj pribor, ali da jesu, mogla sam im potvrdno odgovoriti. Uvijek putujem sa svojim karama, eljevima, salonskim ogrtaem, amponima i losionima. Jednostavno sam takva. A sutradan su se ljudi poeli pojavljivati pred mojom kuom za goste. Nisam znala kako su doznali kamo trebaju doi, ali su se pojavili. inilo se da se Kabulom proirio glas da je u grad stigla zapadnjaka frizerka. Uskoro su svi profili ljudi - novinari, diplomati, misionari, djelatnici humanitarnih organizacija i svi ostali -

kikacrostuff.net

pokuavali doi u kontakt sa mnom. Nisu me mogli nazvati da ugovore termin jer telefoni nisu radili, ali su mi svejedno nekako uspijevali javiti da dolaze. Svaki put kad bih sa svojim timom otila neto raditi izvan kompleksa, na povratku bih pronala vrata svoje sobe prekrivena ljepljivim papiriima koje su ostavili ljudi koji su eljeli moje usluge. Moj je tim napokon za mene smislio nekoliko korisnih zaduenja, ukljuujui terapiju traumatizirane djece pomou lutaka. No do kraja tog prvog tjedna, gotovo me uvijek u vrtu nae kue za goste ekala mala skupina zapadnjaka. Izmeu zaduenja bih ih odvela u svoju sobu te ih iala i radila frizure. Neki su ljudi dovodili djecu, pa bih sredila cijelu obitelj. Jedna Njemica, koja je ve sedam godina ivjela u Afganistanu, pojavila se s otopinom za trajnu u smeoj boci koja je bila toliko stara da je izgledala kao da su je upravo iskopali iz nekog arheolokog nalazita. Rekla mi je da su joj talibani nekoliko puta pretresli kuu, ali nikad nisu uspjeli pronai tu bocu. Ispriala sam joj se i rekla da nemam uvijae za trajnu, ali mi je ona tada pruila vreicu - imala ih je ona. Smjestila sam je u vrt i napravila joj trajnu. Za to smo je vrijeme Roana i ja posluile ajem i kolaiima, a na kraju sam isprala kemikalije vjedrom vode. Sve sam to vrijeme sklapala vrsta prijateljstva s Afganistanci-ma. Dok su ostali lanovi tima bili zauzeti medicinskim zadacima koje su jedino oni mogli obaviti, ja sam se druila s Roanom, vozaem Daudom, kuharom Muqimom te nekolicinom ostalih. U vrtu su bile ljuljake, pa bismo Daud, Muqim i ja sjedili na njima i njihali se, priali i njihali se, sve dok se ne bismo vinuli tako visoko da smo mogli vidjeti preko zida kompleksa. Daud i Muqim bi na najvioj toki skoili s njihaljke, pali u travu i alei se prepirali tko je doskoio dalje. Morala sam im se nasmijati, sjetivi se kako su to zastraujui Afganistanci kojih se boji pola svijeta. Jednog dana, nakon to sam se vratila s terapije u koli, Daud je podignuo jednu od mojih lutaka koja je imala bradu i turban i pozorno je prouio. "Je li to Osama bin Laden?" upitao je. Lutka dosta jest pomalo nalikovala na Osamu, ali se izvorno radilo o lutki Josipa iz Nazareta. Jedna je vjerska skupina donirala lutke naem timu. Sada sam od Josipa, Marije i Isusa trebala nainiti obine Afganistance koji su nakon ratova

kikacrostuff.net

ponovno pokuavali postati sretne obitelji. Ali Daudu i Roani se vie sviala ideja daje lutka patrijarha zapravo Osama. Roana je podignula lutku Marije i objavila: "Ja sam Osamina ena. Pomoi u Amerikancima da ga ubiju!" I iduih smo se pola sata igrali "potrage za bin Ladenom" u prizemlju kue. Nismo ba lijepo postupali s lutkom Osame, ali se ipak dovoljno oporavio da bi idueg dana ponovno mogao preuzeti ulogu afganistanskog oca obitelji. I njih sam iala. Mukarci su me promatrali dok sam frizirala nekoliko zapadnjaka - kad je bilo lijepo vrijeme, inila bih to vani, u vrtu - a zainteresirao ih je gel za kosu s mirisom kivija koji sam upotrebljavala za zavrne poteze nekih vrsta frizura. Stoga sam im ga malo stavila na dlan, a oni su ga utrljali u svoju kosu. To im se toliko svidjelo da ga poslije nisu eljeli isprati. Danima su hodali naokolo s ukruenom kosom oblijepljenom prainom. A onda sam Roani ponudila da joj u vrtu podreem kosu. Odrezala sam nekoliko centimetara i oko lica joj oblikovala nekoliko kraih pramenova, tako da ih moe izvui ispod marame kojom je prekrivala kosu. Kad sam zavrila, upitala sam Muqima eli li i on da ga oiam. Nakon nekoliko minuta razmiljanja, pristao je. Znala sam da mukarce u Afganistanu ne iaju ene - oni odlaze brijaima, a ne frizerkama - jer svako je doticanje, bilo profesionalno ili usputno, neoenjenih mukaraca i neudanih ena zabranjeno. Zato sam ga paljivo iala, bez previe fizikog kontakta, jer nisam eljela da na kraju dana ode kui mislei da je zgrijeio. No kad sam zavrila, zurio je u mene zamagljena, zaljubljena pogleda. "Volim te", promrmljao je. "Volim te, volim te!" Zatim sam karama pokazala na Dauda. Imao je frizuru tipinu za veinu afganistanskih mukaraca - kratku otraga, s velikim uperkom na vrhu. Pomalo je nalikovala na frizuru kakvu je Elvis nosio u najgoroj fazi, kad je nosio one uske konate hlae i grozne ogrtae poput Supermana. Mrzila sam tu frizuru. Daud se povukao, ali su ga Muqim, Roana i jo nekoliko Afganistanaca koji su se motali oko nas odluili zgrabiti za mene. Spustila sam kare i pridruila se potjeri. Svi smo jurili po vrtu pokuavajui ga uhvatiti, skliui se po blatu, spotiui se preko grmlja, smijui se i galamei. Bili smo toliko obuzeti svojim raspoloenjem da bi ovjek mogao pomisliti da smo posve pijani. Napokon su ga uhvatili i dovukli ga do moje stolice, a onda

kikacrostuff.net

mu svezali noge i zaepili usta. Nakon svega toga, samo sam mu malo podrezala kosu. No usred posla, Roana je dojurila s videokamerom i snimila me kako stojim nad Daudom i prijetim mu svojim karama dok on prevre oima i zabacuje glavu s jedne strane na drugu. Jo se pitam hoe li jednog dana ta snimka zavriti na televiziji Al-jazeera kao dokaz da su amerike frizerke muile afganistanske mukarce. Dok sam izlazila iz sobe i sputala se stubitem, gotovo sam pokosila Allena, vou nae grupe. Brzo je vratio ravnoteu, ali je nekoliko sekundi predugo nastavio zuriti u mene. "Zar neto nije u redu?" upitala sam. Lagano je porumenio i proistio grlo. "Je li doista nuno da nosi tako arki ru? I sve to sjenilo i makaru?" Ukopala sam se na mjestu i uzvratila mu pogled. "Jesi li dobro pogledao Afganistanke? One nose mnogo vie minke od mene." "Pretpostavljam daje to tono", priznao je, a onda nastavio svojim putem. Bilo je oito da je moje ponaanje poelo zabrinjavati neke od djelatnika CFAF-a. Oboavala sam Allena, i jo uvijek osjeam isto, ali tada je na mene poeo gledati kao na potencijalnu opasnost. On je zaista pametan momak koji vrijeme provodi inei dobra djela diljem svijeta i mislim da nikad nije proveo previe vremena u drutvu nekoga poput mene. Bio je nervozan ak i zbog mog izgleda. Dok su sve druge ene u skupini imale uredne, konzervativne frizure, moja je bila kratka, neprirodno crvena i strila je na sve strane. Iako je to bio prvi put da je razgovarao sa mnom o minki, ponekad bih osjetila kako se lecne kad me ugleda. Stoga sam osjetila veliko olakanje kad su nas u,naoj kui za goste posjetile etiri velike financijerke CFAF-a. Radilo se o etiri Teksaanke - zvali smo ih Teksake lutke - koje su doleprale kroz kapiju s najveim natapiranim frizurama, najekstravagantnijim mirisima i s najsjajnijim noktima te minkom poput zvijezda sapunica. Dok su boravile kod nas, povela se rasprava o priboru za hitne sluajeve koji smo svi nosili sa sobom i koji je sadravao stvari poput karte sa sigurnim lokacijama, kompasa, zvidaljke, komadia zlata vrijednog pet stotina dolara i slino. Jedna od njih rekla je: "Ja u svojem imam samo hrpu rueva", i

kikacrostuff.net

ukljuila svoj ventilator na baterije kako joj znoj ne bi unitio minku. Rekla sam Allenu da, ako nae financijerke mogu nositi mnogo minke, mogu i ja. Ipak, na se voa nastavio brinuti i povremeno bi me pokuavao obuzdati. Srea mi se osmjehnula kad je pristigla druga skupina CFAF-ovih dragovoljaca, pa je na tim narastao sa sedam na petnaest ljudi. Kua za goste sada je bila toliko napuena da je svima bilo neudobno, pa je Allen upitao bi li se nekoliko nas preselilo u hotel Mustafa do kraja mjeseca. Mislim da nije mislio na mene, jer je smatrao da me, radi moje vlastite sigurnosti, mora drati na oku. Ve je bio upitao jednu drugu djevojku bi li bila spremna preseliti se. Radilo se o ozbiljnoj, odgovornoj babici u koju je imao povjerenja da e biti sigurna daleko od ostatka skupine. Nikad ne biste pomislili da bismo ona i ja mogle biti u dosluhu, ali ve smo se bile sprijateljile, a ja sam je zamolila da zatrai da joj ja budem cimerica. Ona je to i uinila, i obeala je Allenu da e paziti na mene. Uselile smo se u hotelsku sobu i od tog sam trenutka mogla pokoriti Kabul. To, naravno, nije bio Allenov plan. Ja jo uvijek nisam imala previe posla jer jednostavno nisam imala vjetine koje su mogle pomoi ostatku tima. Zato su on i nekolicina ostalih smislili novi zadatak za mene za ostatak mjeseca. Dobri krani kakvi su bili, mislili su da bih, budui da imam sve to slobodno vrijeme na raspolaganju, mogla sjediti u svojoj hotelskoj sobi i moliti se za tim dok su oni vani na zadatku. I ja sam dobra kranka, ali postoje neke stvari koje mi ba ne idu od ruke. Zagovornika molitva, odnosno molitva za nekoga drugoga jedna je od njih. No, pokuala sam. Sjedila bih u svojoj hotelskoj sobi i poela se moliti za tim, a onda bih zaula jednog od afganistanskih prodavaa u prolazu kako pjeva hvalospjeve svojoj repi ili emu drugome i jednostavno bih morala izai da vidim o emu se radi. Onda sam pomislila da u pokuati sluati duhovnu glazbu kako bih zatomila svu primamljivu ulinu buku. Stavila sam CD i slualice te pokuala mirno sjediti, ali mi je to ubrzo dosadilo. Stoga sam jednostavno odluila da se iznimno brzo molim. Umjesto tri sata molitve, izmolila sam sve to sam trebala u tri minute. A onda sam, ruku pod ruku s Roanom, ietala iz sobe. A kamo smo ile? Nekoliko kua dalje, do Ulice pilia!

kikacrostuff.net

Nekada davno, Ulica pilia bila je mjesto na kojem su prodavali pilie - ba kao to je Vodoinstalaterska ulica jo uvijek mjesto gdje prodaju sudopere i bakrene cijevi, a Ptija ulica mjesto na kojem se prodaju kanarinci i papige. Ulica pilia sada je prepuna trgovina koje prodaju tradicionalne afganistanske proizvode i rukotvorine. Roana i ja privile smo se jedna uz drugu kako se ne bismo izgubile u mnotvu ljudi: djeaka na putu u kolu, mukaraca koji guraju kolica s naranama, ena u burkama koje su prosile novie. Odmah su nas okruili djeaii koji su vikali: "Mogu li biti va tjelesni uvar?" Kad smo ih odbile, otrali su za jednim pripadnikom Mirovnih snaga koji je u izlogu trgovine razgledavao ilim s motivima strojnica i helikoptera umjesto tradicionalnih geometrijskih oblika. "Mogu li biti va tjelesni uvar?" povikali su vojniku, a on ih je promatrao sa smijekom. Hodale smo niz ulicu i prouavale izloge. Prekrasni ilimi u tisuama razliitih nijansi crvene te pokojom drugom bojom ubaenom radi kontrasta. Torbe za deve i magarce, koje su bile toliko krasne da nisam vjerovala kako se doista upotrebljavaju za deve i magarce dok to nisam vidjela vlastitim oima. Pokustvo s kompliciranim uzorcima iz Nuristana, podruja u sjevernoistonom Afganistanu. Prekrasno izvezene tkanine, od purdah velova - koji se upotrebljavaju za odvajanje enskog dijela kue od javnih prostorija - do podmetaa za aj. Gusto tkane vunene rukavice, veste i natikae. Teki nakit izraen od poludragog kamenja iz Pakistana te zveckavi metalni nakit kakav nose afganistanski nomadi. Vodene lule huke, metalni lonci, konjski bievi, arene trake koje moete uplesti u kosu - u Ulici pilia mogli ste pronai sve to i mnogo vie. Oboavala sam Ulicu pilia, i to ne samo zbog fantastinih stvari koje sam tamo mogla kupiti. Vlasnici su uspjeli ouvati svoje duane tijekom rata s Rusijom, rata meu mudahedinima, a onda i tijekom turobnih godina pod talibanima. Sada su bili oduevljeni to su u zemlji ponovno imali neto stranaca koji su se divili njihovoj robi. Nisam imala dovoljno novca da kupim mnogo toga, ali im to nije smetalo. im bismo Roana i ja provirile u njihove trgovine, skoili bi ostavivi svoj ruak na stolnjaku u stranjem dijelu ili partiju Backgammona na pultu te nas s ljubaznim smijekom pozvali da uemo. Obino bismo zavrile sjedei s njima neko vrijeme i ispijajui aj. Na odlasku bi nam darovali jabuke, ueerene bademe ili kolae uvezene

kikacrostuff.net

iz Irana; inzistirali bi da podijele s nama kakve god slatkie da su imali. Nakon neto manje od tjedan dana takvih posjeta, veina trgovaca u Ulici pilia znala mi je ime. "Gospoice Debbie!" vikali bi kad bih prolazila. "Jeste li za aj?" Naravno, sve to zapravo ne bih smjela raditi, jer je osiguranje dodatno pojaano nakon naeg dolaska. Prvo okupljanje loya jirge od pada talibana upravo je trebalo biti sazvano. To je bilo "veliko vijee" sastavljeno od izabranih predstavnika svih afganistanskih plemena, koje e izabrati prijelaznu vladu u lipnju 2002. Zbog toga su svi zidovi u Kabulu bili prekriveni slikama strogih, bradatih mukaraca - bili su to posteri zaostali od izbora. Budui da je meu stanovnitvom jo bilo simpatizera talibana i drugih koji su osporavali loya jirgu, osiguranje je bilo pojaano u cijelom gradu. inilo se da je svako vozilo na ulici bilo tenk Meunarodnih mirovnih snaga koje su dobile mandat Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda u prosincu 2001. godine. Imali- smo strogi policijski sat u osam naveer, a ve oko 19:30 ljudi su se svim silama trudili skloniti s ulica i vratiti u svoja prebivalita jer je osiguranje imalo dozvolu da puca i ubije nakon 20:00 sati. Napetost je bila visoka i zbog oekivane krize uzrokovane porastom neprijateljstva izmeu Indije i Pakistana. Postojala je bojazan da e jedna zemlja upotrijebiti nuklearno oruje protiv druge. Na se tim svakog jutra sastajao na nekoliko sati kako bismo isplanirali dan i razgovarali o tome to se dogaa, a jednog nam se jutra pridruio neki glaveina iz osiguranja kako bismo raspravili o novonastalom stanju. Rekao nam je da, u sluaju da na istoku uoimo makar oblak, to bre krenemo prema Amerikom veleposlanstvu. Bilo mi je drago to sam bila dobila kompas, jer inae ne bih imala pojma s koje je strane istok. Zbog svega toga nisam smjela odlaziti u Ulicu pilia; trebala sam biti u svojoj sobi i moliti se, ali to mi se inilo poput kunog pritvora. Znam da su me vode grupa samo pokuavali zatititi. Pretpostavljali su da u, ako itko iz nae skupine bude ozlijeen, to biti ja. Smatrali su da sam previe prijateljski nastrojena i nedovoljno prestraena situacijom. A to je bilo tono. Jednostavno se nisam bojala; nisam se bojala Afganistana, ni bilo ega to sam prola prije dolaska u tu zemlju. Bojala sam se onoga to bi se moglo dogoditi drugima, ali ne i za sebe.

kikacrostuff.net

Naposljetku su otkrili moje izlete u Ulicu pilia. Pred kraj naeg boravka, u skupini je bilo jo nekoliko ljudi koji su odluili da jednostavno moraju posjetiti Ulicu pilia prije odlaska, usprkos vrstom osiguranju, jer su toliko toga uli o tom slavnom mjestu. Raspitivali su se eli li im se itko iz ostatka tima moda pridruiti; a ja sam se, jasno, javila. Jednog smo dana stigli u Ulicu pilia okrueni naim prevoditeljima i vozaima, ene iz tima umotane u alove poput mumija, a mukarci u turbanima i eirima, pokuavajui se stopiti s domaim stanovnitvom. A onda je jedan od trgovaca istrao iz svojeg duana viui "Gospoice Debbie!" I mnogi drugi su izvirili na ulicu maui, sa irokim osmijesima na licu. "Dakle, sada znamo ime si se bavila!" rekao je jedan od lanova tima. A onda su odustali od pokuaja da me obuzdaju. "Tamo!" Roana je pokazala ispucali prozor prekriven prljavom ipkastom zavjesom. "Mislim da je to mjesto koje traimo." Daud je skrenuo na plonik tako naglo da sam zamalo pala Roani u krilo. Ponovno sam se uspravila i provirila kroz prozor. Vidjela sam veliku, izblijedjelu fotografiju ene naminkane poput Zene-make, s velikim kovrama skupljenim na tjemenu. Bila je tu i glava krojake lutke s upavom plavom perikom, okruena dvjema neusklaenim vazama s crvenim plastinim ruama na samom rubu police. "Izgleda mrano", rekla sam. "Moda nije otvoreno." Roana je zatresla glavom. "Sve je u Kabulu mrano, Debbie. Ove ene pale generator samo kad je to zaista nuno." Pokrila sam glavu za kratku etnju od automobila do vrata radnje. inilo se kao da su to jedina vrata u itavoj ulici koja su bila zatvorena; dan je bio ugodno topao, pa su ostali trgovci putali topao povjetarac da ue u njihove radnje. Tada je Roana posegnula za kvakom, a ja sam se pripremila za ulazak u svoj prvi afganistanski salon za uljepavanje. Kako su dani prolazili, Roana - koja me dotad ve poela zvati "mama" - Daud i ostali moji afganistanski prijatelji postajali su mi sve drai. Pomisao da u ih morati napustiti ubijala me. No nije se radilo samo o

kikacrostuff.net

njima: inilo se kao da sam se zaljubila u afganistanski narod u cjelini - u njihovu ljubaznost, smisao za humor, gostoljubivost i hrabrost. eljela sam pronai neki nain da se vratim i uinim neto to bi im doista pomoglo. I polako se poela raati ideja. Nakon to sam se preselila u hotel Mustafa, svim je zapadnjacima koji su eznuli za novom frizurom postalo mnogo lake pronai me. Hotel Mustafa ima stalnu klijentelu novinara, humanitarnih radnika i putnika neki tvrde i pijuna te krijumara - a veina ih se inila oduevljenima to je u hotelu postojala i frizerka. Moja su vrata opet bila obloena porukama s molbama za termin, a ja sam opet provodila sate i sate podrezujui kosu koja se skupljala na podu. Jednog je dana do mene svratila Afganistanka koja je ve 25 godina ivjela u Kanadi. Bila je dio medicinsko-humanitarnog tima poput mojeg, a ujedno je i obilazila nekoliko posjeda kojima je vlasnik bio jedan od njezinih ujaka, ali ih je napustio tijekom godina vladavine talibana. Za razliku od ostalih ljudi pristiglih sa Zapada, bila je preplavljena uspomenama na Kabul iz mladih dana, kad je na vlasti bio posljednji kralj, poetkom 1970-ih. Ispriala mi je kako je on pokuavao uvesti Afganistan u 20. stoljee, ime je izazvao lananu reakciju bijesa u konzervativnijim ruralnim podrujima i meu tradicionalnijim sveenicima u gradovima. "ene su nosile minice u Ulici pilia!" rekla je. "Moete li zamisliti da netko u Kabulu danas obue minicu?" Rekla mi je da su sedamdesetih godina u gradu postojali deseci salona za uljepavanje te da su svi bili vrlo uspjeni. "Afganistanke su oduvijek bile vrlo pedantne glede svojih frizura i minke", objasnila je. "ak i ispod onih groznih burka." Kad je otila, Roana mi je objasnila da su saloni za uljepavanje bili jedna od mnogih stvari koje su talibani zabranili - zajedno s glazbom, plesom, fotografijama ljudi i drugih ivih organizama, bijelim cipelama, zmajevima te uzgojem groa. "Kad sam bila djevojica, majka me esto vodila u salon moje sestrine", prisjeala se. "Dok se ona bavila klijenticama, dopustila bi mi da im toim aj i metem njihovu kosu s poda." Ponekad bi frizerka i njezina majka zajedno pjevale stare pjesme te bi pitale Roanu da im se pridrui, a ona bi to inila iako je bila previe srameljiva da bilo gdje drugdje pjeva pred ljudima. Ta se frizerka nije

kikacrostuff.net

namjeravala suprotstaviti talibanima, kazala je Roana, ali ki jedne od njezinih najboljih klijentica se udavala, pa je poeljela barem malen dio sjaja i glamura koji su takve prigode obino izazivale. I frizerka joj je izala u susret. Upalila je samo nuna svjetla i ker naminkala i sredila na skroman nain za koji se nadala da e ih obje potedjeti nevolje. No vijest se svejedno nekako proula. "Dva dana poslije, pronala je razbijene prozore na svojem salonu", tuno je kazala Roana. "Sve unutra bilo je uniteno ili opljakano. A onda je i njezin suprug izgubio posao." Odjednom sam shvatila da jo nigdje nisam primijetila afganistanski salon za uljepavanje, pa sam upitala Roanu bi li me ona i Daud mogli odvesti do jednog. Sloili su se, ali nam je trebalo najmanje tjedan dana da pronaemo otvoreni salon. Reeno nam je da se mnogo frizera vratilo svome poslu, ali samo u vlastitim kuama, jer su se jo uvijek previe bojali pozornosti javnosti da bi izvjesili natpis ili znakovitu fotografiju kraljice maturalne zabave. Posljednjih smo nekoliko dana uoili nekoliko lokacija koje su izgledale kao da se moglo raditi o salonima, ali su bile sve prazne. Ali netko je Roani ispriao za ovaj salon, pa smo krenuli pronai ga - to i nije bio lagan zadatak, budui da veina kabulskih ulica u to doba nije imala ime. Dok smo prilazili, nisam uspjela vidjeti nita unutar salona, pa sam se pobojala da bi se moglo raditi o jo jednom praznom prostoru. No kad je Roana otvorila vrata, namirisala sam kemikalije za trajnu. Osjetila sam traak grinje savjesti to sam od Dauda zatraila da nas eka vani i to sam podijelila s Roanom, ali je ona odrjeito zatresla glavom. "Ovamo ne ulazi nijedan mukarac", rekla je. "To nije doputeno u naim salonima jer ene nemaju pokrivala za glave." "Ali Daud i drugi afganistanski mukarci esto te vide bez marame u kui za goste." "U kui za goste je drugaije - to je poput djelia Amerike", odgovorila je. "No to se salona tie, pravila su ovdje vrlo stroga. Kad bi suprug vlasnice ovog salona unutra vidio Dauda, pretukao bi ga, a moda ak i ubio." S nevjericom sam zurila u nju.

kikacrostuff.net

"Tako je, Debbie", rekla je. "Zbog toga postoji zavjesa unutar vrata, tako da mukarci, ak i kad su vrata otvorena, ne mogu proviriti unutra i vidjeti ene." "Ni jedan mukarac ne smije ui?" "Ne, ak ni suprug vlasnice", odgovorila je Roana. "To je mjesto samo za ene." Roana me povukla u maleno predvorje, zatvorila vrata, a onda podignula ruiastu zavjesu koja je visjela na ulazu u prostoriju. Obuzeo me novi osjeaj znatielje o salonu; pitala sam se hoe li se razlikovati od amerikih salona. Prostorija je bila manja i mranija nego kod kue, ne mnogo vea od kupaonice. Pogled na ulicu - ili ulice - bio je blokiran ipkastim zavjesama, a u salonu je bilo samo jedno maleno, napuklo ogledalo umjesto zidova prekrivenih zrcalima. Gruba drvena daska sluila je umjesto pulta. Uinilo mi se da vidim plave salonske ogrtae kako vise s kuka na zidu, a onda sam shvatila da se zapravo radi o burkama, koje su ene skinule nakon ulaska u salon. Osim tih razlika, osjetila sam istu toplu atmosferu dobrodolice u kojoj sam provela najvei dio svojeg ivota. Prostoriju su ispunjavali enski glasovi, enski smijeh atmosfera ena koje se oputaju u drutvu drugih ena, brinu se jedna o drugoj, povjeravaju si detalje vlastitih ivota te razmjenjuju vijesti o ivotima ljudi koji ih okruuju. Upitala sam se nije li to bio pravi razlog zbog kojeg su se talibani toliko protivili salonima za uljepavanje. Ne zato to su zbog njih ene izgledale kao kurve ili zato to su sluili kao krinka za bordele, kao to su talibani tvrdili, nego zato to su predstavljali mjesta na kojima su ene bile slobodne od muke kontrole. Svi su glasovi utihnuli kad smo ule u prostoriju. Dvije su se frizerke okrenule kako bi nas pozdravile. Jedna je bila mlada i vitka s duboko usaenim tamnim oima, a druga starija s kovravom kosom duine do brade. Frizerke i njihova jedina klijentica pozdravile su nas s iznenaenim, iako pristojnim "sa-lam alejkum" standardnim pozdravom ije je znaenje "mir s tobom" - kad su primijetile da sam strankinja. Tada je Roana s njima razgovarala nekoliko minuta. "One su sestre", rekla je. "Nadja je mlaa, a Raksar starija. Kua njihove obitelji je iza ove zgrade." Kad im je objasnila da sam amerika frizerka koja je eljela vidjeti kako izgledaju afganistanski saloni, dvije su se ene oduevljeno nasmijeile. Njihova jedina klijentica

kikacrostuff.net

odmah je ustala i inzistirala da ja sjednem dok Raksar zavri njezinu frizuru. Nadja mi je donijela alicu aja. Dvije male djevojice koje su se igrale pokraj ipkanih zavjesa prile su mi kako bi zurile u mene. Prije nego to je otila po aj, primijetila sam da je Nadja sreivala kutiju sa tapiima i gumicama. Upitala sam Roanu emu oni slue. "Njih upotrebljavaju za trajne", odgovorila je, iznenaena mojim pitanjem. Zamolila sam Nadju da mi opie kako obino tee taj postupak. Osim to upotrebljava tapie i gumice umjesto draa za trajnu, njezin je pristup manje-vie bio jednak mojem, osim zavrnog dijela. Rekla mi je da svoje klijentice jednostavno poalju kui nakon to nanesu otopinu za trajnu. Djelovanje otopine prestaje kad se kosa osui, a klijentica se vraa idui dan na ispiranje. Nije ni udo to je Raksar imala tako kovravu kosu - vjerojatno je esto stavljala trajnu! Starija je frizerka razmijenila nekoliko brzih reenica s Roanom. "Kae da je otvorila ovaj salon dok su Rusi bili ovdje", poela je priu Roana. "Morala ga je zatvoriti tijekom godina vladavine talibana. Zakopala je ogledalo i druge materijale u vrtu." "Koliko je sada ve otvorena?" "Kae tek dva mjeseca. U poetku joj je to suprug branio, jer je htio da itavo vrijeme ostane unutra i pomae njegovoj majci. Ali, on sada nema posla, pa se sloio." "Je li joj teko nabaviti sve potrebne kemikalije i materijale?" Raksar je ponosno rukom pokazala na nekoliko eljeva, etki za kosu i kara na drvenoj polici. Bili su daleko od kvalitete materijala koji se inae moe vidjeti u salonima. kare su izgledale poput neega to biste upotrijebili za strienje ovaca. eljevi su izgledali kao da su ih ovce provakale. Dok sam razgovarala s te dvije ene, shvatila sam da se ne radi samo o tome da je njihova oprema bila siromana; imale su jedva neto malo vie od osnovnih frizerskih vjetina. Upitala sam ih gdje su pohaale kolu, a one su samo slegnule ramenima. Raksar je pouila prijateljica tijekom 1980-tih, a ona je zatim svoje znanje prenijela na Nadju. Nijedna od njih nije znala kako se rade pramenovi. No ak i bez formalne naobrazbe, prilino su dobro zaraivale. Raksar je zaraivala oko osamdeset dolara na mjesec, to je bilo barem dvostruko vie od prosjene plae u Afganistanu. Nadja je zaraivala manje, ali je oekivala da e se

kikacrostuff.net

to ubrzo promijeniti - samo e nanoenje minke za veliko vjenanje uvelike poveati prihode njezine obitelji. Osim toga, kazala mi je preko Roane, nije bilo lako pronai posao bilo gdje drugdje. Kratko je radila kao kuharica u kui za goste, ali su joj njezini muki kolege upuivali nepristojne komentare, pa je dala otkaz. Tada je Nadja neto rekla Raksar, to ih je obje natjeralo na nestaan smijeh. Roana je zapljeskala i takoer se poela smijati. "ele znati bi li voljela iskuati neku od tradicionalnih afganistanskih salonskih usluga", rekla mije. "ele ih podijeliti s tobom, jer kau da si njihova sestra iz Amerike." "Naravno", odgovorila sam, skinuvi svoju maramu za kosu. Obje su se ene ukipile na mjestu i zurile u moju kratku, raskutranu kosu. Oprezno su posegnule kako bije dotaknule. Neto su rekle Roani - glasova prepunih uenja - a ja sam je pogledala i podignula obrve. "Kau da izgleda poput make", rekla je. "Pashak." "Mijau!" kazala je Raksar. Bilo mi je malo neugodno to sam ostavila Dauda da nas toliko dugo eka vani, ali sam se naslonila u stolici i opustila. Ponovno sam se uspravila kad sam vidjela Nadju kako mi se pribliava s dugakom niti omotanom oko prstiju. Njeno mi je ponovno nagnula glavu i zatim mi s niti prela preko lica. Iupala mi je veinu obrva i uklonila brkove za koje nisam niti znala da ih imam. U jednom sam trenutku, kad je bol bila tolika da sam gotovo zavritala, otvorila oi i ugledala Nadju kako se mrti tono iznad mojeg ela, s niti napetom izmeu njezinih usta i ruku. Roana se naslonila na zid, smijui se. Kad je Nadja zavrila, uspravila sam se u stolici i rukama prela preko lica. Bila sam sigurna da u osjetiti kako mi tee krv. Zatim je Raksar ponudila da mi pokae nain na koji se Afganistanke minkaju za odlazak na vjenanje. Opet sam se sloila: smatrala sam da neu znati dovoljno o afganistanskim salonima ako i sama ne isprobam sve njihove usluge. Tako me premazala blijedim puderom, nanijela mi otprilike etiri briljantne krivulje sjenila iznad oiju, potamnila obrve i arkocrvenim ruem mi iscrtala pune usne. Najgori dio bio je kohl. Jezikom je navlaila tapi, umoila ga u prah, lagano ga otpuhnula i zabola ga u kutove oba oka te

kikacrostuff.net

premazala donju stranu kapka kohlom. Morala sam se upitati koliko je jo parova oiju premazano tim tapiem. Suznih oiju, napokon sam ustala i rukom pokuala locirati svoju maramu za kosu. Odvele su me do ogledala u kojem sam se pokuala vidjeti. Uinilo mi se kao da netko drugi - moda netko s maskom za zadnji dan karnevala - zuri u mene. No svesrdno sam zahvalila sestrama, upotrijebivi ono malo danja to sam znala. "Tashakur, tashakur", rekla sam, klanjajui se i drei ih za ruku. Izmijenile smo tri brza poljupca u obraze, nakon ega sam slijepo oteturala iz salona, gdje je Daud samo uzdahnuo divei mi se. Iz oiju mi je curio crni kohl idua tri dana, zbog ega su me svi zapadnjaci koji su ve dugo ivjeli u Kabulu pitali kako mi je uspjelo tako brzo postii da budem pozvana na afganistansko vjenanje. No ako izuzmemo suzne oi, bila sam uzbuena. Izgledalo je da sam otkrila neto to bih mogla uiniti da pomognem Afganistancima - a to sam mogla uiniti samo ja i nitko drugi od svih talentiranih i predanih zapadnjaka koje sam ovdje srela. Znala sam da mogu pomoi Afganistankama da poboljaju svoje salone i ponu bolje zaraivati. Iz vlastitog sam frizerskog iskustva znala da je salon dobar poslovni potez za enu pogotovo ako ima loeg supruga. Naalost, to mije bilo i predobro poznato. Jo sam bila udana za tako podmuklog mukarca da mi je Afganistan, koji su tada mnogi smatrali najopasnijim mjestom na svijetu, izgledao poput raja. Cijelo vrijeme dok sam bila udana za njega, jedino to me spaavalo bila je injenica da nije znao koliko zaraujem. tedjela sam za svoju slobodu. Smatrala sam da e voenje salona biti jo bolji posao za ene u Afganistanu, gdje mukarcima nije bilo doputeno niti koraknuti. Nikad nee vidjeti kako novac mijenja ruke ili moi nareivati enama kako da rade. Upitala sam Roanu da mi ispria sve o drugim tvrtkama koje su zapoljavale ene. Ispriala mi je o enama koje je poznavala koje su tkale sagove, prodavale jaja, radile u kuama za goste i krojanicama te nekim drugim mjestima. Svaki je od tih poslova vodio enin otac ili suprug, brat ili daljnji roak. Pomislila sam kako bih se mogla vratiti u Afganistan s nekoliko kovega kvalitetnih proizvoda za njegu kose i dodatnim materijalom te nekoliko tjedana razgledati salone. Mogla bih

kikacrostuff.net

nauiti ene sve to znam i pokazati im kako da proire svoje usluge i ponu bolje zaraivati. Takoer bih ih mogla nauiti zdravstvenim naelima koja sam nauila u frizerskoj koli. Mislila sam da bi, ako e netko ve plakati na vjenanju, to trebao initi jer je preplavljen osjeajima, a ne zbog kohla preplavljenog bakterijama. Kad sam svoju ideju spomenula amerikom prijatelju koji je nekoliko godina radio za neprofitnu organizaciju u Kabulu, nije mi se nasmijao u lice. Smatrao je da je moj plan preskroman! Rekao mi je kako misli da bih morala otvoriti kolu ljepote u Kabulu te obeao da e mi pokuati pomoi. Kad sam ideju - koju sam sada proirila na kolu - ispriala Roani, oduevljeno me zagrlila. "elim biti tvoja prva uenica", rekla je. "Moj otac eli da prestanem raditi za nevladine organizacije jer mi nekoliko afganistanskih mukaraca radi probleme. No, ako budem imala vlastiti salon, sve e biti u redu." S idejom o koli ljepote inilo se da e svi moji snovi postati stvarnost. Nikad nisam bila zadovoljna samo time da budem kozmetiarka, iako to nije lo ivot. Oduvijek sam eljela biti dio neeg veeg i vanijeg neega to bi mi dalo osjeaj da pomaem spasiti svijet. Naravno, oboavam salone ljepote. Kad mi je bilo sedam godina, majka je otvorila svoj prvi salon tik do nae kue. inilo mi se da je to najljepe mjesto na svijetu, s uglaenim svijetlim namjetajem i pozlaenim ogledalima te dugakim redom sui-lica za kosu poput debeljukastih malenih svemirskih brodova koji se spremaju poletjeti prema Mjesecu. Mislila sam da su kozmetiarke najljepe ene na svijetu, odjevene u zelene uske hlae i visoke bijele izme. Nisam mogla doekati dan kad u i ja moi odjenuti tu odoru. Bilo je to 1960-tih u gradiu Hollandu u Michiganu. Sve ene koje su dolazile u salon imale su natapiranu, polakiranu kosu, a dodatno su je podigle ekstenzijama. Majka bi mi obino doputala da joj pomaem tako da enama dodajem asopise za itanje, slaem runike te toim kavu. esto je jednostavno eljela da lutam salonom jer sam zabavljala klijentice svojim neprestanim brbljanjem. Ali ja sam voljela pomagati, pa me s vremenom polako poela uvoditi u posao. Poela sam pomaui joj u pripremi ekstenzija - ja bih ih drala na glavama lutaka dok bi ona stavljala uvijae te ih zatim nosila na drugu stranu salona i polagala ih na

kikacrostuff.net

nekoliko kutija ispod suila za kosu. Poslije bih ih drala dok bi ih moja majka oblikovala u lijepe, natapirane pahulje. Zatim mi je poela doputati da joj pomaem s kosom na neijoj glavi. Kad bi klijentice dole na pranje i frizuru, stajala bih iza njih i iz kose im vadila ukosnice. To ionako nije imalo nikakva uinka - kosa bi im ostala stajati u istom poloaju jer su upotrebljavale puno laka. itava je poanta tada bila da iz salona odu s kosom sloenom u velike konice i vrate se dva tjedna poslije izgledajui identino kao i kad su otile. Prodavali smo im svilene jastunice kako im se kosa ne bi previe raskutrala dok su spavale, no veina ih je ipak poduzimala dodatne mjere opreza kako ne bi poremetile konicu - omotale bi zamotuljke i zamotuljke toaletnog papira oko kose prije odlaska na poinak kako bi ostala na mjestu. Kad mi je majka dopustila da im ponem prati kosu, stalno bi mi govorile da trljam jae i due. "Trljaj do krvi", govorile bi. Mislim da je razlog tome bila injenica to se dva tjedna nisu mogle niti poeati. Kad bi im majka stavila goleme plastine uvijae i ostavila ih da se peku pod suilicama za kosu, ja bih ih smjela odstraniti. Oboavala sam osjeaj vrue, glatke kose na svojim prstima, toliko ukruene od losiona za uvrivanje da su kovre stajale na mjestu sve dok ih majka ne bi dola poeljati. Kad mi je bilo petnaest godina, poela sam pohaati kolu ljepote jer sam smatrala da bih, radei kao frizerka, mogla platiti fakultet. No, tada vie nisam eljela biti frizerka kad odrastem. Vidjela sam koliko teko radi moja majka i koliko je umorna svake veeri, a osim toga, bacila sam oko na nain ivota koji mi se uinio mnogo zabavnijim. eljela sam raditi u svijetu glazbe. Majka me tjerala da uzimam satove klavira od svoje pete godine. eljela je da pohaam i balet, no to je potrajalo samo jedan dan; bila sam previsoka, nisam mogla uhvatiti ravnoteu ni na jednoj nozi ni na objema i nisam mogla stati u baletnu suknjicu. No voljela sam glazbu, pa sam nastavila uiti klavir. U srednjoj sam koli svirala klavir, orgulje, gitaru i trubu. Imala sam tako dobra plua da sam na trubi mogla svirati glasnije od svojih mukih kolega. Voljela sam i pjevati, pa sam na sveuilitu John Brown u Arkansasu upisala studij pjevanja. Ali kad sam stigla na fakultet i stala meu sve one druge sjajne pjevae i pjevaice, znala sam da mi nije sueno. Uz to, na glasnicama su mi se razvili vorii. Kad sam pjevala talijansku operu, zvuala sam poput Jamesa Browna.

kikacrostuff.net

Stoga sam se vratila u Michigan i poela raditi u majinu salonu. Udala sam se za deka s fakulteta i dobili smo dva prekrasna sina, Noaha i Zacharyja. No suprug i ja smo oboje bili mladi i glupi, pa smo ubrzo postali nemirni. Sjeam se da bih, kad mi je bilo dvadeset i est godina, sjedila u majinu dnevnom boravku plaui, pitajui je to nije u redu sa mnom. Imala sam sve to bi ena trebala eljeti - krasnog supruga, djecu, dobar posao, lijepu kuu i automobil - ali sam svejedno bila nesretna. Pretpostavljam da nije nikakvo iznenaenje to sam uskoro postala samohrana majka. A onda sam jednog dana naula kako jedna od klijentica u salonu spominje da se u blizini otvara kaznionica. Pitala sam se kako bi bilo raditi negdje gdje bih imala zdravstveno osiguranje i druge povlastice, a ta mije klijentica rekla da su i plaa i povlastice izvrsne. Tako sam se prijavila za posao u kaznionici, planirajui nastaviti raditi kao frizerka u slobodno vrijeme. Budui da nisam zavrila fakultet, jedini posao za koji sam bila kvalificirana bio je posao zatvorskog uvara. Koliko to moe biti teko, pitala sam se. Bilo je prilino teko. Zapravo, u poetku mi to nije smetalo. Imala sam dva mjeseca edukacije na poslu i dobro sam se slagala i s drugim uvarima i zatvorenicima. Zatvorenicima sam odmah dala do znanja da nisam tamo kako bih ih kanjavala ili im oteala ivot - to su ve uinili sami. Rekla sam im da je moj posao da se pobrinem da slijede pravila. Prema njima sam se ophodila s potovanjem, u oni su mi uzvraali istom mjerom. Mislim da su cijenili injenicu da sam odbila postati mukobanjasta samo zato to sam radila u kaznionici. Nastavila sam se minkati i stavljati parfem, frizuru sam uredila stavivi krasne dugake ekstenzije i nosila jarkocrveni lak za nokte. Jednom je prigodom na jednom od stubita poela svaa, a ja sam pozvala pomo. Svi su uvari imali voki-toki, a ne oruje - budui da je bilo vie zatvorenika nego uvara, pobunjeni bi zatvorenici mogli vae oruje iskoristiti protiv vas. Dok sam ekala pojaanje, vikala sam na zavaene zatvorenike: "Neu slomiti nokat kako bih zaustavila ovu tunjavu!" Sve je preraslo u opu tunjavu. Tri su uvara zaradila posjekotine na glavi, a skupina je zatvorenika poslana u samice. Poslije se jedan od zatvorenika koji su sudjelovali u tunjavi neugodno iznenadio kad je uo da sam i ja bila ondje.

kikacrostuff.net

"Nisam znao da ste i vi bili tamo, gospoice Debbie", rekao je. "Niste bili ozlijeeni, zar ne?" Rekla sam mu da sam dobro, ali da bih ga bila ubila da sam sluajno slomila koji nokat. No nakon nekoliko mjeseci, nisam vie mogla izdrati napade empatije. Jednostavno sam imala premekano srce da bih radila u kaznionici. Smatrala sam da su mnogi zatvorenici zapravo bili dragi ljudi - te da su neki od uvara bili pravi nasilnici koji su zloupotrebljavali svoju mo. Nisam eljela postati poput njih, ali sam mogla osjetiti kako se mijenjam. Nisu mi se sviale neke stvari koje su mi poele izlaziti iz usta. A mislim da su i drugi mogli primijetiti promjene. Jednog sam dana prola pokraj elije doivotnog osuenika koji nikad nije progovorio ni rije ni s kime tijekom cijelog razdoblja dok sam ja bila tamo. Obino je itavog dana samo zvidukao poput ptice pjevice. Naslonio je lice na reetke. "Ovo nije mjesto za vas, gospoice Debbie", proaputao je. "Ne elite postati poput svih ostalih ovdje." Otprilike godinu dana nakon to sam poela raditi u kaznionici, vozila sam se na posao po kii, zgraajui se nad itavom situacijom. Radila sam drugu smjenu i vikende, nikad nisam viala djecu, i poela sam se osjeati kao da sam prodala duu vragu za zdravstveno osiguranje i plaeni godinji odmor. Ula sam u upraviteljev ured nakon prozivke i dala otkaz. Posljednjeg dana na poslu zatvorenici su se poredali kako bi se oprostili sa mnom. Neki od njih su plakali. "Sretno, gospoice Debbie", rekli su. "Sada ete imati lijep ivot." Ali ja nisam znala kako pronai taj lijepi ivot. Opet sam poela raditi u majinu salonu, ali sam esto bila u depresiji, pitajui se zbog ega nisam sretna. Odluila sam da mi nedostaje zabave. Toliko sam se rano udala i dobila djecu da nikad nisam prola kroz fazu u kojoj sam puno izlazila i zabavljala se poput veine mojih prijatelja, pa sam odluila postati najbolja partijanerica u Hollandu u Michiganu. Kad god neto ponem raditi, inim to punim pluima, pa sam nakon dva mjeseca znala sve klubove u okolici i svakoga gosta na svakoj barskoj stolici imenom i prezimenom. Uskoro mi ni to nije bilo dovoljno, pa sam kupila jedrilicu iako nisam znala jedriti, niti sam to imala namjeru nauiti - samo da bih mogla pristati uz barove na jezeru

kikacrostuff.net

Michigan, u Saugatucku. Ljudi iz svih dijelova zemlje zabavljali su se na mojoj jedrilici svakog vikenda, a zabava me slijedila u stopu. Meutim, kad bih bila sama, vratila bih se u stvarnost. Toliko sam se zabavljala i izlazila da vie nisam bila dobra majka. Veina tih ljudi ionako mi zapravo nisu bili pravi prijatelji - samo im se sviala moja jedrilica. Onda sam poeljela pronai vjeru. Iako nikad nisam bila pravi ateist, nisam imala vjersku naobrazbu ni zajednicu u kojoj bih produbila svoj duhovni ivot. Stoga sam otila pronai kransku crkvu kojoj bih se mogla pridruiti. I to ne bilo kakvu crkvu -nego pravu crkvu u kojoj se pjeva gospel, izvikuje aleluja i obavlja iscjeljenje. Uskoro sam na crkvu poela troiti sve vrijeme koje sam inae provodila osjeajui se usamljeno i depresivno. Pruila mi je priliku da budem kreativna i upotrijebim svoj glazbeni talent. Zaboravila sam na razoaranje to nikad neu pjevati Aidu na pozornici Metropolitan Opere i postala zvijezda crkvene dramske grupe. Pisala sam scenarije za kazaline predstave, reirala ih i glumila u njima. Nije se radilo o tekim produkcijama - oboavala sam Saturday Night Live i Mad TV te sam u crkvene predstave uvodila koliko sam god mogla takvu vrstu humora. Iako su me neke stvari vezane uz crkvu uznemirile, tamo sam upoznala ljude koji su mi otvorili oi i omoguili posve nov pogled svijet. Oduvijek sam voljela putovati, ali bih ubrzo izgubila interes za turistiko odredite na koje su me prijatelji uspjeli nagovoriti da posjetimo i zavrila provodei vrijeme u podrujima koje je veina turista izbjegavala. Kad sam posjetila Jamajku, dosadilo mije skijanje na vodi i ispijanje margarita na plai ograenog hotela, pa sam se autobusom odvezla u grad. Tamo sam upoznala dvadesetpetogodinju majku petero djece koja me pozvala u svoj dom, gdje smo jele juhu pripremljenu ni od ega drugoga osim ribljih kostiju. Tjedan sam provela posjeujui je, donosei joj pelene i namirnice. Tamo sam se osjeala zadovoljnom. U crkvi sam upoznala umirovljenika Herba Stewarta, koji je putovao svijetom radei na razliitim humanitarnim projektima. On me pozvao da s njim na mjesec dana odem u Indiju. U gradu sam neko vrijeme bila poznata pod nadimkom Luda Deb. Kao Luda Deb sa svim onim udnim frizurama i dugakim noktima i minkom dostojnom barske plesaice. Luda Deb s jedrilicom i cjelononim

kikacrostuff.net

zabavama. Luda Deb koja je radila u kaznionici. Kao npr. "Idueg tjedna idem na ianje - znate, kod Lude Deb". Sada sam postala Luda Deb jer sam poela putovati svijetom kako bih radila na humanitarnim projektima. Taj prvi put u Indiji, Herb i ja smo putovali od sela do sela pomaui ljudima da iskopaju nove bunare. U jednom sam gradiu ula da je zavladala nezapamena glad. Upoznala sam obitelj koja mi je ispriala da je stanje najgore tijekom tri mjeseca sune sezone. Upitala sam ih to bi im pomoglo, a oni su odgovorili ria. Zato sam pronala nekoga s kamionom i nagovorila ga da me preveze na trnicu u oblinje mjesto u kojem sua nije bila strana, gdje smo kamion napunili riom. Kako sam mogla kupiti riu samo za jednu obitelj? Nakon povratka u selo istovarili smo riu na betonsku plou i pomou razglasa pozvali ljude na okupljanje. Za otprilike stotinu dolara uspjela sam tri mjeseca hraniti itavo selo. Usred svega toga uspjela sam se udati za putujueg propovjednika povezanog s crkvom. Znala sam da su njegov i moj karakter vrlo razliiti, ali eljela sam se ponovno udati. Brak mi se sviao. Mislila sam da e, budui da se radilo o vrlo religioznom ovjeku te da sam i sama krenula tim putem, stvari dobro funkcionirati. No ubrzo nakon vjenanja on se iz udljive i temperamentne pretvorio u podmuklu osobu - i bezumno ljubomornu. Ako sam otila do trgovine i vratila se petnaest minuta kasnije nego to je on oekivao, ljutito bi me ekao na ulaznim vratima i slijedio me po kui ispitujui me. ini se da je mislio kako sam u tih petnaest minuta bila s ljubavnikom. U poetku sam mu pokuavala objasniti kako to nije istina, ali sam shvatila da nijekanje ne vodi niemu. Zato sam jednog dana pokuala napustiti kuu kad je poeo vikati. Zgrabio me za kosu i povukao natrag unutra, tresnuvi me o zid. Odgurnula sam ga i jurnula prema vratima, ali to ga je samo jo vie razljutilo. Snano me pljusnuo'. Nakon toga sam pokuavala ne initi nita to bi ga izazvalo, iako sam mrzila samu sebe to sam se dovela u takvu situaciju. Majka me odgojila da budem snana ena; kako mi se moglo dogoditi ovako neto? U kui nam je vladala zategnuta atmosfera. Moji su djeaci pokuavali provesti to vie vremena s djedom i bakom. Ja sam uspijevala supruga sprijeiti da postane nasilan ponaajui se poput poslune, mirne ene. A onda smo jednog dana nakon mise on, njegov prijatelj i ja otili u McDonald's na doruak. Njegov smo se prijatelj

kikacrostuff.net

i ja smijali nekoj prii i sjeam se kako sam pomislila daje to bio najbolji provod zadnjih mjeseci. Ali kad smo se vratili kui, moj suprug je posve poludio. "Vidio sam kako si ga gledala", estoko je povikao, a slina mu je frcala po mojem licu. "Nisi nita drugo nego obina kurva." Slijedio me u nau spavau sobu gdje me podlakticom udario u lice i sruio me na pod. Glavom sam udarila o okvir kreveta. Kad sam otvorila oi, ugledala sam svoje sinove i majku kako stoje na vratima. Ona ih je upravo dovela nakon to su kod nje prespavali. Sjeam se da sam pomislila kako je to grozno - ne samo zato to me napao, nego zato to su to morali vidjeti moja djeca i majka. A onda je moja sitna, njena majka stala izmeu nas, a moj ju je suprug odgurnuo. To je bilo previe. Toliko sam se naljutila da sam ga uspjela izgurati iz kue, nakon ega sam pozvala policiju. Kad su stigli, on je stajao na travnjaku viui toliko glasno da su svi susjedi izali iz kua. Spakirala sam kovege za sebe i djecu i izala pognute glave, poput gangstera koji naputa sudnicu. Majka nas je odvezla kui. eljela sam ostati kod nje i nikad se vie ne vratiti, ali suprug mi je poeo maltretirati majku - kao da nije imala dovoljno problema, brinui se za mojeg oca, koji je patio od demencije i umirao od zatajenja srca. Moj ju je suprug poeo nazivati kui i na posao, pojavio bi se u automobilu i zagradio je na prilazu kui, zahtijevajui da mi naredi da razgovaram s njime. Napokon sam shvatila da ne mogu ostati kod majke jer je moj suprug nee ostaviti na miru, pa sam ostavila djecu kod njihova oca i vratila se kui. Mislila sam da u neko vrijeme izdrati, utedjeti neto novca i isplanirati odlazak. Otprilike pet minuta mislila sam da e mi crkva pomoi u tome. Sastala sam se s nekolicinom vodeih ljudi i ispriala im to se dogaa. No iako su izrazili aljenje zbog toga kroz to sam prolazila, rekli su mi da ne bi bilo u redu ostaviti supruga. Naposljetku, nije me prevario. Zaista sam eljela da jest. Onda sam ula za organizaciju u Chicagu koja je kolovala humanitarne radnike. Rekla sam suprugu da elim otii na teaj, a on me, na moje veliko iznenaenje, pristao pustiti. Mislio je da e mi obuka pruiti

kikacrostuff.net

mogunost da neto radim ako s njime budem putovala u zemlje Treega svijeta. Tako sam se u kolovozu 2001. godine odvezla u Chicago na dvotjednu obuku pri zakladi Care for All. Nauila sam to mi je initi u sluaju poara, potresa, proklizavanja tla, poplave, uragana i bombakog napada. Nauila sam kako se dekontaminirati nakon napada kemijskim orujem. Nauila sam kako se brinuti za neuhranjenu dojenad te kako zatititi ljude od bolesti uzrokovanih kontaminiranom vodom. Saznala sam za prave katastrofe koje su se dogaale u razliitim dijelovima svijeta. Prvi sam put saznala gdje je Afganistan. Posljednjeg dana obuke testirani smo u simuliranoj kriznoj situaciji. Prisjeajui se sada te situacije, bila je jezovita: samo tri tjedna prije teroristikih napada na New York i Washington 11. rujna, scenarij za testiranje bila je simulacija teroristikog napada bombaa samoubojica na Chicago uz uporabu kemijskog oruja. Morali smo raditi u timovima, postaviti atore, pruiti prvu pomo stradalima i prenijeti ih do odreenih lokacija, ak i odvojiti one koji e umrijeti bez obzira na pruenu pomo. Sve je bilo vrlo realistino - i zastraujue. Zatim su se teroristi zrakoplovima zabili u tornjeve Svjetskog trgovakog centra i Pentagon. Jednog sam dana pronala poruku na naoj govornoj poti s upitom elim li se pridruiti humanitarnom timu koji kree u New York. Rekla sam da, a da supruga uope nisam pitala za miljenje. Otila sam im sam mogla. Idua su dva tjedna bila meu najteima u mojem ivotu. Bila sam jedna od mnotva ljudi to su se brinuli za vatrogasce koji su kopali po ruevinama Svjetskog trgovakog centra i iznosili tijela poginulih - esto tijela vlastitih kolega. Pruala sam im terapijsku masau i savjetovanje u traumatinim situacijama. Grlila sam ih dok su plakali i prala njihova smrdljiva, opeena stopala kad bi napokon skinuli izme nakon sati pentranja preko vruih ruevina. Pomagala sam na jo desetke drugih naina. Ponekad bih se morala otii sakriti u prijenosni zahod kako bih plakala, jer se nisam eljela slomiti pred njima. Suprug me zvao otprilike sedamdeset puta na dan, pa sam na kraju morala iskljuiti mobitel. itavo vrijeme koje sam provela tamo bojala sam se da e saznati da dodirujem druge mukarce i doi za mnom. Kad je televizijska kua Discovery dola snimiti humanitarne napore, sakrila sam se ispod stola za masau dok nisu otili, kako me suprug ne bi vidio u blizini vatrogasaca.

kikacrostuff.net

Nakon povratka kui, ponovno me uhvatila strepnja. Nisam mogla prestati gledati vijesti o talibanima i Afganistanu. Posebno me pogodila pria o tome kako su talibani pogubili ene na sportskom stadionu Ghazi u Kabulu. Poela sam itati knjigu za knjigom o Afganistanu i osjeati kako vodim ivot gotovo jednako suzdran kao onaj tamonjih ena. A onda sam ula da CFAF idue godine alje tim u Kabul. Zvala sam ih svakoga dana, priajui im koliko arko elim poi. Kad su mi konano rekli da se mogu pridruiti timu, moj suprug je saznao za to i zabranio mi odlazak. Zakljuala sam putovnicu i karte u majin sef kako ne bi mogao do njih. Nije bilo nieg to je itko mogao uiniti da me zaustavi. Znala sam da, prvi put u ivotu, idem na pravo mjesto u pravo vrijeme. Onoga dana kad su me prijatelji doli prevesti u zranu luku, moj se suprug naslonio na zid dok sam iznosila kovege kroz ulazna vrata. "Nadam se da e umrijeti u Afganistanu", rekao je. "Radije bih umrla, nego ivjela ovdje s tobom", odgovorila sam. U srcu su mi se otvorila vrata, a maleni dio njega koji je jo uvijek tamo obitavao je nestao. Odletjela sam u Afganistan, gdje e mi srce uskoro ispuniti novi ljudi.

Poglavlje 3
Krupna ena, ija je glava bila prepuna folije za pramenove, potapala je iljastim plavim noktom Roanino lice. "Je li to tvoja mala afganistanska prijateljica?" upitala je. "Da vidim!" Druga je ena posegnula za hrpom fotografija na koljenu prve ene.

kikacrostuff.net

estitala sam samoj sebi to sam imala dovoljno zdrava razuma da nainim kopije fotografija sa svojeg putovanja i nastavila dijeliti kosu tree klijentice pripremajui je za ianje. Nisam imala vremena ponovno sortirati fotografije. Za samo nekoliko minuta stie mi klijentica za trajnu. Moje su klijentice u SAD-u ekale da se vratim iz Afganistana da bi ugovorile termine, pa sam prvih nekoliko mjeseci kod kue bila pretrpana poslom. Iznova sam priala iste dogodovtine i pokazivala fotografije. I neprestano sam priala o tome kako u se vratiti da pomognem afganistanskim kozmetiarkama. U tom sam trenutku mislila da u otvoriti salon u kojem u pruati usluge zapadnjacima i zaposliti afganistanske frizerke kao naunice. Moje klijentice kod kue nisu ismijavale tu ideju niti mi tvrdile da je preopasna. Bile su jednako uzbuene kao i ja. No nisam imala pojma kako u ideju pretvoriti u zbilju. Ni u SAD-u nikada nisam imala vlastiti salon. Uvijek sam radila u majinome. Ako u u Afganistanu otvoriti salon u kojem u pouavati, morat u, naravno, unajmiti prostor - a od nevladinih organizacija ula sam prie da je cijena najma otila nebu pod oblake budui da su iznajmljivai shvatili da od zapadnjaka mogu dobiti njujorke cijene, ak i u razruenim dijelovima Kabula. Onda sam se sjetila salona koji sam posjetila i u kojem su upotrebljavali kemikalije za trajnu stare deset godina i kare veliine onih za podrezivanje ivice. U Kabul u morati ponijeti mnogo opreme i proizvoda za njegu kose, pogotovo ako elim svoje uenice poslati u vlastite salone s poneto vlastite opreme. "Mislite li da bih mogla prikupiti donacije od tvrtki koje proizvode ampone i druge proizvode za njegu kose?" pitala sam se naglas. A onda sam pomislila: zato ne? Uzela sam bocu gela za kosu Paul Mitchell, pogledala naljepnicu na pozadini i pronala besplatni broj telefona. Kad se netko javio, upitala sam imaju li odjel koji se bavi zahtjevima za donacije. Prebacivali su me od jedne do druge osobe i na kraju me spojili na glasovnu potu. Preokrenula sam oima prema svojim klijenticama, ali sam svejedno ostavila dugaku poruku, objasnivi tko sam i kako su talibani zatvorili sve frizerske salone u Afganistanu, kako ih ene sada

kikacrostuff.net

ponovno pokuavaju otvoriti te to elim uiniti da im pomognem. Uputa jest glasila da se ostavi detaljna poruka, ali sumnjam da su oekivali ovakvu vrstu detalja. No dva dana poslije zazvonio je telefon u salonu. Javila se jedna od djevojaka i mahnula mi da je poziv za mene. "Tko je?" povikala sam pokuavajui nadglasati buku fena za kosu. Bila sam usred pokuaja da isfeniram osobu s oko pet kilograma duge, crvene, kovrave kose i nisam joj eljela dati priliku da se raskutra. "Moe li uzeti poruku?" "Kae da eli razgovarati samo s tobom." I tako sam ostavila pola enine kose privrene za glavu i preuzela poziv. "Hej, gospoice Meunarodna Frizerka", rekao je glas s druge strane linije. "Ovdje J. P." "Tko?" "John Paul DeJoria, vlasnik Paula Mitchella. Ispriaj mi o toj koli ljepote ili salonu za pouavanje ili to god bilo to to eli otvoriti u Afganistanu." I tako sam mu usred salona, dok je dijete jedne klijentice plakalo, dok je druga klijentica, koja je bila lagano nagluha, preglasno govorila, a vrata se neprestano otvarala i zatvarala, ispriala sve o svojoj ideji. Nije ga trebalo previe uvjeravati da se radio o dobrome planu. Rekao mi je da nazovem njegova direktora, Lukea Jacobellisa. "Od Lukea zatrai sve to ti treba", rekao je. Nakon to sam poklopila slualicu, otrala sam u sredite salona vritei. U cijelom je salonu jo danima vladalo oduevljenje. Kasnije tog popodneva, nakon to sam zavrila s poslom, pronala sam miran kutak i nazvala Lukea. "Koliko proizvoda mislite da ete trebati?" upitao je. "Zapravo ne znam", odgovorila sam. "Dovoljno da potraje nekoliko godina, ali nisam sigurna koliko je to u zemlji u kojoj nikad ne znate hoete li imati vode ili struje. Provela sam tamo samo mjesec dana." Rekao mi je da napravim popis elja, pa sam izvukla katalog proizvoda Paul Mitchell i rekla mu - oh, moe li desetak ovih, tridesetak ovih, te etrdeset ovih, ako mi moete toliko dati. Napravili smo podugaak popis, sa amponima, regeneratorima, gelovima, lakovima, bojama i kemikalijama za trajnu te arenim ogrtaima i

kikacrostuff.net

runim ogledalima - zapravo, svime to su prodavali. Dobro sam upoznala proizvode Paul Mitchell, jer ih je moja majka godinama upotrebljavala u svojem salonu. Prisjeala sam se svih onih kovravih trajni koje sam vidjela u Kabulu i mislila sam na proizvode koji e se pobrinuti da kosa Afganistanki bude zdravija. Prije nego to smo poklopili slualice, Luke je poeo nabrajati imena bezbroj drugih tvrtki u industriji ljepote koje bih trebala nazvati. Takara Belmont za namjetaj za salon, Redken za dodatne proizvode za njegu kose, Orly i O. P. I. za proizvode za njegu noktiju itd. Gotovo svi su bili voljni donirati svoje proizvode. Otprilike tri tjedna nakon mojeg razgovora s Lukeom, kamion prepun proizvoda Paul Mitchell zaustavio se ispred moje kue. Voza se inio zbunjenim kad mi je pokucao na vrata. Pretpostavljao je da svoj teret vozi u neko skladite, ili barem spremite neke goleme trgovine. "Imate li nekoga tko bi mogao istovariti sve ovo?" upitao je, palcem pokazavi na veliki kamion parkiran ispred mojeg prilaza. "Tu sam samo ja", odgovorila sam. Odmjerio me od glave do pete i uzdahnuo. "Pretpostavljam da nemate viliar, zar ne?" "Samo runa kolica." Iz garae sam pomaknula automobile, ista snijega i kosilicu, a onda smo, zajednikim snagama, svih deset tisua kutija premjestili iz kamiona u garau dok je moj suprug sve promatrao iz dnevnog boravka. Nisam sigurna je li se doista radilo o deset tisua kutija, ali mi se inilo da ih ima toliko, ako ne i vie. Dupkom su napunili nau garau predvienu za dva automobila. Kad je kamion napokon otiao, ostala sam zuriti u sve te kutije. Radilo se o malo vie materijala nego to e mi stati u kovege, ak i ako platim za dodatnu kilau. Tijekom iduih nekoliko mjeseci stizali su kamioni, dovozei salonski namjetaj i stolice, eljeve, suila, runa ogledala, uvijae za trajnu i ostale temeljne potreptine, ali njih sam usmjerila u skladite. Suprug mi se poeo izrugivati zbog svih tih proizvoda za njegu kose u garai. Rekao je da e, ako ga pokuam ostaviti, spaliti garau zajedno sa svime to je unutra. I gdje e tada biti moja takozvana Kabulska kola ljepote? Takoer mi je rekao da e, ako ne budem paljiva, ostaviti otvorena ulazna vrata i pustiti moje pse na ulicu. Stoga sam strpljivo ekala. Pokuala sam ga ne ljutiti, ali sam potajice iznajmila stan i pronala odvjetnika.

kikacrostuff.net

Jo nisam imala pojma kako u sve prevesti u Kabul. A onda sam jednog dana nazvala tvrtku za koju mi je Luke predloio da od nje zatraim donaciju u proizvodima. Na moje uenje, osoba koja se javila rekla mi je da ju je netko ve traio radi donacije za kolu ljepote u Afganistanu. Zamolila sam je broj telefona te osobe i nazvala. I to je bio prvi put da sam ula za legendarnu Mary MacMakin, Amerikanku koja je ve gotovo etrdeset godina ivjela u Afganistanu. Mary je 1996. godine osnovala malu neprofitnu organizaciju nazvanu PARSA kako bi pomogla Afganistankama koje su tijekom ratova ostale udovice te su bile prisiljene prositi za ivot - to je bila nova i nesmiljena pojava u afganistanskoj povijesti. Mary je jedna od heroina Afganistana, a asopis Vogue objavio je priu o njoj 2001. godine. Njujorka frizerka Terri Grauel bila je zaduena za Marynu frizuru za snimanje, nakon ega su ostale u kontaktu. Nakon pada talibana, Mary je uoila da afganistanske frizerke ponovno otvaraju salone, ali im je problem premalo ljudi i vjetine koje su lagano zahrale. Predloila je Terri da bi ameriki frizeri mogli pomoi afganistanskim enama da postanu uspjene vlasnice salona otvaranjem kole ljepote. Stoga su Terri i nekoliko suradnika potaknuli njujorku industriju ljepote da otvore i odravaju kolu. Vogue i Estee Lauder donirali su projektu velik iznos novca i svoje proizvode. Projekt se trebao zvati "Ljepota bez granica - kabulska kola ljepote" i trebao se voditi kao jedan od PARSA-inih programa. Zapravo mi je laknulo kad sam saznala da netko drugi, s mnogo vie utjecaja i veza ve radi na toj ideji. Ja sam inila sve to sam mogla u Hollandu, ali sam negdje duboko u sebi bila svjesna da sama vjerojatno neu uspjeti ostvariti tako velik program. Ubrzo sam se pridruila PARSA-inoj skupini i predala koli pola milijuna dolara vrijednu robu iz svoje garae i skladita. Planirali su otvorenje u srpnju 2003. unutar kompleksa Afganistanskog ministarstva za enska pitanja, to je preporuila Mary jer je smatrala da e ene tamo biti sigurne. Znala je da u Kabulu jo ima mnogo ljudi koji su se slagali s talibanima da su saloni ljepote - kao i bilo to drugo to bi enama omoguilo da se istaknu ili osamostale - neprirodni. Dobrovoljno sam se javila da postanem uiteljica u koli, zajedno s desetak zapadnjakih frizerki i kozmetiarki.

kikacrostuff.net

PARSA je organizirala kontejner za prijevoz kozmetike koji e s istone amerike obale otploviti u Kabul u prosincu. Morala sam svoju robu tamo dostaviti prije tog datuma. Vlasnica lokalnog salona imala je prijatelja koji je bio vlasnik prijevozne tvrtke, a on je ponudio svoje vrijeme i kamione da prevezu stvari iz mojeg skladita. Sada je sve to sam trebala uiniti bilo prevesti robu iz svoje garae u skladite. Jedini je problem bio u tome to to vie nije bila moja garaa, jer sam konano napustila supruga. Jednog oblanog dana, moji su sinovi Noah i Zach - koji su tada bili ve gotovo odrasli - skupili nekolicinu svojih prijatelja i unajmili velik kamion za prijevoz robe. Moje prijateljice i ja slijedile smo ih svojim automobilima, s runim kolicima koja su virila iz prtljanika. Kad smo kamion dovezli do garae, moj je suprug izaao iz kue i rekao mi da ima sudski nalog koji mi zabranjuje da bilo to otuim. Kad smo ga ignorirali, nazvao je policiju, a nekoliko minuta poslije pojavili su se policijski automobili. Unato kii koja je poela padati, susjedi su izali kako bi imali bolji pogled na predstavu. Prila su nam dvojica policajaca, ali ja sam bila posve luda; nita me nije moglo zaustaviti. "Ovo su moje stvari i uzimam ih!" zavritala sam. "Imate tri mogunosti: moete me upucati, uhititi, ili me ostaviti na miru." Ustuknuli su i jednostavno tamo stajali dok su moji sinovi i prijatelji tovarili proizvode za njegu kose u kamion. I to je bilo to - posljednja velika prepreka prije nego to sam se vratila u Afganistan poetkom 2003. godine kako bih doekala kontejner s robom. Zapravo, bio je tu rat s Irakom. Pretpostavljam da bi to veina ljudi smatrala veom preprekom. Kontejner s robom trebao je stii u Kabul krajem sijenja. Namjeravala sam ga tamo doekati i pomoi ga istovariti u Ministarstvu za enska pitanja. Svim sam svojim klijenticama dva dana prije odlaska rekla neka ugovore termine, jer e inae morati ekati tri tjedna da se vratim. Navalile su u salon, mnoge donosei donacije za moje putne trokove ili pekarske proizvode koje sam mogla prodati u salonu kako bih prikupila novac. Imala sam brojna vesela oprotajna druenja s prijateljima, ali i mnogo planih trenutaka s majkom i sinovima. A onda je slijedilo prvo razoaranje: pokazalo se da kontejner s robom nije uope napustio luku.

kikacrostuff.net

Datum polaska odgoen je zbog pojaanih vojnih aktivnosti na Srednjem istoku - ukljuujui, kako sam poslije saznala, manevre amerikih i britanskih snaga prije invazije na Irak u oujku. Stoga sam, umjesto u Kabul, odletjela u New York na sedmodnevni posebni teaj za minkerice u tvrtku M.A.C. Cosmetics, koja je koli donirala kozmetike proizvode vrijedne tridesetak tisua dolara. Sredinom veljae ula sam daje kontejner s robom napokon napustio Sjedinjene Drave, a ja sam se ponovno uzbueno pripremala za odlazak. No tjedan dana prije mojeg leta poetkom oujka, primila sam vijest da je brod na kojem je bio na kontejner zapeo u Sueskom kanalu, opet onemoguen pripremama za rat. Dotad sam ve nestrpljivo iekivala odlazak iz Hollanda. Ve sam se previe puta bila oprostila od svoje obitelji i prijatelja, a nisam imala dogovorene termine u salonu sve do konca travnja. ula sam da humanitarne organizacije u Jordanu oekuju navalu izbjeglica iz Iraka. Zato sam ponudila svoje usluge jednoj od tamonjih organizacija i otputovala u Jordan krajem oujka. Nekoliko dana nakon dolaska, ula sam da na kontejner vie nije u Sueskom kanalu, nego je stigao u Kabul. I tako sam se otila pridruiti drugim enama koje su dijelile moj san. Moj je voza ispustio dug frustriran uzdah. Glavna cesta koja je vodila iz kabulske zrane luke bila je toliko zaguena automobilima da smo u deset minuta uspjeli prijei jedva tri metra. Naposljetku je skrenuo i provezao se pranjavim plonikom ispred nekoliko trgovina s autodijelovima, tako blizu da sam kroz prozor mogla ispruiti ruku i zgrabiti klinasti remen. Zatim je usmjerio automobil niz sporednu ulicu prepunu pjeaka. Kad ih je primijetio, nije usporio; vozio je ulicom poput skijaa u slalomskoj utrci, izbjegavajui pjeake kao da se radi o vratima postavljenima na stazi. Nakon to sam nekoliko puta udarila o vrata, rukom sam potraila svoj sigurnosni pojas, ali je bio precizno odrezan. Kad sam u oujku 2003. stigla u Kabul, nisam mogla vjerovati koliko su se stvari promijenile u neto manje od godinu dana koliko je prolo od mog zadnjeg posjeta. Iako su neki dijelovi grada i dalje izgledali poput prastarih ruevina, nove su zgrade - otmjene zgrade sa izboenim i nadsvoenim trijemovima i prozorima u

kikacrostuff.net

kojima ste se mogli ogledati te nekom vrstom sjajnih komadia umetnutih u buku razliitih boja - nicale svuda oko nas. Dok su ranije ulice bile prepune ljudi, bicikala, vagona s voem i povrem, magaraca i bivola, sada su bile zaguene njima, ali i automobilima, terencima te tenkovima. Na raskrijima su bili kruni tokovi, vjerojatno kako bi usporili promet, no vozai se oito nisu mogli sloiti bi li on trebao tei u smjeru kazaljke na satu ili obratno, pa su inili i jedno i drugo. Rezultat je bio da su kruni tokovi neprestano bili zaepljeni gustim vorom pregrijanih automobila. Ceste nisu bile mnogo bolje nego godinu prije veina ih je bila zemljana, s velikim rupama i hrpama ljunka koje je trebalo zaobii - ali su automobili i sportska vozila jurili njima kao da bjee od apokalipse. inilo se da nisu postojala nikakva prometna pravila. Dvije trake brzo su mogle postati tri, dok su odmetnuti automobili zaobilazili ostale kad god bi uoili kakvu rupu. Kad sam stigla u PARSA kuu Mary MacMakin u Vodoinstalaterskoj ulici, osjeala sam se kao da mi je netko rastavio itavo tijelo i onda ga nekako opet sastavio. PARSA kua imala je dnevni boravak ureen u jednostavnom afganistanskom stilu, to znai da je na podu imala lijep sag -gotovo uvijek crven - te duge, plosnate jastuke zvane toushak poredane uza zidove. Bilo je i nekoliko rasklimanih stolova od tamnog drveta, ali to je bilo sve. Mary je na katu imala nekoliko spavaih soba za goste koji su neprestano stizali, koje su bile meusobno odijeljene pregradama od perploe. Bacila sam svoj koveg na toushak u svojem odjeljku za spavanje i krenula natrag niz stepenice. Tada sam uoila otvorena vrata koja vode na kat iznad. Na krovu kue bila je terasa na kojoj se suilo rublje objeeno na konop. Sa strane su bile glinene posude s razliitim travama. Gurnula sam rublje na stranu i shvatila da imam pogled na Vodoinstalatersku ulicu. Oekivala sam da e biti puna mukaraca koji naokolo hodaju nosei odepljivae ili klatna, ali je izgledala poput svih drugih ulica - bila je iva i prepuna ljudi, sa zgradama od kojih su neke izgledale kao da su u procesu gradnje ili ruenja. Bilo je teko tono rei koja je od tih dviju mogunosti bila tona. Mogla sam vidjeti i dvorita na obje strane Maryne kue. U jednom su ena i djeca sadili malene biljke u dugake, uredne gredice u dvoritu ispred svojih ulaznih vrata. One su inile miran kontrast stalno prisutnim zvucima prometa, gradnje i ruenja zgrada.

kikacrostuff.net

U prizemlju sam napokon upoznala Mary. Bila je to visoka ena sedamdesetih godina s tamnim, odlunim oima i grafitno sivom kosom, a trenutano je bila usred ivahne rasprave sa skupinom Afganistanki na danju koji je govorila bre nego to sam ja govorila materinji jezik. inilo se da nadgleda detalje pedesetak razliitih projekata odjednom. Bila je simpatina, ljubazna i dostojanstvena, ali i ljuta zbog neega to se dogaalo negdje u toj zemlji. Takva je jo uvijek, svaki put kad je vidim. Rekla mi je da nije vidjela novu kolu i salon u Ministarstvu za enska pitanja, ali je dobila informaciju da je prostor gotovo spreman za nas. Uskoro je kroz vrata izvela bicikl i odvezla se nepokrivene glave. Ve sam znala da je hrabra, da je bila u talibanskom zatoenitvu, gdje je nisu uspjeli slomiti. Ali ipak, voziti bicikl u takvom prometu zahtijevalo je posve novu vrstu hrabrosti. Idue sam se jutro pred Ministarstvom ponovno nala s Roanom i Daudom. Tamo sam stigla s jo nekoliko ljudi koji su radili na projektu kole ljepote, ukljuujui Patriciju O'Connor, savjetnicu iz New Yorka, te Noora, mladog Australca afganistanskog podrijetla kojeg je zaposlila organizacija Ljepota bez granica kako bi itavo vrijeme ostao u Kabulu i vodio cijeli program dok su se uitelji izmjenjivali. Blizu kapije prila su nam dvojica mukaraca s automatskim pukama, ali bili su prijateljski raspoloeni te su nas odmah propustili u kompleks. Pogled na oruje vie me nije zabrinjavao. Na putu do Ministarstva proli smo pokraj niza kompleksa s malenim grupicama naoruanih uniformiranih uvara. Neki su bili ozbiljni i mrkim su pogledom pratili svako vozilo koje je prolo pokraj njih. Drugi su vodili ive razgovore s prijateljima i mahali rukama dok su im strojnice visjele oko vrata. Neki su izgledali kao da e svakog trenutka zaspati stojei. Jedan od njih doista je spavao u zelenoj plastinoj stolici, dok mu je strojnica nesigurno poivala na koljenima. U Kabulu je prevladavala atmosfera snanog optimizma i nisam imala osjeaj nesigurnosti ili opasnosti na ulicama. Sve te strojnice vie su mi nalikovale na modne dodatke za mukarce nego na oruje. Kad sam ugledala zgradu u kojoj e biti naa kola i salon, od njezine su mi ljepote navrle suze na oi. Bila je to niska zgrada izgraena od neke vrste mramora boje karamele, na onoj strani kompleksa na kojoj je

kikacrostuff.net

netko oito namjeravao zasaditi vrtove: tamo su se nalazile cvjetne gredice, najprije jedna velika, okrugla, ograena kamenom, a onda tri uske, pravokutne. Pokraj nae zgrade bila su i tri bora, zbog kojih je itavo podruje izgledalo vrlo bujno - u Kabulu nije preostalo mnogo drvea budui da su ih talibani gotovo sve posjekli u sluaju da se netko pokua sakriti iza njih i zapucati. Prozori su izgledali posve novi i imali su elegantno zakrivljene pregrade od neke vrste zlatno-smeeg drva. Ulazna vrata bila su izraena od istog drva. No, kad smo uli u zgradu, otkrili smo da ni izbliza nije zavrena - u svakom sluaju, nije bila spremna za na kontejner prepun kozmetikih preparata koji smo trebali poeti iskrcavati idueg dana! Zidovi su bili olieni kao i u veini afganistanskih zgrada koje sam vidjela, ali su na mnogo mjesta bili prljavi. Plafonska rasvjeta bila je postavljena, no nije bilo prekidaa - zapravo, na zidovima su postojale samo brojne rupe iz kojih su virile dugake ice. Podovi su bili samo grubi beton, a nije bilo ni ormara, garderoba i stolova koje smo zatraili. A inilo se da nita od svih tih radova nije ni u tijeku: umjesto alatom, prostorija je bila ispunjena starim biciklima i kolicima. Noor je otiao u potragu za radnicima koji su trebali zavravati kolu dok smo mi ostali pokuali odluiti gdje emo iskrcati nae kozmetike preparate. Veina robe moe ostati u kontejneru u kojem je dopremljena dok za nekoliko mjeseci ne stigne idui tim frizera. No, bilo je proizvoda - pogotovo boje za kosu - koji e propasti ako se tako dugo budu pekli u kontejneru. Brinuli smo se i da bi se minka mogla rastopiti. Ispostavilo se da je Mary imala prostora na treem katu PARSA kue. Iako je iskrcavanje boja za kosu i minke kod Mary znailo da emo te proizvode na kraju morati premjetati dvaput, to nam je bila jedina mogunost. To je takoer znailo da e netko dobiti tegoban posao da iskrca gotovo sve iz kontejnera i sortira proizvode kako bi odredio to se mora iskrcati odmah, a ostatak robe vrati u kontejner. Ponudila sam se za tu dunost - mislila sam da sam ja ta koja najbolje poznaje sve kozmetike proizvode - ali bilo je oito da e mi trebati znatna pomo. Roana je odmah pronala rjeenje. "Mora unajmiti mukarce iz damije", rekla je.

kikacrostuff.net

Bila sam zbunjena. "Zbog ega bi mi mule eljeli pomoi? Mislila sam da nijedan od njih nije oduevljen idejom o salonima ljepote." "Ne mule", rekla je Roana, dlanovima prekrivi usta kako bi sakrila smijeh. "Mnogo mukaraca eka na posao ispred damije. Vidjet e." Noor i Patricia su morali nekamo poi, pa smo Roana i ja pjeice krenule prema damiji, gdje e nam se poslije pridruiti Noor. Mislim da nikad prije nisam hodala tako daleko u Kabulu i sjajno sam se osjeala. No, bilo je teko hodati. Nosila sam sandale s niskom potpeticom, a plonik je nalikovao na gorsku stazicu, pa sam se esto spoticala. Roana je imala visoke potpetice, ali je svejedno uspijevala skladno hodati. Bilo je teko i ne zastati i zuriti u izloge trgovina ili u prolazu provirivati kroz otvorena vrata kua. Roana bi me strpljivo ekala, no ja bih onda shvatila da predugo zurim i pourila bih za njom. Ali bilo je toliko toga za vidjeti! Osim toga, napokon sam ljude na ulici mogla vidjeti oi u oi kao nikad prije i bila sam iznenaena njihovom raznolikou. Mislim da Amerikanci obino zamiljaju sve Afganistance kao tamnokose, tamnih oiju i zamotane u turbane. Mnogi Amerikanci smatraju da su Afganistanci Arapi samo zato to su i jedni i drugi muslimani, no to nije tono. U Afganistanu je na djelu izvorni melting pot. Njegov zemljopisni poloaj omoguio mu je sredinji poloaj na Putu svile iz Azije u ostatak svijeta, pa su - suprotno njegovom dananjem statusu jedne od najudaljenijih i najizoliranijih zemalja na svijetu - stari narodi neprestano presijecali taj teritorij. Neki su dolazili trgovati, a neki osvojiti, no svi su ostavili svoj trag. Veina Afganistanaca ima turske ili perzijske korijene, ali zastupljeni su i mnogi drugi narodi. Dok smo hodali ulicom, vidjela sam mnoga lica koja su mi izgledala posve azijski, pa sam povukla Roanu za ruku i upitala je postoji li u Kabulu kineska imigrantska zajednica. Nijeno je zatresla glavom. "To su pripadnici plemena Hazara", rekla je. "Oni su ovamo stigli nakon invazije Dingis-kana." "A to je bilo..." "Prije osam stotina godina."

kikacrostuff.net

Kimnula sam glavom prema jo jednom mukarcu azijskih crta lica koji je slagao hrpe sagova ispred svojeg duana. "Znai, i on je Hazara?" "Ne, on je Uzbek. Ima i mongolske krvi, ali razliku moe uoiti po njegovu izvezenom eiru. Uz to, veina Uzbeka proizvodi i prodaje sagove kakve ovdje moe vidjeti. Svi su oni braa." Kad smo nastavile hodati, pokuala sam razlikovati pojedine prolaznike iz rijeke mukaraca koja nam je dolazila u susret na biciklima, traei razlike u njihovim crtama lica i odjei. inilo se da ih je mnogo odjeveno u smee ili sive salwar hlae i dugake koulje, esto sa zapadnjakim sakoima povrh njih. A onda smo proli pokraj ovjeka svijetle koe s malenom bradicom, odjevena u dugi, smei plat. Nosio je i svijetlosmeu vunenu kapu sa zamotuljkom tkanine na dnu i neim to je nalikovalo na nabranu ipku iznad toga. "Kojem on plemenu pripada?" Roana gaje pogledala. "Oito je Tadik. Pogledaj kapu koju svi oni nose. Masud je bio Tadik, pa e, kad ti pokaem njegove fotografije, vidjeti da je nosio ovakvu kapu." "Masud..." "Na veliki heroj, Ahmed ah Masud, voa pokreta otpora koji je Ruse istjerao iz zemlje. Napala su ga dvojica Arapa neto prije vaeg 11. rujna, a umro je nekoliko dana poslije." Proli smo pokraj dvojice mukaraca koji su zurili u mene dok sam ja istodobno pokuavala ne zuriti u njih. Ve sam se bila navikla da me ljudi gledaju, jer sam bila via od svih afganistanskih ena koje sam dotad susrela, kao i od veine mukaraca. Osim toga, moja je kosa sada bila plava i raskutrana te je jednostavno odbijala ostati skrivena ispod ala. inilo se da uvijek viri neki uperak. Ljudi su zurili u mene i zbog toga to se nisam ponaala poput tipine Afganistanke. Veina njih pogled bi usmjerila u pod ili neku neodreenu udaljenu toku - bilo kamo, samo ako bi im to omoguilo da izbjegnu pogledati mukarce u oi. Sve na meni razlikovalo se od tih ena. Osjeala sam se kao da bih lako mogla nositi golem eir s motivom amerike zastave.

kikacrostuff.net

"Roana!" Povukla sam je za ruku i nagnula glavu prema dvojici mukaraca. "Oni mukarci imaju vrlo svijetlu kou i obojica imaju plave oi. Jesu li to Amerikanci ili Europljani odjeveni u afganistansku odjeu?" "Ne, Debbie!" Moje ju je pitanje oito zabavilo. "To su Nu-ristanci, iz planina na sjeveru. Kau da su potomci Aleksandra Velikog. Neki od njih imaju kosu poput tvoje." Uvukla je nestani uperak moje kose natrag pod al. "Plavu kakva je sada, ali i crvenu, kakva je bila proli put." "Iz kojeg si ti plemena? I to je s Daudom?" Sve mi je to bilo jako udno, jer nikad nisam o njima razmiljala na neki drugi nain osim kao o Afganistancima. "Oboje smo Patuni", odgovorila je. "inimo najveu skupinu u Afganistanu i iz naih redova esto potjeu nai voe. Mi smo u prolom stoljeu iz zemlje istjerali Britance. Prije nego to su stigli Rusi, kralj je bio Patun, kao i predsjednik Karzai. Isto kao i talibani." Na to je napravila grimasu. Kad smo napokon stigli do damije, Noor nas je ekao u kombiju, uglavljenom u etiri reda privremeno parkiranih automobila. Tamo je bio tand za prodaju kebaba umotanog u pogau i mnogo je ljudi na trenutak stalo da bi ga kupili. Sama damija bila je stara zgrada s plavom kupolom. Proelje je bilo oteeno, kao i na veini ostalih zgrada u Kabulu, proarano rupama od metaka, ali i veim rupama nastalim od bombi. Ispred damije bio je velik kruni tok, a svuda oko zgrade, deseci - moda i stotine - mukaraca sjedili su na petama, neki jednostavno razgovarajui sa susjedima, neki petljajui sa svojim brojanicama za molitvu, a neki gladnim pogledom pratei automobile koji su prolazili. Veina ih je izgledala kao da su se upravo spustili s planina, u gruboj odjei i velikim, tekim turbanima. S nekih su turbana visjeli komadii tkanine, njiui se na povjetarcu koji su iza sebe ostavljali automobili. "Veina ih je iz ruralnih podruja", rekla mije Roana. "Njihova su sela bila bombardirana, pa tamo nema posla. Ili se radi o farmerima iji su urodi propali zbog sue, pa su doli ovamo zaraditi novac." Kad je Noor izaao iz automobila, prili smo najblioj gru-pici mukaraca. Noor im je rekao da traimo desetak radnika za istovar, na to ih je polovica skoila na noge. Skupina nas je slijedila preko ceste. Roana

kikacrostuff.net

i ja smo se popele u kombi, a onda su svi mukarci koji su nas slijedili nahrupili za nama. Neki su zapeli na vratima, mrtei se i maui rukama, dok su turbani letjeli naokolo; onda je jedan od njih uspio zgrabiti naslon prednjeg sjedala i provui se u kombi. Jo su se petorica ukotrljala unutra za njim, nakon ega se na vratima stvorio jo jedan zastoj. Noor je bio vani, viui i pokuavajui ih odvui od kombija. Naposljetku je jo nekolicina uspjela ui u kombi; Noor je zalupio vrata i krenuli smo pronai kontejner. Mukarci koji su uspjeli ui u kombi skupili su se na jednoj strani kako ne bi morali sjediti pokraj ena. Tiho su razgovarali i ljubazno mi kimnuli glavom. Kontejner je bio smjeten na dnu bolnikog kompleksa, zajedno s nekoliko kontejnera medicinskih potreptina. Noor je morao otii obaviti neto drugo te je ostavio Roanu i mene s mukarcima. Tada je iz bolnice izaao ovjek s aparatom na baterije kojim je otvorio goleme zasune to su osiguravali vrata kontejnera. Vanjska su se vrata brzo otvorila, i otkrila veliku perplou. Kad su je radnici uklonili, ugledali smo kutije sa svim naim kozmetikim proizvodima. Svih est stotina prostornih metara kutija. Posegnula sam za jednom od kutija na vrhu, a radnici su potrali naprijed ispruenih ruku i okiranih izraza lica. Roana se poela smijati. "Nisu navikli vidjeti da ena ovako radi", objasnila je. "Svi emo zajedno morati ovako raditi." Nakrivila sam kutiju i ona mi je iznenada iskliznula iz ruku, a boice ampona rasule su se svuda po tlu. Radnici su poeli sakupljati boice, a onda su neto pitali Roanu. Nekoliko su minuta razgovarali, nakon ega se ona opet poela smijati. "ele znati zato jednostavno nisi jo u Americi oprala kosu!" Roana je nakon toga morala otii, pa smo radnici i ja ostali sami. Budui da sam morala proviriti u svaku kutiju da vidim to je unutra, jer nisu bile oznaene, pokuala sam ih to vie sortirati unutar kontejnera kako bismo poslije imali manje posla. Polako sam napredovala prema dnu kontejnera. Kad bih pronala boje za kosu ili minku, bacila bih kutiju ovjeku iza sebe, a on onome iza sebe - lanac se protezao do ispred kontejnera, gdje je jedan radnik uredno slagao kutije. Prvi put kad sam bacila kutiju, pogodila je radnika iza mene u prsa i zamalo ga sruila. Mislim da je smatrao kako je ena nee uspjeti baciti tako daleko.

kikacrostuff.net

No, mukarci su se uskoro priviknuli raditi sa mnom rame uz rame. Sada su mi ve bacali kutije s vrha tereta, pod samim krovom, a ja sam se svojski trudila da me ne srue. Napokon smo zavrili sortiranje i ponovno zapakirali kontejner, ostavivi pokraj vrata kutije koje su trebale biti prevezene k Mary. Na kraju dana sam svakom radniku dala uzorke ampona i regeneratora. Vjerojatno su usporeivali proizvode nakon odlaska jer se inilo da su do idueg dana svi iznenada razvili sklonost prema odreenom mirisu te su zatraili nove uzorke. Onda su mi prijatelji iz jedne nevladine organizacije posudili svoje automobile i vozae. Od kontejnera do Mary bilo je oko 45 minuta vonje, a mi smo morali napraviti 15 krugova, ali smo ipak u jednom danu uspjeli prevesti sve kutije boja za kosu i minke do prostorije na treem katu koja nam je dodijeljena. I dobro da jesmo, jer je te veeri poelo kiiti. Kad je poelo, cijeli je Kabul bio oduevljen. Sedam je godina trajala sua, koja je zemlju gradskih ulica ispekla u opeku, koju su tisue automobila, bivola i pjeaka samljele u sitan pijesak. Kad bi kia prestala, prvih nekoliko dana bi rano ujutro nebo bilo isto. No nakon samo nekoliko sati prometa, praina i dizelska isparavanja podignuli su se poput ute magle, te sakrili sunce, planine, pa ak i najvie zgrade. I mene je kia razveselila kao i sve ostale, jer sam zahvaljujui praini poela kaljati kao nikad u ivotu. itave bih noi kaljala bez prestanka, budei ljude s druge strane drvenih pregrada u naoj spavaoj sobi na drugom katu Maryne kue. Ali kia je stanje samo pogorala. Ulice su se pretvorile u blato, a odvodni kanali uz njih bili su preplavljeni fekalijama. Bilo je nemogue nekamo otii a da na odredite ne stignete prekriveni blatom. Kad bi jedan dan prestalo kiiti, ulice bi se osuile, a praina postala jo vei problem nego prije. Moj je kaalj postajao sve gori. Osim toga, brinula sam se da bi kia mogla odgoditi najvei zadatak pred nama: susret s potencijalnim uenicama u koli. Odluili smo da su frizerke koje ve rade prve na popisu onih koje elimo motivirati da nam se pridrue. eljeli smo im pomoi da postanu uspjenije. Budui da u gradu jo nije bilo pouzdanog potanskog sustava, Noor je nekoliko dana prije nego to sam stigla proveo lutajui naokolo u potrazi za salonima ljepote.

kikacrostuff.net

Kucao je na vrata svakog salona i isporuio stotine pozivnica za sastanak u Marynoj kui. A kako je javni prijevoz bio nepouzdan ak i za suha vremena, nismo bili sigurni koliko e se ena uspjeti probiti do nas kroz blato i kiu. Nismo znali ni hoe li se ene koje smo pozvali moi odvojiti od svojih mueva i oeva za ovu neobinu te zato sumnjivu prigodu: skup frizerki. Stajala sam na Marynu krovu i provirivala na ulicu ispod mene. Na blatnoj pozadini uoila sam plavu mrlju koja se pomicala i zadrhtala od uzbuenja. Frizerke su stigle na sastanak! Veina ih je bila u plavim burkama, ali ih je nekoliko nosilo blijedo-ute - a nekolicina ih je bila odjevena u obinu odjeu s tamnim pokrivalima za glavu. Uoila sam jo nekoliko burki koje se odluno kreu niz ulicu kako bi se pridruile ostalima. Presretna sam otrala niz Maryne stube. Tridesetak ena ulo je u kuu, a Mary i ja smo ih pozdravljale na vratima. Smjestile su se na jastuke u dnevnom boravku, a onda podignule prednjice svojih burki tako da im je zarolana tkanina uokvirivala lice poput tekih zavjesa. Neke su ene sa sobom imale bebe, koje su njihale u rukama kako bi ih smirile. Ja sam obila sobu s pladnjem peciva. Jedna od mlaih ena bila je nevjerojatno lijepa, s velikim zelenim oima i smeom kosom te najljepim osmijehom koji sam ikad vidjela. Posluila se malenim kolaiem i poloila dlan na moju ruku. "Hvala vam", rekla je glasom oktavu niim od oekivanoga. "Hvala vam." "Kako se zovete?" pokuala sam se sjetiti rijei na danju. "Namet chestV "Basira." Ponovila je ime polako kako bih uhvatila sve slogove i lagano produeno r na kraju rijei. "Basira." Pokuala sam oponaati milozvunost njezina glasa, a onda se nasmijala. "Bravo", rekla je. Imala je lice koje je izgledalo kao da se uiva smijati. Bila sam spremna primiti je na na prvi teaj na licu mjesta. Mary i ja smo svakoj eni podijelile broj i fotografirale ih s njihovim brojevima kako bismo poslije znale o kome razgovaramo. Objasnile smo im da e slijediti detaljni intervjui s Noorom te da nee sve moi biti

kikacrostuff.net

polaznice prvog teaja koji e pohaati dvadeset uenica. Budui da im lica vie nisu bila pokrivena, Noor nije mogao ui u prostoriju. Zato je Mary prevodila dok sam im ja izrazila dobrodolicu. Objasnila sam im tko sam i nae planove za kolu, a onda im rekla da im moram postaviti nekoliko pitanja kako bih znala kako najbolje organizirati teaj za njih. No prvo bih voljela, kazala sam, da mi se svaka od njih ukratko predstavi. To je bilo kao da sam otpustila branu. Njihove su prie poele tei istog trenutka. Mary ih je smirila i zamolila da to uine jedna po jedna, a onda poela brzo prevoditi. Jedna ena, koja je izgledala kao daje mojih godina, iako je zapravo bila dosta mlada - poela sam primjeivati koliko je to bilo uobiajeno - rekla je daje radila kao frizerka prije talibana te da je ponovno poela prole godine. Dodala je da burku nosi petnaest godina. Kad ju je.prvi put skinula, sunce je bilo toliko zasljepljujue da joj je trebalo tri dana da se prilagodi kako bi mogla hodati a da pritom oi ne titi od svjetlosti. Druga je ena rekla da joj je osam godina bilo zabranjeno izai iz vlastite kue. Kazala je da je bila u depresiji i da joj je bilo iznimno dosadno te daje na ovaj sastanak dola bez znanja svojeg supruga. Mislila je da postoji mogunost da joj suprug dopusti pohaanje kole ljepote ako bude znao koliko bi novca mogla zaraditi. Kod kue je sama iala svoje keri, a zatim i njihove uiteljice, nakon to su im se svidjele frizure njezinih keri. Pokazala sam na Basiru, koja me gledala irom rastvorenih oiju. "Moe li nam ispriati svoju priu?" upitala sam. Kimnula je glavom, a Mary je poela prevoditi. "Ova je mlada dama frizerka ve osam godina. Tako je zaraivala ak i tijekom vladavine talibana." Zapravo, Basira je bila jedina zaposlena u svojoj obitelji tijekom tih godina, jer joj je suprug izgubio posao u vladi nakon to su talibani preuzeli vlast. Imala je klijentice koje su bile udane za talibane i koje su joj dolazile u kuu na frizuru i minkanje za svadbe, iako je to bilo zabranjeno. Njihovi bi ih supruzi iskrcali

kikacrostuff.net

ispred kue i pravili se da se radi o jednostavnom posjetu. ene bi napustile Basirinu kuu s kosom i minkom sakrivenom ispod burki, a manikurom sakrivenom ispod rukavica. A onda je dobila upozorenje da e talibani provesti raciju. Slomila je svoja ogledala na komadie i zakopala ih u vrtu zajedno sa svim ostalim preparatima jer ih je bilo preopasno baciti u smee. Kad su talibani stigli, morala ih je pustiti da uu, a oni su joj ispremetali kuu, istukli supruga i dva je dana drali u zatvoru. Suze su joj tekle dok nam je priala, a onda ih je obrisala rubom svoje burke. Morala sam je zagrliti i utjeiti. Imala je dvadeset i devet godina, ali izgledala je poput djeteta. Djeteta koje je lako i nasmijati i rasplakati. Zatim je Mary pozvala iduu enu da se predstavi i prie su se nastavile. Shvatila sam da su nae veeranje goe u prosjeku radile kao frizerke deset godina. Sada sam eljela znati kako su radile svoj posao i kakvim su znanjem raspolagale kako bismo znali na koji nain sastaviti kolski program. Stoga sam poela pokazivati na razliite ene i postavljati pitanja. Koliko dugo ostavljate da stoje kemikalije za trajnu? Radite li frizure enama koje su zaraene uima? Na koji se nain bavite kosom koja je tretirana kanom? Koristite li se ponovno eljem koji vam je pao na pod? U tom se trenutku promijenila atmosfera u sobi. Iako su ene rado s nama podijelile svoje prie, sada su mi se inile nervozne i pune straha da bi mogle ispasti neznalice. Da sam bolje razumjela afganistansku kulturu, nikad ih ne bih suoila s takvom situacijom. Takva bih im pitanja postavila u etiri oka. Nisam shvatila da se poigravam njihovim ponosom na njihove vjetine i posao kojim se bave, pa su se neke od njih razljutile. Najee se radilo o enama koje su znale najmanje, ali su se ponaale kao da znaju najvie. Pa ipak, voljela bih da sam drugaije postupila. No, do kraja sastanka sve su izgledale uzbuene zbog kole. Ja sam vjerojatno bila najvie uzbuena, znajui koliko e ove ene moi nauiti te koliko e to promijeniti njihov posao. Pomislila sam na kutije prepune prekrasnih proizvoda koje smo upravo istovarili i mogla sam zamisliti kako ih one isprobavaju prvi put - udiui sve one egzotine mirise, trljajui svojim prstima svilenkaste preparate. ene su poele odlaziti, navlaei svoje burke ili alove preko glave. Mnoge su me na izlasku poljubile u obraz. Upravo u trenutku kad sam se pozdravljala s Basirom, stigla je Roana, i njih su dvije nekoliko minuta razgovarale.

kikacrostuff.net

"elim znati vie o toj eni", rekla sam Roani. "Moe li je zamoliti da ostane jo nekoliko minuta?" I tako smo se nas tri smjestile na Maryne jastuke, a Roana je poela postavljati pitanja. "Dolazi iz Mazar-e arifa na sjeveru Afganistana", poela je. Zatim je sluala i prevodila dok sam ja drala Basirinu ruku jer je ponovno poela plakati. Basira je kazala daje, kasnih 1970-tih, rat protiv Rusa bjesnio u blizini Mazara. Bombe su padale blizu kole. Njezin je otac bio napredni mislilac, pa je elio da dvije starije Basirine sestre nastave pohaati kolu - ona je tada imala samo tri godine - te je itavu obitelj preselio u Kabul, gdje je ivio brat Basirine majke. Otac je za njih pronaao lijepu kuu. Obavio je garul, to znai da je vlasniku kue platio velik iznos novca za nju; nakon pet godina, obitelj je mogla dobiti natrag dio novca ili zadrati kuu. Nakon to su se smjestili u Kabulu, otac se vratio u Mazar kako bi obavio jo jedan, posljednji posao, ali vie se nije vratio. Basirina zabrinuta majka mjesecima je ekala vijesti od njega, ali je naposljetku morala pretpostaviti da su ga ubili ili Rusi ili mudahedini, iako nitko nikada nije pronaao njegovo tijelo. Prihvatila je posao spremaice u koli koju su, s vremenom, pohaale sve njezine keri. Nakon pet godina istekao je gami, a Basirina je majka odluila da uzmu natrag dio novca i presele se u manje otmjenu kuu. Njezina je plaa bila vrlo niska, pa je obitelj postajala sve siromanija. Brat joj je rekao da e se on pobrinuti za povrat novca. Ta se uloga oekivala od njega kao najstarijeg mukog roaka. No kad gaje Basirina majka zatraila novac, njezin joj ga je pohlepni brat odbio dati te je izbacio iz kue. Tako je obitelj ostala i bez novca i bez doma. Kada je imala osam godina, Basira je jo uvijek pohaala kolu, ali vie nije mogla ivjeti kod kue. Stanovala je u kui jedne svoje uiteljice i zauzvrat radila kuanske poslove, jer je majka nije mogla prehranjivati. Basiri je silno nedostajala majka, koju je viala samo petkom, no njezina je uiteljica bila draga i ponaala se prema Basiri kao da je jedna od njezinih vlastitih keri. Basira je uskoro odluila da i ona eli postati uiteljica. No kad joj je bilo dvanaest godina, majka ju je zaruila za dvadesetdevetogodinjeg vladina slubenika. Bojala se da e, budui da nije imala supruga ni novca, ljudi pretpostaviti loe stvari o njezinih kerima,

kikacrostuff.net

moda ih ak optuiti da su prostitutke. Osim toga Kabulom su kruile glasine da mukarci pokuavaju oteti mlade djevojke i prodati ih u roblje u drugim zemljama. Basira nita od svega toga nije razumjela. Njezini su je roaci zadirkivali da je zaruena za starca, ali ona se i dalje igrala sa svojim lutkama i nije na to obraala pozornost. ak je i na svojoj zarunikoj zabavi jurcala prostorijom i igrala se s drugom djecom u svojoj otmjenoj barunastoj haljini. Kad se njezin budui suprug sagnuo i pruio joj zlatni prsten, ona je mislila da je to samo jo jedna igra. Tijekom idue dvije godine, njezin ju je zarunik posjeivao i donosio darove, ali ona mu jo uvijek nije poklanjala nikakvu panju. A onda je jednog dana osjetila uasnu bol u leima te je morala prilei u majinoj kui. Kad je ustala, niz noge joj se slijevala krv. Pozvala je majku vritei da umire. Ne, rekla joj je majka ulazei u sobu - to je znailo da je dolo vrijeme da se uda. I tako se, s etrnaest godina, Basira udala za mukarca koji joj je darovao zlatni prsten. To joj je u sjeanju ostalo kao grozan dan. Kozmetiarka joj je, uz pomo niti konca, iupala obrve dok je ona plakala od bola, a onda je nastavila plakati od straha ne znajui to je tek eka. Majka joj je samo rekla da e joj suprug nakon vjenanja uiniti neto zbog ega e jo vie krvariti. Poslije sam saznala da majke nisu kerima govorile nita o pojedinostima prve brane noi jer su eljele da djevojke budu posve nevine, to je ukljuivalo i neznanje o seksu. isti uas bio je dobar pokazatelj nevinosti. Basira je rekla da je toliko plakala prije vjenanja daje kozmetiarka morala nanositi minku nekoliko puta, jer bi je ona isprala suzama. Kasnije te veeri, mukarci iz njezine obitelji i mula su potpisali su nika-khat u drugoj sobi dok je Basira sjedila u krilu svoje stare uiteljice. Kazala joj je da joj je ao to se morala udati i napustiti kolu, jer bi bila odlina uiteljica. Kad ju je majka kasnije te veeri potjerala u sobu zajedno sa suprugom, Basira se stisnula u kut i poela plakati. Njezine umjetne trepavice otplovile su u potoku suza, a velike, lakom privrene kovre u oaju je iupala. Suprug joj se nije pribliavao tri dana, ali je etvrtog ustrajao u tome da ispuni svoje brane dunosti. Zakrvavljena je tkanina poslije predana njegovoj majci.

kikacrostuff.net

Kad je Basira bila devet mjeseci trudna s prvim djetetom, zemlja je jo bila u ratu, ali ne izmeu mudahedina i Rusa - tada su se razliite frakcije mudahedina borile meusobno. Mnogi su bjeali iz Kabula, a njezin je suprug smatrao da bi i oni morali poi. Rekao je da im moe osigurati mjesta u autobusu koji odlazi iz grada, pa je pristala. No trudovi su joj poeli prije nego to su se uspjeli ukrcati na autobus, pa su ona, njezin suprug i urjakinja otili u bolnicu. No, bolnica je bila zatvorena, a sve osoblje otilo - nije bilo ak ni svjetla jer je elektrina energija bila iskopana ve danima - iako je zgrada jo bila prepuna ljudi koji su se nadali da e pronai nekoga tko bi se mogao pobrinuti za njih. Basira je prvo dijete rodila na betonskom podu bolnice bez svjetla. Nije plakala. Umjesto toga je, kad ju je bol svladala, grizla svoj zaglavak ili tipala urjakinju koja ju je porodila. Rodila je ker. Suprug joj je zbog toga bio sretan, ali se ona, kao niti itko iz obitelji, nije radovala djetetu. Basira je drugu ker rodila tijekom graanskog rata i jo jednu tijekom vladavine talibana. Trudovi su joj kod treeg djeteta poeli nakon policijskog sata u l i sati naveer, i svi su se bojali prevesti je do bolnice bez posebne dozvole. Ali toliko ju je boljelo da je morala hodati, pa je izala. Njezina je obitelj iz kue iznijela jastuke i poloila ih na plonik, pa je treu ker rodila pokraj svojih stepenica. Napokon je rodila djeaka tek prije nekoliko mjeseci. eljela je pohaati kolu ljepote jer nije znala nita o bojanju kose i ianju, a nije eljela zavriti poput svoje majke, toliko siromana da je morala poslati svoju djecu da ive s nekim drugim. Do tog smo trenutka sve tri poele plakati, lica i ruku umrljanih ostacima minke i makare. To je bilo prvi put da sam ula jednu od tunih afganistanskih pria do takvih detalja. Roanina je obitelj prola svoj dio nedaa, kao i svaka druga afganistanska obitelj. Ali oni su trijumfirali i ostali zajedno, a ona je nala dobar posao. Basirina mi je pria slomila srce. Nije ni udo da je izgledala kao alosno dijete. Gotovo mi se inilo da je jo uvijek ona ista zbunjena etrnaestogodinja djevojica koja nije spremna odrasti. Te sam veeri bila odlunija nego ikad da naa kola uspije, zbog Basire i ostalih poput nje. Moja je jedina briga bio kontinuitet. Brinula sam se to e Noor jedini voditi brigu o koli dok amerike frizerke nisu ondje. On ne samo da nije mnogo znao o njezi kose, nego ak nee smjeti ui u kolu kad bude otvorena. U Kabulu

kikacrostuff.net

jednostavno nije bilo nikoga kvalificiranog da svaki dan vodi kolu. Dok sam se tu veer spremala za poinak, pitala sam se hou li se uspjeti na due vrijeme - recimo est mjeseci -odvojiti od vlastitih klijentica kako bih mogla ovdje raditi. Pitala sam se hou li moi podnijeti biti tako dugo odvojena od svoje majke i sinova te mogu li se uope nauiti kretati Kabulom s jednakom lakoom s kakvom je to inila Mary. Sumnjala sam u sebe. Pa ipak, smatrala sam da e netko iz tima na kraju morati ostati u Kabulu kako bi se pobrinuo da kola nastavi raditi. "Probudi se!" Otvorila sam oi i ugledala Mary koja se nagnula nada me. Posljednja stvar koje sam se sjeala bila je da me mula probudio u 4:30 ujutro pozivom na molitvu, nakon to sam napokon zaspala najednom od jastuka u njezinu dnevnom boravku. Kaalj mi se toliko pogorao tijekom noi da bi se od njegove siline zatresle drvene pregrade u mojoj spavaoj sobi. Pokuavala bih ga priguiti kako ne bih probudila ostale, ali mogla sam uti uzdahe te prevrtanje ljudi u krevetima svuda oko sebe. Stoga sam se na kraju spustila u prizemlje, nadajui se da u uhvatiti nekoliko sati sna. Trebala sam otii iz Kabula za nekoliko dana, ali sam se bojala da mi zrakoplovne tvrtke nee dopustiti ni da se ukrcam na let. Zabrinutost zbog irenja SARS-a bila je na vrhuncu i ula sam prie da su zrakoplovne tvrtke ljude s tekim kaljem stavljale u karantenu. Ve sam bila tuna to odlazim iz Afganistana, ali nisam eljela ostati ovdje - ili u Pakistanu - u nekoj zabaenoj sobici ispunjenoj potencijalnim rtvama SARS-a. "Probudi se, Debbie", ponovno je rekla Mary kad su mi se zatvorile oi. "Neto ti elim pokazati." Svjetlost koja je dopirala kroz prozor bila je mutna, a s ulice se jo uvijek nije ulo previe buke. Znala sam da je rano jutro budui da buka na ulici jo nije poela. "Koliko je sati?" "Odjeni se." Maryn je glas ostao visjeti u zraku nakon to je izala. "Treba ti malo svjeeg zraka." Prije nego to sam se uspjela snai, nale smo se u taksiju na putu izvan grada. Kad sam je upitala to radimo, samo je tajanstveno zatresla glavom. Jedan od njezinih afganistanskih pomonika - djeak imenom Ahtar, ija je ruka osakaena u nesrei - sjedio je na suvozaevu sjedalu i samo mi se osmjehnuo. Taksi se

kikacrostuff.net

odvezao toliko daleko izvan grada da je sve tandove s kebabima, benzinske postaje i kolica s dinjama ostavio iza sebe i poeo se uspinjati planinskom cestom. Zaustavio se, a mi smo izale. Nije mi bilo jasno zato smo stali, jer ovdje nije bilo niega osim planine i ceste. Tada su se Mary i Ahtar zaputili niz stazicu kroz kr, a ja sam ih slijedila. Hodali smo i hodali te napokon stigli do kamenog mosta preko rjeice, a ispod nas sve je bilo zeleno. Nie niz rijeku, mlade su djevojke nosile vjedra vode na glavama. U daljini sam mogla vidjeti selo. Nekolicina mukaraca hodala je stazicom prema nama te izmijenila par otrih rijei s Mary. Upitala sam je to su joj rekli. "Talibanski teritorij", odgovorila je. Proli smo pokraj polja i preko jo nekoliko mostova. Ponovno je nekoliko mukaraca prolo pokraj nas i neto reklo Mary, na to se ona otresla na njih. Kad sam je upitala to su rekli, slegnula je ramenima. "Talibanski teritorij." Napokon smo stigli do prastaroga grada, gdje je uska cesta vijugala izmeu ograenih kompleksa. Osjeala sam se doista loe. Nisam popila svoju jutarnju kavu, glava mi nije bila pokrivena, a vesta mi je bila tako kratka da mi ak nije pokrivala stranjicu. Izgledala sam posve neprimjereno za ovo mjesto, ali Mary je nastavila hodati kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Tada smo stigli do Ahtarove kue, koja je zapravo bila koliba od blatnjavih cigli isuenih na suncu. "Sam je napravio cigle", kazala je Mary, a Ahtar je pokazao na komadie slame koji su se presijavali u cigli. "Sam je i izgradio kolibu", nastavila je. "Vrlo je ponosan na nju, jer je njegova obitelj ivjela u atoru." Ahtar nas je uveo unutra, gdje je njegov otac sjedio na sagu oekujui nas. Izgledao je kao da mu je tisuu godina, s bijelom bradom koja mu je dosezala do grudi, crnim turbanom s komadom plave karirane tkanine omotanim oko njega te mutnim sivim oima koje su lutale prostorijom. Shvatila sam da je slijep. Ahtarova majka ula je u prostoriju nosei velik kotli aja. Bila je sitna, ne mnogo via od djeaka. Pomalo sam se bojala da u zaraditi dizenteriju pijui aj, ali bilo bi nepristojno odbiti. Stoga sam pila aj dok je Mary govorila i govorila. Sve mije to nalikovalo na san, sjediti tamo s djeakom, siunom enom i slijepim starcem, osjeajui kako mi hladan, isti planinski zrak smiruje kaalj. Odjednom me preplavila pomisao da je, ako zanemarimo zgrade razruene u ratu te tune prie onih koji su preivjeli bombe, u Afganistanu bilo

kikacrostuff.net

neeg arobnog. Ponovno sam se upitala bih li i sama, poput Mary, mogla ivjeti ovdje. Pitala sam se bih li mogla biti tako samopouzdana meu ovim ljudima. Prije odlaska posjetila sam jo jedno mjesto iz snova. Zapadnjaci su poeli aputati o irskompubu - prvom baru u eri nakon talibana - koji je otvoren u Kabulu, a nekolicina nas uputila se pronai ga. Kruili smo dijelom grada u kojem se prialo da se nalazi, no nismo zapazili ni jedan znak da je doista ondje; onda je netko konano odluio da kapija sa skupinom velikih miiavih mukaraca sa strojnicama i bez turbana mora biti pravo mjesto. Oni su provjerili nae putovnice, pretraili nas, zatraili da upiemo svoja imena na komad papira i tada nam otvorili vrata. Kad smo uli, to je bilo kao da smo se iznenada nali pet tisua kilometara daleko. Vidjeli smo stolove sa suncobranima i vrtove. Unutar zgrade bio je ank na koji se moglo osloniti, stolovi za biljar i pikado. Prostorija je bila preplavljena ljudima iz svih dijelova svijeta; bila sam sigurna da za svakim stolom mogu uti neki drugi jezik. Niste mogli kupiti alkohol, nedvojbeno zato to su vlasnici obeali vlastima da ga nee prodavati. Ono to ste mogli bilo je kupiti kupone koje ste onda mogli zamijeniti za pie. Te smo se veeri sjajno zabavili, na nekoliko sati pobjegavi od pranjavog, krcatog, kompliciranog Kabula odmah iza vrata. U pub smo se vratili dva dana poslije, ali je sve ve nestalo. uvari su nestali, vrata su bila zakljuana, a sve to smo mogli vidjeti kroz napuklinu na zidu bila je zamraena, prazna zgrada. Poslije sam ula da su primili bombaku prijetnju i odluili da novac koji mogu zaraditi pomaui zapadnjacima da pobjegnu od stvarnosti nije bio vrijedan opasnosti.

Poglavlje 4
ene su me ozbiljno promatrale kad sam se pribliila stalku i na komad papira nacrtala velik crveni krug. "Crveno", objavila sam.

kikacrostuff.net

Anisa je to prevela na dari, a one su sve kimnule glavama. "Ovo je zasad vrlo lako, zar ne?" dodala sam. "Kladim se da ste mi to same mogle rei!" Nakon Anisina prijevoda, dvadeset ena u blijedoplavim odorama se nasmijalo. Roana mi je s dna dvorane pokazala dva palca okrenuta prema gore u znak podrke. Nakon munog petomjesenog ekanja, napokon sam se vratila u Kabul kako bih predavala teoriju bojenja kose, to je bio moj dio nastavnog programa Ljepote bez granica. Bila sam tako uzbuena zbog svojeg povratka da se nisam mogla prestati smijeiti. Anisa je bila kanadska frizerka afganistanskog podrijetla koja je takoer volontirala u koli. Obje jo nismo mogle vjerovati da pomaemo taj nevjerojatni projekt. Duboko sam udahnula i nacrtala plavi i uti krug tridesetak centimetara ispod, lijevo i desno od crvenog kruga, kao da su tri kuglice smjetene u kutove trokuta. Zatim sam pomijeala boje kako bih dobila naranasti krug izmeu crvenog i utog, zeleni izmeu utog i plavog te ljubiasti izmeu plavog i crvenog kruga. Nacrtala sam crne crte koje su spajale crveni i zeleni, uti i ljubiasti te naranasti i plavi krug. Izgledalo je kao da crtam neku vrstu grudaste, arene tratinice. No sa svoje tri posude primarnih boja namjeravala sam objasniti na koji nain od brinete mogu napraviti crvenokosu enu s plavim pramenovima. Ili zelenim pramenovima, ovisno o tome to klijentica eli. U gradu sam bila tek nekoliko dana. Noor me pokupio u zranoj luci i odmah se ispriao to za mene nije bila rezervirana soba. Ali to me nije zabrinjavalo. Rekla sam mu da vozi ravno u kolu ljepote te da u pronai sobu u najblioj kui za goste. I naravno, pronali smo je malo niz ulicu od Ministarstva za enska pitanja. Bila je to soba u velikoj, istoj bijeloj kui po ijem su vrtu trkarali zeii i pijetao. Kada sam se te veeri eljela istuirati, nije bilo tople vode, no zapravo je nisam ni oekivala. Idueg sam jutra odetala do kole ljepote, koja je bila ba tako lijepa kao to sam se nadala. Zidovi su bili bijeli, a posvuda su visjele fotografije razliitih kozmetikih preparata. Prostoriju je ispunjavala glazba enskih glasova i smijeha - ena koje su se brinule jedna za drugu - koja je jednostavno dio salona i kole ljepote. Meni su ti zvui gozba za ula - poput vrue kupke ili otvaranja vrata penice u kojoj se peku kolai

kikacrostuff.net

- koja me uvijek oraspoloi. Jedna od amerikih frizerki afganistanskog podrijetla je na kosi uenice pokazivala tehnike sisanja, a sve su podignule pogled s velikim osmijehom kad sam ula u prostoriju. Roana se izdvojila iz grupe i bacila mi se u zagrljaj. Svih dvadeset uenica bilo je odjeveno u plave odore. Izgledale su posve drugaije od nervoznih ena odjevenih u burke koje sam upoznala na prvom sastanku u Marynoj kui. Pogledom sam prela preko skupine elei vidjeti je li Basira meu njima, ali sam poslije saznala da je Noor nije izabrao za ovaj teaj. Djevojkama sam rekla koliko se veselim to u raditi sa svima njima, a onda se povukla u pozadinu kao promatra. Poslijepodne sam radila u salonu s nekoliko drugih frizerki dok su me uenice promatrale. Svi smo se slatko nasmijali kad je jedna od djelatnica Ministarstva dola na ianje. Kad sam izvukla suilo za kosu nakon to sam je oiala, prenerazila se kao da sam izvadila pitolj. Nikad prije nije vidjela fen i nije imala pojma zato sam joj ga uperila u glavu. Kad sam ga ukljuila i kad ju je zapuhnuo topli zrak, vrisnula je i iskoila iz stolice. Nekoliko dana poslije, skupila sam uenice za prvi sat i podijelila im maleni krug boja koji su mogle nositi sa sobom kao podsjetnik. Dok je Anisa prevodila, nacrtala sam vlastitu verziju kruga i poela objanjavati osnove teorije boja. Govorila sam im o primarnim bojama, sekundarnim bojama i komplementarnim bojama. Objasnila sam im da su komplementarne boje na suprotnim stranama kruga. Pokazivala sam pojedine boje koje sam nacrtala na svojem stalku - crvena se nalazila nasuprot zelenoj, plava nasuprot naranastoj itd. Kimale su glavom. "Ima li netko ideju kakve veze ovo ima s kosom?" upitala sam. Bile su pristojne, no posve zbunjene. "Ne", nekoliko ih je krotko odgovorilo. "eli li netko pogaati?" pogledom sam prela po prostoriji. "Roana?" Ona se malo namrtila, oito alei to se ikad sprijateljila sa mnom. Objasnila sam da ispod primarne boje kose svakoga od nas postoji i pigment. Neija kosa moe biti crna, no ako je previe izbjeljujete, esto ete pronai da ispod boje postoji naranasti pigment. Stoga, ako elite

kikacrostuff.net

promijeniti boju neije kose, u obzir morate uzeti i taj temeljni pigment i suzbiti ga birajui boju sa suprotne strane kruga boja. Ako je taj pigment naranasti, a klijentica ne eli naranastu kosu, trebali biste izabrati boju za kosu s plavom podlogom da bude prevaga naranastoj. Kako bih to prikazala, razmazala sam neto plave boje na svoj naranasti krug i pokazala kako je mrlja postala smea. "Vidite li ovo?" upitala sam. "Upotrijebila sam komplementarnu boju kako bih se otarasila naranaste. Razumijete?" Oh da, ljubazno su me uvjeravale. Sve im je jasno. Toga poslijepodneva sam iz internet-kafea poslala e-mail svojim prijateljima u Michigan s dojmovima sa svojeg prvog sata. Dok sam zurila u datum e-maila, uhvatila me neka udna mjeavina osjeaja. Bio je 11. rujna, dvije godine nakon teroristikih napada na New York i Washington. To je bio dogaaj koji je svijet natjerao da svrati pozornost na Afganistan i shvati da Osama bin Laden i ostali ekstremisti dre tu zemlju u aci. To je bio dogaaj koji je potaknuo ameriku invaziju kako bi se istjerali talibani. I naravno, to je bio dogaaj koji je mene i druge volontere organizacije Ljepota bez granica lansirao u Afganistan. Znala sam da je 11. rujna Dan alosti u SAD-u, ali je u Kabulu bio samo obian dan. Dok sam gledala kroz prozor, automobili su trubili i manevrirali jedan oko drugoga, trgovci su izlagali svoju robu, a pjeaci urno hodali, zamatajui lice kako bi se zatitili od vjetra i praine. Pa ipak, uhvatio me novi val odlunosti. eljela sam biti sigurna da e kola ljepote - i nova prilika koju bi ona trebala ponuditi enama u Afganistanu - biti jedna od dobrih stvari proisteklih iz 11. rujna. Idueg sam dana sat odluila poeti ponavljanjem onoga to smo nauili prethodni dan. Podignula sam uvojak duge smee enske kose i upitala: "to trebate uiniti ako je elite pretvoriti u plavuu? O emu sve morate voditi rauna?" Nitko mi nije ak niti pokuao odgovoriti. Umjesto toga, sve su se ene poele mekoljiti, oima obrubljenim kohlom traiti vrata ili pogledavati u red glava lutaka te salonske ogrtae koji su visjeli na zidu. Gledale su svuda samo ne u mene. ak se i Roana sakrila iza jedne od djevojaka kad sam pogledala u njezinu smjeru. Pokuala sam s pitanjima o jednom od ostalih koncepata o kojima smo govorili dan prije. Krug boja? Pigment? Mijeanje crvene i ute kako bi se dobila naranasta? Sve su samo gledale u

kikacrostuff.net

mene kao da sam im iznenada odluila dati formulu za gradnju rakete. Do kraja dana bila sam iscrpljena i frustrirana. Poela sam sumnjati u svoje uiteljske sposobnosti. Treeg smo dana opet bili na mrtvoj toki. Satima sam stajala ispred njih govorei im o teoriji boja, ali me one jednostavno nisu razumjele. A morale su razumjeti to gradivo inae nikad nee biti u stanju ispravno obojiti neiju kosu. Do kraja dana i one su izgledale oajne, kao i ja. Odluila sam da bi bolji pristup moda bio da zajedniki pokuamo mijeati boje, upotrebljavajui tablicu s uzorcima kose koju nam je darovao jedan od proizvoaa. No, nisam je uspjela pronai. Tada sam pogledala djevojke i podignula svoje kare u zrak. "Morat emo napraviti uzorke od vae kose!" objavila sam. Kad je Anisa to prevela, sve su vrisnule i rukama prekrile glave. Duga je kosa jo uvijek predstavljala pravo bogatstvo u Afganistanu. Dugokose djevojke osjeale su se poput romantinih heroina indijskih filmova koje su gledale, a i njihovi su supruzi esto zahtijevali da imaju dugu kosu. ak su i njihovi roditelji eljeli da zadre dugu kosu, jer su se neudane dugokose djevojke lake udavale. No ja sam se obruila na njih sa svojim karama i odsjekla malene uvojke za novu tablicu s uzorcima. Samo od jedne djevojke koja je imala kosu do stranjice uzela sam desetak uzoraka. Sve je to izazvalo toliko vriske i smijeha daje na vrata pokucao jedan od uvara Ministarstva. Napravila sam grimasu i otvorila vrata, mislei da e me uvari zbog previe buke htjeti izbaciti na ulicu. "I nas inite sretnima s toliko smijeha!" rekli su uz smijeak isprike. "Ali, molim vas, ne tako glasno. Ljudi ele znati to se ovdje dogaa." Te sam noi leala u svojem bijednom krevetu u kui za goste i plakala. Bila sam toliko uzbuena zbog osnivanja ove kole ljepote, ali sam sada imala dojam kao da samo muim uenice. Ono o emu sam im govorila meni se inilo vrlo jednostavnim - to mi je oduvijek bilo jednostavno - no one me i dalje nisu shvaale. Znala sam da nisu glupe. Paljivo smo ih intervjuirali kako bismo bili sigurni da smo odabrali frizerke koje e doista moi upotrijebiti ono to

kikacrostuff.net

naue i poboljati svoje salone. Osim toga, neke su druge koncepte svladale vrlo brzo. Zato mi se inilo da je ovo moja pogreka - moj veliki afganistanski promaaj - i nisam znala to da radim. A onda su mi Val i Suraya poeli lupati na vrata. Kad sam prije pet dana unajmila sobu u ovoj kui za goste, uoila sam da je piina Afganistanaca koji su ivjeli u Europi, Americi ili Australiji. Vratili su se u zemlju iz razliitih razloga - neki kao zaposlenici nevladinih organizacija, neki kako bi se pobrinuli za obiteljska imanja koja su bila naputena tijekom ratova, a neki kako bi posjetili stare prijatelje. Bila sam oduevljena to sam okruena njima, mislei da je to najbolja kombinacija: Afganistanci koji su govorili engleski. No ispalo je da ih veina zapravo ne eli razgovarati sa mnom. Bili su previe okupirani uzbuenjem i tragedijom ponovnog otkrivanja Kabula te previe eljni vlastitog materinjeg jezika, a ne engleskog. Sigurna sam da bih se i ja na njihovu mjestu ponaala jednako, no takav mi je stav ipak oteao sklapanje prijateljstava. Zato sam bila jako usamljena sve dok nisam uoila nekoga tko je izgledao jednako izgubljeno kao to sam se ja osjeala. To je bio Val, ameriki fotograf srpskog podrijetla i suprug prekrasne amerike novinarke afganistanskog podrijetla, Suraye. Nas troje odmah smo postali dobri prijatelji. "Nakon tri dana predavanja samo gledaju u mene kao da govorim grki", ispriala sam im. "Mislim da ih neu uspjeti nita nauiti!" "Mora biti strpljiva, Debbie", rekla je Suraya. "Pa, ve su prola dva dana!" "Strpljivija od toga. Te su ene grozno traumatizirane. Bjeale su pred ratovima koji su se redali jedan za drugim i jo su uvijek okruene kaosom. A veina ih godinama uope nije izala iz kue." "Sve ja to znam", kazala sam. "Zato sam mislila da e biti spremne nauiti neto novo." "Da, ali ve godinama nisu trebale nauiti neto novo. Zna, to je poput automobila - ako ga nisi vozila pet godina, nee startati od prve. Tako je i s njihovim mozgom." "Da, ali ja nisam prokleti mehaniar. Ne znam kako ih natjerati da opet startaju."

kikacrostuff.net

"Zar nisi prola teaj za pomo u kriznim situacijama?" upitao me Val. "Zar posttraumatski stres ne moe izazvati neku vrstu gubitka kratkoronog pamenja?" Nakon to smo se neko vrijeme druili i veerali, sjetila sam se onoga to sam 2001. godine nauila na teaju za pomo u kriznim situacijama, prije nego to sam na karti svijeta uope mogla pronai Afganistan. Iznenada mi je postalo oito da su ove ene - a moda i svi ostali stanovnici Afganistana - patili od sindroma posttraumatskog stresa. Moda ja i jesam bila loa uiteljica, ali one su prole toliko toga, i jo su to prolazile, da im se sigurno bilo iznimno teko koncentrirati na nove stvari. Bilo bi im teko ak i da su sluale nekoga tko je bio uitelj cijeli ivot. Zato sam se pribrala i vrsto odluila pokuati ponovno. I ve se idueg dana sve promijenilo. Jo sam jedanput pokuala prenijeti ideju o pigmentu kao neemu to se mora suzbiti kako bi se pogodila prava boja. Sve su me gledale s ljubaznim nerazumijevanjem - praznim i dobrodunim pogledom - a ja sam slijepo traila pogodnu analogiju. "Pomislite na taj pigment kao na vraga!" napokon sam rekla, prstom pokazujui na naranastu mrlju. "To je neto zlo u kosi protiv ega se morate boriti. Morate upotrijebiti suprotnu boju kako bi ga sprijeili da se pojavi." I odjednom je jedna od uenica dobila onaj izraz iznenadnog razumijevanja na licu. Bila je to Topekai, mlada ena s tamnim, inteligentnim oima i ustrim, odlunim pokretima. Povukla sam Anisu blie sebi i Topekai postavila nekoliko pitanja zaredom kako bih bila sigurna da doista razumije. Bila sam toliko uzbuena da sam je poljubila u oba obraza - dvaput - i odvela je do ostatka skupine toliko je vrsto zagrlivi da je jedva mogla hodati. "Reci joj da im objasni", rekla sam Anisi. "Znat e im to objasniti rijeima koje e im imati smisla." Ponovno sam objasnila koncept pigmenta, dok je Anisa prevodila. Topekai je - zarumenjevi se od ponosa, no govorei snanim, istim glasom - svojim rijeima prepriala reeno. Onda su jo dvije djevojke rekle da im je sada sve jasno. Podijelila sam uenice u manje grupe tako da njih tri mogu raditi s ostalima. Naposljetku su sve shvatile. Nakon toga je teaj o bojenju kose postigao golem uspjeh. Ispalila bih im

kikacrostuff.net

pitanje - poput "Imate enu koja je prirodna razina etiri i eli postati topla osmica; to ete uiniti?" - a one bi mi odgovarale kao iz topa. Kad smo stigli do pramenova na foliju - to je bila moja osobna slaba toka pripremila sam im demonstraciju, a onda izala na stanku za cigaretu. Kad sam se vratila, sve su na svoje lutke savreno nanijele folije. Svaki je maleni zamotuljak izgledao kao origami, pravo umjetniko djelo. Nakon toga svakodnevni mi je dolazak u kolu i rad s uenicama bio pravo zadovoljstvo. Bila sam zadivljena njihovom marljivou. Znala sam da ih veina onglira djecom, svekrvama, a esto i muevima koji ih zlostavljaju, da ive u domovima bez tekue vode i struje, te bez mnogih drugih pogodnosti koje zapadnjaci uzimaju zdravo za gotovo, da hrabro podnose podsmijeh i skepticizam ljudi koji su vjerovali da bi ene trebale ostati kod kue. Ali svakog su dana stizale na vrijeme, nevjerojatno usredotoene na stvaranje boljeg ivota. Njihove su sposobnosti ubrzano rasle i znala sam da e na kraju teaja otii sa svim znanjem koje im je bilo nuno za uspjeno voenje salona. Zadovoljstvo mi je bilo biti meu njima i zato to sam mogla vidjeti da su se zabavljale razmjenjujui traeve, smijui se i prkajui jedna drugoj po kosi. Na kraju dana esto bi ukljuile majuni radioprijamnik i pokuale pronai postaju s glazbom. Kad bi im uspjelo, pokazivale bi mi kako pleu na vjenanjima. Neke od njih su mi povjerile da je to bilo prvi put u nekoliko godina da su se zabavile. kola ljepote i salon bili su poput staklenika, a ove djevojke cvjetovi iji je rast sprijeen - pa ipak, nikad ih nisu slomili. Sada sam napokon mogla svjedoiti njihovu punom cvatu. Bilo je zabavno biti uz njih. A dok su razgovarale, a Roana ili prevoditeljica mi prevodile izreeno, nauila sam jo mnogo toga o Afganistanu - tune stvari, ali i sretne i zabavne. Jednog su dana Topekai i dvije druge djevojke razgovarale dok su vjebale s uvijaima za trajnu na svojim lutkama. Nisam obraala previe pozornosti na njih jer jo nisam dobro govorila dari, ali bih naula pokoju udnu rije koja je zvuala engleski. Jesu li doista kazale "Titanic" i "Leonardo DiCaprio"? Na kraju sam upitala Roanu zato su se smijale. "Sjetile smo se da talibani nisu bili strogi samo prema kozmetiarkama -i frizerkama", rekla je. "Ponekad bi i brijai pali u nemilost!"

kikacrostuff.net

Izgledalo je da su se, iako je to bilo strogo zabranjeno, strani filmovi ipak uspijevali probiti u Afganistan ispod talibanskog radara. Titanic je bio posebno velik hit u ilegali, a Afganistanci su bili zaljubljeni u njegove zvijezde. Mukarci su eljeli imati frizuru poput Leonardove iz filma. Koliko se sjeam, radilo se frizuri koja je bila dugaka na tjemenu, sa ikama koje su dosezale do polovice lica. No, taj je stil bio posve suprotan onome to su talibani odredili prikladnim za pravog muslimana - kratka kosa, duga brada. Na kraju je jedan lukavi brija shvatio kako moe profitirati od novog trenda. Popularizirao je frizuru koja je imala neto Leonardove duine na tjemenu, ali ne toliko da se nije mogla sakriti ispod kape za molitvu. No, jedan gaje klijent odao - u krivom je trenutku skinuo kapu, ispod koje su ispali dugaki DiCaprio uvojci, a netko ga je otkucao talibanima. Oni su tada poeli provjeravati i ispod molitvenih kapa ostalih mukaraca kako bi vidjeli ima li u Kabulu jo bogohulnih frizura, a onda ih sve povezali s istim nesretnim brijaem. Bacili su ga u zatvor na nekoliko dana. Bio je istinski zarobljenik mode! Stajali smo na ulici ispred crvenih vrata, njukajui zrak. "Ne mirie mi kao restoran", rekla sam. "Dvoje mi se ljudi zaklelo da serviraju hranu", kazao je Val. "Uimo i uvjerimo se. Ako nam umjesto wonton juhe ponude masau, otii emo." Natpis na zgradi oznaavao je da je ovo kineski restoran, ali to nita nije znailo. Veina restorana koji su bili namijenjeni zapadnjacima - to znai da su prodavali alkohol i da su mukarci i ene mogli dijeliti stol nisu postavljali natpise jer su se bojali da e tako privui pozornost neprijateljski nastrojenog dijela stanovnitva. Velik broj mjesta koja su se nazivala kineskim restoranima zapravo su bili bordeli. No Val, Suraya i ja smo se zaeljeli kineske hrane, pa smo otvorili vrata i uli. Unutra smo zatekli stolove i ljude kako sjede za njima. To je bio dobar znak, iako su konobarice posluivale pia u suknjicama koje su imale rasporak do vrha njihovih bedara. To jednostavno nije slika koju ete pronai u Kabulu. Netko za susjednim stolom se nagnuo prema nama i rekao nam da su prije nosile minice, ali je to vani izazvalo preveliku guvu, jer su se Afganistanci gurali ispred ulaza pokuavajui

kikacrostuff.net

proviriti unutra. "Mukarci su padali s bicikala!" rekla je osoba za susjednim stolom. To je nain na koji ljudi u Kabulu obiavaju opisati reakciju javnosti na ene koje se previe istiu. Dok smo birali to emo pojesti, ispriala sam Valu i Surayi da mislim kako originalni plan Ljepote bez granica ima slabosti. Planirali smo strane frizere dovoditi u Afganistan za svaki teaj, ali to je bilo iznimno skupo. Mislim da smo potroili vie od 25.000 dolara samo na avionske karte za prvi semestar, a tko zna koliko emo dugo moi to financirati? Nakon mojeg loeg poetka na poetku sata bojenja kose, palo mi je na pamet kako bi moda bilo bolje istrenirati afganistanske frizerke da budu uiteljice umjesto da dovodimo zapadnjake i prolazimo komplicirano prevoenje -ponekad objanjavajui termine za koje nije bilo prikladne rijei u danju. Na svoje sam se oi uvjerila da afganistanske frizerke mogu vane koncepte objasniti rijeima koje su razumljive drugim uenicama. A iako frizeri sa Zapada afganistanskim uenicama mogu pokazati nove stilove i tehnike, ostaje injenica da afganistansku klijentelu ionako previe ne zanimaju ti noviteti. Takoer sam im rekla da mislim kako jedna osoba iz kole treba biti u Kabulu itavo vrijeme kako bi osigurala kontinuitet kod naih lokalnih pristaa te domaina pri Ministarstvu za enska pitanja. Ta osoba nije mogla biti Mary MacMakin, jer je bila previe okupirana ostalim PARSA-inim projektima, a ni Noor, jer on ak nije smio niti ui u kolu dok su uenice bile tamo. "Bi li onda ti voljela biti ovdje itavo vrijeme?" upitala me Suraya. "Razmiljala sam o tome", odgovorila sam. "No bilo bi mi teko ovdje samoj. A bilo bi mi teko i itavo vrijeme biti tako daleko od moje majke i djece." "Treba ti suprug", rekao je Val jednako leerno kao da mi nudi jo jednu proljetnu rolicu. "Upravo sam se otarasila supruga", podsjetila sam ga. "Mislim da ne elim novog, barem ne uskoro." "Ima pravo, Debbie! Treba ti suprug", uzviknula je Suraya. "Samoj eni vrlo je teko ivjeti ovdje, pa ak i eni sa Zapada. Treba ti suprug koji e te podravati dok se ti brine za kolu." Preokrenula sam oima. "Ako niste primijetili, biranje branog partnera mi ba i ne ide od ruke."

kikacrostuff.net

"Nema problema", rekla je Suraya. "U ovoj se zemlji brakovi ugovaraju. Samo ti moramo pronai pravog mukarca." "Mislila sam da se ugovaraju samo prvi brakovi." Nasmijeila se. "Ovo e biti tvoj prvi brak u Afganistanu." Tada smo se upustili u dugaku, blesavu raspravu o tome za kakvu bih se vrstu mukarca trebala udati. Sloili smo se da mi ne bi odgovarao neki zapadnjak. Oni su u Afganistanu bili kratko ili su bili misionari koji su ovdje boravili ve dvadesetak godina i imali enu i djecu, ili su bili alkoholiari koji su radili za neku od ambasada ili velikih nevladinih udruga. Bit e teko pronai i pravu vrstu afganistanskog mukarca, jer ih je veina eljela suprugu koja e im biti podlona te im kuhati veeru, servirati aj i masirati puniine noge. A to sigurno nisam bila ja. No do kraja veeri, Suraya se zaklela da e mi pronai supruga. I premda je sve to nalikovalo samo na dobru alu, ipak mi je na neki udan nain imalo smisla. Afganistan je bio sjajan dok sam boravila sa svojim uenicama i prijateljima, ali kad su oni otili kui, bila sam usamljena. To je kultura koja je nevjerojatno orijentirana na obitelj, a ja nisam bila dijelom obitelji. Nisam bila ni lan velike nevladine organizacije, gdje su ljudi ivjeli zajedno u velikim kompleksima i postajali neka vrsta obitelji. eljela sam ostati u Afganistanu, barem due od nekoliko tjedana koliko su trajala predavanja. Ali nisam bila sigurna da to mogu uiniti sama. Djevojka nije mogla imati vie od petnaest godina. Oko kose je imala omotan prljav plavi al koji joj je poderan visio na ramenima. Na obrazuje imala otvorenu ranu. Posegnula je kako bi me obgrlila oko vrata, a ja sam zaboravila na sva upozorenja koja sam ula o tome da zatvorenici imaju ui. "Pomozite mi", proaputala je grlei me. "Molim vas, pomozite mi." Okrenula sam se prema Surayi. "Zato je ona ovdje?" upitala sam. Nakon kratkog razgovora, Suraya mi je prevela. "Bila je udana za starca koji ju je tukao, pa je pobjegla. Roditelji su je prijavili policiji zbog krenja branih zavjeta."

kikacrostuff.net

Moj Boe, pomislila sam. Da sam ja bila Afganistanka, sada bih i ja bila u zatvoru jer sam napustila supruga koji me zlostavljao. Suraya je eljela napisati lanak o enama u afganistanskim zatvorima. Budui da sam ja svojedobno radila u kaznionici u SAD-u, ministrica za enska pitanja organizirala je za nas dvije posjet enskom zatvoru Kabul Welayat. O tom sam mjestu ula toliko mnogo stranih pria da sam bila pomalo nervozna to ulazim u njega. Imala sam stalnih problema sa zdravljem - "kabulski kaalj" koji sam iznova dobivala od praine, kao i neprestane probleme sa elucem - a ljudi su me upozoravali da moram paziti kako u zatvoru ne bih pokupila jo neku boletinu. Razmiljala sam o tome da zatvorenicama ponudim da neto uinim s njihovom kosom, no onda su me svi upozorili na ui. Nisam mogla podnijeti pomisao na ui. Stoga sam spakirala veliku kutiju poklon-vreica koje nam je Paul Mitchell donirao mjesecima prije. Desetke tih vreica darovala sam svojim klijenticama, crkvenim skupinama te kolama u Michiganu. Bile su prepune kozmetikih i higijenskih preparata, gumica za kosu i svih vrsta zabavnih, enskih potreptina. Uzela sam ih dovoljno i za uvarice, kako ne bi dole u napast da kradu od zatvorenica. uvarica koja nas je pratila bila je golema ena s grudima veliine lubenica. Prije nego to nas je uvela, uperila je prst u moju torbu. Predala sam joj je s osmijehom za koji sam se nadala da e je armirati i utedjeti nam dodatni sat birokratske gnjavae. Ignorirala me i moju torbu preokrenula naopake, ispraznila je na pult te podignula dvije boice sredstva za poliranje noktiju. Paljivo ih je prouila i odloila na policu iza sebe. Uskoro smo je Suraya i ja slijedile niz hodnik koji je sa svakim korakom postajao tamniji i vlaniji. Kad smo se zaustavile u sobi s prvom skupinom zatvorenica, zastao mi je dah. Unato svim groznim priama koje sam ula o zatvoru, nisam mogla vjerovati uasu koji mi je bio pred oima. To je bio jedan od najgorih dana u mojem ivotu, a imala sam ih velik broj. Kaznionica je bila u mranoj, staroj zgradi s dugakim, vlanim hodnicima, a u svaku je malenu eliju bilo nagurano po pet ena. Pljakai i ubojice u kaznionici u kojoj sam radila u Michiganu imali su bolje elije. Neke su ene

kikacrostuff.net

pokuavale ivati na starim strojevima koji su bili u raspadnom stanju. S nekima su u njihovoj eliji ivjela i djeca; djeca u prljavoj odjei koja su zurila u nas mrtvim pogledima. Krupna uvarica naredila je zatvorenicama da se poredaju kako bi primile poklon-vreicu, koja mi se sada inila kao iznimno neukusna ala. Svaki put kad je nova zatvorenica stala ispred mene, srce mi se iznova slomilo. Koa im je bila prepuna rana i ogrebotina, kosa masna i bez sjaja, a oi tupe poput oiju mrtvih ivotinja. Vjerujte mi, posjetila sam kolonije gubavaca u Indiji u kojima su ljudi bolje izgledali. Suraya je radila biljeke i prevodila, a ja sam je za svaku enu zapitkivala zbog ega je zavrila u zatvoru. Jedna od njih bila je ondje jer je bila silovana. Jedna zbog toga to je bila silovana, a njezin je suprug ubio silovatelja. I on je bio u zatvoru, no ona je dobila duu kaznu. Nekoliko mladih djevojaka bilo je tamo jer su pokuale pobjei s dekima. Jedna je zavrila u zatvoru jer je ostala trudna s dekom prije nego to su je roditelji uspjeli udati za nekoga drugoga. Jedna je pokuala ubiti urjaka. Suprug joj je preminuo, a ona je ostala u kui njegovih roditelja s ostatkom obitelji. No ogor joj je tukao sina i silovao je. Na kraju gaje, dok je spavao, polila benzinom i zapalila ga, no on nije umro. Njegov ju je otac doao posjetiti u zatvoru kako bi je upitao zbog ega je to uinila. Kad mu je priznala, otiao je i ustrijelio sina u bolnikom krevetu. Sve su prie bile strane, no mlada djevojka koja mije plakala u uho - zatvorena jer je pobjegla od supruga koji ju je zlostavljao - posve me dotukla. Plakala sam i plakala, sve dok Surayi nije postalo neugodno. Kad sam se vratila u kolu, jo sam uvijek plakala. Sve su se uenice okupile oko mene. "Sto nije u redu, Debbie?" pitala je Roana zagrlivi me. Ispriala sam im kako su me hrabre afganistanske ene - koje su opstale kroz ratove i prisilne brakove te toliko drugih naina ograniavanja slobode - nadahnule da napustim svoj problematini brak kod kue, u Michiganu. Rekla sam im da njima dugujem svoju slobodu. Rekla sam im da u zbog toga uvijek voljeti njih i Afganistan. Kad sam zavrila, plakale su i mnoge od njih. Mislim da

kikacrostuff.net

sam u tome trenutku postala stvarna svojim uenicama. Vie me nisu vidjele kao jo jednu ameriku dobroiniteljku, nego kao jednu od njih. Posjet zatvoru pokazao mi je i koliko je rijetka i vrijedna stvar bila kola ljepote. Ovdje su nae uenice, u svojim plavim odorama i s novosteenim vjetinama te sve veim profesionalizmom, imale nade u bolju budunost. No jednako su lako mogle biti u zatvoru, skrivene i bez nade. tovie, jo bi uvijek mogle tamo zavriti. ene su i dalje slane u zatvor zato to imaju deke ili su pobjegle od zlostavljaa. kola je ila dobro, ali je ivot u kui za goste bivao sve loiji. Onaj blesavi pijetao za kojeg sam mislila da je davao tako lijep tih kui kad sam se uselila, budio me svakog jutra, obino kad bih zaspala nakon to me probudio mula. Tog sam pijetla strijeljala pogledom svaki put kad bih ga vidjela. Jednog sam dana zamolila uvare kue - zvane chowkidori - da ga dre dok sam mu kande obojala crvenim lakom za nokte. Osim toga, u kui za goste nikad nije bilo tople vode kad god bih se poeljela istuirati. Napokon sam svoje stvari odnijela u kolu ljepote jednog ranog subotnjeg jutra kad tamo nije bilo nikoga osim mene i uvara, jer sam znala da e biti tople vode. No dok sam nanosila sapun, ugledala sam korpiona u tu kadi i poela vritati. Jedan je uvar doletio kroz vrata sa strojnicom na gotovs, mislei da me netko napao. Pokuavala sam se pokriti runikom dok je on vikao na dariju i traio mojeg uljeza - sve dok nije vidio da se radi o korpionu. Naslonio se na zid i poeo smijati. Onda je podignuo bocu ampona i zgnjeio korpiona. No, hladna voda i pijevac bile su samo sitne neugodnosti. Mukarac koji je vodio kuu bio je odvratan starac koji je prisiljavao svoju petnaestogodinju ker da se uda za mukarca u etrdesetima. Potencijalni je mladoenja bio vrlo bogat. Pronaao je nain kako da dio novca za rekonstrukciju Afganistana skrene na svoj raun, i sada je, prema svemu sudei, bio teak nekoliko milijuna dolara. To je razdoblje u Kabulu nalikovalo na zlatnu groznicu. Ako ste imali dobru ideju za otimanje novca, mogli ste zgrnuti pravo bogatstvo. Starac koji je vodio kuu za goste bio je gramziv i elio se povezati s tim bogataem, ak i ako time unesrei svoju ker. Svako malo bih je zatekla kako plae u kupaonici, a ona bi mi ispriala da eli pohaati kolu, a ne udati se. Bilo mi je zlo i od same te pomisli.

kikacrostuff.net

Kua za goste postala je i glavno poprite svih zabava za Afganistance koji su ivjeli na Zapadu, to mi je polako poelo ii na ivce. U dnevnom je boravku neprestano visjela gomila ljudi, pleui ili jedui ili jednostavno sjedei na jastucima i razgovarajui, dodavajui jedni drugima pladnjeve rie ili komade haia umotane u eer. Veina ih nije eljela razgovarati sa mnom. Zbog toga sam obino ostajala u drutvu vlasnika - koji me, kao i svaku enu, uvijek pokuavao stjerati u kut - ili jednoga od njegovih prijatelja. A veina ih je bila jednako grozna kao i on. Jednog petka uveer, prireena je iznimno velika zabava. Odjenula sam se i sila u dnevni boravak. Pokuavala sam se zabaviti - a vjerujte mi, doista nisam tip osobe koji se ne zna opustiti. No afganistanski zapadnjaci grupirali su se kao i obino, a vlasnik je bio pijan i jo odvratniji nego inae. Neko sam vrijeme razgovarala s jednim njegovim prijateljem koji nije bio tolika svinja kao ostali. Radilo se o Aliju, plavokosom Afganistancu etrdesetih godina koji je ivio u Njemakoj. Nikad nisam sa sigurnou utvrdila kako je zaraivao za ivot, ali'uvijek je imao lijepu odjeu i puno novca. Nije bilo nikoga u gradu koga nije poznavao - kad sam neto trebala nabaviti za kolu ljepote, Ali je obino znao to mi je initi. Bio je armantan i zgodan, moda ak i malo prearmantan za moje trenutano raspoloenje. Napokon sam se oprostila s njim, napustila kuu i taksijem se odvezla u posjet Roani. Kad sam se vratila kasnije te veeri, zabava je jo trajala. Val i Suraya su se pridruili mnotvu, ali ja sam im samo mahnula zakoraivi preko pijanog Afganistanca koji se onesvijestio u podnoju stuba i otila u svoju sobu. Tjedan dana poslije, netko mi je lupao na vrata. Bila sam u pidami, itajui u krevetu, pa sam samo povikala: "Tko je?" "Mi smo", odgovorila je Suraya. "Pronali smo ti supruga!" "Gdje?" "Sreli smo ga na zabavi prolog petka, a onda smo proveli dan s njim. Sii!" "On je Afganistanac?" "Da! Doi ga upoznati." Odloila sam knjigu. "Bolje vam je da se ne radi o tipu one-svijetenom na stubama."

kikacrostuff.net

Mogla sam uti kako apuu ispred vrata, a onda se Suraya nasmijala. "Moda je to taj tip, ali sada je uspravan." "Zaboravite", kazala sam. "Savren je za tebe", ustrajala je ona. "Odjeni neto seksi i silazi!" I tako sam se izvukla iz kreveta i odjenula, a onda se spustila niz stube kako bih upoznala Samera Mohammada Abdula Khana. Odmah sam ga prepoznala kao mukarca koji se onesvijestio u podnoju stuba. Nije mi se nita vie svidio sada kada je bio u vertikali. Imao je crnu kosu, malene crne brie i oiljak na jednom obrazu. S oiljkom i tamnim naoalama, izgledao je poput lana kolumbijske mafije. Nosio je i crne salwar hlae, a ja sam se pitala moe li se raditi o naprednom misliocu ako nosi tako tradicionalnu odjeu. Kad je Suraya objavila da odlazimo, Samer - ili Sam, kako ga je ona zvala - okrenuo se i izaao kroz vrata ispred mene. Nisam bila impresionirana to me ostavlja da ga slijedim, ali to mi je barem pruilo dobru priliku da mu snimim pozadinu. Izgledala je u redu, no bilo ju je teko ocijeniti u onim irokim hlaama. Nisam ga ak stigla niti pozdraviti. Ukrcali smo se u Samov automobil - koji je takoer bio crne boje - a Ali je sjeo na suvozaevo mjesto, dok smo se Val, Suraya i ja smjestili otraga. Suraya me predstavila Samu kao njegovu novu suprugu, dok je Ali Sama predstavio meni kao mojeg novog supruga. Svi su se slatko nasmijali. inilo mi se kao da sam u automobilu s gomilom pijanaca. Nakon petnaestak minuta stigli smo do turskog restorana. Sam je pokazao na stol na dnu restorana i neto rekao konobaru; uskoro su se pojavili s drvenim zaslonima koje su sloili oko stola. Svi brani urotnici privukli su stolice stolu i pobrinuli se da sjednem tono nasuprot Samu. On je skinuo sunane naoale, a ja sam osjetila iznenadan napad zainteresiranosti. Imao je tople smee oi koje su me nekako podsjetile na oeve. Izbjegavao me pogledati, a ja sam odjednom shvatila da je srameljiv. A onda su poeli pregovori. "Ja zamjenjujem Debbienu majku", rekla je Suraya. "Sam, to misli o mirazu?"

kikacrostuff.net

Nasmijeio se i neto rekao, ali je Suraya odluno zatresla glavom. "to je rekao?" upitala sam Alija. "Ponudio je dvije deve." Suraya se na danju obruila na Sama. "to sada govori?" upitala sam. "Rekla je da si joj ti voljena ki te da eli zlato", odgovorio je Ali. "Puno zlata. I kuu te automobil." Sam je podignuo ruke kao da se pokuava obraniti od fizikog napada. Konobari su donijeli pizzu, a Sam je dodao komad Surayi. Tada je poeo dugaak govor na danju. "Kae da e dati zlato, zemlju i automobil, nema problema", rekao mi je Ali. Zatim je neto dodao Surayi i Samu. itav me stol pogledao i nasmijao se. "O emu se radi?" povikala sam. "Ali je zao momak", Suraya me potapala po ruci. "Rekao je da u se morati zadovoljiti manjim mirazom jer nisi djevica." Stvari su tekle u istome tonu iduih sat vremena. Saznala sam veinu vanijih podataka. Sam je bio vlasnik tvrtke za naftne buotine sa sjeditem u Kabulu, no on i njegova obitelj ve su dvadeset i sedam godina ivjeli u Saudijskoj Arabiji. Bio je jedan od Uzbek mudahedina koji su se borili s generalom Dostumom poznatim afganistanskim ratnim voom - protiv ruskih okupatora. Teno je govorio arapski, dari, turski, uzbek i pato, malo manje teno hindi, a natucao je i malezijski, indonezijski i engleski. U poslovni je svijet uao prodajui pidame hodoasnicima u Meki. Bio je deset godina mlai od mene. Kad smo zavrili s veerom, Sam nas je upitao elimo li poi k njemu na aj. Stoga smo se svi opet utrpali u njegov automobil i krenuli do njegove kue, gdje je Sam sjeo na jastuk koji je bio najudaljeniji od mene. Njih etvero nastavilo je pregovore o mojem mirazu. Mene nitko nije niti pitao to elim, pa sam se odluila umijeati. "Ne znam zna li na koji nain brakovi funkcioniraju na Zapadu, ali ja ne elim nikakvu drugaiju vrstu braka", rekla sam Samu. "elim partnera u poslu i ivotu i ljubavnika. Neu ostati zatvorena u kui i posluivati ti aj."

kikacrostuff.net

"Vidio sam takvu vrstu supruge na televiziji, pa i ja elim takvu", odgovorio je Sam posredstvom Suraye. "Ne elim enu koja ne naputa kuu." "Neu ti prati rublje, ni kuhati ni istiti. elim zaraditi dovoljno novca da mogu nekome platiti da to radi umjesto mene." "A ja neu ii na bazaar s tobom ili obavljati poslove za tebe. Unajmit u nekoga za to." "Bolje ti je da ne eli djecu. Tvornica je zatvorena." Lecnuo se. "Zato bih elio djecu kad imam sedam keri?" Suraya je uskoila kako bi objasnila da Sam ve ima enu i sedmero djece u Saudijskoj Arabiji. U veini zemalja, to bi bio prilino velik problem. "Nisi normalna", rekla sam joj, no ona mi je tada ispriala ostatak prie. Radilo se o ugovorenom braku sa enom koju nikad nije niti upoznao. Nije joj znao ni ime do deset dana nakon vjenanja. Nije ju volio, ali se nije mogao rastati od nje jer bi joj time nanio vjenu sramotu i vjerojatno je osudio na siromatvo, budui da se razvedene ene obino ne mogu vratiti svojim roditeljima a u toj kulturi zacijelo nije mogla potraiti posao. Odbijala je napustiti Saudijsku Arabiju, gdje je ivjela s njegovim roditeljima. Oni su mu dali dozvolu da pronae drugu suprugu. Sto se njega ticalo, bio je slobodan. Sto se mene ticalo, druga supruga i sedmero djece te sumnjiva prolost s ratnim voom predstavljali su malo previe prtljage. Tada me, prvi put te veeri, Sam pogledao ravno u oi. "Ako se ozbiljno ne eli udati, nemoj se igrati mojim srcem." "Tek sam te upoznala!" rekla sam. "Znai, ne misli ozbiljno?" upitao je preko Suraye. "Ne znam!" Otiao je na kat u svoju sobu i vratio se s paketom. Radilo se o bali svile boje lavande s izvezenim tratinicama i gustim ljokicama. To je bio ritual udvaranja za koji nikad nisam ula -pretpostavila sam da mladoenjina obitelj mladenkinoj obitelji mora darovati tkaninu za vjenanu haljinu. No tada nisam imala

kikacrostuff.net

pojma o tome. Sjedila sam s tom hrpom kiaste tkanine u krilu pokuavajui shvatiti to bih trebala uiniti s njom, kad je Suraya povikala: "Gospoo Sam!" Tjedan dana poslije, Val, Suraya i ja smo odluili da nam je dosta kue za goste. Stalno smo patili od problema sa elucem te smo sumnjali da to ima veze s hranom koju nam je vlasnik posluivao - kebabi su vjerojatno bili raeni od mesa koza koje su svakoga dana pasle na podruju na kojem se odlagao medicinski otpad i ostalo smee pokraj bolnice. A Suraya se sukobila s jednim od njegovih chowkidora. Kua za goste brinula se za nae rublje - to je bio dio dogovora - no podrazumijevalo se da e se dame same brinuti za svoje donje rublje. Suraya je imala itavu hrpu ipkastog rublja koje je prala i vjeala vani da se osui ispod pokrivaa kako ga nitko ne bi mogao vidjeti. No uhvatila je jednog od uvara ispod pokrivaa kako njuka njezino rublje. Kad smo Samu spomenuli da elimo otii - on se sada svakoga dana motao po kui za goste pozvao nas je da se uselimo u kuu koju je iznajmljivao. I tako su se Val i Suraya uselili u jednu sobu, a ja u drugu. Ubrzo smo se Sam i ja poeli gotovo neprestano druiti. No, nismo ba imali prilike previe vremena provoditi nasamo. Izlasci nisu bili uobiajeni u Afganistanu, moda su Afganistanci izlazili za vrijeme vladavine posljednjeg kralja, ali ini se da je taj obiaj nestao zajedno s njegovom erom. Sam i ja smo gotovo uvijek bili okrueni Surayom, Valom, Alijem, Noorom i prijateljski nastrojenim krijumarom dijamanata kojeg smo upoznali u kui za goste. Da su me vidjeli nasamo sa Samom ili bilo kojim drugim mukarcem, ljudi bi pretpostavili da sam prostitutka. Zato smo esto odlazili na piknike ili do turskog restorana s Valom i Surayom. A cijelo to vrijeme, svi su se alili na raun naeg vjenanja. Val i Suraya su se pretvarali da i dalje vode pregovore, budui da obitelji afganistanskih mladenki obino provedu mjesece dogovarajui detalje miraza. Dobro smo se zabavljali pregovarajui. Jednom sam se poela smijati tako glasno dok su se Suraya i Sam pogaali u turskom restoranu da je Samu bilo neugodno. Otiao je do stola prepunog Afganistanaca koji su zurili u nas i rekao im da sam generalica u meunarodnim snagama kako bi razumjeli da se od mene i oekuje da se ponaam loe.

kikacrostuff.net

No svi su se ponaali kao da smo Sam i ja zarueni, iako sam se ja jo uvijek pitala jesu li ozbiljni. Sam bi se svakog dana pojavio u Ministarstvu za enska pitanja kako bi me posjetio, ali vani, pred budnim oima uvara. Svake bismo veeri bili zajedno, no okrueni ljudima koji su boravili u njegovoj kui od koje je nainio pravu kuu za goste, pa je jo nekoliko ljudi unajmilo sobe. Svako malo bismo nekoliko minuta uspjeli provesti nasamo, no i to je bilo frustrirajue, jer on nije govorio engleski, a ja dari. Uuljala bih se u njegov ured dok nikoga nije bilo u blizini, no esto bih zavrila promatrajui ga kako igra spider solitaire na kompjutoru. Mislila sam da je zgodan. Pretpostavljala sam da ima dobar smisao za humor, jer se znao iskreno nasmijati, a Afganistanci su se uvijek smijali s njim. Nisam mislila da ima skrivenu tamnu stranu, jer sam ga viala i kad je izlazio s prijateljima i dok je radio u svojem uredu. Raspoloenja mu nisu varirala. Svakog mi je dana bivao sve drai, iako nisam bila zaljubljena u njega. No svi su se ostali ponaali kao da emo se vjenati svakog trenutka. Pustila sam ih. Jednog mi je dana Ali rekao da je pokrenuo papirologiju za vjenanje i odveo me u zgradu gdje su me slikali i uzeli mi otiske prstiju. Nekoliko dana poslije, Val i Suraya su mi rekli da se odjenem jer idemo posjetiti suca radi pripreme za vjenanje. Sam je bio odjeven u tamne salwar hlae i koulju, a ja u ruiastu izvezenu haljinu i al koji mije Suraya posudila jer je smatrala da nita od moje odjee nije dovoljno otmjeno. S nama je poao i Ali. Odvezli smo se do prljave, stare trokatnice i zaputili niz dugaak hodnik. Unutra je bilo mrano jer tog dana nije bilo struje. Zavirila sam u sobe pokraj kojih smo prolazili, a inilo se da su sve prepune mukaraca koji su pili aj, neki uei na podu. Napokon smo stigli do sobe u kojoj je bio sudac i sjeli na kau u raspadu, u kojem je ostalo toliko malo punjenja da su nam stranjice praktiki dodirivale pod. Za stolom je sjedio mukarac sa sivim turbanom i sijedom bradom - pretpostavila sam da je to sudac - a dva su mukarca sjedila sa svake njegove strane i pila aj. Svi su me znatieljno pogledali. Kad smo napokon prili sucu, on je polako pregledao svaki papir koji je Ali stavio pred njega, prstom pratei svaki redak koji je proitao. Nekoliko je puta pogledao u mene, a zatim u fotografiju koju smo snimili

kikacrostuff.net

nekoliko dana prije. Neto je rekao jednom od mukaraca koji su sjedili pokraj njega, na to je on zatresao glavom. A onda mije sudac rekao, preko Suraye: "Nikad prije ovdje nismo imali strankinju." Ozbiljno sam kimnula glavom. Osjeala sam se okantno ruiastom u ovoj tamnoj, turobnoj sobi. "Slobodni ste?" "Da." "Kako to moemo znati? Morate donijeti papir iz Amerikog veleposlanstva koji e to potvrditi." "Oni nemaju pojma jesam li u vezi ili ne!" Sudac je iz depa izvukao cigaretu. "Ali treba nam neka vrsta dokaza." Neega sam se sjetila i poela prekapati po torbici u potrazi za putovnicom. Pokazala sam na natpis na vizi na kojoj je stajalo "slobodan ulaz", stoje znailo da s istom vizom mogu slobodno viekratno ui i izai iz zemlje. "Ovdje stoji da sam slobodna." Sudac je zatraio od Suraye da potvrdi da u putovnici pie "slobodna", a onda je cigaretom nekoliko puta lupnuo o stol. "ena se ne moe rastati od mukarca u Afganistanu. Jeste li to znali?" "To nije problem", rekla sam. "Ako mi se ne svidi, jednostavno u ga napustiti." Nisam sigurna je li Suraya to ispravno prevela, no sudac je prihvatio moju izjavu. Kazao je: "Onda u redu. Ponavljajte za mnom." I dok sam ponavljala za njim, shvatila sam da ita nika-khat - pravni dokument koji nas je vjenao. Pitala sam se kako je mogue da se udajem za nekoga s kime nisam mogla niti razgovarati, ali sam svejedno nastavila ponavljati sueve rijei. Za nekoliko minuta sve je bilo gotovo. Nitko nije rekao: "Moete poljubiti mladu". Umjesto toga, Sam i ja polako smo se okrenuli prema dugakom hodniku ispred sobe, vjenani samo dvadeset dana nakon to smo se upoznali. Te smo veeri ve bili planirali proslavu roendana za Vala, Surayu i mene - svi smo bili roeni oko istog datuma - pa smo stali kako bismo kupili tradicionalne svijee koje se dijele na vjenanjima. Stali smo i u koli kako bismo obavijestili uenice, koje su bile oduevljene vijeu. Roana

kikacrostuff.net

me tako snano zagrlila da me gotovo sruila. "Sada si prava Afganistanka." Sam se Valu i Surayi poeo obraati kao svekru i svekrvi. Razmiljala sam da u se u najgorem sluaju jednostavno vratiti u Ameriku i nikad nikome rei da sam se udala. Jedini je problem bio to se u tom sluaju vie nikad ne bih smjela vratiti u Afganistan. eljela sam da na brak ostane tajna, barem neko vrijeme. Nisam eljela rei svojoj obitelji i prijateljima u Michiganu da sam se ponovno udala, budui da je veina mojih veza imala ivotni vijek zlatne ribice. Jednako tako nisam eljela da se to prouje u Kabulu. U gradu je bilo mnogo novinara jer je prva skupina uenica u koli ljepote trebala diplomirati. Ni u kojem sluaju nisam eljela da moja majka i baka te sinovi proitaju u novinama ili vide na televiziji da sam se udala. Stoga su stvari vie-manje ostale kakve su i bile, barem gledano izvana. Dijelila sam sobu s jo jednom enom, a Sam je imao svoju sobu. Kad bismo se nali s itavom grupom u njegovu dnevnom boravku ili restoranu, zadovoljili bismo se eznutljivim pogledima. Nekoliko smo se puta sastali u njegovoj sobi kad je kua bila prazna na zabavnom potajnom seksu. No iako sam uivala u ovome nepromiljenom braku, jo sam se planirala vratiti u Michigan mjesec dana nakon to prva skupina uenica diplomira. No, sada sam se namjeravala redovitije vraati- u Kabul, ak i dok nije bilo predavanja. Moda u naizmjence provoditi dva mjeseca u Afganistanu - i braku - te tri mjeseca ivei svoj stari ivot kod kue. * * * Iskreno, nisam imala previe vremena razmiljati jesam li se udala za jo jednog kretena. Pribliavao se zadnji dan kole. Svi organizatori kole ljepote eljeli su od promocije uiniti najveu afganistansku zabavu ikad ondje odranu za skupinu ena. Dobrovoljno sam se javila za organizaciju, mislei kako mi nee trebati mnogo due od tri dana da sve pripremim. Nisam imala pravo.

kikacrostuff.net

Trebala su mi puna dva dana da pronaem lokaciju koja moe primiti dvije stotine ljudi, ukljuujui medije. eljeli smo pozvati sve politiare i uglednike u gradu, no oni ne idu nikamo gdje nije zajamena sigurnost. Provjeravala sam jedno mjesto za drugim, ali uvijek sam nailazila na problem - jedno je bilo premalo, drugo previe prljavo, tree u loem dijelu grada ili preskupo. Napokon sam shvatila da bi turski restoran - mjesto gdje su se Val i Suraya dogovorili o detaljima mojeg tzv. miraza - mogao odgovarati. Sam i Suraya poli su sa mnom u pregovore, nakon ega je sve to sam morala uiniti bilo poslati pozivnice. U Hollandu, u Michiganu, to ne bi bio nikakav problem. No u Hollandu, u Michiganu, ne bih pozivala predsjednika drave da doe na zabavu. Planirali smo pozvati sve najvanije ljude u gradu, ali ja se nisam kretala u tim krugovima - nisam ak znala ni njihova imena. Zato sam sastavila popis koji je izgledao otprilike ovako: Predsjednik Karzai i njegovi ljudi Ministar vanjskih poslova i njegovi ljudi Ministrica za enska pitanja i gosti Ministar islamskih ena (vrlo vano) Ministar prometa ef amerike mirovne misije Ameriki, britanski, kanadski, nizozemski, njemaki i turski veleposlanici i gosti Generalica Khatol Mohammed Zai, jedina ena general u afganistanskoj vojsci Da sam bila u Hollandu, u Michiganu, pronala bih adrese tih ljudi i pozivnicu im poslala potom. No u Afganistanu nije postojao potanski sustav; nije bilo ni naina da se pronau njihove adrese. Sam, Roana, Suraya i ja sastavili smo grubu kartu grada koja pokazuje sve komplekse u kojima se s veinom tih ljudi moglo kontaktirati. Tako sam jednog dana krenula dostaviti rukom pisane pozivnice odjevena u najkonzervativniju odjeu koju sam posjedovala i umotana poput paketa za prekomorsku dostavu. Na svakom su me mjestu zaustavili naoruani uvari koji me nisu putali u kompleks jer nisam ugovorila sastanak. Vjerojatno su me smatrali sumnjivom, jer ak nisam niti znala imena nekih od uglednika kojima

kikacrostuff.net

sam eljela uruiti pozivnicu. Zato sam pozivnice ostavila kod straara, no barem sam se sjetila zatraiti ih telefonski broj pomonika svakog od uglednika. Nakon tri dana nitko nije nazvao kako bi potvrdio dolazak. Nazvala sam sve pomonike i shvatila da nitko od njih nije primio pozivnicu. Stoga sam se opet vrsto umotala i otila ih ponovno uruiti. Dva dana prije zabave pokuala sam nazvati da vidim tko dolazi, ali telefonske linije u cijelom gradu nisu radile. Zato sam jo jedanput morala krenuti od jednog kompleksa do drugog i traiti kratke sastanke s pomonicima kako bih dobila tu informaciju. Napokon sam se pobjedonosno vratila u kolu ljepote. inilo se da emo imati sjajan odaziv te na promociju dovesti neke od najveih imena u Kabulu. Djevojke su bile toliko uzbuene da sam ozbiljno razmiljala o tome da im iz ruku oduzmem kare. Na veliki dan kola je bila u posvemanjem rasulu, dok su se svih dvadeset djevojaka i uiteljice pripremale za zabavu. Svi su trali naokolo sa zelenim i ruiastim uvijaima za kosu, minkajui jedna drugu i stavljajui lane trepavice. Svaki put kad bi netko nov uao u kolu, jedva je mogao disati od laka za kosu i pudera. Ja sam se naminkala na brzinu i istrala van prije ostalih kako bih se pobrinula da je u turskome restoranu sve spremno - i shvatila da nita nije bilo spremno. Zato sam u u punoj opremi - govorim o ruiasto-zlatnoj Punjabi haljini, zlatnim cipelama s visokim potpeticama, frizuri poput Marge Simpson i s lanim trepavicama veliine leptira - poela premjetati stolove. Napokon sam ih sve sloila kako je trebalo kad je stigao voa osiguranja nizozemskog ambasadora. Bacio je jedan pogled na razmjetaj stolova i rekao mi kako to nee ii. Stolovi su bili preblizu prozorima, a vane osobe ne sjede blizu prozora jer bi netko mogao zapucati na njih. ak i ako premjestim stolove na drugu stranu prostorije - to sam i uinila - nee biti zadovoljan ovim prostorom. Nije bilo stranjeg izlaza, u sluaju da ambasadori i njihova pratnja ele na brzinu izai iz restorana. Zgrade s obje strane restorana su bile preblizu i previsoke, omoguavajui atentatorima da se smjeste iznad i ekaju da naie dobra meta. I gdje su bili uvari? Doista, gdje su bili vraji uvari? Sam je stigao upravo na vrijeme da me uje kako urlam na vlasnika restorana. Mislila sam da je obeao dovesti dodatne uvare za proslavu, no on je mislio da u to uiniti ja. A

kikacrostuff.net

ako restoran ne bude prepun uvara, nitko od uglednika nee niti izai iz svojeg automobila. Na sreu, Sam je bio prijatelj efa turskih mirovnih snaga, koji nam je ljubazno poslao vie od trideset vojnika. Stigli su samo nekoliko minuta prije gostiju. Glazbenici su poeli svirati, a mi sluiti pia - naravno, bezalkoholna - i upravo u trenutku kad sam poela paniariti da su uenice otete, one su ule u restoran izgledajui poput parade debitantica iz 1950-tih. Bila je to oaravajua proslava. U pola zabave, generalica Zai je upitala moe li se obratiti nazonima. "Moje sestre, pozdravljam vas!" povikala je iz sredita prostorije. "Veeras ovdje stojim ponosna to vas mogu nazvati sestrama jer vaim radom i upornou moemo stvoriti ljepu budunost za Afganistan!" Bila je to prekrasna veer. Prelazei pogledom po prostoriji, bila sam posebno sretna to mogu vidjeti sve te mukarce i ene kako se ugodno drue. Izvan kue za goste u kojoj sam stanovala, nisam vidjela mjeovita drutva. Nakon to je otprilike polovica gostiju otila, poeljela sam zaplesati. Povukla sam nekoliko uenica za ruku i rekla im da bismo trebale zaplesati da proslavimo svoj uspjeh, ali one su se povukle. A radilo se o uenicama koje su plesale poput haremskih djevojaka nakon nastave u koli ljepote! Naposljetku sam uhvatila Topekai za ruku i pozvala je na ples. Topekai je bila moja najbistrija uenica - prva koja je shvatila koncept boja - a od veine ostalih uenica razlikovala se na jo nekoliko naina. Njezina je obitelj bila siromana i pobjegla je u Pakistan kako bi se, poput mnogih drugih, sklonila od ratova. No, brat njezina supruga prije toga je emigrirao u Ameriku i vjerno im slao novac, tako da nikad nisu morali proi kroz posvemanju neimatinu kao veina mojih ostalih uenica. Kad su se vratili u Afganistan, urjak im je poslao dovoljno novca da njezin suprug moe pokrenuti posao prodajui drva za ogrjev. Topekai je imala supruga koji ju je volio i koji joj je pomagao s djecom, pa ak i prao rublje za itavu obitelj dok je ona pohaala kolu. Topekai mi se oduvijek inila tako snanom i odlunom da sam pretpostavila da nije bila vezana restrikcijama njihove kulture poput ostalih uenica. Kad sam je pozvala na ples, ozbiljno je pogledala supruga, koji joj je kimnuo glavom. I tako smo zaplesale, vrlo pristojno. Pa ipak, oko nas se okupio tih krug promatraa, a ona je porumenjela od neugode.

kikacrostuff.net

Da sam tada znala ono to znam sada, nikad je ne bih bila pozvala na ples. Bila je to velika kulturoloka pogreka. Da je Suraya stajala u blizini, brzo bi mi objasnila da prelazim vrlo vanu crtu. Topekain suprug nije to odobrio zato to je elio da mu supruga zaplee pred drugim mukarcima; zapravo je time bio vrlo posramljen. Pristao je jedino zato to me nije elio dovesti u neugodnu situaciju i zato to sam pomogla njegovoj supruzi da stekne vjetine koje su joj trebale da bi mogla voditi uspjean posao u vrijeme kad je njegov bio u problemima. No sve sam to shvatila tek mnogo kasnije. Te sam veeri bila puna nade. Ostala sam na zabavi dokasno i trudila se armirati sve uglednike. Ameriko je veleposlanstvo nazvalo ranije tog dana s isprikama to nee moi nazoiti proslavi jer su primili neku vrstu teroristike prijetnje amerikim dravljanima. Nisam niti pomislila na vlastitu sigurnost. Nastavila sam izmjenjivati poglede sa svojim zgodnim suprugom koji mi je jo bio stranac. S radou sam iekivala iduih nekoliko dana, kad e svi ostali Amerikanci otii kui, mediji nestati, a mi emo napokon moi provesti neko vrijeme sami zajedno. Bila sam tako sretna da nisam niti primijetila da mi stopala krvare sve dok nisam stigla kui i skinula svoje zlatne cipelice.

Poglavlje 5
Prola sam kroz vrata izgorjele kue, pogrbivi ramena kako ne bih odjeu zamazala aom. Nije bilo unutarnjih zidova, samo ostaci koji su se otro isticali u polumraku. Bio je studeni; zrak je bio hladan i pun dima. Uperila sam svjetiljku kroz rupu koja je dopirala sve do tavana. Uinivi to, nagazila sam na neto stoje zakrckalo i onda se otkotrljalo ispod moje noge. Moja se majka sagnula i podignula predmet. Bila je to jedna od mojih lutaka.

kikacrostuff.net

"Ne brini se, draga!" rekla je, kao da mije est godina. "Vjerojatno je moemo oprati." Pokuala je oistiti au s njezina lica, ali ja sam mogla vidjeti da su joj obrazi ispucali. Zbog svega ovoga osjeala sam se kao da sam jo u Afganistanu, a ne opet u Michiganu. Prije samo nekoliko tjedana otila sam s amerikim prijateljem afganistanskog podrijetla pogledati kuu koju je njegova obitelj napustila tijekom ratova. Bila je prepuna golemih rupa od raketa, ak i unutarnji zidovi, a u svakoj su sobi takori bjeali od nas. Bilo je teko u njoj vidjeti neiji dom - moglo se raditi o bilo kojoj razruenoj zgradi - no prijatelj mi je rekao da je to nekad bila jedna od najljepih kua u Kabulu. Dok smo se kretali iz sobe u sobu, pokazao mi je gdje je nekad u blagovaonici stajao stol za kojim su imali svoj posljednji zajedniki obrok. Pokazao mi je gdje je njegov otac drao prekrasnu staru policu iz Nuristana, u kojoj je uvao svoju kolekciju kovanica. Sve je to nestalo. Tada nisam mogla zamisliti takvu vrstu gubitka, no sada mi je jasnije kako se osjeate kad va obiteljski dom bude uniten. Nisu ostali ak ni vizualni podsjetnici na na zajedniki ivot. Gdje je oev naslonja? Umro je prije vie od godinu dana, ali moja je majka uvijek drala njegov naslonja na istome mjestu. Gdje je ormar u koji smo pospremali boine ukrase? To se dogodilo samo nekoliko dana nakon promocije i tjedan dana nakon mojeg vjenanja sa Samom. Jedva da smo imali vremena upoznati se kao mu i ena kad sam od majke primila e-mail o poaru i otputovala u Michigan idueg dana. Majka se ve bila uselila u kuicu na obali jezera Macatawa koju sam unajmila nakon razvoda od propovjednika. To je bila moja kuica iz snova, mali plavi bungalov s trijemom i pogledom na patke na jezeru. Sve to joj je nedostajalo bila je bijela drvena ograda. Bilo je to savreno mjesto da se majka, sinovi i ja oporavimo nakon traume poara. Majka je bila posebno krhka. Otila sam s njom na posao nakon nekoliko dana i mogla sam vidjeti da se jedva suzdravala ne zaplakati pred klijenticama. Svaki put kad bi ula neki glasan zvuk, lecnula bi se i zaboravila to je radila. U poaru je izgorjela sva njezina lijepa odjea, pa je sada ve tjednima nosila tue prevelike pulovere i hlae.

kikacrostuff.net

Iako sam u tom trenutku jedva poznavala Sama, silno mi je nedostajao. Telefonirali bismo jedno drugome i upotrijebili sve rijei koje smo znali na jeziku onog drugog u manje od minute. Zdravo, volim te, nedostaje mi, zbogom, vidimo se uskorol Kad smo morali rei neto vie od toga, nazvala bih Surayu, a ona Sama, pa bismo vodili trostrani razgovor s prevoenjem. inilo se da Samu nedostajem jednako kao i on meni. Vratio se u Sa-udijsku Arabiju kako bi rijeio nekoliko problema u obiteljskom poslu. Kad je zavrio, bila je sezona hodoaa - vrijeme godine kad stotine tisua pobonih muslimana hodoaste u Meku. Tada je bilo nemogue dobiti avionsku kartu za Kabul jer su svi letovi ve mjesecima bili rasprodani. Zaglavio je sa svojom obitelji - roditeljima, braom i njihovim obiteljima te svojom drugom suprugom i djecom. Preko Suraye, rekao mi je da neprestano misli na mene. "Nikad prije nisam volio neku enu", rekao je. "Ljubav je vrlo nezgodna stvar. Od nje osjeam bol u prsima." No ponekad bih za vrijeme tih poziva mogla uti djecu kako plau u pozadini. Katkad bih ula enu kako vie. Zbog toga bi me opet iznova uhvatila nervoza to sam se udala za mukarca s drugom suprugom i djecom. Osjeala sam se kao njegova ljubavnica, a ne supruga. A to nije bio ugodan osjeaj. Jo nije svojoj obitelji rekao za mene, objasnio mije Sam. Ja sam bila kombinacija triju stvari koje su njegovi roditelji mrzili: Amerikanka, kranka i frizerka. Osim toga, nije elio dodatno pogorati ivot svojoj prvoj supruzi. Njegovi su je roditelji smatrali beskorisnom jer mu nije rodila sina, pa su je tretirali kao slukinju. Mogli bi postati jo okrutniji prema njoj ako se ponu nadati da e mu druga supruga roditi sina. Rekao je da mu je obitelj ve ionako sumnjiava zbog svih naih telefonskih poziva. Mogli su uti moj glas i na drugoj strani sobe. Sam im je rekao da vodi neku vrstu pregovora s Amerikim veleposlanstvom u Kabulu. I moja je majka postala blago sumnjiava zbog telefonskih poziva. Jednom je Samov prijatelj, koji je prilino dobro govorio engleski, nazvao i ostavio poruku da idueg jutra nazovem supruga. "O emu on to pria?" upitala je moja majka.

kikacrostuff.net

Pokuala sam se sjetiti uvjerljive lai. "Na danju ista rije znai suprug i prijatelj", rekla sam joj. "Zbog toga Afganistanci obino misle da su one istoznane i na engleskome." Mogla sam joj tada ispriati sve o vjenanju, ali nisam. Jo nisam eljela da itko zna za to. Nisam bila sigurna jesam li uinila najveu pogreku u ivotu - ili bolje reeno, jo jednu najveu pogreku u ivotu udavi se za Sama. Osim toga, poela sam se osjeati prilino ugodno u Michiganu. Nedostajao mi je Sam, ali bilo je sjajno opet biti pokraj svoje obitelji i prijatelja. Moji su sinovi bili dobro, a ja sam ivjela u svojoj kuici iz snova. Moje su se klijentice naveliko poele vraati u salon kad su ule da sam se vratila, pa sam imala novca. Upitala sam ih koliko dugo mogu biti odsutna prije nego to odustanu od mene i potrae nekog novog. Rekle su mi da mogu izdrati bez mene oko dva mjeseca. Prije nego to sam se snala, prola su tri mjeseca. Smatrala sam to savrenim aranmanom: tri mjeseca u SAD-u sa svojom obitelji u kuici iz snova, dva mjeseca u Afganistanu sa svojim tajnim suprugom i radom u koli ljepote. No pred kraj boravka u Michiganu, postala sam nervozna zbog povratka u Afganistan. Ako se jedan od organizatora kole ljepote uskoro ne vrati, bojala sam se da e sav na trud da prikupimo novac, izgradimo kolu i opskrbimo je kozmetikim proizvodima pomoi samo dvadeset djevojaka koje su upravo diplomirale. Znala sam da ih ima jo stotinjak koje ele pohaati nau kolu. Motale su se okolo i molile za mjesto u iduoj generaciji. Takoer sam bila svjesna injenice da lijepe zgrade u Kabulu ne ostaju dugo prazne, bez obzira na to kome pripadaju. Noor mi je kazao da u Kabulu nije ostalo novca za nae trokove te da su odreeni ljudi na poloajima u Ministarstvu za enska pitanja poeli gunati zbog neplaenih rauna. Ostali organizatori su mi rekli da nita novca nije preostalo ni u New Yorku. Netko se morao vratiti i pobrinuti da zadrimo kolu dok ne naemo jo financijera. inilo se oitim da u taj netko biti ja. Napokon sam priopila vijest svojoj majci, koja se samo nasmijeila. "Svi smo mislili da e se odmah vratiti", rekla je. Tako sam na svoj automobil stavila znak "za prodaju" i s bivim se suprugom dogovorila da mi isplati moj dio novca za kuu. S tim novcem, uz donacije klijentica, otila sam u nabavu za kolu ljepote. Kupila sam

kikacrostuff.net

mnotvo preparata koji e nam biti potrebni za drugu generaciju polaznica mojeg teaja, poput boja za kosu, peroksida, uvijaa za trajnu, eljeva i etki, boica s rasprivaima, folija te nekoliko lutaka za vjebanje. Napunila sam gotovo cijeli koveg sa stvarima za kojima sam eznula u Kabulu, poput dezodoransa, tampona, antibakterijskih vlanih rupia i irokog smeeg selotejpa. Drugi sam koveg napunila voskom dvadeset kilograma voska - znajui da e to biti veliki hit meu afganistanskim udavaama i zapadnjakinjama koje su se zaeljele depilacije. Nadala sam se da emo u kolskom salonu nakon nastave imati dovoljno posla da pokrijemo trokove, barem dok ne naemo nove donatore. Veina moje stare odjee nije bila dovoljno edna za Afganistan, gdje enska odjea mora pokrivati bedra i ruke, pa se nisam ni trudila pakirati je. Spakirala sam kolekciju plianih abica koje mi je otac darovao tijekom godina, te svoj omiljeni jastuk, nekoliko boca tekile i par paketia mjeavine za margarite. Ono najnunije. Sila sam iz zrakoplova u Islamabadu, u Pakistanu, i suoila se s poznatim morem ljudi. Bilo je to tamno more, budui da se radilo uglavnom o mukarcima u tamnim jaknama, s ponekim be turbanom i bijelom molitvenom kapicom. Nakon malo guvanja, mnotvo se pretvorilo u dugake redove prema carini. Izronila sam na drugoj strani, uposlila dva mukarca da mi ponesu kovege, i zaputila se u ekaonicu. Pogledom sam prela preko mnotva bradatih lica, a onda napokon pronala ono koje sam traila. Bio je to prijateljski nastrojeni krijumar dijamanata iz kue za goste u Kabulu, koji me ekao s knjigom poezije pod mikom. Moda je nekome bilo udno to sam se sprijateljila s krijumarom, no tijekom ratnih godina mnogo je Afganistanaca neto krijumarilo kako bi zaradili za ivot. Ni Sam ni ja ga nismo dugo poznavali, no postao nam je vrlo drag tijekom mojeg posljednjeg boravka u Kabulu. Tada je bio bogati krijumar dijamanata. Dolazio bi u kuu za goste barem jedanput u tjednu, s tortom i skupocjenim viskijem, kako bi proslavili njegov roendan. Nakon nekoliko aica viskija, itave bi veeri pjevao afganistanske ljubavne balade. Val i Suraya nakratko su razmiljali o tome da me udaju za njega, no ve je imao tri supruge i nije govorio ni rijei engleskog. Imao je dvije kue u Pakistanu - jednu u Islamabadu, a drugu u Peavaru - no sada je bio u maloj financijskoj krizi, jer je jedna njegova poiljka dijamanata bila zaplijenjena u Iranu. Unato tome,

kikacrostuff.net

obasipao me obiljem za vrijeme mojeg posjeta Islamabadu. Bio je tipian afganistanski domain, koji se prema gostu odnosi - a pogotovo prema prijateljevoj supruzi - kao prema oboavanoj sestri. Odveo me u prekrasnu staru kuu za goste i ustrajao na tome da sve plati. Kao pratnju mi je dodijelio zgodnog mladia koji je govorio engleski, dok ne odluim kako u otputovati do Kabula. Mislim da Fahim, moj pratilac nikad prije nije proveo previe vremena nasamo sa enom, pa se pomalo zaljubio. Jo me zove telefonom svaki put kad malo previe popije. Nakon nekoliko dana potrage za prihvatljivom cijenom avionske karte za Kabul, odluila sam otputovati automobilom. Iako sam prodala svoj automobil - novac od kue neu dobiti jo neko vrijeme - nisam financijski predobro stajala nakon kupnje avionske karte za Pakistan i svih potreptina za kolu ljepote. Da budem preciznija, imala sam samo tri stotine dolara za put u Kabul. Kupila sam avionsku kartu do Islamabada mislei da e biti jeftinije letjeti do tamo i zatim jednim od posebnih letova za zaposlenike nevladinih udruga otputovati u Kabul. To bi me stajalo samo stotinu dolara, a imala sam pravo na povlasticu kao volonter u PARSA-i, koja je registrirana kao nevladina organizacija. No tada sam saznala da na takav let mogu ponijeti samo dvadeset kilograma prtljage, a ja sam imala barem deset puta vie. Stajalo bi me nekoliko stotina dolara da kupim kartu za redoviti let i jo nekoliko stotina da platim za prekomjernu prtljagu. Napokon sam shvatila da je jedini nain da zajedno sa svojim voskom, uvijaima, plianim abicama i tekilom stignem do Kabula bio da otputujem automobilom. Dovesti se iz Pakistana u Afganistan moda je zvualo lako, no to je znailo da moram prijei klanac Khyber. To je uski utor kroz planinu Hindu Ku kojim se putnici koriste ve stoljeima, no toliko je udaljen od sredita vlasti u svim okolnim zemljama da je oduvijek bio na glasu kao divlje mjesto kojim vlada bezakonje. Tim je klancem opasno putovati za bilo koga, a pogotovo za Amerikanku koja putuje bez supruga. Krijumar dijamanata proveo je nekoliko dana pokuavajui mi pronai pratitelja. Dok je on bio u Peavaru, Fahim - moj zgodni pratilac - otpratio me u kupovinu i na ruak. Jednog dana dok smo sjedili u restoranu, Fahim je primio poziv na svoj mobilni telefon. Nakon nekoliko minuta razgovora, rekao mi je da

kikacrostuff.net

nam je krijumar dijamanata - on ga je nazvao Hadi, to je poasna titula za bilo koga tko je obavio hodoae u Meku - poruio da moramo brzo poi. "Je li pronaao nekoga da me provede kroz klanac?" Fahim je zatresao glavom. "Hadijeva supruga treba groe. Moramo poi na trnicu." Neko sam vrijeme razmiljala o tome. Upoznala sam nekoliko Hadijevih supruga, a u kui je ivjelo i mnotvo drugih ena. Odraslih, sposobnih ena. "to je, njima su slomljene noge?" upitala sam. Zatresao je glavom. "Ne, ne, ne. One ne smiju naputati kuu." To me iznenadilo. Sama sam proputovala pola svijeta i spremala sam se prijei klanac Khyber, koji su mnogi smatrali jednim od najopasnijih mjesta na svijetu. No Hadija je supruga nazvala ak u Peavar, nakon ega je on nazvao Fahima u Islamabad, da ode na trnicu kupiti joj groe. Upitala sam se to li ti ljudi misle o meni. Krijumar dijamanata napokon me odvezao u Peavar, oko pedeset kilometara od granice s Afganistanom. Ostavio me u drutvu osobe koju sam doista prezirala, starog Taliba kojeg sam imala nesreu upoznati u Kabulu. On se istaknuo latajui i ene i mukarce gdje god je stigao. Kad smo se Sam i ja eljeli neslano naaliti s nekim od naih prijatelja, pobrinuli bismo se da na zabavi stanu pokraj njega. Dok je boravio u Kabulu, ne samo daje bio promiskuitetan, nego je i pio kao smuk. No ovdje u Peavaru bio je poboan i strog prema svima u kuanstvu. Poelio mi je dobrodolicu u svoju palau - bila je to jedna od najveih kua koje sam ikad vidjela. Zatim je pokazao na enu umotanu u tamni al koja se motala u pozadini. "Pogledaj moju staru enu", rekao je gladei bradu. Uvijek je gladio bradu na pomalo jeziv nain. "Treba mi lijepa mlada supruga, moda Amerikanka poput tebe." Nelagodno sam stajala u dnevnom boravku i skinula svoj al za kosu. im je napustio prostoriju, ula je jedna od njegovih supruga i ponovno mi ga prebacila preko glave. Nikad nisam bila u kui u kojoj su ene morale biti prekrivene ak i dok su boravile unutra.

kikacrostuff.net

Nadala sam se da u otputovati ve idueg dana, no stari je Talib svakog dana govorio: "Sutra, sutra". Stoga sam provodila mnogo vremena sa enama koje su obitavale u kui. Neke od njih bile su jezovite kao i starac. Njegova je sestra neprestano otimala stvari iz mojeg kovega, pretvarajui se da se radi o darovima za nju. Na taj mije nain uzela putnu svjetiljku za itanje i par cipela. No ostale su ene izazivale samo aljenje. Njihovi su ivoti bili iznimno dosadni: kuhale su, istile i provodile ostatak vremena sjedei u enskom dijelu kue oslikavajui kanom svoje ruke i stopala. Do odlaska sam bila prekrivena s toliko tetovaa od kane da sam se osjeala poput cirkuskog udovita. Kad su mislile da ih nitko ne moe uti, pitale bi me na koji bi nain mogle pobjei iz Pakistana. Jedna od Talibovih keri mi je ispriala kako su je prisilili da se uda za mukarca koji je ivio u Londonu i koji se vraao posjetiti je tek svake druge godine kako bi zatrudnjela. Druga mije ki povjerila da arko eli nastaviti kolovanje, kao i njezin brat. Ako je otac ne prisili na udaju, nadala se da e zavriti medicinu. No, ak i ako joj to uspije, on joj nikad nee dopustiti da napusti kuu. Smuilo mi se od pomisli kako ve zna da za nju nema budunosti izvan kue. Jedan od stareve pompozne brae neprestano me pokuavao uvui u raspravu o istonoj nasuprot zapadnoj kulturi. "Nae su ene sretne", ustrajao je. "Pogledaj ih. Nisu pod stresom, nisu napete poput ena na Zapadu." To je bilo jedini put da me je netko pokuavao uvjeriti u tako neto. Nisam mu se eljela suprotstaviti u kui njegove obitelji. No, u sebi sam pomislila: "Hej, stari, tvoja mi je supruga upravo u dep stavila poruku u kojoj mi govori koliko je nesretna! Jedini razlog zbog kojeg ostaje s tobom jest to to je dri u pozlaenom kavezu." Naposljetku mi je Talib rekao da mi je dogovorio prolaz kroz klanac Khyber. Rekao je da e me povesti njegov zet, iako uz vrlo visok honorar. eljela sam nazvati Sama i upitati ga radi li se o potenoj cijeni ili bih se trebala cjenkati, no starac mi to nije dopustio. Imala sam osjeaj da nije elio da razgovaram sa Samom, koji bi bio bijesan jer je gou tretirao na ovako posve ne-afganistanski nain. ak ni krijumaru dijamanata, koji je bio u financijskom kripcu, nikad ne bi palo na pamet da mi naplati uslugu. Stoga sam

kikacrostuff.net

starcu rekla da e ovaj aranman biti u redu, jer sam bila spremna uiniti bilo to samo da se maknem iz njegove kue. Idueg se dana Talibov zet pred kuu dovezao u velikom bijelom automobilu i naredio slugama da utovare mojih est kovega. Odnijeli su ih iz moje sobe prije nego to sam uspjela spakirati svoj omiljeni jastuk, pa sam izala nosei ga ispod ruke. Naredio mi je da svoj veo nosim u stilu ninde, tako da mi se vide samo oi, i upozorio me da nita ne govorim iduih osam sati. Nikome nisam smjela pokazati da sam strankinja. Krenuli smo prema klancu Khyber. Promet je postao gui, ceste strmije i neravnije, a planine su izgledale kao da se mrte na nas. Proli smo jedan od kamionia arkih boja koje sam toliko voljela. Radi se o polukamionu koji nalikuje na hladnjau za sladoled, a svaka mu je povrina oslikana ili ukraena ogledalima i ljokicama, tako da u karnevalskom stilu dostavlja svoje bale izolacijskog materijala ili kazetofone ili to god ve prevozi. Ovaj je bio na stranu prevrnut uz cestu. Talibov se zet znojio iako je vani snijeilo. "Nita ne govori", kazao je. "Nemoj nikoga ak niti pogledati. Ovdje su talibani zatieni, kao i prodavai opijuma; ovdje ive banditi. Nema zakona. Ni afganistanskog, ni pakistanskog zakona." Vozili smo se kroz mjesto na kojem-se klanac suavao na dvanaestak metara, a onda irio u cestu s obiju strana opasanu duanima. U jednom sam izlogu ugledala strojnice, a u drugom uredno poredane granate. Pomislila sam da bi se tamo vrlo lako mogla kupiti i nuklearna bomba, kad biste imali dovoljno novca. A onda smo stigli do granice. Oekivala sam neto to je sliilo granici izmeu SAD-a i Kanade - lijepu kuicu u kojoj vas pitaju kojim poslom putujete i koliko dugo planirate ostati. No nikad nisam vidjela nita poput ove granice, osim u filmovima katastrofe u kojima ljudi bjee pred poplavom ili vulkanskom erupcijom sa svime to posjeduju na leima ili na leima magarca s uzdama vezanim oko struka. Morali smo parkirati automobil i izai iz njega. Kad sam u svojim visokim potpeticama utonula u blato - jer mi nitko nije bio rekao da u morati pjeaiti - prema nama je kroz guvu krenuo siuan djeai sa zaprenim kolicima. Sve moje kovege natovarili smo na kolica, a djeak je onda oko njih svezao konopac kako bi ih sprijeio da ispadnu. Zet je

kikacrostuff.net

hodao ispred mene, a ja sam se svim silama morala truditi da ne zaostanem za njim, jo uvijek grevito stiui svoj jastuk. Sa svakim korakom stopala su mi do lanaka upadala u blato. Morala sam se truditi kako bih ih iupala iz blata, nadajui se da e mi cipele jo biti na nogama. Bojala sam se da e me, ako se sagnem pokupiti cipelu, pregaziti gomila. Takoer sam se brinula da u, ako i na trenutak skrenem pogled s njega, izgubiti zeta iz vida, u poplavi tamnih jakni i turbana. Naposljetku smo stigli do nadzorne toke, gdje je asnik zatraio moju putovnicu. utke sam mu je predala, a on je podignuo obrve prouavajui je. "Ne smijete doi ovamo bez naoruanog uvara!" objavio je. "Tu je vrlo opasno." "Ali ve sam ovdje." "Trebali biste imati naoruanog uvara." "Oprostite." Nisam podizala pogled. "Idui u put potivati pravila." Mahnuo je putovnicom prema meni. "Jeste li ovo zaista vi?" Kimnula sam glavom, i dalje prekrivena crnim velom iz kojeg su mi virile samo oi. Udario mi je peat u putovnicu, a ja sam spotiui se ula u Afganistan. Zet je nestao, ali sam uspjela pronai taksi koji e me prevesti do Kabula. U njemu su ve bila tri mukarca, ali je voza ljubazno utovario moje kovege i rekao mukarcima na stranjem sjedalu da se pomaknu. Nagnula sam se prema vratima automobila prekrivene glave i lica i iduih pet sati nisam prozborila ni rijei. Umirala sam od elje da odem na WC i gestom sam pokazala vozau da stane na trenutak. Napokon se zaustavio pokraj mizernog WC-a uz cestu. Osim manjeg sudara s drugim automobilom, put je protekao bez veih uzbuenja. Bez bandita, bez snajperista, bez talibana koji nas love u svojim bijelim dipovima. Na ulasku u Kabul, kad sam ugledala poznate prizore, skinula sam veo i zapalila cigaretu. Trebali ste vidjeti izraz lica mojih suputnika! Jednostavno sam se morala nasmijati. Taksi me iskrcao pred Samovom kuom za goste. Nisam bila sigurna tko e biti tamo, no Ali se uskoro pojavio na vratima, odjeven poput prosjenog amerikog zaposlenika u "neformalni petak". Izjurio je iz

kikacrostuff.net

kue kako bi mi pomogao s prtljagom. Afganistanci nisu navikli na to da ih ene grle, no Ali je bio prilino amerikaniziran. Nakon mojih nedaa u klancu Khyber, nisam si mogla pomoi. No on mije uzvratio zagrljaj, a onda mi pomogao smjestiti se. Otiao je u kuhinju i pripremio mi aj, a onda izaao s ajem i izborom kolaia na jednom od prekrasnih tirkiznih pladnjeva iz seoca Istalifa, visoko iznad Kabula. Sjedili smo i razgovarali sve do zalaska sunca. "Dobro je to si se vratila", rekao je. Svijetlosmea boja njegovih oiju podsjeala je na boju aja koji mije grijao dlanove. "Kua sada nalikuje na dom." Nasmijeila sam se. "Da, moj dom." "eli li nazvati supruga?" Utipkao je nekoliko brojeva u svoj mobitel i nasmijeio se zauvi Samov glas. S druge strane prostorije nisam mogla uti to je tono Sam rekao, a ionako ih ne bih razumjela, no uspjela sam razaznati Samov nepogreivo ivahan ton. Ali mi je dodao mobitel i promatrao me dok smo Sam i ja proli kroz na uobiajen popis rijei. Zatim sam zamolila Alija da ga upita kad e se vratiti u Kabul. ula sam provalu rijei s druge strane linije, a Ali je zatresao glavom. Sam jo nije uspio rezervirati let za Afganistan, iako je odlazio u zrakoplovnu luku svakog dana i stajao u redu, nadajui se da e jedan od hodoasnika odluiti ostati due i odustati od svojeg sjedala. No tridesetak tisua hadija pokuavalo se vratiti u Kabul, za koji je svakog dana postojao samo jedan let. Njegovi izgledi za povratak bili su nikakvi. "Salam alejkum!" rekla sam iznenaenoj eni koja je kucala na prastarom pisaem stroju. Zatim sam joj uruila uzorak gela za kosu i nastavila se kretati niz hodnik prema iduem uredu. Pobrinula sam se da ubrzo nakon povratka obiem itavo Ministarstvo za enska pitanja, svima pokazujui da sam ovdje te da se spremam ponovno otvoriti kolu. Nakon toga smo Noor i ja proveli dva dana intervjuirajui kandidatkinje za idui teaj. Jedna od prvih koja je ula kroz vrata bila je Basira, i dalje nosei burku. Nisam je prepoznala sve dok nije zavrnula pokrov za glavu i otkrila svoje prekrasne zelene oi. "Dobrodola natrag u Afganistan", ponosno je rekla na engleskom.

kikacrostuff.net

Bila sam oduevljena to je ponovno vidim. Odmah sam rekla Nooru da mi je njezina pria ve poznata. "to se mene tie, ona je dio sljedee generacije", rekla sam. Starost ostalih pristiglih ena varirala je od etrnaest do etrdeset i osam godina. Neke sam odmah eliminirala. Bilo je nekoliko vrlo simpatinih djevojaka mladih od osamnaest godina, no odmah sam im rekla da ih neemo niti uzeti u obzir. Kazala sam im da bi se trebale vratiti u redovnu kolu i obrazovati se to je due mogue. Sve su me promatrale golemim, traginim oima uokvirenim kohlom, a ja sam molila Noora da im objasni da im pokuavam uiniti uslugu. Iz istog sam se razloga spremala odbiti i jednu osamnaestogodinjakinju, kad je poela jecati. Poela nam je priati svoju priu, tako srameljivo da je nastavila drati veo preko usana. Talibani su joj ubili oca, pa je itavom obitelji upravljao njezin brat. Nije znala itati ni pisati jer joj brat nije dopustio da pohaa kolu, no sloio se s time da pohaa kolu ljepote. Istog sam trenutka odluila da u je uzeti, iako nije odgovarala profilu ene za koje smo svi mislili da e od kole imati najvie koristi. Nije me brinula injenica to nema nikakva iskustva, kao ni mogunost da postane najgora frizerka u gradu. Bilo mi je vano jedino to to mi je svojom priom slomila srce te da je ovo bio jedini nain na koji sam joj mogla pomoi. ula samo toliko mnogo dirljivih pria. Uvijek ih ima. Idua je djevojka imala dvadesetak godina. Majka joj je bila mrtva, a ocu je mina raznijela obje noge. Sada je sama pokuavala prehraniti obitelj. Kako sam je mogla odbiti? Naposljetku smo odabrali dvadeset i sedam ena za drugu generaciju polaznica kole, koja e poeti za mjesec dana, krajem oujka 2004. godine. Svim enama koje smo intervjuirali rekli smo da emo na vratima kole izvjesiti popis imena za teaj. Nadala sam se da u se tog dana moi sakriti unutra - kolu je ionako trebalo dobro oistiti - te se tako neu morati suoiti s razoaranjem onih koje se nisu nale na popisu. No tada je Noor uao u kolu, a svih pedeset ena je nahrupilo za njim. Skupinom su vladale snane emocije. Neke su zaplesale od oduevljenja, a druge plakale ili me slijedile naokolo, jo uvijek me pokuavajui uvjeriti na jeziku koji nisam razumjela. Sve bih ih bila uzela da smo imali dovoljno novca. Svima njima ova

kikacrostuff.net

je prilika oito bila ivotno vana. No nisam bila sigurna ak ni imamo li dovoljno novca za dvadeset i sedam koje smo upravo odabrali. Kad sam te veeri napokon stigla kui, osjeala sam se uasno. Progonila su me ona tuna lica. Sve to sam eljela bilo je zavui se u krevet s knjigom i par margarita. No kad sam otvorila vrata, ugledala sam djevojicu - bilo joj je moda etrnaest godina -kako sjedi na kauu. Kad sam ula, skoila je na noge te sruila alicu aja koju je odloila na naslon kaua. Odmah se sagnula i poela istiti tekuinu svojim alom. Tog je trenutka Ali siao s gornjeg kata. Na trenutak mi se uinilo da mu je neugodno, ali mi je onda priao kako bi preuzeo kutiju koju sam nosila. "Ovo je moja neakinja", rekao je. "Hama." "Reci joj da se ne brine zbog aja." "Doi", pozvao je djevojicu. Prila mu je i stala pokraj njega, lagano pognute glave tako da joj je prekrasna kestenjasta kosa ispala iz kope i pala preko lica. Provirila je prema meni kroz kovre i nasmijeila se, a onda mi pruila ruku. Bila je siuna, a i ruka joj je bila malena, s noktima veliine suza. "Daj da nalakiram te nokte!" nasmijala sam je pretvarajui se da povlaim etkicu preko njezinih noktiju. "eljela je pohaati va teaj, ali niste je primili", prijekorno je kazao Ali. "Rekao sam ti da e danas doi na intervju." Nisam se toga sjeala, ali sam svejedno zatresla glavom. "Premlada je, Ali. Trebala bi biti u redovnoj koli." "Ima dvadeset godina", rekao je. "Otac joj je prebolesan da bi radio, a i majci joj nije dobro. Brinuo sam se za nju, no ona eli poi u vau kolu." "Nema dvadeset godina!" "Da, ima", rekao je, ali me odbijao pogledati u oi. Rukom sam podignula djevojinu bradu. "Koliko ti je godina?" upitala sam. Toliko sam danja nauila tijekom intervjua u koli.

kikacrostuff.net

Hama je ispruila pet prstiju jedne ruke, zatim druge, a onda ponovno prve. Zatresla sam glavom. "Petnaest godina je premlado, Ali. Reci joj da se vrati u kolu." Pogled joj je lutao izmeu mene i Alija, a onda me zgrabila za ruku. Njezino vedro, siuno lice se smrklo, a onda je poela jecati. "Molim vas", rekla je. "Molim vas, kola ljepote." Prstima sam joj prola kroz kosu i popravila kopu, a onda joj zglobom obrisala suze. Bila je toliko mlada da se ne bih iznenadila da se jo igrala s lutkama, ako ih je uope imala. Pa ipak, nisam mogla inzistirati da provede jo tri godine odrastajui. Izgledala je tako oajna da sam se upitala jesu li jo tri godine djetinjstva za nju uope mogunost. Stoga sam joj rekla: "Moda." * * * Nakon to sam zapalila cigaretu, mahnula sam ibicom po zraku kako bih je ugasila, ali je nastavila gorjeti. Zato sam njome dotaknula kap vode koja se kondenzirala na ai s mojom mar-garitom i promatrala kako se pui. Podignula sam au kako bih gricnula sol s ruba, a onda ugledala Sama kako me promatra s druge strane sobe. Prijezir u njegovim oima bio je oit. "Nemoj misliti da u se odrei svojih koktela samo zato to si otkrio religiju", promrmljala sam si u bradu dok mi je prilazio. Sam se napokon vratio u Kabul. Toliko se energino raspravljao u zrakoplovnoj luci u Saudijskoj Arabiji da su mu odluili dopustiti da leti u pilotovoj kabini. Proslavili smo ponovni susret, ali je stres tijekom iduih nekoliko tjedana gotovo unitio nau sreu. Prije svega, osoba koja se vratila iz Saudijske Arabije nije bila ista ona za koju sam se udala. Kad sam ga upoznala, volio se provoditi, uvijek je bio spreman za zdravicu i alu. Ali oito je bio previe izloen svim onim hodoasnicima u Meki. Sada se molio pet puta na dan i mrtio kad bi me vidio da pijem ili puim. Bila je to prilino zastraujua promjena, ali Roana me uvjeravala da se svi hadiji vraaju promijenjeni te da to nee dugo trajati. No bili su tu i drugi veliki

kikacrostuff.net

problemi. Dok ga nije bilo, njegov partner u poslu s naftnim buotinama ispraznio je njihov tekui raun i napustio zemlju. Lopovi su ukrali dio njegove opreme za gradnju buotina, a trojica njegovih radnika oteta su. Dok sam ja pokuavala ponovno otvoriti kolu, on je pokuavao spasiti svoj posao. Kulturoloka oekivanja koja smo oboje donijeli u brak ubrzo su postala golema prepreka. Znala sam da emo uspjeti rijeiti naa razliita oekivanja samo uz iznimno mnogo strpljenja, no nijedno od nas nije ga imalo previe. Ono malo to smo ga imali, troili smo na druge stvari. Zaista sam se veselila to u imati Sama za saveznika dok sam se pripremala za drugi semestar. On je oduvijek bio nepokolebljiv pristaa kole, ali je sada bio toliko razdraljiv da mi nije bio od velike pomoi. A meni je svakog dana bilo sve tee i tee vraati se u Ministarstvo za enska pitanja. Pomonica ministrice neprestano me zapitkivala je li mi stigao novac. Uvjeravala sam je da bi trebao stii svakog dana. Pitala je zbog ega to toliko dugo traje, ali sreom nije bila previe uporna. U meuvremenu, Topekai i tri moje najbolje uenice s prvog teaja dolazile su svakog dana kako bi mi pomogle. Bila sam im zahvalna na pomoi i drutvu, no bilo mi je ao to ih nisam mogla platiti. One su govorile "Nema problema, nema problema", no znala sam da im je novac oajniki potreban. Namjeravala sam ih zaposliti kao uiteljice jednom kad mi stigne novac za kolu, ali iz New Yorka jo nije bilo ni vijesti o novim donacijama kao ni novca. U oaju sam zamolila jednu od zapadnjakinja koja je radila za nevladinu organizaciju u Kabulu da proiri vijest da pruam frizerske usluge u salonu kole ljepote. Klijentice su se malo--pomalo pojavile. To mije pomoglo da Topekai i djevojkama mogu neto malo platiti, no nije bilo ni izbliza dovoljno za rad kole jednom kad ponu predavanja. Djevojke su mogle vidjeti da sam zabrinuta, a ja sam ih esto mogla nauti kako potiho razgovaraju 0 meni. Jednog su dana sve dole u kolu nosei velike, prepune torbe, s ponosnim izrazom lica. Posjele su me ispred ogledala, a onda iz torbi poele izvlaiti prekrasno izvezene salvete, pregae

kikacrostuff.net

1 jastunice - sve u vlastitoj izradi. "Prodaj ovo", rekla je Topekai, "i upotrijebi novac za svoju kolu ljepote." Poela sam plakati. Stigla sam u Afganistan kako bih im pomogla, no bila sam tako siromana da su morale prodavati svoj vez kako bi mi pomogle. Moja je jedina utjeha u tim tekim vremenima bila Hama, koja se uvijek motala po kui kad bih se vratila s posla. Ona je bila jedina koja bi mi uputila osmijeh, jer je Sam jo bio zabrinut zbog svoje tvrtke i otetih radnika. Njihovi bi se roaci svakih nekoliko dana pojavili pred kuom kako bi provjerili imamo li kakvih vijesti, ali im nismo mogli pomoi. Sam je nazivao razne vladine slubenike, ali inilo se da nikoga nije bilo briga za te ljude. Osim toga, kua je bila prepuna drugih ljudi i to me poelo dovoditi do ludila. Alije tu imao sobu i nekako je postao odgovoran za iznajmljivanje preostalih soba. Jednu je ak uspio iznajmiti sedmerolanoj obitelji. U ostalima su bili mukarci koji su pripremali cjelonone zabave. Nije mi se sviao nain na koji su promatrali Hamu. A nije ni njoj. Kad bi mukarci poeli piti, stisnula bi se uz mene - nisam ak mogla otii ni na zahod a da ona ne ode sa mnom. Na kraju bih je odvela u svoju sobu kako bih je maknula od svih tih mukaraca. Sjedila bi mi u krilu objesivi mi se oko vrata kao da je malena, uplaena djevojica. ak je i mirisala na strah. Zabavljale bismo se igrajui drutvene igre i lakirajui nokte na nogama - bilo to samo da zaboravimo mukarce. No, bilo ih je teko zaboraviti. Kad nisam bila u koli ljepote, sve to sam mogla vidjeti oko sebe bili su mukarci. Budui da je to bilo prvi put da ne ivim sa zapadnjacima - a pogotovo enama sa Zapada - poela sam se osjeati bolno izoliranom. Svakog bih dana pjeaila do Ministarstva, svjesna da sam jedna od samo nekoliko ena na ulici. inilo se da su sve ostale ene koje su bile vani poput lia - neprimjetno bi nestale s prvim povjetarcem. Topekai i ostale djevojke uvijek bi netko dovezao na posao, a odlazile bi tono u 3:30, dobrano prije zalaska sunca. Ja bih esto ostajala due kako bih nekoga oiala ili poistila salon. Ako bih odlazila dok se sputao mrak, uskoro bih shvatila da sam jedina ena na ulici. Ubrzo su to primijetili i mukarci i poeli su zuriti u mene dok bih prolazila.

kikacrostuff.net

Ujutro bih Topekai gunala o tome. "Poinjem misliti da je ovo Mukistan, a ne Afganistan", rekla sam joj. "U zraku je stvarno previe testosterona." Pogledala me svojim tamnim, ivahnim oima."Ne razumijem." "Ovo..." mahnula sam rukama pokazavi na svijet izvan vrata kole. "To je Mukistan, a ne Afganistan." "Da!" Razumijevanje je bljesnulo na njezinu licu poput zraka sunca koje se slijevaju kroz prozor. "Pravi Mukistan!" Onda sam jedne veeri poeljela laku no uvarima u Ministarstvu, propjeaila stotinjak metara i odjednom se nala okruena petoricom mladia. Prozborili su nekoliko rijei francuskog, a onda i engleskog, ali ja sam ih ignorirala i nastavila hodati sputene glave. Tada su me dvojica zgrabila za ruke, a svi su se nagurali oko mene. Ogledala sam se kako bih vidjela ima li u blizini koga tko bi mi mogao pomoi, ali u tom su trenutku plonici bili prazni. Pokraj nas su prolazili samo automobili, svjetla njihovih farova bila su jedva vidljiva u praini. Nitko me nee spasiti. Ipak, za ovakvu sam situaciju bila uvjebana dok sam radila u kaznionici u SAD-u, pa sam im se prilino lako istrgnula iz ruku. Tada su poeli vikati i gurati me prema kapiji jednog kompleksa, i znala sam da moram hitno neto poduzeti ili u se nai u velikim problemima. Skupila sam svu svoju ljutnju i akom udarila jednog od njih u pleksus te ga sruila na zemlju. I ja sam poela vikati izviknula sam sve rune rijei na danju koje su me moje uenice s veseljem nauile. Moji su napadai ustuknuli i onda zastali. Jedan od njih se nasmijao. Nisam im eljela pruiti priliku da se ponovno saberu, pa sam krenula na njih. Okrenuli su se i otrali iza ugla, te propustili priliku da vide kako sam se spotaknula na kamen i pala u kanalizacijski odvod. Kad sam stigla kui, Sam i Ali su odmjerili moju razderanu suknju i modricu na licu te fekalije na mojim cipelama i upitali me to se dogodilo. Zatim su zgrabili svoje pitolje - svi su imali pitolje - i izjurili kroz vrata. Mislim da je injenica da je napokon imao metu za svu svoju frustraciju za Sama bila prava terapija, no laknulo mi je to nikad nisu pronali moje napadae.

kikacrostuff.net

A onda je, iznenada, stigao novac za kolu ljepote. Jedna je novinarka napravila intervju sa mnom, a kad sam joj ispriala sve o svojoj besparici, predloila je da se pokuam obratiti njemakoj nevladinoj organizaciji koja financira edukacijske programe za ene. Oni su mi odmah odgovorili i ponudili da financiraju idua dva teaja. To ne samo da je bilo dovoljno za plae uiteljica te obroke i prijevoz za njih i uenice, nego i za skromne stipendije za sve polaznice kole. Otrala sam u Samov ured, gdje sam ga zatekla kako sjedi za svojim stolom drei mobitel u ruci. "Nabavila sam novac!" rekla sam. No, njegov je telefon zazvonio, a on mi je okrenuo lea dok je vikao na nekoga na arapskom. Zato sam otila u drugu prostoriju, gdje je Hama listala jedan od mojih salonskih asopisa, te zaplesala s njom. Na glavnom ulazu u kolu ljepote bila je zalijepljena velika obavijest zbog koje nisam mogla ui. Nagnula sam se naprijed kako bih je proitala, no bila je napisana na danju. Kad sam se poela uspravljati, osjetila sam neto na svome zatiljku, pa sam se polako okrenula i ugledala uvara Ministarstva za enska pitanja koji je svoju strojnicu uperio ravno u mene. Malo je spustio oruje i oblizao usne. Bilo mu je moda devetnaest godina i bio je drag mladi koji je uvijek s velikim arom isprobavao nekoliko rijei engleskog koliko je znao kad bih prola pokraj njega. Sada se nije mogao sjetiti nijedne, pa je promucao nekoliko reenica na danju. "Rekao je da mu je ao, no morat e pucati u tebe ako pokua ui u kolu", prevela je jedna od mojih novih uenica koja je govorila engleski. Sve su ostale uenice i uiteljice stajale zajedno turobna izraza lica, kao da ekaju pogreb. Basira je virila iza svoje burke plaui. Samo je Hama ostala pokraj mene. "Reci mu da moram uzeti svoje stvari." Prekriila sam ruke i ukopala svoje visoke potpetice u tratinu. Tada je netko iz Ministarstva povikao preko itavog kompleksa, a uenica je prevodila. "Kau da sada moete otii." "Nikamo ne idem dok ne dobijem svoje stvari." "Kau da sve unutra pripada Ministarstvu."

kikacrostuff.net

"Te su stvari bile donacija koli ljepote i neu ih ostaviti ovdje!" povikala sam. Oko nas se poela okupljati gomila. Drugi zaposlenici Ministarstva, ljudi koji su jednostavno hodali plonikom, ena koja je obino sjedila na ulici usred prometa proeci - svi su eljeli vidjeti Amerikanku koja je izazvala tu guvu. Svi su utihnuli kad su se otvorila vrata na drugom kraju dvorita i kad je pomonica ministrice krenula prema meni. Bila sam spremna na ovakav razvoj dogaanja. Dan nakon to sam saznala da sam dobila novac za kolu, Roana i ja smo otile u Ministarstvo za enska pitanja kako bismo s pomonicom ministrice podijelile dobre vijesti. Promatrala sam joj lice dok je Roana govorila, oekujui da se malo razvedri. Umjesto toga, njezin je odgovor bio otar i dug. Roanin je osmijeh zadrhtao. "Ministrica je ljuta to ti je trebalo pet mjeseci da zapone drugi teaj", prevela je Roana. Slijedila je jo jedna poplava otrih rijei od pomonice, nakon ega je Roana kimnula glavom. "Ministrica ne razumije zato su nastali problemi s financiranjem, budui da je kola ljepote dobila toliko publiciteta." Jo jedna govorancija, a onda je Roana duboko udahnula. "Osim toga, ministrica je primila pritube da u koli ima previe smijeha. Ljudi su se alili i da mogu virnuti u kolu i vidjeti ene bez pokrivala za kosu." Iduih sam nekoliko tjedana pokuala izgladiti stvari. Tri sam puta svratila do ureda ministrice kako bih njezinoj pomonici rekla da imamo nekoliko slobodnih mjesta u razredu. Predloila sam da ministrica razmisli ima li nekoga tko bi elio pohaati kolu te rekla da emo ih rado uvrstiti ve na idui teaj. Ponudila sam i da besplatno friziram itavo Ministarstvo. U posljednji je posjet sa mnom pola i Roana. Vidjela sam kako su joj se oi rairile kad joj je pogled pao na jedan papir na stolu pomonice. Kad smo izale, proaputala je: "Izbacit e te! Na papiru je pisalo da e uzeti prostor i zadrati sve tvoje preparate!" Nazvala sam i posjetila svakoga koga sam poznavala, traei nekoga tko je imao dovoljno utjecaja kako bi se uspjeno izborio za nas u Ministarstvu za enska pitanja. Jedna od mojih klijentica bila je Amerikanka afganistanskog podrijetla koja je imala politiku mo i utjecajnu obitelj u Kabulu. Ona je uposlila svoju mreu poznanika. Kad mije uzvratila poziv, bila sam sigurna da e mi rei da je pronala pravu vezu. No glas joj je bio prepun aljenja. "Izgubljeni ste", rekla je. "Sve e vam uzeti."

kikacrostuff.net

"Platili smo za tu zgradu i trebala bi biti naa dvije godine. Potpisali su ugovor!" Uzdahnula je. "to god sada uinili, uinite to brzo." Naravno, prva stvar koju sam uinila bila je da vritim poput luakinje. Svi u kui otrali su u potrazi za sklonitem. Bacila sam se na krevet i zaplakala od pomisli na sav taj trud i rad, sve te prekrasne kozmetike preparate koje su nam donirali proizvoai, te povjerenje koje su mi dale uenice i ljudi kod kue. Plakala sam jedan sat, ili moda est sati - izgubila sam pojam o vremenu. A onda sam prestala plakati i poela se ljutiti. Roditelji su me odgojili da budem jaka ena - borac - pa sam odluila biti takva i u ovoj situaciji. "Uzet e mi kolu samo preko mene mrtve", rekla sam svojem jastuku. Bio je petak, poetak vikenda u Afganistanu, a kola je trebala poeti u subotu. Stoga smo Ali i ja pozvali pet taksija. Sam se vraao sa sastanka upravo kad su stigli pred kuu, a ja sam mu objasnila svoj plan. "Ti si posve luda!" povikao je. "Ne moe se boriti protiv Ministarstva za enska pitanja. Dat e te uhititi." No, i on je bio borac, poput mene. to se toga tie, bili smo dobar par. Objasnila sam svoj plan. Rekla sam mu da nade kamion i prieka me blizu Ministarstva s nekoliko radnika. Pronaao je kamion, a onda svratio do jedne od damija i nakrcao ga radnicima koji su uali ispred ekajui posao. Svi smo se nali pred Ministarstvom, no dovoljno daleko da nas uvari ne mogu vidjeti. Moj se plan temeljio na injenici da su postojala dva ulaza u kolu ljepote. Jedan je bio unutar kompleksa Ministarstva, i to je bio ulaz kojim smo se obino koristili nakon prolaska kroz kapiju. No postojao je jo jedan, maleni ulaz na zidu kompleksa, desetak metara udaljen od kapije. Taj smo ulaz upotrebljavali ako je kapija bila zakljuana ili ako se u dvoritu kompleksa dogaalo previe drugih stvari. Otkljuala sam ta malena vrata i svi smo se tiho uuljali u kolu. Ali je odmotao plahte i deke po podu, a mi ostali smo ih poeli puniti boicama ampona, regeneratora, boje za kosu i drugim proizvodima, te ih iznijeli do taksija i kamiona. Ja sam na pod poloila sve svoje alove i napunila ih lakom za nokte i minkom, pa smo i njih iznijeli. Zatim sam s polica skinula glave lutaka za vjebu i svakom mukarcu iz damije dala po dvije. Oni su s uenjem omotali ruke oko njih i na prstima se iuljali iz kole. Sa sobom sam bila donijela i svoje

kikacrostuff.net

kovege te nekoliko kutija te smo i njih napunili sa svime to je preostalo. Kad smo zavrili, jedine stvari koje su ostale u koli ljepote bile su stolice, televizor za prikazivanje videosnimaka te ogledala. Sam je posudio novac od svih ljudi koje je poznavao, a onda otiao u potragu za kuom koju bi mogao unajmiti. eljeli smo neto pogodno ne samo za novu lokaciju kole, nego i za njegov ured i na novi dom. kolu nikako nismo mogli smjestiti u nau staru kuu, a osim toga, oboje smo ve bili umorni od mnotva drugih ljudi koji su tamo stanovali. Ali nam je bio drag, ali ne i mukarci kojima je iznajmio sobe. Moda se nekome inilo ludo jednostavno se spakirati i preseliti, no Afganistanci su to stalno radili bez ikakvih problema. Toliko su puta bjeali pred ratom i tekoama da su postali jako dobri u brzinskoj selidbi. Na jedini problem bio je stalan manjak novca. Kabulski stanodavci obino su zahtijevali estomjesenu stanarinu unaprijed, a mi nismo bili sigurni da tako brzo moemo pronai neto to smo si mogli priutiti. Ako preselimo kolu ljepote iz Ministarstva, bit e je skuplje odravati na ivotu. U zamjenu za to to je Ljepota bez granica potroila pedesetak tisua dolara kako bi izgradila kolu unutar kompleksa, Ministarstvo nam je plaalo struju, vodu, grijanje i osiguranje. U subotu ujutro, mala Hama - odluila sam je ipak primiti na teaj - i ja smo ruku pod ruku uetale u Ministarstvo kao da se nita nije dogodilo. Basira, Topekai i moje ostale uenice i uiteljice ve su bile tamo i ekale me, okupljene oko vrata s velikim osmijesima. Ako su primijetile da je iz kole sve odneseno, nisu to spominjale. Nije bilo zapravo ni vano to nismo imale preparate s kojima bismo mogle raditi, jer sam prvog dana ionako eljela odrati samo uvodno predavanje. Priala sam im o ciljevima programa i svojim oekivanjima. Rekla sam im da je mnogo ena eljelo biti dio programa, pa zato neu tolerirati krau ili neopravdano kanjenje i izostanke. Kazala sam im da u svakoj od njih dati paket sa svime to im je bilo potrebno za idua tri mjeseca te da taj paket ne smije napustiti zgradu. U prvoj generaciji imali smo problema s djevojkama koje su gubile ili polomile stvari, a to si jednostavno nismo mogli priutiti. Toliko sam se uivjela u svoju viziju naina na koji e se odravati ovaj drugi teaj da sam gotovo zaboravila na krizu koja je ekala s druge strane vrata.

kikacrostuff.net

A onda je kriza stigla. Pomonica ministrice stajala je tono ispred mene, hladna kao led, no pristojna. Formalno smo se pozdravile - tri poljupca u obraze - jer to u Afganistanu ne proputate, ak ni sa svojim najgorim neprijateljem. Tada se poela pjeniti na danju. Uenica koja je prevodila nije ju mogla slijediti. Sve smo samo zurile dok je ona nastavljala svoju tiradu, gestikulirajui s toliko snage da je gotovo pala sa svojih visokih potpetica. Obraala se ne samo meni, nego i itavoj gomili. Iznenada su sve pogledale u mene i iznenaeno uzdahnule. "to je rekla?" upitala sam svoju prestraenu uenicu. "Kae da niste dobra uiteljica te da e Ministarstvo ovdje otvoriti vlastitu kolu. Kae da ste krali i od stranih kozmetikih tvrtki i od Afganistanaca. Kae..." uenica je poela jecati"... kae da e vas za kosu odvui iz kompleksa i dati uhititi te da e vas istjerati iz zemlje." Pomonica ministrice se tada okrenula i ledeno me odmjerila. "Kako to da je meni vie stalo do ovih ena nego vama, iako sam ja Amerikanka a vi Afganistanka?" upitala sam je, dok su mi niz lice tekle suze. Ona je zakoraknula prema meni kao da e me pljusnuti. Iznenada se pokraj mene naao Sam. Osjeala sam se kao da mi je u pomo upravo stigla konjica! Izmijenio je par rijei s mojim uenicama kako bi otkrio to se dogaa, a onda me izveo na ulicu. Bila sam histerina, a on posve miran. Svakome od nas zapalio je cigaretu, a onda smo krenuli u posjet svim ljudima u Kabulu koji su mogli neto uiniti za nas, od vladinih slubenika do Mary MacMakin. Na kraju je protiv Ministarstva za enska pitanja bilo podneseno toliko albi da su popustili. S vremenom su nam vratili sve nae stvari, a ja sam se ispriala zbog iskazane kulturoloke neosjetljivosti koja je pridonijela sukobu. Sve u svemu, Ministarstvo je eljelo nau zgradu, nau robu te kontrolu nad kolom. Zadrali su zgradu, a ja vie nikad nisam kroila u nju. Sam je prvotno u Ministarstvo stigao kako bi mi rekao da nam je pronaao novu lokaciju. Radilo se o prostranoj kui zvanoj Paunov zamak, s malenom pomonom zgradom blizu ulice, koja bi bila savrena za kolu ljepote. Trebat e nam 22.000 dolara da bismo platili estomjesenu stanarinu, ali smo uz pomo

kikacrostuff.net

Noora i Alija skupili novac i potpisali jednogodinji ugovor. Bili smo prilino uvjereni da emo s vremenom napuniti sobe gostima i vratiti svoju investiciju. I Sam i ja i Ali planirali smo i sami ondje stanovati. Prije nego to smo se uselili, Sam i ja smo otili pogledati zgradu koju smo eljeli pretvoriti u kolu. Podignula sam staru cipelu koja je leala u smeu na podu i bacila je u malenu stranju sobu. Iza vrata sobe provirila je ena s velikim, iznenaenim oima. Imala je iroka ramena i bila vrsto graena, s licem irokih, visokih jagodica koje me podsjealo na amerike Indijance. Bila je vrlo prljava, zamrljana lica i ruku, u poderanoj i umrljanoj bezoblinoj tunici. Mislila sam da je beskunica, no Sam ju je neto otro upitao i otkrio da je dio kompleksa. Poput umivaonika i WC-a. "Njegovo ime az." Sam nikad nije nauio razlikovati osobne zamjenice. "On biti dobar istaica za kola i kua za goste." "Koliko je moram platiti?" "Osamdeset dolar na mjesec, vjerojatno." Otiao je isprobati jedan od prekidaa za svjetlo. "Salam alejkum", rekla sam az. "Moje je ime Debbie." Ona je samo nastavila zuriti u mene, a onda se ponovno povukla u sobicu. Idueg je dana Sam unajmio mukarce ispred damije da srue zidove, ugrade kupaonicu i vodovod za umivaonike, naprave police i pomognu mi liiti. az je liila uz mene, a ja sam bila zadovoljna koliko je energije i snage posvetila poslu. No zidovi su bili toliko ispucali daje obina boja samo isticala manjkavosti. Na kraju sam je poslala da s gradilita s druge strane ulice donese kantu pijeska i ubacila ga u svoju boju. Zatim sam je pomijeala, nanijela probni sloj i zastala da procijenim kako je izgledao. Okrenula sam se da vidim to moji pomonici misle o tome. Mukarci su stajali otvorenih usta, s kistovima zaustavljenih u pola pokreta dok je s njih kapala boja. inilo se da misle kako sam poludjela, no az mi je uputila svoj prvi osmijeh. Imala je nekoliko zlatnih zuba, to je inilo zauujui kontrast njezinu umrljanu licu i neuglednoj odjei.

kikacrostuff.net

Nekoliko dana poslije, dok smo selili salonski namjetaj iz Ministarstva u novu zgradu, zaista sam gotovo poludjela. Nakon to smo unijeli jedan dio kutija, zaula sam udnu buku kroz prozor, a izaavi, pronala sam tele privezano za branik oblinjeg kamiona. Grickalo je rub prednje gume i mukalo tako glasno da sam se morala nasmijati. Nisam znala zbog ega je svezano ispred nae kue za goste, ali dosad sam nauila oekivati sline stvari u Afganistanu. Nekoliko sam ga trenutaka tapala, a onda se vratila unutra kako bih nastavila raspakiravati kutije. Mogla sam uti da je nastavilo mukati i taj je zvuk na mene djelovao umirujue. Podsjetio me na zvukove koje sam sluala u Michiganu dok sam bila dijete i imala milijun kunih ljubimaca. Idui put kad sam izala kako bih unijela novu kutiju, gotovo sam upala u neto to mi je nalikovalo na rijeku krvi. Netko je zaklao tele tono ispred naih vrata. Samo nekoliko metara dalje od teleta sada su radili odreske. Nisam si mogla dopustiti luksuz da odem u svoju sobu i sakrijem se u mraku. Morala sam nastaviti unositi kutije ostatak dana, pazei da ne unesem krv na potplatima cipela ili da ne gledam u glavu teleta koja se sada beivotno nakrivila na vrhu zguvane hrpe njegove prazne koe.

Poglavlje 6
Premetala sam po kuhinjskim ormariima, a onda napokon uoila maleni tanjuri s keksima umotan u ubrus. Strgnula sam ubrus i odjurila u dnevni boravak. "Salam alejkum", rekla sam etvrti ili peti put mukarcu koji je hodao gore-dolje ispred prozora s pogledom na ulicu. Trgnuo se i okrenuo, namrtivi se na mene, dok mu je jedan kraj crnog turbana podrhtavao iznad glave, a drugi bio uvijen oko ruke. Onda se provukao uz mene i odmarirao na gornji kat kako bi mogao zuriti na ulicu s prozora svoje sobe. Nekoliko minuta poslije

kikacrostuff.net

ponovno je siao, izaao iz kue i otvorio kapiju koja vodi na ulicu. Neto je rekao naem chowkidoru, koji se stisnuo uza zid kao da mukarac u crnom turbanu riga vatru. Tada je nazvao netko iz Ministarstva trgovine. "Poslovni je seminar kasnije zavrio", rekla je ena na drugom kraju linije. "I promet je prilino gust, pa e Nahidi trebati jo neko vrijeme da stigne kui." "to da radim s njezinim suprugom?" upitala sam. "Uasno je nestrpljiv." "Smirite ga!" rekla je. "Neka mu netko objasni o emu se radi inae e je istui." "Istukao bi je ak i preda mnom?" "Znate, on je taliban - oni su prilino strogi sa svojim enama." "On je taliban?" osjetila sam kako su mi usta presuila. Pomislila sam da e me, ako ne uspijem pronai nain da ugodim ovome tipu, zavezati iza deve i odvui u pustinju gdje u zauvijek nestati. "Postoji li jo neto to ste mi zaboravili rei o njemu?" "Pa, ovisnik je o opijumu. Bolje vam je da se drite podalje od njega ako vam se uini da je u krizi." Kad smo Sam i ja preuzeli kuu za goste Paunov zamak, dolazilo nam je mnotvo ljudi na zabave, ali nismo imali ni jednoga gosta koji nam je plaao najamninu. Nai prvi pravi gosti bili su Nahida i njezin suprug, nabusit mukarac s oiljkom na licu iz grada Herata. Sve to sam znala o voenju posla bilo je ogranieno na salone ljepote. O poslu koji zahtijeva da nahranite ljude i odravate kuu za njih nisam znala nita. Osim toga, eljela sam da ova kua za goste ima prednosti koje e privui novinare i ostale zapadnjake, pa sam znala da je preda mnom mnogo posla. No mislila sam da imam vremena sve dovesti u red. Tada sam primila telefonski poziv od jedne nevladine organizacije sa sjeditem u Heratu, gradu na krajnjem zapadu zemlje, blizu granice s Iranom. Rekli su mi da ih je posjetila dvadesetjednogodinja djevojka Nahida i preklinjala ih da joj pomognu da postane uenica u koli ljepote. Za kolu je ula od roakinje koja ivi u Kabulu i oajniki ju je eljela pohaati te poslije otvoriti vlastiti salon u Heratu. Najvea joj prepreka nisu bili ni udaljenost ni novac, nego njezin suprug. Nevladina je organizacija svim snagama pokuala smisliti

kikacrostuff.net

nain da joj umiri supruga i omogui joj da pohaa kolu. Razgovarali su s njezinim roacima u Kabulu, koji su obeali da Nahida, njezin suprug i njihovo dijete mogu besplatno stanovati kod njih. Nevladina je organizacija takoer obeala upisati je na teaj poslovnog menadmenta i pomoi joj otvoriti salon u Heratu. Sve je to njezinu suprugu, koji je bio nezaposlen, poelo zvuati jako dobro. No zabrinjavala gaje moralna atmosfera u koli ljepote te karakter ljudi koji, su je vodili, pa me nevladina organizacija zamolila da im omoguim da tjedan dana stanuju u Paunovom zamku kako bi umirili suprugove sumnje. Kakav pritisak! Imala sam samo tjedan dana da se pobrinem da kua pone funkcionirati dovoljno dobro da moe primiti goste te, jo vanije, da uvjerim supruga kako iskazujem dovoljno potovanja prema nainu na koji ivi afganistansko drutvo. Kua za goste imala je mnogo nedostataka kad smo je preuzeli. Imala je krevete, ali ne i jastuke i pokrivae, imala je posude, ali ne i ae. Najgore od svega, nije bilo ajnika ni alica za aj. Afganistancima gotovo nita nije vanije od aja. Sam i ja otili smo u kupovinu kako bismo sve to nabavili, ali ja nisam imala pojma to kupiti. A nisam imala pojma ni kako napraviti aj jednom kad sam kupljene stvari donijela kui. Bila sam nauena prokljuati vodu i u nju ubaciti vreicu s ajem, no znala sam da Afganistanci prolaze mnogo sloeniji postupak pripreme aja. Svi su po njegovu okusu mogli procijeniti je li bio pripremljen na ispravan nain. Pomisao da u tjedan provesti s Nahidom i njezinim suprugom inila me sve nervoznijom, a priprema aja bila je prva velika prepreka. Da stvar bude gora, oni su stigli dva dana ranije od oekivanog. Sam i ja jo ni sami nismo spavali u kui za goste, ali smo se odvezli doekati ih. Stajali su pokraj naeg chowkidora, jednog od trojice otetih radnika. Bio je pronaen neozlijeen zajedno s preostalom dvojicom u peini koju je uvalo deset talibana. Bio je toliko traumatiziran nakon tri mjeseca zatoenitva da vie nije mogao raditi na naftnoj buotini, pa smo ga Sam i ja zaposlili kao uvara. Bio je previe traumatiziran i za taj posao. Veinu je vremena provodio sjedei za kuhinjskim stolom i plaui. inilo se da je opet plakao, jer su mu oi bile crvene i tucao je dok je govorio. Nahidin suprug poprijeko ga je gledao, a onda se okrenuo i pogledao me kao daje ve odluio da

kikacrostuff.net

nisam prikladna uiteljica za njegovu suprugu. No Nahida - djevojka koe boje karamele i odlunih crnih oiju - primila me za ruke i poljubila. "Hvala vam to ste nas doekali", kazala je. Sam je izaao kupiti kebabe, riu i pogau za veeru. Nahida je na brzinu odabrala sobu s dva brana kreveta, pa su se ona i njezin suprug poeli smjetati. Dok su oni bili na katu, ja sam pokuala pripremiti aj. Trebalo mi je neko vrijeme da potpalim plinsku pe, budui da sam cijeli ivot upotrebljavala samo elektrini tednjak. A onda sam ostala tamo stajati, gledajui ajnik, vodu i kutiju s ajem, pokuavajui shvatiti trebam li ubaciti aj u vodu prije ili nakon to prokljua. Zaula sam diskretno nakaljavanje iza sebe - bila je to Nahida, jo uvijek vrsto umotana u pokrivalo za glavu. "Dajte da vam pomognem!" rekla je i onda preuzela stvari u svoje ruke. Uinila je to vrlo ljubazno, jer nije eljela da se osjeam posve beskorisno. Iako se Sam nije oenio mnome zbog moje vjetine kuhanja aja, znala sam da bi mogao biti posramljen ako posluimo lo aj. Bila sam zahvalna Nahidi na pomoi, iako se kuhinjom kretala s takvom uvjebanou da su me zaudile njezine sredovjene manire. inilo se kao da je neto iz nje isisalo svu mladost. No, te prve veeri nismo imale prigodu previe razgovarati. Veerali smo i zatim sjeli u dnevni boravak i pogledali bolivudski film. Pojaala sam ton da ne bismo uli chowkidora kako jeca u kuhinji. Sutradan je Nahida morala otii na poslovni seminar u Ministarstvo trgovine. Sam je morao otii na posao, a Nahidin je suprug ostao u Paunovom zamku sa mnom dok sam pokuavala raistiti prostor za kolu. Pokuala sam biti pristojna dok smo bili u istoj prostoriji, no on bi se svaki put naglo okrenuo im bi me ugledao. Mislim da je bio uznemiren injenicom da sam imala drskosti ostaviti glavu nepokrivenu u vlastitoj kui. Kako je dan odmicao, postajao je sve uzrujaniji. Nakon poziva Ministarstva trgovine, oprezno sam mu prila i pokuala objasniti problem. Samo se namrtio na moj lo dati, pa sam nazvala Sama i ispriala mu to se dogaa. "Ti razgovaraj s njim", moljakala sam, a onda mobitel dodala Talibu. Nekoliko ga je sekundi drao na uhu, a onda ga sklopio i spustio na stol. Mislila sam da e me udariti, ali je u tom trenutku Nahida utrala kroz vrata i bez daha mu se poela pravdati.

kikacrostuff.net

Nasrnuo je na nju prije nego to je stigla skinuti cipele i odvukao je na kat u njihovu sobu. Ponovno sam nazvala Sama. "Mora se odmah vratiti kui!" povikala sam. "Istui e boga u njoj!" "Stiem, evo stiem!" uzvratio mije Sam. "Ve sam u naoj ulici." Mogla sam uti Taliba kako urla i Nahidinu vrisku. Zvualo je kao da je slomio stolicu bacivi je o zid. U tom je trenutku Sam nahrupio kroz vrata i pozvao supruga, koji je, na moje neizmjerno uenje, prestao tui Nahidu i siao. "Idemo mu sada slomiti noge", proaputala sam, no Sam me ignorirao. Imao je pravo: Nahida bi vjerojatno na kraju to platila. Stoga sam se uputila na kat i pronala je kako drhturi na svome krevetu. Povukla sam je u zagrljaj i provela no razgovarajui s njom. Nahida mi je ispriala da je njezina zla kob poela kad je roena u obitelji s etiri keri i samo jednim sinom. U zemlji u kojoj djevojke nisu mogle raditi, obitelj s mnotvom keri smatra se nedaom. Meutim, njezina je obitelj nikad nije natjerala da se osjea neeljenom. Roditelji su joj bili siromani, no prepuni ljubavi, pa je imala sretno djetinjstvo. Onda su talibani doli na vlast. Obitelj je pokuala drati djevojke skrivene, ali je susjed, koji se pokuavao dodvoriti talibanima odao tajnu o njihovim prekrasnim, neudanim kerima. I tako je jednog dana etrde-setpetogodinji policajac Talib doao i zatraio da mu je njezini roditelji daju. Nije ak ni ponudio miraz, to se u Afganistanu smatra istom pljakom. Njegova jedina ponuda bila je da nee ubiti Nahidina oca ako joj dopusti da se uda. Nahida je imala samo esnaest godina i mrzila je Taliba, ali je eljela zatititi oca. Pristala je na brak. Kad ju je Talib doveo kui nakon vjenanja, bila je iznenaena spoznajom da je on ve imao jednu suprugu, stariju enu koja je bila bijesna stoje ova mlada djevojka morala postati dio njezina doma. Prva je supruga Talibu rodila pet keri, ali on je elio Nahidu jer se nadao da bi mu mogla podariti sina. Sinovi su na mnogo veoj cijeni u Afganistanu, jer nakon vjenanja nastavljaju ivjeti s roditeljima i pomau ih uzdravati. Stoga je Nahida postala rob ne samo Talibu, nego i njegovoj prvoj supruzi. Bila je neposluan rob, jer je vie

kikacrostuff.net

voljela da je istuku nego da uini neto to nije eljela. Neko je vrijeme odbijala seks s Talibom i svaki put zbog toga dobila batina. "Evo oiljaka", rekla je kao da mi pokazuje trofeje. Posegnula je iza sebe kako bi skinula tuniku, a zatim se sagnula. Lea su joj bila proarana masnicama i oiljcima svih veliina, od kojih su neki jedva bili zarasli. Pokazala mi je opekline od cigareta na stopalima i trbuhu - mjestima koja nitko nikad nee vidjeti. Nahida se nadala da e Talibu dosaditi njezina pobuna te da e se razvesti od nje. Iako se razvod smatrao najsramotnijom stvari koja se eni mogla dogoditi, ipak gaje eljela mnogo vie od ovog braka. No onda je ostala trudna i rodila sina. Prema njezinu miljenju, to je bilo najgore to joj se moglo dogoditi. Odjednom je postala njegova omiljena supruga i znala je da je nikad nee pustiti da ode. Bila je tako nesretna da se eljela ubiti. Jednog je dana ak izlila benzin po svojoj odjei. Samozapaljivanje je bilo neka vrsta trenda meu oajnim kuanicama Herata. No vidjela je kako njezin sini zuri u nju i jednostavno to nije mogla uiniti. Tada je otkrila da moe iskoristiti svoj novi status kako bi dobila malo vie slobode. Kad su talibani svrgnuti s vlasti, rekla je suprugu da e nai posao i daje on ne moe sprijeiti. Lutala je Heratom oslukujui, u potrazi za strancima. Kad je ula skupinu ljudi koja govori engleski, slijedila ih je i uvjerila da joj pomognu. Bila je pametna, pa je ubrzo nauila engleski i sluiti se kompjutorom. Uspjela je utedjeti neto novca vezui kod kue i prodajui rukotvorine strancima. Sve to je sada eljela bilo je rijeiti se supruga. "Silovao me stotinama puta; on i njegova supruga su me tukli, a njihova djeca pljuju na mene", rekla je, dodirujui jedan od oiljaka na tabanu. "Sretna sam samo kad pui svoj opijum. Svake se veeri molim da umre." Tijekom tog tjedna, bila sam zaista zabrinuta da Sam i ja neemo proi test. Nahida je shvatila da sam beznadna u kuhinji, pa bi se iskrala kako bi spremila poteni obrok tako da ga ja mogu iznijeti na stol i pretvarati se da sam ga ja skuhala. Bez obzira na sve, Talib je uvijek bio bijesan zbog neega. Brzo je zakljuio da mrzi Sama, jer on je bio Patun, a Sam Uzbek, to znai da su se borili na suprotnim stranama za vrijeme rata. Pokuavala sam sve ega sam se mogla sjetiti kako bih smirila Nahidina supruga, znajui da

kikacrostuff.net

joj nee dopustiti da se pridrui treoj generaciji mojih uenica ako zamrzi i mene. No nita nije imalo uinka. Uvijek je vikao na nju, puio svoj opijum, ili sc pretvarao da me ne vidi dok je gledao televiziju. Dvije veeri prije njihova odlaska, bila sam u krevetu, sanjajui da padam niz stube. Probudila sam se jer me Sam tresao. Kad sam otvorila oi, vidjela sam da na drugoj strani sobe trai svoj pitolj, no ja sam se jo uvijek tresla. "Potres!" viknuo je. "Izlazi iz kue!" Hrpa knjiga na mojem nonom ormariu skliznula je na pod, a prozorsko staklo puklo je uz glasan zveket. Vrisnula sam i iskoila iz kreveta, ustraenija nego ikad u ivotu. Bilo je hladno i mrano, a pod mi je podrhtavao pod nogama. Mogla sam uti ljude u hodniku kako viu i plau i bila sam sigurna da e nam se kua sruiti na glavu svakog trenutka. Ve sam nas zamiljala zatrpane u ruevinama dok nas uplakani chowkidor pokuava iskopati licom. Istrala sam u mraan hodnik i sudarila se s nekim, a onda sletjela niz stube i izala kroz ulazna vrata. Okupili smo se u vrtu ispred kue, iekujui to e se dogoditi. S dugakom, mukotrpnom kripom, nakon koje je slijedio glasan tresak, sruio se kut susjedne kue. No dok smo mi ekali i drhturili te sluali ljude u cijeloj ulici kako viu, tlo je prestalo podrhtavati. Uspjela sam prestati plakati - a uskoro su svi poeli razgovarati i smijati se, onako kako ljudi to ine kad shvate da ipak nee umrijeti. Zatim smo pogledali jedni druge, a ja sam gotovo umrla od stida. Nahida i njezin suprug bili su potpuno odjeveni, ukljuujui njegov turban i njezin al za kosu. Sam i ja smo stajali u donjem rublju, dok se naa najeena gola koa presijavala na mjeseini. Zavritala sam i pokuala se pokriti. Talib je pristojno okrenuo glavu na drugu stranu, a Sam je otrao u potrazi za chowkidorom. Taj se jadan ovjek obino svega bojao, ali je utrao nazad u kuu i izaao nosei gomilu plahti kojima smo se mogli ogrnuti. Pretpostavljam da ga je pogled na mene u donjem rublju preplaio vie nego potres. Nismo se jo eljeli vratiti u kuu, a netko se - ne sjeam se tono tko - pojavio s ajem i keksima. Zajedno smo sjedili na travnjaku do pet ujutro. To je na neki nain bila prekretnica. Talib nam je odluio dati svoje povjerenje. Kad je Nahida idueg dana otila na svoj teaj, njezin je suprug otiao na posao sa Samom i obavio za njega neke sitne poslie. Kad su

kikacrostuff.net

otili, Talib mi je rekao da je odluio dopustiti Nahidi da se za tri mjeseca vrati kako bi pohaala kolu ljepote. Bila je sva ozarena od sree. Uzela je maleni prsten od ametista sa svoje lijeve ruke i nataknula ga na moj prst. "Tako da misli na mene dok se ne vratim", rekla je i poljubila me za pozdrav. Roana i ja stajale smo s desne strane glave lutke za vjebanje, a Topekai i dvije druge uiteljice s lijeve. Basira, Hama i uenice smjerno su sjedile u zelenim plastinim vrtnim stolicama ispred nas. Prstima sam oblikovala krug i poloila ga na kosu lutke, neposredno povrh ela. "Ovo zovemo prednjim dijelom glave", objavila sam. Roana je to prevela na dati za Topekai i uiteljice, a one su onda svojim rijeima pojasnile uenicama. Nastavila sam pomicati krug preko lutkine glave kako bih oznaila njezine razliite dijelove: tjeme, sljepoonice, zatiljak, vrat te lijevu i desnu stranu. "Morate znati dijelove glave prije nego to krenemo na trajne i frizure. Poslije, kad vam kaem da kosu podijelite od tjemena do vrata na desnoj strani, znat ete o emu govorim." ekala sam dok je Roana to prevela za uiteljice. Naposljetku mi je Topekai uputila iroki osmijeh, a onda poela vlastitim rijeima objanjavati lekciju, dotiui dijelove lutkine glave svojim dugim, elegantnim rukama. Ostale uiteljice dodavale su svoje primjedbe. Dok su uenice kimale glavom, priapnula sam Roani da se moj plan ostvaruje. Dok sam pouavala drugu generaciju, istodobno sam trenirala najbolje uenice iz prve generacije da postanu uiteljice. Bio je to iznimno teak zadatak, ali je sve ispalo kako treba. Mogla sam primijetiti daje nastavni program uenicama zaista zanimljiv, pa su brzo napredovale. Pretpostavljala sam da Topekai i ostale uiteljice do tree ili etvrte generacije vie nee trebati prevoditeljicu i mene. Sve su uenice pratile nastavu s punom pozornou, osim Harne, koja je stalno pogledavala na mobitel u depu. "Molim te da ostavi mobitel u torbici", rekla sam joj, uz podsjetnik samoj sebi da vie nijednoj

kikacrostuff.net

petnaestogodinjakinji ne dopustim pohaanje kole ljepote. Topekai ju je prijekorno pogledala. Pretpostavljala sam da je pomislila isto to i ja. Tijekom drugog semestra uvela sam jo neke promjene. eljela sam da moje uiteljice preuzmu i neke druge odgovornosti osim pouavanja. Mislila sam da e prije razviti vjetine potrebne za voenje posla ako naue i kako biti dobre menaderice. To je znailo da su u kolu trebale stizati dovoljno rano kako bi se pobrinule da u spremitu ima dovoljno plina za generator u sluaju nestanka struje. Budui da smo rijetko imali vie od etiri sata napajanja elektrinom energijom na dan, generator je bio vrlo vaan. Morale su se pobrinuti i da je u spremnik na krovu bilo napumpano dovoljno vode da nam je ne nestane dok djevojke budu vjebale pranje kose i da nam se ne dogodi da nemaju ime isprati ampon. U sluaju hladnog vremena, trebalo nam je i dovoljno drva za ogrjev. Ako nam usred dana nestane plina, vode ili drva za ogrjev, eljela sam da se uiteljice same pobrinu za nabavu. Trebalo im je neko vrijeme da te i neke druge zadatke preuzmu na sebe, djelomice i zato to veina nije imala previe iskustva s donoenjem odluka. Problem je bio i kulturoloke prirode, to mije bilo teko razumjeti. inilo mi se da im je povrijeen ponos zbog toga to se moraju brinuti o tako prizemnim stvarima kao to su struja i voda, ili to moraju osigurati da su podovi oko stolica za klijentice i police s proizvodima isti. Mislile su da bi se za to trebala brinuti az ili neka druga nie rangirana osoba. Osim toga, da bi osigurale zalihu plina, vode ili drva za ogrjev, morale su izai i razgovarati s chowkidorom. Bilo im je neugodno - ak je i bistra, samouvjerena Topekai bila posramljena - to moraju razgovarati s mukarcem izvan svoje obitelji. Trebalo im je mnogo vremena da odlue tko e biti ta koja e izai razgovarati s uvarom, a ak je i onda odabrana osoba morala imati nekoga u pratnji. Bilo mi je teko biti strpljiva s njima jer sam posve drugaijeg karaktera. Ja gotovo nikad previe ne razmiljam prije negoli krenem u akciju. Jednostavno krenem, ponekad s katastrofalnim posljedicama. Jednog sam dana odluila ignorirati uiteljice kad sam shvatila da je nestalo struje. Sjedila sam u svojoj sobi i pila aj te ak ukljuila stolnu svjetiljku i poela itati knjigu. Napokon mi je Topekai pokucala na vrata.

kikacrostuff.net

"Bakh niest, Debbie", rekla je ispriavajui se. "Ne moemo vjebati ianje." "Bakhtje nestala jo prije tri sata", rekla sam. "Sredite to!" Uzdahnula je, a onda navukla al preko kose i izala razgovarati s uvarom. Do poetka treeg semestra toga ljeta, uiteljice su se nauile brinuti o tome da kola ima dovoljno plina, vode i drva za ogrjev. Odluila sam da su spremne za jo nekoliko dodatnih obveza, pa sam im na poetku semestra uruila odreeni iznos novca. Bit e zaduene za kupnju svega to koli ustreba, poput sapuna za ruke te novih runika. Sve to sam od njih traila bilo je da vode evidenciju rauna. Njihove vjetine upravljanja bile su sve vee. Kad je ujesen poeo etvrti semestar, rekla sam im da me ne zovu osim u sluaju poara. Kazala sam im da se za sve ostalo mogu pobrinuti same, to su i uinile. Tijekom drugog semestra poela sam mijenjati i nastavni plan, tako da osiguram da uenice koje su zavrile kolu mogu bolje usluiti svoje afganistanske klijentice. Kad smo sastavile originalni nastavni plan kole ljepote za prvu generaciju 2002. godine, odvojile smo dva tjedna da ih nauimo pravilnu tehniku nanoenja minke. Nije mi dugo trebalo da uvidim kako zapadnjake ideje o minkanju Afganistankama nemaju nimalo smisla. Prema afgani-stanskim standardima, amerike su ene nosile tako malo minke da su praktiki nalikovale na mukarce - i to rune mukarce. Kad bi amerika klijentica otila iz salona s manikurom za sveane prilike, ula bih svoje uenice kako nezadovoljno mrmljaju ako im nije dopustila da je naminkaju i naprave joj kompliciranu frizuru. Mislile su da bez tih poboljanja izgleda malo bolje od afganistanske seljanke koja se brine za svoje pilie. Stoga sam se tijekom drugog semestra usredotoila na to da im pomognem lake nanijeti minku kakva je bila uobiajena u njihovoj zemlji. Naravno, sve e mladenke i nadalje eljeti izgledati poput transseksualaca, ali smatrala sam da barem mogu izgledati poput privlanijih i jedinstvenih transseksualaca. Drugoj sam generaciji uenica pokazala kako nanijeti minku tako da se istaknu najbolje osobine svake mladenke. Kako naglasiti konture debeljukastog lica i istaknuti jagodice, ili kako vizualno smanjiti veliki nos. Na koji nain posvijetliti neiju kou a da osoba ne izgleda kao da je upala u kantu brana. Kako prilagoditi minku boji

kikacrostuff.net

haljine. Jednog sam dana za svoj model upotrijebila Basiru, te im pokazala kako je individualan pristup njezinim zelenim oima omoguio da zablistaju poput zada, da njezina bakrena kosa izgleda poput vatre, a da njezine usne izgledaju njeno i slatko umjesto kriavo. eljela sam i da moje uenice slobodno eksperimentiraju i istrauju vlastite ideje o ljepoti, no to je za njih ipak bilo previe. Mislile su da svaku mladenku moraju naminkati posve isto i napraviti im jednaku frizuru. Ja sam smatrala da se mogu istaknuti kao kozmetiarke - i zaraditi vie novca - ako se malo udalje od uobiajene formule. Stoga sam itav jedan dan provela govorei im o kreativnosti. Otila sam na internet, isprintala kopije slika slavnih majstora i pokazala im kako su imali posve razliite pristupe portretu ili mrtvoj prirodi. Organizirala sam gledanje videosnimaka modnih revija, na kojima su ene nosile bluze obrubljene mjeseevim kamenjem i cipele nainjene od odepljivaa WC-a. Dobro, moda ne ba takvu odjeu i obuu, no svejedno dovoljno lude kreacije. Rekla sam im da kreativnost znai pustiti mati na volju. Dodala sam da je uvijek mogu obuzdati jednom kad su je pustile odgalopirati krug oko zvijezda. "Vi niste samo kozmetiarke", rekla sam im. "Vi ste umjetnice!" Zatim sam svakoj od njih dala jednu lutku za kreativnost. Rekla sam im da elim da svojoj lutki naprave zaista kreativne - to nije nuno znailo i prekrasne - frizure i minku. "Dovest u ocjenjivaki sud koji e odluiti koja je od vas bila najkreativnija", rekla sam. "Ta e djevojka dobiti posebnu nagradu na promociji." Roana im je sve to prevela. Razred je preplavilo uzbueno avrljanje prije nego to su Topekai i uiteljice stigle bilo to dodati. Dok smo hodali prema trnici, primijetila sam da u mene zuri jo vie mukaraca nego inae. Moda nisam bila dovoljno skromno odjevena, ili sam moda previe mahala rukama i gledala oko sebe, pa im nisam djelovala dovoljno pokornom. inilo se da su se otrcani mukarci u turbanima poredali kako bi se mogli mrtiti na mene. Tada sam ula nekoga kako vie iz ulaza u zgradu: "Feshal Mordagawl" Nisam znala to znae te rijei, no Sam se okrenuo kao da je netko u njega ispucao metak. Ugledao je mukarce koji su vikali i krenuo kroz gomilu prema njima. Jedan je od njih nestao, ali je Sam zgrabio drugog i stisnuo ga uza zid zgrade. Udario ga je, a krv je prsnula po proelju. Ja sam stajala usred gomile

kikacrostuff.net

vritei da prestane. Kad ga je napokon pustio, nekolicina mukaraca je istupila kako bi odvela pretuenog ovjeka. Sam se vratio k meni, a gomila se razdvojila kako bi ga pustila da proe. "Odlazimo", rekao je, pokuavajui ponovno ukrotiti raskutranu kosu. Ponaao se kao da je ova tunjava bila samo mala neugodnost. "Zamalo si otkinuo glavu tom ovjeku!" "To moja dunost." Sam se namrtio ugledavi modrice koje su mu se poele pojavljivati na aci. "Nazvao te prostitutkom, a mene tvojim svodnikom." Sada se inilo da su se svi ljudi pokraj kojih smo prolazili svom silom trudili da ne gledaju u nas. Promatrala sam Samova lea dok je hodao prema automobilu i prisjeala se pria koje mi je ispriao o danima i noima provedenim u borbi protiv Rusa. Ubijao je, iako ga je to prvi put toliko pogodilo da je ostao u kampu i pitao moe li umjesto ratnika biti kuhar. Proli su mjeseci prije nego to je ponovno izaao iz kampa. Tijekom naeg zajednikog ivota nikad u njemu nisam primijetila znakove nasilja. Bio je ljubazan prema strancima, dobrohotan prema siromanima i slabima, i njean prema meni. Volio je otrcane bolivudske filmove, u kojima su zvijezde plesale po proplancima ijedni drugima pjevali ljubavne pjesme. Sviali su mu se i filmovi 0 Rambu - Sylvester Stallone je u Afganistanu imao strastvene poklonike - i volio je svoju strojnicu, ali nisam znala mnogo Afganistanaca koji nisu imali oruje. Jedna od mojih klijentica u salonu u Paunovom zamku bila je kolovana, elegantna supruga afganistanskog diplomata i politiara. Znala sam da u torbici nosi pitolj; bila sam toga svjesna jer je jednom poela vritati kad je uenica u salonu premjestila njezinu torbicu. "Pazite!" rekla je. "Unutra je pitolj." Stoga me nije zabrinjavalo to to je Sam neko bio ratnik. No, sada sam bila malo zabrinuta. ak me i sam njegov izgled meu svim tim mukarcima u sandalama, s turbanima na glavi, zabrinjavao: u svojem crnom zapadnjakom odijelu i sunanim naoalama izgledao je poput negativca iz filma.

kikacrostuff.net

Okrenuo se i ravnoduno me pogledao. "Ne mogu biti na bazaru s tobom. Previe nevolje, moda u morati nekoga ubiti." Toliko o kupovini s mudahedinom. Toliko o bilo kakvoj romantinoj pomisli da emo Sam i ja zajedno istraivati grad. Bila sam nevjerojatno zaposlena vodei drugu generaciju uenica 1 kuu za goste, no u trenucima izmeu ta dva posla bila sam usamljena i eznula sam za drutvom. arko sam eljela izai i bolje upoznati grad. Zaista sam eljela otii na mandal - golemu vanjsku trnicu blizu rijeke Kabul koja se protee stotinama i stotinama metara - jer mi je to zvualo zabavno. Trebala sam obaviti i kupovinu, a mi smo prolazili pokraj trgovaca koji su prodavali stvari koje su mi trebale. "Ne moemo li stati i kupiti barem par stvari?" "To nije mogue." "Znai da nikad ne smijem otii na mandaiT "Dam ti svoj automobil. Moda da povede Roanu." Sam je odrao obeanje i dao mi svoj automobil. Bila sam malo nervozna to u ga sama morati voziti, pa je moj prvi izlet na cestu bio u pratnji gomile stranaca. Slijedili smo kombi po itavom gradu jer nisam imala pojma kako se snai. Kombi je poskakivao kroz prenapuene ulice, a svi smo vritali dok sam jedva uspijevala zaobii kolica i magarce te pjeake. Kao vozaica izazvala sam pozornost mnogih - bilo je ena i u drugim automobilima, no one gotovo nikad nisu vozile, pa ak ni sjedile na prednjem sjedalu. Mukarci su padali sa svojih bicikala! Vikali su mi: "Volim vas, gospodine!" Prvi put kad sam nekoga ula daje to rekao, pomislila sam da je, unato minki, naunicama i alu za kosu, mislio da sam mukarac. A onda mi je netko objasnio da na danju ne postoje rijei koje razlikuju spolove: on, ona i ono bile su jedna te ista rije. To je objanjavalo Samovo mijeanje zamjenica! Ubrzo sam se naviknula da mi se ljudi obraaju s "gospodine" ili govore "on" kad misle na mene. Iako je vonja u Kabulu bila jednako zastraujua kao mnogo toga to sam dotad uinila - poput vonje na toboganu koji je izletio iz tranica - postajala sam sve vjetija. Poela sam se osjeati prilino dobro jer sam bila jedna od rijetkih ena za volanom. Policajac koji je upravljao prometom na rotoru naviknuo se viati

kikacrostuff.net

me, pa bi podignuo ruku kako bi zaustavio sve ostale automobile dok sam ja prolazila. Jednom je doao do vozaeva prozora i mahnuo mi da stanem. Tada me upitao elim li podijeliti aj koji je imao u termosici na ploniku. Morala sam se nasmijati. Promet je kilometrima bio zakren, a stanje je postajalo jo gore, no ovaj je policajac bio spreman dati mi alicu aja. To je jedna od stvari koje volim kod Afganistanaca. Uvijek imaju vremena za aj. Moje zanimanje za novitet vonje prilino je brzo isparilo. Ni na trenutak se nisam mogla opustiti, a osim toga, oduvijek sam voljela voziti uz alicu kave i cigaretu. Osim toga, esto mi je zvonio mobitel, pa bih ga morala dohvatiti. Poziv je obino znaio da su kola ili kua za goste u kaosu, ili da se klijentica uspjela probiti kroz grad te da me eka, oajniki elei da joj obojim izrast prije nego to ode na odmor. Jednog sam dana onglirala mobitelom, kavom i cigaretom i jedva uspjela izbjei da se zaletim u stranji dio bivola. Odluila sam se odrei vonje u Kabulu. Stoga sam zamolila Sama da mi osigura vozaa svaki put kad bih poeljela izai. Umirala sam od elje da se vratim na mandal, no nisam eljela poi sama. Mnogo mi je ljudi reklo da sama ne bih bila sigurna, a osim toga, nisam znala dovoljno danja za cjenkanje s trgovcima. eljela sam afganistanske cijene, a ne visoke cijene koje bih dobila kao strankinja. Da je Ali bio u gradu, zamolila bih ga da me odvede, no bio je na putu. Mala Hama rado bi bila pola sa mnom, no jedva da je govorila engleski i nije mi mogla pomoi u cjenkanju. Naposljetku sam uvjerila Roanu - koja je, kad mi nije pomagala predavati u koli, pokuavala otvoriti vlastiti salon - da mi se pridrui. Odjenula sam svoju najduu, najtamniju suknju i tamne cipele, pa ak i burku, nadajui se da nitko nee primijetiti da sam strankinja. Voza je parkirao u blizini rijeke. Usput reeno, to je podruje na kojem su se mudahedinske frakcije toliko nemilosrdno borile da su zgrade s obiju strana rijeke Kabul bile prepune rupa. Nisam znala kako su neke od njih jo uvijek stajale. Roana i ja smo se ruku pod ruku zaputile na trnicu. Voza je hodao otprilike pet-est metara iza nas, kako bi se uvjerio da smo sigurne. Prele smo uzak most preko smrdljive rijeke, na kojoj je nekoliko ljudi uei pralo svoju odjeu. Odmah po prelasku na drugu stranu, poinjao je mandal.

kikacrostuff.net

Ljudi su prodavali stvari na stolovima, pokrivaima prostrtim na tlu, kolima i kolicima, pregradama i u trgovinama. ak i na vlastitim tijehma - jedan je mukarac prodavao privjeske za kljueve koji su visjeli na njegovoj vesti. Mislim da su neki od ovih prodavaa tamo bili ilegalno jer je naokolo hodao policajac s palicom, zamahujui njome prema malenim djeacima koji su na runicima prodavali nekoliko pepeljara te prema ovjeku s desetak ipkastih grudnjaka objeenih o ruku. Ti bi ljudi pobjegli kroz guvu, a onda se smjestili negdje drugdje. eljela sam se zaustaviti i sve pogledati, ali me Roana stalno pourivala. "Bolje da brzo krenemo dalje", rekla je. No bilo mi je nemogue brzo se kretati. Oko mene je bilo toliko mnogo ljudi da mi se inilo kao da je upravo zavrila velika parada. Bilo je i toliko mnogo stvari da mi se inilo kao da je upravo eksplodiralo golemo spremite i razasulo robu svuda oko nas. Budui da mi burka nije omoguivala dovoljno dobar periferni pogled, morala sam se neprestano zaustavljati kako bih se mogla okrenuti i sve vidjeti. Razliite vrste robe bile su grupirane zajedno. Roana me povukla u sporednu ulicu i pokazala mi dvorite okrueno s tri kata duana koji su prodavali umjetno cvijee - goleme rue, dugake kitice makova, pa ak i plastina boina drvca. Proli smo pokraj niza trgovina koje su prodavale mehanike ivae strojeve, sve s prekrasnim pozlaenim dizajnima sa strane. Proli smo pokraj niza trgovina koje nisu prodavale nita drugo osim noeva i kara, a zatim niz trgovina koje su prodavale samo sredstva za kupanje beba. Naravno, bio je tu i golem prostor na kojem su se prodavali samo alovi. Dok smo hodale pokraj tanda koji je nudio dugake nizove suhih datulja ovjeenih o drveni tap, osjetila sam kako me neto ubolo u stranjicu. Nisam obraala pozornost na to. Pretpostavila sam da me u toj guvi na trnici netko sluajno oeao. Malo sam ubrzala, ali sam opet osjetila isto - no ovaj put kao da me netko namjerno pipao. "Mislim da me netko upravo zgrabio za dupe", proaputala sam Roani. Ona me povukla naprijed. No onda sam to opet osjetila. Netko me definitivno pipao. Okrenula sam se i ugledala golema, runa mukarca koji je hodao gotovo priljubljen uz mene. Prostrijelila sam ga pogledom kroz svoj mali prozori

kikacrostuff.net

na burki u nadi da e to shvatiti kao upozorenje. No im sam se ponovno okrenula naprijed, posegnuo je i ponovno me zgrabio. Tada sam se okrenula, burku prebacila preko glave i odalamila ga akom ravno u lice. Roana se gotovo onesvijestila od oka. Prodavai u okolnim trgovinama istrali su na ulicu u panici. Ja sam vritala iz petnih ila na svojem najboljem loem danju da me taj tip zgrabio za stranjicu i da to neu podnositi. Tip je pao na pod, a svi su se skupili oko njega pokuavajui shvatiti u emu je problem. Mogla sam uti kako im Roana na danju govori da me mukarac povlaio za rukav. "Nije me vukao za rukav!" rekla sam. "Uhvatio me za dupe, Roana." No za nju je bila prevelika sramota rei to se doista dogodilo, pa je nastavila svima govoriti da me vukao za rukav. A onda me odvukla iz guve. "To se esto dogaa na mandaiju", rekla mi je. "Molim te da se smiri, pa emo ubrzo poi kui." "Mislila sam da im je zabranjeno doticati ene koje im nisu supruge." "I jest, ali to svejedno ine." "Vi nita ne inite kad se to dogodi?" Zatresla je glavom. "Previe nam je neugodno." Jo smo nekoliko minuta hodale u tiini. Trenutano sam bila previe ljuta da bi me zanimao karneval robe koji me okruivao. Bila sam okirana da su Roana i ostale ene morale trpjeti to ih mukarci drpaju na mandaiju. Sjetila sam se svih onih ena u zatvoru koje su se usudile suprotstaviti spolnom poretku tako to su imale deka ili su pobjegle od loih supruga. Zbog ega su mukarci na trnici tako lako mogli kriti pravila? Sjetila sam se oiljaka na Nahidinim leima i osjetila kako me obuzima novi val bijesa u njezino ime. Roana i ja smo se zaustavile kako bismo kupile toaletni papir, a ja sam ponovno osjetila ruku na svojoj stranjici. Okrenula sam se i vidjela da nas je isti runi mukarac slijedio. Vidjela sam i policajca na rubu mnotva, pa sam zgrabila tipa za koulju i poela ga vui prema policajcu - ponovno na loem danju viui da me zgrabio za dupe. Policajac me nekoliko trenutaka sluao, a onda izvukao palicu i poeo udarati

kikacrostuff.net

mukarca. Promatrala sam sa zadovoljstvom kako je jedan mali uzvratni udarac pomogao uspostaviti ravnoteu izmeu mukaraca i ena. No Roana me zgrabila za ruku i odvukla me prema automobilu. "Zao mi je, Debbie, ali vie nikad neu s tobom poi na mandai", rekla je. Bez obzira na to koliko sam je esto pitala da poe sa mnom, ona je to odbijala - ljubazno, ljupko, ali odluno. az - moja domaica sa zlatnim zubima - i ja kleale smo u kupaonici blizu bokarija, pei na drva koja je nalikovala na otmjenu metalnu kantu za smee. Grijala je i kupaonicu i vodu, a ja sam dimom napunila prvi kat kue za goste, pokuavajui si pripremiti toplu kupku. az je odkrinula prozor kako bi pustila dim da izae, a onda otvorila vrataca s prednje strane bokarija, utrpala unutra jo novina i posloila ih oko drva, te sve popricala benzinom. Povukla sam se do suprotnog zida kad je unutra ubacila zapaljenu ibicu, a onda prila blie kad sam vidjela da se vatra uhvatila. Kroz metalnu cijev koja je vodila od bokarija prema van ponovno je poeo izlaziti dim, no az je i za to imala rjeenje. Istrala je iz kupaonice, a onda se vratila s vrpcama mokre tkanine. Oko vrue cijevi omotala je tkaninu, koja se poela isparavati, a onda se prilijepila za pukotine u metalu. Za nekoliko minuta dim se raistio. Mogla sam se okupati a da ne umrem od kalja. Bila je to ona vrsta herojskog podviga zbog kojeg sam odluila zadrati az. Ne da nije znala teko raditi. Radila je poput industrijskog stroja kad se radilo o ribanju podova, no stroja s grekom - neke bi dijelove poda izribala gotovo do drugog sloja, a druge bi ostavila nedirnute. urila bi kroz kuu za goste i za sobom ostavila trag slomljenih alica, a ponekad i svjetiljaka. Trebala je glaati nau odjeu, no esto je jednostavno zaboravila na to. Moda ak nije niti shvaala zbog ega su ljudi inili takve stvari, budui da je sama bila tako neuredna. Sam bi posegnuo u svoj ormar i izvukao jednu zguvanu koulju za drugom te me upitao zato ne moemo pronai bolju spremaicu. A az je uvijek, uvijek trebala poistiti toalete u koli i salonu svakog jutra. Bez obzira na to koliko sam joj puta to rekla, jo bih vidjela klijentice kako izlaze iz toaleta s pristojno nezadovoljnim izrazom lica. Zakljuila sam da bi jedan od problema mogao biti taj to je az jednostavno imala previe posla. Kad smo se tek uselili u Paunov zamak, njezin je najvei zadatak bio odravati istom kuu za goste. No kad je kola

kikacrostuff.net

ljepote poela raditi, koliina posla se poveala. Nisam vidjela kako bi sve to mogla obaviti sama, pa sam zamolila Sama da joj kae kako emo joj pokuati pronai pomonicu. Idui se dan az pojavila s postarijom enom koja je toliko nalikovala na nju da sam rekla Samu da je pita nije li joj starija ena sestra ili roakinja. Nakon kratkog razgovora, ponovno se okrenuo prema meni. "To mu majka." Bila sam okirana. Druga je ena izgledala samo nekoliko godina starija od az. "Koliko joj je godina?" pokazala sam na az. "Dvadeset i pet", rekao je. Pretpostavljala sam da az ima barem pedeset godina - da je starija od mene! "elim znati vie!" rekla sam Samu kad sam primijetila da je krenuo prema vratima. "elim itavu priu." "Treba pitati Roanu", rekao je. "az ne ispriati mukarcu sve seksi detalje koje eli znati." Tako sam morala priekati dok Roana nije svratila do Paunova zamka kasnije tog popodneva. Onda sam ih obje povukla u svoju sobu. az i njezina majka su bile Hazari. Talibani, koji su uglavnom bili Patuni, posebno su prezirali Hazare, smatrajui ih neznalicama - ne mnogo boljim od magaraca, predodreenim samo za najgore poslove. Iako je azina obitelj izdrala u Kabulu tijekom veeg dijela rata, pobjegli su u planine kad su talibani stigli jer se prialo da novi vladari namjeravaju ubiti sve Hazare. az i njezina obitelj godinu su dana ivjeli u planinskoj peini, skupljajui, pa ak i kradui hranu s farmi kako bi preivjeli. Dok je az priala ovaj dio prie, bila sam iznenaena kad sam uoila da se smjeka. Pokazalo se da je tada bila udana za dobrog mukarca, nekoga koga je duboko voljela. Njezina su sjeanja na te godine bila sretna, unato svim nedaama. Onda je njezin suprug jednoga dana naletio na skupinu talibana koji su ga ubili. Kad su ona i njezina obitelj uli da su talibani otili, spustili su se s planine i pronali roake koji su im neko vrijeme pomagali. azina je obitelj uskoro odluila udati je za dobrostojeeg mukarca ija prva ena jo nije rodila sina. No az nije uspjela zaeti s tim mukarcem, pa se razveo od nje. Tada ju je obitelj udala za

kikacrostuff.net

treeg mukarca, koji je ivio u Kunduzu, sjeverno od Kabula, s drugom enom. Nije elio da se az useli u njegovu kuu s drugom enom, pa je nastavila ivjeti sa svojom majkom. Ipak, i on se nadao da e mu roditi sina, pa ju je esto posjeivao u Kabulu radi seksa. Takoer ju je pokuao nagovoriti da mu da novac. Taj je problem rijeila otiavi u Ulicu zlata i pretvorivi svoju uteevinu u prstenje i narukvice koje on nije zapazio. az jo nije uspjela zaeti ni s tim mukarcem. Prljavim je prstima brisala suzne oi dok je Roani povjerila kako se boji da e se i on rastati od nje. Stoga sam je, unato svemu, odluila zadrati. Naposljetku, vodila sam program koji je trebao pomagati enama, a nisam eljela da to budu samo kozmetiarke i frizerke. eljela sam pomoi i siromanim enama bez posebnih vjetina poput az, ako je to bilo mogue. No inilo se da se njezin rad nikako ne popravlja. Nastavila je razbijati stvari, ili bi one ponekad jednostavno nestale, a ja nikad nisam bila sigurna je li ih bacila zato to ih je razbila, ili ih je netko ukrao. Bilo mi je teko povjerovati da bi ih az mogla ukrasti, jer mi je esto donosila vrijedne stvari koje bih ostavila na krivom mjestu. No, kad je nestao zlatni prsten s mojeg nonog ormaria, zahtijevala sam da mi kae to mu se dogodilo. az, njezina majka, na chowkidor, na kuhar - itavo je kuanstvo bilo u previranju zbog optubi i protuoptubi. Na kraju je Sam predloio da svi odemo posjetiti mulu vidovnjaka za kojeg je uo. Zamisao je bila da svi osumnjienici stanu ispred mule i objave svoju nedunost, nakon ega bi on mogao odluiti tko govori istinu. Veselila sam se posjetu muli vidovnjaku, ali azina je majka objavila da je pronala prsten na podu salona ljepote. Stoga nikad nisam saznala to se zapravo dogodilo. Onda se pojavio novi problem sa az. Jedna od uenica dotrala je plaui u salon, s rukom poloenom na grudi. Zgrabila sam je, natjerala da legne i povikala: "Mislim da ima srani udar." Topekai i Basira prile su kako bi porazgovarale s djevojkom, a ona im je ispriala da ju je az zgrabila za grudi. "Ne", pobunila sam se. "Mislim da az nikad ne bi uinila neto takvo. Ili ako jest, to je bila ala." No javile su se jo dvije uenice koje su mi rekle da je az istu stvar uinila i njima, da ih je zgrabila ne samo za grudi, nego i za

kikacrostuff.net

meunoje. Jedna od njih podignula je tuniku kako bih mogla vidjeti stranu jedne dojke. Na njoj su bile modrice. Pozvala sam Roanu i zamolila je da doe do nas. Kad je stigla idueg dana, posjela sam az i ispriala joj to su mi rekle uenice. "To je seksualno napastovanje", rekla sam joj. "Da si mukarac, mogla bi zbog toga zavriti u zatvoru." Roana je prevodila, ali je az zatresla glavom kao da je potpuno zbunjena. "Kae da ona ne radi takve stvari", rekla je Roana. "Kae da druge djevojke govore lai o njoj." Nisam znala to da mislim. Iduih nekoliko tjedana nastavila sam ispitivati uenice je li se izgred ponovio. Nekoliko su puta rekle da, az ih je zgrabila. Nisam im eljela vjerovati jer me to podsjetilo na runog mukarca koji me pipao na mandaiju. Mislila sam da je az toliko gladna seksa ili ljubavi da joj se inilo da je jedini nain da ih dobije bio da zgrabi jednu od djevojaka. Pokuavala sam racionalizirati njezino ponaanje jer sam joj i dalje eljela pomoi. No onda sam jednog dana vidjela kako je straga prila jednoj od uenica dok je obuvala cipele i zgrabila je za grudi. Uenica se ukoila i poela plakati. Otrala sam na drugu stranu prostorije i gurnula az uza zid. "Sada je dosta", rekla sam. "Otputena si." Bilo mi je grozno to sam je morala otpustiti, a jednako su se osjeale i sve uiteljice, pa ak i uenice. az je dosad postala dio obitelji; bila nam je poput zloestog djeteta kojeg su svi voljeli unato svemu. Oko tjedan dana sve smo bile potitene. Jedna od mojih klijentica, koja je bila psihologinja, upitala me to nije u redu, a ja sam joj objasnila situaciju. "Netko joj je vjerojatno cijeli ivot inio istu stvar", rekla je. A onda se az vratila. Cijelog se dana motala ispred kompleksa, alosno provirujui unutra svaki put kad bi chowkidor otvorio kapiju. Napokon sam izala i uvela je u kompleks. Zagrlila sam je i obje smo se rasplakale. "Samo to nemoj vie nikad ponoviti", rekla sam joj. injenica daje dobila otkaz nekako ju je promijenila. Sjetila bi se poistiti kupaonicu. Prestala je razbijati toliko mnogo stvari. Poela je bolje odravati odjeu i kosu. Meni je laknulo jer mi je az bila draga i eljela

kikacrostuff.net

sam vizualne dokaze da joj ivot moe postati bolji, kao to su boljima postajali i ivoti frizerki i kozmetiarki. Zatim je jednog dana Sam naletio na azinu majku dok je hodala prema kapiji kompleksa, i neto joj je palo na tlo. Radilo se o jednoj od baterijskih svjetiljaka koje smo drali pokraj kreveta kako bismo usred noi mogli pronai put do kupaonice. Otpustio ju je na licu mjesta i sve azine molbe i preklinjanje nisu ga mogle natjerati da promijeni miljenje. "Ako je ukrala neto sitno, jednog e dana ukrasti i neto veliko", zakljuio je Sam. Nahida, njezin suprug Talib i njihov sin vratili su se u Kabul neposredno prije poetka treeg semestra. Stanovali su kod njezinih roaka dok je ona upijala sve stoje mogla nauiti od mene i ostalih uiteljica. Znala sam da e Nahida biti jedna od mojih najboljih uenica. Voljela bih da je mogla stanovati kod nas u Paunovom zamku kako bih je mogla ee viati izvan kole, no Sam i ja esto bismo pozvali nju i supruga na veeru. Nahida bi nam priala o svojim poslovnim planovima. Imala je mnogo sjajnih ideja! No, suprug joj je sjedio tamo poput golema, tupa kamena. Nakon to je otila, vezu smo odravale telefonom i e-mailom. Salon koji je otvorila u samo je nekoliko mjeseci postao iznimno uspjenim. Napravila je posjetnice i dijelila ih na vjenanjima. Distribuirala je letke koji su nudili dva sisanja za cijenu jednog ako klijentica sa sobom dovede prijateljicu. Poela je dobro zaraivati, ime joj je suprug bio oduevljen. No zbog toga nije postao nita bolji. Jo ju je tukao jer je odbijala seks - nije eljela vie djece, a on nije htio upotrebljavati zatitu. Tukao ju je zbog mnogo razloga, a kad se nije mogao sjetiti razloga, istukao bi je zato to je bila pametna, mlada i lijepa. A pogotovo zato to je bila ena. Kad su me prijatelji iz Michigana pitali kako mogu pomoi Afganistanu, poslala bih im velik popis stvari koje su mogli uiniti ili mi ih poslati. I uvijek bih ih zamolila da se mole za Nahidu, da preivi svoj brak. Skrivala je dio zarade, tako da joj suprug nije znao koliko je zapravo bila uspjena. Toliko je mnogo radila i toliko esto dobivala batine da ju je ak i prva supruga poela aliti. Tada je Nahida prvoj supruzi poela

kikacrostuff.net

donositi darove - slatkie za njezinu djecu, parfem, novu haljinu kad je trebalo poi na neko vjenanje, ak i novi televizor. Tijekom vremena, dvije su supruge postale bliske kao sestre. Tada je prva supruga zatrudnjela i rodila djeaka. Nahida je bila sigurna da je to njezina prilika da pobjegne iz tog braka. To je eljela vie od bilo ega na svijetu. Preklinjala je prvu suprugu da uvjeri supruga da se razvede od nje. "Reci mu da sam zla, da u ga osramotiti radei izvan doma, reci mu da se razvede od mene jer u mu donijeti samo nevolje", molila ju je Nahida. "Pokuat u", obeala je prva supruga. Zatim je poela sve to aputati Talibu. Istaknula je mnotvo Nahidinih mana kao supruge te da su mu se ljudi iz susjedstva smijali jer je nije mogao kontrolirati. Rekla mu je da ni ona vie ne moe podnijeti da ivi u istoj kui s tom skorojevikom bez potovanja. Talib je primio na znanje sve to mu je rekla prva supruga i poeo jo jae tui Nahidu kako bi je natjerao da postane prikladna supruga. No, kako bi ouvao mir s prvom suprugom, naposljetku je pristao razvesti se od nje. ak je odluio dopustiti Nahidi da odvede njihova sina - "izrod te zle ene", kako gaje nazvala prva supruga - iako bi oevi u sluaju razvoda gotovo uvijek zadrali djecu. Nahida se vratila u dom svojih roditelja, a oni su zbog toga bili presretni. Sada ima vlastiti salon te nekoliko zaposlenica. Izvozi rune radove iz provincija, radi kao prevoditeljica i esto je pozivaju kao govornicu na konferencijama o enskim pravima. Kae mi da joj je posve svejedno hoe li se ikad ponovno udati. tovie, sada to vie ne mora uiniti.

Poglavlje 7
Koncem proljea iznenada sam izgubila polovicu novca koji mi je obeala njemaka nevladina organizacija za kolovanje druge i tree generacije uenica. Nevladinu je organizaciju sponzorirala njemaka vlada, koja je povukla dio svojih sredstava, pa su se loe vijesti dokotrljale i do mene. Ve sam upisala dvadeset i pet

kikacrostuff.net

djevojaka na sljedei teaj, ali sam sada imala novca samo za njih dvanaest i pol. Priznajem, nisam dobra u prikupljanju donacija. Nemam pojma kako se sastavljaju zamolbe niti ine sve one stvari koje privlae donatore. Zato sam se oslonila na jedinu stvar za koju sam znala da donosi novac. Odluila sam da u pojaati posao u salonu i zamoliti Topekai te jo nekolicinu bistrih uenica poput Basire da ostanu raditi nekoliko sati due nakon nastave kako bi se pobrinule za klijentice koje plaaju nae usluge. Nadala sam se da u uspjeti financirati sljedei teaj profitom od salona. Budui da za zapadnjakinjc u Kabulu nije bilo previe luksuza, bile su spremne dobro platiti za malo panje. Napravila sam letke o salonu i ostavila ih na mjestima koje su zapadnjaci esto posjeivali, poput zapadnjakih restorana i trgovine u kojoj su kupovali alkohol. Uz to sam zamolila klijentice da ih ponesu sa sobom i raire vijest po svojim stambenim kompleksima. Uskoro me mnogo novih klijentica poelo zvati kako bi ugovorile termine. Sada je problem bio kako im objasniti put do Paunova zamka budui da u Kabulu nije bilo ulinih natpisa ni adresa. Zato su moje upute glasile otprilike ovako: Doite do Internet-kafea blizu rotora u Shar-e-Nowu, onog pokraj zgrade hitne pomoi s crveno-bijelim proeljem. Skrenite desno i nai ete se u glavnoj ulici u Shar-e-Nowu. Prije nego to stignete do razruene kinodvorane, vidjet ete arkoutu zgradu. Tamo skrenite desno, a onda prijeite ulicu s mrtvim kravama. Nastavite se voziti pokraj kue starog ratnog vode i skrenite lijevo u iduu ulicu. Vidjet ete plavo-bijelu kutiju i znak na kojem crnim slovima pie ASSA. Malo ispred njega je siva zgrada ispred koje sjedi mnotvo Afganistanaca, krojaka radnja, kompleks s plavom kapijom te bunar s runom crpkom na uglu. Moja kua za goste je ona s plavom kapijom. Ako mi kaete kad namjeravate doi, ja u biti strankinja sa utim alom koja stoji pokraj bunara i razgovara na mobitel. Oko mene e vjerojatno biti malena skupina ljudi. Mnogo je novih klijentica poelo dolaziti u salon, stoje znailo da su Topekai, Basira i Bahar-jo jedna pametna uenica iz druge generacije - bile izloene irokom krugu strankinja. U poetku se inilo daje svaka zapadnjakinja koja je dola u salon uinila neto to ih je zaprepastilo.

kikacrostuff.net

Jedna mlada ena je eljela depilaciju bikini zone. "Ona je nevjesta?" upitala me Topekai, pogreno pretpostavivi da je predbrana depilacija tijela i ameriki obiaj. Zatresla sam glavom. "Odlazi na Cipar na tjedan dana sa svojim dekom." Druga je ena ula kroz vrata i demonstrativno odmotala al za kosu te se izvukla iz svojeg dugakog kaputa. Zatim je koulju zategnula preko trbuha tako da smo sve mogle uoiti malenu izboinu. "Trudna sam!" veselo je uzviknula. Bahar je zablistala. "Va suprug je sretan?" upitala je. "Oh, nisam udana", odgovorila je ena. "Bit u samohrana majka." Trea je ena dola i predstavila se kao lanica diplomatskog zbora u jednom od veleposlanstava. Kad je skinula kaput, sve su afganistanske frizerke razmijenile znakovite poglede i zatim spustile glave kako bi sakrile svoj smijeh. ena je bila odjevena u bluzu kroz koju se nazirao njezin trbui i groznu minicu koja je jedva pokrivala njezinu pozamanu stranjicu. ak sam i ja bila okirana! Dok sam je iala, mogla sam uti djevojke kako se hihou u jednoj od stranjih prostorija. Kad je otila, provirila sam u sobu kako bih provjerila to ih je toliko razveselilo. Nala sam Basiru kako se epuri pred kolegicama, suknje podignute oko butina i gomilom runika naguranim u donji ve. "Ja sam diplomat!" rekla je epurei se po sobi. "Ja sam veliki diplomat!" No, malo pomalo moje su se frizerke priviknule na udne obiaje strankinja i nauile ostati ozbiljne i profesionalne. Znala sam da je to dobar znak, jer ako su se nauile brinuti za stran-kinje, tada e moi zaista dobro zaraivati. No, povremeno bih se nala u neugodnom poloaju kad bih morala odbiti klijenticu jer sam bila jedina frizerka kojoj su vjerovale da ih oia ili oboji, a nisam imala dovoljno vremena da ih sve primim. U SAD-u djevojke pohaaju kole ljepote tijekom itave godine. Tada obino nekoliko godina rade u jeftinom frizeraju prije nego to se zaposle u otmjenom salonu. Tamo nekoliko mjeseci samo peru kosu ili rade kao pomonice iskusnih stilista prije nego to dobiju vlastite klijente. Moje afganistanske frizerke dobile su

kikacrostuff.net

samo dvanaest tjedana obuke u koli ljepote te nekoliko sati egrtovanja u salonu, to znai da jo nisu bile spremne zapadnjakim klijenticama pruiti kvalitetu usluge koju su oekivale. Noja sam znala da uz jo malo iskustva mogu postati jako dobre jer su bile vrlo motivirane. Stoga sam se usredotoila na to da ih klijentice to bolje upoznaju. Ako bi klijentica dola u salon na ianje i pramenove, rekla bih joj da u je ja oiati, no da e Bahar napraviti pramenove - da ona to radi bolje od mene, stoje bila istina. Osim toga sam u ponudu odluila ukljuiti dodatne usluge. Otkrila sam ginekoloki stol u samom dnu kontejnera za prijevoz, koji sam i dalje obilazila svakog tjedna kako bih donijela nove potreptine. Nisam imala pojma kako se stol tamo naao, ali sam shvatila da bih ga mogla upotrijebiti za masae, kozmetike tretmane lica, pa ak i pedikuru. Kanadska maserka pouila je Topekai i Basiru, pa je to bilo savreno. Poela sam govoriti klijenticama da nudimo i masae i pedikuru. Ta je vrsta usluge - pogotovo pedikura - uskoro procvjetala. U samo dva tjedna radile smo na stopalima iz Bosne, Australije, Londona, SAD-a, Njemake, Francuske, vicarske, Rusije i Filipina. Poele smo se baviti i uljepavanjem afganistanskih mladenki. To je bio iznenaujui obrat, budui da nikad nisam oekivala da u se baviti minkanjem za vjenanja. Za to sam kolovala svoje uenice, a izgled transseksualca ionako nije bila moja specijalnost. No pokazalo se da je postojalo mnogo afganistanskih ena koje su se vratile u zemlju nakon to su godinama ivjele na Zapadu i ovdje se zaruile. Njihovi su roditelji eljeli da prou tradicionalne afganistanske zaruke i vjenanje, ali te su djevojke prezirale pomisao na ekstremnu minku i kosu na kat. Prva zapadnjaka Afganistanka koja se nala u toj situaciji preklinjala me da je pripremim za vjenanje. Sloila sam se, no zatraila sam je 300 dolara za njezinu minku te po 10 dolara za svakog lana njezine povorke. Uobiajena cijena za minkanje afganistanske mladenke bila je izmeu 100 i 160 dolara, no ja sam eljela postaviti visoku cijenu kako se moj salon ne bi naao u situaciji da se mora natjecati sa salonima mojih uenica. Ta prva mladenka dola je sa svim svojim roakinjama i prijateljicama, a ja sam je minkala oko pet sati. Mogla sam posao zavriti i za dva, no izgleda da je tradicionalni pristup rastegnuti postupak na pet sati i od toga nainiti itavu predstavu. Mladenka je na

kikacrostuff.net

vjenanju svima ispriala da sam je ja minkala, pa sam poela primati mnotvo poziva od drugih mladenki u istoj situaciji. Ali, ak ni s tim dodatnim poslom nisam uspijevala dovoljno zaraditi kako bih pokrila sve trokove kole. Primala sam mnotvo poziva i od mukaraca koji su eljeli doi u salon, no sve sam ih odbila jer u Afganistanu mukarcima jednostavno nije bio doputen pristup u salone ljepote. No naila sam na velik broj stranaca koji su me preklinjali za ianje ili ak manikuru, pa sam ih poela aliti. Afganistan moe biti zaista naporan za strance koji ovdje borave due vrijeme. Obino su itavo vrijeme zatvoreni u svojim veleposlanstvima ili kompleksima nevladinih organizacija, a kad napuste ta etiri zida kako bi izali na teren, nikad ne znaju hoe li ba njihovo vozilo naletjeti na bombu. Kad god bih se vozila u svojem automobilu i primijetila jedan od dipova neke velike nevladine organizacije ili tenk snaga za odravanje mira, rekla bih svojem vozau da zaostane stotinjak metara iza njih u sluaju da postanu meta napada. Stoga sam alila sve te mukarce kojima je u ivotu trebalo malo luksuza. Osim toga, bilo mi je jasno da bi oni mogli postati dobar izvor zarade. Poela sam raditi na njima kasno poslijepodne i uveer, nakon to su kola i salon ve bili zatvoreni, a sve moje djevojke otile kui. No upravo kad su sva ta nastojanja da proirim posao u salonu poela pokazivati rezultate, sigurnosno stanje u Kabulu postalo je doista loe. Ponovno je bilo izborno doba, samo to su ovaj put ulozi bili znatno vei. Afganistanci e u listopadu birati novog predsjednika tajnim glasovanjem. U izbornoj je utrci bilo gotovo dvadeset kandidata, a medu razliitim frakcijama kojima su kandidati pripadali bilo je mnogo sukoba. U odreenim je krugovima vladala sumnja da e Sjedinjene Drave namjestiti izbore kako bi osigurale pobjedu svojeg omiljenog kandidata, aktualnog predsjednika Hamida Karzaija. A naravno, talibani su se protivili izborima bez obzira na to tko pobijedio. U zemlji se poveao broj otmica i bombakih napada te opeg nasilja, a Ameriko je veleposlanstvo svoje dravljane savjetovalo da budu to neprimjetniji. Ujedinjeni narodi imali su sustav uzbune za svoje zaposlenike, a veina nevladinih organizacija i veleposlanstava u Kabulu slijedila je njihov primjer. Zeleni grad znaio je da se moete gotovo svuda

kikacrostuff.net

slobodno kretati, bijeli grad je oznaavao da moete otii na samo nekoliko sigurnih mjesta izvan svojeg kompleksa, dok je crveni grad praktiki oznaavao da trebate poeti planirati evakuaciju. Ujedinjeni narodi tih su mjeseci klasificirali Kabul kao bijeli grad. Iako Paunov zamak nije imao sigurnosne mjere bijeloga grada - nije bilo nazubljene ice na vrhu zidova kompleksa, prozora sa zatitom od eksplozije, ni proturaketne barikade na vrhu zgrade - nekolicina stranaca ipak se uspjela iskrasti do mojeg salona. Osobno sam ignorirala upozorenja. Nije mi se inilo da je toliki strah nuan sve dok ste oprezni i potujete kulturu u kojoj ivite. Moja najsnanija reakcija na upozorenja bijeloga grada bila je iritiranost, jer su upozorenja bila loa za posao. No veina mojih klijenata nije uspijevala izbjei restrikcije koje je donosilo upozorenje bijeloga grada. Nazivali bi da otkazu svoje ugovorene termine i alili se da su zarobljeni unutar svojih kompleksa. Nakon mnotva takvih poziva sinula mi je ideja. "Kako bi bilo da mi doemo do vas?" upitala sam. "Ako mi uspijete ugovoriti nekolicinu klijenata, uzet u Samov automobil i napuniti prtljanik kozmetikim preparatima. A onda djevojke i ja jedno poslijepodne moemo raditi u vaem kompleksu." Nedugo nakon toga poele smo redovito odlaziti u komplekse razliitih nevladinih organizacija diljem grada. Nae su nam klijentice bile tako zahvalne - i vrlo sretne to smo im odvlaile pozornost od trenutane situacije - da su nam davale izvrsne napojnice. Nakon jednog takvog izleta djevojke nisu mogle mirno sjediti u automobilu jer su mnogo zaradile na napojnicama - a to je bilo povrh onoga to u im ja platiti za posao koji su obavile. Upitala sam Basiru koliko je dobila napojnica. "Pedeset dolara!" Njezine su se zelene oi iskrile od radosti. "Moj suprug toliko ne zaradi u dva tjedna!" Sam me neprestano pogledavao dok sam pokuavala itati knjigu. Bili smo u spavaoj sobi, s ukljuenim televizorom, no on zapravo nije gledao bolivudsku dramu. Zurio je u mene kad god bi uhvatio priliku, iako bi to zanijekao kad bih ga uhvatila. "to je?" upitala sam ga valjda peti put. "Zato zuri u mene?"

kikacrostuff.net

Uzdahnuo je i olovkom nekoliko puta kucnuo o svoju alicu aja, kao da se radi o jajetu koje pokuava razbiti. "Moram poslati neto novac kui", napokon je kazao. "Zato?" "On mora ii doktoru." "Tvoj otac?" "Ne, ona. Ona mora ii doktoru." "Koja ona? Tvoja majka, tvoja sestra, tvoja ki..." "Moja ena." "Je li bolesna?" Ako sam morala misliti na nju, to je bilo lake ako boluje od fatalne bolesti i polako propada te nestaje s periferije mojeg ivota. Zatresao je glavom, a onda ponovno uzdahnuo. "Trudna je." Osjeala sam se kao da sam upravo pala iz zrakoplova. Tog sam proljea zaista mnogo radila - jutra sam provodila u koli, a popodneva u salonu - tako da sam svake veeri jedva prola kroz kompleks na putu do nae sobe, nadajui se da e me moj dragi suprug malo maziti. Meutim, brzo sam nauila da ga moram stjerati u kut i silom natjerati da mi pokae malo ljubavi. A to, naravno, nije bilo ono to sam eljela. Da budem posve fer prema Samu, jo je imao velikih problema sa svojom tvrtkom. No jednom kad je posao krenuo nabolje, njegovo je ponaanje vie-manje ostalo isto. Meu nama su postojale kulturoloke razlike preko kojih je bilo jednako teko prijei kao i preko planine Hindu Kush. A nijedno od nas nije imalo pojma kako to uiniti. esto smo se svaali. tovie, jedna od prvih novih Samovih engleskih rijei tih dana bila je dinosaur, njegovo ime od milja za mene, jer je mislio da se borim kao dinosaur. Iskazivanje osjeaja - ili nedostatak iskazivanja osjeaja - izazivalo je jednu svau za drugom. Na primjer, mnoge smo veeri utroili na vikanje i suze jer bih ja ula u nau sobu i poljubila ga, a on bi se povukao sa zabrinutim izrazom lica. Napokon smo zamolili Roanu da prevede problem. Pokazalo se da bih ga esto poljubila nakon to je obavio ritual ienja za veernju molitvu. Zbog toga bi morao zagrijati vodu i sve obaviti ispoetka.

kikacrostuff.net

No ak i kad bih se sjetila poljubiti ga prije ienja za molitvu, bio bi prilino nezainteresiran. Nije razumio zbog ega sam se eljela drati za ruke ili ga zagrliti i poljubiti, ili jednostavno dodirivati. Nikad nije inio nita od toga sa svojom afganistan-skom suprugom, a njegov otac to nije inio s njegovom majkom. Mislim da Sam nikad nije vidio afganistanskog mukarca kako se sa enom ponaa na takav nain. Afganistanski mukarci hodaju ulicama Kabula drei se meusobno za ruke. esto u razgovoru dotiu jedan drugoga ili se ak zagrle, ali ih nikad ne moete vidjeti da se tako ponaaju sa enom. Jednom prigodom, kad smo se Sam i ja negdje zaputili u svojem automobilu, posegnula sam i poela mu milovati ruku. Pocrvenio je i povukao se dalje od mene. "Nije vrijeme za seks, Debbie!" prosiktao je. "Ne elim sada voditi ljubav", rekla sam, iako tko zna -moda bih to i poeljela da on nije izgledao kao da eli iskoiti iz automobila. "Samo se elim pomaziti." "to je to pomaziti?" upitao je nervozno. Jednostavno mu nije bilo jasno. A poput veine ena, ja sam eljela da mi suprug bude srodna dua - ne samo da mi pokazuje fiziku naklonost, nego i da bude zainteresiran za moje najdublje misli i osjeaje. To je bilo prilino teko ako se uzme u obzir jezina prepreka, no ja sam bila odluna u namjeri da barem pokuamo. Slijedila bih Sama po kompleksu sa svojim englesko-rfan rjenikom, pokuavajui shvatiti kako se kae "U depresiji sam" ili "U ovo doba godine mi jako fali moj otac". Sam bi sluao moje jedva sroene reenice, a onda bi samo zurio u mene, posve izgubljen. Napokon je odluio da treba okupiti skupinu stranaca s kojima u do mile volje moi razgovarati. Jedan od njih bio je mladi fotograf David, koji je iznajmio sobu u Paunovu zamku. Sam je rekao Davidu da e mu platiti etiri dolara - oko dvjesto afganija - na sat kako bi razgovarao sa mnom. Mislim da se cijena penjala nakon zalaska sunca. Ilo mi je na ivce i to to sam se u Paunovu zamku osjeala poput zatvorenika. Dok se kola nalazila u Ministarstvu za enska pitanja, mogla sam se barem proetati od kue za goste do nje i nazad. Sada su se sve moje aktivnosti dogaale unutar zidova naeg kompleksa. Oajniki sam eljela vidjeti druga mjesta i druge ljude, ali nisam eljela izlaziti sama. Nisam govorila dari, niti dobro poznavala grad, a na snazi su bile sve te

kikacrostuff.net

sigurnosne mjere. Znala sam da su frizerke u kategoriji "lakih meta", pa sam morala biti oprezna. No Sam ne samo da je oklijevao bilo kamo poi sa mnom, nego nije elio niti da provodim vrijeme s Afganistancima koji su dolazili u kuu kako bi ga posjetili. Obino bi me zatraio da odem u nau spavau sobu dok ne odu. To je izazvalo mnogo mojih suza. Bila sam sigurna da se srami da ga vide sa mnom. Na kraju sam se zbog toga isplakala Roani na ramenu. Rekla je: "Ma ne, Debbie! Toliko te voli da ne eli da te drugi mukarci gledaju." No, bez obzira na to koliko je puta Roana izgladila stvari izmeu nas, nae su se svae nastavljale. Sam se esto prema meni odnosio vie kao prema slukinji nego eni, jer to je bio jedini nain koji je znao. Osjeala sam da mu odmah moram dati do znanja koliko je u krivu to se toga tie. Kad bi me zamolio da mu skuham aj ili pronaem cipele, odbrusila bih mu: "Jesu li ti slomljene noge?" Jednom je skupini naih prijatelja stranaca rekao da je lake imati tisuu afganistanskih ena nego jednu ameriku. "Tisui afganistanskih ena kae da sjednu i one sjednu", rekao je. "Jednoj amerikoj eni kae da sjedne, a onda ti veli ugrizi me za dupe." Mogli smo se aliti zbog tih kulturolokih razlika - barem ponekad. A ponekad bismo urlali jedno na drugo na svojem materinjem jeziku te bi jedno od nas zavrilo spavajui u dnevnom boravku. Ponekad bih odmarirala izvan kompleksa kako bih se udaljila - od njega, od kue za goste, od nae skuene male spavae sobe, od Alija i Davida i ostalih gostiju, od svega. To sam inila u Hollandu, u Michiganu, kad bih se s nekim posvaala - otila bih na lijepu, dugaku etnju pod zvijezdama kako bih vratila emocionalnu ravnoteu. Barem je to izazvalo Samovu burnu reakciju. Prvi put kad sam to uinila, panino je potrao za mnom. "Molim te da razumije da ovo nije dobro mjesto za ljutnju", rekao je, povukavi me natrag prema kui za goste. "Karzai kontrolira dan, ali talibani jo uvijek kontroliraju no." Jednog jutra, nakon to sam no provela spavajui u dnevnom boravku, odluila sam da mi je svega dosta. Nazvala sam Roanu i rekla joj da naputam Sama te je upitala mogu li se useliti kod nje i njezine obitelji. Pojurila je do kue za goste i pronala me kako pakiram sve svoje stvari u dva kovega i umatam stvari koje

kikacrostuff.net

nee stati u njih u svoje alove za kosu. Poela se smijati kad je ugledala planinu alova, no ja sam sjedila na podu plaui, pa je sjela uz mene. Za nekoliko je minuta i ona poela plakati. To je jo jedna stvar koju volim kod Afganistanaca - nikad vas ne putaju da plaete sami. Pokuala me utjeiti, ali to nije bilo mogue. "Odlazim", jecala sam. "Naputam Sama i kolu i Afganistan. elim toplu kupku i, kvragu i sve, elim slaninu!" Sam se vratio kui i pronaao nas kako sjedimo na podu, plaui. Stajao je na dovratku i posve okiran gledao to se dogaa. Mislim da je pomislio kako se neto dogodilo mojim sinovima ili majci. Tada ga je Roana povukla na stranu. Provela je s njime oko jedan sat objanjavajui mu koliko mi je teko bilo u novoj zemlji i novom braku. Zatim se vratila s posudom vode. Sljedee ega sam bila svjesna bilo je da me umiva i elja mi kosu. Izabrala je haljinu i pomogla mi je odjenuti. Sam joj je dao novac da me izvede u lijepi restoran i dozvolu da se poslui njegovim automobilom i vozaem. Otile smo u kupovinu dodatnih alova za kosu, a onda satima sjedile u restoranu. Shvatila sam da moj najvei problem u tome trenutku moda i nije bio Sam. Moda mi je nedostajalo druenje kakvo je mogue samo s dobrom prijateljicom. Roana i ja smo obje bile vrlo zauzete - ona sa svojim novim salonom, a ja sa kolom i salonom - pa se ve dugo nismo zajedno zabavile, iako smo radile zajedno na pouavanju uiteljica. Jo nisam sigurna bismo li Sam i ja preivjeli to razdoblje da se Val i Suraya, moji prijatelji iz kue za goste, nisu vratili u Kabul. Stanovali su kod nas, u Paunovu zamku, a Sam je postupno poeo razumijevati to znai biti zapadnjaki suprug. Nas etvero mnogo smo vremena provodili zajedno smijui se i razgovarajui u dnevnom boravku, a ja sam primijetila kako Sam promatra Vala i oponaa ga. Ako je Val poeo masirati Surayina ramena, to je uinio i Sam. Ako je Val uhvatio Surayu za ruku, i Sam bi posegnuo za mojom. Poeli smo ga zadirkivati zbog toga, a on nam se odluio osvetiti ignorirajui sve stoje Val inio jednog dana. No kad je Suraya sjela Valu u krilo, Sam je ustao i sjeo u moje krilo. Malo pomalo, uz pomo naih prijatelja, Sam se opustio uz tu brbljavu, emotivnu, neovisnu enu kojom se oenio. A to sam ja bolje poela razumijevati seksualnu kulturu u koju sam se udala, to sam manje osobno

kikacrostuff.net

shvaala njegove suprunike mane - ili sam se barem trudila. Nauila sam ga sve vie voljeti, unato njegovu katkad osornom ponaanju. I ma koliko teak bio na brak, bila sam svjesna toga da nikad ne bih uspjela odrati kolu ljepote na ivotu bez Samove pomoi. Svaki put kad bih poeljela neime ga gaati, morala sam se podsjetiti na to. Morala sam se podsjetiti na tunu prolost svojih uenica te na izraz ponosa i nade koji je sada krasio njihova lica. Morala sam se podsjetiti da nam, ako ga nastavim gaati stvarima, nita nee ostati. Ve nam je ponestalo ispravnih baterijskih svjetiljaka jer sam ih sve potroila gaajui ga. Stoga je bitka izmeu nas - koju je on nazivao afganistansko--amerikim ratom - prestala, barem na neko vrijeme. Postali smo partneri - na seksualnom i ostalim planovima - kao to sam se nadala da emo postati kad su Val i Suraya dogovarali ovaj brak. No kad mi je Sam rekao da mu je prva supruga trudna, bila sam posve izgubljena. Nisam eljela znati da ta druga ena uope postoji. Nisam eljela razmiljati o mogunosti daje Sam spavao s njom dok sam ja bila u Michiganu, a on u Saudijskoj Arabiji. Sada sam se osjeala kao da me prevario. Zgrabila sam njegovu alicu i bacila je o zid, gdje se slomila u stotine siunih komadia. "Koliko je ve trudna?" upitala sam ga. "Pet mjeseci. U glavi sam poela zbrajati. To je znailo da e roditi u listopadu. Ako uspijemo ostati u braku, tada emo proslaviti svoju prvu godinjicu. Krajem listopada bio mi je i roendan. Mrzila sam ideju da e mi roenjem novog djeteta unititi taj mjesec, prepun datuma koji su mi bili vani. Iduih sam nekoliko noi spavala u dnevnom boravku. No, Sam i ja smo nekako i to preivjeli. Naposljetku sam uvidjela da ni njemu nije lako u ovoj situaciji. Uspjeli smo ponovno stvoriti neku nau udnu vrstu sree, iako nisam mogla podnijeti pomisao na listopad. Ubrzo sam dobila podsjetnik da vam je u Afganistanu samo nakratko doputeno da budete sretni. To je izgleda jedan od uvjeta ivota u toj zemlji, poput praine ili vjetra. Iza ugla uvijek vas eka neka nova

kikacrostuff.net

strahota, upravo u trenutku kad ste usporili kako biste uivali u pogledu. No nisam imala pojma da e me ta strahota ekati u vlastitom domu. Jednog sam se dana vratila iz kole ljepote i pronala Sama kako sjedi na naem krevetu, glave zagnjurene u ruke. Kao i kod veine ljudi, i njegovo poznavanje stranog jezika postajalo je nepouzdano u trenutku kad je trebao neto doista vano rei. Promrmljao je neto o Aliju i malenoj Harni, ali morala sam ponoviti pitanje nekoliko puta prije nego to sam shvatila o emu govori. "On ga poljubi", rekao je Sam. "Nju. Ali nju poljubi." Nisam mogla shvatiti zato je toliko uzrujan zbog obinog poljupca. "I moj je ujak mene znao poljubiti dok sam bila mala. Nije to nita." "Ne poljubac kao ujak!" Snano me gurnuo uza zid i poloio usne na moje, a onda se povukao. "Ovako Ali ljubi." Uao je u Alijevu sobu bez kucanja - Sam nikad ne kuca - i pronaao ih kako se ljube. Ako je Sam imao ikakvih sumnji o prirodi tog poljupca, one su netragom nestale kad je vidio Alijevu ruku uvuenu ispod Hamine koulje te strah na njezinu licu. Sam nije znao rei "grudi" na engleskom - na seksualni kod za moje grudi bio je "jabuke i narane". Rekao je neto o Haminim "jabukama i naranama", no ovaj put u njegovu tonu nije bilo ni traka nestaluka ili zaigranosti. U oku sam sjela na krevet do njega. Oduvijek me zabrinjavao nain na koji je Hama slijedila Alija po kui, no to je bilo zato to nisam eljela da bude sama u sobi s njegovim mukim posjetiteljima. Zato sam je pokuavala to vie zadrati u svojem drutvu. Ali mi pritom nije stajao na putu. On bi je poticao da bude sa mnom i govorio joj da sam joj ja poput tetke. Ja sam se pak vie osjeala poput njezine majke, jer bi se drala uza me poput malenog djeteta. Opustila bi se tek u koli ljepote. "Jesi li mu rekao da e ga ubiti ako je jo jedanput takne?" Zatresao je glavom. "Ali nije obitelj. Nije ni Hama. Takve naredbe mogu dati samo obitelji."

kikacrostuff.net

Istrala sam van u potrazi za Alijem, ali on nije bio u svojoj sobi. Stoga sam se oboruala aicom viskija, kutijom cigareta i gomilom asopisa te odluila priekati da se pojavi. Napokon se vratio oko jedanaest naveer, zajedno s Hamom. Kad me vidjela na kauu, lice joj se ozarilo i potrala je sjesti pokraj mene. Rukom sam je pogladila po obrazu. Nosila je arkocrveni ru, debeli sloj kohla i sjenilo za oi - toliko teke minke bilo je posve nepotrebno na njezinu lijepom sitnom licu, daje izgledala poput djeje glumice u vodvilju. Zamolila sam je da ode u kuhinju pripremiti aj, a ona me odmah veselo posluala. "Ali, to radi s tom malenom djevojicom?" otro sam upitala. "Jesi li joj zbilja ujak? Krvni roak?" "Ne, nisam joj krvni roak." Poeo se tapati po depovima u potrazi za cigaretom. Nisam mu ponudila jednu od svojih. "Ja sam prijatelj obitelji." "Nisi joj prijatelj ako je ljubi i dira. Samo e joj unititi ugled, pa se nikad nee uspjeti udati." "Ali, Debbie, sluaj." Nasmijeio se i ispruio ruke ispred sebe, dlanova okrenutih prema meni. "Oenit u se Hamom." Postalo mi je muno i, ako je to uope bilo mogue, naljutila sam se vie nego ikad. Bila sam sigurna da lae. "Barem si trideset godina stariji od nje, Ali. Prestar si za nju. A ak i ako e se oeniti njome, nije u redu da je dira kao kad vas je Sam zatekao, barem dok se ne vjenate. Moda sam samo glupava Amerikanka, ali toliko znam." Pocrvenio je. "to inim s Hamom, inim uz blagoslov njezinih roditelja." "Ne elim da je vie dovodi u ovu kuu. Ne elim je u tvojoj sobi ili s tvojim prijateljima. Nakon to zavri dan u koli ljepote, elim da se vrati u kuu svojih roditelja." Mogla sam vidjeti daje Ali ljut, ali nije se prepirao sa mnom. U tom je trenutku uao jedan od mukaraca koji su kod nas unajmljivali sobu, a Ali se okrenuo i poeo vikati na njega na danju. "Vodi je kui." Ula sam u kuhinju i vidjela da Hama stoji pokraj sudopera, prestraena vikanjem iz susjedne sobe. Rekla sam joj da ide kui i dri se podalje od Alija. Vjerojatno nije razumjela o emu se radi,

kikacrostuff.net

ali je mogla vidjeti da sam bila uzrujana. Onda ju je Ali pozvao iz dnevnog boravka, a ona je istrala iz kuhinje. Sam i ja smo odluili da moramo saznati vie o Aliju. Jednom kad smo se poeli raspitivati, preplavile su nas loe vijesti o njemu. Bilo mije zlo zbog toga to smo bili prezaposleni - i pre-naivni - da se ranije raspitamo o njemu. O njegovim su ilegalnim aktivnostima kruile razliite glasine. To je objasnilo Alijevu misterioznu stranu - kako to da nije imao posao, ali je uvijek imao novca; kako je poznavao Afganistance s dobrim vezama diljem Europe i Istoka. No nismo mogli uiniti previe u vezi s njim. Bio je na partner u kui za goste Paunova zamka i nismo ga se mogli rijeiti sve dok nam ne istekne najam. Nisam ak mogla niti inzistirati da prestane dovoditi Hamu u kuu, no on je to prestao initi. Svaki dan sam je viala u koli - pobrinula sam se da ima prijevoz od kue svojih roditelja do kole i natrag - a ona je uvijek bila vrlo draga i sretna to je u mojoj blizini. Jednom sam je izdvojila od ostalih i zamolila Roanu da prevodi za mene. "Dira li te Ali jo uvijek tamo gdje ne bi smio?" upitala sam je. Sakrila je lice. "Reci mi, Hama. Reci mi to ti ini." Poela je plakati. Pokazala je na grudi i meunoje. "Nemoj mu dopustiti da ti to ini, ak i ako jest prijatelj tvoje obitelji!" Kimnula je glavom i bacila mi se u zagrljaj. Kad se vratila u uionicu, rekla sam Roani da ne kae uiteljicama i ostalim uenicama za Hamu. "One to ve znaju, Debbie", rekla je. "Znaju da ini loe stvari s tim mukarcem." "Kako?" "Ima puno naina!" Roana ih je poela nabrajati na prste. "Ostaje dugo u no s njime. Ti ak dolazi u kolu i pria nam da Hama odlazi na zabave. Dobre djevojke ne idu na zabave nou s mukarcima." "Pretpostavljam da mije to trebalo biti jasno", promrmljala sam.

kikacrostuff.net

"upa obrve", nastavila je Roana. "Samo ene to rade. A on joj je dao mobitel kako bi je mogao pozivati. Vidi da nikad ne kupuje impulse kako bi ona nekoga mogla nazvati. To je samo za njega, da je moe nai." Ali me i dalje pokuavao armirati, no ja sam ga izbjegavala. To gaje razbjesnilo. Meni nikad nije pokazao svoj bijes, no mogla sam uti kako vie na Sama - zapravo, na bilo koga tko mu se naao na putu. inilo se daje uvijek okruen skupinom mukaraca koji su boravili u njegovoj sobi ili u dnevnom boravku. A onda sam jednog dana primijetila da su sa sobom doveli i enu. Ali ju je predstavio kao svoju zarunicu, no nakon nekog sam vremena shvatila da se vjerojatno radi o prostitutki. Njezin je mobitel zvonio ezdesetak puta na sat, a uvijek su je zvali mukarci. To sam znala jer mi je jednom dobacila telefon i zamolila me da se javim umjesto nje dok je bila u kupaonici. Bilo mi je drago to Ali ima tu enu da ga zabavi - i dri podalje od Hame. Usred noi zazvonio je na satelitski telefon. ula sam kako ga je Sam sruio na pod i onda pipkao naokolo pokuavajui ga pronai. Napokon je odgovorio na uzbeku, a onda preao na engleski. Uspravila sam se u sjedei poloaj dok mi je srce divlje udaralo. Ako mi je obitelj trebala neto tako vano rei da su ignorirali vremensku razliku od devet i pol sati, sigurno se radilo o neem loem. "Bok mama", rekao je moj sin Zachary. "U posljednje vrijeme nije mi lako. Pitao sam se bih li mogao doi ivjeti s tobom." "Naravno." Zijevnula sam, sruivi se natrag na jastuk. "Doi u Afganistan!" Ujutro sam ga nazvala kako bismo se dogovorili o pojedinostima. Nadala sam se da e Afganistan na njega utjecati onako kao to je utjecao na mene: da e zaboraviti na vlastite probleme i poeti se vie brinuti za druge ljude. Kupila sam mu zrakoplovnu kartu i krenuo je na put. Dotad je moja obitelj saznala za brak sa Samom. Kao to sam se i bojala, za to su saznali iz novina. Mislim daje mojoj majci laknulo to nisam sama u stranoj zemlji. I tako nam se Zach uskoro pridruio u Paunovu zamku i poeo volontirati kao uitelj umjetnosti i engleskog jezika u domu za naputene djeake. Na neko sam vrijeme posve zaboravila na Hamu, uivajui u pogledu na svojeg dragog sina i njegovu krunu mekih smeih kovra. Zach je u Kabulu

kikacrostuff.net

bio samo jedan dan kad su ga deki njegovih godina poeli traiti i zvati da im se pridrui u igri, u odlasku u kino ili na aju. Pretpostavljam da u Kabulu nije bilo mnogo amerikih deki njegovih godina, pa su svi bili radoznali. A onda je, nekoliko veeri nakon dolaska, doao na zabavu u koli ljepote. Bilo je neobino to se tamo naao, budui da je mukarcima obino bio zabranjen pristup u kolu ili salon. Nakon zabave, Zach je s velikim oduevljenjem poeo priati o lijepoj djevojci crvene kose. Izvukla sam fotografije itavog razreda, a on je pokazao na Hamino lice. Idueg sam dana u koli zadirkivala Hamu zbog toga. Rekla sam joj da Zach misli kako je prekrasna. I nekolicina drugih djevojaka ju je zadirkivala, ali vidjela sam Topekai kako apue s Roanom. "to ti je rekla?" tiho sam je upitala. "Brine se da ne razumije kako Hama nije mala djevojica." Roana je poloila dlan na moju ruku jer je ve osjetila kako sam se nakostrijeila. "Kad kaem da nije djevojica, mislim da nije nevina. Topekai misli da ne bi trebala dopustiti svojem sinu da se zainteresira za nju." Pogledala sam na drugu stranu sobe i ugledala Topekai kako nas ozbiljno promatra. Namrtila se i zatresla glavom. "Nije dobro", dobacila nam je. "Samo nevolja." Ipak, mogla sam vidjeti da je Harni drago to se svidjela Zachu. Smatrala sam da je vano za nju da zna kako su je i drugi mukarci smatrali lijepom. Nisam eljela da misli da se mora zadovoljiti Alijem ili da je zauvijek obiljeena njegovim ponaanjem. No nekoliko tjedana poslije, Hama se uuljala u uionicu s masnicom na oku i rasjeenom usnom. Rukama je prekrila lice i proaputala kroz prste da je Ali uo za Zacha i istukao je. Siuna ena umotana u golem plavi al slijedila ju je u kolu. Bila je to Hamina majka. Kad je odmaknula al s lica, mogla sam vidjeti da je nekad bila lijepa, ali je vrijeme ostavilo traga na njoj. Poput tako mnogo Afganistanki, izgledala je dvostruko starije nego to je doista bila. Dola me moliti da joj spasim ker od Alija, koji je njezinu pohlepnom suprugu davao novac za djevojicu tijekom posljednjih godinu dana. Majka je rekla da ne zna kako e obitelj preivjeti ako im Ali prestane davati novac, ali je bila svjesna toga da je zao i eljela je

kikacrostuff.net

maknuti ker od njega. Plaui me uhvatila za ruke i upitala bih li dopustila svojem sinu da se oeni Hamom i odvede je izvan zemlje. Kako rei majci slomljena srca da stvari ne funkcioniraju na taj nain tamo odakle vi dolazite? Da vi ne ugovarate brakove za svoje sinove; pa ak ni kako biste spasili djevojku koju volite od toga da je zlostavlja udovite? Nisam joj mogla obeati svojeg sina, no obeala sam joj da u se uvijek brinuti za Hamu. Kad je Sam uo za to, zakljuio je da e brak s Hamom biti prava stvar za Zacha. Ve je mislio da moj sin treba postati vri - to je mislio za sve amerike deke - a smatrao je da bi enidba bila dobra za njega. Naposljetku, i on je uao u dogovoreni brak kad je bio Zachovih godina. Mislio je da ga je to pretvorilo u pravog mukarca. "Ti se oeni Hamom", rekao je Zachu. "Ona ti bude dobra afganistanska supruga. Ve ima napredne zapadnjake ideje." Mogla sam vidjeti kako je moj sin o tome razmiljao dan ili dva, a onda je jedne veeri sjeo pokraj mene i Sama dok smo veerali. "Oenit u se njome", rekao je. Nisam bila previe iznenaena to je dobroduni Zach pristao na tu ideju. Nije se odluio oeniti Hamom zato to je smatrao da mora postati pravi mukarac u Samovim oima. Uinio je to jer ga je muila pomisao da e otac slatku malu Hamu prodati Aliju. Nije bio dovoljno dugo u Afganistanu kako bi znao koliko se to esto dogaalo. Nije znao da postoje tisue - stotine tisua - slatkih malih djevojica koje su prodane brutalnim mukarcima. Nije se mogao svima oeniti. Ali nije prestao tui Hamu nakon to je Zach rekao da e se njome oeniti. tovie, poeo ju je jae tui. Hama bi svakog dana stizala u kolu s novom masnicom ili posjekotinom kao dokazom Alijeve ljubomorne naklonosti. Zach je postajao sve zabrinutiji. On je nainio plemenitu gestu rekavi da e se oeniti Hamom, a ona je zbog toga zavrila u jo veoj nevolji. Svi smo jo uvijek ivjeli zajedno u kui za goste, a Ali je dolazio svake veeri, otmjena i urbana izgleda kao i uvijek, katkad sa skupinom mukaraca, a katkad s mukarcima i pokojom enom. Nisam mogla razumjeti kako sam ga ikad smatrala armantnim ili zgodnim.

kikacrostuff.net

A onda mi je na pamet pala ideja za koju sam mislila da bi mogla spasiti Hamu, i to ne tako drastina kao brak. Moja prijateljica Karen iz Michigana znala je cijelu Haminu priu zahvaljujui mojim e-mailovima. Suosjeala je s Hamom, budui da je i sama kao mlada djevojka bila u vezi sa zlostavljaem koji je bio dosta stariji od nje. Stoga smo isplanirale da emo Hamu prebaciti u SAD kako bi ivjela s Karen. Zajedniki emo prikupiti novac za njezine trokove, pa ak otvoriti i zakladu za njezino kolovanje. Jednog sam dana poslije nastave posjela Hamu i priopila joj novosti, na to je skoila sa stolice i poela plesati od radosti. "Ja sada amerika cura!" pjevala je. Podignula je jedan od modnih asopisa koji su leali na stolu, prislonila sliku djevojke u oskudnoj odjei na prsa i zauzela pozu poput modela. Izgledala je kao malena djevojica koja se igra s papirnatim lutkama, osim to je ona sama bila lutka. Rekla sam joj da nikome ne kae vijesti, a pogotovo ne Aliju. I rekla sam joj da ga se kloni, da mobitel koji joj je dao baci u bunar i nikad mu vie ne dopusti da je zove. Bio je to jedan od najljepih dana koje sam doivjela u Kabulu. Iznad glave mi se vijorio zeleno-plavi ator. Djeca mojih uenica lutala su dvoritem grickajui kekse i zurei u umu suncokreta. inilo se da nas okruuje milijun suncokreta, kao da smo ogrnuti zlatnim sjajem. To se poklapalo sa sjajem u mojem srcu. Bio je to dan promocije. Kad je dolo vrijeme da druga generacija polaznica kole ljepote diplomira, bila sam iscrpljena, no sretna. Unato svemu, Kabulska kola ljepote preivjela je i uspjela pripremiti jo jednu skupinu ena za karijeru frizerke. tovie, vjerovala sam da e promjene koje sam uvela u nastavni plan ovoj skupini ena pomoi da budu jo uspjenije - a sve je to uinjeno za samo dio novca koji je potroen na prvu generaciju. Posljednjih nekoliko tjedana kole djevojke su marljivo radile na glavama svojih lutaka, nadajui se da e upravo one osvojiti nagradu za "najkreativniju uenicu". U skupinama bi odlazile na veliku vanjsku trnicu i vraale se sa ljokicama, perjem, kuglicama za ogrlice, ukrasnim trakama i razliitim drugim ukrasima za svoje lutke. Nakon to bi otile kui, ja bih proetala naokolo divei se njihovu radu. Bilo je to kao da sam se iznenada nala usred parade za pokladni utorak - dodue, parade u kojoj su svi sudionici imali samo glave.

kikacrostuff.net

Promocija je odrana u stranjem vrtu PARSA-ine kue i nije bila otmjena poput prve. Nije se pojavilo toliko uglednika, iako mi je bilo drago ugostiti izaslanstvo zaklade Care For Ali, dobrotvorne organizacije koja me dovela u Afganistan tog prvog proljea. Moje uenice i njihove obitelji bile su odjevene u svoju najotmjeniju odjeu. Basira i nekolicina ostalih pojavile su se u prekrasnim svilenim afganistanskim haljinama protkanim poludragim kamenjem i finim vezom. Neke su djevojke stigle u seksi sarijima prepunim ljokica, a neke - poput male Hame -u svojim najboljim zapadnjakim trapericama i otmjenim bijelim bluzama. Sam mije za tu prigodu darovao par tekih zlatnih naunica. Zahvaljujui njima, mojim dugim umjetnim trepavicama i kilogramu ekstenzija za kosu, jedva sam uspijevala podignuti glavu. Kad su djevojke izale na pozornicu kako bi primile svoje diplome, u naruju su poput djeteca nosile glave svojih lutaka i paljivo ih odloile na stol tako da su sve gledale prema publici. Pobjednika je lutka preko oiju imala blistavu kartu Afganistana poput maske, sa sjajnim paunom najednom obrazu ije se perje otmjeno uvijalo oko njezina vrata. Nakon promocije druge generacije uenica, pokuala sam dodatno pojaati posao u salonu. Sada sam eljela zaraditi dovoljno novca ne samo da bih mogla financirati treu, a moda i etvrtu generaciju polaznica kole, nego se i maknuti podalje od Alija. Jo smo bili zarobljeni s njime kao supotpisnikom najma Paunova zamka, ali nije bilo razloga zato kolu, salon i vlastiti dom ne bismo ranije mogli nekamo premjestiti, a sobe u Paunovu zamku iznajmiti. Uz to sam dio novca eljela staviti na stranu za Haminu zrakoplovnu kartu za Ameriku dok Karen i ja ne smislimo kako joj osigurati vizu. Topekai, Basira i Bahar poele su vie vremena raditi u salonu. I od Hame sam zatraila da radi u salonu, iako se nije pokazala kao posebno nadarena frizerka. Povremeno bih joj dopustila da vjeba na az, koja je esto stajala na dovratku promatrajui moje djevojke kako rade. az je poela sve bolje izgledati. Dala sam joj neto odjee kako vie ne bi morala nositi svoje stare krpe. Poela se vie smijati i ee razgovarati s drugima, vjerojatno zato to smo napokon shvatili da nas nije mogla uti na lijevo uho. Naime, izgubila je sluh na to uho u eksploziji bombe. Jo nije bila najbolja spremaica na svijetu, ali bilo je nade. Uvijek se

kikacrostuff.net

jako trudila kad god bih je zamolila da neto uini. Uvijek bi dotrala za mnom kad god bih na krivom mjestu ostavila svoje kljueve, vane papire, pa ak i novac. Imala sam osjeaj da mi uvijek uva lea, a to je bio zaista lijep osjeaj. Bilo mi je drago to joj Hama moe pomoi da se osjea vie kao ena. Jednog je dana Hama na azinim hrapavim obrazima isprobavala neki puder kad je zazvonio mobitel melodijom koju nikad prije nisam ula. Hami je puder ispao iz ruku. Otrala je do svoje torbe, izvukla mobitel i sakrila, se u dno prostorije kako bi mogla razgovarati. "Je li to drugi mobitel?" upitala sam je nakon to je zavrila razgovor. Samo je pognula glavu i vratila se do az, no ja sam ostala sumnjiava. I Topekai i Basira su oito bile sumnjiave: poele su neto meusobno aputati i otro se obratile Hami. Ona je napokon priznala da joj je Ali dao drugi mobitel. "Zbog ega uope razgovara s njime?" poeljela sam je pljusnuti. "Zato prima njegove darove?" Nakon toga sam je poela viati u Paunovu zamku, obino u vrijeme kad bi mislila da u biti vani ili jo u krevetu. Jednom je bila u Alijevoj sobi rano ujutro, nanosei minku. Drugi sam je put vidjela kako se vraa s njim kasno naveer, odjevena u blistavu haljinu i visoke potpetice. Vidjela sam je i u njegovoj sobi sa skupinom mukaraca kako pui cigaretu i smije se na neki udan nain, koji uope nije nalikovao na nju. Kad bi me vidjela, pokuala se sakriti. Kad bi idueg dana dola na posao u salon, ja bih je uporno pokuavala nagovoriti da se kloni Alija. Ona bi kimala glavom, ali bi me odbijala pogledati u oi. Zatim su se stvari dodatno pogorale. Jednog sam dana ula njezin glas u Alijevoj sobi i otvorila vrata. Vidjela sam Hamu i njezina dvanaestogodinjeg brata, polugole, kako se stiu uza zid. Hamina ruka bila je ispod bratove tunike, a onda ju je brzo odmaknula i sakrila iza lea, drui tako jako da sam to mogla vidjeti s druge strane prostorije. Ali je bio ispruen preko svojeg jastuka promatrajui ih. "Ostavi ih na miru", povikala sam na njega; zatim sam povukla Hamu i njezina brata iz sobe i pozvala im taksi. Hama je poela dolaziti u salon svakoga dana svinuta od boli. Natjerala bih je da legne, pripremila bih joj aj i pokuala je nagovoriti da ode do lijenika - pretpostavljala sam da je Ali tue ili da je trudna.

kikacrostuff.net

Naposljetku sam pozvala Roanu i zamolila je da prevodi kako bih shvatila to se dogaa. "Prisiljava li te na seks?" upitala sam, no Hama je samo rukama prekrila lice. "Hama, stavlja li svoj kar (penis) u tvoj kos (vaginu)?" "Nai, Debbie, nai", tuno je odgovorila. Rukom je posegnula oko struka i dotaknula stranjicu. Poela sam plakati. Bila je tako sitna - jedva daje imala malo mesa na kostima - daje to sigurno bilo jako bolno. Njezina stranjica nije bila mnogo vea od dinja koje su prodavali na trnici, a Ali je bio snaan mukarac. "To je vrlo loe", proaputala je Roana. "Ali joj nije oduzeo nevinost. To znai da je vjerojatno planira nekome prodati." "Jo se moe maknuti od njega, Hama", rekla sam. "Karen ti pokuava osigurati lijep dom u Americi." No Hama se ovaj put nije ozarila kad sam joj ispriala na plan. Ve mi je tada polako izmicala. Jo uvijek ne znam zato. Jo uvijek ne znam je li se bojala Alija ili je ve poela vjerovati da je to to je bila s njime onemoguilo bilo koju drugu vrstu ivota. Moda ga je voljela na neki nain koji ja nisam mogla razumjeti, kao to djeca koju roditelji tuku i poniavaju i dalje mogu osjeati neku vrstu ljubavi za njih. Alijeva glad za Hamom ve ju je osakatila. itavog bi ga dana zvala iz salona kad bi mislila da je ja ne mogu uti. Ponekad bih je vidjela s Alijem ili njegovim prijateljima blizu Paunova zamka. Prestala se skrivati od mene, a ja sam je prestala muiti svojom ljutnjom. Hama bi se svakog dana dovukla u salon. Bilo mi je drago to je vidim - njezinu nazonost doivljavala sam kao znak da jo ima nade - no Topekai i Basira postajale su sve nesnoljivije prema njoj. Jednog je dana Basira jednostavno prestala dolaziti na posao. Napokon sam s Roanom otila do njezine kue kako bih otkrila u emu je problem. Basira nas je pozvala unutra, posjela nas u enski dio kue i donijela nam aj i kolae, kao da je sve bilo u savrenom redu. No kad sam je upitala zato ne dolazi na posao, poela je plakati i s Roanom izmijenila bujicu rijei. "eli raditi, no boji se da salon nije sigurno mjesto za nju", objasnila je Roana. "Njezin suprug takoer ne eli da vie dolazi na posao. Sve je to zbog Hame."

kikacrostuff.net

Tada sam shvatila da Hamina nazonost dovodi u opasnost sve u salonu - pa i u samoj koli ljepote. Moralni ekstremisti mogli bi odluiti upasti u salon i svima u oi baciti kiselinu; vlada bi nas mogla odluiti zauvijek zatvoriti ako kod nas bude radila potvrena prostitutka. Ako budemo imali sree, nee se dogoditi nita od toga. Pa ipak, mnogi su vjerovali da su saloni ljepote samo paravani za prostitutke. Da budem posve iskrena, nekolicina njih to je i bila. Nisam mogla dopustiti da Hamina nazonost dovede u pitanje ugled Topekai, Basire, Nahide i svih onih ena u Afganistanu koje su pokuavale preivjeti radei kao frizerke. Tjednima sam se lomila oko toga. A onda sam jednog dana na internetu proitala priu o mjetanima jednog sela nedaleko od Kabula koji su nedavno kamenovali i ubili prostitutku. Povukla sam Hamu na stranu idui put kad je dola u salon. Rekla sam joj da mora izabrati izmeu Alija i mene. Rekla sam joj da sam pronala novu kuu te da se spremam preseliti. Namjeravala sam urediti jednu sobu samo za nju i rei svojem chowkidoru da puca ako Ali pokua ui unutra. Kad sam se preselila u novu kuu, kupila sam prekrasne zavjese i obojila zidove u krasnu nijansu boje breskve u sobi namijenjenoj Harni. Na krevet sam stavila mnotvo plianih ivotinja i kupila televizor. ekala sam da doe jer je rekla da hoe i oi su joj nakratko zaiskrile kad smo razgovarale o tome. No nastavila je biti Alijeva mala djevojica u Paunovu zamku. Otad sam je vidjela samo jedanput, na zabavi, odjevenu u upadljivu odjeu s golim rukama i vratom. Toila je pie i puila i doputala mukarcima da je dodiruju na nain kao da je poznaju. Nisam to mogla podnijeti pa sam otila.

Poglavlje 8
Svi su otili iz nae nove kue, a ja sam se veselila dugoj, toploj kupki uz mnotvo svijea. Vrata kupaonice bila su zatvorena, no to nije znailo da je netko bio unutra. Uvijek smo drali vrata zatvorenima kako bismo zadrali toplinu. Ipak sam pokucala, u sluaju da se Sam vratio a da nisam znala. Nitko mi nije odgovorio,

kikacrostuff.net

ali kad sam otvorila vrata, ugledala sam nepoznatog mukarca, gola do pojasa, nagnuta nad umivaonikom. Okrenuo se kako bi me pogledao, dok su mu prljavi mjehurii klizili niz bradu koja mu je dopirala do trbuha. "Izlazi!" rekla sam. "Ovo nije tvoja kua." "Salam alejkum." Brzo je navukao svoju tuniku i rekao neto umirujue na dariju, ali me nije zanimalo. "I uzmi svoj sapun sa sobom!" Primijetila sam daje upotrijebio moju pastu za zube. Bilo mi je drago to je u ruci drao vlastitu etkicu za zube. Posegnuo je za svojim turbanom, koji je visio na tuu, i omotao ga oko glave. Tada je svoj sapun i etkicu za zube zamotao u prljavi runik i odjurio niz stube. Promatrala sam ga kroz prozor na katu. Osvrnuo se prema kui kako bi provjerio slijedim li ga, a onda otvorio vrata jedne od pomonih zgrada i uao unutra. Pretpostavljala sam da e ga Sam poslije morati potjerati odande. Kad sam zakraunala vrata kupaonice, odluila sam da se ne bih trebala previe ljutiti na njega. Naposljetku, on je bio razlog to je naa najamnina bila tako niska. Sam i ja smo arko eljeli napustiti Paunov zamak. Ja sam eljela pronai veliku kuu u kompleksu, no ovaj je put nisam eljela pretvoriti u kuu za goste. eljela sam na prva dva kata smjestiti kolu i salon, a preostale dvije sobe ostaviti za nau osobnu uporabu. Mislila sam da u tako moi imati vei salon, koji e donositi dovoljno zarade za odravanje kole. No Sam mije neprestano ponavljao da nemam dovoljno novca za najam jo jedne zgrade - i imao je pravo. Najamnina je u Kabulu naglo porasla nakon to su lokalni zemljoposjednici shvatili da nevladinim organizacijama oajniki treba dodatni prostor. Nisam uspjela utedjeti ni priblino dovoljno za selidbu. Jo gore je bilo to to sam uvjerila svoju prijateljicu Chris da doe u Afganistan na deset dana i pomogne mi okreiti novi salon i kolu koju jo nisam niti imala. arko je eljela neto uiniti kako bi pomogla afganistanskim enama, pa je ve kupila zrakoplovnu kartu za poetak prosinca. Tri dana prije nego stoje trebala stii, cijele sam noi plakala zbog novog problema koji sam stvorila. Chris e stii u Kabul i nee imati to raditi osim ostati u Paunovu zamku i gledati me kako radim i ivciram se

kikacrostuff.net

zbog Harne. Uinila sam sve ega sam se mogla sjetiti kako bih pribavila dovoljno novca. Vei dio prolog tjedna sam se molila, pa sam sada ve mislila kako je Bog zakljuio da sam idiot. Trebalo mi je tono devet tisua dolara za najamninu i ureenje, no imala sam samo tisuu dolara uteevine. Ali kad sam kasnije tog dana provjerila e-mail, oekivalo me lijepo, veliko udo. Dobila sam poruku od Mary MacMakin kojom me obavijestila da su Clairol i Vogue upravo poslali donacije za kolu ljepote. Njihov ukupan iznos bio je devet tisua dolara. Kad je Chris stigla, imala sam novac, no ne i kuu. Sam jo nije uspio pronai nita pogodno u mojem cjenovnom rangu. Drugog dana Chrisina posjeta, posve sam izgubila ivce. Sam i ja bili smo u svojoj sobi u Paunovu zamku, a napon elektrine energije bio je tako slab da su arulje nalikovale na svijee koje se lagano gase. To je stvorilo vrlo dramatinu atmosferu za histerinu frizerku. "Pronai neto u iduih trideset minuta!" povikala sam. "Ona je proputovala pola svijeta kako bi pomogla obojiti nau kolu." Sam se brzo vratio s novim prijedlogom. Radilo se o velikoj, bijeloj kui s vrstim zidovima kompleksa i lijepim prednjim vrtom, koja je prema kabulskim standardima bila jeftina. Vlasnik je ivio u Heratu i oajniki je traio stanare. Stari Talib, koji se bespravno uselio u kuu - tip koji me prestraio u kupaonici prikljuio je struju i napravio goleme raune koje je vlasnik morao platiti. Rekla sam Samu da napravi ugovor i ve smo se idueg dana poeli seliti. Uz bespravnog stanara, koji se i dalje povremeno pojavljivao, s novom smo kuom dobili i nasmijeenog vodoinstalatera Zilgaja. Njega i Chris ostavila sam tamo da pronau radnike i ponu bojiti, dok sam se ja bavila gomilom zapadnjaka koji su eljeli pramenove, ianje, ienje lica, manikure, pedikure i depiliranje bikini zone prije nego to otputuju za Boi. Bila sam toliko zaposlena kao da je netko moje ime i broj telefona ispisao na nebu, kao u filmu arobnjak iz Oza. Do nove kue mogla sam svratiti samo nekoliko puta na dan. A svaki put kad bih to uinila, inilo mi se da je Chris okruena skupinom od osam mukaraca koji nisu mogli vjerovati da ena moe obojiti strop a da se ne popne na stolicu. Mislim da nikad nisu vidjeli tako visoku enu. Zvali su je "ena od dva metra". U stvari, upravo je Chris na kraju toliko prestraila naeg

kikacrostuff.net

bespravnog stanara da je netragom nestao. Pronala je hrpu njegovih stvari u jednom kutu kue, stavila ih u vjedro i dodala mu ih. On se zablenuo u nju, pobjegao i vie ga nikad nismo vidjeli. Kad sam jednog dana svratila do kue, Chris mi je rekla da joj treba peruka za brisanje praine kako bi zidove mogla oslikati posebnim motivima. Nisam se mogla sjetiti da sam ikad vidjela peruku u Kabulu, ali sam je opisala Zilgaju i liiocima uz pomo svojeg englesko-dan rjenika. Chris je stajala pokraj mene maui rukama poput kokoi pokuavajui im zorno objasniti o emu se radi. Jedan od liilaca napokon je kimnuo glavom i rekao da e nam je nabaviti. Kazao mi je da e nas stajati dvjesto afganija, to mi se uinilo prilino skupo, ali sam mu svejedno dala novac. Nakon sat i pol vratio se sa ivom kokoi. Chris je uzdahnula i pretvarala se da se ubola u srce kako bi im pokazala da nije eljela da joj donesu ivu koko. Nema problema: liilac je zaklao koko u vrtu ispred kue i donio je nazad. Ona je iupala nekoliko pera i prislonila ih uz tap. Tada se i liilac napokon dosjetio; oerupao je koko, vezicom privrstio perje uz tap i tada joj ponosno predao tu improviziranu peruku kao da se radi o buketu otmjenih rua. Kad sam je poslije vidjela kako upotrebljava tu stvar, pogledala sam drku i upitala je koji je zid obojila crveno. "To je krv", odgovorila mi je. Ona i liioci pojeli su koko za ruak. Jadna Chris! Bila je ovdje u sigurno najgore vrijeme godine. Jedino dobro bilo je to to nije bilo doba koje smo zvali "sezona terorista" - teroristi se obino vraaju u Pakistan kad temperature padnu - no sve ostalo nije joj ilo u prilog. Bilo je hladno, a nitko nije imao centralno grijanje. Potrebno je prilino vremena da se ovjek privikne na bokarije. Prije nego to odete u krevet, morate ih dobrano naloiti - ne previe kako vam ne bi bilo prevrue spavati, no vatra mora biti dovoljno jaka da gori cijelu no. Ne elite ugaen bokari i tako hladnu sobu da moete vidjeti vlastiti dah kad vas mula probudi u etiri i trideset. Chris nije bila ovdje dovoljno dugo da svlada svoj bokari, pa se cijelo vrijeme smrzavala. Unato tome, Chrisin je trud rezultirao time da su kola i salon bili jednako ugodni oku kao i bilo koji kolski kompleks u Sjedinjenim Dravama. Glavnu je prostoriju oslikala egipatskom temom, s figurama slinima Kleopatri i njezinim dvorkinjama koje su uokvirivale svako veliko ogledalo, sve je bilo opremljeno

kikacrostuff.net

zrcalima, etkama za kosu, alicama aja itd. Soba za pedikuru i manikuru nije bila nita manje fantastina. Izgradila je platformu s bazeniima za pedikuru i prekrila ostatak platforme afganistanskim ilimima, a na stropu objesila tkaninu tako da ste, ako ste podignuli pogled, imali dojam da ste u prekrasnom atoru. Ostatak sobe oslikala je tako da nalikuje na prozrani paviljon sa svjetlom koje se reflektira od povrine mora - tirkizni zidovi izmeu kojih su bili lani stupovi i pergole, a na pergolama ljubi-asto-bijeli medaljoni. Nekoliko mjeseci nakon Chrisina odlaska, u salon sam dovela skupinu djelatnica nevladine organizacije ija je ulica bila bombardirana. Probudile su se usred noi prekrivene razbijenim staklom sa svojih prozora, pa su dole u salon kako bi se malo opustile. Ponovno sam od srca zahvalila Chris kad sam vidjela kako su te ene malo pomalo prestale drhtati od straha u njezinoj prekrasnoj tirkiznoj sobi. Do Boia smo sve uspjeli preseliti u novi kompleks i salonu nadjenuti novo ime - Oaza. Budui da sam znala da emo u ovom veem, ljepem prostoru imati vie posla, ponudila sam Topekai, Basiri i Bahar posao u salonu s punim radnim vremenom ako mi pomognu pouiti novu skupinu uiteljica za idui teaj. I tako sam vodila salon etiri dana u tjednu te odravala nastavu u koli preostala tri. Unajmili smo i dodatno osoblje za novi kompleks: simpatinu mladu kuharicu Marjam, vatrenu afganistansku djevojku Lajlu kao prevoditeljicu te veseljaka Ahmeda Ziju kao naeg chowkidora. Uskoro su Ahmed Zija i momci u chowkidorovu kolibu uveli struju, postavili televizor i zveckavi stakleni luster te ovjesili fotografije bolivudskih zvijezda po zidovima. Momci bi se tamo druili dugo poslije zalaska sunca. tovie, ponekad bih u vrijeme veere nazvala Sama da ga upitam zato jo nije kod kue. Rekao bi mi kako je ve bio kratko kod kue te je sada u chowkidorovoj kolibi i gleda nogomet. Ponekad bi se u taj maleni prostor, jedva dovoljno velik za dvoje, naguralo osam mukaraca. "Nemoj razgovarati s njim dok ti se on prvi ne obrati", rekla je Lajla. "Mora mu pokazati da si ti ta koja je jaka!" Topekai me promatrala svojim tamnim, ozbiljnim oima i poloila mi ruke oko vrata. "Ti si mi sestra", rekla je. "to mogu uiniti za tebe?"

kikacrostuff.net

Basira je prekriila ruke i prezirno napuila usta. "Nijedan mukarac ne vrijedan plakanja, Debbie. Nema vie plakanja danas." Ja sam samo poela jo jae jecati. Bilo je dobro to kola jo nije bila poela i to su sve moje klijentice napustile zemlju. Lice mi je bilo zajapureno, proarano crvenim mrljama i nateeno. U tome trenutku zaista nisam predstavljala primjer industrije ljepote. Sam i ja imali smo povremenih problema sve od poetka listopada, kad je moj osjeaj uasa zbog trudnoe njegove druge ene poeo rasti. Nisam mogla uivati u naoj godinjici jer sam mislila na nju kako se gega kroz posljednji mjesec trudnoe. Nisam mogla uivati u svojem roendanu jer sam se bojala da e se beba roditi na isti dan, pa u svaki put kad postanem godinu dana starija imati stalni podsjetnik na tu bolnu prepreku izmeu mene i Sama. Malo sam se opustila nakon to su prola ta dva datuma i ekala da me Sam obavijesti to se dogodilo. No on mi nita nije govorio. Napokon sam ga oko Dana zahvalnosti upitala to je bilo s bebom. Rekao mi je da mu je druga ena rodila djeaka nekoliko tjedana prije. Znala sam koliko su sinovi vani Afganistancima, pa me to jako pogodilo. Moji prijatelji u Kabulu stalno su mi govorili da je to najbolje to se moglo dogoditi: Samovi roditelji sada e bolje tretirati prvu suprugu i prestati pritiskati Sama da vodi ljubav s njom. Podsjetili su me na to da sam ja i dalje bila povlatena supruga, ona s kojom je Sam elio ivjeti. No u najcrnjim trenucima, pitala sam se koliko e to jo potrajati. Iako Sam nije svojim roditeljima rekao za na brak, njegova je majka saznala od roaka u Kabulu. Bijesno ga je nazvala i rekla mu da je ula kako se oenio starom Amerikankom. On joj je slagao da imam samo trideset i dvije godine. Majka ga je upitala imamo li ve djece. Odgovorio joj je da nemamo te objasnio da sam, kao i sve Amerikanke, s navrenih trideset imala operaciju kako ne bih vie mogla raati. Znala sam da bi njegovu majku jo vie razbjesnila istina, pogotovo injenica da sam bila deset godina starija od Sama. Pa ipak, voljela bih da nije morao lagati o meni. Sada sam jecala jer ga nije bilo ve satima - uvijek je nekamo nestajao satima - a ja sam najvie na svijetu prieljkivala bliskost. Bio je to moj prvi Boi u Afganistanu; nevjerojatno mi je nedostajao dom i bila sam

kikacrostuff.net

u depresiji. Zach se vratio u Michigan, pa mi je strano nedostajao. Sam je znao koliko mi znai taj dan, ali se inilo da je zaboravio na to. Badnjak je zasad bio hladan, pranjav i buan zbog bubnjanja generatora uz ulicu i niz nju. Ba kao i svaki drugi zimski dan u Kabulu. Netko je vjerojatno nazvao Sama i ispriao mu u kakvom sam raspoloenju. Podignula sam pogled i ugledala ga kako urno ulazi kroz vrata. Potapao me po glavi, to je bio jedan od njegovih rijetkih znakova naklonosti u nazonosti drugih ljudi. "Naravno da emo proslaviti Boi u ovoj muslimanskoj zemlji", rekao je. "Imat emo najbolji muslimanski Boi svih vremena." Okupio je osoblje i rekao im da emo pripremiti zabavu. Objasnio je da Amerikanci na Boi uvijek veeraju puricu, pa ju je Ahmed Zija susretljivo naruio. Uskoro se na kapiji kompleksa pojavio starac sa est ivih purica vezanih za noge i objeenih oko njegova vrata. Ja sam trebala izabrati dvije. Starac ih je odvezao i pustio ih da potre kompleksom, no ja sam se osjeala toliko loe zbog njihove skoranje rtve da sam im iznijela gomilu hrane. Kad je idueg jutra dolo vrijeme da se purice zakolju, kuharica Marjam je shvatila da nemamo dovoljno otar no. Sve su mesnice tog dana bile zatvorene, pa je stavila purice pod ruku i odnijela ih u policijsku postaju, gdje je zamolila policajca da im odsjee glave. Kad ih je eljela poeti pripremati, nestalo je struje, a nismo uspjeli pronai generator kako bi pe nastavila raditi. Stoga ih je Marjam pripremila u golemom loncu na paru koji je zveckao i tresao se na vatri koju je az naloila u dvoritu. Izgledalo je kao da Marjam priprema bombu, a ne boinu veeru. Na Boi su Zilgaj i njegov brat cvjear doli ukrasiti kuu. Oko svih vrata objesili su plastine maslinove granice. Od plastinih naraninih drvca u dnevnom su boravku napravili male umice. Pretpostavljam da su smatrali kako malene narane izgledaju poput boinih kuglica. A onda je poela zabava. Sve su se ene frizerke, ensko osoblje u kompleksu, supruge, majke i ene mukog osoblja - popele uz stube do naeg dnevnog boravka, a svi su mukarci ostali dolje u salonu. U svakoj je sobi netko stavio CD s afganistanskom glazbom. Poeo je ples.

kikacrostuff.net

Promatrala sam Marjam i njezinu sestru kako se vrte jedna oko druge kad su iznenada zastale i nestale u gomili. Pokraj mene je stajao Sam s buketom cvijea i velikom kutijom. "Ovo za tebe!" rekao je. Sve su ene zapljeskale dok sam otvarala dar, a onda se nagurale oko mene kako bi vidjele o emu se radi. Iznenaeno su uzdahnule kad sam odmaknula zatitni papir sa zasljepljujue crvene stvari. Bila je to tradicionalna afganistanska haljina ukraena tisuama siunih ogledalca, kuglica i ljokica. "Opa", rekla sam pokuavajui je podignuti iz kutije, no bila je toliko teka da su me svi ti ukrasi gotovo sruili. "Ovo je prava haljina!" "Idi obuci", mahnuo je Sam prema spavaoj sobi. Trebalo mi je neko vrijeme da je uspijem navui na sebe. Osjeala sam se poput jedne od onih srednjovjekovnih kraljica kojima su trebale tri dvorkinje da im pomognu odjenuti se, osim to ja nisam imala nikoga tko bi mi pomogao. Napokon sam sve uspjela zakopati, staviti prikladan al preko glave i odepati nazad u dnevnu sobu. Sam me ekao s kapom Djeda Boinjaka na glavi. Iako je s CD-a i dalje dopirala afganistanska glazba, pokuao me povesti u valcer. Jedva sam se mogla kretati. U svojoj blijeteoj haljini osjeala sam se kao da sam na Jupiteru ili nekom drugom planetu na kojem je gravitacija jaa od nae. Miii su me poeli boljeti, no ipak sam zaplakala od sree jer sam od Sama dobila boini dar. "Tako te voli!" rekla je jedna od ena dok sam prolazila pokraj nje u naruju svojeg supruga. Vrata kole su se zalupila, no Mina nije izrekla svoj uobiajeni jutarnji pozdrav. Pognute se glave oduljala u dno kue. Uskoro sam zaula priguen pla. Bila sam sa skupinom uenica, promatrajui nae tri nove uiteljice kako objanjavaju koncept boja. Prevoditeljica Lajla i ja razmijenile smo zauene poglede, nakon ega sam je povukla u hodnik kako bismo otkrile to nije u redu s Minom. Skrivala se u prekrasnoj tirkiznoj sobi za pedikuru i manikuru. Kad je podignula glavu, mogle smo vidjeti da je plakala satima. Toga se jutra ak nije potrudila ni staviti minku. Zbog toga je izgledala gotovo neprepoznatljivo, jer Mina je uvijek isticala svoje prekrasne krupne oi s barem centimetar irokom crtom iscrtanom olovkom. Ona i Lajla su

kikacrostuff.net

razgovarale nekoliko minuta, a onda se Lajla okrenula prema meni. "Treba joj mjesto da smjesti svojeg malenog djeaka." "Mislila sam da ga svakog dana vodi u majinu kuu." "Sada ga ne moe odvesti tamo." "Jer...?" "Jer su je se odrekli. Mora pronai drugo mjesto na koje ga moe smjestiti ili ostati kod kue." "Zbog ega su je se odrekli?" "Svaaju se sa suprugom zbog miraza." Sam je prvi put doveo Minu u Oazu nakon to nam je posao krenuo kad su se stranci vratili s boinih praznika. Mina je bila prekrasna mlada djevojka crne kose i tamnih oiju te najveeg osmijeha u Afganistanu. "Moja sestrina Mina", rekao je. "Ovdje nai posao za nju." "Ne mogu si priutiti da zaposlim jo nekoga." Pokuala sam se ispriati djevojci tunim osmijehom, no ona je izgledala tako oduevljeno kao da sam joj upravo ponudila posao predsjednikove pomonice. "Treba jo jedna istaica. az prestara i umorna." az je bila mlaa od mene, a uz to se pokazala i neumornom radnicom. "Ne treba joj pomo, Sam." "Ne mora plati Mini. Ona samo radi sitnica." "Ne mogu joj platiti." "Uzmi je, Debbie! itav dan sjedila kod kue s djetetom, bez struje ili grijanja." I tako sam zaposlila Minu. Svakog bi jutra ostavila dijete kod majke i malo pomalo mi je postala nezamjenjiva. Sada kad smo imali vei salon i kolu, trebalo je obaviti mnogo vie posla. Napokon sam kupila stroj za pranje rublja i suilicu jer nam je uvijek manjkalo runika. No pokazalo se da novi kuanski aparati nisu olakali posao kao to sam se nadala. Perilica se nije sama punila vodom. Morali smo donositi vjedra tople i

kikacrostuff.net

hladne vode i ulijevati ih u nju kako bismo postigli eljenu temperaturu. Zatim bismo je ukljuili i perilica bi nekoliko puta zavrtila bubanj. Kako bismo iz nje iscijedili vodu, uzeli bismo odvodno crijevo i pustili da voda otee. Za to bismo morali obuti gumene cipele za vodu i zasukati nogavice hlaa, budui daje tijekom rada pod uvijek bio posve mokar. Da bismo oprale runike, trebalo nas je barem dvije ili tri - az, Mina i ja. Veinu vremena nismo imali dovoljno struje ni za suilicu - kad bismo je ukljuili, suila za kosu, aparat za kozmetiki tretman lica i svaki drugi elektrini ureaj u salonu jednostavno bi prestao raditi. Stoga smo runike obino suile objesivi ih preko svake slobodne povrine. Posljednja stvar koju bismo inile svake veeri bila je prostiranje runika preko salonskih stolica i namjetaja, pa bismo ostavile salon tako sablastan i naputen. Sam je u poetku bio zadovoljan to sam zaposlila Minu, budui da mu je majka dala strogu naredbu da pazi na nju. No nije bio sretan kad je primijetio to zapravo radi. Jednog sam joj dana pokuavala objasniti da kupaonice treba temeljitije poistiti prije otvaranja salona ujutro. eljela sam da se moje klijentice osjeaju kao da su na nekoliko sati posve pobjegle iz praine Kabula. Sam se mrtio sluajui me, a onda rekao: "Mina ne smjeti istiti kupaonicu." "Zato ne?" "Nije pristojno. Nitko iz moje obitelji ne ini takav posao. Nikad ozbiljno ienje, samo lagano." Uzdahnula sam. inilo se da sam se opet ogrijeila o ast njegove obitelji. "to onda smije raditi? Moe li mesti podove?" "Ne mesti podove." "Brisati prainu?" "Brisanje u redu. Servirati aj u redu. Ali bez WC-a." Minu oito nije brinulo kakvu vrstu posla radi, no - kako bih umirila Samove klasne duhove - punu odgovornost za istou WC-a ponovno sam predala az. Mina je svakog jutra brisala prainu s polica s kozmetikim preparatima te istila ogledala. To nam je zapravo bila velika pomo, budui da nikad nisam uspjela uvjeriti frizerke da im nije ispod asti brinuti se da nam salon bude ist. Mina bi takoer pomagala

kikacrostuff.net

Marjam pripremati obroke za osoblje, frizerke, uiteljice i uenice. esto sam ih mogla uti kako lijepo pjevaju u kuhinji dok gule patlidane ili mijese tijesto za auak, vrstu afganistanskih raviola punjenih mladim lukom i porilukom. Svaki put kad bi u salon ula klijentica, Mina bi se odmah pojavila, s velikim osmijehom na licu, dva bokala aja te nekoliko engleskih rijei. "elite aj? elite crni aj? elite zeleni? elite eer?" Mina je u salon donijela neku ludu dozu veselja i zabave koje je postalo jednako nezamjenjivo kao i njezino lagano ienje. Budui da je bila Samova roakinja - zapravo sestrina u dvanaestom ili etrnaestom koljenu, no ipak porodica - doputala si je malo vie slobode od ostalih djevojaka. Jednog su dana ona i az ispred kue istresale sagove i prale dvorite polijevajui ga. Ve su u iduem trenutku poele prskati jedna drugu. Voda je prskala po prozoru salona, odbijajui se na drugu stranu dvorita u kojem su bile pospremljene stare salonske stolice. Mina je napokon poprskala Zilgaja kad je uao kroz kapiju na putu prema kuhinji. Ja sam imala klijentice, no nisam si mogla pomoi - istrala sam, zgrabila crijevo i poprskala Minu. Dok je tamo stajala vritei i mucajui, zapazila sam koliko je sitna sada kad je njezina golema odjea bila mokra. Otela mi je crijevo kad su ostale frizerke i nae klijentice promolile glave iz salona i poele nas ohrabrivati. Zalila me, a onda se okrenula i uoila Sama kako ulazi kroz kapiju u odijelu i kravati, s aktovkom pod rukom. Strogo nas je odmjerio, tamnih naoala nataknutih na nos - a onda je Mina uperila crijevo prema njemu. Natopila gaje od glave do pete dok je pokuavao skrenuti mlaz svojom aktovkom. Kad je napokon prekinula napad, pred sobom je imala doista ljutitog mudahedina. Podignuo je aktovku i odmarirao pokraj nas dok su mu malene kapljice vode podrhtavale u brkovima. ak se ni ja nikad ne bih usudila uiniti neto takvo. No danas je i svaki trag iskre nestao s Minina lica. Nevolja se spremala ve mjesecima - zapravo, godinama - a onda je vie nije mogla skrivati svojim blistavim osmijesima. Minina obitelj potjecala je sa sjeveroistoka, iz podruja blizu Tadikistana. U obitelji je bilo est djevojaka i dva djeaka, od kojih je jedan bio stariji od Mine. Njihov je otac bio uitelj, no u svojem je selu zapravo bio

kikacrostuff.net

poznat kao pijanac. Kad bi dobio plau, odmah bi je zapio, a onda pjevao poput svakog sretnog pijanca sve dok ga neto ne bi razljutilo. Tada bi ostatak svojeg pijanstva proveo svaajui se. Njezina je majka nekako shvatila kako se domoi njegova novca, pa bi ga sakrila. On je to smatrao prihvatljivim dok je bio trijezan, no kad bi poeo piti, svaao bi se s njom traei da mu da ostatak novca. Kad je pio, svaao se i sa starijim sinom. Mina je rekla da toliko pije jer je tuan to su siromani te to mnogima duguje novac. Tijekom rata protiv Rusa, Minin je otac obitelj preselio u Kabul. No kad su poele borbe mudahedina, djeca nisu sigurno mogla pohaati kolu, pa je izgubio posao. Stoga je obitelj ponovno preselio blizu tadikistanske granice, u jednu sobu u kui svojeg brata. Minin je ujak bio bogat, no bio je ljut to je bio prisiljen prihvatiti bratovu obitelj i prema njima se odnosio loe. Njezin otac nije mogao pronai posao. Obitelj bi joj prolazila kroz razdoblja gladovanja - koja su ponekad trajala danima - kada jednostavno ne bi imali nita za jelo. Ujak i njegova obitelj okupili bi se u susjednoj sobi i jeli sami. Mina mi je jednom ispriala da su ona i njezin stariji brat ponekad stajali ispred ujakovih prozora i gledali ih kako jedu, borei se s gladi u vlastitim elucima. Njihova bi ujna znala izai van da ih potjera, nazivajui ih prosjacima. Naposljetku joj je brat dobio posao uitelja u Kabulu, pa je obitelj imala dovoljno novca da se useli u vlastitu unajmljenu kuu u gradu. Brat se oenio, pa su on i njegova supruga ivjeli na katu. Mina je tada trebala pohaati osmi razred osnovne kole, no obitelj se bojala pustiti je da izae iz kue iz straha da e je talibani oteti. A onda je jednog dana u kuu stigao mukarac koji je rekao da se njome eli oeniti. Nije bio taliban, no njezini su ga roditelji ipak odbili. Njoj je bilo tek etrnaest godina, a njemu etrdesetak. Osim toga, itava ga je obitelj smatrala prerunim za prekrasnu Minu. Tri je godine taj ovjek nastavio traiti Mininu ruku. Ona se prestala brinuti zbog njega, jer je bila sigurna da e ga njezin otac nastaviti odbijati. Imala je nekolicinu mukih roaka koji su bili mladi i privlani. Nadala se da e, kad njihove obitelji odlue da je dolo vrijeme da se oene, jedan od mladia uvjeriti svoje roditelje da u obzir uzmu i Minu. Za afganistanske djevojke i deke nema zajednikih izlazaka ili druenja, pa ak ni otvorenog flerta. Pa ipak, lijepa Afganistanka moe opiniti mukarca s druge strane prostorije nainom na

kikacrostuff.net

koji zabacuje svoj al. Mina se nadala da ju je jedan od tih roaka pozorno promatrao. Nije eljela etrdesetsedmogodinjeg supruga. Uzevi u obzir kratak ivotni vijek u Afganistanu, to bi bilo gotovo poput udaje za devedesetogodinjaka. Tada je njezin brat posudio novac od starog, runog prosca za investiciju koja je propala. Kad mu brat nije mogao vratiti pozajmicu, prosac je kao kompenzaciju zahtijevao Minu. Njezin se otac s oklijevanjem sloio i predao mu svoju prekrasnu ker kako bi zatitio obiteljsku ast. Mina je preklinjala roditelje da je ne tjeraju da se uda za njega. Dotad je ve nekolicina mladia zatraila njezinu ruku. No otac ih je odbio; rekao je da se mora udati za prvog prosca. No nakon vjenanja ljutnja meu mukim pripadnicima obitelji nastavila je tinjati, a onda je i prekipjela. Minin otac i brat poeli su se svaati jer je brat napravio iznimno netipian potez za Afganistanca iselivi se iz obiteljskog doma. Brat je bio vrlo zaljubljen u svoju suprugu, koja ga je uvjerila da nadu vlastitu kuu. Minin se otac uvrijedio. Ponovno se razljutio na sina to nije uspio otplatiti svoj zajam; raunao je na to da e dobiti pozamaan miraz za Minu, no umjesto toga nije dobio nita. Otac je bio bijesan i na Minina supruga, jer ju je uspio dobiti za razmjerno mali iznos. Suprug je, pak, bio ljutit jer je nakon vjenanja izgubio posao, pa je sada alio to je uope posudio novac Mininu bratu; elio je da jo uvijek ima taj novac kako bi ga sam uloio u novi posao. Sav je taj bijes bio usmjeren na osobu koja je bila najmanje odgovorna za sve i nije imala nikakvih mogunosti da pobolja stanje: Minu. Dok je Mina nastavila jecati, Lajla mi je rekla da se Minin otac i brat ponovno svaaju. Otac je navalio na brata tijekom veere i rekao mu da je on kriv to otac nije uspio dobiti miraz za Minu. Brat je odgovorio da ga vie nije briga za financijske probleme obitelji. Osim toga, miraz nije imao nikakve veze s njime; nije uspio vratiti poslovni zajam Mininu suprugu. Ako je otac elio miraz, to bi trebao rijeiti s njezinim suprugom. Stoga mu se otac obratio i zatraio miraz koji nije mogao platiti. Posljedica je bila da je otac rekao kako e se odrei Mine sve dok ne dobije miraz. Rekao je Mininoj majci da vie ne smije imati

kikacrostuff.net

nikakva kontakta s Minom ili njezinim sinom sve dok ne dobije svoj novac. I Mina i njezina majka patile su zbog toga. "Gdje je djeak?" Napola sam oekivala da ga naem skrivenog ispod Minina golema crnog ala. "Kod susjeda, ali samo danas", odgovorila je Lajla. Poslije sam itavu situaciju objasnila Samu. Zaplakao je od pomisli da e se morati umijeati, no budui da mu je Mina bila roakinja - iako daljnja - rekao mi je da e pokuati. Idueg je dana Mina stigla na posao u pratnji svojeg sinia. Bio je to presladak, ozbiljan djeai s neposlunom crvenom kosom i oima obrubljenim kholom. "Kako bi otjerali uroke", objasnila mi je Lajla. Kako da joj zabranim da dovede dijete na posao? No, nisam eljela da se mota po zgradi - bilo je tu previe otrih kara i opasnih kemikalija. Moj chowkidor, vodoinstalater i voza ponudili su se da se pobrinu za njega. Gotovo da ga uope nisam viala tijekom radnog vremena tijekom cijele krize s mirazom. No jednog je dana u salon dola klijentica koja je radila za nevladinu organizaciju i koja je ustrajala da se njihovi djelatnici klone svih mjesta koja nisu bila strogo uvana. "Imate zgodnog mladog chowkidora", ironino je prokomentirala. Namrtila sam se. "Barem mu je trideset." "Pokuajte s osamnaest mjeseci!" Izala sam provjeriti to se dogaa i vidjela daje Ahmed Zija zakljuao Minina sina u chowkidorovu kolibu dok je on izaao obaviti neki posli. Djeai je sjedio na podu gledajui televiziju. Sa svog sam mobitela nazvala Zilgaja i zamolila ga da ostane s djeakom dok se Ahmed Zija ne vrati. Nakon to smo tog dana zavrili s poslom, djeai je doao u salon s malenom metlicom koju mu je izradio Zilgaj i pomagao pomesti kosu. Sam je nakratko uspio smiriti krizu. Mislim da je svoj trojici Mininih mukaraca - ocu, bratu i suprugu rekao da e pozvati svoje prijatelje bive mudahedine i prebiti ih ako je ne prestanu muiti. Barem mi je tako rekao. Zapravo mislim da je jednostavno sam platio miraz.

kikacrostuff.net

No nekoliko tjedana poslije, Mina je ponovno dola na posao plaui. Ovaj se put pojavila s masnicom koja joj je pokrivala gotovo polovicu lica i otiscima prstiju po rukama. Opet se nala na vatrenoj liniji izmeu mukaraca u obitelji. Ujak koji je ivio blizu Tadikistana - ne onaj zloesti iz njezina djetinjstva - stigao je u Kabul u posjet obitelji. Najvie je elio vidjeti Minu. Stoga su ona, suprug i sin pozvani na veeru u kuu njezinih roditelja. Odmah nakon dolaska, suprug joj se poeo pjeniti jer su njezin otac i ujak poeli piti, pa je rekao Mini da eli otii. Ujak ga je zamolio da ostane; elio je provesti neko vrijeme sa svojom omiljenom neakinjom. Mina je stavila aku na suprugovu ruku i molila ga da ostanu, na to je on pobjesnio. Zgrabio ju je za kosu, izvukao iz kue njezina oca i poeo je tui u oevu dvoritu. Otac je istrao iz kue i naredio mu da ode s njegova posjeda. Nije bio ljut zato to mu je ki dobila batine; znao je da je suprug esto tue. Ne, bio je bijesan jer on nije bio taj koji ju je tukao. Otac smije istui ker u vlastitoj kui, ali to u njegovoj kui ne smije uiniti nitko drugi. Stoga je suprug mrzovoljno otiao s posjeda te odveo sa sobom i djeaia. Histerina Mina no je provela kod roditelja. Zagrlila sam je. "Moe ivjeti sa mnom. Ili moe napustiti supruga i ponovno ivjeti sa svojim roditeljima!" Ona je na to samo jo jae zajecala. "Ako to uini, izgubit e sina", objasnila je Lajla. "Moe dobiti sina samo ako se vrati suprugu. No njezin otac sada prijeti da e razvrgnuti brak. On na to ima pravo, budui da mu miraz nikad nije isplaen." Iako se Mina nije eljela vratiti svojem starom, runom suprugu, znala je da e izgubiti sina bude li brak razvrgnut. No ponovno nije imala izbora. Jedino je njezin otac mogao odluiti, isto kao to je on donio odluku da se mora udati za tog mukarca. Zato je Sam drugi put porazgovarao s ocem i suprugom. Nekako je uvjerio oca da ne trai razvrgnue braka. Nije bio u rodbinskoj vezi sa suprugom, pa mu je rekao da e ga ubiti ako ikad ponovno pone tui Minu. Ona i sin su tjedan dana ostali kod njezinih roditelja. Na kraju tog tjedna suprug je doao i zamolio oca za oprost, a on mu je vratio Minu.

kikacrostuff.net

Ona je i dalje bila iznimno nesretna i preplaena, ak i nakon to se sve vratilo u normalu. Znala sam da Mina eli pohaati kolu ljepote i mogla sam vidjeti da ima prirodnog talenta za frizerski posao, no nikad me nije zamolila da joj to dopustim. Zato sam je jednog dana pozvala na aj sa mnom i Samom. "Imam iznenaenje za tebe", rekla sam joj, oekujui da joj se u oi vrati sjaj. "Stavljam te na popis uenica za idui semestar." Sam je prevodio, no Mina je samo tuno zatresla glavom. "On kae ne moe", rekao je Sam. "Suprug ne radi. Treba im njezin novac od ienja." "Sve sam smislila", uzviknula sam. "I dalje nekoliko sati na dan moe raditi kao spremaica, a ja u joj plaati punu plau. Moe mi vratiti dug radei u salonu nekoliko sati svakog dana nakon to diplomira." "Kasnije je natjera da radi zabadava?" upitao me Sam u nevjerici. "Ne, to govorim samo zato to ne elim da se osjea kao prosjakinja! Reci joj da u je, ako bude vrijedno radila i bude jedna od najboljih uenica svoje generacije, zaposliti kao frizerku s punim radnim vremenom." Kad je Sam to preveo, Mina se ponovno nasmijeila. Malo je i plakala, ali je ubrzo poskakivala po kompleksu kao da je opet bezbrina mala djevojica. Pridruila se mojoj petoj generaciji polaznica, a ja sam odmah postala zabrinuta zbog svojeg obeanja. Nisam bila sigurna moe li se Mina smiriti dovoljno dugo da naui frizerski zanat. Imala je odreenu dozu prirodnog talenta, no bila je u razredu s mnotvom ambicioznih ena koje su imale i talent i elju i energiju. Znala sam da u se, ako Mina ne bude pri vrhu svoje generacije i ne pridrui se mojim zaposlenicama, morati nositi ne samo s njezinim razoaranjem, nego i sa Samovom bijesnom obitelji u Saudijskoj Arabiji. Moje su uiteljice bile te koje e izabrati najbolje uenice, a ja se nisam mogla mijeati u njihovu odluku. To ne bi bilo poteno prema ostalim djevojkama. No kako se nastavi bliio kraj i primicalo vrijeme ispita, postajala sam sve nervoznija. Mina je bila zraka ivahne energije. Nekoliko dana prije promocije,

kikacrostuff.net

dogovarala se s mojim djevojkama u salonu da je slikaju i snimaju videokamerom tijekom ceremonije. eljela je poslati kopije roacima u cijelom Afganistanu. "Tako sam sretna!" uzviknula je. "Nikad prije nisam nita postigla." Promocija je odrana sunanog zimskog dana u Kleopatrinoj sobi zgrade u kojoj su bili kola i salon. Moje su uenice poele stizati satima ranije i sve su izgledale fantastino! U toj je sobi bilo dovoljno poludragog kamenja, ljokica, bisera, zlatnih pletenica i kiastog nakita da osvijetle tamnu stranu Mjeseca. Moje su uenice nosile fantastine haljine koje su vjerojatno saile same, te najiljastije cipele koje sam ikad vidjela. Mina nije nosila nakit, no nosila je grudi - odnosno, nakupinu od etiri podstavljena grudnjaka ispod svoje veste kako bi odala dojam golemih grudi. Tu su bile i moje uiteljice, frizerke iz Oaze te nekolicina bivih uenica, sjedei u sklopivim stolicama uz rub sobe poput razumnih starih dama. Tog su dana trebale zasjati nove diplomantice i inilo se da im nitko ne eli oduzeti ni traak pozornosti. Budui da je trebalo biti i plesa, svim je mukarcima zabranjen pristup kompleksu, a kapija prema ulici bila je zakljuana. Djevojke su donijele svoje omiljene CD-e i plesale sat ili vie, njiui se i uvijajui na plesnom podiju u parovima dok su ostale pljeskale i pjevale. Nikome nisu dopustile da sjedne - i mene su odvukle na plesni podij, kao i uiteljice te nekolicinu zapadnjakih gostiju. Sav je taj ples bio duboko senzualan. Kao i uvijek, voljela sam promatrati kako je glazba te djevojke pretvarala u posve nove osobe. esto su se najtie djevojke odjevene u konzervativne haljine pokazale najprovokativnijim plesaicama. I tog se dana pokazalo isto: visoka, mrava djevojka u jednostavnoj bijeloj tunici i bijelim hlaama, s glavom prekrivenom bijelim alom - ak i unutra - pokazala nam je najintenzivnije pokrete bokovima i najsugestivnije pokrete rukama. Morale smo pustiti nekoliko mukaraca u salon, iako samo na trenutak. Radilo se samo o Samu i Ahmedu Ziji, koji su unijeli golemu tortu na jednima od kolica za uvijae za kosu. Ples je stao, a sve su se djevojke nagurale naprijed kako bi se divile kremastoj bijeloj glazuri na torti i pravim utim ruama. A onda sam ja stala nasred sobe kako bih odrala govor.

kikacrostuff.net

"Jako se ponosim svima vama." Pokuala sam potisnuti suze koje su mi navrle na oi i koje bi mi zasigurno upropastile minku, a moda ak i moju svilenu haljinu. "Nita na svijetu ne prua mi toliko zadovoljstva kao pomagati vama da postanete frizerke. Nikad nisam bila u blizini skupine ena koje se toliko trude neto nauiti i postati uspjenima. Promijenile ste mi ivot dopustivi mi da budem vaa uiteljica i znam da ete promijeniti Afganistan nabolje." To kaem svakoj generaciji i to je istina. Njihova odlunost uvijek mi oduzme dah. Zatim su se djevojke skupile zajedno i uhvatile za ruke dok sam se pripremala objaviti imena etiriju naih najboljih uenica. To je najtei trenutak dana, budui da sve tako ele tu ast. Da se mene pitalo, ne bi bilo "najboljih" uenica, no djevojke su ustrajale na natjecateljskom karakteru kole. Pogledala sam sva lica koja su mi postala tako draga - i proitala imena s popisa koji su mi dale uiteljice. "Suknja!" rekla sam, a djevojka s dugakom crnom kosom proaranom ljokicama je vrisnula i zauzela svoje mjesto pokraj mene. "Mazari!" Vitka djevojka u bijelom je istupila. "Tordai!" Tiha djevojka kratke, kovrave kose pridruila nam se u sreditu sobe. Preostale uenice stisnule su se jedna uz drugu napetih izraza lica. Duboko sam udahnula, a onda povikala: "Mina!" Ona je poela skakati gore-dolje, i tako oteala posao djevojkama koje su je snimale. Poljubila sam sve etiri djevojke i uruila im njihove nagrade: vrhunske kare za ianje i istanjivanje kose. Zatim sam i svim ostalim uenicama podijelila darove - svoje pakete "salon u kutiji" koji e im omoguiti da bilo gdje rade kao frizerke: dva runika, suilo za kosu, velike i male uvijae, glavu lutke, pet eljeva za ianje, dva elja s dugakom drkom, dva elja za pramenove, jedan ealj za frizure, dvije etke, velike i male okrugle metalne etke, jedan ogrta za pranje kose, jedan ogrta za ianje, jedan djeji ogrta, jednu kutiju folija, jednu kutiju rukavica, jedan set uvijaa, jedan set uvijaa za trajnu, jedno ogledalo te veliku hrpu drugih fantastinih proizvoda za kosu, ruke i stopala. Te djevojke vjerojatno nikad prije u ivotu nisu dobile

kikacrostuff.net

tako velik dar. Toliko su glasno vritale od sree dok su premetale po svojim poklon-paketima da mi je odzvanjalo u uima. Mina je svoju prvu pedikuru na klijentici koja plaa uslugu obavila samo nekoliko dana poslije. Namoila je enina stopala u toplu vodu kao da se radi o rijetkim rukotvorinama, dok je Bahar uala pokraj nje i aptom je ohrabrivala. Napravila je lijep posao i poslije plesala po salonu sa svojom prvom napojnicom u depu. Bila je nevjerojatno sretna. Morala sam pretpostaviti da je njezin ugavi suprug zadovoljan zaradom koju je donosila kui. No jednog sam je dana ponovno pronala kako jeca u dnu salona. Svekrva joj se uselila u kuu i naljutila se na Minu jer radi. Zbog toga je i sina nahukala na nju, pa ju je opet poeo tui. Mina je hodala pognuta od bola, a od stresa je vjerojatno dobila i ir. Oajniki se eljela vratiti ivjeti sa svojom majkom, no znala je da e izgubiti sina ako se brak razvrgne. Odluila sam da, kao stalna zaposlenica, ima pravo na bolovanje, pa sam je poslala kod roditelja. Uvjerila sam joj supruga da i sina pusti s njom na dvotjedni odmor. I molila sam se da joj se ivot nekako popravi, jer nisam znala to bih drugo mogla uiniti.

Poglavlje 9
Jedne noi u kasno proljee 2005. gledala sam kroz prozor nae spavae sobe. Bio je to neobino pranjav dan u Kabulu, a nebo je bilo teke sive boje. Nije bilo ni traga zvijezdama, pa ak ni Mjesecu. Zbog toga sam se osjeala klaustrofobino, kao da je zrak toliko pun praine da ne mogu disati. Tada sam primijetila da se na nebu neto sjaji. "Pogledaj, Sam", rekla sam mu. "Zvijezde padalice!"

kikacrostuff.net

Sam mi je priao s druge strane sobe i stao pokraj mene pred prozorom, a onda me potapao po ramenu. "Ne zvijezda padalica, Debbie", rekao je. "To rakete. Netko opet ratuje." Zbog topla su vremena negativci izali iz svojeg zimskog sna. Nedugo nakon promocije, Afganistan je, pa tako i na maleni dio Kabula, preplavilo divljatvo. U mojoj se ulici dogodio pokuaj otmice. Na lokalni internet-kafe raznesen je. Mlada ena koja je radila za novu afganistansku televizijsku postaju ubijena je u vlastitome dvoritu. Svi su sumnjali da je to uinio njezin brat jer se pojavila na televiziji nepokrivene glave. Djelatnica talijanske dobrotvorne organizacije Clementina Cantoni oteta je u Kabulu nakon sata joge. Pobune su poele nakon izvjea da su ameriki ispitivai u zarobljenikom kampu u Guantanamu primjerak Kurana bacili u zahod. U najgorem izgredu, tri su afganistanske ene koje su radile za stranu nevladinu organizaciju silovane i zadavljene, a njihova su tijela baena u jarak pokraj ceste. U poruci zakvaenoj za njihova tijela pisalo je da e se to dogaati izdajicama i kurvama. Svi su pokuavali ostati dobro raspoloeni i nastaviti sa svojim ivotom, iako su vijesti sa svih strana bile grozno depresivne. Ja sam oglasila salon u malom kabulskom asopisu namijenjenom strancima, ime sam privukla jo klijenata, zapadnjaka i amerikaniziranih Afganistanaca. Volim rei da je Afganistan mjesto za plaenike, misionare, neprilagoene i ljude slomljena srca, a svi su oni dolazili u moj salon kako bi si pruili malo luksuza i saznali najnovije traeve. U salonu bi obino bilo pet do est ena, pa se inilo da se natjeu u tome koja e ispriati najne-vjerojatniju priu. Mislim da nijedna frizerka na svijetu nema zanimljivije klijentice. Te su ene radile nevjerojatan posao u najteim moguim uvjetima. Jedna je nadzirala zdravlje trudnica u selima tako udaljenima da je do njih mogla doi samo jaui. Druga je pomagala prometnim policajcima da smisle nain koji e djeci omoguiti da se sigurno kreu ulicama Kabula. Trea je radila s afganistanskim novinarima u projektu izgradnje novinske agencije. Mislila sam da je to to ja radim vano pripremala sam ene da se bave najboljim poslovima koje su u Afganistanu mogle imati - i jo tako mislim. No ponekad bih, dok sam sluala klijentice kako govore o tome to one rade, pomislila da to moda i nije tako velika stvar. I uvijek mi je bilo drago vidjeti razmjenu posjetnica koja se dogaala u salonu. Smatrala

kikacrostuff.net

sam da tim enama pruam ne samo mjesto na kojem se mogu opustiti, nego i mjesto na kojem mogu upoznati jedna drugu, pa moda ak i pronai partnerice za neki od svojih poslova. Poslijepodne, kad bi moje djevojke otile kui, ja bih nastavila pruati frizerske usluge mukim zapadnjakim klijentima. Za neke od njih nikad ne biste rekli da e stupiti nogom u salon - veliki, miiavi mukarci koji su unajmljivani kao zatitari za vane gradske elnike. Ljudi su ih obino nazivali "pucaima" ili "Rambo kompleksaima", a nekima od mojih klijentica bilo je zabranjeno ikamo poi bez jednog ili dvojice tih momaka. Na taj su nain "pucai" i postali moji klijenti. Jednog sam dana vidjela "pucaa" kako stoji pokraj kolibe mojeg chowkidora, zurei niz ulicu, s miiima toliko izraenim da nije mogao prekriiti ruke. Nosio je neto poput debelog konatog draa za alat, osim to je ovaj bio prepun oruja i municije. "elite li ui i priekati u predvorju?" povikala sam mu kroz prozor. Okrenuo se i zatresao glavom. "Moram pripaziti na probleme." Imao je lijep osmijeh koji su gotovo zaklanjali neuredni, nakrivljeni zalisci. "Vratite se kad ne budete na dunosti. Besplatno u vam malo podrezati te zaliske!" I tako se vratio kad su sve frizerke otile kui te doveo prijatelja. Uskoro mi se u salonu nakon radnog vremena poelo pojavljivati mnotvo "pucaa". Nekih je veeri scena u salonu jednostavno bila presmijena. Dola bi dvojica ili trojica tih momaka, odloili bi oruje pokraj pladnja s uvijaima i uvalili se u moje salonske stolice kako bih im mogla skratiti kosu, urediti koicu oko noktiju, pa ak i nanijeti masku za lice. injenica da su salonski ogrtai bili ruiaste boje te da je na njima bila fotografija Marilyn Monroe upotpunjavala je sliku. Sam je oboavao takve veeri. Nazvala bih ga da mu kaem kad su njegovi omiljeni "pucai" bili u salonu. Odmah bi pourio kui kako bi mogli razmjenjivati prie i usporeivati oruje. Kako je postajalo toplije, mnogo se zapadnjaka poelo zadravati u salonu nakon radnog vremena, stoje preraslo u sezonu zabava na otvorenom. Ispostavilo se daje vodoinstalater Zilgaj bio najvei partijaner u gradu. Kad bi poela glazba, on i njegovi prijatelji skoili bi u sredite dvorita i sve poastili divljim afganistanskim plesom. Zapadnjaci su te zabave voljeli jer su mnogi od njih najvei dio vremena provodili

kikacrostuff.net

u vlastitim kompleksima tako da nikad nisu izali u pravi Kabul. Ni ovo nije bio has pravi Kabul, no to je bilo najblie to e mu se oni pribliiti. Unajmila bih afganistanske glazbenike, a Marjam bi pripremila domau hranu; Sam bi na zabavu pozvao svoje afganistanske prijatelje, pa bismo plesali duboko u no. Ako su zapadnjaci imali posjetitelje koji su u grad stigli na nekoliko dana radi konzultacija ili bilo ega drugoga, nazvali bi da vide hoe li te veeri biti zabave. Na jednoj od tih zabava predstavila sam Sama mukarcu koji je radio na programu zabrane proizvodnje opijuma proizvedenog iz maka. "On je jedan od makovih ubojica", rekla sam. "Makovih ubojica?" Samove oi rairile su se u nevjerici. Gotovo je zadrhtao od pogleda na njega. "Debbie, mislio sam da voli cvijee!" Ispred moje kapije okupila se skupina mukaraca. Dotrali su iz svih smjerova da bi vidjeli kako mukarac s dugakom crnom bradom kori Ahmeda Ziju, mojeg chowkidora. ak su i koze koje su prebirale po hrpama smea u ulici polako dolutale vidjeti to se dogaa. Ahmed Zija dobacio mi je zabrinut pogled. Mogla sam vidjeti da je bradati bio pod gasom, no nisam mislila da je posebno opasan, nego samo glup. "Zbog ega se toliko pjeni?" upitala sam Lajlu. Ona je nakrivila glavu promatrajui ga, a onda prezrivo slegnula ramenima. "Rekao je da e ubiti Ahmeda Ziju." "Zato ga eli ubiti?" "Jer si premjestila chowkidorovu kolibu s jedne strane nae kapije na drugu. Kae da je s druge strane kapije njegov zid." Progurala sam se kroz skupinu mukaraca i stala pokraj Ahmeda Zije. "Reci mu da to nije njegov zid!" Lajla mu je jedva dosezala do ramena, ali se obruila na njega. Izgledala je kao minijaturna lutkica - i to lutkica koja je nosila cipele s potpeticama od dvanaest centimetara s otvorenim prstima kako bi pokazala svoje ruiaste, svjetlucave nokte - i koja napada. Bradati se namrtio prema njoj, a onda ponovno poeo

kikacrostuff.net

vikati. Lajla se okrenula prema meni. "Kae da e ubiti i tebe, Debbie, te sve ostale strance koji ti dolaze u kuu." "Pa, reci mu da u ga prijaviti policiji!" Neko smo vrijeme nastavili u tome stilu - on e ubiti sve nas, a mi emo mu na glavu sruiti vlasti i policiju kad je stigao jedan od njegove brae. Bio je to mrav, ispijen tip s unakacnim uhom. Samo me smrknuto pogledao i povukao svojeg pijanog brata natrag u njihov kompleks. Ve smo shvatili da e nam ti susjedi donijeti nevolje. Svi ostali nai susjedi bili su pristojni i prijateljski nastrojeni, no ova su dvojica potjecala iz ozloglaene obitelji. Trgovac povrem iza ugla rekao mi je da bi mu ukrali aku graha ili glavicu cvjetae i jednostavno odetali dalje, smijuljei se kad bi se pobunio. Momak koji je malo niz ulicu drao malenu trgovinu s prehrambenim proizvodima - zvali smo ga Karzai, jer je uvijek nosio istu vrstu kape od janjee koe kakvu je nosio i predsjednik Afganistana - alio se da kradu i od njega. Karzai je u svojoj trgovini cijeloga dana puio hai i uvijek je hodao u oblaku dima, no ti su momci uspijevali pokvariti ak i njegovo raspoloenje. I moje su se djevojke alile da su im ti susjedi dobacivali uvredljive komentare ako bi na ulici prole pokraj njih. Sam i ja prvi smo se put sukobili s njima nekoliko tjedana ranije. Nismo dobivali dovoljno struje, pa su nae svjetiljke nou bile tako slabe da gotovo nita nismo vidjeli. Zvali smo gradske vlasti, no svaki put kad bismo nazvali, dobili bismo odgovor "sutra". Napokon nam je jedan od Samovih ujaka postavio deblji kabel od glavne razvodne kutije do nae kue. Ne znam kako je uspio proi a da ga ne strese struja, no u Kabulu se mnogo stvari popravljalo na taj nain. Ako to tako moemo nazvati: nakon toga smo nou imali vie svjetlosti, no iz utinica nam je poeo sukljati plamen. U svakom sluaju, nai su loi susjedi kipjeli od bijesa zbog toga. Stajali su viui na Samova ujaka dok se na vrhu zgrade hrvao sa ivim icama. Pretpostavili smo da samo ne ele da pogleda dolje u njihov kompleks i vidi njihove /cue, Nedugo nakon toga, Sam i ja smo poslije posla gledali lelevl/ijti u svojoj sobi iznad kole. Iznenada smo zauli /vuk napinjanja tridesetak puaka. Zgrabila sam cipele i al i spremala sc Istrali da vidim to se

kikacrostuff.net

dogaa, ali me Sam sprijeio. "eli da te ubiju?" prosiktao je. Zato smo otili u malu sobu prekoputa gdje je bio postavljen ginekoloki stol za masau i provirili kroz. prozor. Sa svih krovova oko nae kue prema susjednom su se kompleksu uljali naoruani mukarci u tamnoj odjei. Onda su skoili s krovova i nahrupili unutra. Oko sat i pol promatrali smo kako mukarci u tamnoj odjei ulaze i izlaze iz kompleksa. ene koje su ivjele u kui okupile su se oko jedne od pomonih zgrada i mogli smo ih uti kako plau. Zatim smo vidjeli mukarce u tamnoj odjei kako iz kue izvlae skupinu momaka s lisiinama na rukama, trpaju ih u automobile i odlaze. Idueg sam dana lagano ludjela. Frizerka u meni jednostavno je morala saznati to se dogodilo. Stavila sam al na glavu i otila do krojaa, no ni on nije imao nikakvih informacija. Produila sam do cvjearnice i malenog salona ljepote uz ulicu, ali ni oni nisu imali pojma. Na kraju sam otila do Karzaja. On je skoio na noge i pozdravio me kao i uvijek, ali ni on nita nije znao. Vjerojatno nije znao ni koji je dan u tjednu. Naposljetku je Ahmed Zija doznao to se dogodilo. Policija je sumnjala da su nai loi susjedi povezani s otmicom Clementine Cantoni, pa je ono to smo vidjeli prethodne veeri bila racija. Policija nije pronala Clementinu, no pronali su sanduk oruja i droge. Pronali su i dvoje otetih Afganistanaca. To je bio njihov sretan dan - policija se vjerojatno ne bi ni trudila tragati za njima. No zbog toga smo mi, koji smo ivjeli u ulici, shvatili koliko su zapravo zli bili ti ljudi. Oko tjedan dana poslije, a nakon to je bradati nasilnik doao vikati na nas zbog chowkidorove kolibe, bila sam zaspala, pa sam se spustila niz stube u pidami, jo bunovnija nego obino. Prvo to sam vidjela bio je Ahmed Zija kojem je niz bradu curila krv. Imao je izudarano lice, rasparanu koulju i rasjeenu usnu. "Koji se vrag dogodio?" upitala sam. "Tko te pretukao?" Nije mu trebao prevoditelj. Jednostavno je tuno prstom uperio niz ulicu, prema kui zlih susjeda. Nikad nisam bila jutarnji tip. Ujutro mi treba kava, cigarete i neto vremena prije nego to zaponem dan. Bez toga postajem vrlo angrizava. Ako me netko eli razljutiti, to mu je lake ujutro, pogotovo ako sam na odreenoj opasnoj toki mjesenog ciklusa. Uhvatio me neopisiv bijes. Zgrabila sam svoj al i Samovu

kikacrostuff.net

strojnicu te se uputila prema kapiji zlih susjeda, i dalje u pidami i sa svim svojim osobljem u pratnji, te poela lupati. Nitko nije odgovarao, no mogla sam vidjeti da je kapija malo otvorena, kao da nije zakljuana. Zato sam je jednostavno lagano gurnula i ula. Iz kue su izale ene zlih susjeda, a ja sam zahtijevala da mi kau gdje su njihovi mukarci. Nisu ovdje, rekle su. Nastavila sam vikati da elim znati gdje su. Mogla sam vidjeti sve nae susjede kako su se okupili oko kapije. Jo sam uvijek vikala, upotrebljavajui svaku rije koju sam znala na dariju - vjerojatno i rijei "ilim" i "etka za kosu". Onda su se trojica mukaraca progurala kroz gomilu pred kapijom i ula. Bila su to dvojica koja su nas gnjavila zbog chowkidorove kolibe, a trei je bio visok, zgodan momak kojeg sam ve viala na ulici. Znala sam da su braa, iako uope nisu nalikovali jedan na drugoga. Njih su trojica samo stajala ondje, nadmeno se smijeei. To me jo vie naljutilo. "Koji od njih je ozlijedio Ahmeda Ziju?" upitala sam svoje osoblje. Izgleda da nitko nije znao odgovor na to pitanje, ili mi nije elio rei, pa sam zgodnog brata zgrabila za koulju. Lagano sam okrenula glavu, kako bih mogla vidjeti svoje osoblje. "Vi pozovite policiju. Ja u se pobrinuti da ostanu ovdje." Tada je situacija postala pomalo smijena. Moje je osoblje zbunjeno stajalo dok je Lajla prevodila. Meusobno su se posavje-tovali. inilo se da nitko ne zna kako pozvati policiju. U Kabulu nitko nikad nije zvao policiju jer to nije imalo svrhe - nikad nisu dolazili. Osim toga, u Afganistanu nije postojao telefonski broj za policiju koji se mogao nazvati u hitnim sluajevima. Stoga su svi moji zaposlenici, osim Ahmeda Zije, otili kako bi pokuali odgonetnuti kako kontaktirati s policijskom postajom, ostavivi me s braom kriminalcima na nianu. Barem su se prestali smjekati. Naposljetku je policija stigla. Ne znam je li razlog tome bio taj to sam Amerikanka ili zato to su ve bili zainteresirani za moje zle susjede. Ostale susjede vie je iznenadio dolazak policije nego moj napad u pidami na kuu kriminalaca. Policija je odvela trojicu mukaraca, a ja sam otila kui odjenuti se, popiti kavu i poeti raditi u salonu. Bila sam usred stavljanja pramenova u kosu jedne misionarke kad je Lajla dotrala u salon. "Majka kriminalaca je ovdje!" objavila je.

kikacrostuff.net

Ispred nae kapije nagurale su se majka zlih susjeda, njihova baka, nekoliko tetaka i supruga te gomila djece. Njihova itava proirena kriminalna obitelj dola me moliti da odbacim tubu. Njihova je majka bila visoka ena tuna, naborana lica, odjevena kao da ide na pogreb. "I ja bih se odijevala kao da idem na sprovod da imam sinove poput njezinih", rekla sam Lajli. "Reci joj da neu odbaciti tubu." Majka me i dalje pokuavala uhvatiti za ruke, no ja sam ih sakrila iza lea. Razgovarala je s Lajlom tihim, umirujuim glasom, no Lajla se obrecnula na nju. "Kae da e natjerati sinove da vam napisu pismo isprike!" Lajla je oito uivala u svojoj ulozi posrednika. "Kakve u koristi imati od toga?" "Kae da vam njezini sinovi vie nee smetati." "Otkad ena u ovoj zemlji ima ikakvu kontrolu nad svojim mukarcima? Vjerojatno se ponaaju prema njoj jednako loe kao i prema svima ostalima." Nisam sigurna daje Lajla prevela to sam rekla, no kazala je neto nakon ega su sve ene kriminalaca poele govoriti uglas. "Pitaju biste li odustali od tube njima za uslugu." "Nai" Zatresla sam glavom prema skupini ena. "Nai, nai\ Vai sinovi nisu nita drugo nego nasilnici koji su predugo zlostavljali itavu ulicu. Ako ih uspijem smjestiti u zatvor, odlino." Vratila sam se unutra i nastavila raditi, no prema buci koja je dopirala kroz vrata bilo je jasno da ene nisu otile kui. tovie, zvualo je kao da im se pridruilo jo ljudi. Otila sam do ulaznih vrata i pogledala van. Sada se ispred kapije guralo ve dvadesetak ljudi. Ahmed Zija i Zilgaj stajali su ispred njih prekrienih ruku, dok je Lajla korila nekog starca s debelim sivim turbanom. Poela sam se osjeati kao da mi je kua pod opsadom i prvi se put tog dana zapitala jesmo li sigurni. Osim toga, svi ti ljudi ometali su mi posao! Jedna od mojih klijentica nazvala je da kae kako su ona i njezin voza proli pokraj kapije, ali su se bojali stati kad su vidjeli gomilu. "Izgleda kao daje ispred vae kue buknula neka pobuna", rekla je. "Osim ako ne dijelite neke sjajne uzorke ampona." Uzela sam telefon i nazvala Sama. Nazvala sam Ameriko veleposlanstvo. Nazvala sam Afganistanke koje sam poznavala a iji su muevi radili za vladu. Nazvala sam ministra unutarnjih poslova. Pokuala sam

kikacrostuff.net

pronai nekoga tko bi mi mogao pomoi. Dok su svi ti ljudi nastojali pronai nekoga tko bi te momke mogao zadrati u zatvoru i sprijeiti njihovu obitelj da me ubije, primila sam poziv iz policije da im doem ispriati to se zapravo dogodilo. U policijskoj me postaji golem policajac u smee-zelenoj odori pozdravio kao da smo stari prijatelji. "Sjednite, gospoice Debbie, sjednite!" rekao je, gestikulirajui prema stolici. Drugi je policajac uao u sobu donosei aj. Dok je Lajla prevodila, razmijenili smo nekoliko pristojnih reenica o vremenu i prometu. A onda smo se uhvatili posla. "Ti su nam ljudi dobro znani", rekao je. "Mislimo da su dio iste kriminalne obitelji koja je otela Clementinu Cantoni. U njihovoj joj kui nismo uspjeli pronai ni traga, ali jo uvijek mislimo da su povezani." "Jesu li teroristi?" "Da, ali ne talibani. Oni to rade zbog novca i moi." Napravila sam grimasu. "Znai, poslat ete ih u zatvor?" "Pokuat emo. No rekli su mi da i oni ele podignuti tubu protiv vas." "Protiv mene?" Pitala sam se jesam li moda iupala nekoliko dlaica previe s prsa mukarca kojeg sam zgrabila. Nisam se mogla sjetiti nikakvog drugog naina na koji sam ih mogla ozlijediti. Policajac je malo pocrvenio i spustio pogled na papire na svojem stolu. "ele vas optuiti za nemoral. Kau da goli stojite na svojem balkonu." Lajla je prasnula u smijeh. "Vrlo smijeno", rekla sam joj. "Reci mu da upita te momke to pie na tetovai na mojoj stranjici." Mislim da je odluila ne prevesti moj odgovor posramljenom policajcu. Rekla sam mu da ta optuba ne moe biti istinita. Nikad nisam stajala gola na svojem balkonu. A ak i da jesam, te me gnjide nisu mogle vidjeti iz svojeg kompleksa. Kimnuo je glavom kao da se srami to je uope spomenuo tu neugodnost. Na povratku prema kombiju, vidjela sam nekolicinu pripadnika meunarodnih mirovnih snaga kako se odmaraju, naslonjeni na tenk. Jednog od njih negdje sam upoznala, pa sam zastala kako bih mu objasnila to

kikacrostuff.net

se dogaa. Rekla sam mu da se bojim da bi mi se obitelj nasilnika mogla pokuati osvetiti tako da me daju uhititi. "Idui put kad budete u ophodnji, moete li proi mojom ulicom i stati ispred njihove kue? Moda uperiti taj top u njih?" udno me pogledao. "Hej, nije da se svaam sa susjedima zato to su zapustili svoj travnjak. To su kriminalci! Pitajte policiju." Slegnuo je ramenima. "Pitat u, efa." Lajla i ja spremale smo se popeti natrag u kombi kad je jedan od policajaca dotrao za nama. "Ah, vidim da imate kombi", rekao je. Kad smo kimnule glavom, objasnio je da policijska postaja nema dovoljno veliko vozilo kojim bi prevezla moje susjede nasilnike u zatvor na drugoj strani grada, kamo su pripadali. Budui da sam ja podignula tubu, bi li bilo mogue da pomognem policiji i prevezem ih u zatvor u svojem kombiju - naravno, uz policijsku zatitu? Bio je to sitan policajac s uznemirenim osmijehom. Ne znam ni sama zato sam pristala. Pojurio je natrag u postaju, a onda se vratio s trojicom osumnjienih otmiara na nianu. Nakon to su se popeli na srednje sjedite mojeg kombija, i on je uskoio unutra i zatvorio vrata za sobom. Dakle, on je bio moja policijska zatita! To je moda bilo moje najlue iskustvo u Afganistanu. Taj siuni policajac davao je upute mojem vozau. Nasilnici su na mobitel razgovarali sa svojom obitelji, zastajkujui svakih nekoliko minuta kako bi se okrenuli i prijateljski se nasmijeili meni i Lajli, koje smo sjedile na stranjem sjeditu. Na kraju se jedan od njih okrenuo i dodao mi svoj telefon. "Zdravo, Debbie!" rekao je glas s druge strane veze. "uo sam da ima problema s mojom braom. Kako bi bilo da ih pusti ovaj put i to se vie nikad nee ponoviti?" Iz ogovaranja susjeda znala sam da imaju jo jednog brata - za kojeg se prialo da je jo snaniji i opasniji od njih. Navodno se skrivao jer ga je policija traila zbog nekog drugog prijestupa. Zaklopila sam telefon i bacila ga na srednje sjedite. Maleni je policajac nastavio razgovarati s mojim vozaem o najboljoj ruti do zatvora - koje su ceste bile preprometne, koje su imale prevelike rupe i slino. Nije obraao pozornost na

kikacrostuff.net

nasilnike koji su mi sve hrabrije dobacivali prijedloge. Zgodan brat se okrenuo i potapao me po koljenu. "Nismo mi tako loi. Pa, jednu smo tvoju prijateljicu prebacili u Wardak i nismo je ubili!" I bradati se brat okrenuo. "Ako nas ne pusti, to e nam biti veliki problem. Vidjet e - odsad emo biti dobri susjedi." Naposljetku sam sa svojeg mobitela nazvala Sama i ispriala mu to se dogaa. Rekao je: "Ti si luda ena! Izai iz automobila prije to vas sve otmu!" Bili smo samo nekoliko ulica od nae kue. Stoga sam rekla vozau da ide kui, a sve nas - Lajlu i mene, kao i malenog policajca i nasilnike - pusti van. Sam je nazvao policiju i rekao im da dou po svoje zatvorenike, ali oni to nikad nisu uinili. Nasilnici su otili kui, gdje ih je glasno doekala njihova obitelj. Mislim da je Ahmed Zija na kraju morao malenog policajca prevesti kui. Nekoliko dana poslije, pet tenkova meunarodnih mirovnih snaga dokotrljalo se niz nau ulicu i zaustavilo ispred mojeg kompleksa. Otrala sam do kue zlih susjeda i poela lupati na kapiju sve dok jedan od brae nije pomolio glavu. Pokazala sam na tenkove i rekla mu da u mu dati raznijeti kuu ako njegova obitelj bude opet pokuavala tiranizirati ikoga u ulici. Naravno, nisam imala tu mo, ali oni to nisu znali. Koliko znam, otad nitko u naem susjedstvu vie nije imao nikakvih problema s njima. Postali su srdani i pristojni kao moji stari susjedi u Michiganu. I koliko sam znala, policija nikad nije pronala dokaze koji su ih povezivali s teroristikim aktivnostima. Bio je etvrtak poslijepodne, uobiajeno vrijeme kada moje frizerke nisu radile nita osim to su se alile i zadirkivale jedna drugu na temu seksa. Petak je poetak vikenda u Afganistanu, pa praktiki itava zemlja vodi ljubav u etvrtak naveer. Petak se naziva joma, a etvrtak naveer rozijoma. Te se veeri ene temeljito iste, odstranjuju stidne dlaice i pripremaju se za seks sa svojim muevima. Potujui nacionalni obiaj, moje bi se djevojke poele hihotati i namigivati si svakog etvrtka poslijepodne i pitati jedna drugu jesu li spremne za rozijomu. Bahar bi obino napravila grimasu i okrenula glavu kad bi zadirkivanje poelo. Svima bi rekla da mrzi seks, a mrzila je i svojeg supruga.

kikacrostuff.net

No tog poslijepodneva Bahar je sjela ispred jednog ogledala i poela popravljati minku. Basira se nagnula preko njezina ramena pravei se da nekoga ljubi i rekla neto toliko lascivno daje Topekai pocrvenjela. No umjesto grimase, Bahar je na licu osvanuo golem osmijeh. epurila se po salonu dok su ostale djevojke pljeskale i vikale: "Rozi jomal" Povukla sam Lajlu na stranu. "Mislila sam da mrzi svojeg supruga." "Ponovno se zaljubila u njega", uvjeravala me Lajla. "Kako je to mogue kad je tako grozan prema njoj?" Lajla je uperila svoje lutkaste oi u mene. "Oh, Debbie, promijenio se! Odvela ga je lijeniku, gdje je dobio lijek za svoje probleme. Sada je opet dobar ovjek." Bahar sam upoznala dok sam intervjuirala potencijalne uenice za kolu ljepote. Bio je to jedan od onih dana pred kraj zime kad bi nebo iznenada na grad ispustilo trideset centimetara snijega. U Kabulu nije bilo ralica - koliko znam, jo uvijek ih nema - pa bi se ivot zaustavio. Kad su se ljudi pokuali probiti kroz snijeg svojim automobilima, jednostavno bi zavrili u kanalizacijskim odvodima i na ulicama napravili jo vei nered. Imali smo vie od stotinu prijava za idui teaj, no tog se dana zbog snijega na razgovoru pojavilo samo dvadesetak djevojaka. Znala sam da tih dvadeset mora biti vrlo ozbiljno, a to im je davalo odreenu prednost. Smijeno je bilo to to Bahar vjerojatno ne bih prihvatila samo na temelju prijave. Ve je zaraivala etrdesetak dolara na mjesec - to za Kabul nije bila loa plaa - kao uiteljica u djejem vrtiu i nije imala nikakvog frizerskog iskustva. Pokuavala sam prihvatiti samo ene kojima je ta prilika bila prijeko potrebna i koje su mogle imati najvie koristi od kole. Zaposlene ene obino su zavravale na dnu mojeg popisa, pa je taj snijeg Bahar donio sreu. Tada joj je bilo oko dvadeset i osam godina i imala je njeno lice i samozatajno ponaanje. Uskoro je postala jedna od najboljih uenica. Bahar je imala tako dobar odnos prema ljudima da sam znala da e uspjeti i kao uiteljica i kao frizerka u mojem salonu. No, to je bila bistra i ambiciozna generacija u kojoj su bile jo etiri

kikacrostuff.net

ene koje bi takoer bile dobre uiteljice ili frizerke. Stoga sam poela pokazivati vie zanimanja za njihove prie. Kad sam ula Baharinu, shvatila sam da joj moram pomoi da se oslobodi svojeg ludog supruga. Poput mnogih ena, i njoj je jo prijetila stalna opasnost, iako su talibani otili. Opasnost joj je prijetila od mukarca za kojeg se udala. Mislim da je nekad bio dobar suprug i da ga je voljela. ivjeli su s njegovim roditeljima koji su bili prilino stari, a Bahar se dobrovoljno brinula za njih kao i za svoje dvoje djece. Suprug joj je bio policajac u Kabulu prije nego to su talibani doli na vlast, a oni su mu dopustili da nastavi obavljati taj posao. No to mu je uskoro postalo jako teko. esto je bio prisiljen provoditi njihove smijene proglase o bijelim cipelama, glazbi i slino. Jo gore, morao je mirno gledati dok su talibani muili mukarce i ene zbog najsitnijih prekraja te odravati mir tijekom javnih smaknua. U nekom se trenutku zamjerio skupini talibana nakon ega im se naao na meti. Tako su ga jako pretukli daje pretrpio ozljedu glave koja je izazvala gomilu komplikacija - depresiju, gubitak pamenja i nekontrolirani bijes. Vie nije mogao raditi. Postao je udovite. Zakljuao bi Bahar i njihovu djecu u jednu od soba u obiteljskoj kui i otiao, ponekad i na nekoliko dana. Njegovi su roditelji bili u drugom dijelu kue, no bili su toliko senilni da nisu primjeivali kako neto nije u redu. U kui je jo bilo hrane koju su roditelji uspjeli pronai i tako se prehraniti. No Bahar i djeca nisu imali to jesti. Jo je gore bilo to to je Bahar nosila njihovo tree dijete. Suprug bi je zakljuao bez hrane toliko esto da je dijete gladovalo u njezinoj utrobi. esto ju je i tukao. Nije se imala kome obratiti za pomo - pogotovo ne talibanskim vlastima, budui da oni nisu smatrali da supruge mogu imati legitimne pritube na svoje mueve. Baharino tree dijete roeno je s invaliditetom, nedvojbeno zbog njegova zlostavljanja. Sada joj je est godina i jo ne moe hodati. Kad su talibani protjerani, Bahar je napokon mogla izai iz kue. Svaala se sa suprugom i rekla mu da e ona poeti raditi budui da on ne moe. Njezina obitelj napokon je opet imala dovoljno hrane kad je pronala posao uiteljice u djejem vrtiu.

kikacrostuff.net

Nakon diplome poela je raditi u salonu. Njezina su specijalnost bile manikure i pedikure, a njezin lagan, njean dodir sviao se klijenticama. Davale su joj dobre napojnice, pa je njezin mjeseni prihod narastao s etrdeset na gotovo etiri stotine dolara. Jedini je problem i dalje bio njezin suprug. itavog bi je dana zvao na mobitel kako bi mu objasnila to radi. Ponekad je usred dana morala istrati iz salona jer ga je uhvatio jedan od njegovih napada bijesa pa bi poeo tui djecu. Trzala bi se i trecala kad god bi joj zazvonio mobitel jer ga se jo jako bojala. No kad je poela zaraivati vie novca, Bahar je postala jaa i nezavisnija. Nekoliko sam je puta naula kako otro razgovara sa suprugom kad bi je nazvao i nareuje mu da je prestane gnjaviti. Na kraju se prestala javljati na telefon ako ju je previe zvao. ak i kad je nije zvao, prema njemu je pokazivala samo prijezir. A onda me jednog dana upitala moe li dobiti tjedan dana odmora. Rekla je daje tedjela kako bi nekoga iz obitelji odvela na pregled vanom lijeniku u Pakistanu. Pretpostavila sam da se radi o djetetu, pa je nisam vie nita pitala. No na kraju dana, kad se poela pripremati za rozijomu, slijedila sam je kako bih bacila pogled na njezina supruga. Stajao je ekajui je u svojim istim tamnim salwar hlaama i koulji, uredno podrezane brade, ljubazna i ponosna lica. Nisam ga prepoznala. Lijenik u Pakistanu nekako ga je uspio preobratiti u verziju ovjeka kakav je bio prije nego to su talibani iz njega izbili svu ovjenost. Nikad nisam bila upoznala tu verziju, no Bahar je oito bila presretna to ga je dobila natrag. Satelitski je telefon zazvonio usred noi. Nakon treeg zvona, spuznula sam preko Samova tijela kako bih podignula slualicu. Bio je to neki ovjek koji je govorio dari, pa sam znala da se nije moglo raditi o loim vijestima iz Michigana. No imala sam i drugih briga kad bi telefon zazvonio usred noi, pa sam prodrmala Sama i poloila telefon na njegovo uho. "Ne radi se o Robini, zar ne?" Podignuo je glavu i sasluao poziv. "Nije Robina. Nita loe." Ipak nisam uspjela ponovno zaspati. Nou sam se uvijek brinula za Robinu i njezine sestre.

kikacrostuff.net

Robinu sam upoznala nekoliko mjeseci nakon to smo se preselili u Oazu. Uetala je u kompleks jednog jutra dok sam sjedila vani ispijajui kavu. Nijedna od mojih frizerki jo nije bila dola na posao, a mislila sam da imamo klijenticu. Nosila je modernu plavu jaknu i cipele koje su izgledale kao da su stigle iz Italije. Mislila sam da se moda radi o jednoj od UN-ovih zaposlenica - moda iz Francuske ili panjolske - koja je ignorirala sigurnosne mjere i kroz prainu se uputila na manikuru. No kad sam je odmjerila izbliza, uoila sam da joj ne treba manikura. Sve na njoj ve je bilo savreno njegovano. "Dobro jutro'1, rekla je. "Ovo je Oaza?" Pruila mije primjerak asopisa Afghan Scene u kojem je izlazio oglas za moj salon. Kimnula sam. "Ovdje sam zbog posla." Mnogo je Afganistanki trailo posao u salonu, no nisam eljela zaposliti nikoga tko nije pohaao neku vrstu kole ljepote. No za Robinu sam napravila iznimku. Nakon samo jednog pogleda na nju bilo mi je jasno da e znati to eli moja zapadnjaka klijentela. Robini su bile trideset i tri godine i nedavno se vratila u Afganistan nakon viegodinjeg ivota izbjeglice u Iranu. K meni je dola kao iskusna frizerka. Oazi je dala posve novi izgled zahvaljujui svojem srcolikom licu, visokim jagodicama, umjetniki obojanoj crvenoj kosi s pramenovima te modernoj odjei. Iako je Topekai dotad stekla mnotvo poklonica, mnoge moje klijentice nisu uvijek bile sigurne mogu li im moje druge dvije frizerke srediti kosu onako kako su eljele. Dijelom je to bilo zato to Basira i Bahar nisu izgledale njegovano. Moje klijentice nisu ni trenutka oklijevale kad sam im rekla da e se Robina pobrinuti za njihove frizure i boju. Klijentice vole vidjeti frizerku koja izgleda onako kako one ele izgledati. No Robina se nije samo izgledom razlikovala od ostalih frizerki. Sve na njoj bilo je razliito - zapravo, sve osim injenice da je i ona znala koliko je teko biti ena u Afganistanu. Robinina obitelj napustila je Kabul kad joj je bilo pet godina, neposredno prije poetka rata s Rusima i mnogo prije nego to je itko uope uo za talibane. Smjestili su se u Iranu jer joj je otac bio veliki poklonik

kikacrostuff.net

aha Muhameda Reze Pahlavija, pro-zapadnjakog vladara ija su nastojanja da modernizira zemlju ukljuivala uvoenje prava glasa za ene. No ah je stekao i mnotvo neprijatelja, i meu islamskim sveenicima i meu demokratima. Njegovo svrgnue 1979. godine omoguilo je uzdizanje ajatolaha Homeinija i revoluciju iz koje e nastati Islamska Republika Iran. Robinin je otac, meutim, aha vidio kao snagu prosvjeenja na Srednjem istoku. ak je jednu od svojih keri nazvao prema ahovoj treoj supruzi. Rastui u Iranu, Robina je uivala prednostima koje veina mojih djevojaka nije mogla niti zamisliti. Imala je roditelje koji su je voljeli i koji nisu bili nimalo razoarani to su imali tri keri; mazili su ih jednako kao i svoja tri sina. Obitelj joj je bila prilino bogata, pa ona i njezine sestre nikad nisu bile bez hrane ili ostalih potreptina. Otac joj je bio trgovac naveliko odjeom i parfemima, a uzorke bi donosio kui supruzi i kerima. ene u obitelji pokrivale su se velikim alovima kad bi izlazile, pogotovo nakon to je Iran postao netrpeljiviji prema enama. No kod kue su nosile hlae i majice kratkih rukava, kao i djevojke u Michiganu. A za razliku od veine roditelja afganistanskih djevojaka, Robinina majka i otac nisu je namjeravali prisiliti da se uda za nekoga tko joj se nije sviao. Iranski momci traili su njezinu ruku; ako ih nije eljela, otac ih je odbijao. Afganistanci koji su ivjeli u Iranu traili su njezinu ruku; ako ih nije eljela, otac bi i njih odbijao. Afganistanci koji su ivjeli u Kabulu traili su njezinu ruku. Otac ju je preklinjao da ih odbije jer nije mogao podnijeti pomisao da e se odseliti tako daleko. Zato ih je odbila i ostala ivjeti kod kue. Tamo je imala svoje sestre i neku vrstu drutvenog ivota koji jednostavno nije postojao u njihovoj domovini. Mogle su izlaziti s grupama mladia i djevojaka -zajedno! - na piknike, etnje i pristojne male zabave. Iran je u poetku rairenih ruku doekivao afganistanske imigrante, no to se promijenilo kad se tijekom ratova u zemlju poelo slijevati sve vie Afganistanaca. Uskoro je iranska vlada poela primjenjivati restrikcije prema Afganistancima koji su ivjeli u zemlji. Bilo im je teko pronai posao, posjedovati kue ili automobile, pa ak i telefone. Robina mi je rekla da su se brojni Iranci poeli netrpeljivo odnositi prema Afganistancima meu sobom, tuei se da im oduzimaju sve bolje poslove te stvaraju guvu u kolama.

kikacrostuff.net

Robinine mlae sestre pohaale su sveuilite, no Robina je umjesto toga pohaala posebne krojake teajeve Ujedinjenih naroda za afganistanske ene. Dok je bila ondje, stekla je ugled osobe koja je otvoreno govorila o loem tretmanu Afganistanaca u Iranu. Upozorili su je da bi mogla biti ubijena ako nastavi tako govoriti. No ona je imala vrsta stajalita i nastavila ih je izraavati, iako se na kraju morala odrei posla krojaice. Otac joj se bojao da e upropastiti oi, a osim toga, pokraj kue je nala salon ljepote koji ju je bio voljan nauiti poslu frizerke. To je stvorilo probleme afganistanskoj imigrantskoj zajednici, jer su mnogi lanovi smatrali salone ljepote pogotovo iranske salone ljepote - paravanom za javne kue. Stoga je Robina postala manje povezana s afganistanskom zajednicom, a vie sa svojim novim zanimanjem. Iako je vlada poela pritiskati Irance koji su zapoljavali Afganistance, ena koja je vodila salon pazila je na Robinu. Kad bi vladin dunosnik njukao po susjedstvu u potrazi za Afganistancima koji su tamo zaposleni, vlasnica salona zaklela bi se da je Robina ili prijateljica ili klijentica. No stvari su postajale sve tee za Robinu i ostale Afganistance u Iranu. Otac joj je izgubio posao trgovca. Poeo se baviti proizvodnjom s jednim Irancem, no partner ga je opljakao, a on nije imao pravnog naina borbe za povrat novca. Dvojica njezine brae postali su krojai, no bilo im je teko pronai dovoljno posla kako bi mogli uzdravati itavu obitelj. Robina je upravo poinjala raditi kao frizerka, no nije stekla dovoljno klijentica da bi mogla pomoi obitelji. A onda su joj obje mlae sestre nale posao u jednom od rijetkih podruja otvorenih afganistanskim djevojkama: kao dadilje u britanskoj obitelji koja je ivjela u Iranu. Nakon dvije godine, britanska je obitelj rekla Robininim sestrama da su dobili premjetaj u Sjedinjene Drave. Sestre su bile alosne to e obje izgubiti posao i drage prijatelje, no Britanci su rekli kako bi voljeli da djevojke pou s njima u Ameriku i nastave raditi kao dadilje. Rekli su im da bi ak i Robina mogla poi s njima kao pratiteljica. Britanci e pokuati pronai sponzore za djevojke, aonda e sve moi dobiti vize. Veliki nedostatak tog plana bio je da u Iranu nije bilo amerikog

kikacrostuff.net

veleposlanstva. Bilo je zatvoreno nakon talake krize i ahova svrgnua. Ako su eljele dobiti vizu, djevojke e se morati vratiti u Afganistan i pokuati preko tamonjeg veleposlanstva. Budui daje u Iranu postajalo sve tee biti Afganistanac, tri su sestre odluile iskoristiti priliku za bolji ivot u Americi, ak i ako je to znailo kratak posjet Kabulu. O Kabulu su ule samo loe stvari - o tome kako je prljav i prenapuen, o svoj teti nanesenoj tijekom ratova, o siromatvu. ule su da je to najgore mjesto na svijetu za ene, ali su svejedno odluile riskirati. Njihova je majka plakala i molila ih da ostanu u Iranu, no otac je vjerovao da su dovoljno jake i pametne da uspiju u svojem naumu. Mislio je da se radi o samo nekoliko mjeseci prije nego to dobiju vize za Ameriku. I tako su Robina i njezine sestre napravile ono to gotovo ni jedna Afganistanka nije uinila: uputile su se na put same, bez muke pratnje. U zranoj su ih luci doekali roaci kod kojih su stanovale nekoliko tjedana. Zatim su pronale vlastiti stan i uselile se, samo njih tri. Zapadnjacima je teko razumjeti koliko je to bio revolucionaran potez. U Americi je uobiajeno da se mlade djevojke kad odrastu odsele u drugi grad i nau stan s prijateljima. No u Afganistanu je ta vrsta nezavisnosti bila nezamisliva - bilo je to otro odstupanje od naina ivota kakav je bio uobiajen tisuama godina. Bio je to potez koji je oko sestara slao val oka gdje god bi se pojavile. Gotovo svi su pretpostavljali da su prostitutke budui da ive same. Kad bi se pojavile na razgovoru za posao i kad bi ljudi saznali da ive same, poeli bi ih zvati muki zaposlenici elei ih izvesti na veeru ili zabavu. To je ponaanje koje Afganistanci povezuju s prostitutkama. Kladim se u deset tisua dolara da nigdje u Afganistanu nije postojala jo jedna takva grupa djevojaka koje su ivjele same. Kladim se da je jo nema. Moda zapadnjakinje ili Afganistanke koje su vei dio svojih ivota ivjele na Zapadu. Ali ne i Afganistanke koje nikad nisu napustile Istok. Robina i njezine sestre na neki su nain bile ranjivije jer su ih odgojili roditelji s naprednim idejama o enama. Problem je bio u tome to se te ideje nisu slagale s kulturom u koju su se vratile.

kikacrostuff.net

Na kraju, njihov plan nije urodio plodom. Britanci su izgubili posao u Americi i vratili se kui, pa Robina i njezine sestre nisu imale kamo. Nisu se mogle vratiti ivjeti u Iran jer su vratile svoje dokumente kad su se odselile u Kabul, a za Afganistance je bilo preskupo zatraiti vize za Iran, pa im je bilo teko ak i posjetiti roditelje. Iran ih jednostavno vie nije elio. Sestre su zato bile prisiljene ostati u Kabulu i nastaviti ivjeti same. Znale su da je to opasno, pa su uz pomo prijatelja stranaca skupile dovoljno novca da najmlau sestru poalju na studij u Indiju. Robina nije eljela otii sve dok ne skupi dovoljno novca da i drugu sestru poalje iz Kabula. Ako ste pomislili da su ostale Afganistanke bile prepune suosjeanja za Robinu i njezine sestre, pogrijeili ste. ak su i moje djevojke, koje su i same slomile toliko prepreka pohaajui kolu i uzdravajui svoje obitelji, hladno promatrale Robinu kad su ule da ona i njezine sestre ive same. A onda je Robina dodatno pogorala stanje prekrivi jo jedan tabu: izala je na nekoliko spojeva s jednim zapadnjakom. To je bilo dovoljno da je sve moje djevojke ponu izbjegavati kao da je zaraena ptijom gripom. To nije bio jedini put da su se djevojke podijelile, iako esto nisam imala pojma o tim napetostima dok su se dogaale. Na neki sam nain namjerno pogorala te podjele pobrinuvi se da je svaka generacija uenica to raznolikija. Dok sam se svim silama trudila uope odrati kolu ljepote na ivotu, nisam niti znala da nije raznolika. A onda je Sam jednog dana uao u kolu dok sam predavala treoj generaciji i namrtio se. "Zato su sve djevojke Hazara?" upitao je. Nisam znala da je to tako, no pokazalo se da su dvije moje uiteljice Hazara, a one su mi pomogle izabrati polaznice koje su sve bile Hazara. Od tada nadalje Sam je sjedio na svim intervjuima i pomogao mi osigurati se da ne znajui ne favoriziram jednu etniku skupinu na tetu druge. Svaku smo generaciju pokuali ujednaiti ne samo na temelju etnike pripadnosti, nego i religije te regija iz kojih dolaze polaznice. No prastari sukobi izmeu tih skupina ponekad bi se prenijeli u kolu i salon. Tada bih morala stati ispred uenica i odrati im predavanje poput Rodneyja Kinga. "Ne moemo li se sve meusobno slagati?" moleivo bih ih upitala. "Kako e Afganistan prosperirati ako ni ova naa mala skupina ne moe zaboraviti na svoje razlike?"

kikacrostuff.net

Nisam primijetila da su ostale djevojke omalovaavale Robinu sve dok me Lajla nije upozorila na to. Kako bi iznenada poletjele u kuhinju i nju ostavile samu. Kako bi aputale u drugoj sobi dok bi Robina itala knjigu, pokuavajui ih ignorirati. Ponekad mi ak Lajla nije niti trebala rei kad stvari nisu bile u redu. Nala bih Robinu kako jeca u stranjoj sobi. Morala je biti prilino loe kad je dopustila da joj spadne maska visokoispolirane profesionalnosti. Napetost u salonu napokon je, barem malo, popustila za Robinu. Moda zato to je siuna Lajla odluila stati u njezinu obranu. Lajla je, osim Robine, bila jedina neudana ena koja je radila za mene. I ona je imala napredne roditelje koji su eljeli da nastavi studij i nisu je prisiljavali da se uda za nekoga koga nije eljela. No za razliku od Robine, Lajla nije odrasla u blagostanju. Tijekom ratova, njezina je obitelj pobjegla u Pakistan, gdje je ivot bio iznimno teak. Lajla je tamo poela zaraivati jo kao dijete. Provodila je pet sati na dan u tkanju ilima, to je plaalo stanarinu za itavu njezinu obitelj. Lajla je sada s roditeljima ivjela u Kabulu, no znala je koliko je teko svakog dana biti slobodna ena na ulicama grada. Kako bi sprijeila daje mukarci gnjave, svakog bi jutra na izlasku iz kue svojih roditelja na lice namjestila mrgodan izraz i zadrala ga sve dok ne bi stigla u moj kompleks. Ponekad joj je trebalo neko vrijeme da joj se lice opusti u osmijeh. Bila je potovanja vrijedan saveznik Robini. Pa ipak, Robina je trebala jo jaeg saveznika da zatiti nju i sestru izvan mojeg salona. Izabrale su ono to se inilo savrenim stanom. Bio je na sigurnoj lokaciji - odmah pokraj Ministarstva poljoprivrede - sa zakljuanim ulazom i simpatinim najmodavcem. No on je postajao sve manje i manje simpatian kad je shvatio da ni otac, ni brat ni suprug nakon nekog vremena nisu zauzeli mjesto koje im pripada u njihovu kuanstvu. Robina mi je svaki dan priala o sve veem neprijateljstvu njihova najmodavca. A onda je jednog jutra zazvonio telefon dok je salon bio zatvoren, a kola jo nije bila poela. Ja sam privrivala glave lutaka za pult i nisam niti prepoznala glas s druge strane telefonske linije. "Gurnuli su me", zadihano je rekao glas. "Gurnuli su me niz stube!"

kikacrostuff.net

"Robina?" Tog se jutra probudila i shvatila da nema vode. Robina je iznimno drala do higijene - svakog je dana stizala u salon s vlastitom alicom umotanom u foliju - pa joj je pomisao da se nee moi oprati bila nepodnoljiva. Pokucala je na jedna od susjednih vrata kako bi upitala imaju li oni vode i saznala da imaju. Otila je do najmodavca da ga pita zato susjedi imaju vode, a ona ne. On je samo natmureno slegnuo ramenima. Upitala je da li je netko sluajno zatvorio ventil koji vodi prema njihovu stanu, jer su najmodavci to esto radili kada su eljeli maltretirati najmoprimca. On je tada eksplodirao od bijesa, te nazvao nju i sestre kurvama i magaricama - ovo posljednje zato to je bio Patun, a one Hazara. Cijela njegova obitelj izronila je iz njihova stana i poela naguravati Robinu sve dok nije pala niz stube. Sam i ja odmah smo otili do nje. Sa sobom sam uzela zavoje i pomast te paket vlanih maramica koji sam spremila za hitne sluajeve. Sam je otiao vikati na najmodavca. S nama smo poveli i Zilgaja, koji je ponovno ukljuio vodu. Sam je poslije jo jednom otiao do najmodavca s prijateljem koji je general i koji mu je rekao da mu je Robina daljnja roakinja te kako eli da se najmodavac pobrine za nju. Generali su ovdje vrlo utjecajni ljudi. Uvijek je bolje sa sobom imati generala nego policajca. Neko se vrijeme stanje poboljalo, no injenica je da su Robina i njezina sestra bile u smrtnoj opasnosti. Za njih nije bilo mjesta u Afganistanu, iako im je to trebala biti domovina jednako kao i svim drugim Afganistancima. Postoji mnogo vrsta terorizma, a Robina i njezina sestra morale su podnositi ustrajnu svakodnevnu vrstu usmjerenu na ene koje striktno ne potuju drutveni poredak. Moda su sve vrste terorizma zapravo iste. Nisam sigurna. Sve to znam jest da bih se svaki put kad bi telefon zazvonio, a Robina nije bila u salonu, zabrinula da je netko ponovno napao nju i sestru. Bojala sam se da su bile silovane ili ubijene - ili i jedno i drugo.

Poglavlje 10

kikacrostuff.net

Kuharica Marjam ve drugi dan zaredom nije dola na posao. Kako se pribliavalo vrijeme ruka, zapazila sam da neke uenice eznutljivo pogledavaju prema vratima sobe za manikuru i pedikuru gdje im je Marjam obino servirala hranu. Ve su dobra dva sata vjebale spiralni minival na naim dugokosim lutkama, umatajui pola metra dugake uvojke kose na stotine malih uvijaa boje lavande, pazei pritom da ne uviju ili zakvae krajeve kose te da svaki uvojak ima posve isti kut i zategnutost. Neke su uenice bile toliko umorne da su izgledale kao da bi trebale ruke staviti u brage. Znala sam da moraju uzeti stanku za ruak, pa sam opet odustala od Marjam. Nazvala sam Ahmeda Ziju i rekla mu da za sve nas ode kupiti kabulske burgere -pogau omotanu oko salate, peenih krumpira, tvrdo kuhanih jaja i neke vrste mesa. Topekai i Basira sjedile su jedna pokraj druge na zelenim plastinim vrtnim stolicama, posve nesvjesne koje je doba dana te uenica koje su se skupile oko njih. Topekai je obje ruke drala ispred sebe i okrenula se kao da kroz svemir navodi golemu, nezgrapnu raketu. Oi su joj se rairile od strave, a onda sklopile, dok je na brzinskom danju Basiri opisivala situaciju. Zaskviala je i zadrhtala odglumivi sudar, a onda su se obje poele smijati. Uenice su zurile, a ja sam se na trenutak upitala misle li da ova demonstracija ima ikakve veze sa spiralnim minivalom. Tada sam se sjetila da one - za razliku od mene mogu razumjeti sve to je izreeno, ak i ako nisu znale cijelu situaciju. Topekai i njezin suprug kupili su automobil. Ona je uila voziti i sudarila se s nekim nepokretnim objektom. Zamolila sam Topekai i Basiru da dou i predaju u koli budui da se jedna od mojih redovitih uiteljica razboljela. Smatrala sam i da e biti odlino iskustvo za novu generaciju mojih uenica da upoznaju dvije uspjene afganistanske frizerke. "Ispriaj im o tome kako suprugu daje novac", rekla sam Basiri, elei zabaviti uenice dok se Ahmed Zija ne vrati s hranom. Ona im je poela priati o tome kako je nekad morala moljakati supruga ak i za siuan iznos od dvadesetak afghanija. Ponekad ih joj ne bi dao, a ponekad to nije niti mogao. Nakon to je diplomirala u koli ljepote i poela raditi za mene, prestala ga je traiti novac. Ne samo to, nego je i shvatila da on ponekad nije imao novca. Stoga je svako malo poela ostavljati sitni u

kikacrostuff.net

protuvrijednosti od dva dolara u njegovu depu. Nikad mu nije otvoreno dala novac, jer bi ga to posramilo. No on je ipak znao da ona zarauje vie od njega i ini se daje to znao cijeniti. tovie, poeli su i zajedniki tedjeti kako bi kupili automobil. I Basira i Topekai imale su vie slobode od veine afganistanskih ena. Radile su dokasno kad je to bilo nuno i dijelile kuanske poslove te brigu za djecu sa svojim supruzima. Topekai je oduvijek bila snana ena, a u tri godine koliko sam poznavala Basiru, i ona je postala iznimno snana. Nisam bila sigurna koliko je Basira ispriala uenicama o svojem novom ivotu, ali sve su izgledale impresionirane njezinom priom. Neke su je ak gledale u nevjerici. Njih tri upravo su se vratile u Afgansitan nakon to su vei dio ivota provele kao izbjeglice u Pakistanu. Odrasle su sluajui prie o divotama Afganistana od svojih roditelja, no domovina u koju su stigle bila je surova i nepopustljiva. U Pakistanu su cijeli dan i no imale struju, kao i tekuu vodu, pristojne ceste te dobre kole. Nisu morale pokrivati glavu i nekome polagati raune za svaki korak izvan kue. No Pakistan je postajao sve stroi prema afganistanskim izbjeglicama i sve im je vie oteavao pronalazak posla, pa su njihovi oevi i muevi ustrajali u tome da im se djevojke pridrue u Kabulu. U tom je gradu 40 posto stanovnitva bilo nezaposleno, no barem nitko mukarcima nije govorio da se ne mogu prijaviti za neki posao samo zato to su bili Afganistanci. Meutim, za te je djevojke preseljenje bio okrutan korak unazad. Rekle su mi da je kola ljepote jedina stvar koja im je davala nade. Ahmed Zija napokon se vratio s kabulskim burgerima. Djevojke su pourile u sobu za manikuru i pedikuru, opet vesele i razgovorljive. Dok sam ih slijedila, uoila sam da pod u predvorju jo nije bio pometen. az ga ni juer nije pomela, pa se na njemu ve skupilo toliko praine da sam mogla vidjeti kojim su putem djevojke ile na ruak. "Gdje je az?" upitala sam Topekai i Basiru. "Znam da je danas dola na posao, no zato nije nita uinila s ovim podom?" Vidjela sam kako su razmijenile poglede, pa sam uzdahnula. "Nije valjda opet vani na sastanku s Farukom?"

kikacrostuff.net

"Nai, Debbie", brzo je rekla Basira. "Mislim da sada posprema vae privatne sobe." Pokazala je na kuu pokraj kole ljepote, gdje smo Sam i ja preselili nae odaje. kola ljepote i salon sada su zauzimali sav prostor u prvotnoj kui. "Opet slae alove?" inilo se da je svaki put kad bih tih dana pola u potragu za az, ona sjedila na podu mojeg ormara slaui mi alove ili donje rublje. "Zbog ega toliko petlja oko mojih prokletih alova?" Opet sam vidjela kako su razmijenile poglede. Uputila sam se pronai az, odluivi da jo jedanput porazgovaram s njom o Faruku. Oko etiri mjeseca prije primijetila sam pozitivnu promjenu na az, ili mi se barem tako inilo. Jednog je jutra na posao stigla nosei ru za usne, traak kohla te lijep nov zeleni al s uzorkom. Kad ga je skinula, vidjela sam da je njezina kratka, tamna kosa bila paljivo poeljana i oblikovana uz pomo dvaju svjetlucavih eljia. Pozvala sam sve frizerke da se dou diviti njezinu izgledu. Nije ba bila lijepa - koa joj je bila izbrazdana nevoljama koje nisam mogla niti zamisliti, oi i usta premaleni za punou njezina lica, a imala je i tijelo ragbijaa. Ipak, ima neega primamljivog u panji koju ena poklanja svojem izgledu. Moda se radi o panji koju posveujemo detaljima, ili nadi koju implicira injenica da pokuavamo istaknuti svoje dobre strane. U svakom sluaju, azin novi izgled dirnuo me i armirao. Smatrala sam da pokazuje kako se poela malo vie brinuti za sebe. Naivno sam si estitala jer sam mislila da sam ja imala nekakve veze s time. Obino bi sve osoblje zajedno odlazilo na kraju dana, a Ahmed Zija bi ih odvezao kui u naem kombiju. Jednog sam dana nekoliko mjeseci poslije ula u salon mislei da su svi ve otili kui i pronala az kako jo petlja po svojoj kosi. "Je li Ahmed Zija otiao bez tebe?" Bila sam spremna krenuti u borbu zbog nje. Mislila sam da sam primijetila da se druge djevojke ponaaju pomalo otresito prema njoj posljednjih nekoliko tjedana. Ponekad bi se neprijateljstvo meu djevojkama odigravalo ispod granice mojeg skromnog poznavanja darija; ponekad je sve to sam uspjela uhvatiti bio nabusit pogled ili bezobrazan ton glasa koji bi se nekako probio kroz mete. Ponekad bih jednu od djevojaka

kikacrostuff.net

nagovorila da mi kae to se dogaa. No najee su ta suparnitva i napetosti ostale izmeu njih. Nikad mi se nisu alile jedna na drugu, ak ni kad su imale razloga za nezadovoljstvo. ak ni ako je problem imao utjecaja na mene ili kolu ljepote. "Zbog ega te nisu priekali?" upitala sam. "Nema problema, Debbie", rekla je, zarumenjevi se. Obukla je svoj kaput i al, potapala me po ruci i izala kroz kapiju. Neto je u nainu na koji me potapala po ruci - kao da mi govori da je ne slijedim - u meni izazvalo sumnju, pa sam pola za njom. ula je kako mi se pod nogama na kolnom prilazu otkotrljao kameni, pa se pourila natrag kako bi me ponovno potapala po ruci. "Nema problema", uznemireno je ponovila. Natrake je napravila nekoliko koraka prema kapiji smijeei se i maui mi, noja sam je nastavila slijediti. "to se dogaa?" upitala sam. "to to ne eli da vidim?" Na kraju se okrenula i pourila kroz kapiju. Izvan zidova kompleksa, izudarana crna limuzina upalila je motor. Ula je na stranje sjedite i povukla al preko lica. Prije nego to se automobil odvezao, voza se okrenuo kako bi me znalaki pogledao i mahnuo mi. Bio je jednako izubijan kao i njegov automobil, sa slomljenim nosom i gustim brkovima koje je iskrivio oiljak na usni. Kimnuo je glavom i odvezao se. Idueg sam jutra zgrabila Lajlu im je ula kroz kapiju. "Tko je onaj mukarac koji je sino doekao Saz?" Lajla je jo bila natmurena nakon prolaska pokraj kue naih zlih susjeda. Skinula je svoj al za kosu i hladno me pogledala. "To joj je deko, Debbie. Ime mu ja Faruk." Sjetila sam se da sam ve ula to ime. "Mislila sam da joj je on roak!" "I roak moe biti deko", podsjetila me. "Ali zapravo nisu u rodu." "Koliko to ve dugo traje?" "Ne znam. Moda dugo." "Zato mi nita niste rekle?" Samo je slegnula ramenima slaui al u uredan, vrst mali pravokutnik. Budui da je az bila udana, to je bio ozbiljan prekraj - zbog kojeg ju je netko mogao ubiti. Ako njezin suprug sazna, mogao bi podignuti tubu i dati je kamenovati do smrti. Bila sam bijesna na az to je bila

kikacrostuff.net

tako glupa. Smjestila sam se blizu kapije kako bih mogla porazgovarati s njom im se pojavi. Planirala sam joj rei da mora izabrati izmeu Faruka i svojeg posla. No kad je skliznula kroz kapiju, bilo mi ju je toliko ao da sam poela plakati. Jo je na sebi imala traak minke, no to nije uspjelo sakriti njezinu tugu. Znala sam kakav je to osjeaj biti zarobljena u loem braku; znala sam kako je to eznuti za ljubavlju. Mogla sam vidjeti kako nas nekolicina drugih djevojaka promatra kroz prozor, pa sam povukla az u pozadinu kompleksa. Nisam je eljela posramiti pred ostalim djevojkama, pa ak ni pred Lajlom dok prevodi moje rijei. Lajla i ostale djevojke ponekad su znale biti iznimno nepopustljive u svojim pogledima na ene koje su prele stroge seksualne granice, bez obzira na to koliko su se voljele aliti na temu seksa. Da ovo nije bio Afganistan, vjerojatno bih bila sretna to je jadna, neugledna az - koja je imala starog supruga u drugom gradu - pronala deka. No, ovo jest bio Afganistan, pa nisam eljela riskirati da je izgubim. "Ne Faruk!" proaputala sam joj. Podignula sam kamen s tla i pantomimom joj pokazala kako mi razbija glavu. "Ne auto s Farukom, ne telefonski pozivi Faruku. Preopasno!" Kimnula je glavom i pokunjeno krenula prema mojoj kui. Skinula je svoj lijepi zeleni al i omotala sivu krpu oko kose kako bi je zatitila od praine koju e podignuti istresajui ilime. Ostale su me djevojke pogledale kad sam ula u salon, no znale su da mi ne smiju rei nita protiv nje. Naravno, moja pantomima s kamenom nije nita promijenila. Iako sam se pobrinula da se az pridrui ostalima u kombiju iduih nekoliko dana, nisam imala vremena to initi svakog dana. Osim toga, uspijevala je viati Faruka ak i kad je kui putovala kombijem. Ahmed Zija mi je jednog dana doao rei da ga je zamolila da je iskrca na drugom mjestu. Kad je pogledao u retrovizor, vidio ju je kako ulazi u Farukov automobil. I razgovarala je s njim na mobitel kad god bi za to uhvatila priliku. Cesto bih je uhvatila kako se skriva u praznom kutku kue razgovarajui s njim, ozarena lica na kojem je ipak bio i traak krivnje. Jednom sam je ak uhvatila kako se koristi mojim mobitelom da bi razgovarala s njime jer se njezinom ispraznila baterija. "Ne Faruk!" povikala sam, no ipak sam pohranila njegov broj kako bih znala je li ga ikad ponovno pokuala nazvati s mojeg telefona.

kikacrostuff.net

Penjui se na kat prema svojem ormaru, oekivala sam da u pronai az kako razgovara s Farukom. No ona je sjedila na podu sanjarskog izraza lica. Ispraznila je sadraj moje kutije sa alovima i ladice s donjim rubljem i sve je slagala u uredne hrpice. "Nisi li to uinila juer?" upitala sam. Zurila je u mene kao da se pokuavala sjetiti tko sam. "Nai." "Osjea li se dobro?" Jo je bila zbunjena. "eli li popiti aj?" "Nai." "Sii i pometi pod kad ovdje bude gotova." To sam joj pokazala pantomimom, a ona je kimnula. Poela je ustajati, a onda ponovno sjela. Zatim je podignula prozirni crveni al i lijeno ga rairila. Podignula ga je naspram sunca, a onda ga pustila da odlepra na pod i poela ga njeno provlaiti kroz prste. "az, pouri. Radije bih da pomete pod." Sila sam s kata osjeajui se kao da mi je neto promaknulo i gotovo se sudarila s Marjam uavi u predvorje kole ljepote i salona. Izgledala je kao da je u koroti. Oi su joj bile oteene i crvene, a bila je vrsto zamotana u veliki, crni al. Marjam je oduvijek bila najveselija i najsimpatinija osoba gdje god da bi se pojavila. Pjevala je gulei povre. Pjevala je peruajui pilie. Pjevala je perui posue. Imala je dobar brak, dobru obitelj i dobar posao. Jedini put da sam je vidjela nesretnu bio je kad su svi zbog nekog razloga napustili kuu i ostavili je samu u kuhinji. Uspaniila se kad je shvatila da je sama, pa smo je nakon povratka zatekli kako plae. Sada je izgledala kao da je plakala posljednjih nekoliko dana. "Gdje je Lajla?" povikala sam prema zatvorenim vratima salona. Znala sam da e mi trebati pomo kako bih razumjela to se dogaa, ma to to bilo. Marjam je sjela na stube i poela jecati, a Basira i Mina izjurile su iz salona. Lajla je ula s trijema. "Dogodilo se neto grozno", rekla sam joj. "Saznaj o emu se radi."

kikacrostuff.net

Lajla se nagnula nad Marjam, koja joj je neto brzo poela govoriti iza vrsto stisnutih aka. A onda se Lajla ponovno uspravila. Ona i frizerke nekoliko su sekundi meusobno razgovarale. "Ve znamo dio prie", rekla je. Pokazalo se da je, dva dana prije, Ahmed Zija vozio az i Marjam kui kad je na kombiju pukla guma. I rezervna je guma bila ispuhana, pa je namjeravao ostaviti djevojke u kombiju dok ne ode popraviti rezervnu gumu. Tada je az ponudila da nazove Faruka i vidi bi li ih on mogao prevesti kui. Zamolila je Marjam da posudi njezin mobitel, tvrdei da vie nema impulsa na svojemu. I tako je Faruk stigao te su se uskoro vozili jednim od pranjavih putova koji su vodili u dio grada u kojem su ivjele i az i Marjam. No Faruk je iznenada usporio na jednom zavoju, a az je otvorila svoja vrata i iskoila iz automobila. Faruk je opet ubrzao, tako da Marjam nije mogla izai iz automobila. Dok je vozio, pogledao je uspanienu Marjam u retrovizoru i kazao joj da je zaljubljen u nju. Rekao joj je da ju je vidio dok je ekao az pred kompleksom i znao je da mora postati njegova. elio je da napusti supruga i pobjegne s njime. Prekinula sam je. "Zato bi az iskoila iz automobila i omoguila mu da bude s drugom enom?" "Faruk joj je rekao da to mora uiniti kako bi dokazala da ga voli", odgovorila je Lajla. "Rekao joj je da ga privlai Marjam i zamolio az da ih pusti da samo jedanput budu zajedno." "Zbog ega bi pristala na to?" Lajla je napravila grimasu. "Jer je luda, Debbie. Luda od ljubavi i luda od droge." Zgrabila sam ogradu stubita i sjela pokraj Marjam. "O emu to pria? az pui hai s mukarcima?" "Ovisnica je o opijumu. Svakog dana ispod jezika stavlja malenu tabletu, a onda odlazi slagati tvoje alove. Faruk joj nabavlja drogu." "Ali tako je dobra radnica! Kako moe biti ovisnica o drogi i tako vrijedno raditi?" Nita mi nije bilo jasno. Marjam je podignula glavu i ponovno razmijenila nekoliko rijei s Lajlom. Nikad joj ne bih prepoznala glas da smo se ule telefonom. Iz njega je nestala sva lakoa i toplina. Lajla i djevojke sluale su je s izrazom strave na licu, a onda s oekivanjem usmjerile pogled na mene. "Ima jo? to jo?" upitala sam.

kikacrostuff.net

Faruk je napokon pustio histerinu Marjam iz svojeg automobila, nakon ega je otpjeaila kui. Kasnila je, no rekla je suprugu da se kombi pokvario te da nije eljela ekati sama dok Ahmed Zija ne popravi rezervnu gumu. Rekla je da nije mogla uzeti taksi jer nije imala dovoljno novca, a supruga nije uspjela nazvati jer na mobitelu nije bilo signala. Sustavi mobilne telefonije u gradu toliko esto nisu funkcionirali da mu nije palo na pamet posumnjati u njezinu izjavu. Nije mu bio udan ni njezin nemir jer je znao koliko ju je lako bilo prestraiti te da joj se nije svidjelo to se sama morala vraati kui. No kasnije te veeri provjerio je njezin mobitel kako bi vidio je li ponovno proradio. Pronaao je dugu, lascivnu tekstualnu poruku od Faruka u kojoj je napisao kako sada, nakon kratkog vremena koje su proveli zajedno, eli Marjam vie nego ikad. Faruk je dodao da sada zna da i ona njega eli na isti nain. Tada je Marjamin suprug bacio njezin mobitel na drugu stranu sobe i otiao iz kue, viui da e se razvesti od nje ako provodi vrijeme s drugim mukarcem. Otprilike u tom trenutku az je otvorila vrata predvorja. Jo je izgledala pomalo sanjivo, ali je brzo ustuknula i stisnula se uz vanjski zid kad je ugledala Marjam. Lajla i Basira nekoliko su puta povikale na nju, no i dalje je odbijala ui. Tada je Mina vrisnula. Gledala je Marjamin mobitel i prepoznala Farukov broj. I ona je na mobitel primala mnotvo uznemirujuih poziva i svi su stizali s istog tog broja. Posljednja stvar koju je Minin suprug trebao bila je jo jedna stvar zbog koje bi je tukao, pa je poela plakati na pomisao da je Faruk i na njezinu mobitelu mogao ostaviti inkriminirajuu tekstualnu poruku. I Lajla i Basira izvukle su svoje mobitele. Pronale su.isti broj na vlastitim ureajima i meu ulaznim i izlaznim pozivima. Svaka se sjetila da ju je az zamolila da posudi njihov telefon u posljednjih nekoliko dana. inilo se da az sve djevojke namjeta Faruku, toliko ga oajniki elei usreiti da je pristala odigrati ulogu svodnice. Predvorje je odzvanjalo vriskom i plaem, a nekoliko klijentica koje su se tog dana nale u salonu oprezno su na prstima prole pokraj nas. Ahmed Zija napokon je doao do vrata i zabrinuto pomolio glavu unutra. Dva dana poslije otpustila sam az. Pokuala sam je nagovoriti da nas odvede do Faruka. Sam ga je bio spreman posjetiti i zaprijetiti mu da e ga ubiti ako ponovno bude napastvovao bilo koju od mojih djevojaka.

kikacrostuff.net

No az je to odbila. Lice joj se zatvorilo i zatresla je glavom; nije me htjela pogledati u oi. Dizala je oblake praine metui i istresajui ilime, svim mi silama pokuavajui pokazati da je nezamjenjiva. Gotovo da i jest bila nezamjenjiva, i bila mije iznimno draga, no nisam mogla dopustiti da ugroava ostale djevojke. Kad je otila, osjeala sam se kao da je kroz vrata, izaao dio mene. eljela sam s nekim razgovarati o tome; s nekim tko bi mi mogao pomoi da shvatim to se dogodilo. Prva osoba koje sam se sjetila bila je, naravno, Roana - bile smo prijateljice otkad sam stigla u Afganistan. Pomogla mije odgonetnuti svaku tajnu proizalu iz mojeg sukoba s novom kulturom te nepoznavanja svega kroz to su prole afganistanske ene. No nisam se mogla obratiti Roani, jer ona vie nije bila ovdje. Nakon traumatine noi njezine zarunike zabave i konzumacije, otila sam kui i provela dan plaui. Sam je bio na putu i nije mogao otii na zabavu sa mnom, ali sam ga nazvala i ispriala mu to se dogodilo. "Bit e ona dobro", uvjeravao me. "Udala se za dobar mukarac ovaj put i ide u zemlju gdje nikad ne bilo talibana." Stoga sam se odluila prestati brinuti. Konzumacija je bila nona mora, ali u novi e dan krenuti zajedno sa suprugom. No jo sam malo zaplakala znajui koliko e mi nedostajati. Njezin je suprug, kao to je i planirano, otputovao u Amsterdam tri dana nakon zarunike zabave. Za dva mjeseca i Roana je imala vizu i pripremala se otii za njim. Njezina obitelj i ja odvezli smo je u zranu luku, jecajui usred rupa na cesti kad je nestala u zgradi. Dva tjedna poslije panino je nazvala brata. Kad je stigla u Amsterdam, doekala ju je svekrva. Ona joj je objasnila da stvari ba i nisu onakve kakvima ih je prikazala u Kabulu. Roanin novi suprug zapravo nije bio uspjean inenjer; bio je samo slubenik u velikoj nizozemskoj tvrtki. tovie, nije ivio u kui svojih roditelja, nego bi ih posjeivao samo dvaput u godini. Tada nije bio kod kue, a nee biti ni idua etiri mjeseca. Roana je bratu rekla daje ta dva tjedna bila praktiki ropkinja svojoj novoj obitelji, ribajui podove, kuhajui i servirajui obroke i radei to god bi joj svekrva naredila. Bila joj je zabranjena svaka

kikacrostuff.net

vrsta komunikacije, kao stoje to bio obiaj s mnogim afganistanskim mladenkama. One bi na nekoliko mjeseci trebale prekinuti svaki kontakt sa svojim obiteljima kako bi se priviknule na obitelji svojih mueva. Brat je bio ogoren i elio je uskoiti na prvi zrakoplov. No Roanina obitelj nije znala kako ui u trag obitelji njezina novog supruga i kako je pronai. Nisu imali dovoljno novca da unajme privatnog istraitelja, pa su jednostavno ekali. I ja sam ekala uz njih i svakog se dana brinula za nju. Nakon nekoliko mjeseci napokon je nazvala. Ispriala je obitelji da su se stvari opet promijenile. Suprug joj se vratio. Uzeo ju je za ruke i upitao je voli li ga kao supruga, ak i ako jest samo obian slubenik, a ne inenjer, ak i ako njegova obitelj nije bogata. A budui da se radilo o Roani, ona mu je naravno odgovorila potvrdno. Tada se poeo smijati. Rekao joj je da doista jest inenjer te da njegova obitelj uistinu jest bogata. No eljeli su je testirati. Sada kad je vidio koliko mu je privrena bez obzira na njegov status, znao je da e biti sretni zajedno. Rekla je obitelji da se mogu prestati brinuti za nju. ivot joj je bio lijep. Nisam razgovarala s Roanom otkad je otila iz Kabula. Jo se pitam je li obitelji rekla istinu ili je pokuavala spasiti ponos. Kau mi da se ni njima vie ne javlja. Kad ih vidim, pokuavamo biti veseli i praviti se da joj je sigurno dobro sada kad je napustila pranjave ulice Kabula. U najcrnjim trenucima se pitam jesam li joj pomogla prolivi svoju krv u noi njezine konzumacije. Ponekad se pitam pomaem li ikome ovdje svojom prisutnou. Ima mnogo nas zapadnjaka koji elimo pomoi afganistanskim enama, no nai napori ne pomau im uvijek onako kako bismo eljeli. Te ene vee toliko mnogo veza i na putu im je toliko mnogo prepreka koje esto uope nisu vidljive zapadnjakim oima. Potrebno je mnogo vremena da bi se razumio nain na koji se sloenost ivota tih ena razlikuje od sloenosti naih ivota. Ponekad im ne moemo pomoi, ak i ako razumijemo te sloenosti. Kultura se mijenja mnogo sporije od naih snova. Vidjela sam odsjaj Mjeseca u svojoj ai vina i brzo otpila gutljaj prije nego to se pomakne do neije tue ae. Odravali smo piknik pod zvijezdama u dvoritu ispred nae kue za malenu skupinu prijatelja, i afganistanskih i stranih. Bila je to krasna veer. Izvukli smo sag iz dnevnog boravka, okruili ga jastucima i

kikacrostuff.net

svijeama, i u sredinu posloili tanjure prepune voa i kolaa. Nisam unajmila glazbeni sastav, no glazba je do nas dopirala s CD-ureaja postavljenog na prozor. Ponekad bismo svi zajedno zapjevali. Bila sam usred prepriavanja smijene anegdote. Sam je veer prije kui za veeru donio kebabe i mnogo nam je ostalo. Usred dana poslao je Ahmeda Ziju do vrata kole kako bi mi rekao da Sam ima poslovni sastanak u uredu te da eli posluiti preostale kebabe. No, djevojke i ja ve smo ih bile pojele, pa sam nazvala Sama na mobitel. Gledala sam kako jedna od mojih uenica iskuava otmjenu frizuru na svojoj lutki, pa nisam eljela preglasno govoriti. Kad se javio, proaputala sam: "Pojeli smo meso." "Debbie? Debbie, jesi li to ti?" pitao je glas s druge strane telefonske linije. "Da, eljela sam ti rei da vie nema mesa." "Molim?" "Pojele smo meso!" Na drugoj strani linije zavladala je tiina, a onda je glas rekao: "Debbie, malo me plai. Je li to neka vrsta ifre? Trebam li evakuirati grad ili neto takvo?" "Sam?" Tada sam pogledala zaslon mobitela i vidjela da sam pogrekom nazvala jednog od svojih mukih klijenata. "O, Boe, je li to Viani?" On i ja smijali smo se dobrih desetak minuta. Nazvala sam ga poslije toga dana i ponovno proaputala: "Pojele smo meso." On mi je uzvratio: "Orao je sletio. Prekinite misiju! Prekid!" Dok sam naim prijateljima prepriavala dogodovtinu, odmah im je sve postalo jasno. Gdje biste drugdje na svijetu mogli uti nekoga kako apue "Pojele smo meso" i odmah pretpostaviti da se radi o ifriranom upozorenju da odete iz grada? Znai li to da smo svi mi ludi to ovdje ivimo? Smijali smo se i smijali. Tada je zazvonio Samov mobitel, a on nam je pokazao da se stiamo. Srce mi je potonulo kad se s darija prebacio na uzbek, jer to je vjerojatno znailo da ga zove obitelj. Udaljio se od nas kako bi nastavio razgovor. Kad se vratio, primijetila sam daje uznemiren. "Je li sve u redu s tvojom obitelji?"

kikacrostuff.net

"U redu." Podignuo je jabuku i poeo je rezati na komadie. "Zato su zvali?" "Moj otac upravo je u saudijskoj zranoj luci. Ujutro e biti ovdje." "Hoe li mu smetati to ivi pokraj salona ljepote?" s nevjericom je upitao jedan od naih prijatelja. Sam je uzdahnuo. "Jesi li ga ve upoznala?" upitao me drugi prijatelj. "On ne znati za vjenanje", rekao je Sam. "Samo majka znati." "I nije mu rekla?" upitala sam. "Jo ne zna za mene?" Kad je Sam zatresao glavom, sva moja srea netragom je nestala. Nikad mu nisam uspjela posve oprostiti to sam nije rekao svojim roditeljima za mene. Sada sam saznala da me jo skrivao nakon gotovo tri godine braka. No pokuala sam se prilagoditi situaciji. Salon je idueg dana bio otvoren i nije bilo naina da ga Sam izbjegne: do naeg privatnog kompleksa moe se doi samo ako se proe kroz kompleks kole ljepote. Kako su frizerke i klijentice stizale, ispriala sam im to se dogaa. Kad me Sam nazvao da mi kae kako se on i otac upravo voze niz nau ulicu, sve smo pourile u sobu u kojoj sam pohranila boje za kosu. Zadrale smo dah i rukama prekrile usta. ula sam kako Sam i nekolicina mukaraca prolaze kroz dvorite, nakon ega je zalupio kapiju izmeu kompleksa u kojem je bio na dom i onoga u kojem su bili kola ljepote i salon. "Sada je sigurno", rekla sam svima, ponaajui se kao da mi je sva ova drama bila vrlo zabavna. "Tata Sam je sletio." "I njegovo je ime Sam?" upitala je klijentica. "Zapravo ne znam njegovo pravo ime." "Ovo je tako uzbudljivo", rekla je druga klijentica. Pola joj je glave bilo prekriveno urednim paketiima folije; na drugoj je polovici imala oko tri centimetra sijedog izrasta. "Morat u se vratiti idueg tjedna da vidim kako je sve ispalo!"

kikacrostuff.net

Odluila sam Samu dopustiti mirna dvadeset i etiri sata s ocem. Planirala sam veerati s prijateljima, a on je oca izveo u restoran. Poslije me nazvao i rekao mi da je Tatu Sama odveo nazad u nau kuu. elio je doi po mene kako bismo kui stigli zajedno. No kad smo se pribliili kapiji, Ahmed Zija priao je naem automobilu. Nekolicina Samovih prijatelja mudahedina svratili su u posjet i sjedili su s njegovim ocem u dvoritu. "Ostani ovdje", rekao mi je Sam. "Pusti me da oca premjestim u kuu." "Hoe li me tada upoznati s njime?" "Da, ali u kui. Ne pred mnotvom." im je otiao, automobil se poeo magliti od mojeg bijesa. Ako je Tata Sam bio poput svih ostalih Afganistanaca, znala sam da u satima zaglaviti ekajui u automobilu. U Afganistanu se gostima ne moe jednostavno rei laku no i otii u kuu. Tata Sam e im morati servirati aj ili sok, pobrinuti se da se poaste kolaima i voem, pitati ih za obitelj i sela u kojima ive njihovi djedovi i muka djeca i slino. Ako Sam uope izae odande, mislila sam, to e biti kako bi me pokuao prokrijumariti u kuu kroz ulaz iz sporedne uliice u kojoj su svi drali svoje generatore i smee. Nakon desetak minuta premjestila sam se na vozaevo sjedalo i odvezla se. Poeo mi je zvoniti mobitel, ali sam ga ignorirala. Dvadeset minuta sam jurila gradom. Kad sam se vratila, Sam je etkao gore-dolje ispred kompleksa. Sada je on bio bijesan. "Nisi mogla ekati?" povikao je. "Hoe li mu rei za mene? Odaberi: veeras ti ili jesam ili nisam ena!" jednako sam mu glasno uzvratila. Pokazao je na unutranjost automobila i moj al za glavu, koji je skliznuo na pod. "Stavi al i ui!" Uli smo u dvorite. Tata Sam sjedio je meu skupinom mukaraca, okrugao, krezubi ovjeuljak s turbanom koji je bio gotovo jednako velik kao i on sam. Nije ustao kako bi me pozdravio; mukarci u ovome drutvu obino ne ustaju kad ene ulaze u prostoriju. No nekolicina ostalih mukaraca je ustala, toplo su me pozdravili na engleskom jeziku i stisnuli mi ruku. Sve su to bili ljudi generala Dostuma, kojeg je Sam poznavao iz svojih ratnikih dana. esto su nam dolazili u posjet. Kad me Sam prije godinu dana upoznao s njima i onda pozvao da sjednem kako bismo zajedno popili aj u dnevnom boravku, smatrala sam to

kikacrostuff.net

velikom prekretnicom u naem braku. Kad Afganistanac zabavlja svoje prijatelje, njegova ena obino ostaje skrivena u drugoj sobi dok mukarci ne odu. Kad me Sam predstavio Dostumu i njegovim ljudima, znala sam da je to prava ast, budui da je Dostum bio Samov heroj. Ti su mu mukarci bili poput obitelji. Pretpostavljala sam daje to gotovo jednako vano kao i predstavljanje njegovoj pravoj obitelji, da je to znailo deklaraciju njegove ljubavi za mene itavom svijetu. Kad su mukarci ponovno sjeli, a ja zauzela svoje mjesto na jastuku, ponovno su poeli priati uzbek. Nisam mogla slijediti razgovor, a budui da je s nama bio i Tata Sam, nisam mogla niti puiti, pa sam bespomono kopkala po kolaiu. Bilo mi je jasno da je Sam bijesan jer su njegovi prijatelji vjerojatno nauli nau svau i pretpostavili da ne moe kontrolirati vlastitu enu. Pa dobro, pomislila sam: to su dosad ve ionako mogli znati. Vidjela sam kako Tata Sam povremeno pogledava prema meni, pa sam se upitala je li me prepoznao. Jednom sam ga srela dok smo Sam i ja jo ivjeli u kui za goste u Paunovu zamku. I tada je doao u neoekivan posjet. Ni Sam ni ja nismo bili spremni rei svojim obiteljima za brak, pa smo se nekoliko tjedana, koliko je Tata Sam bio u posjetu, igrali iscrpljujue igre skrivaa. Neprestano smo se uljali u sobe kako nas njegov otac ne bi vidio zajedno. Rekli smo mu da sam uiteljica koja privremeno radi u koli, a on je odmahnuo glavom zabrinut to ivim sama. Gotovo sam upropastila svoj paravan pripremivi mu doruak jednog jutra kad se kuhar nije pojavio na poslu. Ako me se sjeao, vjerojatno se pitao to jo radim u blizini njegova sina. Nadala sam se da ne misli kako sam prostitutka. inilo mi se da je jedan od Dostumovih ljudi priao ve cijeli sat. Stare ratne prie, tuno sam pomislila. Bilo je oito da Sam nee odjednom ustati i predstaviti me kao svoju suprugu, barem ne veeras. Jednako je oito bilo i to da e me svi ti mukarci vjerojatno ignorirati i idua tri sata. Sve to sam eljela bilo je spuznuti u vlastiti krevet, ali nisam znala kakvu je priu Sam ovaj put smislio za mene; nisam ak znala ni gdje bih trebala spavati. Uzdahnula sam, a Tata Sam me upitno pogledao. Neto je rekao jednom od mukaraca, a ton razgovora naglo se promijenio. Svi su mukarci pogled uperili u mene i poeli govoriti

kikacrostuff.net

uglas. Jedan od njih pokazao je na Sama i onda na mene. Sam je spustio pogled na travu, no Tata Sam se nasmijeio. "I sada zna", rekao je jedan od Dostumovih ljudi s velikim osmijehom. "Poelio ti je dobrodolicu u obitelj. Kae da je oduvijek znao, ak i prije dvije godine, ali je ekao da mu Sam kae." Sam se zarumenio, a ja sam poela plakati. Zatim sam otila do jastuka Tate Sama i pala mu pred noge. Uzela sam njegovu ruku i poljubila je, a onda je poloila na svoju glavu. Sam mi je jednom rekao da ga njegova djeca pozdravljaju na taj nain. "Moj je otac preminuo prije etiri godine", rekla sam Tati Samu na loem dariju. "Nadam se da ete mi to sada biti vi. To elim otkad sam se udala za vaeg sina." On je stavio ruku na moju kosu i pogladio je. Nastavila sam plakati, a kad sam podignula pogled, vidjela sam da su i niz njegove obraze tekle suze. Primijetila sam i da Sam, pa ak i nekolicina iskusnih starih mudahedina briu suze. Napokon sam bila Samova ena. Napokon se vie nisam morala skrivati. Idueg me jutra Tata Sam ekao u dnevnom boravku. Sa zidova je skinuo sve slike kako bi se mogao moliti a da ne mora gledati haraam slike ivih bia. Vjerojatno se stresao skidajui moju sliku golih anela. Sada je bio spreman za to da mu sinova supruga skuha jutarnji aj. Rekao mi je da u Saudijskoj Arabiji ima zlatni nakit za mene. Nadao se da u uskoro doi upoznati itavu obitelj, pa i prvu suprugu i njezino osmero djece. Ili bi ih moda sve mogao dovesti u Kabul da me upoznaju i vide kompleks! Rekao je da misli kako je dobra stvar to je Sam uzeo drugu enu i nadao se da u mu roditi mnotvo sinova. Odvezla sam Tatu Sama u lokalnu kavanu. Sjeli smo za stol i pili kavu s okusom karamele. Sa zanimanjem je odmjerio ljude oko nas, no ja ih nisam zamjeivala. S prilinom dozom straha sam razmiljala o svim radostima i zahtjevima koje mi nosi uloga prave afganistanske snahe. Kraj je gotovo stigao samo nekoliko tjedana poslije. Ne kraj mojeg braka; ta se drama nastavlja. Govorim o kraju Kabulske kole ljepote.

kikacrostuff.net

Toga smo dana u salonu imali prilinu guvu. Sve su djevojke imale klijentice. Robina je fenirala Amerikanku s oko etrdeset kilograma dugake plave kose. Mina je radila pedikuru francuskoj pekarici koja se upravo doselila u Kabul, a Bahair manikuru Amerikanki afganistanskog podrijetla koja je radila za Ujedinjene narode. Topekai je iala odvjetnicu kojoj su plaali pravo malo bogatstvo kako bi pretrpjela jo jedno ljeto u Kabulu. Basira je bila na katu, obavljajui masau, a ja sam jednu misionarku pokuavala nagovoriti da stavi pramenove. Odjednom sam zaula topot nogu po kolnom prilazu, pogledala van te vidjela kako Sam promie pokraj prozora. Zatim je uletio u zgradu salona i otvorio vrata. "Bacit e nas u zatvor!" zadihano je izjavio. Sve moje frizerke i klijentice zastale su i okrenule se prema nama. Sam se naslonio na dovratak, mobitela prislonjena na srce. Raskopana koulja visjela je na njemu, a ak su mu i naoale bile nakrivljene. Ja sam bila usred skraivanja kose na vratu misionarke. Lagano se odmaknula od mene, kao da mi ne vjeruje dok imam otar predmet u ruci. "O emu to govori?" Mislim da nikad prije nisam vidjela Sama tako potresena. "ele da plati dvadeset tisua dolara zaostalog poreza." "Nisam duna plaati porez", rekla sam mu. "Ja sam nevladina organizacija." "Ne porez na kolu ljepote." Rukom je pokazao na prostoriju oko sebe. "Porez na salon!" "Sve je to ista stvar", objasnila sam. "Financiram kolu novcem iz salona, koji je ionako kolski salon. Nema profita." "Kau da si tvrtka." "Ja sam drutvena tvrtka. Tako stoji u mojem ugovoru o nevladinoj organizaciji." Topekaina odvjetnica ubacila se u razgovor. "Elektronikom potom u vam poslati dokument o poreznom zakonu na drutvene tvrtke. No zvui mi kao da djelujete u skladu s njime." Sam ju je ignorirao. "Debbie, kau da stoje vani i nadziru svakoga tko ulazi i izlazi. Ovo nije igra." Trebalo nam je nekoliko dana da shvatimo to se dogaa. Jo mi sve nije posve jasno. ini se daje neko vladino tijelo odluilo da spadam u kategoriju tvrtki koje zarauju tisue dolara na godinu. Ta se vrsta

kikacrostuff.net

ucjene u Afganistanu dogaa svako malo jer su zakoni i porezi i sve ostale odluke vlade relativno nove. Osim toga, nepovjerenje prema stranim nevladinim organizacijama sve je rairenije i vee jer Afganistanci ne razumiju zbog ega je sve i dalje razrueno kad se toliko novca za obnovu navodno slijeva u zemlju. Novac se nije slijevao u kolu ljepote i svima koji su bili zainteresirani mogla sam pokazati izvjetaj koji pokazuje da se prihod obitelji naih uenica nakon diplome poveao za 400 posto. No iako je tuba protiv nas bila smijena, svejedno e nam natetiti. Sam i ja emo se morati pojaviti na istome sudu na kojem se sudilo ljudima koji su izraivali lane putovnice i krivotvorili novac. kola ljepote odjednom e postati glavnom temom razgovora u gradu, ali u negativnom smislu. teta nanesena naem ugledu bit e znatna ak i ako pobijedimo u parnici. Oevi i muevi vie nee dopustiti svojim kerima i suprugama da pohaaju kolu. A ako izgubimo parnicu - jer i to je bilo mogue, iako smo radili posve u skladu s poreznim zakonom - morat u u zatvor na dvije, a Sam na pet godina. Posavjetovala sam se s prijateljima koji su bili odvjetnici u Kabulu. Zakljuak je bio da emo sve izgubiti ako budemo ekali da tuba i slubeno bude podnesena. Stoga smo poduzeli iskuan pravni lijek u vidu skromne isplate nekome tko je obeao da e tuba protiv nas zavriti u spalionici. Ponovno sam mogla disati, iako samo na trenutak. Dok ovo piem, u svibnju 2006. godine, i Kabulska kola ljepote i salon Oaza su vrsto zatvoreni. Grad su preplavile pobune, pale i pljake nakon tragine nesree u kojoj je poginulo nekoliko ljudi kad su amerika vojna vozila naletjela na civilne automobile. Kad se okupila bijesna gomila, pripadnici amerike vojske i afganistanske policije ispalili su nekoliko hitaca - iznad glava okupljenih, kazali su - no nekolicina civila je ubijena, a deseci su ranjeni. Nekoliko stranih nevladinih organizacija spaljeno je. Karzaijeva vlada nametnula je veernji policijski sat poput onog koji je bio na snazi neposredno nakon to su iz zemlje istjerani talibani. Tijekom svih svojih godina ovdje, nikad prije nisam vidjela grad tako napet - ni njegove stanovnike tako bijesne i preplaene. Na je kompleks siguran, jer su netom nakon to su pobune poele

kikacrostuff.net

stigli ljudi generala Dostuma. Njihova je prisutnost znaila da nas nitko nee spaliti ili napasti, no bilo se teko naviknuti na to da bradati mukarci i strojnice zauzimaju prostor u kojem su obino bile moje uenice. Mogu se samo nadati da e se mir vratiti te da e svi ljudi koji ele pomoi ponovno izgraditi ovu zemlju moi nastaviti initi upravo to. Uloga Kabulske kole ljepote u svemu tome ini se malenom u usporedbi s mnogim drugim nastojanjima, no ipak je golema. Znam koliko su se promijenili ivoti ena koje su pohaale kolu. Dok su nekad financijski ovisile o mukarcima, sada same zarauju i dijele svoju zaradu. Bile su kuni robovi, a sada same odluuju o svojoj sudbini. Naravno, ne sve one i ne uvijek. No dovoljno je da im to - kao i mnogim drugim enama - prui nadu. Evo jedne smijene prie. Ljudi Kabulskoj koli ljepote esto alju donacije u robi, a ja uredno otvaram svaku kutiju i distribuiram njezin sadraj. Ponekad se donacija sastoji od kozmetikih proizvoda. Oni su uvijek dobrodoli, jer ih troimo jako brzo -ovdje nije jednostavno ak niti obnoviti nae zalihe kvalitetnog ampona. Ponekad su donacije namijenjene samim djevojkama. Dobivali smo torbice, bale tkanine i pletene alove, i djevojke su cijenile sve te darove. No jednog sam dana pustila Lajlu da otvori jednu od kutija, a ona mi ju je donijela sa zauenim pogledom. "to je ovo?" upitala je dok su se ostale djevojke okupile oko nas. Pogledala sam u kutiju i vidjela - tange! ipkaste tange, konate tange, satenske tange, tange s izvezenim cvjetiima. Nagnula sam se nad kutiju i nekoliko se minuta smijala prije nego to sam joj pokuala odgovoriti. "Gaice", napokon sam rekla. "Ono to dame nose ispod svoje odjee." Lajla je to prevela ostalima, na to su se sve namrtile. "Ne, Debbie", rekla je Basira. "To ne mogu biti gaice." "Da, neke ih ene vole nositi. Misle da izgledaju seksi." Topekai je podignula jedne tange i zanjihala ih na podignutom prstu. "Nita ne pokrivaju." "To i jest poanta. Prednja je strana pokrivena, no stranja je strana ovako uska kako vam se ispod odjee ne bi vidjeli rubovi gaica."

kikacrostuff.net

"Ovaj dio ide izmeu...?" Mina se potapala po stranjici, a ja sam kimnula glavom. Tjednima su se smijale tome. Bacale su tange jedna na drugu i povremeno ih navlaile preko glave kad su se zbilja eljele glupirati. Mislim da ih je kuepaziteljica na kraju bacila u pe. To je primjer promaenog pokuaja da se pomogne afganistanskim enama. No, nije prolo mnogo otkad sam sa skupinom prijatelja posjetila Istalif, selo u planinama u kojem proizvode prekrasan tirkizni porculan. Lutali smo naokolo gledajui alice, pladnjeve i vreve, a svatko od nas kupio je nekoliko komada od prodavaa koji sjede na suncu i ekaju posjetitelje. Zaustavili smo se u oblinjoj palai jednog od starih ratnih voa i posjetili staklenik pun geranija, u kojem je vrtlar pozirao za fotografiju izmeu golema postera Ahmeda aha Masuda i crvena srca naslikana na zidu. Odetali smo do jezera za koje je Sam tvrdio da ima ljekovite moi, a on je iz njega zagrabio vr vode da ponese kui. Dok smo se vozili natrag niz planinu, proli smo pokraj dugakog reda djece koja su marirala niz blatnjavi put prema nogometnoj utakmici koja se trebala odigrati na jednom od raienih polja. Sva su djeca nosila nove novcate gumene izme razliitih ivih boja. Jedno je dijete imalo ljubiaste izme, drugo crvene, tree zelene, pa ute, naranaste i tako dalje, te su pretvorili planinski put u dugu sainjenu od djejih nogu. Znala sam da su negdje na svijetu ljudi dobrih namjera skupili te izme i poslali ih u Afganistan. Ti su ljudi znali da ovdje mora biti djece koja e znati iskoristiti te izme. Moda su ak znali i to da e djeca marirati s veseljem zahvaljujui tom mnotvu boja na nogama. Kad sam bila dobro raspoloena, znala sam da e Kabulska kola ljepote moje djevojke odvesti mnogo dalje od gumenih izama. Da mi je netko prije samo nekoliko godina rekao da u ivjeti u Afganistanu i voditi kolu ljepote, samo bih se nasmijala. No im sam stupila na ovo tlo, znala sam da sam nekako uspjela stii kui. Nadahnuo me duh ove zemlje i svi izazovi koje je postavila preda me. Stekla sam novu obitelj i postala sam bogata - vrlo bogata - sestrama. Ponekad se pitam jesam li za njih uinila onoliko koliko su one uinile za mene. Pomogle su mi da izlijeim slomljeno srce i ponovno ponem vjerovati u sebe, a ja im pokuavam nadoknaditi ljubav

kikacrostuff.net

koju su tako spremno podijelile. Afganistanske ene i same moraju zacijeliti mnoge rane. Toliko su ih dugo drali u mraku, a tijekom najmranijih godina su pretrpjele mnogo vie nego to ja mogu i zamisliti. No tama je malo uzmaknula. Sada je do njih poelo dopirati svjetlo. Sada bi ostatak svijeta trebao obratiti pozornost na njih i pobrinuti se da to svjetlo vie nita ne ugasi.

Zahvale
Osjeam se kao da sam na dodjeli Oscara, s dugakim popisom ljudi kojima moram zahvaliti i nedovoljno vremena da to uinim. Toliko je mnogo ljudi ulo u moj ivot i podralo me tijekom ovog projekta. Ova knjiga ne bi mogla biti napisana bez pomoi moje dobre prijateljice Kristin Ohlson, sjajne i velikodune spisateljice koja je stigla u Kabul i sama iskusila svakodnevne izazove kole ljepote, i koja je itavo vrijeme bila uz mene dok sam pokuavala sastaviti ovu priu usred svojeg kaotinog ivota. Hvala ti na silnom trudu i predanosti pisanju ove knjige te za duge sate provedene pomaui mi da organiziram svoje dnevnike, misli i iskustva. Zajedno smo prole kroz zabavna i teka vremena, a tijekom tog procesa postala si mi draga prijateljica. Ti si pre-divna i nadarena ena. Posebna posveta mojem dragom suprugu; da nije bio pokraj mene na svakom koraku sigurna sam da bih pokleknula mnogo vie puta nego to jesam. Uvijek me uspijeva nasmijati kad sam u depresiji. Jednako si snaan, otar i pun ljubavi kao i ova zemlja. Utjelovljuje Afganistan, a ja sam kroz tebe ponovno nauila voljeti. Htjela bih zahvaliti svojoj majci, Loie Turner, i svojoj dvojici sinova, Noahu Lentzu i Zacharyju Lentzu, to su mi dopustiti da doem u Afganistan i ispunim svoj ivotni san. Podravali ste me u svemu kroz to sam prola. Mama, uvijek si bila moja stijena i temelj svega. Nauila si me da mogu uiniti sve to poelim i

kikacrostuff.net

ohrabrivala me ak i kad se nisi slagala s mojim odlukama. ak i kad sam plakala pola svijeta udaljena od tebe, uvijek sam se osjeala kao da si blizu i da me podrava. Zach, jednako si lud kao i tvoja majka. Skoio si na priliku da doe u Afganistan iako su ti svi govorili da je to luda ideja. Nadam se i molim da si, ivei ovdje, nauio jednako mnogo kao i ja. Znam da ti je boravak u Afganistanu na trenutke bio teak te daje bilo mnogo situacija u kojima te Kabul frustrirao, no hvala ti to si ih podijelio sa mnom. Noah, jako mi nedostaje. Znam da je bilo teko to nisam bila kod kue. Bilo je trenutaka u kojima sam osjeala da previe vremena provodim bez tebe radi zemlje koja ak nije niti moja. Znam koliko mrzi prainu i da bi te ovo mjesto dovelo do ludila. No e-mailovi koje si mi pisao i svaki put kad si me nazvao samo da mi kae da me voli pomogli su mi da preivim dan. Velika hvala mojoj prekrasnoj najboljoj prijateljici Karen Kinne i njezinoj djeci, Joshu, Gabeu i Claire. Karen, ostala si povezana sa mnom dok su bombe padale poput muha; nasmijavala si me i nisi me napustila kad sam bila nasmrt preplaena. Hvala ti to se brine za moj ivot u Sjedinjenim Dravama dok sam ja u Afganistanu. To to znam da si ti ondje olakalo mi je obavljanje mojeg posla ovdje. Hvala ti, Karen, na tome to si najbolja prijateljica koju sam ikad imala. Christini Gara, svojoj odvjetnici i dekoraterki, zahvaljujem na tome to je doputovala u Kabul kako bi mi pomogla oslikati kolu pomou mrtvih pilia. Hvala ti to si mi oprostila nedostatak tople vode i injenicu da se tjedan dana nisi mogla otuirati. Ne samo da si promijenila moj ivot, nego si i enama u Kabulskoj koli ljepote pokazala to znai biti snana, neovisna ena. Promijenila si mnogo ivota. Hvala Gay-LeClerc Qaderi, koja me nauila kako da budem supruga Afganistancu a da ne izgubim samu sebe. I dalje me ui i postala si nezamjenjiva u mojem ivotu. to mogu rei Betsy Beamon? Luda si kao i ja. Zajedno smo prole svata, a spoznaja da si u Kabulu pruila mi je sigurnost jer sam znala da uvijek imam nekoga kome mogu vjerovati i tko me razumije. Hvala to bi me zvala samo da pita: "Deb, jesi li dobro?" Ponekad je odgovor bio da, a katkad ne. No zbog injenice da

kikacrostuff.net

si bila udaljena samo jedan telefonski poziv ili kratku vonju taksijem, uvijek sam se osjeala manje usamljenom. Nick i Halima su razlog to sam sretno udana za svojeg prekrasnog afganistanskog supruga. Ima dana kad vam elim zahvaliti zbog toga te - poteno priznajem - dana kada mi to ne pada na pamet. Bili ste kljune osobe za na brak i pomogli ste nam preivjeti neka prilino teka vremena. Pokazali ste nam kako se mogu prijei ti kulturoloki putevi a da se ne nagazi previe mina. Uvijek ete nam biti majka i otac. eljela bih zahvaliti Mary MacMakin na njezinoj viziji i predanosti stanovnicima Afganistana. eljela bih zahvaliti Simi Calkin i Lindy Walser, dvjema sjajnim frizerkama koje su vlastitim novcem platile da dou predavati i podrati kolu. Pruile ste mi mogunost da uzmem toliko potreban odmor. Ne mogu vam niti ispriati to mi je znailo to to ste napustile svoje ivote u Sjedinjenim Dravama i dole ovamo pomoi. Neprestana nazonost Johna Paula DeJorie i Lukea Jacobelli-sa iz tvrtke John Paul Mitchell System dala mije samopouzdanje da mogu preskoiti svaku zapreku. J.P. i Luke, ne moete znati koliko ste vani postali u mojemu ivotu i koliko sam se zbog vas osjeala sigurnom. Vogue i Clairol nikad me nisu napustili. Te su tvrke uvijek bile uz mene poput Gibraltara. Bez njihovih velikodunih donacija, kola bi bila izgubljena. Takoer bih eljela zahvaliti svim tvrtkama i ljudima koji su pridonijeli koli donacijom proizvoda ili novca. Svim mojim klijenticama u Hollandu, u Michiganu, ija je kosa previe narasla i iji su korijeni posijedili jer me nikad nije bilo: hvala vam na odanosti koju ste mi pokazali kad sam se vratila i hvala na vaoj stalnoj podrci i molitvama. Mojoj agentici Marly Rusoff. vjerovala si u mene i kad nitko drugi nije. Ne znam kako bih ti uope poela zahvaljivati. Bez tvojeg vodstva i potpore, nikad ovo ne bih uspjela uiniti.

kikacrostuff.net

Jane von Mehren, mojoj urednici u izdavakoj kui Random House: nekako si znala da moju priu vrijedi ispriati i dala mi priliku da to i uinim. Riskirala si sa mnom, pa ne postoje dovoljno snane rijei kojima bih mogla izraziti svoju zahvalnost. Koji je to tim u Random Houseu! Mislim da nikad prije nisam niti znala to je to tim dok nisam upoznala sve vas. Iznimno ste srdani i puni podrke i zbog vas sam se osjeala kao kraljica. Osjeam se kao jedna od najsretnijih osoba na svijetu jer radim s izdavakom kuom i timom poput vas. Na kraju bih eljela zahvaliti svim strancima i Afganistancima koji su doli u na salon kad nismo imali tople vode za pranje kose ni struje da je isfeniramo i koji se nikad nisu alili. No, najvie od svega elim zahvaliti svim enama koje su prole kroz Kabulsku kolu ljepote. Da smo imali deset centi za svaku suzu prolivenu u koli, bile bismo milijunaice. Jedna od prekrasnih osobina afganistanskih ena jest to da nikad nikoga ne ostavljaju da plae sam. Bez vae iskrenosti, prijateljstva, ljubavi i spremnosti da podijelite svoje prie ne bi bilo ove knjige. Hvala vam to ste me primile u svoje ivote i dopustile mi da ih podijelim s ostatkom svijeta, kako bi mogli uti prave prie o afganistanskim enama. Oduvijek ste se prema meni ponaale vie kao prema sestri nego prema efici ili uiteljici. Znajte da vas sve ubrajam u svoju obitelj te da ste me zauvijek promijenile.

KRAJ
25.05.2010.