Cim je djevojka ula u vlak, Merrid je osjetio kako ga obuzima jako uzbuenje.

Bijae to rano jednog ledenog sijeanjskog jutra, i tek se nejasno vidjelo da se stanica zove Seldkirche. Probuen iz sna, Merrid je zurio u nju kad se smjestila u suprotnom kutu kupea i sjedila nepomino, s licem malo odsutnim, ne obraajui nikakvu pozornost na njegovo promatranje, tako nepomina i osamljena nasuprot pozadine od snijega i borova da se inila gotovo kao privienje. Zazvonilo je zvono. Vlak je ponovno pojurio kroz zimski krajobraz Tirola, ali tokovi mu bijahu jako tihi na smrznutim tranicama, a njegove dvije zahuktale lokomotive priguene snijegom, pa se inilo da se giba nestvarno. Duboki krasan snijeg, odgrnut s tranica, bio je posvuda, savijajui svojom teinom borove i krovove signalnih. kuica, zatrpavajui male alpske kue koje su se stisle u zaklonu planina. Ali Lewisa Merrida, sada potpuno razbuenog, nije uope zanimao blistavi alpski krajolik. Pogled mu se neprestano krao pokraj njegove usnule sestre i prouavao doljakinju s nekom udnom i tek napola svjesnom pozornou. Bio je to pogled ovjeka koji je u isto vrijeme iznenaen i zaprepaten. Iznenada ga je spopala neobjanjiva elja da govori, da joj uputi koju rije. A ipak tiinu je prva prekinula Connie. Uspravljajui se iz sklupanog poloaja napravila je grimasu kojom je izraavala da joj je neudobno, protegla se, protrljala oi i mrzovoljno objavila da vie ne moe spavati. Ovaj e me vlak ubiti uzdahnula je. Zato nismo otili natrag u Kehl i ulovili Orient express, sam Bog zna. Ali ako ve ne moemo spavati, mislim da barem moemo neto pojesti. Povukavi nabijenu naprtnjau na koljena, pripremala se da se snae kako najbolje moe i, zijevajui, izvadila je doruak: zemike i svje maslac, unku i kobasice, perece i veliku ter-mos-bocu vrue kave koju su prole noi silom iznudili u svom hotelu u Munchenu. Kad je skinula poklopac, iz kave se poela iriti mirisna para. Connie je nalila punu alicu, a Lewis ju je mehaniki prihvatio. Oklijevao je, a tada se naglo okrenuo prema sestri. Sa skrivenom molbom pogledao je novu putnicu u kupeu. Connie je, zauena, slijedila njegov pogled. Doista ju je zaudilo to neoekivano ponaanje njenog brata koji je bio oduvijek povuen i utljiv. Malo je slegnula ramenima i napravila djetinjastu grimasu tako karakteristinu za nju. Ipak se, udovoljavajui njegovoj elji, prijateljski nagnula prema djevojci u kutu. Mi sada dorukujemo. Kola za ruanje se ne prikljuuju do Innsbrucka. Hoete li nam se pridruiti? Isprva se inilo da djevojka nije ula, ostala je nepomina i odsutna. Ali napokon je polako okrenula glavu. Ne, hvala odgovorila je tihim glasom. Prije nego to je toga bio svjestan, Lewis se umijeao u razgovor pokuavajui da je nagovori. Molim vas uzmite. To je samo sitnica. Ali bilo bi nam drago da nam se pridruite. Oi su joj se pokrenule, prvi puta, prema njemu, i kao da ga je zahvatila nepoznata sila drhtaj proe itavim njegovim tijelom. Oi su joj bile velike i plave poput prozirnog gleera tako daleke od njega, tako pune brige i ispunjene smrtnom tugom. Zbilja rekla je nita ne mogu jesti. Ne morate jesti. Nastojao je da mu glas zvui bezbrino. Samo alicu kave. Tako je hladno, a ove vlakove ne griju kako treba, ta cijelo se vrijeme penjemo, uspinjemo se ravno u planine. Stanka. Njezin pogled, klizei podalje od njega, zaustavio se askom na smrznutim, zamagljenim vrhuncima. Malo je zadrhtala. Da, ondje je hladno. S mukom se sabrala i silom izmamila smijeak na usta. Vrlo ste ljubazni. Molila bih malo kave ako je imate dovoljno. Njeno ga je prihvaanje proelo naglom radou. Ponudio joj je svoju vlastitu alicu iz koje jo nije bio pio, i ne obazirui se na Connieno neprikriveno uenje, promatrao ju je dok je, drei alicu obim rukama, srkala vruu kavu. - Traak se topline pojavio na njenim hladnim obrazima. Opazio je kako joj je jednostavna haljina, od tankog plavog sera, malo izlizana na laktovima.

Njene crne cipelice bijahu prilino iznoene. Nije imala nikakvog krzna, samo tamni kaput od nekog jeftinog materijala. A koveg, " koji je leao na sjedalu pokraj nje, bio je od 10 jeftine smee imitacije koe. Instinktivno je pogledom potraio privjesak s imenom. Ali privjeska nije bilo, nije bilo ni imena. Zavladala je utnja, nekako udno neugodna utnja. Ali ne zadugo. utnja bi rijetko dugo trajala kad bi Connie bila prisutna. Connie je bila svjetski prvak u brbljanju. Zapalivi cigaretu, zabacila je svoju plavu kosu i uurila se na sjedalu, osvjeena i ivahna poput make koja se napila mlijeka. Da se upoznamo rekla je veselo. Ja sam Connie Merrid, a ovo je moj brat Lewis. Mi smo Amerikanci. Ve vie od tri tjedna lunjamo Evropom znate: Strasbourg i Salzburg i tako dalje. Sada putujemo u Be da se sastanemo s jednim prijateljem, Steveom Lennardom on je vanjskopolitiki dopisnik njujorkog Dispatcha. Veselim se Beu, ali mahne prema prozoru moram priznati da bih voljela provesti neko vrijeme u ovim planinama. Zaustavila se da udahne zraka. Ne mislite li da je uzbudljiv taj divni snjeni beskraj? Na to pitanje, izravno i neizbjeno, djevojka u kutu bila je prisiljena da podigne pogled. Usne joj se naglo zategnu. Ne odgovorila je ozbiljno za mene nije ni najmanje uzbudljiv. 11Ponovno je zavladala gotovo muna utnja. U djevojinim rijeima nije bilo nepristojnosti, nego neke udne tuge koja je poveala Merrido-vo zanimanje, a ipak nije znao kako da je protumai. Ali Connie je bila manje osjetljiva za napetost koja je bila u zraku. Duboko je povukla dim iz svoje cigarete. Vi ste Engleskinja, zar ne? Da. Ali ne ivim u Engleskoj. Provela sam dobar dio ivota na kontinentu. Dolazim ... ovaj ... iz Miinchena. Zbilja? Na Connienu se licu pojavilo novo zanimanje. Dolazite li esto u ove planine? Na djevojinu se licu pojavi rumenilo. Njena nelagodnost prome Merrida udnom tjeskobom tjerajui ga da se, makar i nevoljko, umijea. Dobaci sestri pogled kojim joj je govorio da se obuzda. Connie, ne misli li da je jo prerano za sva ta pitanja? Je li se to na licu neznanke pokazao trenutni izraz olakanja? Merrid nije bio siguran. Dok se vlak sve tee probijao naprijed, ulazei u kamene zasjeke pokrivene snijegom i oploene tekim stalaktitima leda, poput kakve duge plave spilje, podzemne, tajanstvene, njegove su se oi neprestano krale prema blijedoj spodobi koja mu je sjedila nasuprot. Pokuao je suzbiti oaranost i 12 zbunjenost svoga srca. Nije mogao shvatiti tu nenadanu uzbuenost koja ga, zbog udnih stjecaja okolnosti, bijae obuzela. On je bio praktian ovjek, s vrstim i uravnoteenim pogledom na svijet. Drao je da je iznad gluposti kakvog usputnog doivljaja. A ipak nije mogao zatomiti kucaje svoga srca. Niti je mogao odagnati misao da susret s tom prekrasnom djevojkom, nad kojom je lebdjela sjena neke nepoznate nevolje, nije odredila sama sudbina. Nekih pola sata vladala je utnja. Djevojka je sjedila gotovo nepomino, s obrazom na dlanu, s oima odluno uprtim u knjigu koju je bila izvadila iz kovega. Dok su tako sjedili, iznenada se otvore vrata kupea i kondukter, koji je hodao hodnikom punim propuha, gurne glavu kroz otvor. Najavi pjevueim glasom: Slijedea je stanica Lachen. Izvolite pripremiti putne isprave. Ne zaboravite. Svi moraju pokazati svoje putne isprave u Lachenu. Tada ode. Merrid bi se mogao zakleti da je vidio kako su se iznenada ukoili prsti koji su drali knjigu. Vlak je postepeno usporavao. Zakripae konice, i istog asa djevojka spusti knjigu i stavi ruku na ruku svoga kovega. Merrid pomisli da ga eli ponovo staviti na mreu za prtljagu. Ree: 13 Mogu li vam pomoi? Hvala lijepa odgovorila je jedva ujnim glasom. Ja silazim ovdje u Lachenu. Dok je govorila, pojavi se dugaka zgrada stanice, siva i pusta.

Nagli trzaj, i vlak stane. Djevojka odmah ustane. inilo se da sakuplja svu svoju snagu. Samrtno blijeda, vrsto drei svoj koveg, letimino pogleda Merrida i njegovu sestru u znak oprotaja i izie na peron. Njen se uurbani lik izgubi u kopreni snijega koji je padao. No ta je djevojka ba hladna povie Connie. Merrid je lagano tresao glavom. Ne, Connie, nije hladna. Bila je na smrt preplaena. Connie zine. U svakom sluaju sigurno je da joj se urilo. Pogledaj, zaboravila je knjigu. Na sjedalu je leala knjiga koju je djevojka itala. Prije nego to se Connie snala, Merrid dohvati knjigu. Bio je to nekakav roman Hein-richa Manna. Merrid otvori knjigu. Srce mu ponovno ivlje zakuca. Na praznoj stranici je pisalo: Sylviji Vllwin od Karla a ispod toga su bile ove rijei: U Gasthofu Hohne, Kriegeralp. . 14 Dok je Merrid zurio u ono to je bilo napisano, uo je, kroz maglu, sav uzbuen, bat koraka koji su se pribliavali hodnikom. Instinktivno je zatvorio knjigu i stavio je u dep. Jedva to je to uinio kad uu dva austrijska policajca. Pozorno su promotrili kupe. Mnogo su panje posvetili pasoima koje im je pruio Lewis. Tada je stariji rekao na njemakom: Sami ste? Naravno odgovorio je Lewis mirno. Lewis je osjetio kako mu taj ovjek paljivo gleda u lice; zatim, zadovoljan, malo se nakloni i ode sa svojim pratiocem. Sto su htjeli? upita Connie radoznalo. Nita ree Lewis smjetajui se u svoj kut. Samo uobiajene formalnosti. Ali iza ravnodunosti njegovog ponaanja bujali su jaki i neoekivani osjeaji. I kad je vlak izaao iz stanice, njegovi su toko vi kloparali litaniju koja mu je udarala po mozgu, rugajui mu se i pre-klinjui ga. Prvo je uo njeno ime: Sylvia Ull-win, lijepo ime, zatim udne, neuhvatljive fraze: u Gasthofu Hohne, Kriegeralp. II)!'.' DRUGO POGLAVLJEProelje hotela Bristol gleda na Tingstrasse, jednu minutu od opere, a njegov status najboljeg u Beu oito je bio vidljiv iz vratarevih gajtana. Bilo je est sati popodne. Prola su tri dana od onog dogaaja to se zbio u rano jutro u lokalnom vlaku iz Seldkirchea. Sjedei uspravno na rubu divana u draesnom apartmanu koji je Connie za njih izabrala, Merrid se uporno nastojao koncentrirati na evropsko izdanje Neiv York Dispatcha. Bio je sam u sobi. Visoko pozlaeno ogledalo odraavalo je napetost njegova lika dugakih udova. Na elu mu je bila duboka bora. Lice mu je imalo finu, napetu liniju; bilo je to lice ovjeka koji je cijelog ivota teio za fizikim idealom. etiri se godine Lewis Merrid muio da ovrsne svoje tijelo kako bi moglo podnositi na19pore. Premda je trebao naslijediti veliku brodsku kompaniju, njegovu ocu nije trebalo mnogo da ga nagovori da stupi u slubu kao djeak i da ui, bez ikakve potede, pravila mornarskog ivota. Obavljao je sve poslove na brodu. Spavao je na otvorenom, visio na krievima dok je puna snaga sjeveroistonjaka zvidala poput f uri je u snasti. Nauio se drati spartanskih zakona. Sada, u dobi od trideset godina, kao vlasnik Brodarske kompanije nakon oeve smrti pred tri godine, izgledao je vie kao oficir nekog broda nego kao vrlo uspjean poslovan ovjek kakav je bio. ene su u njegvu ivotu igrale malu ulogu. Nije to bilo s toga to bi on bio plaljiv, ili nezgrapan ili neotesan. Njegova neosjetljivost prema ljepukastim kerkama drutvenih matrona stvorila je kod mnogih estok osjeaj nezadovoljstva. Ali ovdje, na ovom putovanju Evropom, na koje je poao vie zbog Connie nego zbog sebe,, dogodilo se ono nemogue iznenada, neobjanjivo. Sluajan i kratak susret. Djevojka koju nije poznavao, koju nee nikad vie vidjeti. A ipak u njegovoj dui iskra je kresnula, bijela i blistava. ak i sada dok se pravio da se zanima za stranice Dispatcha, progonilo ga je njeno lice i nije ga ostavljalo u miru.

Dok je tako sjedio, ljut na sama sebe, borei se sa svojim nemirnim mislima otvore se vrata 20 apartmana. Cuo se prasak smijeha a onda uu Connie i Steve Lennard. Izgledali su kao ljudi koji su posjetili, i namjeravaju posjeivati, mjesta za zabavu i razonodu. Pogledaj ovjeka koji dolazi u Be i ostaje u hotelskoj sobi! povie Steve pokazujui na Merrida. to ti je, Lewis? Zato se ne mie odavde? Proputa odlinu zabavu. Bili smo u Kalzenbergu Connie veselo obavijesti brata. Prekrasan pogled! Steve me je poveo u jedan divan lokal na okoladu i kolae ini mi se da u ivotu nisam jela nita bolje ... Ba se iskazala ree Steve. Pojela je est kolaa. Ili ih je moda bilo sedam? ao mi je to ti moram rei da tvoja sestra uope nema stida. Da je nisam odvukao silom, jo bi uvijek bila tamo. Ne znam to je to s njom kad sam god s njom, uvijek uznemiruje moju delikatnu senzibilnost; a ipak joj povremeno, sve od njene este godine, kupujem hranu i nakit. To je ljubav ree Connie. Steve uzdahne. Ma kako mi to bilo mrsko pomisliti, moda i jest. Ponovno uzdahne i udobno se svali u naslonja. Bio je to privlaan mladi naizgled pun cinizma i rafiniranosti, a zapravo sakrivao je iznenaujue prijaznu i katkada gotovo naivnu narav. Sada je pozorno gledao Lewisa. 21 Govorei sa stajalita ovjeka u hotelskoj sobi rekao je to misli o ovoj zemlji? Izgleda sasvim zgodno, sudei po onome to sam vidio. To je samo na povrini ree Steve. Ali da ovjek zae dublje da uje neke prie o koncentracionim logorima ... Jesu li zbilja tako strani kao to se govori? upita Connie. Jo su i gori. A tako su krcati da e se rasprsnuti. Pristojni, inteligentni graani, naroito nastavnici i profesori, svi su strpani u logore jer ne ele podilaziti vladi. Hej! ree iznenada, uspravljajui se. Moramo ii. U operi moramo biti u osam, a prije toga valja uloviti vrijeme za veeru. Lewis nevoljko mahne rukom. Mislim da neu ii u operu. to! A ja sam se toliko muio da ulovim ulaznice. Sluaj, Lewis, ne znam to te je spopa-lo, ali je oito da se brzo pretvara u kvarizabavu. Lewis je opazio da je njegov prijatelj istinski zabrinut. Popustio je. No, u redu, Steve, ii u. To je ve bolje. Bit u gotova za minutu obea Connie odlazei u spavau sobu, ljepa nego ikada. Trebalo joj je zapravo dvadeset minuta da se dotjera. Ni Lewis ni Steve nisu se potrudili da se presvuku. Veerali su u hotelskom restaura-nu, a onda su poli u operu. Opera je bila gotovo puna. Prikazivala se La Boheme, uvijek omiljena u Beeana. Bio je to blistav prizor, ali veeras Lewis nije mogao smoi oduevljenja. Kad je orkestar zasvirao uvertiru, za asak ga je obuzela uzviena ljepota glazbe; ali, premda je prizor bio privlaan a pjevanje izvanredno, misli su mu lutale daleko od blistavo obasjane pozornice. Ma koliko se god trudio, nije se mogao koncentrirati. Ulovio se kako zuri po zamraenom gledalitu kao da trai neko izgubljeno lice. U operi je bilo mnogo krasnih ena. Svaku bi samo letimino pogledao. Onda bi odvratio oi. To nije bila ona. Duboka podsvjesna struja njegove sudbine nije se mogla zaustaviti. Za vrijeme stanke, dok su hodali gore-dolje foajeom, iznenada se obrati Lennardu. Pitanje mu je prelo preko usnica gotovo prije no to je bio toga svjestan. Kai mi, Steve, kakvo je mjesto Krie-geralp? Lennard, prekinut usred razgovora, promatrao ga je otvorenih ustiju. To je neka planina. Zato? 22 23 Gdje se nalazi? Daleko odavde. Lei na granici, iza Bur-stegga, na osami. Sastoji se od ive stijene, leda, snijega i gleera. Ni runolist tamo ne raste.

Lewis se malo nasmijei, potajnim smijekom, zbog neega duboko u sebi. inilo se da se raspoloio. Bio je vrlo drutven za vrijeme preostalog dijela veeri. Ali usprkos svih Steveovih nagovaranja, nije htio otii neto pojesti i rano se povukao u svoju sobu. Idueg jutra, prije no to se hotel pravo probudio, Lewis je ostavio obavijest Connie u kojoj je pisalo da e biti odsutan nekoliko dana, nagovarajui je da nastavi svoje razgledanje grada sa Steveom. Tada je nenapadno krenuo prema Kriegeralpu. 24 TREE POGLAVLJEBilo je lako vratiti se u Lachen. Tu su poele prve potekoe. Kad je izaao iz vlaka i stajao na ledenom vjetru na onom istom peronu na kojem je vidio kako nestaje Svlvia, osjeti kako ga obuzima oduevljenje. Ali oduevljenje je oslabilo kad je, izaavi iz stanice, otkrio da je nemogue unajmiti saonice. U spremitu su stajale samo dvoje saonice a konji su bili umotani u bezbrojne pokrivae uz grijalicu na drveni ugljen. Oba su koijaa odluno odbila da pou na dugi put do Kriegeralpa. Kazali su, slijeui ramenima, da bi se moda moglo nagovoriti Hein-richa, ali oni nisu ludi da idu. S druge strane beivotne ulice zavijene snijegom stajala je mala kavana iz koje su dopirali vritavi zvui jeftinog radija. I tu, uei udobno pokraj pei s knjigom pri ruci, bio je Hein-rich. 27Isprva, na Lewisovo pitanje, nije odgovorio. Bio je to tromi seljak, s malim oima, niskim elom i licem na kojem su bili jasni tragovi svakojakih vremenskih neprilika. Iznenada je za-murio prema Lewisu, lukavo ali ipak ne bez stanovite dobroudnosti. Daleko je to, mein Herr. Kriegeralp ima osam tisua metara. A Gasthof Hohne slegnuo je krupnim ramenima kao i oni drugi to nije mjesto za vas. Zato ne? Nije tamo kao u Bursteggu, mein Herr. Nema tu Grand hotela. Nema plesa. Nema bara. To je odlina preporuka rekao je Le-wis, gledajui ga. Sad elim ii tamo vie nego ikada. Neoekivano Heinrich se nasmije. Izgledalo je da shvaa tu alu. Tako je ve bolje kimnuo je Lewis. Samo jo neto o Gasthof u. elio bih stii tamo to bre moete. Iz depa izvue novanicu i utke je prui. Heinrichove oi blisnu kad ugleda brojku na novanici. Daleko je do tamo, i visoko mrmljao je. Dva, tri sata saonicama. A dolazi i snijeg. Pokae rukom prema nebu. Puno snijega. Cijelo vrijeme pada ... prekine se, oblizujui 28 usne i gledajui novac. Nije mogao izdrati. Iznenada se novanica nala u njegovoj ruci i uz pokret kao da skida sa sebe svaku odgovornost pustio je grleni glas kojim je izraavao pristanak. Dovrio je svoje pivo i naglo ustao, dajui znak Lewisu da odmah polaze. Deset minuta kasnije konj je bio upregnut a Lewis i Heinrich, zamotani u grube pokrivae, zbili su se u saonice. Heinrich je ivotinji dobacio kratku otru zapovijed. Krenuli su. Ubrzo su izali iz Lachena i stali se penjati usjekom, koji se uspinjao serpentinama u visine. Krajolik je bio velianstven. Iza njih je lealo selo, ugnijedeno poput ptice na bijelim grudima doline, dok se naprijed sa svake strane uzdizalo neusporedivo velianstvo Dolomita. Visoki stjenoviti vrhovi izbijali su svuda oko njih, na-zubljeni od stijenja i najeeni od borova, diui se u beskrajnoj veliajnosti, parajui sam svod nebeski. A snijeg je pokrivao sve. Snijeg i tiina. Usred snijega i tiine osjeaj ovjekove beznaajnosti bio je neprikriven i zastraujui. Kretali su se poput mravi po povrini velikog smrznutog svemira. Dva su ovjeka u saonicama izmijenila samo nekoliko rijei. inilo se da vrijeme zabrinjava Heinricha. esto je gledao nebo, a oko jedanaest sati, kad su se prve nesigurne pahuljice pretvorile u gust snijeg, njegov je pogled upuen Lewisu 29bio pun predbaci van ja i kao da je govorio: Vidi da sam imao pravo. Malo prije podneva stigli su do male postaje gdje je Heinrich odmorio i nahranio konje. Bila je to bijedna koliba, posljednje ljudsko obitava-lite prije pustoi Kriegeralpa, slabo opskrbljena hranom. Na jelovniku je bio crni kruh i sir. Dok su jeli, Heinrich je tiho razgovarao s ovjekom koji je vodio

postaju. Lewis nije mogao razabrati ni jedne rijei, ali je ispravno zakljuio da govore o njemu. Ma kako bila bijedna ta postaja, inila se, kad su ponovno krenuli, kao raj udobnosti u usporedbi sa snjenom olujom s kojom su se sada morali suoiti. Sad su se penjali na mnogo veu visinu jo strmijim, uskim putom. Drvea je nestalo; a vjetar, koji je zavijao iznad pustih obronaka, nosio im je snijeg u oi, zasljepljujui ih i guei ih esticama tako finim da su izgledale poput zapuha pare. Muno su napredovali. Na najgorim dijelovima puta morali su silaziti sa saonica i gaziti snijeg iza njih, pognuti protiv snage vjetra a sa svakim su teturavim korakom zapadali u novi snjeni nanos preko koljena. Merrid nije znao kako su se dugo penjali; bio je toliko zamotan da nije mogao dosei sat. Ali kasno popodne, ba kad se stao bojati da e ih 30 zatei mrak, uspeli su se jednim naroito strmim usjekom; i tu, kao da se neobjanjivo pojavio u njegovim oima, stajao je Gasthof Hohne. Bila je to dugaka, niska zgrada, sagraena od drveta, sa strmim krovom koji je strao preko zidova i sa skupinom zaputenih alpskih kuica koja ga je okruivala. Bila je to stara zgrada, koliko je Lewis mogao zakljuiti prema malim, duboko usaenim oknima i uleklom krovu i prozorskim pragovima. Unutra je ve bila upaljena petrolejska svjetiljka i sijala je na jednom od donjih prozora. Lewisu nije bilo krivo to je vidi. Zgren i ukoen siao je sa saonica i zakucao na vrata. Vrata je otvorio nizak ovjek ve zaao u godine. askom je stajao nepomino, gledajui Le-wisa velikim blistavim oima. Bio je to udan lik, blijed, zdepast, kutrave kose i brade, s finim crtama lica, tihim dostojanstvom i plemenitim dranjem. Lewis je progovorio prvi. Mogu li dobiti sobu? Preli smo vrlo teak put i bilo bi nam drago da se sklonimo. Gostioniar se askom oito inio zateen. Tada se udvorno ispria. Odgovori: Oprostite. Putam vas da stojite zato to sam iznenaen. U ovakvoj oluji ne oekujemo goste. Izvolite ui. Odvest u vas do vae sobe. 31Iznutra je Gasthof potvrdio prvi dojam o starosti. Bilo je to udno staro zdanje, s uskim hodnicima i strmim drvenim stubama ukraenim jednostavnim rezbarijama. Lewisova soba bila je mala i primitivna, ali njeni zidovi i pod od borovine bili su besprijekorno isti. Gostioniar postavi na stol upaljenu svijeu s kojom je osvjetljavao put. Nadam se da e vam biti udobno rekao je s mirnim dostojanstvom. Veera e biti uskoro gotova. U est sati. Dolje. Ostavi sam, Lewis se ogledao sobom punom sjenka, s izgledom ovjeka koji je navikao da se osjea kod kue na udnim mjestima. Kad je pomno pregledao sobu, irom je otvorio siuan olovom zaliven prozor. Odmah je punom snagom olujni vjetar provalio u sobu, donosei osjeaj osame, beskraj ne udaljenosti ovog siunog isturenog poloaja smjetenog na hrptu Kriegeralpa iznad svijeta. Ali to ga nije plailo. Tu sam, mislio je, s unutarnjim tajnim likovanjem; ovo je moje sadanje odredite, jer se ona, ja to znam, takoer nalazi ovdje. Zvuk kravljeg zvona, koje je ustrajno zvonilo s donjeg kata, podsjetio ga je na veeru. Lice je i ruke poprskao ledenom vodom iz kraga, obrisao ih grubim runikom i siao. Blagovaonica je zauzimala pola duljine zgrade; i poput zgrade bila je dugaka i niska. Uzak 32 borov stol, okruen jednostavnim drvenim klupama, iznad kojeg su bile dvije objeene svjetiljke gotovo ju je ispunjavao. Kad je Lewis uao, burno oekivanje u njegovom srcu pretrpjelo je nagao udarac. Za stolom su sjedile tri osobe. Ali Svlvije nije bilo. Sakrivajui svoje razoaranje, malo se poklonio i sjeo. Ono je troje ljudi prestalo jesti da bi neskri-veno zurilo u njega. Na elu stola bila je djevojka s naminkanim lijepim licem, a obavijao ju je oajniki i mrani izgled bolesti. Ubrzano je disala, povremeno zatomljujui slab kaalj. Nosila je skrletni pulover i kratku svijetlu suknju. Premda je njena bolest bila tako oevidna, jo su uvijek preostali ostaci njegovanog arma. Pokraj nje je stajao runi gramofon, kraj nogu joj je bio siuan jazavar. Puila je jedva i dodirujui hranu.

Njoj s druge strane sjedili su ovjek i ena, siv, tvrdoglav par, sa znakom potenog braka utisnutim na njihova tupa neugodna lica. Jeli su prodrljivo, i ubrzo su prestali promatrati Lewi-sa da bi se ponovno prihvatili juhe. Ali ne i djevojka. Gledajui Lewisa prieka-la je dok ga nije posluila mala sluavka; tada je pripalila novu cigaretu i rekla sasvim dobrim engleskim: Hello! Hello! rese Jkewis. 33r Lijepo vee. Divno rekao je Lewis bez oduevljenja. Djevojka se neoekivano nasmije, kratkim smijehom koji se pomijeao s kaljem. Kad se oporavila, rekla je: Nemojte se uznemirivati. Ja samo pokuavam da budem ljubezna. Moda bi trebalo da se predstavim. Fraulein Rudi iz Bea. A ovo je moj mali Billy. Pas sjedne proeci, a moleive su mu oi sjale iznad ruiastog jezika. S desne strane su Herr i Frau Schatz iz Rosenheima. Kad su spomenuta njihova imena, brani par podigne pogled, kruto se zajedniki nakloni Le-wisu poput dviju mehanikih igraaka. Oni ne razumiju engleski tako dobro kao ja; mogu rei istinu o njima. Oni su strano tupi. Ne rade nita drugo nego samo jedu i skijaju. Ludi su za skijanjem ili imaju malu bolest u prsima kao i ja. Ja nisam jako bolesna. Nasmijei mu se svojim smijekom bez smijeha. Samo malo bolesna u prsima. Naravno ree Lewis. U tom se asu otvore vrata i ue dotjeran i nenapadan ovjeuljak u ukusnom plavom odijelu i ukusnoj istoj koulji. Nosio je zlatom uokvireni cviker i zlatni lanac za sat. Pristupajui ustro stolu, nakloni se Lewisu s mnogo uljudnosti i uz kucanj petama prije nego to je sjeo. 34 Herr Oberholler. Fraulein Rudi ga predstavi s istom ironinom nonalantnou. Iz Insbrucka. Ne pije. Ne pui. Voli planine. Ja Herr Oberholler ljubazno pogleda Lewisa kroz svoje debele lee zbog toga sam ovdje. Odmor uvijek provodim u planinama. Inae ivim u gradovima. Znate, po zanimanju sam trgovaki putnik. Lewis kimne. Herr Oberholler uzme licu juhe, cmokne usnama nad njom i oinski se obrati Rudi. Draga, zato ne jedete? Ova e vam juha dobro initi kad je veer tako hladna. Ona daje ovjeku snage. Ja imam dosta snage odgovori Rudi s neoekivanom gorinom. Kad se ovaj prokleti Gasthof srui, znat ete da sam ga ja gurnula. ovjeuljak je gladio svoju kratko podianu kosu pomalo smeteno. Ali se ubrzo oporavi i ivahno se obrati Lewisu. A zato ste vi doli u Gasthof Hohne, prijatelju? Bavite li se zimskim sportovima? Bavim se svakojakim sportovima ree Lewis ljubazno. Zbilja! Hoete li dugo ostati? Prema okolnostima. 35 A odakle dolazite? Moda iz Mtinchena? Ne odgovori Lewis neodreeno. Lutam naokolo. Shvaam nasmijei se ovjeuljak. Njegove oi, udno smanjene leama za kratkovidnost, askom se zadrae na Lewisu, tada se prijazno okrenu na drugu stranu. Nastane stanka. Kad su pojeli juhu, slijedee je jelo, jednostavnu pirjanu teletinu s krumpirom, unio gostioniar, zvao se Anton. On ih je osobno posluio, zatim je nekoliko minuta stajao spreman u blizini, kao masivna mrana figura. Tada je utke otiao. Lewis je uporno gledao u svoj tanjur, potpuno svjestan radoznalosti svih gostiju. Njihovi ga pogledi nisu ni najmanje uznemiravali. Ipak je postepeno postajao svjestan kako se na njega teko sputa oblak. Ranije oduevljenje je nestalo, a zamijenio ga je osjeaj neuspjeha i potitenosti. Iznenada je uvidio ludost svog poduhvata. Bilo je to isto ludilo to je doao ovamo, to se tako zatvorio s ovim stranim ljudima. Osjeao je da je rtva luake halucinacije, privienja koje ga je vodilo do uzaludnosti.

A zatim, kad je doao do dna svog oaja, vrata se jo jednom otvore. Lewis instinktivno podigne glavu. Srce mu ludo zakuca. U sobu uu dvije osobe. Prvo je bio krupan mladi u debeloj skijakoj odjei. Druga je bila Svlvia Ullwin. 36 Dok je hodala prema stolu, stvarnija, divnija nego to ju je njegova mata ikad nacrtala, Le-wisovih sumnja napokon nestane. Tada je spoznao da ga je ona privukla ovamo, ona koja je ispunjavala njegov potajni ivot sve te godine. 37 SNekoliko minuta Svlvia nije bila svjesna Merridove prisutnosti. Na njenu licu bila je zabrinutost koju je pokazivala u vlaku. Oi su joj bile oborene. Sjedei pokraj svog krupnog pratioca jedva je obraala pozornost drugima za stolom. Njen ju je susjed potpuno zaokupio i ona je sluala njegov glasan govor i odgovarala mu povremeno tihim glasom. Netremice ih promatrajui Lewis je osjeao kako se u njemu polako budi neprijateljstvo prema tom strancu koji je tako oito smatrao da djevojka pripada njemu. Bilo mu je oko dvadeset i sedam godina. Oito je bio vicarac, a posjedovao je teak, bikovski stas. Na licu mu je bila tanka bijela brazgotina od sablje; njegova su iroka plea govorila o velikoj snazi. Iznenada Svlvia podigne oi i sukobi se s Merridovim pogledom. Djelovanje je bilo izne41naujue. Zastala je usred reenice. Zurila je u njega, okamenjena. Na licu joj se pojavi izraz zaprepatenog prepoznavanja. Onda postepeno problijedi a usne joj izgube boju. askom se inilo da e se onesvijestiti, ali s naporom odvrne oi, popije gutljaj vode i pokua da nastavi prekinuti razgovor. Ali njen je pratilac vidio cijeli taj dogaaj. Nije uope sluao ono to mu ona govori. Okrenuo se i drsko neprijateljski premjerio Lewisa. Zovem se Edler konano je rekao osornim glasom. Karl Edler, iz Basela. Uitelj skijanja Gasthofa Hohne. Lewis nabode krumpiri na viljuku, mirno ga pregleda i paljivo stavi u usta. Dok je va-kao, pogledom je ispitivao uitelja skijanja Gasthofa Hohne. Karl Edler iz Basela. Fino! Edler estoko pocrveni. Nabreknu mu vratni miii. Bijesno ree: Kad vam kaem svoje ime, za uzvrat oekujem vae. Lewis prieka ba toliko koliko je bilo potrebno da ostali pomisle da nee odgovoriti. Tada nemarno dobaci: ......... Zovem se Lewis Merrid. N Amerikanac, je li? A zato ne? f| ';. 42 Zavlada utnja. Svi su za stolom sada promatrali ta dva mukarca. ak je i debela Frau Schatz prestala jesti, a okrugle su joj se oi isko-laile, svjesna napetosti u zraku. Moda ste doli ovamo da nauite malo skijati? ree Edler stisnutih zubi, tako da je to pitanje zvualo poput uvrede. Moda hladnokrvno odgovori Lewis. Koliko traite za sat? Fraulein Rudi se iznenada nasmije, a Edle-rovo lice jo jae porumeni. Nije oekivao to hladnokrvno i ledeno suprotstavljanje. Osjeao je da je ispao budala. Hvalisavo povisi glas: Traim mnogo manje nego to vrijedim. Dobio sam mnoge skijake nagrade. To vi moda niste znali? No, sada znate. Odlino! ree Lewis uz hladan smijeak. Mora da su ovdje vrlo sposobni kad im uspijeva da vas zadre dok za vama vape Kitz-buhel i Burgstegg i sva ona druga glasovita mjesta. Ja sam ovdje jer mi to odgovara povie Edler. U bijesu je napola ustao s klupe, kad ga zadri osjeaj opreza. Naglo sjedne, teko diui i bijesno gledajui Lewisa. Pokraj njega Svlvia je ostala blijeda i ukoena. Sasvim neoekivano Oberholler je prekinuo napetost. Trljajui prozor iza sebe svojom glatkom bijelom rukom, on proviri napolje. 43 Hej ree mirnim glasom koji je lijevao ulje na uzburkanu vodu snijeg vie ne pada. A i vjetar poputa. Nemojte zaboraviti, Herr Ed-ler, sutra ete mi uiniti ast da mi date sat. Mislim da ste rekli u deset sati? Zapisao sam to u svoju knjiicu. Edler je neto progunao. Sagnuvi se nad tanjur pourio se da zavri veeru, govorei neto uzbueno Svlviji tihim glasom.

Fraulein Rudi tiho uzdahne i opusti se. Bila je razoarana to se svaa tako brzo stiala, no nije to pokazivala. Gasei opuak svoje pete cigarete, ona se nasmijei Lewisu. Time je moja veera zavrena. Sada u za desert malo zasvirati. Navije gramofon uvjebanim pokretom, izabere plou iz albuma koji je leao pokraj nje i pokrene napravu. U napetu, mrzovoljnu atmosferu sobe uu zvui Chopinovog Posmrtnog mara. Lijepo! Rudi se nasmijei Lewisu. Zar nije lijepo? To je moj najdrai komad. Dok je jo govorila, Edler skoi. Znate da ne trpim tu prokletu plou! Ako je nastavite svirati, jednog ete je dana nai slupanu! Bijesno se okrene, tada preko ramena ree Svlviji: Idem u svoju radionicu. Nai e me tamo kad zavri. Okrene se i izae iz prostorije. 44 Nakon njegovog odlaska zavladala je utnja, jer je Fraulein Rudi skinula plou s gramofona. Lewis se nagne prema njoj. Ponovno je zasvirajte ree tiho. I meni se svia. Zbilja? Njeno se blijedo lice ozari. Navije napravu i ploa se odvrti do kraja. Lewis je vidio da Svlvia oito nije u stanju pojesti ostatak veere. Napokon ona odloi vilicu i spremi se da ustane. To je bio as na koji je dugo ekao. Kad je ustala, i on ustane. Slijedio ju je i dostigao u uskom prolazu koji je vijugao prema sporednom ulazu Gasthofa. Gospoice Ullwin rekao je elio bih s vama govoriti. Kad je izgovorio njeno ime, ona se naglo okrenula i suoila se s njim, pritijenjena uza zid prolaza. Disala je ubrzano i s naporom. Zato me slijedite? Ne bojte se. elim vam pomoi. Nije mi potrebna vaa pomo. Zato ste me oslovili u vlaku? Zato ste doli ovamo? Vi ste u neprilici. To mi je jasno. U to sam uvjeren. 45Njegov ton, miran i prijateljski, izazvao je suze od kojih se guila dok je govorila. Nemate pravo da se mijeate u moje stvari, nemate apsolutno nikakvog prava. Ako mi elite pomoi kako tvrdite, molim vas da onda odete odavde. Otiite odmah sutra ujutro. On je ozbiljno potresao glavom. Neu otii dok ne sredim vae stvari. ini mi se da je to posao za koji sam se spremao itava ivota. A ima mnogo toga to elim doznati prije nego to odem. Meu ostalim elim doznati neto o Karlu. Tko je on? Ona ga je netremice promatrala. Odluno udahne punim pluima. Tada ree: Karl je dobar momak, najbolji na svijetu. Mi smo zarueni. Zurio je u nju, isprva jedva shvaajui to govori. inilo mu se kao da ga je udarila meu oi. Molim vas otiite ponovila je onim istim arkim apatom. Jedino to vas molim jest da odete. Na taj nain moete mi najbolje pomoi. Zatim, prije nego to je mogao odgovoriti, ona otri hodnikom prema sporednom ulazu i nestane. 46 Lewis je askom ostao promatrajui golu plohu vrata kroz koja je prola. Savladao je grozniav poriv da poe za njom, okrenuo se i polako se uspeo stubama do svoje sobe. Karl, njen zarunik ta ga je misao pekla. Dok je tako stajao gorko razmiljajui, padne mu u oi promijenjen poloaj stvari u njegovu kovegu. Sagne se i brzo pregleda sadraj. Nita nije nedostajalo, ipak je vidio da je koveg bio detaljno pretraen. Uspravivi se ogleda se po sobi, drei svijeu visoko, tako da je njeno svjetlo padalo na najtamnije uglove. Tog asa, dok je stajao jasno ocrtan, zauje se otra lomljava stakla i udaljen prasak. Osjetio je zviduk zrna dok mu je prolazilo pokraj uha i zabilo se u zid iza njega. U jednom je asu kleknuo i zatvorio teke prozorske kapke. Tada je ustao i brino ih za-mandalio. Prosudio je da je hitac doao iz daljine od najmanje dvije stotine metara. Dobar hitac, mrko je razmiljao. Kugla mu je promaila

glavu za jedan centimetar. Moda e mu se kasnije pruiti prilika da estita strijelcu. Bilo mu je jasno da sada ne moe uiniti nita. Da stane lutati po mraku meu nanosima snijega na tom nepoznatom zemljitu, bila bi ista ludost. S napetim smijekom na usnama prijee preko sobe i noem iskopa kuglu iz mekog drva. 47Prepozna Mauserovu municiju starog vojnikog tipa s mekim vrhom. Promatrajui spljotenu teku grudu olova na svom dlanu, mislio je: Barem imam uspomenu na vrlo ugodan posjet. Ali ja ne idem kui. Jo ne. ili PETO POGLAVLJE 48"* Idui je dan osvanuo vedar i krasan. Probudi vi se rano poslije lakog sna, Lewis odmakne stolicu s kojom je privremeno podboio vrata i otvori kapke koji su ga spasili prole noi. Po ljepoti zora nije nimalo zaostajala za zorama koje je vidio na tropskim morima; nebo je posjedovalo finu prozranost, planine sa snjenim perjanicama bile su obojene ruiasto od sunca na ishodu. Bilo je to jutro koje razgaljuje srce. Punei plua opojnim zrakom, osjeao je kako mu se vraa sigurnost. Situacija izmeu Karla i Svlvije izgledala mu je manje strana, manje nepopravljiva. Iza toga je bilo neega to jo mora otkriti... Obrijao se, obukao je demper, debele hlae i vrste cipele, tada je siao na doruak. U blagovaonici nije bilo nikoga osim Heinri-cha, njegova koijaa i male sluavke Anne. 51Heinrich, zaposlen alicom kave i pola truce raenog kruha, ovog je puta bio dobre volje. Kad mu je Lewis sjeo nasuprot, dok mu je Anna iznijela kavu i kruh, koija se nasmijei. Vraate se sa mnom? Glavom kimne prema prozoru kroz koji su se vidjele saonice s ve upregnutim konjem kako stoje ekajui. Drugiput odgovori Lewis. Bolje da poete sada Heinrich se kesio pijui kavu. Ovdje moete pasti s kakvog brda. Moete nastradati. Ja volim padati s brda odgovori Lewis reui komad kruha. A ne nastradam tako lako. Ponovno Heinrich proizvede zvuk kao da se zagrcnuo koji mu je sluio kao smijeh. Ali kad je Lewis nastojao doznati od njega neto vie, lice mu ponovno poprimi svoj stari izraz seljake lukavosti. Ako je bilo neega to je mogao rei, oito to nije namjeravao kazati. Ali Lewis je ipak osjetio da bi mu koija mogao kasnije biti koristan. Kad je ovaj ustao da ode, Lewis mu stavi u ruku jo novaca preko dogovorene plae. To je za sluaj da vas pozovu da doete po moju ljeinu. Zadovoljan novcem i alom Heinrich se kuglao od smijeha. Kad se oporavio, izjavio je: 52 Vi ste irokog rukava, Herr Amerikanac. Ali budite oprezni. Moda e vaa ala ispasti istinitija nego to mislite. Kad je zavrio doruak i kad je Heinrich otiao, Lewis odlui da se vrati u svoju sobu. Smatrao je da bi njegova prisutnost tu dolje mogla usporiti normalan razvoj dogaaja. Zbog toga se ponovno popeo na kat i smjestio se da promatra sa svog prozora, s kojeg se pruao idealan pogled na dvorite gostionice i na sve prilaze. Dugo se vremena nita nije dogodilo, osim to su se Heinrichove saonice polako smanjile i nestale. Ali oko deset sati izae Edler, u pratnji Oberhollera. ovjeuljak je imao svoj sat skijanja i prema izgledu Karlova lica, instruktor nije imao nimalo volje da odri taj sat. Ipak, ma ime se bavio za slobodna vremena, njegov poloaj ovdje zahtijevao je stanovite obine dunosti. Njih su dvojica ula u baraku koja je bila Edle-rova radionica, pojavila se ponovno sa skijama i krenula prema niim obroncima zapadno od Gasthofa. Proe pola sata. Lewis se gotovo pomirio s neuspjehom kad se ravno ispod njega pojavi Svlvia. ilama mu prostruji naglo uzbuenje. Paljivo ju je promatrao dok je prelazila dvoritem prema spremitu za skije, izabrala svoje ski-

53je sa stalka ispod strehe i brzo ih privrstila na noge. Tada je preko ramena prebacila torbicu, brzo se ogledala kao da se eli uvjeriti da je ! nitko ne promatra i nestala iza ugla barake. Lewis je odmah bio na nogama. Nedvojbeno je izgledalo da Svlvijin odlazak ima neki sasvim odreen cilj. elio je doznati koji je to cilj. Trebalo mu je samo pola minute da sjuri niz stube do Edlerove prazne radionice. Kraj prozora je bilo sloeno nekoliko pari skija. Lewis je izabrao odlian par trkaih skija, prilino uskih, od one norveke vrste kakvu je uvijek upotrebljavao u Kanadi. inilo mu se da su to vlastite Edlerove trkae skije, jer su po duljini odgovarale ba ovjeku njegova rasta. Nije razmiljao o moralnosti takva prisvajanja. U hitnosti i uzbuenju tog asa nemoralnost njegova ina davala mu je nov podstrek. Obraun moe doi kasnije. Sa skijama na nogama, s dva lagana bambusova tapa u rukama, s vunenom trakom, koju je naao na klupi, oko ela, krenuo je na put. Proimala ga je struja fizikog ushienja dok su rubovi njegovih skija zagrizli u prhku povrinu pria. Bio je vjet trka na skijama, strunjak u toj tekoj vjetini. Njegovo vitko, vrsto tijelo, bez grama prekomjerne teine, bilo je kao stvoreno za ove vrtoglave visine. Svlvia je ve imala prednost od oko dva kilometra, vozei ravno prema vrhu kose. Oito joj i se toliko urilo da se nije ni jednom osvrnula. Ipak je smatrao pametnim da joj ne izlazi na vidjelo. Krenuo je vie gore uz planinu. Uspon je bio teak, ak i opasan. Ali na taj je nain izmeu njih stalno bila uzvisina. Prvih pola sata Lewis se kretao tim gornjim usporednim pravcem; zatim, neoekivano, zasljepljujui, preao je posljednju kosu i pred njim je pukla liticama okruena visoravan, veliko bijelo more snijega, pruajui kilometrima svoj valovit i vjetrovit obris. Daleko ispred njega, poput tamne mrvice, poput lastavice koja klizi tom bijelom pustoi meu planinskim vrhovima, bila je Svlvia. Dok je jo gledao, zaslanjaju-i oi rukom, ona je nestala na obzoru. Velikom brzinom krene za njom. Kompas mu nije bio potreban. Njeni su tragovi tekli jasno i ravno u djevianskom snijegu. Proe pola sata itav sat. to je dulje trajao taj lov, to ga je jae obuzimalo uzbuenje. Iznenada mu srce poskoi. Zavoj u valovitom snijegu otvori pred njegovim oima konani vidik; i tamo, usaena pokraj posljednje strmeni ove niije zemlje, stajala je drvena kolibica. Svlvijini su tragovi vodili prema njoj. Lewis dugo i duboko udahne. To je, dakle, njeno odredite, cilj njene strelovite vonje. Oprezno krene prema kolibi. Dok joj se pribliavao, vidio je da je to primitivna brvnara od 54 55borovine, istrula i klimava alpska koliba iz nekog prolog vremena. Iako oito dugo vremena zanemarena, sada je nesumnjivo bila nastanjena, jer je iz zaralog dimnjaka izlazio traak dima. Za posljednjih deset metara svog napredovanja Lewis skine skije i uspravno ih zabode u snijeg. Tada se polako priblii siunom prozoru kolibe. Da, bila je tu. Sjedila je za grubim stolom, njena je torba bila otvorena i u njoj se vidjela hrana: hladna koko, dva hljeba kruha, nekoliko naranaa i jabuka. A nasuprot njoj bio je neki postariji, elavi mukarac, sklon gojaznos-ti, gotovo dostojanstvenog izgleda. On je dobroudno sluao neto to mu je govorila, od vremena do vremena klimajui glavom, a pogled mu se otkradao prema hrani. Lewis nije imao nikakve elje da izigrava pijuna. Naglo se okrene od prozora, krene prema vratima, otvori ih i ue u kolibu. Zastavi u govoru, Svlvia se naglo okrene i zabulji u njega a zjenice joj se raskolae. Zajapurena od brze vonje, dok je demper oblikovao vrstu liniju njenih grudiju, nikad nije izgledala ljepa. askom je vladala utnja. Vi! rekla je. S gestom oajanja ona se okrene svom sugovorniku. Oe, to je on, onaj ovjek o kojem sam ti govorila. 56 Stareve su oi poivale na Lewisu s prijaznom, vlanom dobrodunou. Iza te dobrodu-nosti moglo se tek naslutiti paljivo promatranje. Ali to je bilo uspjeno sakriveno, ak s humorom, onim blagim, srdanim patrijarhalnim izgledom. Prui ruku uz smijeak dobrodolice.

 Gospodin Merrid? ree. Da, da, mislio sam da to morate biti vi. Upravo smo ovog asa govorili o vama. Dozvolite mi da se i ja vama predstavim. Uspravi se s patetinim dostojanstvom. Ja sam profesor Ullwin, do nedavno iz Heidelberga. Lewis stisne pruenu ruku bila je vlana i mekana. Drago mi je to sam se s vama upoznao, gospodine. Hvala, hvala, moj dragi mladiu. Vaa spontanost veseli moje staro srce, Svlvia mi je pripovijedala, ako mogu bez uvrede iznijeti predmet naeg razgovora, neto o vaoj elji da nam pomognete u naoj sadanjoj nevolji o elji o kojoj, premda je ona moda pokazala donekle prirodnu sumnjiavost, ja, sa svoje strane, nisam nesklon da raspravim. Ali, jao, ja zaboravljam na dobro ponaanje. Sjednite, molim vas. Mogu li vam ponuditi kakvu laku zakusku. Nae su zalihe ovdje vrlo skromne. Ali samo se izvolite posluiti sa svime to imamo. 57Lewis sjedne, odbivi ponuenu hranu. Premda je Svlvijino dranje ostalo ukoeno, kod profesora je bilo neeg privlanog, prave kulture koja je prevladala sladunjavost njegova govora. ujem da ste vi Amerikanac, gospodine Merride, koji putuje iz zabave ovom jadnom neprosvijeenom zemljom. Kako vam zavidim na vaoj slobodi da dolazite i odlazite, ta dragocjena sloboda kao to je pisao pjesnik Cowper. Ali da se vratimo na na razgovor. Oprostit ete mi ako budem jeo dok govorim. Zbog jueranje oluje moji su obroci bili donekle manje redoviti i ogranieniji nego to bi ovjek mogao poeljeti. Sylvia, draga moja, ao mi je to nisi mogla nai boljeg voa od ovoga. Ovo je jadno! Do-bacivi kerci ovu posljednju primjedbu svadlji-vim tonom, poeo je fino guliti jednu naranu i nastavio: Ja sebi utvaram, gospodine Merride, da znam suditi karaktere. Za mene ljudi nose svoje putnice na licima. Zbog toga, ma kako se to moglo initi naivno, spreman sam da se pouzdam u vas. Sveano zastane i krajnje patetinim glasom izjavi: Gospodine Merride, elim vam kazati da sam ja bjegunac. Zavladala je utnja. Profesor stavi kriku narane u usta, ozbiljno ju stane vakati, tada se tuno nasmijei Lewisu. rtva je moda bolja rije, gospodine Merride rtva sadanjeg politikog reima. 58 Kazao sam vam da sam profesor. Donedavna sam imao katedru za englesku knjievnost na hajdel-berkom sveuilitu. Ah, to su bili sretni dani dok je moja ljubljena ena jo bila na ivotu, dok smo veerima etali uz mirni Neckar, sa Svlvijom, naim edom, tada jedva do koljena, pokraj nas na tratini. Bio sam, ako to mogu kazati, voljen i potovan od svojih studenata, poznat i istaknut po svojoj irokogrudnosti, po liberal-nosti svojih ideja. Ali jao, ljudska je srea prolazna! Taj liberalizam, taj humanizam nije prihvatila sadanja vlada kad je dola na vlast. Na tom mjestu Svlvija napravi uzrujano pokret prigovora. Oe, ali zato mora ... On je uutka prijekornim pogledom. Kao to sam rekao kad me je kerka prekinula dolaskom totalitarne drave, moj je ivot postepeno postao nepodnoljiv, i napokon su me natjerali da se povuem iz slube time to je, ako mogu upotrijebiti taj izraz, raspisana ucjena na moju glavu. Moja draga Svlvia, koja je cijelo vrijeme bila moj glavni oslonac i potpora, pobjegla je sa mnom u Miinchen. Tamo su posumnjali na nas i uhapsili nas, ali sretnim smo sluajem uspjeli pobjei i doi do ovog zabaenog mjesta, gdje smo, za boljih dana, ja i moja 59kerka dolazili svake godine na skijanje i gdje je ona doista sretna to ima mnogo divnih prijatelja. Ponovno zastane i irei ruke nastavi u krasnom i impresivnom retorikom stilu: Gospodine Merride, sada su ve gotovo tri tjedna to ja, ovjek kulturan i na poloaju, vegetiram u ovoj gnusnoj kolibi, ivei od ono malo hrane koju mi mogu donositi moja kerka i Herr Edler, ivei poput kakvog kriminalca. Pitam vas, iskreno i otvoreno, moj dragi mladiu, da li time ne dobijam vae simpatije? Lewis je promatrao tog ovjeka, koji se, usprkos svojoj gojaznosti, svojoj otrcanoj odjei, svom debelom bijelom neobrijanom licu, drao sa stanovitim teatralnim dostojanstvom. Lewis se u asu ponovno sjeti svega onoga to je

Steve Lennard bio rekao o politikim bjeguncima i o uasima koncentracionih logora. Polako ree: ini mi se, gospodine, da ste bili vrlo loe sree. Zar ne moete stupiti u vezu sa svojim konzulom? Profesor potiteno slegne ramenima. Slubena intervencija, moj dragi mladiu, jest fatalna greka prognanikova. Ona bi vrlo lako postala moja smrtna osuda. Ne bi me spasila od hapenja. I vama je svakako jasno to se moe dogoditi preko noi u tim zatvorenikim logorima gumena palica kugla u lea 60 sveobuhvatno objanjenje ustrijeljen pri pokuaju bijega! Ne, ne. U ovoj stvari moram se oslanjati sam na sebe i na hrabrost i razboritost mojih prijatelja. to onda namjeravate uiniti? upita Merrid. Profesor se nagne preko stola, ali brzo ispravljajui svoju preveliku gorljivost, ponovno se blago nasmijei. Namjeravam otii odavde, dragi gospodine Merride. Vie ne mogu oklijevati. Ne radi se o neudobnosti to bih mogao podnijeti; ali ako ovdje dulje ostanem, mrea e se zatvoriti a ja u biti u njoj. Zbog toga moram prijei vicarsku granicu. Kad jednom stignem tamo, ostalo je lako. Za nekoliko dana mogu biti u Parizu. Ja u, ukratko, biti slobodan. Ali prvo, taj prijelaz u vicarsku, to je stvarna potekoa, stvarna opasnost. Herr Edler, vrlo plemenit mladi, koji je, kao to vjerojatno znate, zaruen za moju kerku, sastavio je plan. Namjeravamo da ga odmah provedemo u djelo. Zbog toga je va dolazak tako bogodan. Zbog toga se moram potpuno prepustiti vaoj dobroti. Prije nego to je Lewis mogao odgovoriti, Svlvia se nagne naprijed i moleivo dotakne profesorovu ruku. Oe, ne moe u to umijeati gospodina Merrida. Molim te. Sami emo se snai. To je 61previe oh, previe je opasno za njega da nam se pridrui. ini mi se da je jednako opasno ako vam se ne pridruim ree Lewis. Prole me je noi netko gotovo pogodio puanom kuglom. Profesor se nasmije ispriavajui se. Bojim se da je to mogao biti Karl. Glupan! On je na sve spreman da bi nas obranio. Za boga miloga, neka vas to ne odvrati od vae namjere da nam pomognete. Ba suprotno ree Lewis hladno to mi je pomoglo da donesem odluku. Odsada vam stojim na raspolaganju. Moj dragi mladiu! arko povie profesor. Napola se digne, i stiui Lewisovu ruku s obje svoje, podigne oi prema nebu. Znao sam im sam vas ugledao da vas je Nebo poslalo da nam pomognete! Lewis se oslobodi vlanog i ljepljivog stiska to je bre mogao. Premda mu se starac svidio, njegova slatka blagorjecivost imala je laan prizvuk. Ono to je namjeravao uiniti, uinit e za Svlviju i ni za kog drugog. Instinktivno se okrene prema njoj. Hoete li se i vi rukovati? zapita budui da emo biti ortaci? Uinit u to zbog oca! Kad je uzela njegovu ruku, on primijeti da djevojka dre, i 62 da joj je u oima izraz napaenosti i srama. Dok ju je gledao, suza joj potee niz obraz. To profesor nije vidio. Zadovoljan to e mu Lewis pomagati on se, uz zvukove koji su govorili o zadovoljstvu, latio svog ruka. 63ESTO POGLAVLJEKad su se gosti sakupili na veeri u Gasthof u, Edler je bio vrlo mrgodan. Oito su mu rekli o onome to se dogodilo tog dana. Zgrbljen nad svojim tanjurom utio je za vrijeme cijelog obroka. Moda zbog Edlerove povuenosti ostali su imali priliku da slobodnije govore. Naroito je mnogo brbljao Oberholler. On je potanko opisao svoj sat skijanja tog jutra; tada se obratio Le-wisu sa svojim povjerljivim smijekom. A gdje ste vi, prijatelju, bili cijelog dana? Malo ovdje, malo ondje, lutajui naokolo. Oberhollerov smijeak postane jo iri: To ste ve ranije kazali. Neprestano lutate ovamo--onamo. Dok ste tako lutali ovog jutra, da li se to zanimljivo dogodilo?

Lewis okrene bezizraajno lice prema Ober-holleru. to mislite da se moglo dogoditi, Herr Oberholler? Nikad se ne zna. Oberholler se prijateljski nasmije. U ovim se planinama dogaaju udne stvari. Slijedei u puta budno paziti ree Le-wis ozbiljno. I ako naiem na to neobino, obavijestit u vas. Tako treba, to je dobro. Mali trgovaki putnik udari u smijeh. ak i ja budno pazim. Nevjerojatno je kako budne oi odvraaju ovjekove noge od neprilika. Fraulein Rudi neto izusti to je zvualo kao uzdah. Ja bih voljela uputiti svoje noge prema neprilikama. Zar nee nitko plesati veeras? Pogledom prijee po drutvu. Izgledala je umorna i bolesna. Imala sam vrlo lo dan. Nikoga nije bilo. Ni ive due za razgovor. Kako bi bilo da se poslije veere malo pozabavimo? Frau Schatz mrko podigne pogled sa svog tanjura. Kad pojedem, idem spavati. Naravno uzdahne Rudi. Karl, moda ste vi raspoloeni za ples? Kad je Edler mrzovoljno progunao nijean odgovor, ona se obrati Lewisu. Vidite, nitko ne eli plesati. Ba teta. Ali da razmislimo. Moda biste htjeli igrati karte na primjer pike? Volim igrati pike. Lewis letimino pogleda Edlera. Ree ljubazno: 68 alim, Fraulein. Moda drugi put. Rudi slegne mravim ramenima, zapali novu cigaretu, tiho zakalje kad povue dim. to da se radi? upita blago. Vrlo je dosadno polako iskaljavati vlastita plua. Izgledala je tako izgubljeno da Svlvia, pokrenuvi se iz svoje vlastite nepominosti, ponudi: Ja u s vama odigrati jednu partiju, Fraulein. Rudijino upalo lice ivne. Vrlo ste ljubazni, draga moja. Hajde da brzo naemo karte prije nego to Frau Schatz pone hrkati. Kad su poele igrati, Edler ustane i bez rijei izae. Minutu kasnije Lewis poe za njim. Dva se mukarca sastanu u radionici uitelja skijanja. No ree Edler gledajui mrzovoljno ini se da vi ipak traite neprilike. To sam vam rekao. Onda u vam kazati da se nalazite na pravom mjestu da ih naete. Danas sam popodne bio kod Ullwina u njegovoj kolibi. Da budem jasan: on eli da vi poete s nama; ja to ne elim. Lewis se nasloni na radni stol. Edler ovo ga je dranje, s njegovom oholom drskou, razljutilo. Ali brino je sakrio svoje osjeaje. Mladi vicarac sa svojom grubom nadutou, pouzdanjem u svoju snagu, predstavljao je tip ovjeka 69kakvog je Lewis ve mnogo puta sretao i s kakvim je uspjeno izlazio na kraj. Neke stvari morate znati Edler nastavi istim drskim tonom. Prvo i prvo, radi se o Svlviji. Kad stari stigne u vicarsku, mi emo se vjenati. elite li da vam unaprijed estitam? ree Lewis nemarno. Edlerovo lice plane. elim da pripazite to radite. Ja se ovim poslom ne bavim iz zdravstvenih razloga. On je vrlo opasan i nije potrebno da ga inite jo opasnijim time to mi nastojite podvaliti. Znai da je opasno? nezainteresirano ree Lewis. Vie nego opasno. Ullwina trae; trae ga uporno. Dosad smo imali sreu. Nitko ne zna da je ovdje. Jo ne. Ali svakog asa oekujem neprilike. Bijesno pogleda Lewisa. Juer sam mislio da ste doli po njega. Zbog toga ste na mene pucali? Na Karlovu se licu pojavi kiseo smijeak. Tko je pucao? Ja sam do grla upleten u ovaj posao. Moe lako doi do jo ee pucnjave prije nego to ga zavrimo. Sad shvaate? Koliko mi to dozvoljava moja ograniena inteligencija. 70 Onda jo malo napregnite svoju inteligenciju. Sutra naveer emo pokuati. Moda e ovjek poput vas ipak biti koristan. Stvar, znate, nee biti laka. Ja ne volim kad su stvari lake. Karl se ponovno neprijatno nasmijei. Iz depa izvadi komad voska za skije i pone risati na glatkoj povrini radnog stola. Pazite! ree

zapovjedniki. Ova crta, to je vicarska granica. Ova druga crta, gore, to je njemaka granica. Mi smo ovdje, u ovom kutu, u planinama izmeu te dvije granice. Postoje dva naina da prijeemo granicu. Gornji put i donji put. Donji put je jednostavan: granica se prijee kod mjesta koje se zove Breintzen a tada ima sedamdeset kilometara po udobnom putu do Ziiricha. Vrlo jednostavno! Nezgoda je u tomu to je previe jednostavno. Svaki policajac na svakom lakom putu pazi na Herr Ullwina. A u Breintzenu ima vie policajaca nego kua. Gornji put nije jednostavan. To je najgori uspon u ovim planinama. Taj put znai popeti se preko Kriegeralpa putem kojim se usuuje poi malo ljudi. To isto tako znai da emo na put krenuti nou. Kad stignemo do granice, ako prije toga ne poginemo, straari nee biti tako budni, i mi smo zaas na sigurnom u vicarskoj. 71 Znai li to da je to va plan? Da. Za sutra naveer. ekali smo mjesec. Potreban nam je ako ne elimo slomiti vrat. Ali vie ne moemo ekati. Doskora e poeti puhati fen, topli vjetar koji pokree lavine. Volite li vi lavine, Herr Amerikanac? Nita mi nije milije. Edler se prezirno nasmije. Lewis je ivo elio da ga tresne po bradi zbog njegove nadutosti. Vidjet emo kako e vam se dopasti Kriegeralp. Prije nego to s vama budem gotov, moda ete izgledati malo drukije. Dok je govorio, vrata se otvore i Svlvia se pojavi na pragu. ekajui, s rukama oputenim niz tijelo, malo pogurena, nije gledala nijednog od njih, kao da su joj oi zamuene tekom brigom. Kad ju je ugledao, Karl ivne. Krene naprijed, obuhvati je rukom oko struka s naglaenom njenou. Gledajui Lewisa itavo to vrijeme, ree njenim glasom: No, draga, jesi li dobila partiju? Ne ree Svlvia udnim glasom. Na alost, izgubila sam. SEDMO POGLAVLJE 721 Naredni dan, siv i muan, sporo je prolazio. Kad je pala no, mjesec je sjao na prekide jer su ga sakrivali oblaci. Lewis je osjeao da oluja nadolazi dok je u osam sati prelazio vjetrovitim dvoritem i uao u spremite za skije. Osam sati je bilo dogovoreno vrijeme. Karl je ve bio tamo, pomaui Svlviji da na skije privrsti tuljanove koice koje spreavaju klizanje nizbrdo na strmim padinama. Izgledao je neobino napet. Kad je Lewis doao, dobacio mu je mrk pogled. Zakasnili ste. Lewis ne obrati pozornost na njegove rijei. Olako ree: Vjetar postaje sve jai. Jeste li vidjeli nebo? Meni ne izgleda jako povoljno. Nita ne izgleda povoljno zarei Edler onome koji ne eli poi. 75 Nadam se da znate to radite. Ali, to se mene tie, uvjeti mi izgledaju nepogodni. O tomu ja odluujem ree Karl. Idemo usprkos svemu. Lewis nije dalje prigovarao. Uspravljajui se, nakon to je uredio skije, nasmijei se umirujue Svlviji. Ona mu ne odgovori smijekom. Ipak ovog puta nije izbjegla njegov pogled. Promatrala ga je a zatim rekla: Lijepo je od vas to ste doli. Nama je pomo i te kako potrebna za mog oca na visokom prijelazu. On je na skijama teak i nezgrapan. Ali jo ni sada nije prekasno da se vratite. Lewis ne odgovori. Ali smijeak mu je ostao na usnama. Ona odvrne glavu. Krenuli su u koloni po jedan s Karlom na elu. Kao to je Lewis bio predvidio, na kosi ih doeka jak vjetar. Ali Karl odredi bijesan tempo. Probijali su se brzo naprijed, i do deset sati stigli su do kolibe. Tu ih je profesor oekivao, umotan u teak kaput i al, a na njegovu blijedom i plosnatom licu bio je blag a ipak prestraen smijeak. Dragi moji mladii! ree oduevljeno. I moja najdraa Svlvijo. To je istinska odanost. Vidite da sam spreman, ja jadni bjegunac. 76 \ Moja je bijedna koliba spremljena i pometena, moja lampa potkresana a ja spreman.

 Ne moete ii u tom kaputu ree Karl. Ovo nije nikakav turistiki izlet. Ali, dragi moj dobri Karl, bojim se da e mi u planini biti hladno! Pa onda e vam biti hladno! Bolje to nego da iaite nogu i padnete u kakvu pukotinu u ledenjaku. Profesor je izgledao tako neutjean da je Le-wis osjetio grinju savjesti. Dok je stari ovjek naporno svlaio kaput, on prui ruku. Dajte da ga ja ponesem. Nije mi uope teak. Privezat u ga na svoju naprtnjau. Karl bijesno pogleda Lewisa, gunajui neto. Ode do prozora i pogleda napolje. Premda je vjetar zvidao oko kolibe, nebo se naas razvedrilo. Zato gubimo vrijeme? Namrteno pogleda profesora koji je, poto je predao kaput, stajao s debeljukastim rukama sklopljenim na trbuhu. elite li moda veeru od sedam jela prije nego to krenete? Ili moda ekate na delegaciju da vas pozove natrag u Heidelberg? Ne, dragi mladiu odgovori profesor neoekivano pokornim glasom. Ja ekam zbog sasvim drugog razloga. Nadam se da se mogu kratko molitvom obratiti svom Stvoritelju. Mi 77se spremamo na opasan poduhvat. Zamolimo dragog Boga da ga blagoslovi kako bi sretno svrio. Bio je to udan, zbunjujui prizor. Dok su licemjerne rijei glatko tekle sa starevih usana, Lewis je protiv volje osjetio kako ga obuzima osjeaj nelagodnosti. Da li je to bio iskren ar ili puka lakrdija? Nije mogao razabrati. Svlvia je sluala s potitenim i nesretnim izrazom na licu. Ali Ullwin je bio sav zanesen a suze su mu curile iz oiju u svjetlucavom aru. Konano zavri. Usekne se. Vodite, prijatelju ree glasom svetake rezignacije. Sto se god dogodilo, ja sam sada spreman. Lewis uzme jedan konopac koji je leao na stolu. Karl uzme drugi i omota ga oko ramena. Kad su izali jedan po jedan iz kolibe, zapone opasan dio njihova poduhvata. Popreni put kojim su namjeravali krenuti vodio je preko sjeveroistonog dijela Krieger-alpa. Isprva su se strmo penjali do kraja donje kose, tada su preli dugako sedlo leda pokriveno tankim slojem snijega. Puni mjesec jo je uvijek svijetlio jasnim sjajem, tako da je bilo svijetlo kao po danu. Lewis je shvatio u kolikoj mjeri ovise o tom svjetlu. Iza i ispod njih leala je koliba kao crn brodi na velikom prostranstvu bjeline. Iznad njih se dizao visoki vrhunac Alpa. 78 Otpoinuli su prije prvog gleera i zavezali se jedan za drugoga Karl naprijed, zatim Svlvia, a iza njih Lewis i profesor. Onog asa kad je poelo uspinjanje gleerom, Lewis je shvatio zato se Edler tako malo protivio tome da i on poe. Profesor, kao to je Svlvia bila rekla, bio je nevjet skijama. Na plavom ledu on se teko vukao pozadi i Lewis ga je doslovno morao vui uz strminu. Bilo je to strahovito naporno. Lewis stisne zube, upotrijebi svaki atom snage da povue onu teinu koja se za njim vukla na kraju konopa. Poslije prvog gleera dolo je malo olakanje dok su klizili uskim zaravankom od leda pokrivenim nanesenim snijegom. Tada su se stali uspinjati na drugi gleer. Da bi to mogli izvesti, morali su skinuti skije i nositi ih na ramenu, to je predstavljalo dodatan teret. Muno su se penjali. Karl, naprijed, zabijao je svoj cepin u led urezujui nogostupe na strmini. Sada su bili visoko, a vjetar, ibajui nazupane vrhove, bijesno se obarao na njih. Nekih su deset minuta tako puzali. Tada, kad je doao najstrmiji dio uspona, mjesec se iznenada sakrije. Prije je njegova puna svjetlost nestajala na kratko vrijeme nekoliko puta. Ovaj put je bilo drukije. Svjetlo je nestalo poput ugaene svijee. Svi su zastali nepomino, poput ljudi koji su iznenada oslijepili. Svakome se u 79dui pojavila sumnja. Ali ta je sumnja bila kratkotrajna. Osjetili su na obrazima blage dodire. Poelo je snijeiti. ak s udaljenosti od dvadesetak metara Le-wis je uo kako Karl psuje. Njegovi su vlastiti osjeaji bili gorki. Bio je svjestan toga to znai snijeg. Prokleti Karl, mislio je, on je morao znati kakvo je vrijeme ovdje. Polako

napredujui u snjenom mraku, vodei profesora kao konja za oglav, doao je do mjesta gdje je, u slabanom sklonitu koje su tvorile nadvijene naslage leda, stajao Edler sa Svlvijom. Nee dugo trajati rekao je Karl agresivnim tonom za koji je Lewis razabrao da je zapravo obrana. S druge strane to je mnogo bolje. Pri. Brzo emo prijei granicu. U meuvremenu bilo bi dobro da se sklonimo ree Lewis mirno. Odvee profesorov kaput i s njim pokrije starca i Svlviju. Svi su uali ispod ledenog krova. Bilo je vrlo hladno. Vjetar je parao ledenjakom poput otrice noa. A snijeg je postajao sve gui. Edler, glumei bezbrinost, pokuao je zapaliti cigaretu. Tri mu puta to nije polo za rukom. Proguna kletvu i baci ugaenu ibicu. Jo je uvijek bilo mrano. A pahuljice su se kovitlale bre nego prije. 80 Lewis pogleda Svlviju. Njeno je lice, jedva vidljivo u mraku, bilo upalo od hladnoe. Od dodira s njenim tijelom znao je da drhturi. eznuo je da uzme njenu ledenu ruicu u svoju. Iznenada ree: Ovdje ne moemo vie dugo ostati. Ma nemoj! ree Karl bijesno. Ovdje emo ekati dok snijeg ne prestane. Onda emo nastaviti put. Lewis pogleda na svjetlei brojanik svog sata. Ovdje emo ekati tono jo trideset minuta. Ako tada bude jo uvijek padao snijeg, neemo poi dalje. Vratit emo se. Mi se ne vraamo. Ovaj put moramo prijei nou. Inae ne moemo prijei granicu ne-primijeeni. Moemo je prijei kao ljeine upadne profesor cvokoui zubima. Moje su noge ve smrznute kao led. Ja nisam planinar; ja sam mornar ree Lewis s hladnom odlunou u glasu. Ali svakom ovjeku koji ima imalo mozga u glavi naa je situacija savreno jasna: Ako ostanemo ovdje, smrznut emo se. Ako nastavimo put naslijepo u ovoj snjenoj meavi, survat emo se u ponor. Ponavljam: ako se vrijeme ne razvedri, vraamo se natrag u kolibu. 81Nastane napeta utnja. Lewis je opazio crveni bljesak u Edlerovu oku. Neko se vrijeme osjealo da e uskoro doi do sukoba. Tada Edler proguna neto nerazumljivo, iskali svoje osjeaje na grudi leda koju udari tekom cipelom. Dvadeset i pet minuta kasnije Lewis ustane. Ree samo jednu rije: Natrag! Bio je to udan preokret njihova prijanjeg poretka. U jednom asu krize, vodstvo je neosjetno prelo na Lewisa. Karl, barem za sada, nije pruao nikakav otpor. Ostane pozadi utei dok je Lewis ureivao konopce i poeo se vraati preko ledenjaka. Bilo je to opasno u mrkoj noi, dok je oko njih bjesnila zasljepljujua snjena oluja. Ali Lewis je posjedovao mornarski osjeaj za smjer. Dugi sati na nonoj strai izotrili su njegov vid u mraku. Pravac je odredio prema vjetru. Jo ga je vie podsticala misao da Edler, tamo pozadi, sigurno eli da on skrha vrat. Sretno su sili niz dvije ledene barijere, ponovno privrstili skije i krenuli preko sedla. Iznenada, dok je jurio preko novog snijega, Lewis osjeti kako kora pod njim poputa. Doviknuvi opomenu, odskoi to je jae mogao. Nekim u-' dom se spusti na vrst snijeg. Ali tog istog asa ue se napne poput tetive na luku. ak i prije nego to je osjetio teinu, znao je da je Svlvia pala u pukotinu u ledu. 82 Instinktivno se baci naprijed. Dok mu je tijelo bilo nagnuto u suprotnom smjeru od pukotine, okrene se i vrsto se odupre nogama. Tada stane potezati ue. uo je kako Edler vie s druge strane. Vikao je da je ue puklo i dovikivao zbrkane opomene i upute. Uope nije na to obraao panju. Svi su se njegovi napori frenetino usmjerili na to da izvue Svlviju. Srce mu je divlje lupalo dok je ravnomjerno vukao ue. Znao je kakve su opasnosti naglog pada, naglog i neoekivanog udara o led tvrd poput kamena. Moda slomljen ud. Ili neto jo gore. uo je o sfcijaima koji su se survali i zatim bili izvueni sa slomljenom lubanjom. Posljednji potez ueta izvukao ju je na povrinu. Rastrgan nepodnosivim strahom, ispusti ue i obgrli je.

 Jeste li ozlijeeni? Bila je sasvim uz njega, bila mu je tako blizu da je mogao osjetiti blago nadimanje njenih grudiju. Njene oi, irom razrogaene i rairenih zjenica, gledale su u njegove. Tako su ostali a-sak; zatim se ona naglim trzajem odmakne. Nita mi nije proape a pogled joj se polako spusti. Nije to bilo nita. Prije nego to je mogao odgovoriti, Karl i profesor dou do njih, zaobiavi pukotinu u ledu. Karl je jedva mogao govoriti od bijesa. 83 Kog to vraga radite? Zato niste priekali mene. Zar ne shvaate: Samo jedan korak i oboje biste zauvijek zavrili u pukotini. Lewis ne odgovori. Okrene se i opet krene na elu, oborene glave, traei put preko sedla. Za pola su se sata spustili na visoravan. Nakon dva daljnja sata stigli su do kolibe. Ve je stalo svitati. Bili su napolju cijelu no, a rezultat toga bio je potpun neuspjeh. Profesor je bio potpuno iscrpljen. Poput pro-moenog snjegovia klone na stolicu. Lewis, dobaci vi mu brz pogled, zapali pe i stavi lonac s vodom. Nije bilo dovoljno goriva. Izae iz kolibe da donese drva. U zavjetrini kolibe gdje su stajala drva on se sagne da pokupi neto trea kad iznenada postane svjestan da Edler stoji pokraj njega. On ga je slijedio. Lewis se polako uspravi. Karlov je izraz lica bio zao, zubi iskeeni, teko je disao. Vi izgleda smatrate da ste glavni. Ali varate se. Lewis budno pazei zanijee glavom: Ovog se puta ne varam. Umjesto odgovora Karl srne naprijed i estoko zamahne prema Lewisovoj bradi. Bio je to primitivan premda snaan udarac. Lewis ga je primijetio i sagnuo se u stranu. Dok je Karlova aka prohujala kraj njegova uha, mislio je bijesno, hladno, o ono dvoje u kolibi. 84 Svladajte se rekao je odluno. Nemojte se ponaati kao budala. Ali Karl, sa sagnutom glavom i maui akama, nasrne poput bijesnog bika. Lewis ispusti drvo koje je bio pokupio i izmakne pred vicarevim nasrtom. On je tono znao kakva je to vrsta borbe. Tu je vrstu borbe poznavao savreno, s njom se susretao mnogo puta u stranim lukama. Znao se tome suprotstaviti, bilo je to za njega upravo smijeno lako. Izbjegavao je svaki udarac koji mu je Karl uputio. To je radio tako lako kao da je mogao vidjeti kako udarac dolazi. Tada, kad se vicarac okrenuo i ponovno nasrnuo, priekao je svoj as i onda oapeo jedan brz i otar aperkat. Zamah udarca nije bio dulji od dvadesetak centimetara, ali je imao brzinu rakete a i vrijeme kad je izveden bilo je precizno. Kad je njegova aka udarila Karlovu bradu, teina njegova itavog tijela doekala je punu snagu Karlova nasrtaja. Uslijedio je kratak, otar udarac. Izraz uenja pojavi se u Edlerovim oima. Sklizne na koljena i izvrne se onesvijeten. Lewis protrlja zglobove ake o svoj vlani demper. Sagnuvi se uzme aku snijega i pone njime trljati Karlovu iju. Hajde ree mirno kad je taj poeo pokazivati znake ivota. Nije vam nita. Bila je 85to samo mala nezgoda. Vratite se u kolibu kao da se nita nije dogodilo. Karl je sjedio s glupim izrazom na licu; postepeno kao da mu je stalo svitati to se dogodilo. askom je izgledalo kao da e ponovno zapoeti borbu. Ali neto ga u Lewisovim oima, ledeni sjaj koji nije bio u skladu s njegovim tihim govorom, smiri. Ustane i odepesa u kolibu. Minutu kasnije ue Lewis. Doskora je voda zakuhala i Lewis iznese na stol vr vrelog ka-kaoa. Svaki je od njih popio alicu vrele tekuine. Svlvia je imala napet, potiten izraz. Edler je utei kraj prozora podnosio svoje uvrede. Profesor je sjedio zamotan u pokriva pokraj pei a njegova je mokra odjea leala u hrpi pokraj njega. Iznenada estoko kihne. Zatim, dok je posi-zao za svojom vlanom maramicom, stane se glasno tuiti: Mislio sam da u sada ve biti u vicarskoj. Zahvaljujui mojoj maloj pustolovini meu ledenim sigama sada me je stala spopadati vrlo neugodna hunjavica. Zastane. Trebao bih uzeti kupelj od goruice samo to nemam

kupelji i naravno nemam ni goruice. O boe o boe! Va je kakao divan, Lewis, ali to sve ne bih dao za gutljaj viskija! Lewis je pokuao da osokoli starca. Glavu gore, profesore. Nema nikakve koristi od toga 86 da postanemo maloduni zato to nam je ovaj prvi pokuaj propao. Moramo se sabrati i pronai pravo rjeenje. Vi naite rjeenje kad ste tako pametni ree Karl skidajui ruku sa svoje oteene eljusti. No, no, moj dobri Karlo opomene ga profesor. Molim vas da ne budete tako nagli. Na koncu konca ja sam onaj koji je najvie stradao. Dovoljno je zlo to je ovjek bjegunac. Ali da bude bjegunac s gripom apciha! nadilazi moju izdrljivost. Samo budite duhoviti! Budite najduhovitiji ovjek koji je ikad proizaao iz Heidelberga. To vie nee dugo trajati. Ovdje se ne moete skrivati dulje od dva-tri dana. Potpuno sam siguran da e vas nai. Iznenada, u tiini koja je uslijedila nakon tih rijei, zauje se glasno kucanje na vratima. Svi se u kolibi ukoe. Lewis povie: Tko je? Kucanje se ponovi. Lewis otvori vrata. Kad je to uinio, vjetar ubaci dvoje ljudi u kolibu. Lewisu se otme povik. To dvoje bili su Steve Lennard i njegova sestra Connie. 87OSMO POGLAVLJE No! U taj je jedan slog Connie saela sve ono sestrinsko negodovanje koje je bilo dugo potiskivano. Krasnu si stvar izveo, Lewis! Otii samo tako bez i jedne rijei! Nismo vjerovali da si ti napisao onu poruku. Mislili smo da su te pokupili nacisti... Karl, koji je zabrinuto promatrao pridolice, iznenada se umijea. Ree Lewisu: Tko su ovi ljudi? Moja sestra i jedan stari prijatelj. Kako su nali put ovamo u kolibu? Na to pitanje odgovori Connie. Gostioniar u Gasthofu nam je rekao da bismo vas mogli nai ovdje. On je progovorio poto ga je Steve malo obradio. Ali, Lewis, ti si onaj koji duguje objanjenje ... 91U nekoliko kratkih reenica Lewis objasni situaciju. Kad je zavrio, Connie se vrlo ivo obrati Svlviji. ao mi je, draga moja. Nisam imala ni pojma. Da ste nam to barem rekli u vlaku. Sve bismo bili uinili da vam pomognemo. Steve je gledao profesora kao da se nastoji neega sjetiti. Zar se nismo ve negdje ranije sreli? upita. Vae mi se lice ini poznato. Ne, moj dragi mladiu, ne vjerujem da smo se ve sreli. udno, ali ... No, nije vano. Lewis, da ujemo kakve ima planove. Lewis askom namrti obrve. Evo kako se ova situacija meni ini ree. Od ona dva puta koji vode preko granice pokuali smo jednim i nismo uspjeli. To znai da moramo pokuati drugim. Ali to znai i veu opasnost da nas uhvate, no i manju vjerojatnost da e profesor slomiti vrat. Hvala, dragi mladiu ree profesor skromno. Dira me vaa briga za moje vratne kralj eke. Lewis nastavi: Nema nikakve koristi od toga da putujemo u gomili. To je previe opasno. A kad krenemo na put, moramo putovati brzo. To znai da nam je potreban automobil, i to dobar. Ovo je 92 moj plan: Steve, ti i Connie nam moete pomoi. Vratit ete se odavde, i to odmah, natrag u Be. To je prvo. U Beu nabavite automobil, automobil s jakim motorom. S autom ete neopazice doi u ovo malo mjesto na granici. Iz depa izvadi kartu koju je uzeo u Gasthofu i izravnavi je na stolu ispred njih poloi prst na granicu. Evo, tu je, Breintzen. Tu emo se sastati. To je mjesto udaljeno samo deset kilometara od Lache-na, zabaeno je i tu e nam se pruiti prilika da jurnemo preko granice. Steve lupi akom po stolu. Breintzen! Ja znam to mjesto vrlo dobro. To je malo vee selo, a na mostu je granini blok. Osim toga tamo imam i prijatelja. Lewis kimne glavom ne skidajui oiju s karte.

 To bolje. Dok vas dvoje budete putovali tamo automobilom, mi emo ostali krenuti saonicama, ili ak pjeice, napredujui u mraku. Tamo emo se sastati u dogovoreno vrijeme ... A to zatim? upadne Karl zajapureno. I ja poznam Breintzen. Straa na mostu je utrostruena na obje strane. A imaju postavljene i mitraljeze. Vi govorite da ete se probiti. Himmel! Tu se ne bi provukla ni maka sa sedam ivota. Ne tako naglo ree Steve. U Breint-zenu ima vie toga nego to vi mislite. Tu imam 93vrlo dobrog prijatelja, Johana Schwartza. On ima trgovinu starinama a iznad nje dri nekoliko stanara. To je vjet momak; osim toga, znam da e za mene uiniti sve na svijetu. Pred dvije sam mu godine uinio uslugu. Priznat u da on pomae ljudima da prijeu granicu. Tako, ako se sastanemo kao to Lewis kae, ja u vas prebaciti. A kad budete preko, treba vam samo dva sata do Zuricha. Profesor proizvede zvuk koji je izraavao ljubazan pristanak. Divno, moj dragi mladiu promrmlja blago. Moram priznati da imam pouzdanja u taj novi plan. I uistinu ako trebam riskirati svoju nevrijednu osobu, vie volim, poslije noanjeg doivljaja, da poduzmem taj rizik udobno. To je znai odlueno. To je Connie neoekivano progovorila. Uz jedan dodatak: Svlvia, iz raznih razloga, ide s nama u Be. Zavlada utnja. Zato bi Svlvia trebala ii s njima? Karl se poali Ulhvinu. Ona mora ostati i poi s nama. I propjeaiti sav onaj put do Breintzena! ree Connie. I to u mraku! Po snijegu! Ovako umorna! Nikako. Njoj je potrebna briga i njega. A to e i dobiti. Zatitniki rukom obgrli Svlviju. 94 Ja nemam nita protiv rekao je profesor. Tako dugo dok se ne sastanemo kako je dogovoreno u trgovini antikvitetima dobrog gospodina Schwartza u gradu Breintzenu. Kada po-prilici? Steve pogleda Lewisa. Recimo sutra naveer u deset sati odgovori Lewis. U redu. Karl jednim pokretom izrazi svoje negodovanje. S licem mrkim od srdbe i sumnje on se okrene prozoru, tada prie Svlviji. Grubo ree: Snijeg je prestao. Ako si umorna, kao to tvrde, vratimo se u Gasthof. To je pametno ree Connie ivahno. I ja u poi. elim dorukovati i malo odspavati. Naroito zbog toga to po podne putujemo u Be. Karl duboko udahne, a tada odgovori priguenim glasom: Dakako, bit e mi vrlo drago da vas otpratim. Connie nije primijetila tu grubu ironiju. Pomagala je Svlviji da navue svoj debeli demper. Casak kasnije njih troje napuste kolibu. 95g 3 3 3 fiw >. t Kad su otili, profesor se umiljato nasmijei Steveu i Lewisu, protrlja ruke, i ponovno se nasmijei. Gospodo, veliki je Tallevrand jednom rekao da je ovjekov najvei neprijatelj prazan eludac. ini mi se da bismo trebali neto dorukovati. Ja sam to trebao ranije predloiti ree smijeei se. Ali znajui stanje moje smonice, ja sam uvidio na moje beskrajno aljenje da moda ima dovoljno za trojicu, ali nikako nema dovoljno za estero. Nuda, po rijeima Ciceronovim, majka je razboritosti. Dok je govorio, Ullwin ode do male kre-dence i poput vjetog arobnjaka iz nje izvadi, jedan po jedan, nekoliko predmeta. Primjeujete, gospodo, da su moje zalihe doista mrave. Jedno jaje. Jo jedno, premda neto manje, jaje. to je preostalo od vreice brana. Preostatak limenke kave. Bijedni ostatak maslaca. Da, moji 99dragi mladii, imate potpuno pravo da izgledate potiteno. Ali tko zna? S vjetinom i strpljivou ja bih vas mogao jo i iznenaditi. Moda vam nije poznata injenica da sam u dragom starom Heidelbergu bio neka vrsta strunjaka za tana-nosti plemenite kulinarske umjetnosti. Moje su salate bile

glasovite na cijelom sveuilitu. Kakvi zaini! Uvjeravam vas da su bile velianstvene! Profesor se zaposli oko pei, lupajui jaja i pravei tijesto od brana i jaja u posudi, sipajui kavu u lonac, smijeei se i prijazno ih zabavljajui za to vrijeme. Uskoro je proizveo veliku hrpu vruih palainka i vr prilino dobre kave. im je to bilo gotovo, privue svoj stolac stolu i pone, velikom brzinom kuati proizvode svog kuhanja. Tek kad su mu usta bila dobro napunjena, on ih ispriavajui se pozove: Sjednite, gospodo, molim vas. Morate mi oprostiti moju nestrpljivost, koja je vie posljedica poetka prehlade nego apetita. to kae pjesnik Burns? Hrani prehladu a izgladni proljev. Ja se namjeravam drati njegovih uputa. Zajedno su stali dorukovati i nekoliko je minuta vladala tiina. Ali cijelo to vrijeme Steve je zurio u profesora a elo mu je bilo nabrano zbog nemogunosti da rijei neku zagonetku. Znate, profesore konano izjavi zbilja ste me natjerali da razmiljam. Natjerao sam vas? profesor dobaci Ste-veu pogled ispod obrva. Ako nemate dvojnika, ja sam vas ve negdje vidio. Mogao bih se na to zakleti. Ali ne znam gdje je to bilo. Profesor stavi posljednju palainku u usta, oblie prste i nasmijei se Steveu. Moj dragi mladiu, nemojte se truditi. Zato optereivati nesigurno pamenje. Potpuno sam siguran da postoje druge crte i fizionomije u krugu vaih znanaca koje nalie mom nevrijednom licu. Nos, ako smijem prilagoditi poznatu Shakespeareovu frazu, pod bilo kojim drugim imenom isto bi tako mirisao. Ali ako to nije moj nos, zato bih to trebao priznati? Lewis, promatrajui ih, mogao bi se zakleti da mu je profesor potajno namignuo. Ako mu je doista namignuo, bilo je to samo trenutno treperenje onog kapka. Onda je to nestalo i Ullwin nastavi, ljubaznije nego ikada: A sada, moji dragi mladii, imamo jo oko sat vremena prije vaeg odlaska u Gasthof. to kaete naravno samo pour passer le temps na malu partiju karata? Karte? ree Steve. Pa to i nije loa ideja. Kako bi bilo da zaigramo malo poker? 100 101 Poker ponovi profesor blago. No dobro! To je jedna od najstranijih hazardnih igara. Igrao sam je, moram, priznati, u rijetkim prilikama. Ali vi, g. Lennarde, mora da ste pravi strunjak? Pa mislim da ne igram loe. Pa onda malo zaigrajmo dobroudno e profesor. Nemam nita protiv toga da uloim malo novaca. Profesor je iznio izlizan pil karata: tanjuri od doruka su gurnuti u stranu i igra je poela. Kao etone upotrebljavali su ibice, a budui da je profesor to tvrdoglavo zahtijevao, vrijednost svakog etona bila je jedan dolar. Na stolu se nije uope pojavljivala lokalna valuta. Bilo je oito da je profesor poetnik. Igrao je bezazleno kao dijete. Pristojno je zapitkivao kada moe dobiti kartu. Ulagao je svoje ibice s blaenom rasipnou. Steve se smjekao njegovim primjedbama, a izmamile bi i slab i udan smijeak od Lewisa. A ipak karte koje je imao u ruci bile su bolje od karata njegovog protivnika. Steveov smijeak postajao je sve kiseliji dok je profesor, na ope uenje, usprkos svom oitom neznanju, neprestano dobivao. Lewis se rano povukao iz nadmetanja pa je tako igra postala uglavnom dvoboj izmeu Stevea i profesora. Steve nije volio gubiti. I kad je proao jedan sat, njegov se smijeak pretvorio u muan izraz. I Dovraga ree ljutito odbacivi karte. Nikad nisam vidio takve sree. Znai da sam izgubio dvije stotine ilinga! Poetnika srea, dragi moj mladiu ree profesor dobroudno. Vrlo mi je ao to je ponitila vau oitu vjetinu. Kako bi bilo da sada prestanemo predloi Lewis. Ni govora ree Steve. Dobit u te novce natrag ma to bilo. Profesor ljubazno ponovno podijeli karte. Kad je Steve uzeo svoje karte, iznenada mu u oku blisne sjaj; i istog asa nestane. Ipak ga je Lewis opazio

i shvatio je da Steve ima dobre karte. Njegove su vlastite karte bile loe. Odbaci ih i stane sa zanimanjem promatrati ono to se dogaa. Steve, toboe ravnoduno, stavi dva etona. To je isto uinio i profesor. Steve opet stavi dva. To uini i profesor. Steve opet stavi dva. To uini i profesor. Steve stavi tri. Profesor plati. Sada se klaenje kretalo onako kako je Steve elio. Na lice navue izraz bezobzirnosti kao da j e spreman na naj gore. Jo deset. Vrlo dobro, dragi mladiu. Jo deset. Kako elite. 102 103Steve je krajnjim naporom susprezao smijeak zadovoljstva. Iz depa izvadi lisnicu, izvue smotak novanica i baci ih na stol. Vie nemam etona. Ali ovo vrijedi isto tako. Moj dragi mladiu ponizno se protivio profesor dok su mu oi poudno gledale novanice imate lavlju hrabrost. Bojim se da ete me unititi. Novanice i etoni tvorili su privlanu hrpu u sredini stola. Konano se Steveu inilo da je dosta. Kimnuvi glavom dao je znak da je spreman da pokae karte. Otvori karte na stolu. etiri kralja, profesore. Zao mi je to je tako loe ispalo za vas. Profesor se nasmijei, kao da se pomirio sa sudbinom. Njegovi su bijeli prsti milovali vlastite karte. Poloio ih je na stol gotovo kao da se ispriava. etiri asa. Prokletstvo! Steve je tek proaptao tu rije. Smijeak mu se ukoio na licu i tako ostao poput bolesnog mjeseca. Pokuavao je govoriti ali nije mogao. S mukom je gutao, kao da mu je gvala u grlu. Tako smijean, tako je krajnje prazan bio njegov izraz da se Lewis u sebi tresao od smijeha. U meuvremenu je profesor otmjeno stavljao u dep svoj dobitak. 104 Hvala vam, moj dragi mladiu, to ste me nauili kako se igra. Meni se vrlo svidjelo. Moda e poslije jo nekoliko vaih lekcija, lekcija ovjeka koji posjeduje nedvojbeno iskustvo kao vi, moda e od mene ipak postati igra pokera. A sada mi se ini da se pe gasi. Hoete li, dragi mladii, donijeti jo goriva? S naporom Steve ustane od stola i izae iz kolibe. Kad je as kasnije Lewis doao za njim, naao je pobijeenog ratnika kako na hrpi drva razgovara sam sa sobom. Da se samo mogu sjetiti gdje sam ga ranije vidio rekao je. Moda na kakvoj partiji pokera pomogne mu Lewis saginjui se da podigne drva za pe. Steve dobaci muan pogled prijatelju i s rukama pritisnutim na elo nastavi mrgodno razmiljati. Prolazile su minute. Tada se iznenada udari po bedru i vrisne. Imam ga! Siavi s cjepanica na kojima je sjedio krene, drui od uzbuenja, prema Lewisu. Znao sam da s njim neto nije u redu. Jadni politiki bjegunac! Nos pod bilo kojim drugim imenom jednako bi mirisao! On je varalica, meunarodni varalica. Njegova je slika bila 105u svim austrijskim novinama. Prolog je mjeseca opljakao u Bekoj zalonoj banci smaragde koji vrijede dvjesto tisua ilinga. Ne gone njega nacisti. Njemu je policija za petama! Uslijedila je mrtva tiina. Lewis ispusti drvo koje je nosio, a lice mu iznenada postane napeto. Jesi li siguran? Da li sam siguran? Apsolutno. Uvukao se u banku kao inovnik, a zatim je nestao sa sefom. Moda ne pozna Beku zalonu banku? To je stara zalona i hipotekama firma. U pravilu ne posluju s gotovim novcem. Ali ovog su puta uzeli dva smaragda, glasovite smaragdne naunice koje su nekad pripadale nekom vladaru iz neke stare obitelji ije je imanje bilo zaplijenjeno. Te je vrlo skupocjene smaragde ukrao Ullwin. Njegovo je lice izlijepljeno po cijelom gradu na plakatima koji nude veliku nagradu. Policija ga ve tjednima trai!

Ponovno zavlada napregnuta utnja. Premda je otprije poznavao bujnu matu svog prijatelja, Lewis je ovog puta znao da se Steve nije prevario. Svlvijin je otac kradljivac kriminalac koji ga je pridobio lanim izjavama. Cijela se sadanja situacija osniva na prevari, prljavoj podvali u kojoj je i sama Svlvia sudjelovala. Lewis je dugo vremena stajao pognute glave; tada se uspravi stvorivi naglu odluku. 106 Uimo, Steve ree. Vidjet emo to on kae. U kolibi su nali profesora u koulji i bez cipela i arapa kako moi noge u kablu vrele vode. Bio je to vrlo ljudski prizor. Samo uite, dragi mladii veselo e profesor. inim to mogu i bez goruice. Zar ne predstavljam krasan primjer domae sree? Ah! Kad bi jedan od vas barem znao kuhati! Lewis ne odgovori. Kao obino stareva ga je vedrina razoruavala. Ipak se nije dao smesti. Pristupivi profesorovom kaputu, koji je visio na vratima, iz depa izvue pil karata. Paljivo pregleda karte. Bile su oznaene. Izravno se obrati UIhvinu. Jeste li ove karte donijeli s vaeg sveuilita? Nastane stanka. Smijeak nije silazio s Ull-winova lica. tovie, izgledalo je da je postao jo ljubazniji. Naravno, dragi mladiu. Uvijek putujem s njima. To sam i mislio kimne Lewis glavom. Mora da im mnogo nedostajete mislim da je to bilo u Heidelbergu, zar ne? 107Profesor je uvidio da su ga razotkrili. Mora mu se priznati da nije ni trepnuo. Smijeak mu postane jo vedriji. Neutjeni su, dragi mladiu. Rektor on je stari gospodin s dugakom, vrlo dugakom bijelom bradom a prsluk mu je sav posut pepelom od cigara od tuge je potpuno prestao piti pivo. Ba ste duhoviti, Ullwine. Vi ste ukrali one smaragde u Bekoj zalonoj, zar ne? Profesorove zelenkaste oi trepnu. Inae nije pokazivao nikakvih drugih znakova uzbuenja. Jesam, dragi mladiu. Ukrao sam jedne glasovite stare naunice. Majstorski potez ne da se hvalim. Jedan od najboljih poteza to sam ikad izveo. Znai da vam to nije bilo prvi put? Ma ni govora. Katkad sam imao vie uspjeha, katkad manje. Vi ste varalica? Potpuno tono. Profesor izvadi cigaretu iz depa na prsluku i mirno je zapali. Mnogo se godina bavim bogatom i raznolikom karijerom kriminala. Poeo sam s doista lijepom pronevjerom u Engleskoj. Tada sam otiao u Francusku. Recimo da sam imao sree u jednoj banci u Parizu. Dugo sam vremena radio na Rivijeri. Imam svoj vlastiti sistem za rulet. Onda sam iz108 veo nekoliko lijepih poteza u vicarskoj, Njemakoj, Austriji. Premda to moda niste znali, delikatnost moje metode donijela mi je nadimak Profesor. Daikako, imao sam i neuspjeha; a tko nije? Ali sve u svemu, bio je to privlaan, probitaan i uzbudljiv ivot. A vaa kerka ree Lewis otrim glasom, je li i ona sudjelovala u tim probitanim poduhvatima? Ovaj put Ullwin porumeni. Krv jurne u njegovu ukastu kou. Pogleda Lewisa kratko i ubilaki. Ne! rekao je vrsto. Sylvia je dola k meni samo zato to sam bio u nevolji. Ona je ono jedino isto u mom ivotu. A vi to znate. Osjeaj ogromnog olakanja preplavi Lewi-sa brzim, osvjeavajuim valom. Gledao je elavog starog varalicu koji je, poto mu se ponovno vratila blagost, sjedio otmjeno puei svoju cigaretu, a oi su mu svjetlucale nekakvom nesme-tenom izazovnou. Posjedovao je, usprkos svemu, neto privlano. Lewis ree polagano: Morali bismo vas predati policiji. Ali vi znate da to neemo uiniti. Zastane. Ako vam pomognemo da se prebacite u vicarsku, morate vratiti smaragde koje ste ukrali u Bekoj zalonoj banci. Profesor slegne ramenima s kiselim smijekom.

109 Kad bih samo mogao, moj dragi mladiu. Ali njih vie nema, nestali su, a zarada je potroena. Znate, preprodava mi je platio samo mali dio vrijednosti tih dragulja. A ako vas pregledamo da se uvjerimo? Radite to hoete, dragi mladii. Pretraite cijelu ovu bijednu nastambu. Ali dajem vam asnu rije da te dragulje nemam. Rijei su mu zvuale uvjerljivo. Lewis uzdahne: Moramo vam vjerovati. Ali ako vam pomognemo da se izvuete iz ovog kripca, jedno morate uiniti: morate postati poteni. Neka vam se bog smiluje ako ne postanete, Ullwin ozbiljno i zahvalno kimne glavom: Moj dragi mladiu, vi ni ne znate kako me te vae ljubazne rijei ohrabruju i nadahnjuju. Ve dugo elim da mi se prui takva prilika, prilika da se suoim s novim vidicima, da izgradim nov ivot na ruevinama starog. Ustajui u svojoj nonoj kupelji profesor epa Lewisovu ruku i vatreno je stisne. Zatim s istim arom stisne i Steveovu. Zavlada neugodna utnja. Kako ih je starac pridobio, nijedan od njih nije znao. A ipak, rezultat je bio da ih je oamutio njegov arm i da su bili spremni da mu pomognu. 110 Lewis pogleda na sat. Vrijeme je da se spustimo do Gasthofa ree Steveu. Ti treba otputovati za tri sata. Stari ih je profesor bos otpratio do vrata. Zbogom, moji dragi mladii, i neka vas prati moj blagoslov. Bit e nam i te kako potreban ree Steve zagonetno. I nemojte pokuavati s trikovima dok se ne sastanemo u Breintzenu, ili u vam dati neto vie nego svoj blagoslov. Ve su bili preli pola puta prema Gasthofu kad je Steve ponovno progovorio. Mrgodei se, sveano je tresao glavom. Zna, Lewis, neka je varalica, ali ima neto kod tog starca to te osvaja. Lewis kimne. Iznenada Steve stane a na licu mu se pojavi zaprepaten izraz. Hej! bijesno povie. Zaboravio sam uzeti natrag svoj novac! 111DESETO POGLAVUEU Gasthofu dva sata kasnije bile su dovrene pripreme za odlazak Connie, Svlvije i Stevea. Saonice su stajale pred vratima; pojeli su lak obrok; a i Lewis je bio spreman. U posljednji as je odluio da otprati drutvo do Lachena. Ni sam nije znao zato je tako odluio. Njegov odnos prema Svlviji bio je u previranju, njegov je duh bio vrtlog spornih sumnji. A ipak bilo je to jednostavno samo zbog toga to je eznuo da bude pokraj nje jo nekoliko sati pa se odluio na to muno putovanje do stanice. Dok je silazio stubama iz svoje sobe ve umotan u al i kaput, put mu je preprijeio Oberhol-ler, mali trgovaki putnik, koji je sjedio na naj-donjoj stubi. Kad je ugledao Lewisa, nasmijeio se na svoj uobiajeni blag i nenametljiv nain, ali se nije potrudio da se makne s puta. 115 * X Dobar dan rekao je. Valjda ne izlazite opet? Ipak izlazim ree Lewis. Ali ve ste bili na dugoj ekspediciji u planine odgovarao ga je Oberholler. Opasnoj i, po mom miljenju, neugodnoj ekspediciji. Valjda ne elite izazivati sudbinu jo jedanput. Da Lewis nije bio tako zaokupljen svojim vlastitim mislima, bio bi zamijetio udno uporno ustrajanje u Oberhollerovu ponaanju. Meutim, samo je rastreseno gledao Oberhollera. Vi ste zgodan mladi nastavi Oberholler s blagim uvjeravanjem. Premda vas poznajem tek kratko vrijeme, vi mi se sviate. Ne bi mi bilo drago da vam se to dogodi. Sto bi mi se moglo dogoditi? Tko zna Oberholler kao da ga je preklinjao. Ovdje je klima nesigurna, ima mnogo opasnosti a ni ljudi nisu pouzdani. Moj dragi mladi Amerikance, ja se doista plaim za vas. Lewis ree: Ja se znam brinuti o sebi. I pokua proi. Ali Oberholler, ustajui, jo mu je uvijek prijeio put. Nakon to je ustao, inilo se da je nestalo njegove blagosti. Njegove oi iza naoala postanu otre. Stojei uz Lewisa ree mirnim i promiljenim glasom: 116

 Ja se ne alim, Herr Merrid. Ja vas ozbiljno savjetujem. Odmah otiite odavde sa svojom sestrom i prijateljem. Otiite u Pariz, Berlin, New York. Otiite u Timbuktu, ako elite. Ali nemojte ostati u Austriji. I ne mijeajte se u stvari koje vas se ne tiu. Ozbiljnost glasa gospodina Oberhollera bila je nesumnjiva; nesumnjivo ozbiljna bila je i njegova opomena. Ali Lewis je bio previe zabrinut i smuen da bi bio toga potpuno svjestan. Rekao je to je god mogao nemarnijim glasom: Oprostite, Herr Oberholler, Timbuktu me ne zanima. Na alost ini mi se da se po prirodi volim mijeati u tue poslove. Ipak vam zahvaljujem na opomeni. Tada se progura kraj njega i ode. Napolju su ostali ve bili u saonicama. Karl, saginjui se nad Svlvijom, dugo se s njom opratao ponaajui se kao da joj je on vlasnik. Izgledalo je kao da oekuje da bude plaen zato to joj dozvoljava da ode na ta dva kratka dana. Le-wisove oi postanu tvrde. Nije mogao prosuditi da li ona voljno ili preko volje sudjeluje u tom zagrljaju. Taj je prizor bio dovoljan da mu uzburka misli. Napokon su krenuli. Vei dio puta do Lache-na Lewis nije govorio, premda su Steve i Connie neprestano brbljali. utjela je i Svlvia. inilo se da ih ledeno povezuje utnja. Lewisa obuzme 117osjeaj duboke potitenosti. Ljubio je tu djevojku. Ona je, kako je on zamiljao, onaj ideal koji je traio itava ivota. A ipak, tko je ona i to je ona? Kerka prepredenog varalice. Ona mu je i svojom utnjom lagala. S gorinom si je govorio, kao to je to inio ve ranije, da mora savladati tu ludu i bijednu zaljubljenost, potpuno je zaboraviti, zauvijek se osloboditi te strane boli to razdire srce. Takvo je bilo njegovo raspoloenje kad su se spustili do posljednje padine prije Lachena. Ma kako malo bilo to mjesto, ono je predstavljalo otru suprotnost pustoi koju su napustili. Na ulici je bilo ljudi; onaj isti jeftini radio jo je tretao u kavani; teretni je vlak manevrirao; tranice stanice pruale su se napolje u civilizaciju. Sili su pred kavanu. Steve je priao anku i naruio pie. Tu su, nagnutog nad knjigom, zatekli Heinricha, koijaa koji je Lewisa prevezao do Gasthofa. Kad je drutvo ulo, buljio je u njih poput sove; zatim se Lewisu skriveno nasmijeio, kao da se suzdrava: Sili ste ree. Rekao sam vam da ete sii. Lewis utei kimne. Hoete li neto popiti? ree Steve Iju* bazno. Steve se najbolje osjeao kod anka. < 118 Heinrich prihvati ponudu i narui jo jedno pivo. Dok je pio, njegove oi, tupe a ipak iskusne, obuhvatile su drutvo, prostoriju, a naroito prozor u toj prostoriji. Govorio je. Govorio je glasno o vremenu, snijegu, radiju, koji je bio kaput a sad je popravljen, o lijepoj pjesmi koju sada svira lijepi popravljeni radio. Iznenada, usred tog glasnog, glupavog govora, on se nagne prema Lewisu i glasom koji nije bio ni glasan ni glup, procijedi: uvajte se. Promatraju vas. as zatim buno je govorio o izvrsnosti svog piva. Lewis je osjetio kako se sve njegove sposobnosti zgunjavaju i tvrdnu pod okom te iznenadne opomene. Savladao je svoju raniju potite-nost. Steve je, poto je platio pie, tog asa izlazio s Connie. Vlak je trebao doi za pet minuta. Lewis je iao samo nekoliko koraka iza njih sa Svlvijom. Na vratima gostionice zadri ga instinkt. Prui ruku i zadri Svlviju u sjeni vra-tiju. Potpuno nesvjesno Steve i Connie prijeu ulicu prema stanici. Stali su kod blagajne i Steve je priao alteru da nabavi karte. Dok se to dogaalo, dva se ovjeka iznenada odvoje od susjednog zida, na koji su se naslanjali s prividnom 119lijenou. Brzo priu blagajni i uhapse Stevea i Connie. To se sve odigralo u tiini i potpuno mirno. Steve i Connie su uzimali karte, a veo. slijedeeg asa bili su uhapeni. I onog istog asa kad su bljesnule lisiine, jo etiri policajca izau iza zida, dva u uniformi, dva u civilu, i krenu prema kavani.

Lewis je odmah shvatio da su Svlvia i on cilj tog pohoda. U istom asu, kutom oka opazi teretni vlak koji se, poslije zavrenog manevriranja, poeo sve bre kretati glavnom prugom. Mozak mu je radio munjevito. Glasom u kojem se osjeala opasnost brzo ree Svlviji: Moramo bjeati. Zgrabivi je za nadlakticu pojuri s njom preko otvorene ulice prema eljeznikoj pruzi. Kad su izali iz sjene gostionice, policajci ih primijete i viknuvi stanu ih progoniti. Bilo je nemogue stii do stanice. Lewis je vodio Svlviju prema sporednim kolosjecima. Sreom je brklja bila otvorena. Jurili su preko ina. Svlvia je trala lako. Ali vlak je iao sve bre. Lewis jurnu i uloi posljednji oajniki napor. Dok je vlak jurio pokraj njih, on skoi da dohvati posljednji vagon. Nekako dohvati rukohvat, i vukui Svlviju svom 120 snagom baci je pokraj sebe. askom su grevito stajali na stubama; tada je Lewis ugura u vagon. Dboje se svale na pod i tako su leali u toploj tami teko daui, osjeajui divlje udaranje srca, dok je lokomotiva zazvidala i tutnjei se udaljavala od Lachena. Lewis se prvi pomakao. Sjeo je na slamu koja je pokrivala pod vagona. Rekao je ukoeno: ao mi je to sam morao tako postupiti. Ali inae bi nas bili uhapsili. Ona odmakne uperak kose koji joj je pao po obrazu. Njene tamne, krasne oi bile su uperene u njega. Rekla je priguenim glasom: Ja bih se trebala ispriavati. Ja sam vas u ovo uvalila. Usne joj zadru. Oh, sad je sve beskorisno i beznadno. Vidjeli su nas. Bilo bi najbolje da sve pustimo. Njena nevolja otopi njegovu tvrdou, probudi u njemu osjeaj samilosti. Pa nije ba tako beznadno. Jo smo uvijek slobodni, zar ne? Connie i Steve nee nita rei. Nita ne prijei vaeg oca da stigne u Breintzen kako smo se dogovorili. Ako i mi uspijemo stii tamo s automobilom, mislim da bismo ga ipak mogli prebaciti preko granice. elo joj se polako razvedri. Zbilja tako mislite? proape. Da ga jo ipak moemo prebaciti? 121 Mogunost postoji. eka nas teak posao, ali ako se saberemo, moda e nam uspjeti. Prvo to moramo uiniti jest da siemo s ovog vlaka. Policija e telefonom obavijestiti iduu stanicu; to je sigurno. Ako nas nau, bit e teko objasniti zbog ega se ovdje nalazimo. Ona se ogleda po vagonu koji se inio tako sigurnim utoitem u tom neprijateljskom svijetu. U oima joj se pojavi sjenka aljenja. Ali odgovori vrstim glasom: Uinit u sve to elite. Vie nisu govorili. Ustavi Lewis prie vratima vagona, silom ih otvori protiv struje zraka i proviri napolje. Krajobraz je bio turoban, pokriven snijegom, ravan. Nije imao pojma u kojem smjeru idu. Ali ga je ohrabrilo kad je vidio da ve pada mrak. Na vratima je ostao nekih dvadeset minuta dok su telegrafski stupovi jurili pored njega. Iznenada osjeti da lokomotiva smanjuje brzinu. Odmah se okrene Svlviji. Linija njegovih ustiju bila je kruta. Stat emo. Molim vas budite pripravni. Sve ovisi o tome da poduzmemo pravi korak i da ga izvrimo brzo. Skoite kad ja skoim. I slijedite me. Je li vam jasno? Kimnula je glavom a usnice su joj bile suhe. Prie mu. Tako su stajali neko vrijeme dok je u sve guem mraku lokomotiva s tutnjavom ula 122 u neku malu stanicu. U sebi je Lewis proklinjao to je stanica tako mala zbog toga e ih biti lake otkriti. Tada mu iznenada bilo burno zakuca. U stanici na suprotnom kolos jeku stajao je putniki vlak sudei po njegovim starim vagonima i lokomotivi s visokim dimnjakom, polagani lokalni vlak koji se upravo spremao da krene. Zaas je Lewis imao gotov plan. Onog asa kad se teretni vlak zaustavio, dade znak Svlviji. Skoili su gotovo u isto vrijeme. Zajedno su se provukli ispod nepokretnih tokova pojavljujui se na drugoj strani kolosijeka. Jo trideset sekundi i ulovili su lokalni vlak i smjestili se mirno u pljesnivom, praznom kupeu.

Uslijedi razdoblje velike napetosti. Lewis stisne zube. Zar nee ta nesretna lokomotiva nikad krenuti? Njihova je opasnost rasla svakom minutom ekanja. Proe kondukter. Pogleda u njihov kupe. Je li u tom pogledu bila sumnja? Moda ih je vidio kako prelaze prugu. Stajao je neodluno. Upravo kad je Lewis pomislio da e ovjek ui i stati ih ispitivati, lokomotiva iznenada zazvidi i vlak krene. Dok su izlazili iz stanice, Lewis oprezno pogleda natrag, a zatim se s uzdahom olakanja zavali na svoje meko sjedalo. Odred policajaca marljivo je pretraivao teretni vlak. ini se da ih je vidjela i Svlvia. Ona ree tihim glasom: 123 Izabrali ste pravi as da nestanemo. Jurili su kroz mrak. Lewis nije imao pojma kamo idu. Bilo je upravo neizdrivo ne znati kamo idu. Sto ako se nau u Lachenu? Na tu ga misao obuzme jeza. Proe oko jedan sat. Tada se priblie periferiji nekakvog grada. Po mnogobrojnim miga-vim svjetlima Lewis zakljui da je to velik grad. Obuzme ga osjeaj zadovoljstva. Kad su uli u veliki natkriveni kolodvor, ugleda ime Inns-bruck. To je bilo dovoljno. Davi znak Svlviji, on otvori vrata kupea i izae na peron. Silazili su i drugi putnici. Umijeavi se u gomilu, Lewis uzme Svlviju pod ruku i krene prema staninom izlazu. Napolju je padala hladna, susnjena kia. Nali su se na nekakvom trgu s velikim hotelima sa svake strane. Kia je lijevala kao iz kabla. Za nekoliko minuta bili su mokri do koe. Ali Lewis se nije usuivao zaustaviti taksi, jer se jo uvijek bojao da ih moda ne slijede. Hodali su glavnom ulicom; blistava svjetla iz trgovina i kavana bila su priguena kiom. Iznenada u nekoj uoj pokrajnjoj ulici ugleda treptav neonski znak nekog malog kina. Povede Svlviju tom ulicom i oni uu u kino. Kad su bili sigurni u tami kina, Lewis je mogao slobodnije disati. Nadao se da su uli neopa-eno. Bilo je to jadno kino sa kripavim pokret124 nim sjeditima, izblijedjelim presvlakama i bunim projektorom. Program je bio ogranien na jedan jedini kratki zvuni film. Ali barem su za neko vrijeme nali utoite. Potajno pogleda svoju pratilicu. ak i u slabom svjetlu koje se odraavalo od platna mogao je vidjeti da je smrtno blijeda, pokisla i potpuno iscrpljena naporima i uzbuenjima njihova bijega. Shvatio je da je za nju nemogue da ostane u takvom stanju due vremena bez opasnosti da joj se neto ozbiljno ne dogodi. Mora nai nekakvo prenoite za tu no, i to brzo. .Ali potekoe su bile ogromne. Oito je da e sada policija biti alarmirana i ako ima i malo pameti ve e ih sada traiti u Innsbrucku. Bilo je beskorisno i pomiljati na to da odu u kakav hotel. A osim toga muila ga je jo jedna komplikacija. Da ova cijela pustolovina ne bi ispala katastrofalno uzaludna, mora nai nekakav nain da se povee s Karlom i profesorom. S oima uperenim na platno Lewis je napre-gnuo svu svoju mo koncentracije. Hirovitim sluajem film je prikazivao toplo sunce tiho-oceanskog otoka. Ve je samo to bilo dovoljno da ga podstakne na akciju. Sagne se do Svlvije i apne: Moete li jo ostati ovdje neko vrijeme? Ovdje ste sasvim sigurni. Ja u se malo ogledati naokolo. 125Ona mu dobaci brz pogled, tada opet upre oi u platno. Kinine glavom. Oklijevao je, elei da kae jo neto, eznui da mu govor bude naizgled tean. Ali opet se inilo da nema to rei. Ustane i izae. Sad je kia ve potpuno prela u soliku. Ba-civi brz pogled niz ulicu, Lewis podigne ovratnik i odluno krene. Znao je da je opasno ono to je naumio uiniti. A ipak to je bio rizik kojem se morao izloiti. Krene u potragu za potom. Pota je bila u glavnoj ulici. Sagnute glave Lewis ue u zgradu. U jednom od malih odjeljaka uza zid on napie brzojav Heinrichu u Gostionici kod eljeznice u Lachenu. U brzojavu, koji je nastojao da bude potpuno neutralan, napie: SRETNO STIGLI. MOLIM VAS OBAVIJESTITE PRIJATELJE DA JE SASTANAK . PREMA DOGOVORU. ALJEM VAM LIJEP DAR.

Znao je da mu je Heinrich sklon, da e obeana nagrada jo poveati njegovo zanimanje. ak ako brzojav doe u pogrene ruke, nee od toga biti velike tete. Proivio je teak trenutak dok je pruao brzojav inovnici, ali ona je bila djevojka pospanog izgleda. Primi brzojav s mehanikom apatijom. S osjeajem da je neto postigao Lewis ponovno izae na ulicu. 126 Zatim ode do jeftine trgovine konfekcijom. Tu kupi koveg, debeli kuni kaput, demper, vuneni al i dva kina kaputa. Onaj vei kaput obue. Ostale stvari stavi u koveg. inilo se da dosad njegovo kretanje nije izazvalo sumnje. Ohrabren krene na najtei dio svog zadatka. Nosei koveg i izbjegavajui prometne ulice potrai mirniji dio grada. Nekih etvrt sata bazao je pustim ulicama, promatrajui gola proelja zgrada. Konano stigne do skupine skromnih kua od kojih je veina u prednjem prozoru imala natpis IZDAJU SE SOBE. Nasumce izabere kuu u srednjem redu. Pokuca na vrata. Poslije kratkog vremena neka ena otvori vrata debela, sredovjena Frau s bucmastim, dobroudnim licem. Dobra veer izgovori Lewis to je mogao ljubaznije. Imam li ast da govorim s gazdaricom? Trebaju mi dvije sobe. Za moju sestru i za mene. Da? Promatrala ga je malo u nedoumici, gledajui njegov koveg, njegov mokar i pomalo otrcan lik. Mi smo Amerikanci objasni dovitljivo. Provodimo praznike u Austriji. Naa je tea prtljaga na stanici. Ovo nas je strano vrije .-' : ' ' .- .; '. 127me sasvim pomelo. Moja sestra eka u kavani dok ja naem sobe. Amerikanci ponovila je. Imate pasoe? Naravno. Smijeei se izvadi svoj paso. Dok ga je pregledavala tupim, nepismenim okom, on doda ljubazno: Naravno, moja sestra ima svoj. Naravno. Njeno se tupo lice razblai. Nasmijei mu se. On s oduevljenjem shvati da ga je prihvatila. Ja, ja, imam sobe, dvije dobre sobe. Ali morate platiti tjedan dana unaprijed. To je moj obiaj. Da li elite vidjeti sobe? Svakako. Lewis ue u kuu i poe za njom na gornji kat. Pokazala mu je dvije iste i ugodne sobe. Odmah je pristao, platio joj onih trideset ilinga koje je zatraila i izjavio da ide po sestru. Sada kad su joj novci bili u ruci, rasprile su se njene posljednje sumnje. Promatrala ga je s materinskom samilou. Jadni moj mladiu, vi ste mokri. Naloit u vam vatru. I morate se okupati u vruoj vodi. A dobro bi dola i dobra veera predloi on. Svakako ona kimne odluno. Vidjet ete kako je moja kuhinja izvrsna. 128 Zajedno siu stubama. Kad se uputio prema vratima, ree: Vratit u se za dvadeset minuta. Ona ponovno kimne i pouri u kuhinju. Lewis krene prema kinu s novom nadom. Barem su njihove neposredne potekoe savladane. Imaju hranu i sklonite za no. A u tom zakut-nom stanu razmjerno su sigurni. Sutra e poeti iznova. Ponovno ue u kino. Isprva nije opazio Syl-viju i srce mu stane. Onda je ugleda kako sjedi uspravno na istom sjeditu, poput kakve budne strae. Uvue se u susjedno sjedite. Sve sam uredio apne. ekat emo pet minuta tako da ne privuemo panju. Zatim emo zajedno izai. Ona se potiteno okrene prema njemu. Melankolini smijeak dotakne kuteve njenih usana. Zar moramo ii tako brzo? Vidjela sam film samo tri puta. 1291Kad su stigli do kue, Lewis zadovoljan otkrije, da je gazdarica odrala obeanje. U obje je sobe gorila vatra, a u veoj od njih mali je stol bio pokriven bijelim stolnjakom i na njemu je bio jednostavan pribor koji je, inilo se, obeavao dobar obrok. Moda zbog toga to su znali da su im sobe spojene, meu njima je na poetku vladala neugodna utnja. Lewis je prekinuo utnju odlunim rijeima:

 Prije svega okupat ete se u vruoj vodi. I molim vas da se brzo kupate. Tada moete obui onu kunu haljinu i veerati. Ovo nije vrijeme za glupe obiaje. Ne elim da se moram natezati s bolesnikom koji ima upalu plua. Namjerno je govorio otresito, smatrajui da e je na taj nain najlake natjerati da ga poslu133a. Jako se bojao da ne bi navukla ozbiljnu prehladu. Ali ako je oekivao protivljenje, njega nije bilo. Uope se nije protivila nego je pokupila ono malo svojih stvari i izala. Kad je otila, on ode u svoju sobu, skine mokri kaput i prsluk, svue koulju i dobro se is-trlja runikom ispred vatre. Navue demper koji je bio kupio. Tada se odmah bolje osjeao. Kako je bio nauen na duge sate na komandnom mostu izloenom trcanju valova, ova je posljednja neugodnost samo podstakla njegovu vitalnost. Za desetak minuta uo ju je kako se vratila u susjednu sobu, uo je suosjeajni glas gazdarice, uo je da se unosi veera. Tada zavlada, tiina. askom je priekao, tada zakuca na njena vrata. Mala stanka, a zatim ga njen glas pozove da ue. Otvori vrata jo uvijek ostajui na pragu. Stajala je na prostirci ispred kamina, odjevena u grubu kunu haljinu koju joj je kupio. Njena jednostavna bijela boja davala joj je djeviansku i neoekivanu ljepotu. Izgledala je potpuno oporavljena, osvjeena i zagrijana od kupelji; kosa joj je blago obavijala elo, a oi joj vie nisu bile umorne. Ree tiho: Tako je ve bolje. Mnogo bolje. Sada vjerojatno elite biti sami. Ja u veerati u svojoj sobi. 134 Ona ivo porumeni. To je smijeno. Ovdje je sve spremno. Oklijevao je, polako je uao, a kad je ona sjela, sjedne i on. utke su poeli jesti. Juha je bila izvrsna, gusta i vrua, prava domaa juha iz tog kraja od koje im je ilama stala kolati nova toplina. Jednom ili dvaput njene su oi nijemo skre-nule prema njemu, ali su se uvijek povukle pred ukoenou njegova izraza. Ali konano se osjeti ponukana da progovori. Vrlo sam vam zahvalna to ste nali ovo mjesto. Rijei su joj teko izlazile; bile su nezgrapne i banalne ali njena im je nervozna zahvalnost davala dublje znaenje. Ja ne znam kako da vam zahvalim. Oh, nikad vam neu moi dovoljno zahvaliti. Prekine se, uzbueno mrvei komad kruha. On nije odmah odgovorio. To to je sam s njom u tako intimnim okolnostima ve mu je dovoljno oduzimalo hrabrost. Osim toga, itavog tog dana spoznaja o njenoj prevari gorko mu je grizla duu. Sada kad je bila uklonjena svaka neposredna opasnost, osjeao je udno, izvitopereno zadovoljstvo u tome da joj nanosi bol da, da nanosi bol samom sebi. Odgovori nemarno. Ve sam vam rekao da mi ne trebate zahvaljivati. Vrlo rado inim sve to moe pomoi vaem ocu. Ne bih mogao mirno gledati kako trpi nevin ovjek. 135Kad je to rekao, vidio je da se ona ugrizla za usnu i odvratila oi. On nastavi: Ovaj lov mi ni najmanje ne smeta. Ali vama mora biti muan ovo neprestano bjeanje poslije vaeg mirnog ivota u Heidelbergu. Nastane stanka. Ona problijedi kao kreda. Naporom volje podigne pogled prema njemu. Ja nisam ivjela u Heidelbergu. Niste? pravio se kao da je iznenaen. Ona nastavi mirno bez zastoja: Veinom sam ivjela u Parizu. Posljednjih sam nekoliko godina tamo studirala umjetnost. Ah! Student umjetnosti. Kako je to romantino! Ona pocrveni od njegove ironije. Ali premda joj je glas drhtao, odgovori bez prezanja. Nije to tako romantino kako bi ovjek mogao pomisliti. Bojim se da imam samo malo talenta. Imala sam vrlo malo novaca. Jedino ono to sam mogla zaraditi radei reklame, skice za oglase i slino. Taj mi je posao bio vrlo teak. Vi me iznenaujete. Oprostite, ali ja bih pomislio da bi vam va otac, sa svojom profesorskom plaom, mogao dati dovoljno za pristojan ivot. Sada je bila bljea nego ikada. Ma koliko ga voljela, nikad nisam od oca primila ni pare.

136 Pogledali su se oi u oi kratko i uzbueno. Iznenada napetost u zraku prekine kucanje na vratima. Ue gazdarica s ljubaznim licem nosei pred svojim obilatim grudima posluavnik. Nasmijei im se izraavajui dobroudno zanimanje. Kako vam je prijala moja juha? Dobro! Drago mi je. A sada imam za vas lijepu teleu koljenicu prireenu na bavarski nain. Odlina je. Buno promijeni tanjure. Vi jadni mladi ljudi doli ste mokri i gladni. Ali to, ja sam na to navikla. K meni dolaze mnogi gosti iz planina po svakakvom vremenu. Ja imam mnogo turista. Katkada ak i one koji pjeae. Ali ipak mi je uvijek drago kad imam fine ljude. A kod vas sam odmah vidjela da ste fini! Stavivi pred njih teno jelo od teletine, ekala je da ponu jesti, prouavajui ih svojim blistavim, crnim oima. Vi si niste slini, vas dvoje, premda ste ipak lijep par. Kad ovjek ne bi znao da ste brat i sestra, mogao bi pomisliti da ste ljubavni par. Stavi ruke na bokove, zabaci glavu i stane se smijati svojoj besmislici. Sada probajte moju teletinu i kaite mi je li dobra. Vrlo je dobra ree Svlvia napregnutim glasom. Kad je gazdarica buno izala, Lewis napravi ironian pokret aljenja. . ' ' ' 137 Bojim se da vam se stara gospoa ini pomalo nezgodna. Ja sam bio prisiljen da joj ispriam tu priu, inae nas ne bi primila. Ali to je ipak pristojan odnos. Mislite li da bi to Karlu smetalo? Ne. Ona se prisili da odgovori suhim usnama. Mora da vam je ao to nije on ovdje u-mjesto mene. Mislite? Ma naravno. On se ukoeno nasmijei. Vi ste zaljubljeni jedno u drugo. To je idealan recept za pustolovinu poput ove. utjela je. Lice joj je ponovno postalo napeto i sivo. Pogled na to pepeljasto lice pobudi u njemu estok osjeaj kajanja. Zato ju je morao tako pozlijediti. Napusti svoju gorku ironiju i tihim glasom ree: Sutra emo nabaviti auto. U ovom bi gradu trebalo biti lako nai kakav rabljeni auto. Krenut emo za Breintzen, vozei sporednim pu-tevima. Ako budemo imali samo malo sree, nema razloga zato tamo ne bismo stigli do veera. Ali ona nije htjela prihvatiti njegovu promjenu predmeta razgovora. Niti je skidala oiju s njegova lica. Ovlai svoje blijede usne. Kona138 -; no, kao da se ohrabruje na veliku odluku, stisne ake i udnim glasom izjavi: Ima neto to vam moram rei. Ali prvo dozvolite da vas upitam: Jeste li mislili na to to e vam se dogoditi ako nas uhvate u ovoj ovoj ludoriji? Nee nas uhvatiti. Ipak bi nas mogli. To je neto to ja shvaam bolje od vas. Ja znam koliko je tim ljudima stalo da im moj otac dopadne aka. On ree olako: Nemojmo sada o tomu govoriti. Ali mi moramo o tomu govoriti. Govorila je promuklo a glas joj je bio napet do pre-lomne toke. askom je izgledalo da mora pokleknuti. Ali se prisilila da nastavi gledajui ga ravno u oi. Znate, moj otac nije ono to vi mislite da jest. On nije politiki bjegunac. On je lopov. Sjedio je nepomino. Rekla mu je, bez prisile, svojom slobodnom voljom. U njemu uzbuk-ti duboka i tajna radost. Ali nita se nije vidjelo u njegovom izrazu kad je nastavila: Dosad je to bila lijepa obmana. Sada je govorila brzo, pomalo histerino, odbacujui okove zazora. Ali ja neu dozvoliti da ta obmana potraje i dalje. Vi ne znate koliko sam mrzila samu sebe to sam utjela. utnja mi je bila 139nametnuta vaim sluajnim dolaskom i injenicom da volim svog oca. Nekoliko sam vam puta htjela rei; ali kad bih ga pogledala, nisam mogla. Ja znam da je on slab i bezvrijedan, ali usprkos njegovoj lopovtini on je tako bespomoan; otac mi je, i ako ga ovdje bace u zatvor, sigurna <sam da iz njega iv izai nee. Ali sve to skupa sada nije vano. Postoji granica koju ne mogu prijei, vie bih voljela da ga vidim mrtva i da sama umrem. Sada sam dola do te granice. Ne mogu vie zloupotrebljavati vau dobrotu, vau plemenitost, niskom i groznom lai. Ona udahne poput jecaja a onda hitro

nastavi: Sada sam vam rekla. Morate otii. Bit e vam to lako nou. Ja u nai put do Breintzena sama. Doskora ete zaboraviti da ste ikad poznavali mene ili mog nesretnog oca. Uslijedi duga utnja. Tada on prui ruku preko stola i uzme njenu. udnim i njenim smijekom on odgovori: Sve to traite je nemogue. Ne mogu vas zaboraviti, Svlvia. Niti vas mogu pustiti samu u Breintzen. Ona ga je gledala obamrlo, a oi su joj bile zamagljene neprolivenim suzama. Mucala je: Ali poslije svega toga to sam vam rekla! Ja sam to ve znao. Nastala je dugaka stanka. Ona ree sva zbunjena: 140 F Znali ste! A ipak niste odustali? Naravno. Zato? apatom je zapitala. On mirno odgovori: Zato to sam zaljubljen u vas. Ponovno zavlada napeta utnja. Usne su joj drhtale. Glas joj je bio jedva ujan. Ali zar ne shvaate da to nikamo ne vodi? Dala sam obeanje Karlu. To je to je bilo potrebno. Jeste li mu zadali rije zato to je on to zahtijevao kao nagradu to pomae vaem ocu? Da. Ali nikad je ne bih mogla pogaziti. _Velika plima radosti zapljusne Lewisa. Naravno da ona ne voli Karla! Razumijem. Za moje usluge ne traim nikakvu naknadu. Ona spusti glavu. Suze, tako dugo suzdravane, poteku joj niz obraze. A kad ju je vidio kako plae, spopadne ga bolna zbunjenost. Ree tihim glasom: Molim vas nemojte plakati. To me boli vie od svega. Umjesto odgovora ona poloi glavu na stol i stane jae ridati. Kad joj je blago pomilovao ruku pokuavajui da je utjei, ona tjeskobno za-jeca: 141 Molim vas nemojte me dirati. Pustite me na miru. Nita se drugo vie nije moglo uiniti. ekao je promatrajui je zabrinutim oima. Tada budui da mu se uinilo da njegova prisutnost pojaava njen pla, ustane i izae iz sobe. 142 POGIAVUE.Idue je jutro donijelo promjenu vremena i dan je bio blag i vedar obeavajui mnogo sunca. Lewis, koji je spavao ispretrzano, rano se probudio. Leao je mirno nekoliko asaka, svjestan Svlvijina prisustva u susjednoj sobi, letimino proivljavajui dogaaje prolog dana. Pro-me ga jak osjeaj olakanja. Svlvijina mu je ispovijed odvalila velik kamen sa srca. Bio je spreman na pustolovine, na sve. Skoi iz kreveta i podigne zastor gledajui kakvo je vrijeme. Iznenada, dok je stajao kod prozora, izraz se njegovog lica promijeni i postane odluan i tvrd. Vani na ulici, ne sasvim nasuprot, nego nie dolje kod ugla, stajala su tri ovjeka zaokupljena ozbiljnim razgovorom. Bili su to ovjek koji je kupio karte na stanici u Inns-brucku, policajac u uniformi i, konano, neoe145kivani lik Herr Oberhollera iz Gasthofa Ho-hne. Kad je ugledao Oberhollera, izraz se na Le-wisovom licu promijeni od uenja na zaprepatenje. Sjeanje na njegov nedavni razgovor s tim ovjeuljkom, na Oberhollerovu opomenu, sjevnu mu mozgom. Prekasno je shvatio da Oberholler nije nikakav trgovaki putnik nego detektiv. Dok ih je promatrao, ta se tri ovjeka rastanu. Oberholler, upravljajui tom operacijom, dao je konane upute i otiao je sam. Policajac i eljezniar ostali su na ulici. U stvari, stali su etati plonikom oko pedeset metara nie niz ulicu. Lewis je nastavio da ih nekoliko asaka promatra; zatim se okrenuo predbacujui sebi ispod glasa. Smatrao je da se rijeio svake potjere, da se nalazi u mirnoj luci. Umjesto toga policija je znala, ili je barem sumnjala, da se on i Svlvia nalaze negdje u blizini, u ovoj ulici, moda ba u ovoj kui. Bio je to gorak napitak za tako rano ujutro. I Oberholler! Nije mogao dokuiti to detektiv namjerava. Ali sigurno je, s tim udnim odugovlaenjem, namjeravao neto lukavo i prepredeno.

Natjeran na akciju osjeajem vlastite nesposobnosti brzo pogleda na sat. Sad e osam. Ako ga srea poslui, mogao bi nai otvorenu kakvu garau. Mora pod svaku cijenu nastojati nabaviti 146 auto. Bez njega ne mogu nita. Uzme eir, izae oprezno iz sobe i na prstima sie stubama. uo je kako gazdarica neto radi u kuhinji. Brzo hodajui hodnikom doe do stranjih vratiju kue. Nisu bila zakljuana. Idueg je asa trao uskim puteljkom, uzverao se preko niskog zida na dnu dvorita i naao se u nekakvoj uliici punoj kanta za smee. Bila je to sasvim uska uliica koja je sluila trgovcima i smetlarima. Brzo je prijee i nae se u istonom dijelu grada. Razgledavajui naokolo, zaobie nekoliko garaa koje su izgledale previe istaknute, i konano doe do garae koja je usprkos tomu to je bila prilino velika izgledala kao da je vidjela bolje dane. Hrabro ue. Nitko nije bio na vidiku osim nekog ovjeka u prljavom radnom odijelu koji je prao drevni Fiat. Taj ovjek, koji se drao uspravno poput vojnika, usprkos svom ishabanom odijelu, nije uope obraao panju na Lewisa, kao to to rade namjetenici po garaama po itavom svijetu. Ali konano se udostojao da podigne pogled. Mogu li govoriti s vlasnikom? upita Lewis. Zato? kratko zapita ovjek. Trebam auto. ovjek oima premjeri Lewisa. Da pokae da ga ta cijela stvar ne zanima, podigne crijevo i 147ponovno uperi mlaz vode na drevni Fiat. Tada ree otresito: Ja sam vlasnik. Ali ne prodajem automobile. Nita ne prodajem. Ako elite blistave limene kutije ili arena kolica, otiite brai Schmitz iza ugla. Oni prodaju takve igrake. Ja sam samo mehaniar, pravi mehaniar. Ali to se ne isplati ogleda se oko sebe s mrnjom u ovoj dravi. Po samom se tonu tog ovjeka moglo naslutiti da je buntovnik. Ba teta ree Lewis s naroitim na-glasom. Ja trebam hitno automobil. I mogu platiti za njega. Ne novi auto. Registrirani auto, kakav se svakodnevno sree na ulicama, dobar brz auto kakav bi pravi mehaniar mogao imati u svojoj garai. Zbilja! Vlasnik se uspravi pokazujui zanimanje protiv svoje volje. Tako stvari stoje? Da, tako stvari stoje. ovjek ispusti crijevo i u isto vrijeme nestane i njegova odbojnog neprijateljstva. Jo jednom odmjeri Lewisa ---i prihvati ga. Imam auto ree opreznim glasom. Ali kotat e vie novaca nego to imate. Nee protivio se Lewis. Nee ako je pravi auto. 148 Pravi auto! ovjek je govorio gotovo prezrivo. Ako moete nai bolji, dozvolit u da me s njim pregazite. Pogledajte. Prie garai na kojoj se ljutila boja i otvori vrata. Unutra je bio dugaak, nizak auto tamne boje, konata mu je presvlaka bila izlizana i raspucana, ali mu je asija bila savrena. Vlasnik ga je promatrao s ponosom. Ovo su moja kola. Moje dijete. Ja sam ih sagradio. Okvir od Mercedesa, avionski motor, dva karburatora. Za vrijeme rata okrene se na stranu i pljune bio sam u leteem cirkusu. Ja poznam maine. Ova je tako dotjerana da pjeva. Otvori haubu otkrivajui savreno njegovanu mainu na kojoj su blistali bakreni dijelovi i sjao se nikl. Ovim sam automobilom vozio dvjesta kilometara na sat. Cijena za vas je deset tisua ilinga. Bez rijei Lewis izvadi lisnicu, izvadi deset novanica i preda ih ovjeku. Nastane kratka stanka. ovjek, bivi ratni as, sada u vrlo slabim prilikama, promatrao je banknote. Obrazi mu se slabo zarumene. Ovo je prvi vei novac koji sam vidio ne znam otkada. Teko mi je da ga uzmem. Ali kola su vaa. Samo drite na pameti ozbiljno je dodao dok je spremao novanice neto to je prilino vano: Ako vas ulove s ovim automobilom, niste ga kupili od mene. Ukrali ste ga. 149 Upravo tako sloi se Lewis. Ukrao sam ga. A sada ga, molim vas, upalite. uri mi se.

Iz stranjeg dijela automobila ovjek izvue dugaku ruicu za pokretanje, sagne se i okrene kao da namjerava prevrnuti planinu. Uz uasnu eksploziju stroj zatutnji. Izgledalo je da se garaa ljulja u temeljima. Vidite rekao je bivi vlasnik automobila. Vidim ree novi vlasnik automobila. Prui ruku, vrsto stisne desnicu mehaniaru i sjedne za upravlja. Imao je dojam strahovite snage kad je samo dotakao gas. Ubaci u prvu brzinu. Dok je polagano izlazio iz garae, ovjek povie za njim: Budite oprezni, prijatelju. Ne bih elio vidjeti kako umirete. Na zavojima auto je kao ptica. Ali ako ne budete oprezni na vlanoj cesti, ubit e vas. Trebala mu je samo minuta da stigne do uliice iza kue. Polako se uputi uskim prolazom, zaustavi se iza zida to je mogao tie i ugasi motor. Iduu minutu ve je proao kroz stranji u-laz i doao do svoje sobe. Pouri do prozora. Ona su dva ovjeka jo uvijek stajala napolju. Bilo je vrlo neizvjesno koliko e jo tamo ostati prije nego pokuaju kakvu drastiniju akciju. Sada je 150 bilo osam i pol. Svlvia sigurno mora biti budna. Pokuca na njena vrata. Ona ih odmah otvori i pojavi se pred njim potpuno odjevena. Dobro jutro. Pokuao je da izgleda ne-zabrinut. Jeste li dobro spavali? Sasvim dobro, hvala. U suprotnosti s njenim uzbuenjem prole veeri sada je bila vrlo formalna, suhih oiju i ozbiljna. Jeste li dorukovali? Ne. Zastane. Napolju su dva ovjeka mislim da su policajci. Zbog njih sam izgubila apetit. On se slabano nasmijei. Neete se valjda uzrujavati zbog tih glupana. Na prijatelj Oberholler ponovno se pojavio u vrlo neobinoj ulozi. Mora da sumnja da se nalazimo u ovim kuama. ini mi se da je otiao po pojaanje da pretrai cijelo ovo susjedstvo. Prema tomu, ako ste spremni, ne bi bilo loe da odemo. Obeavam vam doruak negdje izvan grada. Spremna sam odgovorila je utueno. Trebala mu je samo minuta da na brzinu napie ceduljicu gazdarici kako ali zbog njihovog naglog odlaska i da joj zahvali na ljubaznosti. Grizla ga je savjest zbog tako male zahvalnosti ali je sebi obeao da e se kasnije vratiti da na 151p pravi nain pokae svoju zahvalnost. Ceduljicu stavi na stol na istaknuto mjesto. Tada krenu pokrajnjom uliicom do automobila. Dok su se tiho iskradali stranjim putem, uli su glasno, zapovjedniko kucanje na prednjim vratima. U posljednji as, pomisli Lewis hladnokrvno. Pomogao je Svlviji da prijee zid, smjestio ju je u auto i okrenuo je ruicu za pokretanje. Moda nije imao pravi grif; moda zbog toga to se motor tako teko pokretao, ali je okretao i okretao bez uspjeha. Jednog je stranog asa pomislio da motor nee upaliti. Ponovno se napre-gao. Tada, kad mu je na licu izbio hladan znoj, motor iznenada zagrmi kao baterija haubica. Dahui baci se u sjedalo i ubaci u brzinu. Sunu poput rakete. Lewis nije nita znao o okolini. Jedino mu je bilo stalo da ode iz Innsbrucka. Ali u svojoj velikoj elji da se rijei Oberhollera on je napravio teku pogreku. Krenuvi nekim pokrajnjim putem za koji je mislio da vodi izvan grada iznenada se naao u glavnoj ulici grada. Nije postojala mogunost da se vrati. Bio je prisiljen da se prikljui polaganoj koloni vozila u toj prometnoj ulici. I doskora se naao u gustoj prometnoj guvi. Lewis je proklinjao ispod glasa. Niska crna kola bila su dovoljno napadna, pa ak kad je mo152 tor bio u praznom hodu, pravio je takvu buku da su kola privlaila poglede svih prolaznika. Onako bez eira i u demperu i kinom kaputu bio je meta radoznalih pogleda. Svlvia je omotala maramu oko svoje razbaruene kose. Zajedno su predstavljali skupinu koja se nee brzo zaboraviti. ekanje je izgledalo bez kraja, ali nakon bes-^ krajne napetosti izvuku se iz prometa i automo-' bil se konano nae na otvorenom putu. Bio je to krivudav brdovit put koji je veinom prolazio izmeu uma borova. Vozio je brzo, premda je koristio samo etvrt gasa, nekih dvadeset

kilometara, prolazei kroz nekoliko malih sela, svako slikovito kao na razglednici. Tada iznenada dou do malog provincijskog grada koji je imao trnicu i dobro snabdjevene trgovine. Ne gasei motor Lewis se zaustavi kod jedne od najveih trgovina. Brzo ue u nju, Kad se ponovno pojavio poslije nekoliko minuta, poe trgom do mljekare. Kad je izaao, depovi njegovog kinog kaputa bili su nabrekli. Ponovno se uvue na vozaevo sjedalo kao da ga nikad nije ni naputao. Dok je ubacivao u brzinu i krenuo, primijetio je: Obeao sam vam doruak izvan grada. Odmah ete ga dobiti. Na alost, uspio sam nabaviti samo mlijeko, seljaki sir i kekse. 153Napeta i nepomina pokraj njega ona je ukoeno prigovorila: Niste zbog toga trebali stati. Vrlo je vjerojatno da nas slijede. Ionako sam morao nabaviti kartu. Bez nje bismo vjerojatno vozili u krasnom krugu i stigli do Innsbrucka i ovjeka koji se nazvao Oberholler negdje oko sumraka. Herr Oberholler? ponovi ona istim bezizraajnim glasom. Mislili ste ozbiljno kad ste jutros govorili o njemu? Svakako. Mali trgovaki putnik sada pokazuje sasvim drukiju vrstu robe. Posramljeno joj se rumenilo polako proiri obrazima. Oklijevala je, a tada je odluno rekla: uli smo da je Beka zalona banka unajmila glasovitog privatnog detektiva da nae mog oca. Mogao je osjetiti koliko joj je teko to mu to kae. Rekao je nemarno: ovjek ne moe biti siguran, ali bih rekao da je to na prijatelj. Ne razumijem! Uzbueno pritisne ruku na elo. Zato nas nije uhapsio, zato nije pokuao da nas na neki nain zaustavi kad smo bili u Gasthofu? Kad ga slijedei put sretnemo Lewis se kiselo nasmijei namjeravam mu postaviti to isto pitanje. 154 Svlvia ponovno zauti. Njeno raspoloenje, cijelo njeno ponaanje danas bilo je rezervirano, nekako napregnuto. inilo se da je odluila da obuzda svaku rije, svaki pokret. On je to sve jae osjeao kako je vrijeme prolazilo. Nekoliko kilometara dalje skrene s puta na malu istinu u umi i postavi njihov doruak na suhe iglice bora. Tada zapita: Jesam li vas moda uvrijedio? Mislio sam da je meu nama sada sve u redu. Pa i jest u redu. Njene oi, kao i njezin odgovor, izbjegavale su ga. Pa zato se onda ponaate tako udno, tako ukoeno i hladno? Ona porumeni, zatim problijedi a grlo joj se grevito micalo. Ali ga ipak nepokolebivo pogleda. Oprostite ako vam izgledam udna. Vi znate da sam vaa vrlo zahvalna prijateljica. Na to nije mogao nita odgovoriti, jer mu se od skrivenog znaenja njenih rijei udno stegne srce. Prestane o tome govoriti, polako rastvori kartu koju je bio kupio i rasprostre je na zemlju ispred njih. Kad ju je prouio, stavi prst na mjesto na kojem su se nalazili. Mi smo ovdje. Tono iza gradia Gars-bada. A ovdje je Breintzen. Udaljen je samo nekih stotinu kilometara zrane linije. Ako krenemo ovim zaobilaznim putem, radi sigurnosti 155

 njegov je kaiprst slijedio usku crvenu liniju sporednih putova, udaljenost bi mogla iznositi i do dvije stotine kilometara. Taj put moemo lako prevaliti za etiri sata. Vjerojatno va otac nee stii prije mraka. Ako budemo imali sree, mogli bismo stii prije njega. Dala mu je na znanje da je razumjela. Tada ree svojim namjerno bezosjeajnim glasom: U meuvremenu, vi uope ne doruku jete. Neu jesti ako i vi ne jedete. Napokon mu se jedva vidljivo nasmijei. Zajedno su popili mlijeko i pojeli sir i kekse. Kad su bili gotovi, vrate se do automobila. Tu joj on da kartu kako bi mu pokazivala put, i ponovno sjedne za upravlja. Auto je brujao mirnim putem. Ovdje u nizini ve je u zraku bio traak proljea. Vjetar koji im je milovao obraze bio je gotovo mlak. Premda su . malo razgovarali, on je bio svjestan prisustva potisnutih osjeaja. Ona je sjedila podalje od njega u svom kutu automobila, on joj nije ak ni ruku dodirnuo. A ipak je ona fluidna, treperava struja postojala. Sva njena odluna suzdrljivost __nije je mogla zatomiti. Izbjegavajui vee gradove vozili su kroz panjake Alennea i Bruckena. Na maloj pumpnoj stanici izvan sela Halsena uzeli su ezdeset litara benzina. Njihovo jednolino neuzbudljivo na156 predovanje i zujanje stroja gotovo ih je dovelo u sanjivo stanje. Ali kad su uli u dolinu rijeke Laara, Svlvia se nagne prema njemu i ree: Mislim da nas slijede neka kola. Lewis se uspravi na sjeditu i pogleda u retrovizor. Na putu iza njega nije se vidjelo nita. Ona brzo doda: Nisam nita vidjela. Ali ve pola sata ujem zvuk nekog automobila. Moda je to jeka naeg stroja. Ona neuvjereno potrese glavom. On ponovno stane sluati. Ali nije uo nita osim zvuka njihovih vlastitih kola. Moda se uo slabaan zvuk, ali nije bio siguran. U takvu stanju neizvjesnosti doli su do dugake nizbrdice. Lewis ugasi stroj i dok su se sputati obronkom u tiini, on je napinjao ui nastojei da uje kakav zvuk iza njih. Iza njih, jae od itanja njihovih guma, dolazio je udaljen zvuk nekog stroja. Lewis pogleda Svlviju. Tamo je neki automobil. Moda je to neki ovdanji poljoprivrednik. Ali bolje da se u to uvjerimo. Ponovno upali motor ali smanji brzinu na samo trideset kilometara na sat. Ali jo uvijek se nije vidio automobil koji ih je slijedio, premda su sluajui paljivo mogli uti udaljen zvuk. Lewis odmah smanji brzinu na samo deset kilometara na sat. im je to uinio, druga kola, koja 157su isprva bila smanjila brzinu, izjure iza zavoja i ubrzaju prema njima. Nisu to bila poljoprivredna kola nego tamnozeleni slubeni automobil s tamnozelenim slubenim licima koja su se vidjela iza vjetrobrana. Policija! ree Lewis tiho. Dok je to govorio, estoko nagazi na akcelerator. Kola poskoe naprijed poput podbodenog konja. Za nekoliko sekundi kola su ve jurila ezdeset kilometara i srljala su naprijed sve veom brzinom. Ali i kola koja su ih slijedila bila su brza. Sada kad su se pokazala, oito su namjeravala ne da slijede svoju lovinu nego da je prestignu. Poveaju brzinu na devedeset. I u isto vrijeme ukljue sirenu koja mirnu krajinu ispuni prodornim zvukom. Lewis odluno stisne zube. Poloaj je postao ponovno opasan zbog te galame koja mu je bila za petama. Sve je ovisilo o brzini njegovih kola, o rijei koju mu je dao vlasnik garae. vre zgrabi upravlja i dade kolima punu brzinu. Reakcija stroja bila je velianstvena. Igla brzinomjera ustrajno je napredovala. Cijela su kola drhtala kao da su iva. Ila su sve bre i bre dok vjetar njihove jurnjave ne postane uragan a drvee uz cestu samo asovite mrlje. Jedno minutu i pol policijska su kola drala korak s njima. Tada su postepeno poela zaosta158

jati. Kroz olujni vjetar koji mu je hujao oko uiju Lewis je uo kako zavijanje sirene poinje slabiti. I dalje je jurio istom luakom brzinom. Premda bi ih najmanje skretanje, najmanja pogreka u procjeni ubila oboje, nije se usuivao smanjivati brzinu. Svlvia je sjedila poput kipa, ne trzajui ni jednim jedinim miiem. Konano su kola koja su ih progonila nestala s vidika i njihova se sirena vie nije ula. Jo uvijek vozei ludom brzinom Lewis je otro promatrao. Iznenada se ispred njih pokae raskrije. Otro koei on skrene na sporedan put. Jo dva otra zavoja i naao se u mrei vijugavih puteva s visokim bankinama i krljavim ivicama. Pute-vi su se zamreno kretali kroz pust i movaran teren u kojem, premda je jo uvijek brzo vozio, on se sa zadovoljstvom izgubio znajui da se to neizbjeno mora dogoditi i njegovim goniocima. Ali je znao i da Breintzen lei zapadno. I dok se vrtio i krivudao, neprestano je iao prema toj toki kompasa. Oko dva sata popodne stigao je do putokaza u kraju obraslom krljavim aem koji je pokazivao da do Melkeburga ima pet kilometara. Le-wis pogleda na kartu. Melkeburg je bio grad na glavnom putu udaljen neto preko stotinu kilometara od Breintzena. Time to su skrenuli s glavne ceste po njegovom su se raunu otresli 159progonitelja i utedili gotovo pedeset kilometara puta. Lewis je imao sve potrebne informacije. On je polako vozio uzdu ograda dok nije na rubu polja obraslog rogozom naao zaputenu talu. U tu talu, koja je sada bila ruevna i naputena, utjera kola, povue runu konicu i dozvoli sebi da se opusti. Okrene se Svlviji. Kod sadanjeg stanja policijske aktivnosti bolje je da se ne pokazujemo na putevima dok je jo dan. Za dva sata trebalo bi se smraiti. Dotad moramo ostati ovdje, razgovarati se, spavati, pjevati ili postavljati zagonetke. Na alost, keksa i sira vie nema. Dobro bi doli. Jo se uvijek drei suzdrljivo kao i ranije, ona ree nekako zamiljeno i tuno: Lako se suoiti s opasnou. Suoiti se s njom i smijeiti se to je ve tee. Smijem li primijetiti da dobro vozite. Nije joj mogao rei da je njegova vedrina lana, navuena samo da suzbija raspoloenje koje ih je oboje pritiskivalo. Promijeni predmet razgovora. to ste mislili kad smo onako jurili? Ona odgovori mirno: Jedino da emo, ako poginemo, poginuti zajedno. 160 To ga je uutkalo. Pone pretraivati auto u nadi da je jo ostalo neto od onih keksa. Nije ih bilo. Ali iznenada, dok je pretraivao, povie. U pretincu instrumentne ploe naao je nekakvu staru harmoniku. Pokae je Svlviji znaajno. Niste znali da sam ja glazbenik. Ovo je moj instrument. Bi li vam bilo previe muno da zasviram? Jo uvijek ga gledajui udno potrese glavom. Dobivi takvo ohrabrenje, on uzme tronu harmoniku, proe nekoliko skala da je iskua, tada pone tiho svirati stare mornarske pjesme koje je uo kao mlad mornar na brodovima svog oca. Bio je sasvim vjet harmonici budui da je nauio tu jednostavnu vjetinu dok je kratio duge asove u mnogim stranim lukama. Ona je sluala svjesna u srcu da on svira da bi je zabavio a ipak zanesena melodijama drevnih pjesama. Kad je konano zavrio, ona je najednom izala iz svoje povuenosti. Uzdahne. Mora da je krasno biti na brodu. Ta je misao simbolizirala njenu enju za bijegom. Plovei prema stranim obalama, prema dalekim mjestima. Vi volite more? upita on. Ne znam. Nikad mi se nije pruila prilika da to saznam. Iznenadni poriv natjera je da nastavi. Moj ivot nije bio poput vaeg. Nikad 161nisam upoznala slobodu i svje zrak i mir u srcu. Osim moda kad sam bila sasvim mala a majka mi je jo bila na ivotu. ivjela sam od danas do sutra. Bila sam zatvorena unutar visokih zidova. Katkada nisam vidjela ak ni zvijezde.

Naglo se prekine a ruku pritisne na grudi kao da eli zatomiti provalu strastvene ispovijedi. On je utio, razmiljajui kako joj je ivot morao biti nesretan i teak, kako se u djetinjstvu morala potajno seliti iz jednog stana u drugi, zaguena zrakom gradova, u drutvu sumnjivih ljudi, pokuavajui uzalud da potvrdi svoju mladu linost, uvijek u strahu od novog ponienja. Bila je poput cvijeta koji se probija kroz praumu korova. Mora joj pomoi, ma koliko ga to stajalo. Ponovno mu je postalo jasno da je to njegova svrha odreena sudbinom. Ve se gotovo smrailo. Pokrenuo je automobil to je tie mogao, natrake izaao iz tale i krenuo na posljednju etapu njihova puta. Vozei stalnom brzinom proao je kroz Mak-leburg i krenuo cestom za Breintzen. Premda od jutra nisu oboje nita jeli, nije se usudio ui u neku trgovinu da kupi hrane. Budui da su ve tako daleko doprli i tako se sretno rijeili progonitelja, nije elio da i dalje iskuava prevrtljivu boicu sree. Ipak u Magsneru, dok su prolazili pustim gradskim trgom, ugleda automat. Tu je s 162 nekoliko novia nabavio okolade i cigareta. Cigarete su bile odvratne ali okolada im je donekle otupila glad. A zatim, neto prije jedanaest sati, preli su posljednji breuljak i u dolini ispred sebe ugledali svoje odredite. Breintzen nije bio velik grad, ali u svjetlucanju zvijezda posjedovao je srednjovjekovnu i gotovo maginu ljepotu. Vitki su se tornjevi okupili oko iroke rijeke, poploene uliice vijugale su izmeu mranih sjena zidova s krunitima. Dok su promatrali, zazvone skladna zvona a zatim sveano otkucaju sati. Polagano su se sputali niz breuljak u grad. Ulice su bile puste, trgovine zatvorene, kavane gotovo prazne. inilo se da je u gradu jo uvijek na snazi odredba o zapretanju vatre i svi su dobri graani u svojim krevetima. Uz malo potekoa Lewis je konano doao na Robertsplatz a odatle je krenuo u Blumenstrasse. Stao je ispred broja 17. Ovo je ta kua. Govorio je sa stanovitom gorinom. A sada da vidimo to nam je spremio Steveov vjerni prijatelj Herr Schwartz. Ostavivi Svlviju u automobilu, prijee plonik i zakuca na vrata broja 17. Bila je to udna stara kua niske strehe, pola trgovina, pola obi-tavalite, sa usiljenim zabatima i debelim gredama; vrata, obijena klinovima, izgledala su dovoljno debela da izdre opsadu. Nad njima je 163 nvisio starinski znak JOHAN SCHWARTZ, STARINE izraen od eljeza. Nekoliko minuta nitko nije odgovarao na Lewisovo kucanje. A tada, upravo kad se spremao da ponovno pokuca, vrata se oprezno otvore nekoliko centimetara a slukinja gurne nos kraj dovratnika. Je li Herr Schwartz kod kue? Da, gospodine, kod kue je. U glasu sluavke bilo je plaljivog drhtaja. Htio bih govoriti s njim. Nastane stanka. Jeste li vi gospodin kojeg oekuje? Lewisovo srce zakuca od olakanja. Ree brzo: Da, dobra djevojko, ja sam Herr Merrid. Kaite svom gazdi da ja, i gospoa, ekamo. Kaite mu da je hitno. Sluavka zaprepateno pogleda Lewisa, tada kimne glavom. Nestane u kuu. Ponovno ekanje. Lewis je tjeskobno gledao uz i niz ulicu. Iznenada se zauje zvuk koraka i neki stari ovjek, pognut i bradat, gledao ih je s kunog praga. Zavlada utnja. Tada im se obrati s glasom melankoline rezignacije: Izvolite ui. Ja sam Herr Schwartz. Oekivao sam vas. 164 Slijedeeg asa Lewis i Svlvia su bili u kui. Prolaz je bio mraan i mirisao je na vlagu. Iza njih se treskom zalupe vrata nalik na vrata tvrave. Ovladan osjeajem konano postignute sigurnosti Lewis zahvalno prui ruku. Nemam rijei da vam kaem koliko mi je drago to sam vas naao kod kue, Herr Schwartz. Ljubazno je od vas to ste nas ovako primili. Molim vas nemojte mi zahvaljivati starac ozbiljno odgovori. Ako sam vas primio, to sam uinio samo zato to sam dobio takve upute. Otvori neka vrata i paljivo ih uvede u stranju sobicu. Na pljesnivim sjeditima sjedili

su mrgodno Steve i Connie. A pokraj njih, gledajui Lewisa s nepronicljivim izrazom na licu, sjedio je detektiv Oberholler. 165 U Gasthofu, dan ranije, kad se Lewis nije vratio iz Lachena, Karlo je postajao sve bjesniji. Dok je tu ekao s dovoljno slobodnog vremena da razmilja o dogaajima koji su se odigrali za prola dvadeset i etiri sata, smatrao se ovjekom kog su ponizili i prevarili. Sjeanje na tunjavu kraj kolibe naroito ga je grizlo. Stisnuo je ake i napeo biceps pregledavajui stazu koja je vodila iz doline. Neka ga avo odnese neprestano je ispod glasa ponavljao. Zato se ne vraa? Da bi ublaio povredu svog sebeljublja i da bi skratio vrijeme ekanja, smatrao je da ima pravo neto popiti. Popio je jedan kummel a zatim drugi. Tada je brzo, jedan za drugim, popio nekoliko kummela. Osjeao je kako mu pie godi, kako mu vraa osjeaj sigurnosti i smisao za 169realnost. Karl nije esto pio alkohol, ali kad bi pio, pio ga je kao vodu. Sagnut nad aom kraj prozora u blagovaonici, zapazi da se u uglu nalazi Fraulein Rudi, gotovo potpuno zastrta sjenom, koja ga je zamiljeno promatrala. No rekao je kog vraga tu radite? Razmiljam. O emu razmiljate? Razmiljam o neem vanom. Pih! To ne znai nita. Ona se nasmijei svojim vedrim, neodreenim smijekom tresui glavom u isto vrijeme udan, izmravio lik poput bolesne marionete. Danas je izgledala bolesnija nego ikad. Ba naprotiv, to znai mnogo toga. Znate, u posljednje vrijeme gotovo ni nemam nieg drugog ime bih se bavila. Moda su zbog toga moje misli jasne. Da li biste se iznenadili da vam kaem da sam razmiljala o vama? On se nasmije. Uope se ne bih iznenadio, Fraulein. Nemojte me krivo shvatiti. Mislila sam kako ste ludi. I kako je teta to ste tako ludi. Kako? Buljio je u nju, iznenaen. Zato upropatavate svoj ivot zbog ene koja vas ne voli? 170 On estoko pocrveni ispod maske svog preplanulog lica. To nije istina! Istina je. A u isto vrijeme i njoj zagoravate ivot. On prokune. askom je izgledalo da e joj u glavu baciti svoju praznu au. Ali se savlada, nalije si jo pia i prorezi: Imate li jo to? Da, ima jo. Vi ete se opiti. I to u vrijeme kad su vam potrebne sve vae duevne sposobnosti. Ma zbilja! kesio se. A zato bi mi bile potrebne sve moje duevne sposobnosti? Zapitajte to sama sebe. Ili zapitajte Herr Oberhollera kad ga slijedei put vidite. Herr Oberhollera? on ponovi ne shvaajui. Naravno to mu nije pravo ime ona nastavi mirno. Pravo mu je ime drukije. On je od policije. Od policije? ponavljao je poput papige. To je obina la! Rudi se nije dala smesti. Vidjela sam ga u Beu. On je vana linost. ovjek na visokom poloaju. To sam vam mogla odavno rei, da ste bili pristojni moda ak i malo ljubazni prema meni. 171Karl Edler je namrteno zurio u djevojku, pokuavajui da se sabere, pokuavajui da joj proita misli. Ako je to tono, imam neto da mu kaem kad doe na veeru. Nee doi ree ona vedro. Otiao je iz Gasthofa poslije ruka u potrazi za vaim prijateljima. Ali tu su drugi policajci da zauzmu njegovo mjesto. Ja nisam slijepa, ni glupa, ni blesava. Ja znam to vi spremate. A ipak vi ovdje sjedite i pijete. U takvim okolnostima visoki Amerikanac ne bi pio. Neka vrag nosi Amerikanca! zaurla. I vas vrag odnio! Ja vam ne vjerujem. Ne vjerujem ni jednoj rijei koja izlazi iz vaih laljivih usta. Skoi s klupe namrgoen i izae iz prostorije.

Kad je otiao, Fraulein Rudi slegne svojim mravim ramenima, pomalo tuno. Pone vrlo tiho svirati svoj ljubljeni gramofon. Proe jedan sat, tada jo jedan. Veerala je sama. Blagovaonica je bila pusta. Brani par Schatz otiao je kui pred dva dana. U Gasthofu nije bilo drugih gostiju osim nje. Anton se kretao naokolo poput nervoznog duha. On nije nikad govorio; bio je to najutljiviji ovjek na svijetu. Ali neto ga je muilo i tjeralo mu strah u kosti. A tada, oko deset i pol, stigne Heinrich traei Karla. 172 Sto ga trebate? upita Anton, stiui svoje dugake kotunjave prste dok ne zapucke-tae zglobovi. Doznat ete ree Heinrich znaajno. Navue na lice vaan izraz. Ali prvo, gdje je Herr Edler? uvi Antonovo dozivanje, Karl se vrati u sobu. Hodao je malo nesigurno i uperio na Hein-richa zakrvavljen pogled. Sto je? Sto hoete? Oprostite, Herr Edler ree Heinrich, a glas mu je izgubio neto od prijanje vanosti. Imam poruku za vas, brzojav. Doao sam to sam bre mogao, stavljajui glavu u torbu. Vidjet ete da se spominje nagrada donosiocu. Pokaite mi taj brzojav. Ali, Herr Edler, nagrada ... Karl iupa brzojav iz Heinrichove ruke. Dok ga je itao, postajao je jo namrteniji. Bijesno pogleda Heinricha. Sto znate o ovome? Preplaenim glasom Heinrich potanko opie to se dogodilo na stanici u Lachenu, hapenje Stevea i Connie, bijeg ostalih. Vidjevi kakvu je senzaciju izazvao, on se zagrije za prianje i ivopisno opie dogaaj. Kad je zavrio, zavladala je utnja. 173 Znai ree Karl udnim glasom da je ono dvoje otilo zajedno. Iznenadno uzbuen Anton upadne u rije: Ali, Karl, to je vrlo ozbiljno. Ti policajci u Lachenu! I moram ti rei da su danas po podne dola dva ovjeka iz Taubea. Bili su na skijanju barem su tako rekli pa su zalutali. Ali ja sam uvjeren da su to bili... Anton znaajno podigne ruke. Zavei! Ali ugled moje kue ... Zavei! zaurla Karl ponovno. Ja odlazim iz tvoje ugledne kue. elim stii u Breint-zen. Bijesno pogleda zguvani brzojav koji je drao u ruci. I to do sutra naveer! elim se porazgovarati s tim Amerikancem koji bjei s mojom djevojkom. Ali, Karl protestirao je Anton mora se uvati policije. A zato bih se ja morao uvati policije? Ja sam pametniji od te proklete policije! Naglo se okrene Heinrichu. elim da odmah odete do stare kolibe u Kriegeralpu. Budui da izgleda da je tajna svima poznata, nema vie potrebe za skrivanjem. Otiite po starca kojeg ete tamo nai. Kaite mu da vas ja aljem. Kaite mu da u zoru kreemo za Breintzen. Ali, Herr Edler, u brzojavu pie ... 174

Da, da, dobit ete svoju prljavu nagradu. Ali poite odmah, jer ete inae dobiti po glavi. Kad je Heinrich otiao, Karl sjedne za stol i narui jo jednu bocu kummela. Nastavi piti, izgraujui svoj estoki bijes u nekakvu egoistinu veliinu. No je proveo u blagovaonici, podstrekujui ogorenje prema Lewisu, stvarajui pijane planove za putovanje u Breintzen. Bilo je gotovo est sati kad se Heinrich vratio dovodei sa sobom profesora. Ovog puta Ullwin je izgledao malo iznureno, ali njegovo je ponaanje naoko bilo jednako nepomueno kao i uvijek. No, dragi mladiu, to to ujem? Zar postaju prerevni u nekim krugovima koji se ne smiju spominjati. Kreemo li sada na nau malu ekspediciju?

Karl okrene svoje crvene oi prema profesoru i promjeri ga od glave do pete. Zavei. Upotrijebio je svoj omiljeli izraz. Ja upravljam tom, kako je nazivate, ekspedicijom. Kad bude potrebno, ja u govoriti. Ali moj dragi Karlo ... Ja nisam va dragi Karlo. A vi niste moj dragi profesor. Vi ste obina stara varalica. Ne, vi ste jo manje od toga. Vi ste prtljaga koju moram isporuiti u Breintzenu kako bih mogao oe175niti Svlviju. Zbog toga se i ponaajte kao prtljaga. Iznenada povisi glas. ujete li vi mene? Ii ete svagdje sa mnom, bez pitanja i bez i jedne jedine vae proklete sladunjave rijei. Profesor dobaci Karlu brz pogled. utio je. Tako je ve bolje ree Karl. Sada se spremite. I to brzo. Pred nama je dvadeset i pet kilometara, koje moramo propjeaiti. Him-mel! Kad samo pomislim to radim za vas, mogao bih vas zbog toga ubiti. Anton je donio doruak. Izgledalo je da je spreman uiniti bilo to samo da se rijei nepoeljnih gostiju. Profesor je jeo malo, Karl nita. Ali je to obilato nadoknaivao iz boce kummela. Sad sam spreman izjavi isprsivi se. Spreman sam pobijediti cijelu policiju i sve Amerikance u Austriji zajedno. Krenuli su oko sedam sati. S prozora svoje spavae sobe Rudi ih je promatrala kako odlaze, a oi su joj poivale gotovo sa samilou na umornom liku profesorovu. Anton je za njima zalupio vrata s olakanjem. Jutro je bilo blago i toplo. U zraku se ve osjealo proljee. Snijeg se na stazi ve topio na nekim mjestima. A svakog asa sa vrhunaca uli su tih ukav zvuk poput eera koji se sipa na bubanj. Pogledavi gore mogli su vidjeti kako se eer sipa s obronaka u 176 iznenadnim paperjastim strujama. Naravno to nije bio eer nego snijeg, tone snijega koji se topio i slijevao na donje obronke. To su bile lavine i sada e trajati neprekidno nekoliko tjedana. Nisu poli putem za Lachen nego zapadnijim putem koji je iao usporedno s dolinom. Karl je stupao nekoliko koraka naprijed, ne govorei, a njegove su velike skijake cipele ostavljale otiske na blistavom putu. Profesor ga je slijedio, potiten i zabrinut, poput psa. Poto su pjeaili oko dva sata, stale su se pojavljivati alpske kuice i osamljena imanja dolje u nizini. Tada su doli do samotne skupine kua koje su sainjavale selo Taube. Karl se zaustavio i pogledao dolje na kose krovove. Rekao je: Silazimo. elim neto popiti. Profesor je zaprepateno gledao svog pratioca. Promucao je: Ne pada mi ni na pamet da se mijeam, dragi mladiu. Ali izgleda da emo sigurno poveati opasnost da nas vide ako uemo u selo. Zar ne bi bilo pametnije da nastavimo ovom gornjom kosom? Ja, ja, moglo bi biti pametnije oponaao ga je Karl. Ali ja sam edan. U stvari, avolski sam edan. Ali, Karl ... Zavei. Rekao sam vam da ste prtljaga. U Taubeu imam prijatelja; ja svagdje imam pri177jatelja, koji me vole i koji mi se dive. Ako se tamo nalaze policajci, ja u im pokazati. Stane silaziti usjekom. Nije bilo izbora. Rezignirano i s bljedilom od zle slutnje na licu profesor ga je slijedio. Selo se sastojalo samo od jedne jedine ratrkane ulice s crkvom na jednom kraju a gostionicom na drugom. Karl nije obraao panje na crkvu. S izazovnim izrazom koraao je prema gostionici. Hej! viknuo je, udarajui akom po anku. Zar ovdje nema nikoga da me poslui piem? Na Karlov poziv javi se ovjek s pregaom i bez oduevljenja odgovori na njegov buan pozdrav. Profesor potiteno narui pivo. Karl narui svoj neizbjeni kummel. Sve je moglo dobro ispasti da je Karl bio zadovoljan jednim piem. Ali morao je popiti jo jedno. I prije nego to ga je zavrio, u gostionicu uu dva ovjeka u zelenim uniformama. Sjeli su nemarno uz stol pokraj vratiju. Profesor, nakon jednog preplaenog pogleda, problijedi kao krpa.

 Otiimo odavde za ime boje! promrmlja Karlu. Ali Karl, podstaknut piem, bio je vie nego ikada pametniji od policije. Od-^ bacio je svaki oprez. Zurio je u policajce podrugljivim izazovom. Glasno ree profesoru: 178 Nikad ranije nisam ovdje vidio zelene Schweinhunde. To je bilo tako nepotrebno, tako luaki glupo, da je profesora proeo drhtaj uasa i bijesa. inilo se da ona dva policajca uope ne obraaju panje, to je samo po sebi bio vrlo sumnjiv znak. Vii od njih dvojice, visok ovjek tvrdih crta lica s kotunjavim nosom i hladnim blijedim oima, ree neto ispod glasa svom drugu. Nita vie od toga. Da Karl nije bio toliko pijan, ne bi ni u snu pomislio da to uini. Nekoliko je minuta nastavio govoriti takvim izazovnim uvredljivim nainom. Tada s pokretom koji kao da je pokazivao da mu se zgadilo to policajce uope ne uzbuuje njegovo izazivanje baci novac da plati pie pa ustane da ode. Ali kad je krenuo prema vratima, visoki policajac ustane. Oprostite to u se predstaviti! ree hladnom uljudnou. Ja sam narednik Hub-ner. Moj prijatelj je kaplar Brandt. Hoete li mi za uzvrat kazati vaa imena? Karl isturi bradu. Hoete li ljubazno otii do sto avola? Ne odmah ree nosati ovjek. Prvo vam moram saopiti da traimo dva gospodina vaeg izgleda. Ma zbilja. 179 Da zbilja. Toliko slina vama da vas moram zamoliti da poete s nama. Umjesto odgovora Karl zamahne akom. Udari visokog ovjeka po nosu i obori ga. Dok je padao, njegove se dugake noge zapletu u stolicu. Treskom padne na potiljak i ostane nepomian. Istog asa drugi policajac skoi izvlaei revolver iz futrole. Karl, s uzvikom oduevljenja, estoko ga udari nogom u eludac. Stenju-i od boli policajac se srui. Vidite vikao je Karl. To je moje miljenje o policiji. Profesor je ve bio izaao a Karl se spremao da poe za njim. Ali uto se podigne onaj drugi policajac na lakat i, s licem iskrivljenim od bola, nasumce opali iz revolvera. Karl je trao kad ga je kugla pogodila. Ruka mu sama od sebe poleti prema boku. Ali nastavi trati. Boe! ree. Onaj me je avo pogodio. Profesor mu dobaci preplaen pogled. Je li opasno? Nije prodae Karl. Da sam mu barem prosuo crijeva. 180 Usprkos svojoj tvrdnji Karl se teko kretao. Kad su stigli na vrh usjeka, morao je stati da ulovi zraka. Zakaljao je i iz ustiju mu pote-e krv. udno rekao je. Profesor je krio ruke ne znajui to da radi. Da barem niste silazili u selo! neprestano je jadikovao. Htio sam neto popiti ree Karl glupavo. Sveti Antone, i sad bih neto popio! Profesor pogleda preko ramena a mozak mu je grozniavo radio. Dosad ih jo nitko nije slijedio. Policajci su bili barem privremeno izbaeni iz stroja. Ali vjerojatno su sva sela u okolini obavijetena. Kako mu se inilo, preostalo je da se uini samo jedno: moraju ponovno krenuti u planine, u planine koje su mu tako dugo pruale utoite. Uzevi Karla pod ruku, krene gornjim putem pomaui mu. Neodreeno je namjeravao da s ranjenikom doe do Gasthofa. Ali jedva su preli jedan kilometar kad je uvidio da im to nikad nee poi za rukom. Karl mu je visio na ramenu poput vree. Sad je Karl, a ne on, bio komad prtljage. Konano se Karl spotakne i skljoka na bljuzgavu zemlju. Moje noge kai jao je vuku se same od sebe kao ralice. 181Profesor je znao da je Karl oslabio od gtttit-ka krvi. Dajte da vas previjem. Karlov je odgovor bio jedva ujan. Unutra je. Ali dolazi van. Kaljanjem izbaci crven pjenuav mlaz a bjeloonice mu se okrenu nagore na udan i neobjanjiv nain. Tada je profesor spoznao da e Karl umrijeti. Prome ga drhtaj. Profesor, usprkos svojoj prevarantskoj naravi, nije bio vian takvim stvarima. Lice mu se

navora kao kod zbunjenog djeteta. Ruke su mu se nemirno kretale. Sagnuo se. Promucao je: Mogu li vam kako pomoi? Dobio sam svoje. To su bile Karlove posljednje rijei. Zavlada dugaka i muna stanka. Sve je to izgledalo glupo i nevjerojatno. Pred nekoliko minuta Karl se razmetao u gostionici. A sada ga evo u ovakvom stanju. Iznenada Karl ponovno zakalje. Usta mu se otvore a glava mu klizne ramenom i klone prema naprijed. Svali se postrance na obronak. Profesor ustane a oi su mu bile pune boleive opsjene. Nesvjesno je oprao ruke vlanim snijegom, i stajao je buljei dolje besciljno. Iznenada kao da se sjetio svog vlastitog poloaja. Pos182 ljednji put pogleda Karlovo tijelo a tada muno krene stazom. Neka tri kilometra hodao je putem kojim su on i Karl ranije ili. Otisci Karlovih cipela izazvali su u njemu drhtavu histeriju. Pone shvaati svoju dvoumicu. Bilo je beskorisno da se vrati u Gasthof. Nemogue mu je da stigne do Breintzena. Jedina su mu nada bile ove osamljene planine. Ako krene uzbrdo i poprijeko, moda bi mogao izravno stii do kolibe. Na tu misao naglo skrene s puta i pone se penjati prema viim obroncima. Penjanje je bilo teko po mekom snijegu. Ali on je mukotrpno napredovao, propadajui u nanose, postepeno se penjui u vee visine i sa svakim korakom poveavajui razdaljinu izmeu sebe i komarskog dogaaja u Taubeu. Kad je doao do prve kose, uspravi se, obrie elo s osjeajem uspjeha i obazre se. Odmah mu zapne za oko nekoliko malih, tamnih likova, koji su se polako kretali u daljini. U isti as zvono seoske crkve stane zvoniti na uzbunu. Izgubivi svoj lani osjeaj sigurnosti, profesor se skloni s vidika. Sad se doista mora pouriti. Pognut, on krene ubrzanim korakom uzbrdo. Nije se usudio pogledati iza sebe dok nije proveo penjui se dobrih pola sata. A tada mu srce zamre. Progonioci su mu se nevjerojatno pribliili. Pet ljudi, lepezasto rairenih, brzo je 183napredovalo. Mogao je razabrati vou. Bio je to Hubner, onaj visoki policijski narednik, osobno. Profesor je potpuno izgubio glavu. Bio je svjetski ovjek; ali ovo, na alost, nije bio njegov svijet. Jedino nastojei da se izgubi s vida poeo se poput preplaenog zeca pentrati uz planinu. Napredovanje je bilo iznenaujue lagano. Naiao je na isprugan put poput presuenog korita rijeke, s gromadama smrznutog snijega velikim poput stijena koje su mu omoguavale da vrsto stane. Povremeno su oblaci prakastog snijega prolijetali pokraj njegova lica poput traka morske magle. Ali nije na njih obraao panje. Niti je obraao pozornost na povike ljudi iza njega, koji su postajali sve glasniji. Zbog toga to je zaboravio sve osim svog bijega, opomena koja se ula u tim povicima izbjegla mu je. Iznenada zaori prodoran povik: Lavina! Lavina! Magla oko njega postane gua i s njom doe neprekidna kia estica. Slaba tutnjava poput udaljene grmljavine postane dublja i blia. Tada se oko njega zapjeni bujica snijega i smakne ga s nogu kao un. Sad je i on vikao, ali njegovi su povici bili jednako tako beskorisni kao i njihovi. Dok su ljudi nie dolje jurili desno i lijevo ispred nadolazee lavine, on je bio nemilosrdno oboren i otkotrljan niz planinu i potopljen ispod te rijeke bjeline. Iznenada, kad je izgledalo da 184 ga cijela masa jureeg snijega mora progutati i unititi, nekom igrom sluaja bio je odbaen nastranu. Kao udom ispadne iz glavnog toka lavine i ostane leati, zatrpan, oamuen i jedva pri svijesti, ali potpuno nevidljiv u tom nanosu. Zatvori oi dok je tutnjea masa prolazila pokraj njega. Tada ga naas napusti svijest. Nie dolje, na pokrajnoj kosi, narednik i njegova etiri ovjeka promatrali su lavinu kao opsjenjeni, utei. Ti su ljudi bili iz Taubea, seljaci koje je Hubner na brzinu mobilizirao da mu pomognu u njegovoj potrazi. No ree jedan napokon to mu je kraj.

 Vidio sam kako ga je sruilo! rekao je drugi kriajui se. Samo as i ve je nestao! Mein Gott! rekao je trei. Kad ovjek samo pomisli, narednice, da su i on i Karl obojica poginula! Pa to odgovori Hubner grubo. Edler je uvijek bio naprasit stvor, roen da loe svri. On zasluuje ono to ga je stiglo zato to je nogom udario mog druga u trbuh. Ali taj stari budalasti Englez, zbog ega je on stavio svoj ivot na kocku? Mi smo vikali da ga opomenemo. Da, vikali smo. Sveano kimnu glavama u samoopravdanju. 185 Vikali mi ili ne, moji pretpostavljeni nee biti zadovoljni rogoborio je narednik. A nee biti zadovoljni ni ljudi u Beu. Htjeli su da im vratimo starca. Htjeli su doznati to se dogodilo s onim to je ukrao. Uslijedila je utnja. Tada trei ovjek primijeti: Jo bismo ga mogli nai mrtvog. Kakve su mogunosti za to ispod tolikog snijega? ree prvi ovjek. Ako sad pone, moda e ga nai za deset godina smrznutog u ledenjaku. Sigurno e ti onda rei gdje je sakrio svoj plijen. Ipak moramo traiti ree narednik. Ako ni zbog eg drugog, onda samo da moemo kazati da smo traili. Pola sata kasnije, kad je prestao slap snijega, oprezno su se popeli obronkom i poeli su traiti. Ali njihova je potraga bila neorganizirana. Svi su znali beskorisnost tog napora; svi su vjerovali da planina nee vratiti ono to je uzela. Nedugo poto je sunce prolo meridijan, narednik povie nestrpljivo: Dosta je bilo! Potpuno je beskorisno. Vratit emo se. Moramo pokupiti Edlerovo tijelo i odnijeti ga u Gasthof. Tu e se odrati istraga. I tako, dok su na izgaenom snijegu sjene postajale dulje, pet je ljudi silo s planine i uinilo je ono to im je narednik naredio. 186 ETRNAESTO POGIAVLJE\ U stranjoj sobi kue Herr Schwartza u Breintzenu, elegantni mali detektiv koji je sebe nazivao Oberholler, vrsto je upirao oima u Le-wisa. Moda je vidio kako pogled mladog Amerikanca oajniki luta prostorijom. Rekao je ozbiljno: Ne bih vam savjetovao da ponovno pokuate bjeati, Herr Merrid. Ne vjerujem da bi vam se isplatilo. Bez naoala sa zlatnim okvirom, sa svojim otrim pogledom, bio je to potpuno druga osoba, koja vie nije bila plaljiva i dobroudna nego otra i disciplinirana, koja je posjedovala sve osobine strogog starjeine. Sjetite se svog poloaja ovdje, svi vi. Sjetite se da ste moji zatvorenici. Ako ne budete oprezni, dat u vas udaljiti. Oi mu se 189obrate trgovcu starinama; njegov ton kao da je izgubio neto od svoje otresitosti. U meuvremenu, Herr Schwartz, hoete li povesti gospoicu Ulhvin gore u sobu koju sam joj odredio. Bez sumnje je umorna poslije ovog dananjeg poneto oduljeg napora. Svlvia je dobacila bespomoan, tjeskoban pogled Lewisu. Glava joj je klonula. Kad je ila prema vratima sa Herr Schwartzom, Connie je ponizno pogledala detektiva: Smijem li poi s njom? Detektiv kimne bez rijei. Kad je ostao sam s Lewisom i Steveom, neko je vrijeme utio. Zatim, vrsto pritiui zajedno vrkove prstiju, izjavi strogim glasom: Herr Merrid, moram vas obavijestiti da se nalazite u vrlo ozbiljnom poloaju. Ovog puta nemate posla s dravnom policijom kojoj ste tako spretno izbjegli i izvrgli je ruglu. Sada imate posla sa mnom, privatnim detektivom iz Bea. Impresivno je zastao. Ja sam vas bio opomenuo. Opomenuo sam vas u Gasthofu. A ipak niste na to obraali panje. S punim poznavanjem okolnosti vi ste, svjesno i namjerno, postali sauesnik u prevari, u neemu to je sada jo vie nego prevara. Herr Merrid, dunost mi je da vas obavijestim da je Karl Edler jutros ustrijeljen u Taubeu dok je pomagao Georgeu Ullwinu da pobjegne. Osim toga detektiv po190

novno zastane kako je to traila sveanost momenta samog Ullwina je zatrpala lavina dok je bjeao pred organima gonjenja. I on je mrtav. Zavlada teka utnja. Lewis je zurio u detektiva, oamuen tom dvostrukom tragedijom. Nije je ni askom mogao shvatiti u potpunosti. Tada Steve prekine utnju: Sad ti je jasno zato smo ovdje, Lewis. Kad nam je Herr Oberholler danas popodne saopio tu vijest, vie nije imalo smisla tajiti pred njim. Rekao sam mu da smo se dogovorili da se sastanemo u Breintzenu. Smatrao sam da je najbolje da se sastanemo i da dokonamo cijelu tu prokletu stvar. Lewis jo uvijek nije govorio. Sada je mislio o Svlviji, i o svemu onomu to joj je obeao da e za nju uiniti. Prouavajui prijateljevo lice sa zabrinutim izrazom Steve je izjavio: Jadna djevojka. Voljela je starca. Ali za nju je mnogo bolje da ga vie nema. I budi tako ljubazan pa se sjeti da smo mi svi jo uvijek u vrlo gadnoj situaciji. Lewis polagano usmjeri pogled na detektiva: Sto e se dogoditi s gospoicom Ullwin? t Detektiv slegne ramenima. Na alost, stvari e za nju biti prilino neugodne. To vie sada kad joj je otac mrtav. 191

Ja sam dobio ovaj zadatak u prvom redu na traenje Beke zalone banke. Jedan od ciljeva, mogao bih rei: glavni cilj, bio je da se pronau i vrate ukradeni smaragdi. Zbog toga sam promatrao situaciju sve ove dane a da nisam poduzimao korake za hapenje Herr Ullwina. Znao sam da se nalazi u onoj kolibi ve i prije nego to ste vi doli u Gasthof Hohne. U stvari, jedne noi dok je spavao, sama je koliba i sve to je bilo u njoj temeljito pretraeno. Ali dragulji nisu bili tamo. Niti su bili u njihovom stanu u Beu. I on je pretraen vrlo temeljito. Zbog toga sam ekao da neto iskrsne to bi mi pokazalo gdje se nalaze ukradeni dragulji, tj. da moda stigne kakav sauesnik ... Prekine se, s onim znaajnim podizanjem ramena. Sada sam uvjeren da su smaragdi predani kakvom prekup-cu odmah poslije krae. Novac je potraen; dragulji su nestali. I sve to zbog Herr Ullwina. Moete li oekivati da e moji klijenti biti obzirni prema kerci? Ali ona s tim nema nikakve veze ree Steve. On je potroio taj novac. Njoj nita ne moete uiniti.

 Ne mogu! poput jeke ponovi detektiv. Vi ne znate to govorite. Obino bi se loe provela. U sadanjim vremenima moe se provesti jo i gore. Lewis je stajao grizui usnu, a elo mu je bilo nabrano u dubokoj i gorkoj koncentraciji. 192 Napokon kao da je doao do neke odluke. Ree polagano: Koja je bila vrijednost najvia vrijednost ukradenih smaragda? Detektiv saeto odgovori: Oko etiristo tisua ilinga. Bili su zaloeni za znatno manju svotu. Ali zbog njihove povijesne vrijednosti, u knjigama mog klijenta bili su procijenjeni na etiristo tisua. Koliko je to u naoj valuti? Pa ... Detektiv je izgledao zauen. To je stotinu tisua dolara. Lewis sjedne za stol, potrai u svom unutarnjem depu i izvadi naliv-pero i ekovnu knjiicu. Bezizraajnim licem ispie ek. Detektiv uzme ek i pregleda ga zaprepatenim pogledom. Postepeno se njegov izraz ublai. Pogladi bradu, pogleda Lewisa, zatim ek, onda ponovno Lewisa. Moj dragi dobri gospodine izjavi neuobiajeno ivahno ovo je kraljevska naknada. To mijenja u potpunosti cijelu stvar. Nije ni potrebno da kaem kako ... Lewis ga prekine: Molim vas nemojte to rei. Kupio sam vae fantomske smaragde, to je sve. Hoe li gospoica Ullwin jo uvijek imati neprilika? 193 Kao to sam namjeravao kazati, moj dragi dobri gospodine Merride, vaa izvanredna velikodunost moe imati samo jedan rezultat. Uvjeren sam da moji klijenti nee tjerati stvar do kraja. U stvari, ovog vas asa uvjeravam da mogu za nju izgladiti sve slubene potekoe. I gospoica e Ullwin moi slobodno napustiti ovu zemlju? Dajem vam svoju rije! Nastane kratka dramatina pauza. ' Tada Lewis upita: elite li jo neto od mene? Ako ne elite, mislim da u poi spavati. Svakako! ovjeuljak se topio od ljubaznosti. Siguran sam da ste umorni. A u ovoj kui ima dovoljno mjesta. U meuvremenu ja u stupiti u vezu sa centralom u Beu. Do sutra nasmijeio se nadam se da u za sve zainteresirane imati odlinih vijesti. Lewis kinine i zaelivi mu laku no izae iz sobe. Sluavka mu je nala sobu na gornjem katu. Skinuvi cipele i kaput, ugasi svjetlo i baci se jo napola odjeven na krevet. Ma kako bio iznuren, nije mogao spavati. U glavi mu se borilo mnotvo suprotnih misli. Cijela je ta stvar poela kao uzbudljiva pustolovina. Zavrila je besmisleno traginom smru. I sve njegove hrabre poze, njegovo majmunsko oponaanje vitekog kavalira, bilo je izgubljeno u antiklimaksu novane nagodbe. Da je bio junak kakve viteke 194

bajke, on bi Svlviju bio prebacio preko granice poput viteza u blistavom oklopu. Umjesto toga, u goloj stvarnosti, napisao je svoje ime na ek, kupio je njenu slobodu poput trgovca. Nemirno se prevrtao na uskom krevetu. Uope mu nije padalo na pamet da je njegovo djelo bilo plemenito. Okrutno se sam sebi rugao. A ipak, usprkos njegovoj samoporuzi, on je nevoljko morao priznati da nita drugo nije ni mogao uiniti. Oko jutra lako je zadrijemao i probudio se u osam sati. Dan je bio siv. Ustao je, obrijao se i s namjerom da dozna to je postigao Oberholler, tiho sie. Tu, u stranjoj sobi, gdje je okrugli stol sada bio pokriven bijelim stoln jakom na kojem je bio obilat doruak, bila je Svlvia. Sluavka joj je nalila alicu kave. Ali ona nije na nju obraala panje. Sjedila je laktovima na stolu, gledajui ravno preda se. Iznenada, kao da ju je na to podstaklo neto u njoj, okrene se i ugleda ga kako stoji na vratima. Melankolian izgled njena lica nije se izgubio. askom su tako stajali licem u lice. ao mi je ree on napokon. Zbog vaeg oca. I Karla.

195Te rijei, izreene oklijevajui, bile su pune suosjeaj a. Ona malo nakloni glavu. I to je bio sav njen odgovor. Neto u njenom ponaanju lealo je kao prepreka izmeu njih, zabranjivalo mu da bude prisutan u sobi. Jo je uvijek stajao na vratima. Ne znam kakve imate planove. Ali bih vam volio pomoi u svemu to elite uiniti. Gledala ga je prazno. Nemam to raditi. Sa mnom je gotovo, ak ni ne ele da budem prisutna kod istrage. To mi je drago rekao je tiho. Njeno tijelo postane jo ukoenije. Meni to nije drago. eljela bih da sam mogla biti s ocem. I Karlom. Oni su patili. Ja nisam. Umijeao se neko koga nitko nije za to zamolio. Mene se zamata u pamuk i izvlai iz neprilika. Sada mi se ak i detektiv smjeka. Njegova mi se poniznost gadi. Njegove oi poprime tvrd izraz. Znai ona zna. A budui da je ovo njena reakcija, njegove su pretpostavke bile tone. askom je utio. I protiv volje je osjeao nepravednost njenog stava. Rijei kao da su same od sebe potekle iz njega: Bilo bi vam drae da ste otili u zatvor? Njene usne poprime jo tvrdoglaviji izraz. I da sam zadrala svoje samopotovanje. 196 To ga je ubolo u srce. Zar smatrate da je sada vrijeme za lanu heroinost? Postoji neto to se zove zdrav razum. Ona estoko porumeni. Sada je brzo disala, jednako uzbuena kao i on. Nisam roena da se bavim zdravim razumom. Niti da me se kupuje i za mene plaa! Nastane stanka, as otre napetosti. Usprkos bolnom kucanju srca mogao je uti kretanje na gornjem katu. Bila je to Connie koja se spremala da sie na doruak. Uvrijeen i ljut nije se mogao suoiti s obinom svakodnevnou. Promrmlja nekakvu ispriku, naglo se okrene na peti i izae iz kue. Napravio je tek nekoliko koraka niz ulicu kad je naiao na detektiva koji se hitro vraao iz grada. Ah! Herr Merrid! U ovjeuljkovu je glasu bio trijumf. Drago mi je to ste tako rano ustali. Naroito zbog toga to za vas imam tako dobre vijesti. Tako odline vijesti! Moji su klijenti ganuti vaom velikodunou. Odmah prekidaju istragu. tovie, slubeno je gledite da je, zbog jueranje nesree, prekraj vie nego okajan. Doi e samo do potpuno formalne istrage koja e se odrati u Gasthofu Hohne. Ali vi ne morate prisustvovati. To sam uredio. 197 Bili ste vrlo ljubazni Lewis se nekako prisilio da odgovori. Jeste li zadovoljni? Lewis se prisilio da jo doda koju rije zahvalnosti. Zatim, kratko kimnuvi, ostavi detektiva. Hodao je gradiem, koji se sada vedro budio, s domaicama koje su prale pragove svojih domova, s djecom koja su kloparala poploenom ulicom do kole. Izaao je iz starih sivih zidina, hodao je pokraj mirne rijeke na ijim je obraslim obalama pasla stoka. I postepeno se ravnotea mira vratila njegovom smuenom duhu. Sylvia pati. Samo joj je to moglo poremetiti mo rasuivanja. A on je ljubi. Nita nije vano osim te injenice. Mora je odmah nai i okonati njihovu besmislenu svau. Brzo se vrati istim putem i stigne do kue oko jedanaest sati. Steve i Connie bili su u dnevnoj sobi. Ali on nije obraao panje na njihove pozive da im se pridrui. Vidjevi Herr Schwart-za u njegovom malom uredu iza trgovine, gurne glavu kroz prozor i upita: Gdje je soba gospoice Ulhvin? elim odmah s njom razgovarati. Starac podigne pogled sa svojih knjiga, gla-dei bradu, promatrajui Lewisa s blagom radoz-nalou. Tada zamiljeno ree: Gospoica Ullwin? Napustila je moju kuu pred jedan sat. 198 Iznenadan predosjeaj nesree epa Lewisa poput ledene ruke. Kamo je otila? Kako ja to mogu znati? odgovori drugi blago. Jedino znam da se nee vratiti. To mi je sama rekla.

Te su rijei snano pogodile Lewisa. askom je stajao kao paraliziran, tada se teko okrene od prozora. Starac nastavi svoj posao. 199PETNAESTO POGLAVLJE

Istraga u Gasthofu bila je zavrena, i svjedoci i slubenici koji su u njoj sudjelovali stali su se razilaziti. Gasthof, inae tako pust, bio je neuobiajeno iv. Gomila seljaka iz Taubea i La-chena skupila se razgovarajui ispred gostionice. Dva reda saonica zakrivala su dvorite. Ober-holler je stajao na ulazu u drutvu narednika Hubnera i kaplara Brandta, koji je jo izgledao izmuen od povrede eluca. Iza njih su stajala tri druga policajca. ekali su na prevozno sredstvo da ih prebaci do stanice.

Nedaleko policajaca, promatrajui ih poprijeko, nalazio se sredovjean par u vicarskoj narodnoj nonji. Bili su to Herr i Frau Edler, krt par lukavog izgleda, roaci Karlovi i njegova jedina rodbina. Doli su djelomino da se pobrinu za pogreb nesretnog Karla ali i zato da im ne 203umakne ma kakvo vlasnitvo koje je njihov mrtvi brati mogao ostaviti. Po opem miljenju istraga je prola zadovoljavajue. Bilo je mnogo glasnog govora i smijeha. Anton je neprestano jurio naokolo s piem, s ogromnim osjeajem olakanja to je bio samo ukoren zbog svog sudjelovanja u toj stvari. Rudi je gledala s prozora spavae sobe i scena pred njom uinila joj se melankolina. Svojom boleu bila je osuena na ove visine poput zatvora, pa ju je svaki dodir s vanjskim svijetom oaravao. Karlova ju je smrt udno potresla. I sad, dok je promatrala, iznenadna tiina u gomili napolju privukla joj je panju. Iznosili su grub nov lijes iz radionice koja je pripadala Edleru, nosei ga hodnikom u sobu u kojoj je Karl leao na krevetu zamotan u mrtvaki pokrov. Slaba nehotina drhtavica prome Rudi, tako da ju je njen pas, sklupan do njenih nogu, upitno pogledao. ak i kad joj je prazna ljutura od borovine nestala s vida, kad se dolje ponovno zauo smijeh i razgovor, sjedila je kraj prozora, neprirodno mirna, i gledala je ne videi prema udaljenim vrhuncima. Kad je pao mrak, kad su svi ljudi bili otili, jo je uvijek sjedila; mrav, nepokretan lik koji osamljeno saobraa sa svojom duom. 204 Napokon uzdahne i polako se pokrene. Zapa-livi svijeu u svojoj sobi, umije lice i ruke, dotakne blijede usne ruem sablasna gesta iz prolosti i mirno sie na veeru. Antona nije bilo nagaala je da slavi u kuhinji; ali dva su Edlerova roaka ve sjedila za stolom. Shvatila je da e u Gasthofu provesti no prije nego povedu sa sobom Karlovo tijelo. Ne obraajui panje na njen pazdrav, sumnjiavo su buljili u nju i nastavili su sa svojim razgovorom. Protiv volje ula je to govore. U radionici ima est pari novih skija govorila je Frau Edler. Sigurno vrijede novaca. Novci e nam biti i te kako potrebni ree njen mu mrano. To sutranje putovanje bit e vrlo skupo. Zato ga ne bismo mogli ovdje pokopati? Ta tvoja ideja je luako razbacivanje novaca. enine su usne bile tvrdoglavo stisnute. Mora biti pokopan na obiteljskom groblju. Na tome inzistiram. Osim toga, pa ba ni neemo tako loe proi. Zlatni sat je prava dragocjenost. Dobio ga je na nekom natjecanju. Ve on pokriva sve nae izdatke. Osim toga, tu su i njegovi pehari; neki su od istog srebra. A u njegovom sanduku ima mnogo dobre odjee. Natjerat emo Herr Antona da plati punu mjesenu plau. 205A tu su i skije. Moe mi vjerovati da neemo imati gubitka. To se i nadam. Frau Edler nabode ogroman komad sira na vrh noa. Dobro se najedimo dok smo ovdje. Sutra e nam onda trebati manje hrane. I, sad sam se sjetila, jesi li se pobrinuo da papiri budu potpisani? Imam sve to treba. Potpisao ih je policijski narednik. Kad je to uradio, pogledom je traio da ga poastim piem. Ali ja sam se pravio da ne razumijem. Biljeg je kotao tri ilinga. Nemoj zaboraviti da mi to vrati. Rudi nije mogla vie izdrati. Zavrivi veeru to je god bre mogla, ustane i ode od stola. U svojoj sobi pokuala je da se smjesti za itanje. Ali bila je nemirna, uznemirena; nije mogla sabrati misli. Poslije nekoliko minuta ustane i ode do prozora. Tu je ostala nekoliko asaka gledajui u no. Napolju u mraku opazila je lik nekog ovjeka kako se teko kree prema gostionici. Lik je doteturao do njenog prozora, kao nesvjesno privuen svjetlou i sruio se na prozorski prag. Isprva je mislila da vidi duha. Ali nikakav duh ne bi mogao biti tako jadan, tako ljudski bijedan. S drhtajem uasa ona prepozna, u tom otrcanom strailu za ptice, ovjeka koji je 206 bio otiao s Karlom onog sudbonosnog jutra. Bio je to profesor, uskrsnuo, iv! Slijedeeg asa otvorila je prozor i sa svom svojom slabanom snagom pomogla mu je da ue u sobu. Kad se bespomono svalio na stolicu, zatvorila je prozor

i navukla zavjesu. Brzo diui, okrenula se i stala ga prizivati svijesti. Trljala mu je ruke i lice bez uspjeha. Bio je mokar do koe. Bezobzirno mu skine odjeu, zamota ga u pokriva i silom mu ulije rakije meu zube. On polako otvori oi i stane zuriti u nju. Hvala vam prodae. To mi je bilo potrebno. Jo uvijek nije mogla vjerovati svojim oima. Mislila sam ste mrtvi. svi jo uvijek misle da I ja sam to mislio. Govorio je slabano. A moda i jesam. Oprostite, ali bih li vas mogao zamoliti za jo malo rakije? Dala mu je ostatak rakije iz svoje prirune apoteke. Kad joj je ponovno zahvalio, drhtavo uzdahne. Ree isprekidano: Oborila me lavina. To nije doivljaj koji bih vam preporuio. Koliko sam dugo leao zatrpan, ne bih vam mogao rei. Ali na koncu sam se izvukao. Bio sam smrznut. Ipak mi je polo za rukom da doem do kolibe. Ali od toga nije bilo nikakve koristi. Nije bilo hrane, ni vatre, ni su207he odjee. Cijeli sam dan leao drui. Vie nisam mogao izdrati. Nisam elio umrijeti u takvoj uasnoj samoi. Odluio sam da pod svaku cijenu siem ovamo. I tako i tako sam doao. Ta jednostavna i alosna izjava posjedovala je udno dostojanstvo. U profesorovom liku, lienom sve njegove prepredenosti, unesreenom i poraenom bilo je neke uzvienosti. Rudi je bila ganuta. Ona impulzivno naini suosjeajnu kretnju. Srea je to ste doli. Uskoro e vam biti bolje. Kad se najedete. Kad se dobro ispavate. Promatrao ju je praznim oima. A zatim? Zatvor. Moda smatrate da je to pravo mjesto za mene? Ne, ne protestirala je. Ja u vam pomoi. Vi? Da odluno je kimnula. Ali prvo vas moram nahraniti. ekajte! Rekavi mu to, oprezno izae iz sobe. Zaas se vrati nosei veliku zdjelu s komadima mesa, komad kruha, sira i jabuka. Bilo je tako lako nasmijeila se ohrabrujui dok je te stvari stavljala pred njega. Dolje nema nikoga. Uope nikoga. 208 Nije odgovorio. Ali oi su mu se ovlaile kad je ugledao hranu. Promatrala ga je dok je jeo, a u njoj se probudila samilost i osjeala je gotovo majinsku dunost da ga zatiti. Kad je svrio, profesor je nesumnjivo bolje izgledao, i sa sjenkom svoje stare udvornosti izjavi: Ponovno vam moram zahvaliti, moja draga mlada gospoo. Vaa me dobrota tjera da se uasavam pred zatvorom vie nego ikada. Ona ree polako: Zato ste tako sigurni da morate otii u zatvor? On bespomono podigne ramena. Nikad neu moi prijei granicu kako sada stvari stoje. Zamiljeno ga je promatrala sa svojim velikim oima. Znam kako moete prijei. On ponovno uzdahne. ini mi se da sam tu izjavu ve uo. Ali ne od mene. Govorila je ozbiljno. Kaem vam otvoreno da vam je samo nebo pruilo priliku da pri jedete granicu. Ali kako? Ona se nagne naprijed, prikivajui njegovu panju samo ozbiljnou svog govora. 209

 Sluajte! Sutra Karlovi roaci odvoze njegovo tijelo natrag u vicarsku. Lijes je stigao danas popodne. Poklopac jo nije privren. Papiri su im potvreni, prijevoz je osiguran. Sve je ureeno nema nikakvih neprilika, nikakvog ispitivanja na granici. Nita. Sutra popodne lijes e sigurno stii u Menasle. Ona se prekine uz rjeit pokret ruku. O boe! zurio je u nju okamenjen. A zato ne? Ona je blago dokazivala: Vi ste ve mrtvi. Ostanite mrtvi jo malo. Samo preuzmite Karlovo mjesto. To emo nas dvoje moi zajedno izvesti, te male pojedinosti zamjene. Karl e biti pokopan ovdje. Sa svrdlom iz radionice mogu udesiti da imate zraka. Ali to je tako jednostavno. Vae je uskrsnue odgoeno, to je sve, dok ne budete u Menasleu. Od briljantnosti njenog plana jo je bio bez rijei. Ali na koncu drui ree: Ne mogu to uiniti. Morate. Kimala je glavom nijemo ga nagovarajui. Zato biste se trebali bojati glupavih drangulija smrti kad vam pomau da ivite? Zar nije postojao neki stari fratar koji je svake noi spavao u svom lijesu? Kako bih ja to rado uinila kad bih samo ... Zastane a lice joj zastre velika tuga. Kad bi samo? Kad bih samo mogla ivjeti. Nastane stanka. 210 Vi ste bolesni ree on udnim glasom. Nasmijeila se. Da, vrlo sam bolesna. Neu ozdraviti. Ali zato da se brinem? Doskora u krenuti na svoje malo putovanje u svom malom drvenom sanduku. Nasmijei se. Ali ja iz njega neu izai. Eto zato me zabavlja da se malo naalim sa smru. Nastane dublja utnja. Nije mogao skinuti pogleda s nje. Bio je duboko ganut svim onim to mu je rekla. Dobra ste vi dua rekao je tihim gla- som. I on, koji je toliko obilovao rijeima, nije ovog asa mogao rei nita vie. Znai da pristajete? Pristajem. Nije liio na sebe odbaci v-i svoju otrcanu pozlatu. Uz jedan uvjet. A kakav je to uvjet? Donio je vrhunsku odluku, kakvu nikad u ivotu nije donio. Da vi poete u Be, u stan na Felixplatzu gdje sam stanovao. Dat u vam adresu. Tamo je neto to elim da uzmete. Sto to? Rekao je mirno: Komad sapuna za brijanje. Hvala. Nasmijala se sasvim veselo. Valjda ne mislite da mi je brijai sapun potreban! 211Nije se smijao. To bi pomislila veina ljudi. To je mislila i policija kad je pretraivala moj stan. Samo komad brijaeg sapuna! Ostavih ga u ormariu u kupaonici! Nikome nije potreban! Ali vi, moja mala prijateljice, uzet ete taj komad sapuna. A unutra ete nai neto sasvim neoekivano, neto to e vas uiniti bogatom, neto to e vam omoguite da se obratite najboljim lijenicima, da idete u najbolje sanatorije na svijetu, daleko bolje od ove

bijedne gostionice. To je zapravo neto to vam moe vratiti ivot. Uzmite to. To je moj dar vama. Spremala se da odbije, da mu kae kako je uzaludna njegova dareljivost, kad ju neto zaustavi. Duboko je razmiljala a oi su joj bile daleke i duboke. Tada iznenada prui ruku. Hvala. Prihvaam. Sad smo izravnani. Potpuno izravnani odgovorio je. Ona mu se ponovno nasmijei. A sada morate na neko vrijeme lei na moj krevet. Tada u vas uzeti za ruku i zajedno emo izai iz sobe. Pogledao ju je pokorno i ukoeno se svalio na krevet. Ona ga pokrije prostirkom. Kako je bio iznuren, doskora je zaspao. Ona je sjedila promatrajui ga. 212 ESNAESTO POGLAVLJE ^i(j oj.si.jl. nano w*a i rrauleiii. - ^aa je ivahno izala iz Gasthofa, Frau Edler je bila loe volje to je bila posljedica dugotrajne svae s Antonom oko Karlove plae i plaanja rauna. Njeno se raspoloenje nije popravilo kad je ugledala Rudi, koja se pojavila u dvoritu upravo kad su lijes prenosili na saonice. Griiss Gott! povie Frau Edler. to vas dovodi ovamo? Uivam u jutarnjem zraku odgovori Rudi uljudno. Frau Edler ju je promatrala s kiselim negodovanjem. Mrmljajui ispod glasa ona pouri svog mua da se popne u saonice. Nekoliko se \casaka vrzmala naokolo, tuei se na ti jenost jsaonica, grdei koijaa zbog pokrivaa, tada mu aa znak da krene. 215 Zbogom povie Rudi dok je pogrebna povorka odlazila. I sretno. Mahala je rukom na oprotaj, a njen je mrav lik bio udno izgubljen u praznom dvoritu, ledeno se istiui na pozadini blijede zore. Ba nam je sretno! odgovori Frau Ed-ler u saonicama. Iznenada dobaci podozriv pogled muu. to je s tim mislila? Kako do vraga ja to mogu znati? Njeno ukasto lice porumeni. Da se nisi usudio vikati na mene. Poznam ja tebe dobro. Pone brana scena koja potraje sve do Tau-bea. Tu su privremeno proglasili primirje da bi isplatili saonice i da se presele u klimavi kamion koji ih je ekao kod gostionice. U tom vozilu, koje je na jednom kraju bilo otvoreno, krenuli su za Breintzen, stisnuti uz vozaa, a lijes i Karlove stvari bili su odmah iza njih. Putovanje nije bilo dugo i prolo je ugodnije nego vonja saonicama, u obnovljenoj raspravi o mrtvacevoj imovini. Naroito se mnogo raspravljalo o satu i Edle-rovi su ga ponosno pokazali vozau kamiona. On je izrazio miljenje da sat vrijedi itavo bogatstvo, najmanje tisuu ilinga. Mein Gott! povie Frau Edler stavljajui taj dragocjeni predmet natrag u torbu. Toliko! Voza je bio pravi svjetski ovjek. On nairoko objasni: 216 'i' To je zbog cijene zlata. Ona sve raste i raste. Penje se do neba. Frau Edler nije rekla nita, ali je svom suprugu dobacila pogled kao da mu eli kazati da bi obiteljske obaveze mogle ispasti unosnije nego to su oekivali. Na taj nain stignu u Breintzen, pou prema mostu i zastanu kod crvene i bijele brklje. Most je bio dobro uvan. Tu je bilo i odjeljenje pjeadije uz uobiajenu pograninu policiju. Meunarodna je napetost rasla. Nikome nije bilo dozvoljeno da prijee brklju bez pomnog ispitivanja i temeljite pretrage. Nakon ekanja od kojih dvadeset minuta, priu im dva policajca. Sto imate tamo? upita jedan od njih. Pogledajte moje papire pa ete znati to imam proguna Herr Edler. Daleko smo doli kad poteni ljudi moraju ekati i tako moraju vie platiti za kamion. utite ree drugi policajac, otronos ovjek s vrlo tankim usnama. Ili ete ekati dulje nego to mislite. Zgrabi papire iz Edlerove ruke, i dok mu je drug gledao preko ramena, paljivo ih pregleda. Konano ree: Dakle, ini se da se bavite mrtvim mesom. Sto namjeravate uiniti s trupinom?

Frau Edler vritavo dobaci: 217 Mi smo vicarski dravljani i dobri graani. Nismo doli ovamo da nas vrijeaju. Vi sami sebe vrijeate, dobra eno ree drugi policajac. S takvim licem. Frau Edler pozeleni od bijesa. To mi je lice bog dao. Vie ga volim nego da imam te vae noge tanke kao ibice. Dosta ree drugi. Ovo je ozbiljno i vano. Moramo pregledati lijes. Ne moemo vjerovati samo vaoj rijei. Moda je u njemu sakriveno krijumareno oruje, municija ili to drugo. Edler je s naporom obuzdao svoju ljutitu enu. inite to hoete rekao je. Samo pazite da ne poinite svetogre. To je velik grijeh. I nemojte nas zadrati dulje od jednog sata, ili u vas smatrati odgovornim za plaanje kamiona. Pozovi porunika ree prvi policajac svom drugu. Nastala je stanka kad je policajac otiao. U lijesu profesora je oblio leden znoj od tjeskobe. uo je svaku rije. Od samog poetka, poto je svladao prvi strah od toga da bude zatvoren, on je sam sebi estitao na tome kako je lagodno bilo njegovo putovanje. Imao je dovoljno zraka, bilo mu je sasvim udobno i nije imao ni218 kakvog posla nego da samo mirno lei i misli uzviene i lijepe misli dok su Edlerovi radili sve to je potrebno. Ali sad je njegovo zadovoljstvo grubo razrueno. Drhtao je kad je uo kako se pribliavaju koraci i porunikov glas koji pita: O emu se radi? Da li ti ljudi vercaju? Ne znamo, gospodine porunice. Imaju nekakav sumnjiv sanduk, nekakav lijes. Lijes, a? to je u njemu? A to mislite da bi moglo biti? povie Frau Edler bijesno. Sto se obino stavlja u lijes? Ja bih rekla da je to mrtvac, ukoliko nisam luda. Na tu bezobzirnu drskost profesor je stao drhtati vie nego ikada. Sada, mislio je, moraju pretraiti lijes. Odmah emo vidjeti tko je lud ree porunik. Gdje su vai papiri? Nai papiri! zavrita Frau Edler, pokazujui na policajca s tankim nogama. Tan-konogi ih dri ve pola sata. Tu su, gospodine porunice. ini se da su u redu. Ali ... Ponovno stanka. U svojoj mati profesor je vidio kako porunik, sa sumnjiavim licem, pregledava dokumente. Napetost ga je ubijala. I nehotice je stao grozniavo moliti, preklinjui Svevinjega da mu pritekne u pomo, obeavajui u 219suzama da e odrati svoje obeanje da e se popraviti. Iznenada, dok je leao tresui se od straha, uo je oficirov glas. Sve je u redu. Ovi ljudi voze natrag tijelo mladog Edlera. Njega su pred dva dana ustrijelili nai ljudi. Meni je taj sluaj dobro poznat. utnja. Tada: Kako vi kaete, gospodine porunice. Od silnog olakanja profesor se gotovo onesvijestio. U omaglici je uo kako Frau Edler neto mrmlja, osjetio je kako je hripljivi kamion oivio i pokrenuo se. Preli su most. Konano je bio u vicarskoj ... Ostatak puta je proao mirno. Stigli su u Me-nasle kad su se palile uline svjetiljke a mirisi veeri ispunjavali su hladan zrak. ak je i Frau Edler ublaio uspjeni zavretak putovanja. Kad su stigli do njene kue, obinog malog zdanja u periferijskoj ulici, nadgledavala je dok su njen mu i voza kamiona prenosili lijes u slobodnu spavau sobu na gornjem katu. Tada, poto je poslala Edlera u kuhinju da pripravi jelo, zaposli se u spavaoj sobi ureujui stvari prije nego pozove svoje susjede u sveanu posjetu. Prvo zapali svijeu uz uzglavlje odra, koji je uredno prekrila pokrovom. Tada, na komodi, izloi Karlov ovozemaljski posjed: lijepi zlatni sat s lancem, pehare, najbolje dijelove njegove odje220 e, novac koji je izvukla iz Antona za plau i za skije. To e izazvati iskrenu zavist njenih najdraih prijateljica. Njeno je promatrala izlobu, tada je sila da pojede dobro vrue jelo od svinjetine.

Jedva to je izala iz sobe, profesor je osjetio da je vrijeme za akciju. Bez potekoa odvrne za vrtnje na poklopcu (koje je Rudi bila tako ude-sila da su se mogli odvrnuti s unutarnje strane), nadigne poklopac i izae napolje. Protegne se jednom, dvaput, i savine kruta koljena. Osjeaj osloboenja, potpune slobode, bio je opojniji od svakog vina. Iznenada ugleda novac na komodi. Zastane neodluan poput pustinjaka pred hranom koje se odrekao. Doe mu voda na usta. Borba koja se u njemu odigravala bila je oigledna. Jednom, dvaput pokuao je da odbije napast. Ali napast se nije dala odbiti. Na koncu uzdahne, tada se nasmijei zadovoljno i tajanstveno. Sve su se njegove sveane zakletve i odluke iznenada rastopile. urno pristupi komodi. Profesor je bio opet onaj stari. Kreui se lagano odbaci svoju otrcanu odjeu i obue se u najbolju odjeu to je mogao nai. Spretno uzme sat i objesi teki lanac preko svog prsluka. Tada u crnu torbu Frau Edler ubaci ostatak stvari, srebrne pehare i dva pozlaena okvira s police nad kaminom kao priu. Isto tako 221

uzme Karlovu putnicu. To dakako nije bila prikladna putnica, ali e odlino posluiti za onaj povrni pogled koji e joj dobaciti na francuskoj granici. Tada doe posljednji majstorski potez. Na komadi papira otrgnut iz obloge ladice u komodi natampa velikim slovima: OTIAO SAM NA RUAK. VRAAM SE ODMAH. Nasloni cedulju na otvoreni lijes. Bacivi posljednji pogled na opljakanu sobu, uzme torbu, otvori prozor i spusti se niz oluk. Izaao je iz dvorita i uputio se prema stanici prije nego to je Frau Edler poela jesti svoju svinjetinu. Ali jedan sat kasnije, odlino raspoloena Frau vrati se u mrtvaku sobu, u pratnji nekoliko svojih prijateljica koje su dole da dobiju pouku i nadahnue iz izloenog lijesa. Na pragu zastane, vano kimne glavom i ue u sobu. Tu se zaustavi zaprepateno. Oi joj iskoe iz glave, usta joj se otvore kao kod ribe. Zamahne rukama po zraku. Iz ustiju joj izbije prodoran vrisak. Kad je ugledala opljakanu komodu, ponovno vrisne. upala je kosu, grizla prste, okrenula se i strahovito pljusnula supruga. Tada se stenjui skljoka na pod. Svi ostali izjure iz sobe kao da im je avo za petama. 222

i SBDAMNAESIO POGLAVUl; Ponovno u Beu, Lewis je polagano koraao niz Kartnerstrasse prema hotelu Bristol. Prolo je pet tjedana od onog jutra u Breintzenu kad je Herr Schwartz, usputnom primjedbom, razorio njegovu sreu. Pet tjedana traenja u kojima, usprkos svog velikog napora, nije naao Svlviju. Lice mu je bilo kruto i melankolino, glava mu je bila pognuta, ovratnik kaputa podignut, dok je hodao prometnom ulicom. Smravio je a pod-buhle su mu oi gledale ispitljivo. Otvorivi vrata svog apartmana u hotelu, ue, prilino naglo, u dnevnu sobu koju je dijelio sa sestrom. I tu iznenada zastane, zaustavljen prizorom koji

se pred njim ukazao. U oduevljenom zagrljaju na kauu su sjedili Steve i Connie. Lewis je stajao neveselo promatrajui taj prizor. U obinim prilikama to bi ga neoekiva225 no otkrie obradovalo. Sada, u njegovom vlastitom oajanju, raalostilo ga je. Tiho se okrene da izae. Ali ga Connie primijeti. Ona se trgne i pocrveni od neprilike. A Ste-ve, crven kao i njegova draga, pone namjetati kravatu. Promrmlja: Nismo uli kad si uao, Lewis. Ja ovaj koliko je sati? Connie prie Lewisu i uzme revere njegova kaputa u obje ruke. Gledajui gore prema njemu ree glasom u kojem je ljubav bila oita: Nismo ti sada htjeli rei bojei se ... bojei se da te ne raalostimo. Naravno! povie Steve, zavalivi se na kau i pripalivi cigaretu. Nismo htjeli nau osobnu sreu nametati tvojoj boli. Lewis se prisili na smijeak. Poljubi Connie u obraz, pograbi Steveovu ruku. Dajte da vam estitam. Premda moram priznati da nikad nisam pomislio da e vae natezanje ovako zavriti. Steve zakoluta oima. Jo nije zavrilo: tek je poelo. Ona e me ubiti prije nego to bude gotovo. U svakom sluaju, dobro mi stoji crnina ree Connie. Nemoj se uzalud nadati, anele moj. Ja u te zadaviti prije smrti. Bit e potrebno da za to doe kui ree Connie mirno. Valjda ne misli da u dozvoliti da ovjek za kojeg se udaj em ostane u Evropi u ovakvim vremenima. Normandie odlazi slijedeeg tjedna. Sto kae na to, Lewis? Ne misli li da smo ve dosta dugo odsutni od kue? Zavlada utnja. Od onog asa kad je progovorila, Connie nije skidala oiju s Lewisa. A i Steve ga je gledao upitno. Lewis uzme cigaretu i nemirno ode do prozora. Pa ree konano moda ima pravo, Connie. Ti i Steve moete poi brodom. Ali no mislim da u ja ostati jo neko vrijeme. Ali, Lewis bunio se Steve zabrinutim glasom. Ne moe vjeno tako. Nitko ne zna gdje je Svlvia. Moda e je morati traiti itavog ivota. A to onda? Ima pravo, Lewis doda Connie ozbiljno. Ja znam da je ti voli. Ali mora misliti i na druge stvari na tvoj posao, tvoje prijatelje, na sebe. U tomu i jest potekoa Lewis konano odgovori. Ja i mislim na sebe. Zavlada utnja. Connie i Steve izmijene poglede. Tada Connie potrese glavom kao da hoe rei da je sve beznadno. Lewis nije nikad ranije bio tako potpuno utuen. Baci se na stolicu. 226 227Iznenada, dok je sjedio nepomino, pridravajui glavu rukama, na vratima se zauje glasno kucanje. Lewis nije ak ni oi podigao, ali Steve povie: Naprijed. Uu dva ovjeka. Jedan je bio nepoznat, uglat lik u tamnom odijelu drugi, oito uzbuen, bio je ovjek koji se nazivao Oberholler. Detektiv kucne petama i otro se nakloni a lice mu je sjalo od nekog vrlo vanog osjeaja. Brzo progovori: Oprostite to vam smetamo. Ali smatrali smo da je to potrebno, vrlo potrebno. Prekine se da bi doao do daha. Dozvolite da vam predstavim Herr Direktora Schustera, iz Beke zalone banke. Uglati se ovjek nakloni. Gospodo, Herr Merrid, doli smo jer je iskrsnula vrlo nezgodna stvar. Kakva stvar? upita Lewis, po prvi put pokazujui zanimanje. Evo ovo izjavi detektiv: Vi ste u potpunosti namirili dug Bekoj zalonoj u pogledu dva draga kamena. Moji klijenti, ako mogu tako kazati, bili su u poneto neobinim okolnostima naroito zahvalni uglati se ovjek ponovno nakloni za namirenje u gotovom. A sada molimo vas pogledajte! 228 Detektiv stane traiti po svom unutarnjem depu i izvadi smotak jelenje koe. Otvori ga uzbuenim prstima.

Poivajui na mekoj utoj koi, poput mirnih, zelenih oiju, bila su dva ogromna, savrena smaragda. Doista je bilo udno vidjeti, konano, ta dva fantomska draga kamena koji su promijenili njihov vlastiti ivot i ivote mnogih drugih. O boe! proape Connie. Kako su lijepi. Da, gospoo, lijepi su ree Herr Direktor Schuster nesretno. To su nai povijesni smaragdi. Pustimo sada povijest ree Lewis napetim glasom. Gdje ste ih nali? Uglati ovjek se nakalje i izvue iz depa prsluka malu biljenicu. Isporuila ih je u mom uredu juer u etiri sata i petnaest minuta poslije podne jedna mlada dama, ili moda bih trebao rei mlada ena, koja je rekla da se zove Fraulein Rudi. Kad sam je poeo ispitivati, stala se ponaati krajnje frivolno tvrdei da su joj se dragi kameni udesno pojavili u komadu sapuna za brijanje, da njoj osobno nisu potrebni, budui da se vraa na ugovoreni sastanak sa svojim pogrebnikom na Krie-geralpu. Naravno, odmah sam poslao po ovog 229

naeg dobrog savjetnika. Ali on, dakako, nije mogao nita uiniti. Nikad nisam vidio naeg dobrog prijatelja tako zbunjenog ... Da! povie detektiv, dirnut u svoj profesionalni ponos. Prijee rukom preko vrelog ela. Sve to je reeno tono je. Oito je da je Ullwin na neki nain predao dragulje Fraulein Rudi prije nego to je poginuo. Protiv nje nemamo apsolutno nikakvih dokaza. Molim vas prijeite na ono najvanije ree Lewis nestrpljivo, savlaujui glas to je bolje mogao. Da nastavim ree direktor morali smo pustiti tu mladu enu i primiti smaragde. Namjerno kaem primiti, budui da hm! budui da njihovo nenadano i potpuno neoekivano pojavljivanje stavlja mene i Beku zalonu u vrlo nezgodan poloaj. Kako to mislite? Evo ovako, gospodine. Zbog tekih, vrlo tekih poslovnih uvjeta u dananje vrijeme, ve smo iskoristili onih stotinu tisua ilinga koje nam je isplatio Herr Merrid. Ako bi on zatraio svoj novac budui da su dragulji vraeni, mi bismo, ukratko ... Steve prasne u smijeh. To je zbilja zabavno! Zar ti nije jasno, Lewis? Sad je tvoj red da vri pritisak. 230 Nama to ne izgleda smijeno ree Herr Schuster s nervoznom ukoenou. Naa kua uiva neokaljan ugled. A sada se nalazimo u ozbiljnoj potekoi. Jedino ako . . . Detektiv ga naglo prekine: Nadali smo se da bi Herr Merrid moda bio voljan da smatra ove dragulje svojima. Jednostavnije reeno, da ostavi novac a uzme smaragde. Uzet u ih ree Lewis mirno. Ve sam vam rekao da ih kupujem. Moj dragi, dobri Herr Merrid oduevljavao se direktor, dok mu se preko blijedog lica irio izraz beskrajnog olakanja. To je doista plemenita gesta ... Ni najmanje prekine ga Lewis. Ja elim ove kamenove. elim ih kao uspomenu na ovu pustolovinu. Detektiv istupi i kieno mu urui zamotuljak. Lewis je osjetio izvanredno uzbuenje kad je u ruci drao ta dva hladna zelena kamena. Gledao ih je s mranom oaranou. Mislio je: Jednog u dati Connie kao vjenani dar. Drugog u zadrati, za svaki sluaj, moda e mi jednog dana ustrebati. Tada iznenada povie: Sto je ovo?! U naboru mekog konatog ovoj a leao je komadi papira.

231 Neto to bi vam moglo biti dragocjenije od dragulja. Detektiv znaajno kimne. U svakom sluaju pripada vama. Ali sada vam dvostruko pripada. S udnim stezanjem srca Lewis uzme papir. Odmah je vidio da je to kratka poruka upuena njemu. Proitao je adresu, a ispod nje: Ako vas jo uvijek zanima ono to ste traili, savjetujem vam da se obratite na broj 5-C, na gornjoj adresi. To je lijep stan s krasnim vidikom. Stanar je kod kue poslije est sati radnim danom i itav dan blagdanom. Vaa prijateljica iz Gasthofa. Rudi. Oamuen, Lewis ponovno proita obavijest. Tada mu poput bljeska sine njeno znaenje. Povie i bez jedne rijei pojuri prema vratima. Hej! povie Steve. Je li poludio? Lewis, Lewis! povie Connie zaboravio si eir. Detektiv se trudio da sakrije smijeak. Ne mislim da se va brat brine za svoj eir. Dobroudno potape Connie po ruci. Ali nemojte se brinuti, moja draga mlada gospoo nee se prehladiti. 232

OSAMNAESTO POGLAVLJE Bez eira Lewis je jurio ulicama. Nije znao gdje se nalazi adresa koju mu je Rudi dala. Ali konano, od nekog starijeg ovjeka, dobije suvisle upute. Nakon sata otrog hoda, doao je do Schonbrunskog rajona; i tu, nedaleko od palae, doao je do prijatnog starinskog trga u sredini kojeg je bio vrt a naokolo visoke kue koje su izgubile svoj prvotni sjaj i koje su moda bile otrcane, a i vrijeme ih je otetilo, ali su ipak jo uvijek bile harmonine i lijepe. Lako je bilo nai broj pet. Poput veine ostalih zgrada i ta je kua bila pretvorena u stambenu zgradu. Uz elektrino zvonce sumnjivog izgleda bile su napisane rijei: Frau Gestner, pazikua. Dok mu je srce ivo kucalo, Lewis pritisne zvonce. as kasnije ponovno ga pritisne. Ali, krivicom Frau Gestner ili zvonca, nije bilo odgovora. 235Ne mogavi se vie suzdrati, Lewis otvori vrata i ue u goli hodnik. Pojuri uz kamene stepenice do treeg kata; i tu, na vratima, ugleda broj: 5C. Pokuca na vrata. Iznutra, nadjaavajui udaranje u njegovim uima, uo je ustrajno kucanje pisaeg stroja. Tada glas koji bi prepoznao meu milijun glasova povie: Naprijed. Okrene kvaku i ue. Svlvia je sjedila za stolom uz prozor, nagnuta nad svojim strojem. Lea su joj bila okrenuta prema njemu, i nije se osvrnula. Pokraj nje je bio slikarski stalak na kojem je bilo nekoliko skica, arenih likova i crtea za reklamu, naslovna strana nekog ilustriranog asopisa. Kad ju je ugledao, sva ga njegova urba, sva nestrpljivost napusti. Postane nervozan poput djearca. Bila je nedvojbeno mravija nego onda kad ju je posljednji put vidio. Izgledala je tek kao vlastita sjena. Proe nekoliko sekunda. Tada ona ree mirnim glasom, jo se uvijek ne osvrui: Stavite negdje ruak, Frau Gestner. Bilo gdje. Zastane. Danas moram otpremiti ove crtee. On se ne pomakne. Iznenada ga spopadne panika zbog njegova poloaja, smrtni strah da je ne 236 preplai. Iznenada kao da je uvidjela da u sobi nije pazikua. Ispravi se i sjedne vrlo uspravno i ukoeno. Tada se polako okrene. Tiho vrisne, a povik

joj zapne u grlu. Zavlada duga tiina. Onaj ukoeni izraz, ozbiljan i strpljiv, polako joj se vrati na lice. Proape: Niste trebali dolaziti ovamo. Izgledalo je kao da se povlai u sebe, time spreavajui njegov poriv da je uzme u naruaj. On odgovori: Traim vas sve od onog jutra u Breintze-nu, Svlvia; morao sam vas nai. Instinktivno potrese glavom. Time samo pogoravamo stvari za nas oboje. Za nas oboje? On ponovi njene rijei. Treba li to znaiti da ni vi niste ravnoduni? Ona odvrati oi, tada ih odluno podigne prema njemu. Bolje je da pogledamo istini u oi, Lewis. Govorila je polako i tuno. Nije vano da li sam ja ravnoduna ili nisam. Vi znate onu sjenku koja lei meu nama. Ne mislim Karla. S tim je sve gotovo. Ja mislim na novac, na cijenu koju ste platili da zatakate prljavo zlodjelo mog oca. Oh teko mi je o njemu tako govoriti; svaki dan mi nedostaje ali to je istina usprkos svemu. Kako su stvari ispale, izgleda kao da sam novac ukrala od vas. Eto tako ja gledam na 237

to, Lewis. I to ne bih mogla nikada, nikada zaboraviti. Recite mi jednu stvar zamoli on. Da li vam je doista stalo do mene? Jo ga je uvijek netremice gledala. Ja vas ljubim. Nikoga drugog neu ljubiti cijelog svog ivota. Prome ga osjeaj velike sree. Njegove je nervoze nestalo. Progovori mirno: A namjeravate jedino ostati ovdje uludo gubei vrijeme ... Ona ga prekine, protestirajui uzbueno. Ne gubim vrijeme uludo. Radim. I dalje u raditi. Oh, ne zaraujem mnogo. Ali jednog bih dana mogla imati dovoljno da vratim ... Novac za ukradene smaragde? Ovog joj je puta on upao u rije. Da, za ukradene smaragde ree ona i ponikne glavom. Na njegovim se usnama javi slabaan smijeak. Ba teta. Zastane. Znate, jutros su mi isporuili te smaragde, posredstvom Frau-lein Rudi. Ona jako problijedi; ruke joj polete prema grlu. Kao samoj sebi proape: Dakle zbog toga je bila ovdje? Nedvojbeno. Govorio je radosno. 238 Zavlada duga utnja. Kad joj je postalo jasno puno znaenje njegova objanjenja, porume-ni, tada ponovno problijedi. Ponikne pogledom. Pone uzbueno vrtiti komadi vune koji je virio iz jednostavnog sivog dempera to ga je imala na sebi. Da li sada razumijete? ree on. Nita mi ne dugujete. Bila je potrebna samo ta posljednja blaga ironija da joj vrele suze poteku niz obraze. Idueg asa, premda ni jedno od njih nije znalo kako se to dogodilo, bila mu je u naruju. Oh, Lewis jecala je ne zna kakvu sam agoniju, kakvo ponienje pretrpjela. I cijelo to vrijeme ti si mi toliko nedostajao da sam mislila da e mi srce pui. Njena je glava leala na njegovoj ruci; bila je poput djeteta koje je napokon nalo utoite. Drei je vrsto uza se ljubio joj je usne. A kroz suze ona mu se smijeila.

239 DEVETNAESTO POGLAVLJENormandie se spremala da otplovi za New York. Bilo je kasno popodne a fina kia je tiho padala, zamagljujui dugaki lukobran Cherbourga i tamno nazubljeni obris grada. Na palubi neizbjena zbrka tvorila je predigru za odlazak velikog broda. Posljednji brodi je pristao uz veliki brod do vozei poslednje putnike i njihovu osobnu prtljagu. Gornje su palube bile mokre a na njima se nalazilo samo nekoliko ustrajnih etaa. Ali dolje, u blistavo osvjetljenim hodnicima, vladalo je veselje i velika zbrka.

Konobari u bijelim bluzama brzo su se kretali sa cvijeem, brzojavima, koarama voa. Naokolo su lutali elegantni ljudi, traei svoje kabine ili kabine svojih prijatelja. Cuo se razgovor, smijeh, neizbjena jeka epa izbaenog iz boce. Ukratko, predigra uspjenom putovanju. 243U svojoj kabini na B-palubi, Connie je veselo ispitivala opremu sa svom sitniavou novopeene mlade, dok je Steve leao izvaljen na kauu, promatrajui je lijeno. Zna rekao je moram priznati da je sasvim lijepo to se vraam kui. Sa mnom ispravi ga Connie. Naravno, s tobom sloi se Steve. I sa Lewisom i Svlvijom. Zaista mi pravi divne komplimente, dragi. Ali ipak se slaem da je lijepo to smo svi zajedno. Putovanje bi sigurno trebalo biti ugodno. Steve zapali cigaretu i ispue dug mlaz dima iz kuta ustiju. Sad kad sam se prienio u tvoju obitelj, Connie, mislim da mogu govoriti ono to mislim. Ovaj tvoj brat je odlian momak. Drago mi je da je sve dobro ispalo za njega. Bilo je vrlo dareljivo od njega to ti je dao jedan od onih smaragda. To je bila Svlvijina ideja, dragi. Zaklela bih se da je Lewis elio da ona zadri oba kamena. Zna, Connie, kad promislim, ima samo jedna stvar koju alim. Sto to? 244 1 Na vratima se zauje kucanje i Lewis i Syl-via uu u kabinu, blistajui od sree. Lewis ree: Trebali bismo biti gore na palubi dobacujui posljednji romantini pogled Evropi obasjanoj mjeseinom. Ali mjeseine nema. ini mi se da nam je svima pomalo dosta Evrope. Pomislio sam da bismo umjesto da idemo na palubu mogli ovdje popiti aicu. Velianstvena misao, Lewis odobravao je Steve. Kao da je dola iz moje vlastite glave. to e tko piti? Ne ustajui, Steve posegne za telefonom pokraj kreveta i narui pie. Upravo smo govorili nastavi Connie i ja zna kako se ve razgovaraju brani parovi o itavoj toj pustolovini. Bilo je prilino zabavno u svoje vrijeme. Samo me jedna stvar alosti. On dobaci Svlviji pogled kao da se njime eli ispriati. To je profesor. Oh, moda je bio prepredenjak i varalica ali ovjek ga je morao voljeti. Meni se vrlo svidio. Zao mi je to ga vie nema. uti! proiti Connie, gledajui Sylvi-ju koja je problijedila kad je spomenut njen otac. Ja govorim iskreno, i Svlvia to zna. Ja sam volio starca premda me je ogulio na pokeru. 245Predlaem da nazdravimo njegovoj uspomeni kad stigne pie. Barem je umro valjano. Vae pie, gospodine. Neopaeno konobar je uao u kabinu nosei pun posluavnik. Nakon to je vrlo paljivo sasluao posljednji dio Steveovog govora, okrunio ga time to se blago i pravovremeno umijeao. Hvala ree Steve. Tada, okrenuvi se, skoro se onesvijesti. Sve su se oi sa zaprepatenjem uprle u konobara, koji je stajao uljudan, elav i demekast, vrlo uredan u bijeloj bluzi, ponizno i ljubazno ih gledajui, pravi savreni sluga. Oe! povie Svlvia drhtavim glasom. Da, dijete moje, to sam ja, tvoj nevrijedni roditelj izjavi profesor, obgrlivi je oko ramena s muevnom poniznou. Steve je mahao po zraku kao da eli odagnati duha. Nije mogue da ste to vi. Vi ste mrtvi. Trebao bih biti, moj dragi mladiu odgovori profesor, diui oi prema nebu. Trebao bih biti da nije bilo uzvienog milosra Providnosti. Nisam bio, kao to ste svi zamiljali, uniten lavinom. Lavina me je samo gurnula nastranu. Moda se sjeate onog ganutljivog stiha pjesnika ije sam ime zaboravio: Slamka u oluji, ep u bujici. To sam, ukratko, bio ja. Ali, 246

dragi mladiu, Bog me je potedio! Ah, da, doista me potedio! I nakon nevjerojatnih napora uspjelo mi je pobjei u Francusku. Kad sam u Continental Dispatchu proitao radosnu vijest o vaem dvostrukom vjenanju i o vaoj namjeri da putujete Normandijom, uspjelo mi je dobiti vrlo skromno mjesto na brodu, kako bih doivio veliku sreu da se ponovno sastanem sa svima vama i, moda, kao preobraena dua, stupim u nov i bolji ivot na tom velikom amerikom kontinentu kamo idete. Nastane kratka utnja; tada se iznenada Con-nie zahihoe. Slijedeeg su se asa svi smijali. Kad je to prolo, Lewis prui ruku. No, sad ste ovdje, profesore. I nama je svima drago to vas vidimo. I ja u vam pomoi. Ali zapamtite ... Steve odluno upadne: Morate ivjeti poteno. Profesor poloi ruku na trbuh. Obeavam, dragi mladiu, sa svim osjeajem svog prepunog srca, da u ak ako budemo zajedno igrali poker biti pravi arkan-el. Sagnuvi se napuni jo jednu au i podigne je. A sada mogu li, s vaim doputenjem, predloiti zdravicu. Za budunost! Neka bude sretna i potena za sve nas! Priekavi dok svi ne uzmu ae, profesor 247

ispije svoje pie/i sveano namigne nebu. s-.

A. J. Cronin AROBNI SNIJEG Izdava Nakladni zavod Matice hrvatske Zagreb, Ulica Matice hrvatske 2 Za izdavaa Pero Budak Oprema Alfred Pal Tisak. Rijeka tiskara, Rijeka 1976.