MMF - Z.glumac

MATEMATI
CKE METODE FIZIKE

UVOD
Zvonko Glumac
Osijek, 2007
v
Mathematics is part of physics.
Vladimir Igorevich Arnold
vi
Sadrzaj
1 Poopceni koordinatni sustav 1
1.1 Denicija poopcenog koordinatnog sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2 Operator gradijenta u poopcenom koordinatnom sustavu . . . . . . . . . . 6
1.3 Operator divergencije u poopcenom koordinatnom sustavu . . . . . . . . . 8
1.4 Operator rotacije u poopcenom koordinatnom sustavu . . . . . . . . . . . 10
1.5 Laplasijan skalarnog polja u poopcenom koordinatnom sustavu . . . . . . . 12
1.6 Laplasijan vektorskog polja u poopcenom koordinatnom sustavu . . . . . . 13
1.7 Elipticki koordinatni sustav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2 Funkcije kompleksne varijable 1 17
2.1 Kompleksna algebra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
2.2 Derivacija kompleksne funkcije:
Cauchy - Riemannovi uvjeti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2.3 Integral kompleksne funkcije: Cauchyjev integralni teorem . . . . . . . . . 29
2.4 Cauchyjeva integralna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
2.4.1 Primjena u teoriji potencijala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
2.4.2 Cauchyev integral i derivacija funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.5 Razvoj kompleksne funkcije u red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.5.1 Taylorov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
2.5.2 Analiticko produljenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
2.5.3 Polovi funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
2.5.4 Laurentov razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.6 Preslikavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
2.6.1 Konformno preslikavanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
3 Funkcije kompleksne varijable 2 67
3.1 Singulariteti funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3.2 Racun reziduuma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.2.1 Teorem o reziduumima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.2.2 Cauchyjeva glavna vrijednost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.2.3 Pole expansion . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.2.4 Product expansion . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.2.5 Izracunavanje nekih tipova odredenih integrala . . . . . . . . . . . . 77
3.3 Disperzijske relacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
3.4 Metoda najvece strmine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
vii
viii SADR
ZAJ
4 Diferencijalne jednadzbe 95
4.1 Opcenito . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
4.2 Obicne linearne diferencijalne jednadzbe prvog reda . . . . . . . . . . . . . 97
4.3 Obicne linearne diferencijalne jednadzbe drugog reda - homogene . . . . . 101
4.3.1 Singularne tocke diferencijalne jednadzbe . . . . . . . . . . . . . . . 107
4.3.2 Frobeniusov metod - razvoj rjesenja u red . . . . . . . . . . . . . . 109
4.3.3 Frobenius - jednodimenzijski slobodni harmonijski oscilator . . . . . 111
4.3.4 Frobenius - Besselova jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
4.3.5 Frobenius - bitni singularitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
4.3.6 Drugo rjesenje u obliku razvoja u red . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
4.4 Obicne linearne diferencijalne jednadzbe drugog reda - nehomogene . . . . 126
4.4.1 Varijacija konstante . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
4.4.2 OLDJ: Greenove funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
4.5 Parcijalne linearne diferencijalne jednadzbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
4.5.1 Razdvajanje varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
4.5.2 Laplaceova i Poissonova jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
4.5.3 Difuzijska jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
4.5.4 PLDJ: Greenove funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
4.6 Numericka rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
5 Ortogonalne funkcije 155
5.1 Samoadjungirane diferencijalne jednadzbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
5.2 Hermitski operatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163
5.3 Linearno nezavisan skup funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168
5.4 Gram-Schmidtov postupak ortogonalizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170
5.4.1 Potpunost skupa svojstvenih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
5.4.2 Nejednakosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
5.5 Razvoj Greenove funkcije po svojstvenim funkcijama . . . . . . . . . . . . 183
5.6 Greenove funkcije u jednoj dimenziji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
6 Specijalne funkcije 197
6.1 Diracova delta funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
6.2 Gama funkcija (faktorijeli) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
6.2.1 Denicija i osnovna svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
6.2.2 Digama i poligama funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
6.2.3 Stirlingovi redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
6.2.4 Beta funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
6.2.5 Nepotpune gama funkcije i s njima povezane funkcije . . . . . . . . 214
6.3 Besselove funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215
6.3.1 Besselove funkcije prve vrste J
(x) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215
6.3.2 Ortogonalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
6.3.3 Neumannove funkcije, Besselove funkcije druge vrste N
(x) . . . . . 227
6.3.4 Hankelove funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227
6.3.5 Modicirane Besselove funkcije I
(x) i K
(x) . . . . . . . . . . . . . 227
6.3.6 Asimptotski razvoji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227
6.3.7 Sferne Besselove funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227
6.4 Legendreovi polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228
6.4.1 Funkcija izvodnica (generatrisa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228
SADR
ZAJ ix
6.4.2 Rekurzije i posebna svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
6.4.3 Ortogonalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241
6.4.4 Alternativna denicija Legendreovih polinoma . . . . . . . . . . . . 251
6.4.5 Pridruzeni Legendreovi polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253
6.4.6 Kugline funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256
6.4.7 Operatori momenta kolicine gibanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260
6.4.8 Adicijski teorem za kugline funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260
6.4.9 Integrali umnoska tri kugline funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 260
6.4.10 Legendreove funkcije druge vrste Q
l
(x) . . . . . . . . . . . . . . . . 260
6.4.11 Vektorske kugline funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260
6.5 Hermiteovi polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261
6.6 Laguerreovi polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 274
6.6.1 Pridruzeni Laguerreovi polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 282
6.7

Cebisevljevi polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296
6.8 Hipergeometrijska funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296
6.9 Konuentna hipergeometrijska funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296
6.10 Specijalne funkcije - sazetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296
7 Fourierovi redovi 299
7.1 Opca svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299
7.2 Prednosti koristenja Fourierovih redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 306
7.3 Primjene Fourierovih redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308
7.3.1 Riemannova zeta funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314
7.3.2 Abelov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317
7.4 Svojstva Fourierovih redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318
7.5 Gibbsova pojava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319
7.6 Diskretne Fourierove preobrazbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 320
8 Integralne preobrazbe 325
8.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325
8.2 Fourierova preobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328
8.2.1 Razvoj Fourierovog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328
8.2.2 Fourierova preobrazba - teorem inverzije . . . . . . . . . . . . . . . 331
8.2.3 Fourierova preobrazba derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 336
8.2.4 Teorem konvolucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338
8.2.5 p reprezentacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
8.2.6 Funkcija transfera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346
8.2.7 Fourierova preobrazba elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . 349
8.2.8 Rjesavanje parcijalnih diferencijalnih jednadzba . . . . . . . . . . . 350
8.3 Laplaceova preobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
8.3.1 Elementarna Laplaceova preobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
8.3.2 Laplaceova preobrazba derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359
8.3.3 Ostala svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 363
8.3.4 Konvolucijski ili faltung teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372
8.3.5 Inverzna Laplaceova preobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 377
8.3.6 Laplaceova preobrazba - rjesavanje parcijalnih diferencijalnih jed-
nadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381
x SADR
ZAJ
9 Integralne jednadzbe 385
9.1 Teorem konvolucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385
10 Varijacijski racun 387
10.1 Jedna ovisna i jedna neovisna varijabla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 387
10.2 Primjene Eulerove jednadzbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 391
10.3 Jedna neovisna i nekoliko ovisnih varijabla . . . . . . . . . . . . . . . . . . 393
10.4 Jedna ovisna i nekoliko neovisnih varijabla . . . . . . . . . . . . . . . . . . 397
10.5 Vise od jedne ovisne i vise od jedne neovisne varijable . . . . . . . . . . . . 400
10.6 Lagrangeovi mnozitelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 401
10.7 Varijacije uz uvjete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 405
10.8 Rayleigh-Ritzova varijacijska tehnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 411
11 Kaos 419
11.1 Logisticko preslikavanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419
11.2 Fraktali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 436
Ovo su biljeske s autorovih predavanja iz kolegija Matematicke metode zike, sa petog
semestra profesorskog smjera studija zike sveucilista u Osijeku. Biljeske nisu strucno
recenzirane i daju se na uvid studentima kao orjentacija za pripremanje ispita.
Sva prava pridrzana.
xi
xii SADR
ZAJ
Predgovor
Cilj ove knjige je olaksati pracenje predavanja i polaganje ispita iz kolegija Matematicke
metode zike, studentima zike sveucilista u Osijeku.
Za njezino pracenje je dovoljno elementarno poznavanje vektorskog i integro-diferencijanog
racuna, kao i osnovnih pojmova opce zike.
Iz svojeg visegodisnjeg rada sa studentima, autor je dosao do nedvojbenog zakljucka da
opsirnost knjige nikako ne moze biti njezin nedostatak. Stoga su i mnoga objasnjenja,
racuni i izvodi dani dosta detaljno, uz izostanak samo najelementarnijih algebarskih ma-
nipulacija.
Vise detalja o pojedinim temama obradenim u ovoj knjizi, zainetersirani citatelj moze
naci u nekoj od knjiga navedenih u popisu literature.
Napomena:
Pojavljivanje u tekstu imenica kao sto su citatelj, student i slicnih, podrazumjeva i osobe
zenskog i osobe muskog spola, dakle: citateljica, studentica i slicno.
u Osijeku, prosinca 2005.
Autor
xiii
Poglavlje 1
Poopceni koordinatni sustav
1.1 Denicija poopcenog koordinatnog sustava
Polozaj tocke u trodimnezijskom prostoru je jednoznacno odreden zadavanjem tri broja
(koordinate) koji, uz dodatna pravila za njihovo odredivanje, jednoznacno opisuju polozaj
tocke u prostoru. Te tri koordinate zajedno s pravilima za njihovo odredivanje, nazivamo
koordinatnim sustavima. Do sada smo se upoznali s tri
1
koordinatna sustava: pravo-
kutnim, sfernim i cilindricnim, a u ovom odjeljku cemo problemu koordinatnog sustava
prici nesto opcenitije. Opcenito cemo koordinate oznaciti s q
1
, q
2
i q
3
. Njihova veza s
pravokutnim koordinatama je oblika
x = x(q
1
, q
2
, q
3
), y = y(q
1
, q
2
, q
3
), z = z(q
1
, q
2
, q
3
), (1.1)
q
1
= q
1
(x, y, z), q
2
= q
2
(x, y, z), q
3
= q
3
(x, y, z).
Za sferni koordinatni sustav, to su relacije
x = r sin cos , r =
x
2
+ y
2
+ z
2
,
y = r sin sin , = arccos
z
x
2
+ y
2
+ z
2
, (1.2)
z = r cos , = arctan
y
x
,
a za cilindricni koordinatni sustav, to su relacije
x = cos , =
x
2
+ y
2
,
y = sin , = arctan
y
x
, (1.3)
z = z.
Koordinatnom linijom nazivamo skup tocaka u prostoru za koje su dvije koordinatne
konstantne, a treca se mijenja. Jedinicnim vektorima q
j
nazivamo vektore jedninicnog
iznosa koji leze na tangenti koordinatne linije (u danoj tocki) i imaju smjer porasta j-te
koordinate. Ako zelimo da vektori q
j
budu bazni vektori, pokazat cemo da se preobrazbe
(1.1) ne mogu odabrati proizvoljno, vec moraju zadovoljavati odredene uvjete.
Koordinatnom polohom cemo nazivati skup tocaka u prostoru, za koje su dvije koor-
dinate promjenjive, a treca je konstantna.
Povezimo bazne vektore pravokutnog i poopcenog koordinatnog sustava. Polazeci od
1
Vidjeti npr. u [?].
1
2 POGLAVLJE 1. POOP
CENI KOORDINATNI SUSTAV

radij-vektora u pravokutnoj bazi r = x x + y y + z z , izracunajmo (dr)
2
dr = dx x + dy y + dz z (dr)
2
= dx
2
+ dy
2
+ dz
2
.
No, pravokutne koordinate su, preko (1.1), dane kao funkcije poopcenih, pa je zato
dx =
x
q
1
dq
1
+
x
q
2
dq
2
+
x
q
3
dq
3
,
dy =
y
q
1
dq
1
+
y
q
2
dq
2
+
y
q
3
dq
3
,
dz =
z
q
1
dq
1
+
z
q
2
dq
2
+
z
q
3
dq
3
.
Uvrstavanje gornjih parcijalnih derivacija u izraz za (dr)
2
, daje kvadrat diferencijalne
promjene radij-vektora izrazen preko promjene poopcenih koordinata. Taj se izraz moze
pregledno napisati pomocu Lam
e-ovih parametara ili faktora skale, h

j
i h
i,j
, koji su
denirani na slijedeci nacin
h
1
=
_
x
q
1
_
2
+
_
y
q
1
_
2
+
_
z
q
1
_
2
,
h
2
=
_
x
q
2
_
2
+
_
y
q
2
_
2
+
_
z
q
2
_
2
, (1.4)
h
3
=
_
x
q
3
_
2
+
_
y
q
3
_
2
+
_
z
q
3
_
2
,
h
i,j
=
x
q
i
x
q
j
+
y
q
i
y
q
j
+
z
q
i
z
q
j
, i, j = 1, 2, 3.
Primjetimo da je h
i,j
= h
j,i
i da je h
i,i
= h
2
i
. Tako je npr. za sferni (SKS) i cilindricni
(CKS) koordinatni sustav
SKS : q
1
= r, q
2
= , q
3
= ,
h
1
= 1, h
2
= r, h
3
= r sin ,
CKS : q
1
= , q
2
= , q
3
= z,
h
1
= 1, h
2
= , h
3
= 1.
Primjer: 1.1 Pokazite da je u sfernom i cilindricnom koordinatnom sustavu h
i,j
= 0 za
i = j.
R:
1.1. DEFINICIJA POOP
CENOG KOORDINATNOG SUSTAVA 3

Pomocu Lame-ovih parametara, (dr)
2
se moze pregledno napisati kao
(dr)
2
= h
2
1
dq
2
1
+ h
2
2
dq
2
2
+ h
2
3
dq
2
3
+ 2 h
1,2
dq
1
dq
2
+ 2 h
1,3
dq
1
dq
3
+ 2 h
2,3
dq
2
dq
3
.
Fizicko znacenje Lamee-ovih parametara jeste duljina pomaka duz odredene poopcene
koordinate. Neka se mijenja samo koordinata q
j
(a preostale dvije su konstantne). Tada
je
(dr)
2
= h
2
j
dq
2
j
dr = h
j
dq
j
q
j
.
Sada, pomocu skalarnog umnoska, lako mozemo izracunati kosinuse kutova koje jedinicni
vektor q
j
zatvara s baznim vektorima pravokutnog koordinatnog sustava. Ako se mijenja
samo q
j
koordinata, tada je
dr =
_
h
j
dq
j
q
j
/ x
dx x + dy y + dz z =
x
q
j
dq
j
x +
y
q
j
dq
j
y +
z
q
j
dq
j
z / x
Skalarni umnozak daje kosinus kuta izmedu baznih vektora: q
j
x = cos( q
j
, x)
h
j
dq
j
cos( q
j
, x ) =
x
q
j
dq
j
cos( q
j
, x ) =
1
h
j
x
q
j
.
Slicnim postupkom se i za kutove izmedu q
j
i y i z dobije
cos( q
j
, y ) =
1
h
j
y
q
j
, cos( q
j
, z ) =
1
h
j
z
q
j
Gornje rezultate mozemo pregledno prikazati slijedecom tablicom
x y z
q
1
1
h
1
x
q
1
1
h
1
y
q
1
1
h
1
z
q
1
q
2
1
h
2
x
q
2
1
h
2
y
q
2
1
h
2
z
q
2
(1.5)
q
3
1
h
3
x
q
3
1
h
3
y
q
3
1
h
3
z
q
3
,
ili matricno
_
_
q
1
q
2
q
3
_
_
= M
_
_
x
y
z
_
_
, M =
_
_
1
h
1
x
q
1
1
h
1
y
q
1
1
h
1
z
q
1
1
h
2
x
q
2
1
h
2
y
q
2
1
h
2
z
q
2
1
h
3
x
q
3
1
h
3
y
q
3
1
h
3
z
q
3
_
_
. (1.6)
4 POGLAVLJE 1. POOP

Iz tablice 1.5 je lako ocitati i inverznu relaciju
_
_
x
y
z
_
_
= M
T
_
_
q
1
q
2
q
3
_
_
, M
T
=
_
_
1
h
1
x
q
1
1
h
2
x
q
2
1
h
3
x
q
3
1
h
1
y
q
1
1
h
2
y
q
2
1
h
3
y
q
3
1
h
1
z
q
1
1
h
2
z
q
2
1
h
3
z
q
3
_
_
(1.7)
pa zakljucujemo da mora vrijediti
_
_
q
1
q
2
q
3
_
_
= M
_
_
x
y
z
_
_
= MM
T
_
_
q
1
q
2
q
3
_
_
,
_
_
x
y
z
_
_
= M
T
_
_
q
1
q
2
q
3
_
_
= M
T
M
_
_
x
y
z
_
_
,
tj. da mora biti
M M
T
= M
T
M = 1.
Izracunajmo najprije dijagonalne elemente M M
T
:
(1, 1) :
_
1
h
1
x
q
1
_
2
+
_
1
h
1
y
q
1
_
2
+
_
1
h
1
z
q
1
_
2
=
1
h
2
1
_
_
x
q
1
_
2
+
_
y
q
1
_
2
+
_
z
q
1
_
2
_
= (1.4) = 1,
(2, 2) :
_
1
h
2
x
q
2
_
2
+
_
1
h
2
y
q
2
_
2
+
_
1
h
2
z
q
2
_
2
=
1
h
2
2
_
_
x
q
2
_
2
+
_
y
q
2
_
2
+
_
z
q
2
_
2
_
= (1.4) = 1,
(3, 3) :
_
1
h
3
x
q
3
_
2
+
_
1
h
3
y
q
3
_
2
+
_
1
h
3
z
q
3
_
2
=
1
h
2
3
_
_
x
q
3
_
2
+
_
y
q
3
_
2
+
_
z
q
3
_
2
_
= (1.4) = 1,
Od nedijagonalnih elemenata cemo izracunati samo jedan primjer, koji je zatim lako
poopciti i na ostale nedijagonalne elemente
(1, 2) :
1
h
1
h
2
_
x
q
1
x
q
2
+
y
q
1
y
q
2
+
z
q
1
z
q
2
_
= (1.4) =
h
1,2
h
1
h
2
i slicno za ostale nedijagonalne elemente. Ocito je da relacija M M
T
= 1, vodi na
zahtjev
h
i,j
= 0, i = j. (1.8)
Proizvoljni vektor v mozemo razviti i po pravokutnoj i po poopcenoj bazi
v = v
x
x + v
y
y + v
z
z = v
1
q
1
+ v
2
q
2
+ v
3
q
3
.
Pomocu relacija (1.6) i (1.7) koje povezuju obje baze, lako je dobiti i veze medu kompo-
1.1. DEFINICIJA POOP
CENOG KOORDINATNOG SUSTAVA 5

nentama vektora u tim bazama
_
_
v
1
v
2
v
3
_
_
= M
_
_
v
x
v
y
v
z
_
_
,
_
_
v
x
v
y
v
z
_
_
= M
T
_
_
v
1
v
2
v
3
_
_
.
Potrazimo koje uvjete moraju zadovoljavati Lame-ovi parametri, pa da q
j
cine desnu bazu
trodimenzijskog prostora. Da bi se izvelo, treba dokazati dvije stvari:
(1) da cine potpun skup, tj. da se svaki vektor prostora moze prikazati kao linearna kom-
binacija vektora baze, i (2) da su ortonormirani).
Potpunost: ... dovrsiti ....
Ortonormiranost: q
i
q
j
=? =
i,j
.
Sukladno relacijama (1.5) i ortonormiranosti vektora x , y , z , skalarni umnozak q
i
i q
j
je
q
i
q
j
=
_
1
h
i
x
q
i
x +
1
h
i
y
q
i
y +
1
h
i
z
q
i
z
_
_
1
h
j
x
q
j
x +
1
h
j
y
q
j
y +
1
h
j
z
q
j
z
_
=
1
h
i
h
j
_
x
q
i
x
q
j
+
y
q
i
y
q
j
+
z
q
i
z
q
j
_
= (1.4) =
h
i,j
h
i
h
j
= (1.8) = 0.
pa q
j
cine ortonormiran skup. Uz ovaj uvjet je
dr = h
1
dq
1
q
1
+ h
2
dq
2
q
2
+ h
3
dq
3
q
3
, (dr)
2
= h
2
1
dq
2
1
+ h
2
2
dq
2
2
+ h
2
3
dq
2
3
.
Pokazimo jos i da vektori q
j
cine desnu bazu, tj. da vrijede relacije
q
1
q
1
= 0, q
1
q
2
= q
3
, q
1
q
3
= q
2
,
q
2
q
1
= q
3
, q
2
q
2
= 0, q
3
q
3
= q
1
,
q
3
q
1
= q
2
, q
3
q
2
= q
1
, q
3
q
3
= 0.
Izravnim uvrstavanjem se dobiva
q
j
q
j
=
_
1
h
j
x
q
j
x +
1
h
j
y
q
j
y +
1
h
j
z
q
j
z
_
_
1
h
j
x
q
j
x +
1
h
j
y
q
j
y +
1
h
j
z
q
j
z
_
= = 0
Za i = j se dobiva
q
i
q
j
=
_
1
h
i
x
q
i
x +
1
h
i
y
q
i
y +
1
h
i
z
q
i
z
_
_
1
h
j
x
q
j
x +
1
h
j
y
q
j
y +
1
h
j
z
q
j
z
_
=
1
h
i
h
j
__
y
q
i
z
q
j
z
q
i
y
q
j
_
x +
_
z
q
i
x
q
j
x
q
i
z
q
j
_
y +
_
x
q
i
y
q
j
y
q
i
x
q
j
_
z
_
.
Lako se pokazuje da je q
i
( q
i
q
j
) = q
j
( q
i
q
j
) = 0. Npr.
q
i
( q
i
q
j
) =
1
h
2
i
h
j
_
x
q
i
_
y
q
i
z
q
j
z
q
i
y
q
j
_
+
y
q
i
_
z
q
i
x
q
j
x
q
i
z
q
j
_
+
z
q
i
_
x
q
i
y
q
j
y
q
i
x
q
j
__
= 0.
To znaci da je vektor q
i
q
j
okomit i na q
i
i na q
j
, pa zbog ortonormiranosti mora biti
6 POGLAVLJE 1. POOP

jednak q
k
za k = i, j, predznak plus dolazi ako vektori cine desnu bazu, a predznak
minus, ako cine lijevu bazu (? uvesti tenzor
ijk
). dovrsiti
Primjer: 1.2 Parabolicni koordinatni sustav: pokazite da izbor koordinata
q
1
= r + z, q
2
= r z, q
3
= arctan
y
x
,
vodi na ortonormiranu bazu q
j
.
R: dodati sliku i dovrsiti
Neka proizvoljni vektor v ovisi o vremenu t
v(t) = v
1
(t) q
1
(t) + v
2
(t) q
2
(t) + v
3
(t) q
3
(t),
Izracunajmo njegovu vremensku derivaciju
dv(t)
d t
=
d v
1
d t
q
1
+
d v
2
d t
q
2
+
d v
3
d t
q
3
+ v
1
d q
1
d t
+ v
2
d q
2
d t
+ v
3
d q
3
d t
.
Lako je opcenito pokazati da je derivacija jedinicnog vektora okomita na sam vektor:
derivacijom uvjeta normiranosti slijedi
q
j
q
j
= 1,
_
d
d t
d q
j
d t
q
j
+ q
j
d q
j
d t
= 0 2 q
j
d q
j
d t
= 0 q
j

d q
j
d t
.
Iz ovoga zakljucujemo da derivacija vektora q
j
lezi u ( q
i
, q
k
) ravnini
d q
j
d t
= q
i
+ q
k
, , = const.
1.2 Operator gradijenta u poopcenom koordinatnom sustavu
Neka je zadana skalarno polje poopcenih koordinata, s(q
1
, q
2
, q
3
). Zadatak je naci gradijent
tog polja u poopcenom koordinatnom sustavu. Zapocet cemo s onime sto znamo, a to je
gradijent u pravokutnom koordinatnom sustavu
grad s =

s =
_
x

x
+ y

y
+ z

z
_
s = x
s
x
+ y
s
y
+ z
s
z
.
1.2. OPERATOR GRADIJENTA U POOP
CENOM KOORDINATNOM SUSTAVU 7

Sada, prema (1.1), pravokutne koordinate shvacamo kao funkcije poopcenih
s = x
s
x
+ y
f
y
+ z
s
z
= x
_
s
q
1
q
1
x
+
s
q
2
q
2
x
+
s
q
3
q
3
x
_
+ y
_
s
q
1
q
1
y
+
s
q
2
q
2
y
+
s
q
3
q
3
y
_
+ z
_
s
q
1
q
1
z
+
s
q
2
q
2
z
+
s
q
3
q
3
z
_
=
s
q
1
_
x
q
1
x
+ y
q
1
y
+ z
q
1
z
_
+
s
q
2
_
x
q
2
x
+ y
q
2
y
+ z
q
2
z
_
+
s
q
3
_
x
q
3
x
+ y
q
3
y
+ z
q
3
z
_
=
s
q
1
q
1
+
s
q
2
q
2
+
s
q
3
q
3
, (1.9)
gdje smo s

q
j
oznacili gradijent j-te poopcene koordinate u pravokutnom koordinatnom
sustavu
q
j
= x
q
j
x
+ y
q
j
y
+ z
q
j
z
, j = 1, 2, 3.
No, svaki vektor, pa tako i

q
j
se moze razviti po vektorima baze poopcenog koordinatnog
sustava, tj. mora postojati zapis oblika
q
j
= g
1
q
1
+ g
2
q
2
+ g
3
q
3
.
Zbog ortonormiranosti vektora baze q
j
, komponente razvoja je lako dobiti skalarnim
umnoskom. Tako je
q
1
(
q
1
) = g
1
= q
1
x
q
1
x
+ q
1
y
q
1
y
+ q
1
z
q
1
z
= (1.5) =
=
1
h
1
x
q
1
q
1
x
+
1
h
1
y
q
1
q
1
y
+
1
h
1
z
q
1
q
1
z
=
1
h
1
_
q
1
x
x
q
1
+
q
1
y
y
q
1
+
q
1
z
z
q
1
_
=
1
h
1
q
1
(x, y, z)
q
1
=
1
h
1
.
q
2
(
q
1
) = g
2
=
1
h
2
q
1
q
2
=
1
h
2
0 = 0.
q
3
(
q
1
) = g
3
=
1
h
3
q
1
q
3
=
1
h
3
0 = 0.
8 POGLAVLJE 1. POOP

Gradijent koordinate q
1
je usmjeren u pravcu vektora q
1
, a iznos mu je jednak 1/h
1
q
1
=
1
h
1
q
1
.
Na slican se dobiju i gradijenti preostale dvije poopcene koordinate
q
2
=
1
h
2
q
2
,

q
3
=
1
h
3
q
3
.
Sada se mozemo vratiti izrazu za gradijent skalarnog polja (1.9) i napisati konacni izraz
za operator gradijenta u poopcenom koordinatnom sustavu
s =
_
q
1
h
1
q
1
+
q
2
h
2
q
2
+
q
3
h
3
q
3
_
s. (1.10)
Primjenjena na sferni (SKS) i cilindricni (CKS) koordinatni sustav, gornja relacija daje
SKS : q
1
= r , q
2
=

, q
3
=
h
1
= 1, h
2
= r, h
3
= r sin
= r

r
+

+

r sin

, (1.11)
(1.12)
CKS : q
1
= , q
2
= , q
3
= z
h
1
= 1, h
2
= , h
3
= 1
=

+

+ z

z
. (1.13)
1.3 Operator divergencije u poopcenom koordinatnom sustavu
Neka je zadano vektorsko polje

V (q
1
, q
2
, q
3
) = V
1
q
1
+ V
2
q
2
+ V
3
q
3
. Zelimo izracunati
njegovu divergenciju

V u poopcenom koordinatnom sustavu
V =

(V
1
q
1
+ V
2
q
2
+ V
3
q
3
)
= (
V
1
) q
1
+ (
V
2
) q
2
+ (
V
3
) q
3
(1.14)
+ V
1
(
q
1
) + V
2
(
q
2
) + V
3
(
q
3
).
Same komponente V
j
vektora

V su skalarna polja, a gradijent skalarnog polja smo upravo
izracunali u odjeljku 1.2, pa nam preostaje jos izracunati izraze oblika

q
j
. Iz tog istog
odjeljka 1.2 znamo i da je

q
1
= q
1
/h
1
, a buduci da je rotacija gradijenta jednaka nuli,
1.3. OPERATOR DIVERGENCIJE U POOP

slijedi da je i
0 =

q
1
=

1
h
1
q
1
.
Nadalje je
0 =

1
h
1
q
1
=
1
h
1
q
1
+ (
1
h
1
) q
1
0 =
1
h
1
q
1
1
h
2
1
(
h
1
) q
1

q
1
=
1
h
1
(
h
1
) q
1
.
Gradijent h
1
mozemo raspisati pomocu (1.10)
h
1
=
q
1
h
1
h
1
q
1
+
q
2
h
2
h
1
q
2
+
q
3
h
3
h
1
q
3
,
sto konacno vodi na
q
1
=
1
h
1
_
q
1
h
1
h
1
q
1
+
q
2
h
2
h
1
q
2
+
q
3
h
3
h
1
q
3
_
q
1
=
1
h
1
h
3
h
1
q
3
q
2
1
h
1
h
2
h
1
q
2
q
3
.
Slicnim se nacinom racunaju i rotacije preostala dva jedinicna vektora
q
1
=
1
h
1
h
3
h
1
q
3
q
2
1
h
1
h
2
h
1
q
2
q
3
,
q
2
=
1
h
2
h
1
h
2
q
1
q
3
1
h
2
h
3
h
2
q
3
q
1
, (1.15)
q
3
=
1
h
3
h
2
h
3
q
2
q
1
1
h
3
h
1
h
3
q
1
q
2
.
Pomocu gornjih izraza i jednakosti
2
(a
b ) =
b (
a ) a (
b ),
mozemo izracunati divergencije jedinicnih vektora
q
1
=

( q
1
q
3
) = q
3
(
q
2
) q
2
(
q
3
)
= q
3
_
1
h
2
h
1
h
2
q
1
q
3
1
h
2
h
3
h
2
q
3
q
1
_
q
2
_
1
h
3
h
2
h
3
q
2
q
1
1
h
3
h
1
h
3
q
1
q
2
_
=
1
h
1
h
2
h
2
q
1
+
1
h
1
h
3
h
3
q
1
2
Vidjeti npr. [?].
10 POGLAVLJE 1. POOP

Slicnim se postupkom racunaju i divergencije preostala dva jedinicna vektora, sto sve
zajedno daje
q
1
=
1
h
1
h
2
h
2
q
1
+
1
h
1
h
3
h
3
q
1
,
q
2
=
1
h
2
h
3
h
3
q
2
+
1
h
1
h
2
h
1
q
2
,
q
3
=
1
h
1
h
3
h
1
q
3
+
1
h
2
h
3
h
2
q
3
.
Vratimo se izrazu (1.14). Izravnim uvrstavanjem izraza (1.10) za divergenciju svake kom-
ponente polja

V
j
i gornjih izraza za divergencije jedinicnih vektora

q
j
, dobiva se za
divergenciju vektorskog polja
V =
1
h
1
h
2
h
3
_

q
1
(V
1
h
2
h
3
) +

q
2
(h
1
V
2
h
3
) +

q
3
(h
1
h
2
V
3
)
_
. (1.16)
SKS : q
1
= r , q
2
=

, q
3
=
h
1
= 1, h
2
= r, h
3
= r sin
V =
1
r
2
r
_
r
2
V
r
_
+
1
r sin

(sin V
) +
1
r sin
V

,
CKS : q
1
= , q
2
= , q
3
= z
h
1
= 1, h
2
= , h
3
= 1
V =
1

(V
) +
1

+
V
z
z
.
1.4 Operator rotacije u poopcenom koordinatnom sustavu
Proizvoljni vektor

V u poopcenom koordinatnom sustavu je oblika
V = V
1
q
1
+ V
2
q
2
+ V
3
q
3
.
Primjenom poznate
3
relacije
(a
b ) = a(
b ) + (
a)
b ,
3
Vidjeti npr. [?].
1.4. OPERATOR ROTACIJE U POOP

na

V , dobiva se

V =

(V
1
q
1
+ V
2
q
2
+ V
3
q
3
)
= (
V
1
) q
1
+ V
1
q
1
+ (
V
2
) q
2
+ V
2
q
2
+ (
V
3
) q
3
+ V
3
q
3
.
Clanovi oblika

V
j
se racunaju uvrstvanjam u (1.10), a clanovi oblika

q
j
,
uvrstavanjem u (1.15)

V =
_
q
1
h
1
V
1
q
1
+
q
2
h
2
V
1
q
2
+
q
3
h
3
V
1
q
3
_
q
1
+ V
1
_
1
h
1
h
3
h
1
q
3
q
2
1
h
1
h
2
h
1
q
2
q
3
_
+
_
q
1
h
1
V
2
q
1
+
q
2
h
2
V
2
q
2
+
q
3
h
3
V
2
q
3
_
q
2
+ V
2
_
1
h
1
h
2
h
2
q
1
q
3
1
h
2
h
3
h
2
q
3
q
1
_
+
_
q
1
h
1
V
3
q
1
+
q
2
h
2
V
3
q
2
+
q
3
h
3
V
3
q
3
_
q
3
+ V
3
_
1
h
2
h
3
h
3
q
2
q
3
1
h
1
h
3
h
3
q
1
q
2
_
Sredivanjem gornjeg izraza, dobiva se rotacija vektora izrazena u poopcenom koordinat-
nom sustavu

V =
q
1
h
2
h
3
_
V
3
h
3
q
2
V
2
h
2
q
3
_
+
q
2
h
1
h
3
_
V
1
h
1
q
3
V
3
h
3
q
1
_
+
q
3
h
1
h
2
_
V
2
h
2
q
1
V
1
h
1
q
2
_
.
(1.17)
Primjenjena na sferni i cilindricni koordinatni sustav, gornja relacija daje
SKS : q
1
= r , q
2
=

, q
3
=
h
1
= 1, h
2
= r, h
3
= r sin

V =
r
r sin
_
V
sin

V

_
+
r sin
_
V
r

sin
V
r
r
_
+

r
_
V
r
r

V
r

_
.
CKS : q
1
= , q
2
= , q
3
= z
h
1
= 1, h
2
= , h
3
= 1

V =

_
V
z

V
z
_
+
_
V
z

V
z

_
+
z
_
V

_
.

1.5 Laplasijan skalarnog polja u poopcenom koordinatnom sus-
tavu
Rezultat dvostrukog uzastopnog djelovanja operatorom nabla na skalarno polje poopcenih
koordinata s(q
1
, q
2
, q
3
) oznacavamo s
s) =
2
s
i zovemo laplasijan skalarnog polja s. Izraz za
2
s je lako dobiti kombiniranjem izraza
(1.10) za gradijent skalarnog polja
s =
q
1
h
1
s
q
1
+
q
2
h
2
s
q
2
+
q
3
h
3
s
q
3
i izraza (1.16) za divergenciju vektorskog polja
V =
1
h
1
h
2
h
3
_

q
1
(V
1
h
2
h
3
) +

q
2
(h
1
V
2
h
3
) +

q
3
(h
1
h
2
V
3
)
_
.
Uvrsti li se u zraz za divergenciju
V
1
=
1
h
1
s
q
1
, V
2
=
1
h
2
s
q
2
, V
3
=
1
h
3
s
q
3
,
lako se dolazi do konacnog izraza za laplasijan skalarnog polja u poopcenim koordinatama
2
s =
1
h
1
h
2
h
3
_

q
1
_
h
2
h
3
h
1
s
q
1
_
+

q
2
_
h
1
h
3
h
2
s
q
2
_
+

q
3
_
h
1
h
2
h
3
s
q
3
__
.
(1.18)
ili krace
2
s =
1
h
1
h
2
h
3
3
i=1
q
i
_
h
1
h
2
h
3
h
2
i
s
q
i
_
1.6. LAPLASIJAN VEKTORSKOG POLJA U POOP

SKS : q
1
= r , q
2
=

, q
3
= (1.19)
(1.20)
h
1
= 1, h
2
= r, h
3
= r sin
(1.21)
2
s =
1
r
2
r
_
r
2
s
r
_
+
1
r
2
sin

_
sin
s

_
+
1
r
2
sin
2
2
s

2
. (1.22)
(1.23)
(1.24)
CKS : q
1
= , q
2
= , q
3
= z (1.25)
(1.26)
h
1
= 1, h
2
= , h
3
= 1
(1.27)
2
s =
1
s

_
+
1
2
s

2
+

2
s
z
2
. (1.28)
1.6 Laplasijan vektorskog polja u poopcenom koordinatnom sus-
tavu
Da bismo izracunali laplasijan vektorskog polja

V (q
1
, q
2
, q
3
) u poopcenim koordinatama,
posluzit cemo se ranije poznatom relacijom
V =

(
V )

(

V ). (1.29)
Izraze za gradijent (1.10)
s =
q
1
h
1
s
q
1
+
q
2
h
2
s
q
2
+
q
3
h
3
s
q
3
,
divergenciju (1.16)
V =
1
h
1
h
2
h
3
_

q
1
(V
1
h
2
h
3
) +

q
2
(h
1
V
2
h
3
) +

q
3
(h
1
h
2
V
3
)
_
,
i rotaciju (1.17)

V =
q
1
h
2
h
3
_
V
3
h
3
q
2
V
2
h
2
q
3
_
+
q
2
h
1
h
3
_
V
1
h
1
q
3
V
3
h
3
q
1
_
+
q
3
h
1
h
2
_
V
2
h
2
q
1
V
1
h
1
q
2
_
.

u poopceniom koordinatama vec imamo izracunate, pa je opet potrebno (samo) kombini-
rati te izraze. Tako se npr. za gradijent divergencije vektora

V dobije
V ) =
q
1
h
1
q
1
_
1
h
1
h
2
h
3
_

q
1
(V
1
h
2
h
3
) +

q
2
(h
1
V
2
h
3
) +

q
3
(h
1
h
2
V
3
)
__
+
q
2
h
2
q
2
_
1
h
1
h
2
h
3
_

q
1
(V
1
h
2
h
3
) +

q
2
(h
1
V
2
h
3
) +

q
3
(h
1
h
2
V
3
)
__
+
q
3
h
3
q
3
_
1
h
1
h
2
h
3
_

q
1
(V
1
h
2
h
3
) +

q
2
(h
1
V
2
h
3
) +

q
3
(h
1
h
2
V
3
)
__
.
Slicno se i za rotaciju rotacije

V dobije

V ) =
q
1
h
2
h
3
_

q
2
h
3
h
1
h
2
_

q
1
(V
2
h
2
)

q
2
(V
1
h
1
)
_

q
3
h
2
h
1
h
3
_

q
3
(V
1
h
1
)

q
1
(V
3
h
3
)
__
+
q
2
h
1
h
3
_

q
3
h
1
h
2
h
3
_

q
2
(V
3
h
3
)

q
3
(V
2
h
2
)
_

q
1
h
3
h
1
h
2
_

q
1
(V
2
h
2
)

q
2
(V
1
h
1
)
__
+
q
3
h
1
h
2
_

q
1
h
2
h
1
h
3
_

q
3
(V
1
h
1
)

q
1
(V
3
h
3
)
_

q
2
h
1
h
2
h
3
_

q
2
(V
3
h
3
)

q
3
(V
2
h
2
)
__
.
Izravnim uvrstavanjem gornjih izraza u (1.29), dobiva se konacni izraz za
2
V u poopcenim
koordinatama
V = q
1
_
V
_
1
+ q
2
_
V
_
2
+ q
3
_
V
_
3
, (1.30)
gdje su
_
V
_
1
=
1
h
1
q
1
_
1
h
1
h
2
h
3
_

q
1
(V
1
h
2
h
3
) +

q
2
(h
1
V
2
h
3
) +

q
3
(h
1
h
2
V
3
)
__
1
h
2
h
3
_

q
2
h
3
h
1
h
2
_

q
1
(V
2
h
2
)

q
2
(V
1
h
1
)
_

q
3
h
2
h
1
h
3
_

q
3
(V
1
h
1
)

q
1
(V
3
h
3
)
__
_
V
_
2
=
1
h
2
q
2
_
1
h
1
h
2
h
3
_

q
1
(V
1
h
2
h
3
) +

q
2
(h
1
V
2
h
3
) +

q
3
(h
1
h
2
V
3
)
__
1
h
1
h
3
_

q
3
h
1
h
2
h
3
_

q
2
(V
3
h
3
)

q
3
(V
2
h
2
)
_

q
1
h
3
h
1
h
2
_

q
1
(V
2
h
2
)

q
2
(V
1
h
1
)
__
_
V
_
3
=
1
h
3
q
3
_
1
h
1
h
2
h
3
_

q
1
(V
1
h
2
h
3
) +

q
2
(h
1
V
2
h
3
) +

q
3
(h
1
h
2
V
3
)
__
1
h
1
h
2
_

q
1
h
2
h
1
h
3
_

q
3
(V
1
h
1
)

q
1
(V
3
h
3
)
_

q
2
h
1
h
2
h
3
_

q
2
(V
3
h
3
)

q
3
(V
2
h
2
)
__
.
1.7. ELIPTI
CKI KOORDINATNI SUSTAV 15

SKS : q
1
= r , q
2
=

, q
3
=
h
1
= 1, h
2
= r, h
3
= r sin
V =
_
2
V
r
2
r
2
_
V
r
+
1
sin

(sin V
) +
1
sin
V

__
r
+
_
2
V
+
2
r
2
_
V
r

V
2 sin
2

cos
sin
2

__
+
_
2
V
+
2
r
2
sin
_
V
r

+
cos
sin
V
2 sin
__
.
CKS : q
1
= , q
2
= , q
3
= z
h
1
= 1, h
2
= , h
3
= 1
V =
_
2
V
2
V
2
V

_
+
_
2
V
2
V
+
2
2
V
;
_
+
_
2
V
z
_
z .
1.7 Elipticki koordinatni sustav
dopisati

Poglavlje 2
Funkcije kompleksne varijable 1:
analiticka svojstva
2.1 Kompleksna algebra
Kompleksnim brojem se naziva uredeni par dva realna broja (a, b), koji se obicno pise
i kao a + b, gdje je s =
1 oznacena imaginarna jedinica.
2
= 1.
Slicno se uvodi i pojam kompleksne varijable kao uredenog para dvije realne varijable
(x, y), koji se opet uobicajeno pise i kao z = x + y.
Gracki se kompleksni broj ili kompleksna varijabla mogu prikazati u kompleksnoj
ravnini (ili Argandovoj ravnini), tako da realni dio ima smjer apscise, a imaginarni dio
ima smjer ordinate (slika 2.1) Ovaj se prikaz moze povezati s polarnim koordinatnim
Slika 2.1: Prikaz kompleksne varijable u kompleksnoj ravnini.
sustavom (vidjeti npr. [4]) na slijedeci nacin
z = x + y
= xx + y y = x cos + y sin ,
17
18 POGLAVLJE 2. FUNKCIJE KOMPLEKSNE VARIJABLE 1
pri cemu je
z = x = cos ,
z = y = sin ,
z = x + y = (cos + sin ) = e

.
Gornji se zapis naziva polarni prikaz kompleksne varijable (ili broja). Velicina se
naziva modul ili iznos kompleksnog broja,
= |z| =
x
2
+ y
2
a je faza ili argument kompleksnog broja
= arctan
y
x
Zbrajanje kompleksnih brojeva se denira kao
z
1
+ z
2
= (x
1
, y
1
) + (x
2
, y
2
) = (x
1
+ x
2
, y
1
+ y
2
) = (x
1
+ x
2
) + (y
1
+ y
2
).
Mnozenje kompleksnih brojeva se denira kao
z
1
z
2
= (x
1
, y
1
) (x
2
, y
2
) = (x
1
x
2
y
1
y
2
, x
1
y
2
+ x
2
y
1
) = (x
1
x
2
y
1
y
2
) + (x
1
y
2
+ x
2
y
1
).
Matri
cni zapis kompleksnog broja

Pokazimo da je zbrajanje i mnozenje kompleksnih brojeva izomorfno sa zbrajanjem i
mnozenjem antisimetricne 2 2 matrica oblika
z = x + y =
_
x y
y x
_
.
Primjetimo da formulacija preko matrica ne zahtjeva uvodenje imaginarne jedinice
2
= 1. Prema pravilu o zbrajanju matrica je
z
1
+ z
2
=
_
x
1
y
1
y
1
x
1
_
+
_
x
2
y
2
y
2
x
2
_
=
_
x
1
+ x
2
y
1
+ y
2
y
1
y
2
x
1
+ x
2
_
,
a to je upravo isto sto i matrica zbroja (x
1
+ x
2
) + (y
1
+ y
2
)
(x
1
+ x
2
) + (y
1
+ y
2
) =
_
x
1
+ x
2
y
1
+ y
2
(y
1
+ y
2
) x
1
+ x
2
_
.
Slicno se pokazuje i za mnozenje. Prema pravilu o mnozenju matrica, slijedi
z
1
z
2
=
_
x
1
y
1
y
1
x
1
_
_
x
2
y
2
y
2
x
2
_
=
_
x
1
x
2
y
1
y
2
x
1
y
2
+ y
1
x
2
y
1
x
2
y
2
x
1
y
1
y
2
+ x
1
x
2
_
.
No gornji izraz je upravo matrica umnoska z
1
z
2
= (x
1
x
2
y
1
y
2
) + (x
1
y
2
+ x
2
y
1
)
(x
1
x
2
y
1
y
2
) + (x
1
y
2
+ x
2
y
1
) =
_
x
1
x
2
y
1
y
2
x
1
y
2
+ x
2
y
1
(x
1
y
2
+ x
2
y
1
) x
1
x
2
y
1
y
2
_
.
2.1. KOMPLEKSNA ALGEBRA 19
Zbrajanje i oduzimanje je zgodnije izvoditi u pravokutnom prikazu (algebarski), dok je
mnozenje, dijeljenje, potenciranje i korjenovanje, zgodnije izvoditi u polarnom prikazu
(vektorski).
Pokazimo i slijedece dvije korisne nejednakosti
|z
1
| |z
2
| |z
1
+ z
2
| |z
1
| +|z
2
|.
Dokazimo prvu nejednakost:
|z
1
| |z
2
| |z
1
+ z
2
|
x
2
1
+ y
2
1
x
2
2
+ y
2
2

(x
1
+ x
2
)
2
+ (y
1
+ y
2
)
2
_
2
x
2
1
+ y
2
1
x
2
2
+ y
2
2
x
1
x
2
+ y
1
y
2
+
x
2
1
+ y
2
1
x
2
2
+ y
2
2
(x
1
x
2
+ y
1
y
2
)
_
2
x
2
1
y
2
2
2x
1
x
2
y
1
y
2
+ y
2
1
x
2
2
0
(x
1
y
2
y
1
x
2
)
2
0,
sto je istina, jer je kvadrat realnog broja uvijek veci ili jednak nuli i time je polazna
nejednakost dokazana. Slicno se dokazuje i druga nejednakost:
|z
1
+ z
2
| |z
1
| +|z
2
|
(x
1
+ x
2
)
2
+ (y
1
+ y
2
)
2
x
2
1
+ y
2
1
+
x
2
2
+ y
2
2
_
2
x
1
x
2
+ y
1
y
2

x
2
1
+ y
2
1
x
2
2
+ y
2
2
_
2
x
2
1
y
2
2
2x
1
x
2
y
1
y
2
+ y
2
1
x
2
2
0
(x
1
y
2
y
1
x
2
)
2
0.
Iz zapisa u polarnom obliku, lako se pokazuje da je
|z
1
z
2
| = |z
1
| |z
2
|, arg(z
1
z
2
) = arg(z
1
) + arg(z
2
).
Zaista, prema deniciji je
z
1
=
1
e

1
, z
2
=
2
e

2
, z
1
z
2
=
1
e

1
2
e

2
=
1

2
e
(
1
+
2
)
,
iz cega izravno slijede gornje dvije tvrdnje.
Kompleksne funkcije
Ako je f(z) funkcija kompleksne varijable z, ona se zove kompleksna funkcija. Kao i
kompleksni brojevi i kompleksne se funkcije mogu rastaviti na realni u i imaginarni v dio
f(x + y) = u(x, y) + v(x, y)
f(z) = u(x, y), f(z) = v(x, y),
gdje su u i v realne funkcije. z = x + y je tocka u kompleksnoj z ravnini, a f(z) =
u(z) + v(z) je tocka u kompleksnoj f ravnini (slika 2.2), pa se zato kaze da funkcija f
preslikava skup tocaka z ravnine u skup tocaka f ravnine. Sve elementarne funkcije realne
Slika 2.2: Kompleksna funkcija f preslikava skup tocaka kompleksne z = (x, y) ravnine u skup tocaka
kompleksne f = (u, v) ravnine.
varijable x, mogu se produljiti u kompleksnu ravninu z, jednostavnom zamjenom
x z.
Ovaj se postupak naziva analiti
cko produljenje.
Kompleksno konjugiranje
Jedna jednostavna kompleksna funkcija je funkcija kompleksnog konjugiranja: ona mi-
jenja u , tj. ona sve tocke gornje poluravnine z, preslikava u njihove zrcalne slike
u donjoj poluravnini i obratno (slika 2.3). Kompleksno konjugiranje se oznacava zvjez-
Slika 2.3: Kompleksno konjugiranje kao zrcaljenje oko realne osi.
dicom, pa se tako npr. kompleksno konjugirani broj broja z = x + y, oznacava kao
z
= x y. Iz denicije kompleksnog konjugiranja kao zrcaljenja, jasno je da dvostruka

primjena operacije daje identitet, tj. da je
(z
= z.
Umnozak z i z
je realan broj
z z
= (x + y) (x y) = x
2
+ y
2
= e

e

=
2
,
Tako da je iznos od z dan sa |z| =
z z
.
Eksponencijalna funkcija
Raspisimo eksponencijalnu funkciju e
z
u obliku reda
e
z
=
n=0
z
n
n!
,
za cisto imaginarni z = y i razdvojimo realni imaginarni dio
e
z
= 1 +
y
1 !
+
( y)
2
2 !
+
( y)
3
3 !
+
( y)
4
4 !
+
( y)
5
5 !
+
( y)
6
6 !
+
( y)
7
7 !
+
( y)
8
8 !
+
=
_
1
y
2
2 !
+
y
4
4 !

y
6
6 !
+
_
+
_
y
1 !

y
3
3 !
+
y
5
5 !

y
7
7 !
+
_
.
Gornje razvoje prepoznajemo kao razvoje kosinusa i sinusa, pa je time pokazana Eule-
rova formula
e
y
= cos y + sin y. (2.1)
Potencija kompleksnog broja - De Moivreova formula
Za potenciranje kompleksnog broja, korisno je koristiti polarni zapis z = e

z
n
= ( e

)
n
=
n
e
n
=
n
_
cos(n) + sin(n)
_
.
No, (e

)
n
se moze napisati na dva nacina
(e

)
n
= (cos + sin )
n
e
( n)
= cos(n) + sin(n).
Izjednacavanjem gornja dva izraza, dolazi se do De Moivreove formule
cos(n) + sin(n) = (cos + sin )
n
, (2.2)
koja povezuje trigonometrijske funkcije kuta n sa trigonometrijskim funkcijama kuta
. Tako se npr. za n = 2 i n = 3, raspisom desne strane gornjeg izraza i izjednacavanjem
realnog i imaginarnog dijela lijeve i desne strane dobiva:
cos(2) + sin(2) = (cos + sin )
2
,
= cos
2
sin
2
+ 2 sin cos ,
cos(2) = cos
2
sin
2
,
sin(2) = 2 sin cos ,
cos(3) + sin(3) = (cos + sin )
3
,
= cos
3
3 cos sin
2
+ (3 cos
2
sin sin
3
),
cos(3) = cos (cos
2
3 sin
2
),
sin(3) = sin (3 cos
2
sin
2
).
Korjen kompleksnog broja
Neka je
z = e

= (cos + sin )
kompleksan broj. Zadatak je izracunati njegov n-ti korjen. Ocito da broj
w
0
=
1/n
e
/n
jeste n-ti korjen od z, buduci da je
w
n
0
= z.
No, ono sto treba primjetiti, a sto je karakteristicno za kompleksne brojeve, jeste da w
0
,
iako je korjen, nije i jedini n-ti korjen od z. Naime, i svi brojevi
w
k
=
1/n
e
(+2k)/n
, k = 0, 1, 2, , n 1
jesu takoder n-ti korjeni od z, buduci da i za njih vrijedi da je
w
n
k
= z.
Geometrijski gledano, ovih se n korjena nalazi u vrhovima pravilnog n-terokuta upisanog
u kruznicu polumjera
1/n
(slika 2.4).
Logaritam kompleksne varijable
Glavna karakteristika po kojoj se logaritam kompleksne varijable razlikuje od logaritma
realne varijable, jeste nejednozna
cnost. Evo o cemu se radi. Prema uobicajenom

pravilu za logaritam umnoska i logaritam potencije, slijedi
ln z = ln( e

) = ln + .
No, ako fazi pribrojimo cjelobrojni visekratnik od 2, a buduci da je e
2n
= 1, vrijednost
z se nece promijeniti
z = e

= e
(+n2)
, n = 0, 1, 2, ,
Slika 2.4: Uz n = 6-ti korjen kompleksnog broja.
ali ce se zato promijeniti vrijednost logaritma
ln
_
e
(+n2)
_
= ln + + ( 2 ) n.
To znaci da je logaritam viseznacna (nejednoznacna) funkcija, zato jer jednom paru vri-
jednosti kompleksne z = (, ) ravnine, pridruzuje prebrojivo beskonacno vrijednosti
kompleksne f = ln( e

) ravnine. Ove se vrijednosti dobiju iz gornjeg izraza za
n = 0, 1, 2, .
U racunima je uobicajeno koristiti vrijednosti logaritma za n = 0. Ove se vrijednosti zovu
glavne vrijednosti. Takoder je uobicajeno fazu odabrati iz intervala (, +). Na
taj nacin se nikada ne presijeca x os, koja se naziva i cut line (slika 2.5). Ovakav se
Slika 2.5: Uz odabir faze kod racuna logaritma.
izbor kuta moze dovesti u vezu s cinjenicom da logaritam realnog broja x nije deniran
za negativne vrijednosti x. Naime, buduci da kompleksna matematika kao svoj poseban
slucaj sadrzi realnu matematiku (ogranicavanjem na os realnu os x, tj. uz y = 0), to je
ovim izborom postignuto iskljucenje negativnog dijela osi x iz denicije logaritma.
2.2 Derivacija kompleksne funkcije:
Cauchy - Riemannovi uvjeti
Kada je zadana kompleksna funkcija kompleksne varijable, jedno od vaznih pitanja na
koja treba odgovoriti jeste i pitanje o derivaciji takve funkcije: moze li se i kako ta
funkcija derivirati? Slicno kao i derivacija realne funkcije i derivacija kompleksne funkcije
f(z) u tocki z
0
se definira kao
f

(z
0
)
d f
d z
z=z
0
= lim
dz 0
f(z
0
+ dz) f(z
0
)
dz
,
uz vazan uvjet da gornji limes ne smije ovisiti o smjeru pribli
zavanja tocki z
0
(slicno
kao sto kod funkcije realne varijable, derivacija ne ovisi o tome priblizavamo li se danoj
tocki s lijeve ili desne strane). U kompleksnoj z ravnini, svakoj tocki je moguce pribliziti
se na (neprebrojivo) beskonacno mnogo nacina, no svaki od njih se moze prikazati kao
kombinacija pomaka u dva medusobno okomita smjera: u smjeru osi x i u smjeru osi
y. Neka su z i z
0
dvije innitezimalno bliske tocke u kompleksnoj ravnini. Precizirajmo
oznake
z
0
= x
0
+ y
0
,
z = x + y = (x
0
+ dx) + (y
0
+ dy) = z
0
+ d z,
d z = d x + d y,
f = u + v,
d f = f(z) f(z
0
) = d u + d v,
Izracunajmo sada diferencijalni omjer
d f
d z
=
d u + d v
d x + d y
.
Granicni prijelaz d z 0 cemo izvesti na dva razli
cita na
cina
_
d x 0
d y = 0
_
,
_
d x = 0
d y 0
_
,
kao sto je to prikazano na slici 2.6.
(1) d x 0, d y = 0
d f
d z
=
d u + d v
d x + 0
=
u
x
+
v
x
.
(1) d x = 0, d y 0
d f
d z
=
d u + d v
0 + d y
=
u
y
+
v
y
.
Ako zahtjevamo da d f/d z ne ovisi o nacinu (putu) priblizavanja tocki z
0
, tada gornja
2.2. DERIVACIJA KOMPLEKSNE FUNKCIJE: CAUCHY - RIEMANNOVI UVJETI 25
Slika 2.6: Uz izvod Cauchy - Riemannovih uvjeta. Tocke z i z
0
su innitezimalno bliske.
dva diferencijalna omjera moraju biti jednaka
u
x
+
v
x
=
u
y
+
v
y
.
Izjednacavanjem realnih i imaginarnih dijelova gornje jednakosti, dobivaju se Cauchy -
Riemannovi uvjeti
u
x
=
v
y
,
u
y
=
v
x
. (2.3)
Cauchy - Riemannovi uvjeti su nu
zni uvjeti koji moraju biti zadovoljeni ako postoji

derivacija funkcije f(z), tj. ako postoji d f/d z, tada su zadovoljeni Cauchy - Riemannovi
uvjeti.
Dokazimo da vrijedi i obrat: ako su zadovoljeni Cauchy - Riemannovi uvjeti i ako su
parcijalne derivacije u i v po x i y kontinuirane funkcije, tada postoji d f/d z koja ne ovisi
o nacinu priblizavanja tocki z
0
. Dokazimo to na slijedeci nacin
f(x, y) = u(x, y) + v(x, y),
d f(x, y) =
f
x
d x +
f
y
d y,
=
_
u
x
+
v
x
_
d x +
_
u
y
+
v
y
_
d y
_

1
d z
=
1
d x + d y
d f
d z
=
__
u
x
+
v
x
_
d x +
_
u
y
+
v
y
_
d y
_
1
(d x + d y)
=
__
u
x
+
v
x
_
+
_
u
y
+
v
y
_
d y
d x
__
d x
d x + d y
=
__
u
x
+
v
x
_
+
_
u
y
+
v
y
_
d y
d x
___
1 +
d y
d x
_
.
Velicina d y/d x koja se pojavljuje u gornjem izrazu je upravo ona funkcija koja opisuje
kako y ovisi o x, tj. po kojoj putanji se tocka (x, y) priblizava tocki (x
0
, y
0
). Pokazimo
da ce, primjenom Cauchy - Riemannovih uvjeta, taj clan nestati, tj. da derivacija d f/d z
nece ovisiti o nacinu priblizavanja danoj tocki. Uvrstimo Cauchy - Riemannove uvjete na
okruglu zagradu koja mnozi d y/d x. Ta zagrada tada postaje
u
y
+
v
y
=
v
x
+
u
x
=
_
u
x
+
v
x
_
.
Vratimo se s ovime natrag u izraz za d f/d z
d f
d z
=
__
u
x
+
v
x
_
+
_
u
x
+
v
x
_
d y
d x
___
1 +
d y
d x
_
=
_
_
u
x
+
v
x
_
_
1 +
d y
d x
_
__
_
1 +
d y
d x
_
=
u
x
+
v
x
Ovime je pokazano da, ukoliko su zadovoljeni Cauchy - Riemannovi uvjeti, tada d f/d z
postoji i neovisna je o putu kojim se u kompleksnoj z ravnini priblizavamo tocki z
0
.
Pokazimo jos jednu vaznu posljedicu Cauchy-Riemannovih uvjeta: ako su oni zadovoljeni,
tada je familija krivulja u = const. okomita na familiju krivulja v = const. U odjeljku
1.1 je relacijom (1.9) pokazano da su poopcene koordinate q
j
medusobno okomite, ako
vrijedi (u notaciji iz tog odjeljka)
h
i,j
=
x
q
i
x
q
j
+
y
q
i
y
q
j
+
z
q
i
z
q
j
= 0, i, j = 1, 2, 3
2.2. DERIVACIJA KOMPLEKSNE FUNKCIJE: CAUCHY - RIEMANNOVI UVJETI 27
za i = j. Ako ovu relaciju zelimo primjeniti na nas problem, moramo najprije primjetiti
da sada imamo dvodimenzijski, a ne trodimenzijski problem, pa ce biti
h
i,j
=
x
q
i
x
q
j
+
y
q
i
y
q
j
= 0, i, j = 1, 2.
U gornjem su izrazu x i y funkcije od poopcenih koordinata q
1
i q
2
, dok mi sada imamo
u i v kao poopcene koordinate, za koje treba pokazati da su medusobno okomite. Dakle,
u sadasnjoj notaciji, uvjet okomitosti linija u = const. i v = const. glasi
h
u,v
=
x
u
x
v
+
y
u
y
v
= 0. (2.4)
Ako se x / u i x / v iz gornjeg izraza, izraze preko Cauchy-Riemannovih uvjeta
(2.3), lako se vidi da je relacija (2.4) zadovoljena, tj. da su linije u = const. i v = const.
medusobno okomite.
Analiti
cke funkcije
Ako je funkcija f(z) derivabilna u z
0
i nekoj maloj okolini te to
cke, tada se kaze

da je f analiti
cka (ili holomorfna ili regularna) funkcija u tocki z

0
. Ako je f analiticka
u cijeloj kompleksnoj ravnini, zove se cijela funkcija. Ako derivacija d f/d z ne postoji
u tocki z
0
, tada se ta tocka naziva singularitet ili singularna tocka funkcije f.
Zadatak: 2.1 Provjerite je li f(z) = z
2
analiticka funkcija.
R:
f(z) = z
2
= (x + y)
2
= (x
2
y
2
) + 2xy = u + v.
Pokazimo da su Cauchy - Riemannovi uvjeti zadvoljeni u cijeloj z ravnini
u
x
= 2x =
v
y
,
u
y
= 2y =
v
x
.
Ocito su gornje parcijalne derivacije kontinuirane, pa zakljucujemo da je f
Zadatak: 2.2 Provjerite je li f(z) = z
R:
f(z) = z
= x y = u + v
u = x, v = y.
Pokazimo da Cauchy - Riemannovi uvjeti nisu zadvoljeni
u
x
= 1 =
v
y
= 1,
u
y
= 0 =
v
x
,
pa prema tome f nije analiticka funkcija. Primjetimo da je z
kontinuirana
funkcija, pa je ovo primjer funkcije koja je svugdje kontinuirana, a nigdje nije
derivabilna.
Uocimo neke vazne razlike izmedu derivacije realne funkcije realne varijable i derivacije
kompleksne funkcije kompleksne varijable. Derivacije realne funkcije realne varijable je
jedno u osnovi lokalno svojstvo te funkcije u smislu da ona sadrzi informaciju samo o
ponasanju funkcije u okolini promatrane tocke. Za ilustraciju ove tvrdnje moze posluziti
Taylorov razvoj iz kojega se vidi da su za odredenje ponasanja funkcije na vecim udalje-
nostima, potrebne derivacije viseg reda
f(x) = f(x
0
) + (x x
0
)
d f
d x
x=x
0
+
1
2
(x x
0
)
d
2
f
d x
2
x=x
0
+ .
Postojanje derivacije funkcije kompleksne varijable, ima puno dalekoseznije posljedice.
Jedna od njih je i to da, kao posljedica Cauchy - Riemannovih uvjeta, realni i imagi-
narni dijelovi kompleksne funkcije f moraju zadovoljavati dvodimenzijsku Laplaceovu
jednad
zbu.
u
x
=
v
y
_

x
u
y
=
v
x
_

y
2
u
x
2
=

2
v
x y
2
u
y
2
=

2
v
x y
.
Zbroje li se gornje dvije jednadzbe, dobije se dvodimenzijska Laplaceova jednadzba za
funkciju u
2
u
x
2
+

2
u
y
2
= 0. (2.5)
Slicno se izvodi i Laplaceova jednadzba za funkciju v
u
x
=
v
y
_

y
u
y
=
v
x
_

x
2
u
x y
=

2
v
y
2
2
u
x y
=
2
v
x
2
.
Oduzimanjem gornjih dvaju jednadzba, dobije se dvodimenzijska Laplaceova jednadzba
za funkciju v
2
v
x
2
+

2
v
y
2
= 0. (2.6)
Nadalje, analiticnost funkcije f implicirat ce i postojanje derivacija viseg reda (odjeljak
2.4). U tom smislu, derivacija u tocki z
0
ne odreduje samo lokalna svojstva f, vec i
svojstva f na velikim udaljenostima od z
0
.
2.3. INTEGRAL KOMPLEKSNE FUNKCIJE: CAUCHYJEV INTEGRALNI TEOREM 29
2.3 Integral kompleksne funkcije: Cauchyjev integralni teorem
Krivuljni integrali
Nakon sto smo uveli derivaciju kompleksne funkcije, mozemo se okrenuti i integralu kom-
pleksne funkcije.
Integral funkcije kompleksne varijable po krivulji u kompleksnoj ravnini, se moze denirati
prema analogiji s Riemannovim integralom realne funkcije jedne varijable. Krivulju koja
povezuje pocetnu tocku z
0
i konacnu tocku z

0
, podijelimo na N dijelova omedenih tockama
z
n
, kao na slici 2.7. Razmotrimo znacenje slijedeceg zbroja
Slika 2.7: Uz deniciju krivuljnog integrala.
S
N
=
N
n=1
f(
n
) (z
n
z
n1
),
gdje je
n
tocka na krivulji izmedu tocaka z
n
i z
n1
. Izvedimo granicni prijelaz N
uz |z
n
z
n1
| 0, za svaki n. Ako lim
N
S
N
postoji i ako ne ovisi o detaljima
izbora tocaka z
n
i
n
, tada je
lim
N
N
n=1
f(
n
) (z
n
z
n1
) =
z

0
z
0
f(z) d z.
Integral na desnoj strani se zove krivuljni integral f(z) duz zadane krivulje C od z
0
do z

0
.
Ovo je bio izvod po analogiji s Riemannovim izvodom integrala realne funkcije jedne
realne varijable. Postoji i drugi nacin da se denira krivuljni integral, a to je da se svede
na kompleksnu kombinaciju realnih integrala:
z
2
z
1
f(z) d z =
(x
2
,y
2
)
(x
1
,y
1
)
_
u(x, y) + v(x, y)
_
(d x + d y)
=
(x
2
,y
2
)
(x
1
,y
1
)
_
u d x v d y + (u d y + v d x)
_
=
(x
2
,y
2
)
(x
1
,y
1
)
(u d x v d y) +
(x
2
,y
2
)
(x
1
,y
1
)
(u d y + v d x),
za svaki zadani put od (x
1
, y
1
) do (x
2
, y
2
). Ovim postupkom se integral kompleksne funk-
cije svodi na kompleksni zbroj realnih integrala. Po svojoj osnovnoj ideji, ovaj je postupak
slican postupku svodenja integrala vektorske funkcije na vektorski zbroj integrala skalar-
nih funkcija (vidjeti npr. u [4]).
Zadatak: 2.3 Izracunajmo krivuljni integral funkcije f(z) = z
n
, n = 0, 1, 2, po
kruznici polumjera R sa sredistem u ishodistu, a koju obilazimo u pozitivnom
smjeru (sto znaci suprotno od kazaljke na satu), kao sto je to prikazano na
slici 2.8.
Slika 2.8: Uz izracunavanje integrala od z
n
po kruznici sa sredistem u ishodistu.
R: U polarnom prikazu kompleksne varijable je z = Re

, pa je z
n
=
R
n
e
n
i dz = Re

( d), pri cemu je R konstantno na kruznici. Odvojeno
cemo rjesavati slucajeve kada je n = 1 i kada je n = 1.
(A) n = 1
C
z
n
d z = R
n
2
0
e
n
d R e

= R
n+1
2
0
e
(n+1)
d
=
R
n+1
n + 1
2(n+1)
0
e
x
d x =
R
n+1
n + 1
e
x
2(n+1)
0
= 0. (2.7)
(B) n = 1
C
d z
z
=
2
0
d R e

Re

=
2
0
d = 2 .
Primjetimo da u oba slucaja vrijednost integrala ne ovisi o polumjeru kruznice
R.
Cauchyjev integralni teorem: dokaz pomo
cu Stokesova teorema
Cauchyjev integralni teorem je prvi od dva osnovna teorema koji govore o ponasanju
funkcije kompleksne varijable. Najprije cemo ga dokazati uz donekle ogranicene uvjete,
koji su ipak dovoljni za zicke potrebe.
Teorem: Ako je f(z) analiticka (pa prema tome i jednoznacna) i ako su njezine parcijalne
derivacije kontinuirane unutar jednostavno povezanog podrucja R, za svaku
zatvorenu krivulju C iz podrucja R, krivuljni integral f(z) po C je jednak nuli
_
C
f(z) d z = 0. (2.8)
Slika 2.9: Uz deniciju jednostavnog (A) i visestruko (B) povezanog podrucja.
Prije dokaza, dvije primjedbe:
(1) Jednostavno povezano podrucje je ono u kojemu se svaka zatvorena krivulja koja lezi
u tom podrucju moze stegnuti u to
cku koja takoder lezi u tom podrucju (slika 2.9.A);

visestruko povezano podrucje je ono za koje postoje zatvorene krivulje unutar tog po-
drucja, koje se stezu u tocku koja nije unutar tog visestruko povezanog podrucja (slika
2.9.B).
(2) Primjetimo da kada bi f(z) iz gornje jednadzbe bila jedna komponenta sile, onda bi
iscezavanje gornjeg integrala znacilo da je ta komponenta sile konzervativna (vidjeti
npr. [4])
Evo sada i dokaza: najprije sa integrala kompleksne funkcije f, prijedimo na kompleksni
zbroj integrala realnih funkcija u i v
f(z) = u(x, y) + v(x, y), d z = d x + d y.
_
C
f(z) d z =
_
C
_
u(x, y) + v(x, y)
_
(d x + d y)
=
_
C
(u d x v d y) +
_
C
(v d x + u d y). (2.9)
Gore imamo integrale realnih funkcija na koje mozemo primjeniti Stokesov teorem
(vidjeti npr. [4])
_
C
V dr =
S(C)
(

V ) d

S ,
gdje je s S(C) oznacena ploha denirana zatvorenom krivuljom C, a d

S vektor diferen-
cijala plohe okomit na sam diferencijalni element, a iznosa jednakog iznosu diferencijala
plohe. Primjena Stokesovog teorema je moguca ako pretpostavimo da su parcijalne deri-
vacije u i v kontinuirane unutar podrucja odredenog s C. Ploha S(C) je opcenito prostorna
ploha (dakle, ne nuzno ravnina) s rubovima u ravnini (x, y). No, ogranicimo li se, radi
jednostavnosti, na plohu koja lezi u toj istoj ravnini (x, y), tada je d

S = d S z , pa
Stokesov teorem sada glasi
V = V
x
x + V
y
y , dr = d x x + d y y
_
C
(V
x
d x + V
y
d y) =
S(C)
(

V ) d S z
=
S(C)
(

V )
z
d S =
S(C)
_
V
y
x

V
x
y
_
d x d y.
Primjenimo sada Stokesov teorem u gornjem obliku na prvi clan desne strane (2.9) uz
V
x
u i V
y
v
_
C
(u d x v d y) =
S(C)
_
(v)
x

u
y
_
d x d y. =
S(C)
_
v
x
+
u
y
_
d x d y = (2.3) = 0,
prema drugom od Cauchy - Riemannovih uvjeta.
Slicno, ako u drugom clanu desne strane (2.9) identiciramo V
x
v i V
y
u, prema
Stokesovu teoremu slijedi
_
C
(v d x + u d y) =
S(C)
_
u
x

v
y
_
d x d y = 0,
prema prvom od Cauchy - Riemannovih uvjeta.
Time je, uz navedena ogranicenja, dokazana tvrdnja (2.8).
Objasnimo jos i zasto je u isakazu teorema zatrazeno da krivulja C lezi unutar jednostruko
povezanog podrucja. U dokazu teorema se poziva na Stokesov teorem, gdje se u jednom
koraku racuna integral derivacija funkcija u i v po plohi S(C). Da bi ti integrali postojali,
mora f = u + v biti analiticka u svim tockama te plohe, a to ce biti zadovoljeno samo
ako krivulja C lezi unutar jednostruko povezanog podrucja. Ako krivulja C lezi unutar
visestruko povezanog podrucja, ploha S(C) ce sadrzavati i tocke u kojima f nije analiticka
i kojima se onda ne moze racunati vrijednost plosnog integrala iz Stokesova teorema.
Cauchyjev integralni teorem: Goursatov dokaz
Podrucje unutar zatvorene krivulje C podijelimo na N manjih zatvorenih krivulja C
n
kao
na slici 2.10. U racunu zbroja
Slika 2.10: Uz Cauchy - Goursatov dokaz Cauchyjeve integralne formule.
N
n=1
_
C
n
f(z) d z,
integrali po unutra
snjim linijama ce se medusobno ponistiti zbog suprotnog smjera

obilaska. Jedino sto ce ostati razlicito od nule jesu integrali po vanjskim dijelovima
nekih od zatvorenih krivulja C
n
. Zbroj svih tih clanova razlicitih od nule, ce upravo dati
integral f(z) po zatvorenoj krivulji C
N
n=1
_
C
n
f(z) d z =
_
C
f(z) d z.
Pokusajmo sada izracunati jedan od integrala
_
C
n
f(z) d z iz gornjeg zbroja. Da bismo
to izveli, konstruirajmo najprije funkciju
n
(z, z
n
)
n
(z, z
n
) =
f(z) f(z
n
)
z z
n
d f(z)
d z
z=z
n
, (2.10)
pri cemu je z
n
bilo koja tocka iz unutrasnjosti n-tog podrucja zatvorene krivulje C
n
.
Primjetimo da je [f(z) f(z
n
)]/[z z
n
] priblizna vrijednost derivacije f u tocki z = z
n
.
Ako f(z) ima Taylorov razvoj oko z
n
(sto jos nije dokazano), tada je
n
(z, z
n
) reda velicine
O(z z
n
)
f(z) = f(z
n
) + (z z
n
)
d f(z)
d z
z=z
n
+
1
2
(z z
n
)
2
d
2
f(z)
d z
2
z=z
n
+
f(z) f(z
n
) = (z z
n
)
d f(z)
d z
z=z
n
+
1
2
(z z
n
)
2
d
2
f(z)
d z
2
z=z
n
+
f(z) f(z
n
)
z z
n
=
d f(z)
d z
z=z
n
+
1
2
(z z
n
)
d
2
f(z)
d z
2
z=z
n
+
n
(z, z
n
) =
f(z) f(z
n
)
z z
n
d f(z)
d z
z=z
n
=
1
2
(z z
n
)
d
2
f(z)
d z
2
z=z
n
+ .
S porastom broja krivulja C
n
, razlika (z z
n
) ce iscezavati i zato se uvijek moze postici
da je
|
n
(z, z
n
)| < ,
za svaki proizvoljno mali . Deniciju (2.10), napisimo u obliku
f(z) =
n
(z, z
n
)(z z
n
) + f(z
n
) + (z z
n
)
d f(z)
d z
z=z
n
i sve prointegriramo po zatvorenoj krivulji C
n
_
C
n
f(z) d z =
_
C
n
n
(z, z
n
)(z z
n
) d z + f(z
n
)
_
C
n
d z +
d f(z)
d z
z
n
_
C
n
z d z z
n
d f(z)
d z
z
n
_
C
n
d z.
Za prvi clan desne strane smo upravo pokazali da je proizvoljno mali, dok su preos-
tala tri clana jednaka nuli prema (2.7), tako da zakljucujemo da je za svaki n, integral
_
C
n
f(z) d z = 0, pa je i njihov zbroj takoder jednak nuli, tj.
0 =
N
n=1
_
C
n
f(z) d z =
_
C
f(z) d z,
cime je teorem dokazan.
Posljedica ovog teorema je i da integral analiticke funkcije po krivulji koja nije zatvorena,
ovisi samo o rubnim tockama krivulje, a ne i o obliku krivulje. Drugim rijecima, integral
ne ovisi o obliku puta koji spaja pocetnu i konacnu tocku
z
k
z
p
f(z) d z = F(z
k
) F(z
p
) =
z
p
z
k
f(z) d z
Morerin teorem
Morerin teorem je u odredenom smislu obrat Cauchyeva integralnog teorema.
Teorem: Ako je za neprekidnu funkciju f(z) deniranu unutar jednostruko povezanog
podrucja, integral duz bilo koje jednostavne zatvorene krivulje koja u cjelosti
lezi u navedenom podrucju, jednak nuli, tada je f(z) regularna funkcija u tom
podrucju.
Za dokaz teorema, integrirajmo f(z) od z
1
do z
2
. Buduci da je po pretpostavci teorema
_
f(z) dz = 0, to integral od z
1
do z
2
ovisi samo o rubnim tockama. Oznacimo to na
slijedeci nacin
z
2
z
1
f(z) dz = F(z
2
) F(z
1
).
Ako se nad identitetom
F(z
2
) F(z
1
)
z
2
z
1
f(z
1
) =
z
2
z
1
f(z) dz
z
2
z
1
f(z
1
)
z
2
z
1
dz
z
2
z
1
=
z
2
z
1
_
f(z) f(z
1
)
_
dz
z
2
z
1
,
izvede granicni prijelaz z
2
z
1
, dobiva se
lim
z
2
z
1
F(z
2
) F(z
1
)
z
2
z
1
lim
z
2
z
1
f(z
1
) = lim
z
2
z
1
z
2
z
1
_
f(z) f(z
1
)
_
dz
z
2
z
1
.
Prema teoremu o srednjoj vrijednosti, clan na desnoj strani je jednak nuli, a iz preostala
dva clana slijedi
d F
d z
z
1
= f(z
1
).
Gornjim su izrazom dokazane dvije stvari: prvo, da F

postoji i drugo, da je F

= f.
Buduci da je z
1
bilo koja tocka iz navedenog podrucja, zakljucuje se da je F analiticka
u cijelom podrucju. Prema Cauchyevoj integralnoj formuli (6.47) je i f = F

takoder
analiticka i time je dokazan Morerin teorem.
... dovrsiti ....
Vi
sestruko povezana podru
cja
Cauchyev integralni teorem se odnosi na jednostavno povezano podrucje. Pogledajmo
sto
se mo
ze re
ci o integralu
_
f(z) dz u vi
sestruko povezanom podru
cju (kao na
slici 2.11.A). Funkcija f(z) nije denirana u unutrasnjosti podrucja R
i zato Cauchyev
integralni teorem nije primjenjiva na krivulju C. Umjesto toga, moze se napraviti krivulja
C
1
(slika 2.11.B) na kojoj vrijedi Cauchyev integralni teorem. Sa stanovista krivulje C
1
,
R je jednostavno povezano podrucje. Posljedica Cauchyeva integralna teorema je da
integral ne ovisi o obliku putanje po kojoj se integrira, nego samo o pocetnoj i krajnjoj
Slika 2.11: Uz Cauchyevu integralnu formulu za visestruko povezana podrucja.
tocki integracije. Zato je, za proizvoljno mali
1
sa slike 2.11.B
A
F
f(z) dz =
D
C
f(z) dz
(negativan predznak dolazi od suprotnog smjera integracije). Primjenom gornje jednakosti
i Cauchyeva integralna teorema, u granici 0, dobiva se
_
C
1
f(z) dz = 0 =
ABC
f(z) dz +
D
C
f(z) dz +
DEF
f(z) dz +
A
F
f(z) dz
0 =
_
C
f(z) dz
_
C
2
f(z) dz.
Negativan predznak u drugom integralu dolazi zato sto se u tom integralu krivulja C
2
obilazi suprotno smjeru kazaljke na satu (a tom smjeru obilaska se pridruzuje pozitivan
predznak). Iz gornje jednakosti slijedi
_
C
f(z) dz =
_
C
2
f(z) dz, (2.11)
pri cemu se obje krivulje obilaze u istom smjeru. Iz gornjeg se izraza zakljucuje da, iako ne
znamo kolika je vrijednost integrala (je li jednaka nuli ili je razlicita od nule ), ipak znamo
da ta vrijednost ne ovisi o obliku krivulje po kojoj se integrira. U konkretnim
zadacima za krivulju integracije ce se uzimati sto jednostavnije krivulje (dijelovi kruznice,
trokuta + ili pravokutnika).
To je Cauchyjev integralni teorem za visestruko povezano podrucje.
Zadatak: 2.4 Fresnelov integral
Izracunajte
e
z
2
dz po krivulji sa slike 2.12, u granici kada r neograniceno
raste.
1
Za proizvoljno mali , vrijednosti funkcije f(z) na segmentima FA i DC su priblizno iste.
R: Buduci da je f(z) = e
z
2
regularna i analiticka funkcija unutar naznacenog
Slika 2.12: Uz primjer 2.4.
podrucja kao i na njegovom rubu, moze se primjeniti Cauchyev integralni te-
orem
A
0
e
x
2
dx
. .
I
1
+
AB
e
z
2
dz
. .
I
2
+
0
B
e
z
2
dz
. .
I
3
=
_
f(z) dz = 0.
Izracunajmo odvojeno svaki od gornjih integrala:
I
1
:
Ovo je tablicni integral
lim
r
I
1
=

0
e
x
2
dx =
2
.
I
2
:
Izracunajmo integral po luku
AB kruznice, kada polumjer neograniceno raste.

Uvedimo zamjenu z = r e

I
2
= r
/4
0
e
r
2
(cos 2+ sin2)+
d = r
/4
0
e
r
2
cos 2
e
(r
2
sin2)
. .
e
(r
2
sin 2)
1
d
|I
2
| r
/4
0
e
r
2
cos 2
d .
Sada se s varijable prelazi na varijablu u deniranu s cos2 = sin u
|I
2
|
r
2
/2
0
e
r
2
sin u
d u.
Primjetimo li da je
lim
u0
sin u
u
= 1, lim
u/2
sin u
u
=
2
,
vidimo da je
2u
< sin u < u r

2
sin u < r
2
2u
e
r
2
sinu
< e
r
2 2u
.
Iz gornjih nejednakosti slijedi
|I
2
|
r
2
/2
0
e
r
2 2u
d u =

4r
_
1 e
r
2
_
.
Kada r neograniceno raste
lim
r
|I
2
| lim
r
4r
_
1 e
r
2
_
= 0,
Time je pokazano da je drugi integral jednak nuli.
I
3
:
U trecem integralu se uvodi zamjena z = e
/4
I
3
= lim
r
r
0
e
2
e
/4
d = e
/4
_

0
cos
2
d

0
sin
2
d
_
.
Iz I
1
+ 0 + I
3
= 0, slijedi
2
_
2
2

2
2
_
=

0
cos
2
d

0
sin
2
d .
Usporedbom realnog i imaginarnog dijela lijeve i desne strane, dolazi se do
konacnog rezultata

0
cos
2
d =
1
2
2
,

0
sin
2
d =
1
2
2
.
Zadatak: 2.5 Izracunajte
dz e
z
/z po krivulji sa slike 2.13.
R: Buduci da je zadana funkcija regularna i analiticka funkcija u naznacenom
podrucju kao i na njegovom rubu, moze se primjeniti Cauchyev integralni te-
orem
_
e
z
z
dz = 0 =
2
1
e
z
z
dz +
3
2
e
z
z
dz +
4
3
e
z
z
dz +
1
4
e
z
z
dz
=
R
r
e
x
x
dx +
2 3
e
z
z
dz +
r
R
e
x
x
dx +
4 1
e
z
z
dz.
Zamjenom varijable u = x u trecem integralu i zbrajanjem s prvim, dobiva
se
0 = 2
R
r
sin x
x
d x +
2 3
e
z
z
dz
. .
I
1
+
4 1
e
z
z
dz
. .
I
2
(2.12)
I
1
:
Izracunajmo integral po luku
2 3 kruznice, kada polumjer neograniceno raste.

Uvedimo zamjenu z = Re

I
1
=

0
e
Rsin
e
Rcos
. .
e
Rcos
1
d
|I
1
|

0
e
Rsin
d = 2
/2
0
e
Rsin
d .
Kao i u prethodnom primjeru, promatramo granice
lim
0
sin
= 1, lim
/2
sin
=
2
,
vidimo da je
2
< sin < Rsin < R

2
e
Rsin
< e
R
2
.
Iz gornjih nejednakosti slijedi
|I
1
|
/2
0
e
R
2 2
d =

2R
_
1 e
R
_
.
Kada R neograniceno raste
lim
R
|I
1
| lim
R
2R
_
1 e
R
_
= 0.
I
2
:
Ovdje uvodimo zamjenu z = r e

, pa je
I
2
=
e
r cos r sin
d
lim
r0
I
2
=
d = .
Time iz (2.12) slijedi

0
sin x
x
d x =

2
.
2.4 Cauchyjeva integralna formula
Neka je f(z) regularna analiticka funkcija u jednostruko povezanom podrucju P i na
njegovom rubu K (slika 2.14). Uocimo tocku z
0
P u kojoj je f analiticka i regularna.
Slika 2.14: Uz Cauchyev integral.
Tada je funkcija
f(z)
z z
0
regularna u svim tockama podrucja P, osim u to
cki z
0
, jer u toj tocki gornji razlomak
divergira
2
. Izdvoji li se tocka z
0
iz podrucja P malom kruznicom k polumjera r koja u
cjelosti lezi u podrucju P, tada je f(z)/(z z
0
) regularna u podrucju izmedu k i K, kao
2
a divergiraju i derivacije; npr.
d
d z
f(z)
z z
0
=
d f
d z
1
z z
0
f(z)
(z z
0
)
2
.
2.4. CAUCHYJEVA INTEGRALNA FORMULA 41
i na samim rubovima k i K. Prema Cauchyevom integralnom teoremu za vi
sestruko
povezana podrucja, (2.11), iz prethodnog odjeljka, znamo da vrijednost integrala regularne
funkcije ne ovisi o obliku krivulje po kojoj se integrira, pa je zato
_
K
f(z)
z z
0
dz =
_
k
f(z)
z z
0
dz. (2.13)
Primjetimo da z u gornjem lijevom integralu oznacava sve tocke na zatvorenoj krivulji
K, a z u desnom gornjem integralu oznacava sve tocke kruznice k. Rijesimo integral po
maloj kruznici tako sto cemo zapoceti s uvrstavanjem identiteta
f(z) = f(z
0
) +
_
f(z) f(z
0
)
_
u desnu stranu gornjeg izraza.
_
k
f(z)
z z
0
dz =
_
k
f(z
0
)
z z
0
dz +
_
k
f(z) f(z
0
)
z z
0
dz
= f(z
0
)
_
k
dz
z z
0
+
_
k
f(z) f(z
0
)
z z
0
dz f(z
0
) I
1
+ I
2
.
Sada rjesavamo integrale I
1
i I
2
.
Zamjenom varijable z = z
0
+ r e

(slicno kao u primjeru 2.3, z
0
= const, r = const), za
integral I
1
se dobiva
I
1
=
_
k
dz
z z
0
=
2
0
r de

r e

=
2
0
d = 2 .
Pogledajmo sada integral I
2
: zbog neprekidnosti f(z), polumjer r kru
znice k je
mogu
ce odabrati tako malim, da za svaku tocku z sa kruznice vrijedi
f(z) f(z
0
)
< ,
gdje je > 0 proizvoljno mala pozitivna velicina. Buduci da podintegralna funkcija moze
biti i pozitivna i negativna, to vrijedi slijedeca nejednakost
_
k
f(z) f(z
0
)
z z
0
dz
<
_
k
f(z) f(z
0
)
|z z
0
|
|dz| <
_
k
r
r d = 2 ,
pri cemu smo uvrstili istu zamjenu varijable kao i u racunu I
1
. U granici kada iscezava i
cijeli integral I
2
ce takoder iscezavati. Vratimo li se pocetnom integralu (2.13), dolazimo
do
_
K
f(z)
z z
0
dz = 2 f(z
0
) + 0,
tj. do izraza koji se naziva Cauchyeva integralna formula
f(z
0
) =
1
2
_
K
f(z)
z z
0
dz, (2.14)
a ciji je smisao slijedeci:
vrijednost regularne analiti
cke funkcije u bilo kojoj to
cki u
unutra
snjosti jednostruko povezanog podru
cja mo
ze se izra
cunati
pomo
cu vrijednosti te iste funkcije na rubu tog istog podru
cja.
Sto ako je z
0
izvan podrucja P? Tada je podintegralna funkcija f(z)/(z z
0
) analiticka
u svim tockama podrucja P, pa se na nju moze primjeniti Cauchyjev integralni teorem
za jednostruko povezano podrucje (2.8)
_
K
f(z)
z z
0
dz = 0.
Obje mogucnosti se mogu sazeto zapisati na slijedeci nacin
1
2
_
K
f(z)
z z
0
dz =
_
f(z
0
) z
0
P
0 z
0
/ P,
(2.15)
gdje je s K oznacen rub podrucja P.
2.4.1 Primjena u teoriji potencijala
Neka je k kruznica jedinicnog polumjera sa sredistem u ishodistu, a f(z) neka je regularna
analiticka funkcija u unutrasnjosti i na rubu kruznice. Prema Cauchyevoj integralnoj
formuli (2.14), za svaku tocku z
0
iz unutrasnjosti kruznice vrijedi
f(z
0
) =
1
2
_
k
f(z)
z z
0
dz.
Neka je tocka z
0
nastala od z
0
zrcaljenjem na kruznici. Pojam zrcaljenja na kruznici je
prikazan slikom 2.15: tocka z
0
je nastala zrcaljenjem tocke z
0
na kruznici polumjera R,
Slika 2.15: Uz objasnjenje pojma zrcaljenja na kruznici.
ako lezi na pravcu Oz
0
i ako je
|z
0
| |z
0
| = R
2
.
2.4. CAUCHYJEVA INTEGRALNA FORMULA 43
Buduci da je z
0
unutar kruznice, to ce z
0
biti izvan kruznice
3
, pa je prema (2.15)
0 =
1
2
_
k
f(z)
z z
0
dz.
Oduzmimo gornje dvije jednakosti
f(z
0
) 0 =
1
2
_
k
f(z)
_
1
z z
0
1
z z
0
_
dz.
Precizirajmo oznake: z je na jedinicnoj kruznici i stoga je z = 1e

; z
0
je unutar kruznice,
pa je z
0
= r e

0
uz r < 1; z
0
je dobiven zrcaljenjem na kruznici i zato je z
0
= (1/r) e

0
(primjetimo da je kut
0
isti). Uvrstavanjem i sredivanjem dolazi se do
f(z
0
) =
1 r
2
2
2
0
f(e

)
1 2r cos(
0
) + r
2
d.
Kompleksna funkcija f se moze rastaviti na realni i imaginarni dio f = u + v, pri cemu
je
u(r cos
0
, r sin
0
) =
1 r
2
2
2
0
u(cos , sin )
1 2r cos(
0
) + r
2
d,
v(r cos
0
, r sin
0
) =
1 r
2
2
2
0
v(cos , sin )
1 2r cos(
0
) + r
2
d.
To su Poissonove jednakosti: vrijednost harmonijskih funkcija u i v u bilo kojoj tocki
unutar zadane kruznice, dana je preko vrijednosti te iste funkcija na samoj kru
znici.
Vidjeli smo ranije, relacijama (2.5) i (2.6), da u i v zadovoljavaju Laplaceovu jednadzbu
koja se pojavljuje u teoriji potencijala. Gornja formulacija rjesenja se naziva rje
senjem
Dirichletova problema.
2.4.2 Cauchyev integral i derivacija funkcije
Pokazimo kako se derivacija funkcije u proizvoljnoj tocki z
0
podrucja u kojemu je funkcija
regularna i analiticka, moze izraziti preko integrala same promatrane funkcije (a ne njezine
derivacije) po rubu tog podrucja. Oznacimo s K rub podrucja i krenimo od (2.14)
f(z
0
) =
1
2
_
K
f(z)
z z
0
dz.
Za blisku tocku z
0
+ z
0
vrijedi
f(z
0
+ z
0
) =
1
2
_
K
f(z)
z z
0
z
0
dz,
iz cega slijedi
f(z
0
+ z
0
) f(z
0
)
z
0
=
1
2
1
z
0
_
K
f(z)
_
1
z z
0
z
0
1
z z
0
_
.
3
Primjetimo da se iz ovog preslikavanja vidi da unutrasnjost kruznice ima jednako mnogo tocaka kao i njezina vanjstina.
Sredivanjem gornjeg izraza, u granici z
0
0, se dobiva
d f(z)
d z
z=z
0
= f

(z
0
) = lim
z
0
0
f(z
0
+ z
0
) f(z
0
)
z
0
=
1
2
_
K
f(z)
(z z
0
)
2
dz.
f

(z
0
) =
1
2
_
K
f(z)
(z z
0
)
2
dz.
Sada se isti postupak primjeni i na f

f

(z
0
+ z
0
) =
1
2
_
K
f(z)
(z z
0
z
0
)
2
dz,
iz cega slijedi
f

(z
0
+ z
0
) f

(z
0
)
z
0
=
1
2
1
z
0
_
K
f(z)
_
1
(z z
0
z
0
)
2

1
(z z
0
)
2
_
.
Sredivanjem gornjeg izraza, u granici z
0
0, se dobiva
d
2
f(z)
d z
2
z=z
0
= f

(z
0
) = lim
z
0
0
f

(z
0
+ z
0
) f

(z
0
)
z
0
=
1 2
2
_
K
f(z)
(z z
0
)
3
dz.
f

(z
0
) =
2 !
2
_
K
f(z)
(z z
0
)
3
dz.
Primjenom gornjeg postupka na f

(z
0
), zatim na f

(z
0
) itd., dolazi se do opceg izraza
za n-tu derivaciju funkcije f u tocki z
0
f
(n)
(z
0
) =
n!
2
_
K
f(z)
(z z
0
)
n+1
dz. (2.16)
Iz gornjeg izvoda se zakljucuje da funkcija koja je regularna i analiticka u odredenom
podrucju, ima u njemu i derivacije svih redova, koje su i same regularne i analiticke u
tom istom podrucju. Iz postojanja prve derivacije slijedi i postojanje svih ostalih visih
derivacija. Zbog postojanja visih derivacija, jasno je da su sve nize derivacije neprekidne
funkcije.
2.5 Razvoj kompleksne funkcije u red
Teorija izlozena u ovom odjeljku, originalno potjece od Cauchyja iz godine 1831.
2.5.1 Taylorov razvoj
Neka je f(z) analiticka i regularna funkcija u odrucju P. Unutar tog istog podrucja neka
je zadana kruznica k polumjera r sa sredistem u z
0
. Srediste je odabrano tako da je
kruznica k u cjelosti u podrucju P (slika 2.16). Prema Cauchyevoj integralnoj formuli,
2.5. RAZVOJ KOMPLEKSNE FUNKCIJE U RED 45
Slika 2.16: Uz Taylorov razvoj.
(2.14), za svaku tocku z unutar kruznice k vrijedi
4
f(z) =
1
2
_
k
f(z
)
z
z
dz
,
gdje z
oznacava tocke sa kruznice k. Koristeci identitet

z
z = z
z
0
z + z
0
,
gornji izraz postaje
f(z) =
1
2
_
k
dz
f(z
)
1
z
z
0
1
1
zz
0
z
z
0
. (2.17)
Buduci da je z
na kruznici, a z je unutar kruznice, uvijek je (slika 2.16)
z z
0
z
z
0
< 1.
Koristimo jos jedan identitet, ciju tocnost citatelj lako moze sam provjeriti
1
1
= 1 + +
2
+
3
+ +
n
+ . (2.18)
Uzme li se za

z z
0
z
z
0
,
4
Primjetimo da sada Cauchyevu integralnu formulu, (2.14), primjenjujemo na kruznicu k (a ne na K).
tada (2.17) postaje
5
f(z) =
1
2
_
k
dz
f(z
)
1
z
z
0
_
1 +
z z
0
z
z
0
+
_
z z
0
z
z
0
_
2
+ +
_
z z
0
z
z
0
_
n
+
_
=
1
2
_
k
f(z
)
z
z
0
dz
+
z z
0
2
_
k
f(z
)
(z
z
0
)
2
dz
+ +
(z z
0
)
n
2
_
k
f(z
)
(z
z
0
)
n+1
dz
+ .
No, prema (2.14) i (2.16) , u gornjem izrazu prepoznajemo f(z
0
) i njezine vise derivacije
f(z) =
1
0 !
f(z
0
) +
1
1 !
(z z
0
) f

(z
0
) +
1
2 !
(z z
0
)
2
f

(z
0
) + +
1
n!
(z z
0
)
n
f
(n)
(z
0
) + .
To je Taylorov razvoj funkcije f oko tocke z
0
f(z) =
n=0
(z z
0
)
n
n!
f
(n)
(z
0
) . (2.19)
Naglasimo jos jednom da je gornji red konvergentan sve dok je
z z
0
z
z
0
< 1,
tj. unutar kruga polumjera |z
z
0
| sa sredistem u z
0
. Ovaj polumjer se zove polumjer
konvergencije.
2.5.2 Analiticko produljenje
Gore je pokazano da razvoj regularne funkcije f(z) u konvergentan red potencija
f(z) =
n=0
(z z
0
)
n
a
n
, a
n
=
1
n!
f
(n)
(z
0
), (2.20)
unutar kruga |z z
0
| r sa sredistem u z
0
, daje vrijednosti f(z) u svakoj tocki unutar
kruga polumjera r. Pomocu gornjeg izraza se ne mogu odrediti vrijednosti f(z) za z
za koji je |z z
0
| > r, jer tada red (2.20) divergira. To naravno ne zna
ci da f(z)
ne postoji izvan navedene kruznice (podrucja konvergencije). Ona postoji u cijelom
podrucju P.
Primjer: 2.1 Evo jednostavnog primjera: u krugu polumjera r = 1 oko ishodista, z
0
= 0,
funkcija
f(z) =
1
1 z
5
Buduci da je < 1, red u uglatoj zagradi je konvergentan.
je predstavljena redom (naziva se i element funkcije)
P
f
(z) =
n=0
z
n
(2.21)
(usporedite s (2.18)). Naravno da ova funkcija postoji i izvan navedenog kruga:
npr. u tocki z = 2 , ona ima vrijednost f(2 ) = (1 + 2 )/4. No, ta se
vrijednost ne moze izracunati iz reda (2.21), jer on divegira za z = 2 , ali se
moze izracunati iz nekog drugog reda (elementa funkcije, koji sadrzi i tocku
z = 2 unutar svog polumjera konvergencije).
Prema Taylorovu razvoju, moze se odabrati tocka z
1
blizu ruba podrucja konvergencije
(slika 2.17A) i u toj tocki izracunati
Slika 2.17: Uz analiticko produljenje.
f(z
1
), f
(n)
(z
1
), n = 1, 2, 3,
i dobiti element funkcije P
f
(z z
1
) koj pripada tocki z
1
. Tako dobiveni red
P
f
(z z
1
) =
n=0
(z z
1
)
n
a
n
ima polumjer konvergencije najmanje jednak r |z
1
z
0
| i dodiruje iznutra kruznicu po-
lumjera r (slika 2.17.A). Najcesce je ovaj novi polumjer konvergencije veci od navedenog
i prelazit ce pocetnu kruznicu polumjera r.
Primjer: 2.2 Vratimo se primjeru f(z) = 1/(1 z) ciji red
n=0
z
n
konvergira za
|z| < 1, ima singularitet u z = 1, a analiticka je svuda dalje. Razvije li se f(z)
oko tocke z
1
=
1
1 z
=
1
1 + z
=
1
1
1
1
z
1
=
1
1
_
1 +
z
1
+
_
z
1
_
2
+
_
z
1
_
3
+
_
.
P
f
(z) =
n=0
(z )
n
(1 )
n+1
.
I ovaj red je primjer jednog elementa funkcije, kao i red (2.21). Gornji je red
konvergentan za
z
1
< 1 |z | <
2,
tj. novo je podrucje konvergencije krug polumjera
2 sa sredistem u z
1
=
(slika 2.17.B). Pomocu ovog reda se npr. moze racunati vrijednost f(2 ), a
sto nije bilo moguce napraviti redom (2.21).
Rezimirajmo: funkcija f(z) = 1/(1 z) se moze prikazati redom
P
f
(z z
0
) =
n=0
z
n
, z
0
= 0, r = 1
u podrucju P
1
u kojemu je |z| < 1, ili redom
P
f
(z z
1
) =
n=0
(z )
n
(1 )
n+1
, z
1
= , r =
2
u podrucju P
2
u kojemu je |z | <
2. Kaze se da je funkcija f(z) analiticki produljena

izvan pocetnog podrucja konvergencije.
2.5.3 Polovi funkcije
Tocka z = z
0
jednoznacne funkcije f(z) se zove pol, ako je 1/f(z
0
) = 0 i ako je 1/f(z)
regularna funkcija u nekom krugu sa sredistem u z
0
. Uz ove uvjete za 1/f(z) postoji
Taylorov razvoj oko z
0
1
f(z)
=
1
f(z
0
)
+
(z z
0
)
1 !
d
dz
1
f(z)
z=z
0
+
(z z
0
)
2
2 !
d
2
dz
2
1
f(z)
z=z
0
+
(z z
0
)
3
3 !
d
3
dz
3
1
f(z)
z=z
0
+ .
Prema polaznoj pretpostavci je prvi clan desne strane jednak nuli. Opcenito ce neke od
preostalih derivacija u z = z
0
biti jednake nuli, a neke ce biti i razlicite od nule. Neka
je prvih m1 derivacija jednako nuli, a m-ta derivacija neka je prva koja je razlicita od
nule
d
dz
1
f(z)
z=z
0
=
d
2
dz
2
1
f(z)
z=z
0
=
d
m1
dz
m1
1
f(z)
z=z
0
= 0, ali
d
m
dz
m
1
f(z)
z=z
0
= 0.
Iz svih ostalih clanova se sada moze izluciti (z z
0
)
m
kao zajednicki mnozitelj. Desna
strana razvoja za 1/f je tada oblika
(z z
0
)
m
g(z),
gdje je g(z) regularna funkcija od z sa svojstvom da je g(z
0
) = 0. Pomocu gornjeg izraza,
funkcija f(z) je
f(z) =
1
(z z
0
)
m
1
g(z)
.
No, kako je g(z) regularna, to je i g
1
(z) 1/g(z) takoder regularna u nekom krugu sa
sredistem u z
0
, pa zato za nju postoji Taylorov razvoj oblika
g
1
(z) = a
m
+ (z z
0
) a
(m1)
+ + (z z
0
)
m1
a
1
+ (z z
0
)
m
a
0
+ (z z
0
)
m+1
a
1
+ ,
uz a
m
= 0. Uvrstavanjem ovog razvoja u izraz za f(z), dobiva se
f(z) =
a
m
(z z
0
)
m
+
a
(m1)
(z z
0
)
m1
+ +
a
1
z z
0
+ a
0
+ (z z
0
) a
1
+ (z z
0
)
2
a
2
+ .
Prirodni broj m koji se pojavljuje u gornjim izrazima, opisuje visestrukost pola i zove
se red pola. Prema gornjem izrazu, u blizini pola m-tog reda, funkcija je predocena
zbrojem polinoma m-tog stupnja u varijabli 1/(z z
0
) i regularne funkcije predocene
beskonacnim redom
m1
n=0
a
nm
(z z
0
)
mn
+
n=0
a
n
(z z
0
)
n
.
Polinom P(1/(z z
0
)) se zove glavni dio funkcije u okolici pola z
0
, a koecijent a
1
koji
mnozi clan 1/(z z
0
) se zove
6
reziduum (ostatak) funkcije u polu z
0
.
Buduci da je
f(z) = (z z
0
)
m
g
1
(z), g
1
(z
0
) = a
m
= 0,
to je i
lim
z z
0
(z z
0
)
m
f(z) = g
1
(z
0
) = a
m
= 0. (2.22)
Pol m-tog reda funkcije f je nulto
cka m-tog reda funkcije 1/f.

Kasnije, u odjeljku (3.2.1) o racunu reziduuma, ce nam biti vazan koecijent a
1
iz gornjeg
6
prema Cauchyu
razvoja. Pokazimo kako se on izracunava. Neka f ima pol m-tog reda
f(z) =
a
m
(z z
0
)
m
+
a
m+1
(z z
0
)
m1
+ +
a
1
z z
0
+a
0
+ (z z
0
) a
1
+ (z z
0
)
2
a
2
+
(z z
0
)
m
f(z) = a
m
+ (z z
0
)a
m+1
+ + (z z
0
)
m1
a
1
+(z z
0
)
m
a
0
+ (z z
0
)
m+1
a
1
+ (z z
0
)
m+2
a
2
+
d
d z
_
(z z
0
)
m
f(z)
_
= a
m+1
+ + (m1)(z z
0
)
m2
a
1
+m(z z
0
)
m1
a
0
+ (m + 1)(z z
0
)
m
a
1
+
.
.
.
d
m1
d z
m1
_
(z z
0
)
m
f(z)
_
= (m1) ! a
1
+ m! (z z
0
)a
0
+ (m + 1) ! (z z
0
)
2
a
1
+
lim
zz
0
d
m1
d z
m1
_
(z z
0
)
m
f(z)
_
= (m1) ! a
1
Time je koecijent a
1
jednak
a
1
=
1
(m1) !
lim
z z
0
d
m1
dz
m1
(z z
0
)
m
f(z). (2.23)
Zadatak: 2.6 Odredite red pola i reziduume funkcija:
f
1
(z) =
1
z z
0
, f(z) =
1
(z z
0
)
M
, M > 1.
Funkcija f
1
ima pol prvog reda u tocki z = z
0
s reziduumom jednakim a
1
= 1.
Funkcija f
2
ima pol M-tog reda u tocki z = z
0
s reziduumom jednakim a
1
= 0.
Jednoznacna funkcija, regularna u danom podrucju P kompleksne ravnine, osim u tockama
koje su joj polovi, zove se meromorfna
7
funkcija u tom podrucju. Ako funkcija ima
beskonacno puno polova, oni se mogu gomilati samo na rubu podrucja P, a ta tocka
gomilanja se naziva bitni singularitet funkcija.
Primjer: 2.3 Funkcija
7
zeli se reci da su jedini singulariteti u obliku polova (izoliranih tocaka), tj. da nema linija ili povrsina u kojima bi
funkcija bila singularna.
f(z) = tan
1
z
ima beskonacno puno polova u tockama z
0,n
= 2/(n), n = 1, 3, 5 ,
koje se gomilaju oko tocke z = 0, koja NIJE pol.
Zadatak: 2.7 Pokazite da cijela racionalna funkcija n-tog stupnja P
n
(z) ima u z =
pol n-tog reda.
R: Oznacimo s z
= 1/z. tada je
P
n
(z) = z
n
a
n
+ z
n1
a
n1
+ + za
1
+ a
0
,
P
n
(1/z
) =
1
(z
0)
n
a
n
+
1
(z
0)
n1
a
n1
+ +
1
(z
0)
1
a
1
+ +a
0
.
Iz gornjeg se zapisa iscitava da je z
0
= 0 pol n-tog reda, sto znaci da je
z
0
= 1/z
0
= pol n-tog reda.
Iz gornjeg primjera se zakljucuje da racionalna funkcija
R(z) =
P
n
(z)
Q
m
(z)
,
gdje su P
n
(z) i Q
m
(z) polinomi bez zajednickih linearnih faktora, ima za konacni z konacan
broj polova koji su nul-tocke nazivnika, a u z = ima pol (nm)-tog reda ako je n > m.
Odredivanje reziduuma:
Ako je z
0
pol prvog reda, prema (2.22) je
lim
z z
0
(z z
0
) f(z) = g
1
(z
0
) = a
1
.
Ako je F(z) = f(z)/g(z) i ako je z
0
nultocka prvog reda od g, tj. g(z
0
) = 0, g
(z
0
) =
0, f(z
0
) = 0, tada je z
0
pol prvog reda od F
(z z
0
) F(z) = f(z)
z z
0
g(z)
= f(z)
z z
0
g(z) g(z
0
)
=
f(z)
g(z)g(z
0
)
zz
0
,
lim
z z
0
(z z
0
) F(z) = a
1
= lim
z z
0
f(z)
g(z)g(z
0
)
zz
0
=
f(z
0
)
g
(z
0
)
a
1
=
f(z
0
)
g
(z
0
)
. (2.24)
Slicno se pokazuje, (2.23), i da ako funkcija ima pol m-tog reda, tada uz clan 1/(z z
0
)
stoji koecijent a
1
koji je jednak
a
1
=
1
(m1) !
lim
z z
0
d
m1
dz
m1
(z z
0
)
m
f(z).
Zadatak: 2.8 Odredite polove i reziduume funkcije f(z) = 1/(1 + z
2
).
R: Iz zapisa funkcije u obliku
f(z) =
1
1 + z
2
=
1
(z + )(z )
vidimo da funkcija ima dva pola prvog reda: z
0,1
= +, z
0,2
= . Funkcija je
oblika F = f/g, pa su, prema (2.24), reziduumi jednaki
a
1
=
1
2 z
z=
=
1
2
.
Isti se zadatak moze rijesiti i tako da se f(z) napise kao
1
1 + z
2
=

2
1
z +

2
1
z
iz cega se odmah vidi da su polovi prvog reda s reziduumima /2.
Zadatak: 2.9 Odredite polove i reziduume funkcije F(z) = 1/ sin z.
R: Kao i u prethodnom primjeru, i ovo je racionalna funkcija, s nulama
nazivnika u tockama
z
0,n
= n, n = 0, 1, 2, 3, ,
tj. polova funkcije F ima prebrojivo beskonacno. Da se radi o polovima prvog
reda, vidimo po tome sto je vec a
1
razlicit od nule
a
1
=
f(z
0
)
g
(z
0
)
=
1
cos n
= (1)
n
= 0.
2.5.4 Laurentov razvoj
Laurentov
8
razvoj je poopcenje Taylorova razvoja, a odnosi se na jednoznacne funkcije
regularne u podrucju omedenom sa dvije jednostavne zatvorene krivulje K i K
(slika
2.18) unutar kojih se moze smjestiti kruzni vijenac omeden kruznicama k i k
polumjera
r i r
uz r > r
sa sredistem u z
0
unutar K
. Za tocku z unutar kruznog vijenca je

r
< |z z
0
| < r.
Funkcija f je jednoznacna i regularna u svim tockama kruznog vijenca sa slike 2.18 i na
kruznicama, dok se o njoj nista ne pretpostavlja niti u unutrasnjosti K
, niti izvan K.
8
P. A. Laurent, 1841; K. Weierstrass, 1841
Slika 2.18: Uz Laurentov razvoj.
Neka je z tocka iz kruznog vijenca, a k

kruznica sa sredistem u z koja u cjelosti lezi u
vijencu, slika 2.19. Formirajmo krivulju C kao na slici 2.19 koja je odredena kruznicama
Slika 2.19: Cauchyeva integralna formula i Laurentov razvoj.
k, k
i k

i duzinama , , , . Buduci da tocka z nije obuhvacena krivuljom, to prema
Cauchyevoj integralnoj formuli (2.15) slijedi da je
1
2
_
C
f(z
)
z
z
dz
= 0.
Integraciju po krivulji C rastavljamo na integraciju po njezinim dijelovima
_
C
=
(k

)
desno
+
(k

)
lijevo
+
k
.
U granici kada procjep iscezava, integrali po duzinama i postaju isti po iznosu, a
suprotni po predznaku (zbog suprotnog smjera obilaska), pa je njihov zbroj jednak nuli
= 0.
Isto vrijedi i za integrale po duzinama i
= 0.
Preostaju integrali po kruznicama, pri cemu predznak integrala ovisi o smjeru obilaska
pojedine kruznice
0 =
_
k

f(z
)
z
z
dz
_
k
f(z
)
z
z
dz
+
_
k
f(z
)
z
z
dz
.
Kruznica k

obuhvaca
9
tocku z, pa je prema Cauchyevoj integralnoj formuli (2.15)
_
k

f(z
)
z
z
dz
= 2 f(z).
Uvrsti li se to u gornju vezu medu integralima, slijedi
f(z) =
1
2
_
k
f(z
)
z
z
dz
1
2
_
k
f(z
)
z
z
dz
. (2.25)
Sada se postupa slicno kao i kod izvoda Taylorova razvoja: z
z = z
z
0
z + z
0
=
(z
z
0
) (z z
0
). Iz slike (2.20) se vidi da vrijede slijedece relacije:
Na kruznici k je |z
z
0
| > |z z
0
| kada je z
k.
Slika 2.20: Cauchyeva integralna formula i Laurentov razvoj.
1
2
_
k
f(z
)
z
z
dz
=
1
2
_
k
f(z
)
(z
z
0
) (z z
0
)
dz
=
1
2
_
k
f(z
)
z
z
0
1
1
zz
0
z
z
0
dz
,
9
I kruznica k obuhvaca tocku z, ali na integral po k ne mozemo primjeniti Cauchyevu integralnu formulu, jer k obuhvaca
i podrucje K

u kojemu funkcija ne mora biti analiticka.
pri cemu je
z z
0
z
z
0
< 1.
Na kruznici k
je |z
z
0
| < |z z
0
| kada je z
.
1
2
_
k
f(z
)
z
z
dz
=
1
2
_
k
f(z
)
(z
z
0
) (z z
0
)
dz
=
1
2
_
k
f(z
)
z z
0
1
1
z
z
0
zz
0
dz
,
pri cemu je
z
0
z z
0
< 1.
Uvrstavanjem gornjih relacija u (2.25), dolazi se do
f(z) =
1
2
_
k
f(z
)
z
z
0
1
1
zz
0
z
z
0
dz
1
2
_
k
f(z
)
z z
0
1
1
z
z
0
zz
0
dz
.
Koristeci se razvojem (2.18) koji konvergira za || < 1, gornji izraz za f(z) postaje
f(z) =
1
2
_
k
f(z
)
z
z
0
_
1 +
z z
0
z
z
0
+
_
z z
0
z
z
0
_
2
+
_
z z
0
z
z
0
_
3
+
_
dz
+
1
2
_
k
f(z
)
z z
0
_
1 +
z
z
0
z z
0
+
_
z
z
0
z z
0
_
2
+
_
z
z
0
z z
0
_
3
+
_
dz
=
1
2
n=0
(z z
0
)
n
_
k
f(z
)
(z
z
0
)
n+1
dz
+
1
2
n=1
(z z
0
)
n
_
k
f(z
) (z
z
0
)
n1
dz
.
Prvi zbroj konvergira za sve z unutar kruznice k, a drugi konvergira za sve z izvan k
.
Ako se u drugom zbroju uvede novi indeks zbrajanja m = n, dobije se
1
2
1
m=
(z z
0
)
m
_
k
f(z
) (z
z
0
)
m1
dz
.
No, m je nijemi indeks po kojemu se zbraja, pa ga mozemo nazvati i n
1
2
1
n=
(z z
0
)
n
_
k
f(z
)
(z
z
0
)
n+1
dz
,
cime f(z) postaje
1
2
n=0
(z z
0
)
n
_
k
f(z
)
(z
z
0
)
n+1
dz
+
1
2
1
n=
(z z
0
)
n
_
k
f(z
)
(z
z
0
)
n+1
dz
.
Prema relaciji (2.11), znamo da integrali
_
k
i
_
k
ne ovise o tome jesu li k i k
kruznice
ili bilo koje druge jednostavne zatvorene krivulje u podrucju izmedu K i K
, uz uvjet da
obuhvacaju tocku z
0
. Zbog toga za f(z) mozemo napisati
Slika 2.21: Uz Laurentov razvoj.
f(z) =
1
2
n=0
(z z
0
)
n
_
k
f(z
)
(z
z
0
)
n+1
dz
+
1
2
1
n=
(z z
0
)
n
_
k
f(z
)
(z
z
0
)
n+1
dz
=
1
2
n=
(z z
0
)
n
_
k
f(z
)
(z
z
0
)
n+1
dz
gdje je k bilo koja pozitivno usmjerena zatvorena krivulja (ne nuzno kruznica) izmedu K
i K
, koja obuhvaca tocku z

0
(slika 2.21). Nazove li se
10
a
n
=
1
2
_
k
f(z
)
(z
z
0
)
n+1
dz
,
tada je Laurentov razvoj funkcije f(z) oblika
f(z) =
n=
a
n
(z z
0
)
n
.
(2.26)
Laurentov se razvoj razlikuje od Taylorova po negativnim potencijama (z z
0
), pa je
stoga uvijek divergentan bar u z = z
0
.
10
primjetimo da a
n
ne mozemo, preko relacije (2.16) povezati s derivacijama f, jer ovdje indeks n moze biti i negativan
Zadatak: 2.10 Napisite Laurentov razvoj funkcije f(z) = 1/[z(z 1)].
R: Funkcija ima polove u tockama z
0
= 0 i z
0
= 1. Ako odaberemo z
0
= 0,
tada je f(z) analiticka u kruznom vijencu 0 < r < 1 (slika 2.22). U racunu
Slika 2.22: Uz primjer Laurentovog razvoja funkcije f(z) = 1/[z(z 1)] oko ishodista.
koecijenata a
n
, za krivulju integracije je najjednostavnije odabrati kruznicu
polumjera 0 < < 1 sa sredistem u ishodistu
a
n
=
1
2
_
k
f(z)
(z z
0
)
n+1
dz, z
0
= 0, f(z) =
1
z(z 1)
=
1
2
_
k
dz
z
n+2
(1 z)
= (2.18) =
1
2
_
k
dz
z
n+2
m=0
z
m
=
1
2
m=0
_
k
dz
z
n+2m
.
Na kruznici je z = e

, pa je i
a
n
=
1
2
m=0
n1+m
2
0
e
(n1+m)
d.
Vrijednost gornjeg integrala ovisi o odnosu n i m:
ako je 0 = n + 1 m, tada je
2
0
e
0
d = 2 .
ako je 0 = n + 1 m, tada je n
= n 1 + m neki cijeli broj, pa je
2
0
e
n
d = 0.
Obje ove mogucnosti se mogu zapisati kao
2
0
e
(n1+m)
d = 2
m,n+1
.
To daje za koecijente a
n
a
n
=
1
2
m=0
n1+m
2
m,n+1
= 1
m=0
m,n+1
.
Ako je n = 1, 0, 2, 3, , u
m=0
ce se uvijek naci clan koji zadovoljava
zahtjev m = n+1 i zato ce koecijenti a
n
s takvim n imati vrijednost 1. Svi
ostali koecijenti s n = 2, 3, 4, imaju vrijednost nula
a
n
=
_
1 n 1
0 n < 2
.
Time se za razvoj trazene funkcije dobiva
1
z(z 1)
=
+
n=
a
n
(z z
0
)
n
z
0
=0
=
+
n=1
(1) z
n
=
_
1
z
+ 1 + z + z
2
+
_
.
2.6 Preslikavanja
U ovom ce odjeljku biti rijeci o geometrijskim svojstvima kompleksnih funkcija kom-
pleksne varijable.
Kod realnih funkcija jedne realne varijable, situacija je razmjerno jednostavna: zadana je
funkcija y = f(x) koja svakoj vrijednosti nezavisne varijable x pridruzuje jednu vrijednost
y, sto se onda moze prikazati u dvije dimenzije tako da je x apscisa, a y ordinata. U kom-
pleksnom podrucju, stvari su nesto slozenije: kompleksna funkcija w = f(z) je funkcija
jedne kompleksne, tj. dvije nezavisne realne varijable z = x + y
w = f(z) = u(x, y) + v(x, y).
Gornja relacija svakoj tocki kompleksne z = (x, y) ravnine pridruzuje jednu tocku u
kompleksnoj w = (u, v) ravnini. Isto tako ce i pojedine linije i plohe iz z ravnine biti
preslikane u odgovarajuce linije i plohe u w ravnini.
U nastavku ovog odjeljka cemo studirati neka jednostavnija od tih preslikavanja.
translacija:
Funkcija translacije je jedna jednostavna funkcija koja svaku tocku prostora, z, samo
pomice (translatira) za neki konstantni iznos z
0
= x
0
+ y
0
, to je zbrajanje konstantom
(slika 2.23)
w = f(z) = z + z
0
,
u(x, y) = x + x
0
,
v(x, y) = y + y
0
.
2.6. PRESLIKAVANJA 59
Slika 2.23: Funkcija translacije.
zakret (rotacija):
Funkcija zakreta tocke za neki ksni kut, je dana mno
zenjem konstantom
w = z z
0
,
gdje je z
0
konstanta. Kod opisa zakreta je uobicajeno koristiti polarni koordinatni sustav
u kojemu je
w = e

, z = r e

, z
0
= r
0
e

0
.
U polarnom zapisu je dakle
e

= r e

r
0
e

0
= r r
0
e
(+
0
)
= r r
0
,
= +
0
.
Iznos kompleksnog broja je promijenjen sa r na r r
0
, a kut je povecan sa na +
0
Slika 2.24: Funkcija zakreta.
(slika 2.24). Time je izveden zakret za kut
0
. cisti zakret (bez promjene iznosa z) se
dobije za r
0
= 1. Tako je npr. cisti zakret za kut /2 radijana, dan mnozenjem sa z
0
= .
inverzija:
Pod operacijom (funkcijom) inverzije se misli na inverz u odnosu na mnozenje
w =
1
z
.
Ponovo, prijelazom u polarne koordinate,
w = e

, z = r e

,
dobiva se
e

=
1
r e

,
=
1
r
,
= .
Ocito je da naziv inverzija potjece od relacije = 1/r. Ovom se relacijom, npr. unu-
trasnjost jedinicne kruznice preslikava u njezinu vanjstinu
11
. Relacija = ukazuje
da se operacijom inverzije osim promjene iznosa, izvodi jos i promjena predznaka kuta tj.
zrcaljenje oko realne osi ili, kako smo to ranije zvali, kompleksno konjugiranje.
Pogledajmo kako se neke jednostavne linije u z ravnini preslikavaju u w ravninu. Zapisimo
operaciju inverzije u pravokutnim koordinatama
u + v =
1
x + y
i izjednacimo realne i imaginarne dijelove na obje strane jednakosti
u =
x
x
2
+ y
2
, x =
u
u
2
+ v
2
(2.27)
v =
y
x
2
+ y
2
, y =
v
u
2
+ v
2
.
Jedna vrlo jednostavna linija je npr. pravac paralelan s osi x
y = c
0
= const.
(x ima proizvoljne vrijednosti). U skladu s gornjim relacijama je
c
0
=
v
u
2
+ v
2
,
sto se moze napisati i u obliku
u
2
+
_
v +
1
2c
0
_
2
=
1
4c
2
0
,
u kojemu prepoznajemo kruznicu
12
polumjera 1/(2c
0
) u w = (u, v) ravnini, sa sredistem
11
Primjetimo da unutrasnjost jedinicne kruznice ima jednako mnogo tocaka kao i njezina vanjstina.
12
Primjetimo da se sve tocke pravca (koji je beskonacne duljine) preslikavaju u sve tocke kruznice (pri cemu je opseg
Slika 2.25: Operacijom inverzije, pravac se preslkava u kruznicu.
u tocki [0, 1/(2c
0
)] (slika 2.25).
Opcenito ce se svaki pravac ili kruznica u z ravnini preslikati u pravac ili kruznicu u w
ravnini (dvostruka primjena operacije inverzije daje identitet, pa su zato prvac i kruznica
medusobno inverzne linije). Tako npr. jednadzba
a(x
2
+ y
2
) + 2bx + 2cy + d = 0,
za a = 0 opisuje kruznicu, a za a = 0 opisuje pravac u z ravnini. Lako je uvjeriti se da se
operacijom inverzije (2.27) gornja jednadzba preslikava u
d(u
2
+ v
2
) + 2bu 2cv + a = 0,
sto je za d = 0 jednadzba kruznice, a za d = 0 jednadzba pravca u w ravnini.
To
cke razgrani
sta i vi
sezna
cne funkcije:
Gornja preslikavanja su jednu tocku z ravnine preslikala u jednu tocku w ravnine, pa su u
tom smislu to bila jednoznacna ili jedan-jedan preslikavanja. U ovom ce se odjeljku razma-
trati preslikavanja koja dvije ili vi
se tocaka jedne ravnine preslikavaju u jednu tocku

druge ravnine (i, naravno, njihove inverze). Takva se preslikavanja nazivaju viseznacnim.
Kao prvi primjer promotrimo preslikavanje (funkciju)
w = z
2
. (2.28)
Za w = e

i z = r e

, gornje se preslikavanje moze zapisati i kao
= r
2
, = 2.
Preslikavanje je nelinearno, jer se iznos kvadrira. No, ono sto je vazno u gornjoj relaciji je
da se kut udvostrucava: to znaci da se prvi kvadrant z ravnine 0 < < /2 preslikava u
cijelu gornju w poluravninu 0 < < , a gornja z poluravnina0 < < se preslikava u
cijelu w ravninu 0 < < 2. Donja poluravnina z se opet (tj. po drugi puta) preslikava u
kruznice konacan).
cijelu w ravninu. Ovo je primjer dvoznacnog preslikavanja: dvije razlicite tocke z ravnine,
z
0
i z
0
e

= z
0
, preslikavaju se u istu tocku w = z
2
0
u w ravnini. Ovo se preslikavanje
moze prikazati i u pravokutnim koordinatama
u + v = (x + y)
2
u = x
2
y
2
,
v = 2xy.
Iz gornjih se veza vidi da medusobno okomitim pravcima u = c
1
i v = c
2
u w ravnini,
odgovaraju medusobno okomite hiperbole x
2
y
2
= c
1
i 2xy = c
2
u z ravnini (slika 2.26).
Svaka tocka hiporbole x
2
y
2
= c
1
iz gornje poluravnine, x > 0, se preslikava u jednu
Slika 2.26: Preslikavanje w = z
2
, povezuje medusobno okomite pravce u = c
1
i v = c
2
u w ravnini, slika
B, s medusobno okomitim hiperbolama x
2
y
2
= c
1
i 2xy = c
2
u z ravnini, slika A.
od tocaka pravca u = c
1
. No, isto tako se i svaka tocka hiperbole x
2
y
2
= c
1
iz donje
poluravnine, x < 0, preslikava u tu istu tocku pravca u = c
1
. U slijedecem ce se odjeljku
pokazati da ako je funkcija kojom se izvodi preslikavanja analiticka, tada se linije okomite
u jednoj ravnini, preslikavaju u linije okomite u drugoj ravnini (preslikavanje ne mijenja
kutove, oni ostaju nepromijenjeni).
Inverzno preslikavanje preslikavanja (2.28) je
w = z
1/2
ili, u polarnim koordinatama, w = e

i z = r e

,
= r
1/2
, = /2.
Gornje preslikavanje ce svake dvije tocke w ravnine (one s vrijednostima kuta i +)
preslikati u istu tocku z ravnine (s izuzetkom tocke z = 0). Gleda li se to s druge
strane, moze se reci da ista tocka u z ravnini (ona s kutovima i + 2) odgovara
dvjema razlicitim tockama u w ravnini (onima s kutom i + ). Ovo je preslikavanje
jednostavno poopcenje realnog preslikavanja y
2
= x, kojim se dvije tocke y preslikavaju
u isti x.
Ova se dvoznacnost moze lako izbjeci ogranici li se kut na vrijednosti iz intervala
0 < 2. To se moze postici zahtjevom da se nikada ne presjece crta = 0 u ravni z
(slika 2.27). Takva se linija razdvajanja obicno naziva rez
13
. Rez spaja dvije singularne
Slika 2.27: Rez u zravnini.
tocke razgrani
sta
14
u z
0
i u z = . Buduci da je svrha reza samo da ogranici vrijednosti
argumenta od z, kao linija reza se mogla odabrati i bilo koja druga crta koja spaja z
0
i
z = . Tocke z i z e
2
su iste u z ravnini, ali vode na razlicite tocke w i we

= w u
w ravnini. Zato bi odsutnost reza vodila na dvoznacnost funkcije w = z
1/2
.
Ova se dvoznacnost moze zgodno opisati pomocu Riemanovih ploha kao na slici 2.28.
Dvoznacna funkcija

z postaje jednoznacna, ali ne u z ravnini, nego na plohi koja se
Slika 2.28: Riemanove plohe funkcije w = z
1/2
.
sastoji od dva lista, a koja se zove Riemannova ploha. Tocka z = 0 je njezino razgraniste.
Kruzenjem oko razgranista, prelazi se s jednog lista na drugi.
Slijedeci primjer je preslikavanje
w = e
z
. (2.29)
13
engl. cut line
14
engl. branch point
koje se moze citati i kao
e

= e
x+ y
,
= e
x
,
= y.
Ako y prima vrijednosti iz intervala 0 y < 2 (ili iz y < ili bilo kojeg
drugog intervala sirine 2), tada i prima vrijednosti iz intervala sirine 2. Ako jos i
x prima vrijednosti iz intervala < x < +, tada vidimo da se vodoravna pruga
sirine 2 u z ravnini, preslikava u cijelu w ravninu. Nadalje, svaka tocka z ravnine
oblika x + (y + n2) se preslikava u istu tocku w ravnine. Ovo je primjer viseznacnog
preslikavanja gdje se vise tocaka z ravnine preslikava u jednu tocku w ravnine.
Inverz od (2.29)
w = ln z u + v = ln(r e

) = ln r + (2.30)
je takoder viseznacna funkcija. Svi izrazi kao sto su z
0
, z
0
e
2
, z
0
e
2 2
, z
0
e
n 2
,
opisuju istu tocku z ravnine, ali u w ravnini se oni preslikavaju u razlicite tocke
u = ln r, v = + n2 .
Ova se viseznacnost opet moze zgodno opisati pomocu Riemanovih ploha, slicno kao na
slici 2.28, samo sto sada Riemannova ploha ima n listova, a ne samo dva.
2.6.1 Konformno preslikavanje
Kod preslikavanja w = z
2
je uoceno da se linije okomite u jednoj ravnini preslikavaju u
linije okomite u onoj drugoj ravnini. Ispitajmo detaljnije koje uvjete mora zadovoljavati
preslikavanje, pa da kutovi medu krivuljama ostanu nepromjenjeni uslijed preslikavanja.
Derivacija analiticke funkcije ne ovisi o smjeru u kojem se vrsi derivacija (odjeljak 2.2).
Pogledajmo koje su geometrijske posljedice tog svojstva. Neka je w = f(z) preslikavanje
Slika 2.29: Uz konformno preslikavanje.
koje tocku z preslikava u w. Akoje u ravnini z zadana krivulja, preslikavanje w = f(z) ce
tu krivulju preslikati u jednu novu krivulju u w ravnini. Tako ce dvama bliskim tockama
z i z +z u ravnini z, odgovarati dvije bliske tocke w i w+w u ravnini w (slika 2.29).
Oznacimo s s duljinu spojnice z i z + z, a s S duljinu spojnice w i w + w. Neka
s zatvara kut
1
s pozitivnim smjerom osi x, a S neka zatvara kut
1
s pozitivnim
smjerom osi u. U polarnom sustavu s ishodistem u tocki z je z = s e

1
, a u polarnom
sustavu s ishodistem u tocki w je w = S e

1
, iz cega slijedi
w
z
=
S
s
e
(
1
1
)
.
U granici kada z 0, i s ce iscezavati, a zbog neprekinutosti funkcija u i v, iscezavat
ce i S =
(u)
2
+ (v)
2
. Uz pretpostavku da f(z) u tocki z ima konacnu derivaciju
f

(z) razlicitu od nule, tada je
f

(z) = lim
z0
w
z
= lim
s0
S
s
lim
s0
e
(
1
1
)
.
U vec spomenutom polarnom sustavu s ishodistem u tocki w je f

(z) = e

, gdje su
i neke konstante ovisne o vrijednosti z (tj. o tocki u kojoj se racuna derivacija).
Izjednacavanjem ova dva izraza za f

(z) slijedi
= lim
s0
S
s
, e

= lim
s0
e
(
1
1
)
= e
()
.
S
1
,
1
su oznaceni kutovi sekanti, a s , su oznaceni kutovi tangenti. Prvi od gornjih
izraza se zove omjer preslikavanja i daje omjer duljine lukova krivulje u ravnini z
i njezine slike u ravnini w (opisuje koliko se krivulja rastegla ili stegnula). Druga od
jednadzba kaze kako se promijenio kut tangente na krivulju u danoj tocki uslijed presli-
kavanja iz jedne u drugu ravninu
= + .
Vidi se da se kut povecava za konstantnu vrijednost , a ta vrijednost
ovisi o to
cki z i funkciji f kojom se vr
si preslikavnje (a ne o krivulji koja

se preslikava).
To znaci da ako kroz istu tocku prolaze dvije krivulje cije tangente zatvaraju kutove
i
s pozitivnim smjerom osi x u z ravnini, funkcija f ce ih preslikati u krivulje koje

zatvaraju kutove i
s pozitivnim smjerom osi u u w ravnini, pri cemu je

= + ,
.
Gornje relacije kazu da je kut izmedu krivulja,
, u ravnini z isti kao kut,
, izmedu slika tih krivulja u ravnini w. Preslikavanje koje ostavlja nepromjenjenim

kutove, naziva se konformno preslikavanje ili preslikavanje po slicnosti u najmanjim
dijelovima.
Primjeri preslikavanja iz prethodnog odjeljka su primjeri konformnih preslikavanja.
Poglavlje 3
Funkcije kompleksne varijable 2:
racun reziduuma
3.1 Singulariteti funkcije
Izolirani singularitet:
Tocka z
0
se naziva izolirana singularna tocka ili izolirani singularitet funkcije f(z), ako f
nije analiticka u z = z
0
, ali jeste analiticka u okolini z
0
. Kao sto je vec spomenuto u
odjeljku 2.5.3, meromorfnom se naziva ona funkcija koja analiticka u cijeloj z ravnini, osim
eventualno u izoloranim tocaka - polovima. Zakljucci iz odjeljka 2.5.3 se mogu iskazati i
pomocu Laurentovog razvoja funkcije f oko z
0
f(z) =
+
n=
a
n
(z z
0
)
n
.
Ako su koecijenti
a
m
= 0, a
(m+1)
= a
(m+2)
= = 0, m > 0,
kaze se da je z
0
pol m-tog reda.
Bitni singularitet:
Ukoliko je beskonacno mnogo koecijenata a
n
s negativnim n razlicito od nule, tada se
kaze da je z
0
pol beskonacnog reda ili da je bitni singularitet funkcije. Sustinska je razlika
izmedu pola i bitnog singulariteta ta sto se pol m-tog reda moze ukloniti
1
mnozenjem
funkcije sa (z z
0
)
m
, dok slican postupak nije izvediv za bitni singularitet.
Ponasanje funkcije f(z) u okolini to
cke z = se ispituje tako da se uvede varijabla

t = 1/z i ispituje se ponasanja funkcije f(1/t) u okolini (konacne) tocke t = 0. Evo
primjera:
1
Zato se ovakav singularitet naziva i uklonjivi.
67
Primjer: 3.1 Funkcija sinus napisana kao red potencija je oblika
sin z =
n=0
(1)
n
z
2n+1
(2n + 1) !
.
Da bi se ispitala analiticka svojstva ove funkcije kada z , uvodi se nova varijabla
t = 1/z, tako da je
sin(1/t) =
n=0
(1)
n
(2n + 1) !
t
(2n+1)
=
n=0
a
n
t
(2n+1)
.
Iz gornjeg se zapisa vidi da je beskonacno mnogo koecijenata s negativnim indeksom,
razlicito od nule, tj. da funkcija sinus ima bitni singularitet u beskonacnosti.
Razgrani
ste:
Postoji jos jedna vrsta singulariteta koji se zove razgraniste
2
, a s kojim smo se vec sreli u
odjeljku 2.6.1. Ova vrst singulariteta se moze pojasniti na primjeru funkcije
f(z) = z
a
,
gdje a nije cijeli broj. Predstavi li se z u polarnom obliku z = e

, tada se lako vidi
da vrijednost funkcije za proizvoljni =
0
nije ista kao i vrijednost za =
0
+ 2
e

0
= e

0
+ 2 a
.
Dakle, tocke e
0
i e

0
+ 2
koje koincidiraju u z ravnini, funkcijom f se preslikavaju u
dvije razlicite tocke u f(z) = u + v ravnini. Funkcija f je vi
sezna
cna funkcija. Vidi se

da za sve vijednosti 0 < < postoji skok u fazi funkcije za 2 a. Dakle, ako u z ravnini
jednom obidemo ishodiste z = 0 po kruznici proizvoljnog polumjera , i dodemo u istu
to
cku iz koje smo krenuli, vrijednost funkcije se promjenila. Ovo svojstvo

ishodista, ili opcenito neke tocke z
0
, oznacavamo tako da tu tocku nazivamo razgraniste.
Pokazimo da osim razgranista u z = 0, gornja funkcija ima razgraniste i u z = .
Jednostavnom zamjenom varijable t = 1/z, vidimo da je
f(1/t) = t
a
i da obilazak tocke t = 0 po kruznici proizvoljnog polumjera u kompleksnoj t ravnini, od
tocke na kruznici t = Re

0
do t = Re

0
+ 2
vodi na skok u fazi funkcije f u iznosu od
e

0
= e

0
2 a
.
2 a. Vratimo li se u z varijablu, zakljucujemo da f, osim u z = 0, ima razgraniste i u
z = sa skokom u fazi istog iznosa, a suprotnog predznaka, kao i skok u fazi u z = 0.
Problem viseznacnosti se razrijesava tako da se konstruira rez u z ravnini (slika 3.1) koji
spaja tocke razgranista u z = 0 i u z = . Funkcija f

ce biti kontinuirana sve
dok se ne presje
ce linija reza: opcenito ce se pojaviti razlika u fazama (u polarnom

zapisu faza je kut ) s obje strane linije reza.
2
engl. branch point
3.1. SINGULARITETI FUNKCIJE 69
Slika 3.1: Uz primjer obilaska ishodista po kruznici. Rez je linija koja povezuje bilo koja dva razgranista
- u ovom slucaju rez povezuje razgraniste u z = 0 s razgranistem u z = .
Primjetimo da je u polu funkcija beskonacna, dok u razgranistu moze imati i konacnu
vrijednost.
Zadatak: 3.1 Odredite i analizirajte tocke razgranista funkcije f(z) = (z
2
1)
1/2
.
R: Napise li se funkcija u obliku
f(z) = (z 1)
1/2
(z + 1)
1/2
,
lako se vidi da su tocke razgranista u z
= 1: ako tocku (1, 0) obidemo po

jedinicnoj kruznici, za = 0 i za = 2 (koje odgovaraju istoj vrijednosti z)
dobit ce se razlicite vrijednosti funkcije. Npr. pogledajmo lijevo razgraniste u
tocki z = 1 i obidimo ga po kruznici polumjera R
L
z = 1 + R
L
e

.
Ocito je
z( = 0) = z( = 2 ) = 1 + R
L
,
No, f(z) ima razlicite vrijednosti za = 0 i = 2
f() =
2 + R
L
e

R
L
e
/2
,
= 0 f(0) =
2 + R
L
R
L
,
= 2 f(2 ) =
2 + R
L
R
L
= f(0).
I slicno za desno razgraniste u z = +1.
Pogledajmo sada kakvog je karaktera tocka z = : da bi se ispitalo ponasanje
funkcije za z , treba ispitati ponasanje f za t = (1/z) 0
f =
1
t
2
1 =
1
t
1 t
2
1 t
2
t t
0
, t
0
0.
Iz (2.22) znamo da za pol reda m vrijedi
lim
t t
0
(t t
0
)
m
f(t) = a
m
= 0
U ovom je primjeru t
0
= 0, pa je i
lim
t 0
t
m
1
t
1 t
2
= lim
t 0
t
m
t
=
m,1
,
cime je pokazano da f ima pol prvog reda (a ne razgraniste) kada z .
Linija reza povezuje dva razgranista, pa je u ovom primjeru to dio realne osi
izmedu 1 i +1. Pokazimo to na slijedeci nacin. Promatrajmo funkciju f na
krivulji sa slike 3.2. Kompleksni brojevi z + 1 i z 1 se mogu prikazati u
polarnom obliku kao
z + 1 = R
L
e

L
, z 1 = R
D
e

D
,
pa je cijela funkcija jednaka
f(z) =
R
L
R
D
e
(
L
+
D
)/2
.
Tablica 3.1 prikazuje promjenu faze, (
L
+
D
)/2, funkcije f pri obilasku
krivulje sa slike 3.2, u naznacenom smjeru. U tocki a su
L
=
D
= 0. Na
dijelu krivulje od a do b se
D
kontinuirano mijenja od 0 do , a
L
je sve
to vrijeme jednako nuli. Na dijelu krivulje od b do c, obje su faze konstantne
L
= 0 i
D
= . Na dijelu krivulje od c do d, faza
L
se kontinuirano mijenja
3.2. RA
CUN REZIDUUMA 71
Tablica 3.1: Faza (
L
+
D
)/2 funkcije f(z) = (z 1)
1/2
(z + 1)
1/2
pri obilasku krivulje sa slike 3.2.
polozaj
L

D
(
L
+
D
)/2
a 0 0 0
b 0 /2
c 0 /2
d
e 2 3/2
f 2 3/2
g 2 2 2
od 0 do , dok je faza
D
sve vrijeme konstantna i jednaka . Od tocke d do
e,
L
se kontinuirano mijenja od do 2, pri cemu je
D
sve vrijeme jednako
(zamisljamo da su kruznice jako male). Na dijelu krivulje od e do f, obje
su faze konstantne
L
= 2 i
D
= . Na dijelu krivulje od f do g,
L
je konstantna i jednaka 2, dok se
D
kontinuirano mijenja od do 2. Iz
opisanog se zakljucuje da se obilaskom krivulje od a do g, faza funkcije f(z)
kontinuirano mijenja od 0 do 2, sto cini funkciju jednoznacnom.
Primjetimo jos, prema tablici 3.1, da prijelaz ravnom crtom od bilo koje tocke
na liniji bc do bilo koje tocke na liniji ef (dakle, prolaz kroz liniju reza), vodi
na skok u fazi funkcije f(z) u iznosu od , dok obilazak linije reza ne vodi na
skok u fazi (tj. ostavlja funkciju kontinuiranom).
Iz gornjeg zadatka se moze zakljuciti opcenito da do skoka u fazi funkcije dolazi uslijed
prolaska kroz liniju reza (spojnicu dvaju razgranista), dok obilazak linije reza ostavlja
funkciju kontinuiranom
3.2 Racun reziduuma
3.2.1 Teorem o reziduumima
Krenimo od Laurentovog razvoja funkcije oko izoliranog singulariteta u z
0
f(z) =
+
n=
a
n
(z z
0
)
n
, 0 < |z z
0
| < R
c
, (3.1)
koji vrijedi za sve z unutar polumjera konvergencije R
c
. i prointegrirajmo gornju jed-
nadzbu po kruznici (ili bilo kojoj drugoj krivulji) koja obilazi z
0
u smjeru suprotno od
kazaljke na satu
_
C
f(z) d z =
+
n=
a
n
_
C
(z z
0
)
n
d z. (3.2)
Ovaj je zadatak slican zadatku 2.3, s tom razlikom da sada kruznica C po kojoj se inte-
grira nema srediste u ishodistu, vec u tocki z
0
. U polarnom prikazu je z z
0
= Re

, pa
je (z z
0
)
n
= R
n
e
n
i dz = dRe

, pri cemu je R konstantno na kruznici. Odvojeno
cemo rjesavati slucajeve kada je n = 1 i kada je n = 1.
(n = 1)
_
C
(z z
o
)
n
d z = R
n
_
2
0
e
n
d R e

= R
n+1
_
2
0
e
(n+1)
d
=
R
n+1
n + 1
_
2(n+1)
0
e
x
d x =
R
n+1
n + 1
e
x
2(n+1)
0
= 0. (3.3)
(n = 1)
_
C
d z
z z
0
=
_
2
0
d R e

Re

=
_
2
0
d = 2 .
Primjetimo da u oba slucaja vrijednost integrala ne ovisi o polumjeru kru
znice R.
Dakle, s jedne strane zbroj svih integrala oblika (3.2) , dat ce integral funkcije f(z), a s
druge strane u cijelom tom zbroju, samo je jedan clan razlicit od nule. To vodi do
_
f(z) dz = 2 a
1
(z
0
). (3.4)
Koecijent a
1
(z
0
) koji stoji uz potenciju (z z
0
)
1
Laurentovog razvoja funkcije f(z)
oko z
0
, zove se reziduum
3
funkcije f(z) (na str. 49 je pokazano kako se opcenito racuna
a
1
).
Slika 3.3: Uz teorem o reziduumima - funkcija f(z) ima izolirani singularitet u z
0
, a analiticka je u svim
ostalim tockama.
3
ili ostatak, zato jer je to sve sto ostane od integracije cijelog reda (3.1) za f(z).
3.2. RA
CUN REZIDUUMA 73
Primjer: 3.2 Evo primjera dvije funkcije koje su zadane svojim Laurentovim razvjima
oko z
0
= 0, tako da se vrijednost a
1
odmah iscitava i bez koristenja (2.23):
f
1
(z) =
1
z
, a
1
(z
0
= 0) = 1,
f
2
(z) =
1
z
2
, a
1
(z
0
= 0) = 0.
Sada mozemo kombinirati gornji rezultat s Cauchyjevim integralnim teoremom (2.8)
_
C
f(z) d z = 0. (3.5)
gdje je krivulja C takva da unutar nje funkcija f(z) nema singulariteta. Neka funkcija
Slika 3.4: Uz teorem o reziduumima - krivulja integracije koja u cjelosti obuhvaca N = 4 izolirana
singulariteta podintegralne funkcije.
f(z) ima N izoliranih singulariteta u tockama z
1
, z
2
, , z
N
. Konstruirajmo krivulju sa
slike 3.4 koja zaobilazi sve te singularitete i zato vrijedi, prema Cauchyjevom integralnom
teoremu (2.8), da je integral f po toj krivulji jednak nuli. No ta se krivulja moze rastaviti
na zbroj od N + 1 krivulje
4
_
C
f(z) dz +
_
k
1
f(z) dz +
_
k
2
f(z) dz + +
_
k
N
f(z) dz = 0.
Sa slike 3.4 se vidi da se kruznice k
n
obilaze u smjeru kazaljke na satu, sto mijenja predznak
4
Ravni dijelovi su beskonacno blizu jedan drugome, tako da je na njima vrijednost funkcije gotovo ista, a zbog suprotonog
smjera obilaska, njihovi se doprinosi ukidaju.
u (3.4)
_
C
f(z) dz 2 a
1
(z
1
) 2 a
1
(z
2
) 2 a
1
(z
N
) = 0.
Tako se dolazi do teorema o reziduumima
_
C
f(z) dz = 2
N
n=1
a
1
(z
n
) (3.6)
gdje zbroj sadrzi sve reziduume obuhvacene krivuljom C. Ovaj teorem omogucava ra
cun
integrala funkcije po proizvoljnoj krivulji, pomo
cu izra
cunavanja rezidu-
uma funkcije na kru
znicama oko izoliranih singulariteta.

3.2.2 Cauchyjeva glavna vrijednost
Ponekad se moze dogoditi da krivulja integracije prolazi polom prvog reda. U tom je
slucaju potrebno deformirati krivulju integracije, pomocu polukruznice innitezimalnog
polumjera, tako da krivulja integracije ili obuhva
ca ili ne obuhva
ca (prema zelji) pol.

Ova je situacija prikazana na slikama uz jednadzbe (3.7) i (3.8). Neka je pol na realnoj
osi. Laurentov razvoj funkcije u okolini pola je oblika (3.2), Za integracija po maloj
polukruznici, uvode se oznake: z x
0
= r e

i dz = r de

, sto za clan s n = 1, vodi
na
a
1
dz
z x
0
= a
1

d = a
1
, (3.7)
ako se integrira u smjeru suprotno od kazaljke na satu, a
a
1
dz
z x
0
= a
1

d = a
1
, (3.8)
ako se integrira u smjeru kazaljke na satu. Ostali clanovi razvoja koji su oblika (3.2) uz
n = 1 iscezavaju u granici r 0. Racun kao u (3.3), uz promjenjene granice integracije
3.2. RA
CUN REZIDUUMA 75
- jer se integrira po polukruznici umjesto po kruznici, doveo bi do
r
n+1
n + 1
e
x
(n+1)
0
=
r
n+1
n + 1
[cos (n + 1) 1]
lim
r0
_
r
n+1
n + 1
[cos (n + 1) 1]
_
=
_
_
0, n = 0, 1, 2, 3,
0, n = 3, 5, 7,
, n = 2, 4, 6, .
.
Evo jedne ilustracije gornjeg postupka. Funkcija f(z) ima jednostruki pol na realnoj osi u
z = x
0
, a zadatak je izracunati integral od f po cijeloj realnoj osi. To se izvodi tako da se
krivulja integracije zatvori polukruznicom beskonacnog
5
polumjera u gornjoj poluravnini,
kao sto je to skicirano na slici 3.5. Prema (3.6) je
Slika 3.5: Uz ilustraciju racuna glavne vrijednosti. Zeleni kruzici oznacavaju polove unutar krivulje
integracije, a x
0
oznacava pol na krivulji integracije.
_
f(z) dz =
x
0
r
f(x)dx +
k
f(z) dz +
+
x
0
+r
f(x)dx +
K
f(z) dz
= 2
N
n=1
a
1
(z
n
), (3.9)
gdje se zbroj u posljednjem redu odnosi na singularitete unutar krivulje integracije
(zeleni kruzici sa slike 3.5). S k je oznacen integral po polukruznici beskonacno malog
polumjera oko tocke x
0
, a s K je oznacen integral po kruznici beskonacno velikog polu-
mjera koja zatvara krivulju integracije. Pokazimo sada da odabir bilo gornje bilo donje
5
Polumjer je beskonacan zato jer su granice na realnoj osi beskonacne.
polukruznice k, vodi na isti rezultat.
donja polukru
znica:
ako je odabrana donja polukruznica, tada je pol x
0
unutar krivulje integracije (bas kao i
polovi oznaceni zelenim tockicama na slici 3.5) i zato ce se u gornjem izrazu pojaviti na
dva mjesta: u integralu
k
i u zbroju po reziduumima kao 2 a
1
(x
0
). U integralu
k
se integrira u smjeru suprotno od kazaljke na satu, pa to prema (3.7) vodi na doprinos
od a
1
(x
0
)
+ a
1
(x
0
) + = + 2 a
1
(x
0
) +
= + a
1
(x
0
) + .
Dakle, ukupan je doprinos od tog pola jednak a
1
(x
0
).
gornja polukru
znica:
ako je odabrana gornja polukruznica, tada pol x
0
nije unutar krivulje integracije i zato
se nece pojaviti u zbroju po reziduumima na desnoj strani (3.9). Pojavit ce se jedino u
integralu
k
. U tom se integralu polukruznica obilazi u smjeru kazaljke na satu, pa to
prema (3.8) vodi na doprinos od a
1
(x
0
). Prebaci li se taj doprinos na desnu stranu
(3.9)
a
1
(x
0
) + =
= a
1
(x
0
) + .
opet se dobije a
1
(x
0
), kao i kada se racunalo s donjom polukruznicom.
Vidimo da se rezultati (3.7) ili (3.8) dodatno pribraja desnoj strani (3.6). Dakle, jednos-
truki pol koji se nalazi na krivulji integracije, doprinosi dvostruko manjim faktorom od
pola koji se nalazi unutar krivulje integracije.
Sazetak: ako se polovi nalaze unutar krivulje integracije, doprinose clanom 2 a
1
, a
ako se nalaze na krivulji integracije, doprinose clanom a
1
. Ovim dodatkom, relacija
(3.6) prelazi u
_
C
f(z) dz = 2
unutar
a
1
(z
n
) +
na
a
1
(z
n
)
(3.10)
Teorem o reziduumima se koristi za racunanje ne samo kompleksnih, nego (jos vise) i
realnih integrala, kao sto je to pokazano u odjeljku (3.2.5).
U granici kada polumjer male kruznice iscezava, integrali po realnoj osi se mogu zbrojiti
lim
r0
_
x
0
r
f(x) dx +
+
x
0
+r
f(x) dx
_
= P
f(x) dx (3.11)
u ono sto se naziva Cauchyjeva glavna vrijednost i oznacava slovom P. Kako se
moze predociti glavna vrijednost: u blizini singulariteta x
0
, glavni doprinos funkciji dolazi
3.2. RA
CUN REZIDUUMA 77
od n = 1 clana Laurentovog razvoja
f(x)
a
1
x x
0
.
Gornji je razlomak neparna funkcija, sto znaci da ce on imati velike negativne vrijednosti
lijevo od x
0
i isto tako velike pozitivne vrijednosti desno od x
0
, koje ce se u integraciji po
x jednim dijelom ukidati; ono sto preostane nakon ovog ukidanja jeste glavna vrijednost
integrala.
U nekim se slucajevima glavna vrijednost integrala moze izracunati i kao
P
f(x)dx = lim
A
+A
A
f(x)dx.
Primjer: 3.3 Slobodni harmonijski oscilator s vanjskom silom (nehomogena diferenci-
jalna jednadzba)
dovrsiti
3.2.3 Pole expansion
dovrsiti
3.2.4 Product expansion
dovrsiti
3.2.5 Izracunavanje nekih tipova odredenih integrala
U ovom se odjeljku pokazuje kako se neki tipovi integrala u realnoj varijabli, racunaju
pomocu teorema o reziduumima.
(1)
2
0
f(sin , cos ) d,
(2)
f(x) d x,
(3)
f(x) e
ax
d x,
(4)
f(e
x
) d x.
(1) izra
cunavanje odredenih integrala oblika
2
0
f(sin , cos ) d:
Funkcija f je racionalna (pa time i jednoznacna) funkcija sinusa i kosinusa, konacna za
sve vrijednosti kuta . Uvedimo novu varijablu z = e

, iz cega slijedi dz = de

i
d =
dz
z
, sin =
z z
1
2
, cos =
z + z
1
2
.
Sada je zadatak izracunati
I =
_
f[(z z
1
)/(2 ), (z + z
1
)/2]
dz
z
,
gdje se za krivulju integracije uzima jedinicna kruznica sa sredistem u ishodistu (sjetimo
se da je z = e

). Prema teoremu o reziduumima, (3.6), gornji je integral jednak
I = () (2)
(po svim reziduumima unutar jedinicne kruznice).

Zadatak: 3.2 Izracunajte integral
I =
2
0
d
1 + cos
,
za || < 1
R: Prijelazom na varijablu z = e

i odabirom jedinicne kruznice za kri-
vulju integracije, dolazi se do
I =
_
dz/z
1 + (/2)(z + z
1
)
=
2
_
dz
z
2
+ (2/)z + 1
.
Nule nazivnika podintegralne funkcije
z
=
1
1
2
jesu polovi prvog reda te iste funkcije. Pol z
+
se nalazi unutar jedinicne
kruznice, a z
je izvan, pa se racuna samo sa z

+
. Prema (2.24), reziduum
je jednak
a
1
(z
+
) = (z z
+
)
1
(z z
+
)(z z
z=z
+
=
1
z
+
z
=

2
1
2
.
Konacno je
I =
2
2 a
1
(z
+
) =
2
1
2
.
Rijesite ovaj zadatak integracijom po kruznici polumjera R, gdje je R dovoljno
3.2. RA
CUN REZIDUUMA 79
velik da kruznica obuhvati oba pola.
(2) izra
f(x) dx:
Neka je odredeni integral oblika
I =
f(x) dx
i neka zadovoljava slijedeca dva uvjeta:
(1) funkcija f(z) je analiticka u cijeloj gornjoj poluravnini, osim u konacnom broju po-
lova
6
;
(2) funkcija f(z) iscezava kao 1/z
2
ili brze, kada |z| , 0 arg z .
Uz ove uvjete, za krivulju integracije se moze uzeti dio realne osi od R do +R i po-
lukruznica u gornjoj poluravnini, kao na slici 3.6, s time da se na kraju izvede granicni
prijelaz R . Uvodenjem varijable z = Re

kod integracije po luku kruznice, dobiva
Slika 3.6: Uz ilustraciju racuna integrala oblika
f(x) dx.
se
_
f(z) dz =
_
_
_
lim
R
+R
R
f(x)dx + lim
R
0
f(Re

) dRe

2
(po svim reziduuma gornje poluravnine) .

Zbog uvjeta (2), je
lim
R
R

0
f(Re

) e

d = 0,
6
Pretpostavit cemo da nema polova na realnoj osi, a ako ih ima, onda se oni tretiraju kao u (3.2.2).
pa preostaje
f(x)dx = 2
(po svim reziduuma gornje poluravnine).

Zadatak: 3.3 Izracunajte integral
I =
dx
1 + x
2
.
R: Integracija se provodi po krivulji sa slike 3.6. Integracija po luku kruznice
daje nulu u granici kada R
lim
R

0
dRe

1 + R
2
e
2
= 0,
pa je
I =
dx
1 + x
2
= 2

Polovi podintegralne funkcije su nule nazivnika: z
= , od kojih je samo
z
+
= + u gornjoj poluravnini. Prema (2.24), reziduum je jednak
a
1
(z
+
) =
1
2 z
+
=
1
2
,
sto vodi na konacnu vrijednost trazenog integrala
I =
dx
1 + x
2
= 2
1
2
= .
citatelj se lako moze i sam uvjeriti da se isti rezultat dobiva i integracijom po
krivulji s lukom polukruznice u donjoj poluravnini.
(3) izra
f(x) e
a x
dx:
Zadatak je izracunati odredeni integral oblika
I =
f(x) e
a x
dx,
pri cemu je a realna i pozitivna konstanta. Gornji se integral naziva i Fourierov transfor-
mat
7
funkcije f. Ponovo cemo pretpostaviti da funkcija f zadovoljava dva uvjeta:
(1) funkcija f(z) je analiticka cijeloj u gornjoj poluravnini, osim u konacnom broju po-
lova
8
;
7
O Fourierovim transformacijama ce biti vise rijeci u odjeljku ...
8
Pretpostavit cemo da nema polova na realnoj osi, a ako ih ima, onda se oni tretiraju kao u (3.2.2).
3.2. RA
CUN REZIDUUMA 81
(2) za funkciju f vrijedi
lim
|z|
f(z) = 0, 0 arg z .
Primjetimo da je ovo slabiji uvjet nego uvjet (2) iz prethodnog primjera
f(x) dx.
Integracija se izvodi o krivulji sa slike 3.6. Pogledajmo detaljnije integral po luku kruznice:
x z = Re

= R(cos + sin )
I
R
=

0
f(Re

) e
a R(cos + sin )
dRe

=

0
f(Re

) e
a R cos a R sin
dRe

Buduci da je lim
|z|
f(z) = 0, to ce, za dovoljno veliki R, vrijediti |f(z)| = |f(Re

)| <
, pa je i
|I
R
| =

0
|f(Re

)| |e
a R cos a R sin
| |Re

| d < R

0
e
a R sin
d = 2 R
/2
0
e
a R sin
d.
Kao sto se jasno vidi sa slike 3.7, na intervalu [0, /2], vrijedi nejednakost
Slika 3.7: Linija (a) predstavlja pravac y = (2/) , a linija (b) predstavlja funkciju y = sin .
.
sin

/2
.
Uvrstavanjem gornje nejednakosti u izraz za |I
R
|, slijedi
|I
R
| 2 R
/2
0
e
a R2 /
d.
Gornji je integral lako izracunati
|I
R
|

a
_
1 e
aR
_
,
lim
R
|I
R
| =

a
.
No, prema uvjetu (2), ce i 0, kada R , pa je zato
lim
R
|I
R
| = 0. (3.12)
Gornji se rezultat naziva Jordanova lema. Sada mozemo napisati
_
f(z) dz =
f(x) e
a x
dx + lim
R
I
R
= 2

Zbog iscezavanja I
R
na luku kruznice kada R , vrijedi
f(x) e
a x
dx = 2

Zadatak: 3.4 Zadatak je izracunati integral
I =
+
0
sin x
x
dx.
R: Gornji se integral moze shvatiti kao imaginarni dio integrala
I
z
= P
e
z
z
dz.
Podintegralna funkcija ima pol prvog reda u z = 0 s reziduumom (prema
(2.24)) jednakim a
1
= 1. Za krivulju integracije odabiremo krivulju sa slike
3.8. Takvim izborom krivulje, postize se:
(1) izbjegava se pol u ishodistu,
(2) ukljucuje se realna os i
(3) podintegralna funkcija iscezava
9
na luku velike kruznice kada R .
Buduci da odabrana krivulja ne sadrzi singularitete podintegralne funkcije, to
je
_
e
z
z
dz = 0.
S druge je strane, taj isti integral jednak zbroju integrala po pojedinim dije-
lovima krivulje
_
e
z
z
dz =
r
R
e
x
x
dx +
k
e
z
z
dz +
+R
+r
e
x
x
dx +
K
e
z
z
dz = 0
9
Npr. na pozitivnoj imaginarnoj osi je z = y, pa e
z
/z = e
y
/( y) 0 kada y . Primjetimo da u donjoj
poluravnini ovo nije istina.
3.2. RA
CUN REZIDUUMA 83
Slika 3.8: Uz racun integrala
+
0
(sin x/x) dx.
.
Po Jordanovoj lemi (3.12), je integral po luku K jednak nuli
K
e
z
z
dz = 0,
a prema deniciji glavne vrijednosti je
r
R
e
x
x
dx +
+R
+r
e
x
x
dx = P
e
x
x
dx.
Time se dolazi do
_
e
z
z
dz =
k
e
z
z
dz +P
e
x
x
dx = 0.
Integral po maloj polukruznici smo vec izracunali u (3.8), i on je jednak
a
1
(0), jer se luk obilazi u smjeru kazaljke na satu. Reziduum smo
vec izracunali a
1
(0) = 1, pa je
P
e
x
x
dx = .
Izjednacimo realni i imaginarni dio gornjeg izraza
cos x
x
dx = 0,
sin x
x
dx = .
Funkcija cos x/x je neparna, pa integral po simetricnim granicama mora biti
nula (i za konacne simetricne granice). Funkcija sin x/x je parna, pa je integral
= 2
+
0
, tj. trazeni integral je
+
0
sin x
x
dx =

2
.
Zadatak: 3.5 Ovaj je zadatak vezan za teoriju rasprsenja u kvantnoj mehanici. Karak-
teristican integral koji se tamo pojavljuje je oblika
I() =
x sin x
x
2
2
dx,
gdje je realna i pozitivna konstanta. Iz zickih postavki problema rasprsenja
je poznato da integral I() predstavlja izlazni rasprseni val, pa zato mora biti
oblika e

R: Iz zickih postavki problema rasprsenja je poznato da integral I() pred-
stavlja izlazni rasprseni val, pa zato mora biti oblika e

.
... dovrsiti ...
(4) izra
cunavanje odredenih integrala s eksponencijalnom funkcijom:

Ukoliko se u integrandu pojavljuju eksponencijalna ili hiperbolne funkcije,
f(e
x
) d x.
ne postoji nekakav opci postupak za rjesavanje takvih integrala. Umjesto toga, za svaki
integrand treba odabrati najpovoljniju krivulju integracije. Evo nekoliko primjera.
Zadatak: 3.6 Funkcija faktorijela se moze poopciti na nacin kako je to pokazano u ovom
primjeru. Izracunajmo integral
I =
e
ax
1 + e
x
dx, 0 < a < 1.
Kao sto ce se pokazati na kraju, granica na a onemogucava divergenciju inte-
grala kada x .
R: Gornji se integral racuna tako sto se s varijable x prelazi na kompleksnu
varijablu z = x + y i integrira se po krivulji sa slike 3.9. U granici R ,
integral po realnoj osi, daje trazeni integral. Vodoravni dio krivulje na kojemu
je y = const. = 2, ce brojniku samo donijeti dodatnu fazu 2a u odnosu na
dio sa y = 0, a nazivnik ce ostaviti nepromjenjenim. Na okomitim stranicama,
3.2. RA
CUN REZIDUUMA 85
Slika 3.9: Uz izracunavanje funkcije faktorijela.
.
x = R i 0 y 2 , krivulje integracije sa slike 3.9, integrand iscezava
D : lim
R
e
a(R+ y)
1 + e
R+ y
= lim
R
e
(1a)R
= 0, 0 < a < 1,
L : lim
R
e
a(R+ y)
1 + e
R+ y
= lim
R
e
aR
1 + e
R
=
0
1 + 0
= 0, 0 < a < 1.
Na taj nacin preostaje samo integracija po gornjoj i donjoj vodoravnoj liniji
(ali u suprotnim smjerovima, sto ce dati minus predznak ispred integrala po
gornjoj liniji)
_
e
az
1 + e
z
dz = lim
R
_
+R
R
e
ax
1 + e
x
dx +
R
+R
e
a(x+2)
1 + e
(x+2)
dx
_
= lim
R
_
+R
R
e
ax
1 + e
x
dx e
2a
+R
R
e
ax
1 + e
x
dx
_
=
_
1 e
2a
_

+
e
ax
1 + e
x
dx
Sada treba pogledati gdje su polovi integranda i koliki su njihovi reziduumi.
Polovi su rjesenja jednadzbe
e
z
+ 1 = 0,
tj.
e
x
e
y
= 1.
Jedina tocka, unutar krivulje integracije, koja rjesava gornju jednadzbu je
(x, y) = (0, ). Laurentov razvoj nazivnika oko te tocke daje
1 + e
z
= 1 +e
z
e

= 1 e
z
= 1
_
1 + (z ) +
(z )
2
2!
+
(z )
3
3!
+
_
= (z )
_
1 +
z
2!
+
(z )
2
3!
+
_
.
Iz ovog se razvoja vidi da je (0, ) pol prvog reda, a iz (2.24) se dobiva reziduum
a
1
( ) = (z )
e
az
(z )
_
1 +
z
2!
+
(z )
2
3!
+
_
z=
= e
a
.
Prema teoremu o reziduumima, (3.6), slijedi
_
1 e
2a
_

+
e
ax
1 + e
x
dx = 2 (e
a
),
e
ax
1 + e
x
dx =

sin a
, 0 < a < 1.
Koristeci funkciju (predav o vjeroj ) .. itd ...
3.3 Disperzijske relacije
Naziv ovoga odjeljka potjece od radova iz podrucja optike, dvojice zicara: Hendrika
Kramersa
10
i Ralpha Kroniga
11
iz dvadesetih godina XX stoljeca. Po njima se ove relacije
ponekad nazivaju i Kramers-Kronigove relacije. Sama rijec disperzija ili rasprsenje, opi-
suje svojstvo svjetlosti (opcenitije: elektromagnetskog vala) da indeks loma ovisi o valnoj
duljini tj. frekvenciji svjetlosti. Indeks loma, n, se pojavljuje kao kompleksna velicina,
ciji je relani dio odreden faznom brzinom vala, a imaginarni dio je odreden apsorpci-
jom. Disperzijske se relacije sastoje u tome da se realni dio indeksa prikaze kao integral
kompleksnog dijela i obratno: da se imaginarni dio n prikaze kao integral realnog dijela.
Slicne su relacije opazene i u drugim podrucjima zike u kojima se pojavljuju disperzivni
i apsorpcijski procesi (kao npr. u teorija rasprsenja)
12
. U ovm ce se odjeljku o disperzij-
skim relacijama govoriti kao o svojstvu kompleksne funkcije da se njezin realni dio moze
napisati kao integral imaginarnog dijela i obratno. U odredenom smislu, ove su relacije
integralna analogija diferencijalno formuliranih Cauchy-Riemannovih uvjeta (2.3).
Neka je f(z) kompleksna funkcija, analiticka u gornjoj poluravnini i na realnoj osi, osim
eventualno u jednoj tocki koju cemo oznaciti s x
0
. Takoder se zahtijeva da funkcija
10
Hendrik Anthony Kramers (Rotterdam, 2. II 1894. Oegstgeest, 24. IV 1952.), nizozemski zicar.
11
Ralph Kronig (1904-1995), njemacki zicar.
12
Kasnije (gdje ) ce se pokazati da su ove relacije posljedica uzrocnosti, tj. ne ovise o vrsti procesa koji se proucava.
3.3. DISPERZIJSKE RELACIJE 87
iscezava u beskonacnosti
lim
|z|
|f(z)| = 0, 0 arg z . (3.13)
Uz ovaj uvjet ce integral funkcije po polukruznici beskonacno velikog polumjera u gornjoj
poluravnini, iscezavati. Ako se za krivulju integracije odabere krivulja sa slike 3.10, tada
je, prema Cauchyjevom integralnom teoremu
13
,
Slika 3.10: Uz izvod disperzijskih relacija. Polumjer male kruznice r . Zelena strelica opisuje smjer
obilaska krivulje.
_
f(z)
z x
0
dz = 0,
buduci da je integrand analiticka funkcija u svim tockama unutar krivulje integracije.
Integracija se moze izvesti po dijelovima krivulje:
_
f(z)
z x
0
dz =
x
0
r
f(x)
x x
0
dx+
k
f(z)
z x
0
dz +
+
x
0
+r
f(x)
x x
0
dx+
K
f(z)
z x
0
dz = 0.
(3.14)
Zbog uvjeta (3.13), integral po velikoj polukruznici, K, iscezava. U granici kada polumjer
male kruznice, r iscezava,
k
f(z)
z x
0
dz = a
1
,
gdje je reziduum a
1
, prema (2.24) jednak f(x
0
).
k
f(z)
z x
0
dz. = f(x
0
).
13
Funkcija f(z)/(z x
0
) u (3.14) je f iz (??).
Time je (3.14) postala
0 = lim
r0
_
x
0
r
f(x)
x x
0
dx +
+
x
0
+r
f(x)
x x
0
dx
_
f(x
0
)
f(x
0
) =
1

P
f(x)
x x
0
dx, (3.15)
gdje je, prema (3.11), s P oznacena glavna vrijednost. Ako se sada u relaciji (3.15),
funkcija f rastavi na realni i imaginarni dio, f = u + v, a zatim izjednace realni i
imaginarni dio na lijevoj i desnoj strani, dobivaju se disperzijske relacije
u(x
0
) + v(x
0
) =
1

P
u(x) + v(x)
x x
0
dx,
u(x
0
) =
1
v(x)
x x
0
dx,
v(x
0
) =
1
u(x)
x x
0
dx.
(3.16)
Realni dio funkcije je izrazen preko integrala imaginarnod dijela i obratno. Obicno se kaze
da su realni i imaginarni dio povezani Hilbertovom transformacijom. Primjetimo
da je f kompleksna funkcija realne varijable.
Simetrijska svojstva
Pretpostavimo da funkcija f zadovoljava slijedecu relaciju
f(x) = f

(x).
Prijelazom na realni i imaginarni dio f, gornja relacija postaje
u(x) + v(x) = u(x) v(x),
u(x) = u(x),
v(x) = v(x).
Realni dio prepoznajemo kao parnu, a imaginarni dio kao neparnu funkciju. Iskoristimo
3.3. DISPERZIJSKE RELACIJE 89
ova svojstva u (3.16). Najprije za realni dio
u(x
0
) =
1
v(x)
x x
0
dx +
1
+
0
v(x)
x x
0
dx
=
1
0
+
v(x)
x x
0
dx +
1
+
0
v(x)
x x
0
dx
=
1
+
0
v(x)
x + x
0
dx +
1
+
0
v(x)
x x
0
dx
=
2
+
0
x v(x)
x
2
x
2
0
dx
i slicno za imaginarni dio
v(x
0
) =
2
+
0
x
0
u(x)
x
2
x
2
0
dx.
Izvorno su Kramers-Kronigove opticke disperzijske relacije izvedene u gornjem obliku.
Zadatak: 3.7 Dana je integralna jednadzba
1
1 + x
2
0
=
1
u(x)
x x
0
dx.
Iskoristite Hilbertovu transformaciju da odredite u(x
0
).
R: Iz disperzijskih relacija (3.16) se izravno ocitava
v(x
0
) =
1
1 + x
2
0
v(x) =
1
1 + x
2
.
Ponovo pomocu (3.16) racunamo
u(x
0
) =
1
v(x)
x x
0
dx =
1
1
1 + x
2
1
x x
0
dx.
Uvedimo funkciju
f(z) =
1
1 + z
2
1
z x
0
,
koja ima polove prvog reda u tockama , x
0
, i integrirajmo ju po krivulji sa
slike 3.10. Prema (3.10) slijedi
P
1
1 + x
2
1
x x
0
dx = 2 a
1
(z = ) + a
1
(z = x
0
).
Reziduume racunamo prema (2.24)
a
1
(z = ) =
1
2 ( x
0
)
,
a
1
(z = x
0
) =
1
(1 + x
0
)
2
,
iz cega slijedi
u(x
0
) =
1
1
1 + x
2
1
x x
0
dx =
1
_
2
1
2 ( x
0
)
+
1
(1 + x
0
)
2
_
=
x
0
1 + x
2
0
.
Lako je vidjeti da je
f(z) = u(z) + v(z) =
z
1 + z
2
+
1
1 + z
2
=
1
z +
.
i da vrijedi f(x) = f

(x).
Opti
cka disperzija
dovrsiti
3.4 Metoda najvece strmine
U zici se cesto pojavljuje potreba da se odredi granicno ponasanje neke funkcije za
vrlo velike vrijednosti jedne od njezinih varijabli. Metoda
14
izlozena u ovom odjeljku je
posebno pogodna za odredivanje takvog granicnog ponasanja, kada je funkcija zadana
integralom oblika
I(s) =
C
g(z) e
s f(z)
dz. (3.17)
Varijabla s je realna, a funkcije f i g su opcenito kompleksne. Ako je krivulja integracija
otvorena, tada se ona odabire tako da realni dio f tezi k na oba ruba krivulje, tako
da cijeli integrand iscezava. Takoder se pretpostavlja da je, unutar podrucja integracije,
ponasanje integranda dominantno odredeno eksponencijalnom funkcijom.
Neka je s velika i pozitivna velicina. Tada je integrand velik kada je realni dio f velik,
a malen je kada je realni dio f malen ili negativan. U granici kada s neograniceno raste,
s +, glavni doprinos integralu dolazi od onog podrucja u ravnini z gdje je realni dio
f ima maksimalne pozitivne vrijednosti. Izvan tog maksimuma, integrand je zanemarivo
malen i zato su i doprinosi integralu isto tako zanemarivo maleni. Da bi se to jasnije
vidjelo, provedimo slijedeci racun:
f(z) = u(x, y) + v(x, y),
I(s) =
C
g(z) e
s u(x,y)
e
s v(x,y)
dz.
Neka realni dio f ima maksimum u tocki (x
0
, y
0
). U toj tocki maloj okolini oko te tocke,
14
engl : The method of steepest descents
3.4. METODA NAJVE
CE STRMINE 91
imaginarni dio f ima pribliznu vrijednost v(x
0
, y
0
) = v
0
I(s) = e
s v
0
C
g(z) e
s u(x,y)
dz.
Nuzni uvjeti maksimuma realnog dijela f su
u
x
=
u
y
= 0, (3.18)
sto, prema Cauchy-Riemannovim uvjetima (2.3) vodi na
d f(z)
d z
= 0.
Vazno je imati na umu da se tu radi o maksimumima u(x, y) na krivulji integracije.
U konacnom dijelu kompleksne z ravnine, ni realni ni imaginarni dio analiticke funk-
cije ne mogu imati apsolutne maksimume. Do tog zakljucka se moze doci ako se
prisjetimo da je jedna od posljedica Cauchy-Riemannovih uvjeta i to da u i v zadovoljavaju
2D Laplaceovu jednadzbu (2.5)
2
u
x
2
+

2
u
y
2
= 0. (3.19)
Prisjetimo li se da je karakter ekstrema odreden predznakom druge derivacije, tada iz
gornje jednadzbe vidimo da ne mogu oba clana biti istog predznaka (jer tada njihov zbroj
ne moze biti jednak nuli), tj. tocka ekstrema ne moze biti maksimum i po x i po y varijabli.
Buduci je f odabrana kao analiticka funkcija, iskljucuje se postojanje singulariteta bilo
koje vrste. Kako u uocenoj tocki prve derivacije (3.18) iscezavaju, a druge derivacije (3.19)
su suprotnih predznaka, zakljucujemo da u okolini promatrane to
cke funkcija u
ima oblik sedlaste plohe: uocena tocka je maksimum u jednoj koordinati, a minimu
u drugoj (slika 3.11). Takvu cemo tocku nazivati sedlena to
cka.
Sada se postavlja pitanje odabira krivulje integracije tako da budu zadovoljena dva uvjeta:
( 1 ) odabrati krivulju integracije tako da u(x, y) bude maksimalno u sedlenoj tocki;
( 2 ) krivulja integracije treba prolaziti kroz sedlenu tocku tako da imaginarni dio v(x, y)
bude konstantan.
Ovaj drugi dio vodi na putanju najvece strmine funkcije u i daje metodi ime. Na strani
27 je pokazano da su krivulje u = const. i v = const. medusobno okomite. Isto tako
je poznato
15
da je gradijent skalarnog polja u okomit na plohu u = const. Iz ove dvije
cinjenice zakljucujemo da u sedlenoj tocki (a i svakoj drugoj tocki presjecista linija u =
const. i v = const.) linija v pokazuje smjer gradijenta od u, tj smjer najstrmije (ili najbrze)
promjene u. Sedlo sa slike 3.11 ne mora biti glatko i smjer najbrzeg opadanja ne mora biti
ravna linija. Opcenito ce smjer najbrzeg opadanja funkcije u biti neka nepravilna linija
cija je jednadzba v = const. To smo svojstvo pokusali prikazati projekcijom sedlaste plohe
na ravninu (x, y) na slici 3.11.
Buduci da je u sedlenoj tocki z
0
prva derivacija f jednaka nuli, to je Taylorov razvoj oko
sedlene tocke oblika
f(z) = f(z
0
) +
1
2
(z z
0
)
2
d
2
f
d z
2
z
0
+ .
15
npr. iz odjeljka o gradijentu u [?]
Slika 3.11: Sedlasta ploha.
clan
1
2
(z z
0
)
2
f

(z
0
) je realan zato jer smo odabrali krivulju na kojoj je imaginarni dio
f konstantan (pa je derivacija konstante nula i ostaje samo realni dio f

= u

). Ovaj
clan je i negativan jer u tocki z
0
funkcija ima lokalni maksimum, pa svaki mali otklon od
z
0
mora biti otklon prema dolje, tj. prema manjoj vrijednosti f. Tako, uz pretpostavku
da je f

(z
0
) = 0, cinjenica da je drugi clan gornjeg razvoja realan i negativan, se moze
pisati kao
f(z) f(z
0
)
1
2
(z z
0
)
2
d
2
f
d z
2
z
0
=
1
2s
t
2
, (3.20)
gdje je uvedena nova realna varijabla t. Razliku z z
0
je moguce napisati u polarnom
obliku
z z
0
= e

tako da je
t
2
= s f

(z
0
)
2
e
2
t = |s f

(z
0
)|
1/2
.
Faza je konstanta cija je vrijednost odredena zahtjevom da je desna strana gornjeg
izraza realna. Uvrstavanjem (3.20) u (3.17), dobiva se
I(s) g(z
0
) e
s f(z
0
)
e
t
2
/2
dz
dt
dt
dz
dt
=
_
dt
dz
_
1
=
_
dt
d
d
dz
_
1
= |s f

(z
0
)|
1/2
e

I(s)
g(z
0
) e
s f(z
0
)
e

|s f

(z
0
)|
1/2
e
t
2
/2
dt
Kao granice integracije su postavljene vrijednosti . Time je napravljena zanemariva
3.4. METODA NAJVE
CE STRMINE 93
pogreska jer integrand brzo trne s udaljavanjem od sedlene tocke, pa je doprinos integralu
od udaljenih tocaka posve zanemariv. Tako je dobiven integral Gaussova tipa cije je
rjesenje
2, sto vodi na konacni izraz za I(s)

I(s)
2 g(z
0
) e
s f(z
0
)
e

|s f

(z
0
)|
1/2
.
Ukoliko krivulja integracija iz (3.17) prolazi kroz dvije ili vise sedlenih tocaka, vrijednost
I(s) je dana zbrojem izraza gornjeg oblika, koji se racunaju u svakoj od sedlenih tocaka.
Zadatak: 3.8 Odredite asimptotski oblik Hankelove funkcije H
(1)
(s).
R: Hankelove funkcije, koje su rjesenja Besselove diferencijalne jednadzbe,
deniraju se kao
H
(1)
(s) =
1

0 C
1
1
z
+1
e
(s/2)(z1/z)
dz
H
(2)
(s) =
1

0 C
2
1
z
+1
e
(s/2)(z1/z)
dz,
gdje su C
1,2
krivulje sa slike 3.12.
Slika 3.12: Uz primjer ??.
Zadatak: 3.9 Odredite asimptotski oblik funkcije faktorijela s !.
R: kkkk
Poglavlje 4
Diferencijalne jednadzbe
4.1 Opcenito
Jednadzbe u kojima se osim same nepoznate funkcije, , pojavljuju i derivacije nepoz-
nate funkcije, nazivaju se diferencijalne jednadzbe. Velik broj jednadzba koje opisuju
najrazlicitije zicke pojave jesu upravo diferencijalne jednadzbe (jednadzba gibanja, valna
jednadzba, Schrodingerova jednadzba, itd.).
Ukoliko se u diferencijalnoj jednadzbi ne pojavljuju kvadratne i vise potencije nepoznate
funkcije niti umnosci nepoznate funkcije i njezinih derivacija, jednadzba je linearna.
Ukoliko se u jednadzbi pojavljuju spomenuti clanovi
(
)
3
, (

)
2
,
, i sl.,
tada je jednadzba nelinearna. Opcenito je nelinearne jednadzbe puno teze rijesiti nego
linearne. Naravno da su u linearnim diferencijalnim jednadzbama nezavisne varijable
mogu pojavljivati na proizvoljan (nelinearan) nacin.
Ukoliko je funkcija cije se rjesenje trazi, funkcija jedne varijable, tada se jednadzba zove
obi
cna diferencijalna jedndzba (ODJ). Ako se pak trazi funkcija vise varijabli, tada se
jednadzba zove parcijalna diferencijalna jednadzba (PDJ).
Iz matematicke analize je poznato da je operator deriviranja linearan operator, tj. da za
konstantne a
n
vrijedi
d
n
dx
n
n
a
n

n
(x) =
n
a
n
d
n
n
dx
n
i slicno za parcijalne derivacije
n
x
n
n
a
n

n
(x) =
n
a
n
n
x
n
.
Ako linearni operator deriviranja ili parcijalnog deriviranja opcenito oznacimo s L, moze
95
96 POGLAVLJE 4. DIFERENCIJALNE JEDNAD
ZBE
se napisati da vrijedi
L
n
a
n

n
(x) =
n
a
n
L
n
.
Sada se i obicna i parcijalna diferencijalna jednadzba mogu prikazati u obliku
L = F,
Gdje je nepoznata funkcija koju treba odrediti, a F je poznata funkcija jedne (u slucaju
obicne) ili vise varijabli (u slucaju parcijalne diferencijalne jednadzbe). Nehomogeni clan
F se obicno naziva izvor (to je npr. clan razmjeran naboju u elektrostatici) ili sila (u me-
hanickim problemima). S L je oznacena linearna kombinacija derivacija. Ukoliko je F = 0
jednadzba se zove nehomogena, a ako je F = 0, jednadzba je homogena. Rjesenje ne-
homogene jednadzbe se uvijek moze napisati u obliku zbroja rjesenje pridruzene homogene
jednadzbe,
H
i partikularnog rjesenja nehomogene jednadzbe,
P
,
=
H
+
P
,
gdje je
H
, rjesenje pridruzene homogene jednadzbe
L
H
= 0,
a
H
je rjesenje
L
P
= F.
Ako postoji vise rjesenja
n
homogene jednadzbe,
L
n
= 0, n = 1, 2, 3,
tada je i svaka njihova linearna kombinacija
a
1
1
+ a
2
2
+
(za konstantne a
n
) takoder rjesenje.
L (a
1
1
+ a
2
2
+ ) =
n
a
n
L
n
=
n
a
n
0 = 0.
Ovo se svojstvo zove na
celo pridodavanja (ili princip superpozicije)

Od posebne su vaznosti jednadzbe u kojima se pojavljuje najvise druga derivacija trazene
funkcije. Takve se jednadzbe nazivaju jednad
zbe drugog reda. Kao primjer se mogu

navesti Newtonova jednadzba gibanja u kojoj je ubrzanje druga derivacija radij vektora
ili kvantnomehanicka Schrodingerova jednadzba u kojoj se pojavljuje operator kineticke
energije razmjeran s
2
itd. Primjetimo da su Maxwellove i Diracove jednadzbe prvog
reda, ali da sadrze dvije nepoznate funkcije. Eliminacijom jedne od te dvije funkcije, opet
dobiva jednadzba drugog reda za svaku pojedinu funkciju.
4.2. OBI
CNE LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNAD
ZBE PRVOG REDA 97

Rijesenje linearne diferencijalne jednadzbe n-tog reda sadrzi i n nepoznatih konstanata a
n
.
Ove se konstante odreduju zadavanjem po
cetnih ili rubnih uvjeta (ako je varijabla,

redom, vremenska ili prostorna)
(x
0
, y
0
, ) =
0
,
(x
0
, y
0
, ) =
0
,
.
.
.
(n)
(x
0
, y
0
, ) =
(n)
0
.
Rjesenje diferencijalne jednadzbe je u cjelosti odredeno tek onda ako su osim same jed-
nadzbe zadani i pocetni (ili rubni) uvjeti.
4.2 Obicne linearne diferencijalne jednadzbe prvog reda
Opci oblik obicne diferencijalne jednadzbe prvog reda je
d y
d x
= f(x, y). (4.1)
Jednadzba je prvog reda jer je najvisa derivacija nepoznate funkcije y koja se pojavljuje
u njoj, prva derivacija. Ona je obicna zato jer je y funkcija samo jedne varijable y = y(x).
Jednadzba je i linearna, ako se u njoj pojavljuju samo prve potencija y i njezinih deriva-
cija, inace je nelinearna. S f su oznaceni ostali clanovi jednadzbe koji mogu sadrzavati
nezavisnu varijablu x i nederiviranu nepoznatu funkciju y.
Razdvajanje varijabla:
Ukoliko jednadzba ima nesto jednostavniji oblik nego sto je (4.1)
d y
d x
= f(x, y) =
P(x)
Q(y)
tj. oblik u kojemu su x i y razdvojeni, ona se moze rjesiti metodom razdvajanja
varijabli. Mnozenjem gornje jednadzbe s Q(y) dx, slijedi
Q(y) dy = P(x) dx.
Varijable su razdvojene: sve sto ovisi o y je na lijevoj, a sve sto ovisi o x je na desnoj
strani. Buduci da su P i Q poznate funkcije, integracijom gornjeg izraza, dobiva se veza
y i x
y
y
0
Q(y) dy +
x
x
0
P(x) dx = 0.
Veza
y
0
= y(x
0
)
je poznata i naziva se pocetni ili rubni uvjet.
ZBE
Treba primjetiti da je opisani postupak primjenjiv i na linearne i na nelinearne jednadzbe.
Zadatak: 4.1 Rijesite Boyle-Mariotteovu diferencijalnu jednadzbu
d V
d p
=
V
p
gdje je V volumen, a p tlak pri konstantnoj temperaturi plina.
R: Ovo je primjer jednadzbe koja s emoze rijesiti razdvajanje varijabli. Iz-
ravna integracija, vodi na
d V
V
=
d p
p
V
V
0
d V
V
=
p
p
0
d p
p
ln V ln V
0
= ln p + ln p
0
p V = p
0
V
0
= const.
Pri konstantnoj temperaturi, tlak i volumen se tako mijenjaju da je njihov
umnozak stalno konstantan.
Jednad
zbe s egzaktnim diferencijalima:

Napisimo (4.1) u obliku
f(x, y)
P(x, y)
Q(x, y)
, P(x, y) dx + Q(x, y) dy = 0. (4.2)
Kaze se da je gornja jednadzba egzaktna, ako postoji funkcije (x, y) sa svojstvom da
je potpuni diferencijal funkcije jednak lijevoj strani jednadzbe
d (x, y) =

x
dx +

y
dy = P(x, y) dx + Q(x, y) dy.
Ako je ovo istina, tj. ako je
P(x, y) =

x
, Q(x, y) =

y
,
tada polazna jednadzba (4.2) glasi
d (x, y) = 0,
a njezino je rjesenje
= const. = (x
0
, y
0
),
gdje je jedna nepoznata konstanta odredena iz pocetnog (ili rubnog) uvjeta y
0
= y(x
0
).
4.2. OBI
ZBE PRVOG REDA 99

Nuzan i dovoljan uvjet da bi jednadzba bila egzaktna je da druga mjesovita derivacija
(ako postoji), ne ovisi o redoslijedu deriviranja, tj. da je
y x
=
P(x, y)
y
=
Q(x, y)
x
=

2
x y
.
Primjetimo da su sve jednadzbe kod kojih se moze izvesti razdvajanje varijabli, odmah
i egzaktne. Obrat nije istinit: jednadzba moze biti egzaktna, a da se ne moze izvesti
razdvajanje varijabli.
Umjesto gornjih nekoliko posebnih oblika jednadzba prvog reda, pogledajmo sada sto
se moze reci opcenito o njima. Opcenito je f(x, y) iz (4.1) oblika p(x) y + q(x), pa
diferencijalna jednadzba glasi
d y
d x
+ p(x) y = q(x) (4.3)
ovo je najopcenitiji oblik obicne linearne diferencijalne jednadzbe prvog reda. Ako je
q(x) = 0, jednadzba se zove homogena.

Clan q(x) = 0 cini jednadzbu nehomogenom
i predstavlja izvor ili vanjsku silu. Kao sto je vec spomenuto u uvodu, jednadzba
je linearna zato jer se u njoj ne pojavljuju kvadratni i visi clanovi y
2
, niti umnosci
oblika y (dy/dx), . Ona niposto ne mora biti linearna u varijabli x, tj. funkcije
p i q mogu biti proizvoljne funkcije x. Ova se jednadzba moze egzaktno rijesiti meto-
dom integracijskog mno
zitelja: cijela se jednadzba pomnozi, za sada neodredenom,

funkcijom (x). Oblik (x) ce se odrediti tijekom postupka
(x)
d y
d x
+ (x) p(x) y = (x) q(x)
Ako (x) odaberemo tako da bude
(x) p(x) =
d
d x
, (4.4)
tada polazna jednadzba postaje egzaktni diferencijal
(x)
d y(x)
d x
+
d (x)
d x
y(x) = (x) q(x)
d
d x
_
(x) y(x)
_
= (x) q(x)
Integracijom gornje jednadzbe, dobiva se
d
d x
_
(x) y(x)
_
dx =
(x) q(x) dx
(x) y(x) =
(x) q(x) dx + C
0
y(x) =
1
(x)
_
(x) q(x) dx + C
0
_
.
ZBE
Sada, iz (4.4), razdvajanjem varijabli, treba odrediti (x)
d
= p(x) dx
p(x) dx
(x) = C
1
e
p(x) dx
= C
1
e
x
p(t) dt
Uvrstavanje ove vrijednosti za vodi na konacno rjesenje za y
y(x) =
1
C
1
e
x
p(t) dt
_
C
1
e
x
p(t) dt
q(x) dx + C
0
_
=
1
e
x
p(t) dt
_
e
x
p(t) dt
q(x) dx +
C
0
C
1
_
Omjer konstanata C
0
i C
1
je neka treca konstanta C
2
, pa konacno rjesenje za y glasi
y(x) =
1
e
x
p(t) dt
_
x
e
x
p(t) dt
q(x) dx + C
2
_
. (4.5)
Ono sadrzi jednu konstantu C
2
koja se odreduje iz rubnog (ili pocetnog) uvjeta na funkciju
y. Primjetimo da je rjesenje zbroj dva clana: homogenog, y
H
i partikularnog, y
P
dijela
rjesenja
y = y
H
+ y
P
.
Ako je q = 0, tj. ako je jednadzba homogena, pripadno rjesenje je
y
H
(x) = C
2
e
x
p(t) dt
;
drugi clan sadrzi izvor q i naziva se partikularno rjesenje
y
P
(x) =
1
e
x
p(t) dt
x
p(t) dt
q(x) dx.
Zadatak: 4.2 Za strujni krug s omskim otporom R i induktivitetom L, Kirchhoov zakon
vodi na diferencijalnu jednadzbu
L
d I(t)
d t
+ RI(t) = V (t),
gdje je I struja, a V napon. Treba naci vremensku ovisnost struje.
R: Gornja je jednadzba oblika (4.3) uz p = R/L i q = V (t)/L, pa se moze
izravno koristiti rjesnje (4.5).
I(t) = e
Rt/L
_
e
Rt/L
V (t)
L
dt + C
2
_
4.3. OBI
ZBE DRUGOG REDA - HOMOGENE 101

Konstanta C
2
se odreduje iz rubnog uvjeta na struju. Ako je napon konstantan
V = V
0
, tada se i gornje rjesenje pojednostavljuje
I = C
2
e
Rt/L
+
V
0
R
= I
H
+ I
P
.
Ukoliko je rubni uvjet takav da je I(0) = 0, tada je C
2
= V
0
/R i
I(t) =
V
0
R
_
1 e
Rt/L
_
.
U granici t , tj. dugo vremena nakon zatvaranja strujnog kruga,
eksponencijalni dio rjesenja za jakost struje postaje iscezavajuce malen i jakost
struje je priblizno neovisna o vremenu u jednaka
lim
t
I(t) =
V
0
R
.
Prevodenje u integralnu jednad
zbu:
Diferencijalna jednadzba (4.1) se izravnom integracijom prevodi u
y(x) y(x
0
) =
x
x
0
f[x, y(x)] d x.
Kao integralnu jednadzbu, moguce ju je rjesavati razvojem u Neumannov red (kao u ??,
nedovrseno) s pocetnom aproksimacijom y(x) y(x
0
). U literaturi o diferencijalnim
jednadzbama to se zove Picardov metod sukcesivnih aproksimacija.
4.3 Obicne linearne diferencijalne jednadzbe drugog reda - ho-
mogene
Opci oblik obicne linearne diferencijalne jednadzbe drugog reda je
y

(x) + P(x) y
(x) + Q(x) y(x) = R(x). (4.6)

Ako je R = 0, jednadzba je homogena, inace je nehomogena. Opcenito sve varijable
mogu biti kompleksne, ali cemo se, radi jednostavnosti, ograniciti samo na njihove realne
vrijednosti.
Promotrimo najprije homogenu jednadzbu
y

(x) + P(x) y
(x) + Q(x) y(x) = 0, (4.7)

s rubnim uvjetima
y(x
0
) = a, y
(x
0
) = b. (4.8)
Rjesenje
y(x) = 0
ZBE
se naziva trivijalno rjesenje.
Ukoliko su y
1
i y
2
netrivijalna rjesenja gornje jednadzbe, tada je - zbog linearnosti jed-
nadzbe - i svaka linearna kombinacija rjesenja y
1
i y
2
,
y(x) = c
1
y
1
(x) + c
2
y
2
(x) (4.9)
(za konstantne c
j
) takoder rjesenje gornje jednadzbe. No, nije dovoljno samo da y
1
i y
2
budu netrivijalna rjesenja, potrebno je da budu i linearno nezavisna.

Sto to znaci?
Opcenito se dvije funkcije nazivaju linearno zavisnima ako medu njima postoji linearna
veza oblika
y
1
(x) = C
0
y
2
(x), (4.10)
gdje je C
0
nekakva konstanta. Ukoliko ovakva veza postoji medu y
1
i y
2
, tada (4.9) glasi
y(x) = c
1
C
0
y
2
(x) + c
2
y
2
(x) = (c
1
C
0
+ c
2
) y
2
(x),
sto znaci da imamo samo jedno, a ne dva rjesenja polazne jednadzbe. Drugim rjecima,
rjesenja polazne diferencijalne jednadzbe moraju biti linearno nezavisna.
Veza oblika (4.10) moze napisati i u obliku
b
1
y
1
+ b
2
y
2
= 0. (4.11)
Ako postoje b
j
= 0 za koje je gornja jednadzba zadovoljena, tada je
y
1
(x) =
b
2
b
1
y
2
(x)
(sto je veza oblika (4.10)) i funkcije y
1
(x) i y
2
(x) su linearno zavisne.
Ako je jednadzba (4.11) zadovoljena samo onda kada su
b
1
= b
2
= 0,
tada su funkcije y
1
(x) i y
2
(x) linearno nezavisne. Ocito, ako su y
1
i y
2
linearno nezavisni,
oni ne mogu biti trivijalna rjesenja (kada bi i y
1
i y
2
bili trivijalno jednaki nula, tada bi
medu njima vrijedila relacija oblika (4.10) i ona bi bila linearno zavisna).
Vronskijan:
Linearna (ne)zavisnost rjesenja y
j
se moze ustanoviti iz poznavanja vrijednosti y
j
i y
j
u
nekoj odredenoj tocki x
0
. Ako u toj tocki vrijedi da je
y
1
(x
0
) = k y
2
(x
0
), y
1
(x
0
) = k y
2
(x
0
), (4.12)
(za konstantni k), tada su y
1
(x) i y
2
(x) linearno zavisne (za svaki x, a ne samo za x
0
).
Da je to istina, vidi se iz jednadzbe (4.7), kao sto slijedi
y

1
(x
0
) + P(x) y
1
(x
0
) + Q(x) y
1
(x
0
) = 0,
y

2
(x
0
) + P(x) y
2
(x
0
) + Q(x) y
2
(x
0
) = 0.
4.3. OBI

Kada se u prvu od gornjih jednadzba uvrsti y
1
(x
0
) = k y
2
(x
0
) i y
1
(x
0
) = k y
2
(x
0
) i zatim
se gornje dvije jednadzbe usporede, slijedi
y

1
(x
0
) = k y

2
(x
0
). (4.13)
Derivacijom jednadzbe (4.7), dobiva se jednadzba treceg reda. U tu se jednadzbu uvrste
uvjeti (4.12) i (4.13) i istim postupkom kao gore, dolazi se do
y

1
(x
0
) = k y

2
(x
0
).
Ocito se ovaj postupak moze nastaviti, a rezultat ce uvijek biti
y
(n)
1
(x
0
) = k y
(n)
2
(x
0
).
No, ako su sama funkcija i sve njezine derivacije u nekoj tocki do na mnozenje konstantom
jednake jednake nekoj drugoj funkciji i njezinim derivacijama u toj istoj tocki, tada su te
dvije funkcije jednake (do na mnozenje konstantom) i u svim ostalim tockama
1
.
Ukoliko uvjet (4.12) nije zadovoljen
y
1
(x
0
) = k
1
y
2
(x
0
), y
1
(x
0
) = k
2
y
2
(x
0
), k
1
= k
2
(4.14)
y
1
(x
0
)
y
2
(x
0
)
= k
1
= k
2
=
y
1
(x
0
)
y
2
(x
0
)
, (4.15)
tada funkcije y
1
i y
2
moraju biti linearno nezavisne. Da bi se to i pokazalo, uvodi se
funkcija
W
_
y
1
(x), y
2
(x)
_
=
y
1
(x) y
2
(x)
y
1
(x) y
2
(x)
= y
1
(x)y
2
(x) y
1
(x)y
2
(x)
koja se naziva determinanta Wronskoga ili vronskijan. Ukoliko su dva rjesena linearno
zavisna, tada prema (4.12) njihov vronskijan identicki iscezava. To je iznimno svojstvo
vronskijana:
ili je za sve x jednak nuli, ili je za sve x razli
cit od nule.
(ne moze iscezavati samo za neke vrijednosti x, a ne iscezavati za neke druge vrijednosti
x). Da bismo to i pokazali, izracunajmo derivaciju vronskijana
d W
d x
= y
1
y

2
y

1
y
2
.
1
To se lako vidi npr. iz Taylorova razvoja za ove dvije funkcije
y
1
(x) = y
1
(x
0
) + (x x
0
) y
1
(x
0
) +
(x x
0
)
2
2
y

1
(x
0
) + ,
y
2
(x) = y
2
(x
0
) + (x x
0
) y
2
(x
0
) +
(x x
0
)
2
2
y

2
(x
0
) + .
ZBE
No, i y
1
i y
2
su rjesenja jednadzbe (4.7), pa je zato
d W
d x
= y
1
y

2
y

1
y
2
= y
1
_
P y
2
Qy
2
_
y
2
_
P y
1
Qy
1
_
= P(x)
_
y
1
(x)y
2
(x) y
1
(x)y
2
(x)
_
= P(x) W(x).
Vronskijan je rjesenje homogene diferencijalne jednadzbe prvog reda
W

(x) + P(x) W(x) = 0,
s rjesenjem (vidjeti (4.5))
W(x) = W(x
0
) e
x
x
0
P() d
, (4.16)
gdje je W(x
0
) konstantna vrijednost vronskijana u tocki x
0
. Buduci da eksponencijalna
funkcija (iz gornjeg izraza) nije nikada jednaka nuli, to ce i W(x) uvijek (za svaki x)
biti razlicit od nule ako je W(x
0
) = 0, ili ce uvijek (za svaki x) biti jednak nuli, ako je
W(x
0
) = 0. Time je pokazano da je W ili uvijek jednak nuli ili je uvijek razlicit od nule.
Vratimo se jednadzbi (4.15). Ako je ta jednadzba zadovoljena, tj. ako su rjesenja neza-
visna, tada je i
W(x
0
) = y
1
(x
0
)y
2
(x
0
) y
1
(x
0
)y
2
(x
0
) = y
2
(x
0
)y
2
(x
0
)
_
y
1
(x
0
)
y
2
(x
0
)

y
1
(x
0
)
y
2
(x
0
)
_
= 0.
Ako je vronskijan razlicit od nule, rjesenja su linearno nezavisna.
Nakon sto je ustanovljena linearna nezavisnost oba rjesenja jednadzbe (4.7), u opcem
rjesenju
y = c
1
y
1
+ c
2
y
2
guriraju dvije konstante c
1
i c
2
. One se eliminiraju pomocu rubnih uvjeta (4.8)
a = c
1
y
1
(x
0
) + c
2
y
2
(x
0
),
b = c
1
y
1
(x
0
) + c
2
y
2
(x
0
).
To je linearni algebarski 2 2 sustav jednadzba za nepoznanice c
1
i c
2
s rjesenjem
c
1
=
1
W(x
0
)
_
ay
2
(x
0
) by
2
(x
0
)
_
,
c
2
=
1
W(x
0
)
_
ay
1
(x
0
) + by
1
(x
0
)
_
.
Buduci da je za linearno nezavisna rjesenja vronskijan razlicit od nule, gornje konstante
4.3. OBI

imaju konacne vrijednosti.
Drugo rje
senje
Pokazimo kako se pomocu jednog poznatog rjesenja y
1
, moze naci drugo, linearno neza-
visno rjesenje y
2
. Primjetimo najprije da je
d
d x
y
2
y
1
=
y
2
y
1
y
2
y
1
y
2
1
=
W(x)
y
2
1
(x)
.
No, vrijednost vronskijana je poznata iz (4.16), pa je
d
d x
y
2
y
1
=
1
y
2
1
(x)
W(x
0
) e
x
x
0
P() d
_
x
x
1
y
2
(x)
y
1
(x)

y
2
(x
1
)
y
1
(x
1
)
= W(x
0
)
x
x
1
e
x
0
P() d
d
y
2
1
()
,
gdje je i x
1
nekakva konstanta. Sada je
y
2
(x) = y
1
(x) W(x
0
)
x
x
1
e
x
0
P() d
d
y
2
1
()
+ y
1
(x)
y
2
(x
1
)
y
1
(x
1
)
.
Drugi clan na desnoj strani gornjeg izraza je linearno zavisan sa prvim rjesenjem y
1
(x),
pa se odbacuje i time za drugo rjesenje preostaje
y
2
(x) = y
1
(x) W(x
0
)
x
x
1
e
x
0
P() d
d
y
2
1
()
.
No, kada se integral izracuna i uvrsti donja njegova granica, opet ce se dobiti nekakva
konstanta koja ce mnoziti y
1
(x), pa zato ni ovaj dio nije linearno nezavisan od y
1
. Kada
se i on odbaci, za drugo rjesenje konacno preostaje
y
2
(x) = y
1
(x) W(x
0
)
x
e
x
0
P() d
d
y
2
1
()
. (4.17)
U puno, zicki zanimljivih, primjera je P(x) = 0. U tim se slucajevima gornji izraz
pojednostavljuje na
y
2
(x) = y
1
(x) W(x
0
)
x
dt
y
2
1
(t)
. (4.18)
W(x
0
) je nebitna konstanta koja se u gornjem izrazu moze i izostaviti, jer se u ukupnom
rjesenju y
2
ionako mnozi nekom konstantom c
2
. Ukupno rjesenje homogene diferencijalne
jednadzbe je
y
H
(x) = c
1
y
1
(x) + c
2
y
2
(x),
gdje se konstante c
1
i c
2
odreduju iz rubnih uvjeta na funkciju i njezinu prvu derivaciju.
Zadatak: 4.3 Pretpostavite da vam je poznato samo jedno rjesenje jednadzbe slobodnog
ZBE
harmonijskog oscilatora (4.23), y
1
= sin x. Pomocu gore izlozene teorije,
konstruirajte drugo rjesenje. Uvjerite se da su rjesenja linearno nezavisna.
R: U jednadzbi (4.23) je P(x) = 0, pa za konstrukciju drugog rjesenja
koristimo (4.18)
y
2
(x) = y
1
(x)
x
1
y
2
1
(x
2
)
dx
2
= sin x
x
1
sin
2
x
2
dx
2
= sin x (cot x)
= cos x,
sto je upravo rjesenje koje smo ranije dobili drugim metodama (predznak mi-
nus, je nebitan).
Linearna nezavisnost se provjerava racunom determinante Wronskoga u bilo
kojoj tocki
sin x cos x
cos x sin x
= .
Metoda varijacije konstante
Drugo rjesenje se pomocu prvoga moze dobiti i jednim drugim postupkom koji se zove
varijacija konstante, a koji potjece od Lagrangea.
Ako je poznato jedno rjesenjem y
1
, homogene diferencijalne jednadzbe (4.7), tada je i y
2
=
C y
1
takoder rjesenje iste jednadzbe, ali nije linearno nezavisno od njega (za konstantni
C). Ideja je da se drugo i nezavisno rjesenje dobije u obliku y
2
= C(x) y
1
, gdje sada C
nije konstanta, nego funkcija x. Uvrstavanjem y
2
= C(x) y
1
u diferencijalnu jednadzbu
(4.7), dobiva se
C

y
1
+ 2C
1
+ PC
y
1
+ C
_
y

1
+ Py
1
+ Qy
1
_
= 0.
Buduci da je y
1
rjesenje jednadzbe (4.7), to je gornja uglata zagrada jednaka nuli i pre-
ostaje
C

+ C
_
2
y
1
y
1
+ P
_
= 0.
To se najprije rijesi kao diferencijalna jednadzba prvog reda za C
, a kada se dobije C
,
iz toga je lako dobiti i samu funkciju C
C(x) = C
0
x
x
1
e
x
0
P() d
d
y
2
1
()
.
Za konstantne C
0
, x
0
i x
1
, gornji C vodi na rjesenje (4.17).
4.3. OBI

4.3.1 Singularne tocke diferencijalne jednadzbe
S pojmom singularne tocke funkcije smo se vec sreli u odjeljku 3.1, a u ovom ce se
odjeljku denirati pojam singularne to
cke diferencijalne jednad
zbe. Pomocu
koncepta singularne tocke diferencijalne jednadzbe, one se mogu klasicirati i moze se
odrediti (ne)primjenjivost rjesavanja jednadzbe metodom razvoja u red o cemu ce uskoro
biti govora.
Definicija (1)
Sve obicne homogene diferencijalne jednadzbe drugog reda mogu se rijesiti
2
po d
2
y/d x
2
y

, i dobiti jednadzbu oblika
y

= f(x, y, y
).
Ako u gornjoj jednadzbi u tocki x = x
0
, funkcije y i y
mogu poprimiti samo konacne

vrijednosti, pri cemu i y

ostaje konacno, x
0
je obi
cna tocka diferencijalne jednazbe.

Naprotiv, ako y

ima beskona
cnu vrijednost za bilo koje kona
cne vrijednosti y i
y
u tocki x = x
0
, tada se x
0
zove singularna tocka diferencijalne jednazbe.
Definicija (2)
Jos jedan nacin denirinja singularne tocke: opcenita homogena diferencijalna jednazba
drugog reda u y je oblika
y

+ P(x) y
+ Q(x) y = 0. (4.19)
Ako funkcije P(x) i Q(x) ostaju konacne u x = x
0
, tada je x
0
obicna tocka diferencijalne
jednazbe. Medutim, ako ili P(x) ili Q(x) ili obje te funkcije divergiraju za x x
0
, tada
je x
0
singularna tocka. Pomocu gornjeg prikaza diferencijalne jednazbe, moguce je razli-
kovati tri vrste (ne)singularnih tocaka:
(1) ako i P(x) i Q(x) imaju konacne vrijednosti za x x
0
,
lim
xx
0
P(x) < , lim
xx
0
Q(x) < ,
tada se tocka x
0
zove regularna tocka diferencijalne jednadzbe.
(2) ako ili P(x) ili Q(x) divergiraju za x x
0
, ali (x x
0
) P(x) i (x x
0
)
2
Q(x) ostaju
konacni za x x
0
,
lim
xx
0
P(x) = , lim
xx
0
(x x
0
) P(x) < ,
lim
xx
0
Q(x) = , lim
xx
0
(x x
0
)
2
Q(x) < ,
tada se tocka x
0
zove regularni singularitet ili ne-bitna singularna tocka.
2
Pored, precizne, ali pomalo nespretne Leibnitzove notacije
d y
d x
,
d
2
y
d x
2
, , koristit ce se i Lagrangeova notaciju s crticama
y
, y

, .
ZBE
(3) ako ili P(x) ili Q(x) divergiraju za x x
0
, a isto tako divergiraju i (x x
0
) P(x) ili
(x x
0
)
2
Q(x)
lim
xx
0
P(x) = , lim
xx
0
(x x
0
) P(x) = ,
lim
xx
0
Q(x) = , lim
xx
0
(x x
0
)
2
Q(x) = ,
tada se tocka x
0
zove neregularan ili bitni singularitet diferencijalne jednazbe.
Gornje se denicije odnose na konacne vrijednosti tocke x
0
. Kada se zeli ispitati (ne)-
singularnost to
cke x , postupa se kao i kod funkcija kompleksne varijable u

odjeljku 3.1: uvede se nova varijabla t = 1/x, tako da tocki x odgovara tocka t 0.
Izvedimo zamjenu varijabli
d y(x)
d x
=
d y(t
1
)
d t
d t
d x
=
d y(t
1
)
d t
1
x
2
= t
2
d y(t
1
)
d t
d
2
y(x)
d x
2
=
d
d x
_
t
2
d y(t
1
)
d t
_
=
d
d t
_
t
2
d y(t
1
)
d t
_
d t
d x
=
_
2t
d y(t
1
)
d t
t
2
d
2
y(t
1
)
d t
2
_
(t
2
)
= 2t
3
d y(t
1
)
d t
+ t
4
d
2
y(t
1
)
d t
2
Gornjim zamjenama varijable, jednadzba (4.19) prelazi u
2t
3
d y
d t
+ t
4
d
2
y
d t
2
+ P(t
1
) (t
2
)
d y
d t
+ Q(t
1
) y(t
1
) = 0.
t
4
d
2
y
d t
2
+
_
2t
3
t
2
P(t
1
)
d y
d t
+ Q(t
1
) y = 0.
d
2
y
d t
2
+
2t P(t
1
)
t
2
d y
d t
+
Q(t
1
)
t
4
y = 0.
Sada ponasanje diferencijalne jednazbe u tocki x , tj. t 0, ovisi o ponasanju
koecijenata
lim
t0
2t P(t
1
)
t
2
= ? lim
t0
Q(t
1
)
t
4
= ?
u tim granicama. Ako u granici t 0, gornja dva izraza ostaju konacni, tada je x =
obicna tocka diferencijalne jednazbe. Ako oni divergiraju, ali ne brze od 1/t, tj. 1/t
2
,
tocka x = je regularna singularna tocka. U svim drugim slucajevima, x = je bitni
singularitet diferencijalne jednazbe.
Zadatak: 4.4 Odredite postoje li i koji su singulariteti Besselove diferencijalne jednadzbe
4.3. OBI

(4.57)
x
2
y

+ xy
+ (x
2
n
2
)y = 0.
R: Usporedbom sa (4.19) vidimo da su
P(x) =
1
x
, Q(x) =
x
2
n
2
x
2
= 1
n
2
x
2
.
Iz gornjih se izraza vidi da se jedini singularitet za konacni x nalazi u
x = 0.
Takoder vidimo da je to regularni singularitet. Da bi se provjerilo postojili
singularitet u tocki
x ,
treba prijeci u varijablu t = 1/x i ispitati singularnost od
2t P(1/t)
t
2
=
2t t
t
2
=
1
t
Q(1/t)
t
4
=
1 n
2
t
2
t
4
=
1
t
4

n
2
t
2
.
Buduci da drugi od gornjih clanova divergira brze od 1/t
2
kada t 0, za-
kljucujemo da je t = 0, tj. x bitni singularitet Besselove jednadzbe.
Tablica 4.1 daje pregled polozaja i karaktera singulariteta nekih diferencijalnih jednadzba
koje su od interesa u teorijskoj zici.
4.3.2 Frobeniusov metod - razvoj rjesenja u red
Mnoge diferencijalne jednadzbe drugog reda imaju rjesenja koja se ne mogu izraziti u
jednostavnom obliku preko algebarskih, trigonometrijskih ili logaritamskih funkcija. Neke,
prividno jednostavne jednadzbe, kao sto je
y

+ xy = 0,
spadaju u takve jednadzbe. U ovom ce se odjeljku pokazati kako se moze dobiti jedno
rjesenje obicne linearne homogene diferencijalne jednadzbe drugog reda, u obliku razvoja
u red oko odredene tocke
3
. Ono je primjenjivo uvijek kada
to
cka oko koje se radi razvoj nije bitni singularitet.

Dakle, rjesenje se moze dobiti u obliku razvoja u red oko regularne tocke ili oko regularnog
singulariteta. Ovaj je zahtjev razmjerno slab, i u vecini zicki zanimljivih sitacija je
zadovoljen. Opci oblik obicne linearne homogene diferencijalne jednadzbe drugog reda je
d
2
y
d x
2
+ P(x)
d y
d x
+ Q(x) y = 0. (4.20)
3
Ferdinand Georg Frobenius (26. X 1849. 3. VIII 1917.), njemacki matematicar, najpoznatiji po svojem doprinosu
teoriji diferencijalnih jednadzba i teoriji grupa; takoder je prvi dao potpuni dokaz CayleyHamiltonovog teorema
ZBE
Tablica 4.1: Polozaj i karakter singulariteta nekih diferencijalnih jednadzba
jednadzba regularni s. bitni s.
Hipergeometrijska 0, 1, -
x(x 1)y

+ [(1 + a + b)x c]y
+ aby = 0
Legendreova 1, 1, -
(1 x
2
)y

2xy
+ l(l + 1)y = 0
Cebisevljeva 1, 1, -
(1 x
2
)y

xy
+ n
2
y = 0
Konuentna hipergeometrijska 0
xy

+ (c x)y
ay = 0
Besselova 0
x
2
y

+ xy
+ (x
2
n
2
)y = 0
Laguerreova 0
xy

+ (1 x)y
+ ay = 0
Slobodni harmonijski oscilator
y

+
2
y = 0
Hermiteova
y

2xy
+ 2ay = 0
U iducem ce se odjeljku pokazati kako se racuna drugo rjesenje koje je linearno nezavisno
od ovoga. Takoder ce se pokazati da ne postoji trece nezavisno rjesenje (ref - gdje?).
Pridruzena nehomogena jednadzba je najopcenitije oblika
d
2
y
d x
2
+ P(x)
d y
d x
+ Q(x) y = F(x). (4.21)
O rjesavanju ove jednadzbe ce vise rijeci biti u odjeljcima o Greenovim funkcijama i La-
placeovim preobrazbama.
Neka je F(x) = 0 i trazimo rjesenje homogene jednadzbe. Pretpostavljamo da se
rjesenje moze napisati kao red potencija u x x
0
, tako da je clan s (x x
0
)
k
prvi
neiscezavajuci clan
y(x) = (x x
0
)
k
_
a
0
+ (x x
0
) a
1
+ (x x
0
)
2
a
2
+
, a
0
= 0. (4.22)
Exponent k ne mora biti prirodan broj.
4.3. OBI

Zadatak je, polazeci od diferencijalne jednadzbe,
odrediti koeficijente razvoja a
0
, a
1
, a
2
, .
Za ilustraciju ove metode, navest cemo tri primjera:
(1) Rijesit cemo jednadzbu gibanja jednodimenzijskog slobodnog harmonijskog oscilatora,
odjeljak 4.3.3. Frobeniusovim postupkom ce se dobiti oba linearno nezavisna rjesenja.
(2) Rijesavat cemo Besselovu diferencijalnu jednadzbu, odjeljak 4.3.4. Frobeniusovim pos-
tupkom ce se dobiti samo jedno rjesenje.
(2) Rijesavat ce se dvije jednadzbe s bitnim singularitetom, odjeljak 4.3.5, i pokazat ce se
da se Frobeniusovim postupkom ne moze dobiti nijedno rjesenje.
4.3.3 Frobenius - jednodimenzijski slobodni harmonijski oscilator
U ovom se odjeljku Frobeniusova metoda primjenjuje na rjesavanje diferencijalne jed-
nadzbe gibanja slobodnog jednodimenzijskog harmonijskog oscilatora
d
2
y
d x
2
+
2
0
y = 0. (4.23)
Od ranije
4
znamo da je rjesenje linearna kombinacija sinusa i kosinusa: c
1
sin
0
x +
c
2
cos
0
x. Harmonijski je oscilator u ravnotezi u tocki x = 0, pa cemo pokusati naci
razvoj
5
upravo oko te tocke: x
0
0 u (4.22). Primjetimo da x
0
0 nije singularna
to
cka jednadzbe (4.23).

y(x) = x
k
_
a
0
+ xa
1
+ x
2
a
2
+
n=0
a
n
x
k+n
, a
0
= 0.
Nadimo drugu derivaciju y
d y
d x
=
n=0
(k + n) a
n
x
k+n1
,
d
2
y
d x
2
=
n=0
(k + n) (k + n 1) a
n
x
k+n2
i uvrstimo razvoje za y i y

u jednadzbu (4.23)
n=0
(k + n) (k + n 1) a
n
x
k+n2
+
2
0
n=0
a
n
x
k+n
= 0.
4
Npr. u referenci [4], odjeljak o harmonijskom oscilatoru.
5
Citateljima prepustamo da se uvjere kako x
0
= 0 nije singularitet ove diferencijalne jednadzbe.
ZBE
k(k 1) a
0
x
k2
+ (k + 1) k a
1
x
k1
+
_
(k + 2) (k + 1) a
2
+
2
0
a
0
_
x
k
+
_
(k + 3) (k + 2) a
3
+
2
0
a
1
_
x
k+1
+
_
(k + 4) (k + 3) a
4
+
2
0
a
2
_
x
k+2
+
_
(k + 5) (k + 4) a
5
+
2
0
a
3
_
x
k+3
+ = 0.
Zbog linearne nezavisnosti potencija
6
, koecijenti uz svaku potenciju x moraju iscezavati.
Taj zahtjev vodi na sustav jednadzba
k(k 1) a
0
= 0, (4.24)
(k + 1) k a
1
= 0,
(k + 2) (k + 1) a
2
+
2
0
a
0
= 0,
(k + 3) (k + 2) a
3
+
2
0
a
1
= 0,
(k + 4) (k + 3) a
4
+
2
0
a
2
= 0,
(k + 5) (k + 4) a
5
+
2
0
a
3
= 0,
.
.
.
(k + j + 2) (k + j + 1) a
j+2
+
2
0
a
j
= 0,
.
.
.
Buduci da smo krenuli od pretpostavke da je a
0
= 0, to iz prve od gornjih jednadzba,
koja se opcenito naziva i osnovna jednad
zba tocke x = x
0
= 0, zakljucujemo da je
k = 0, ili k = 1.
Ovi korjeni osnovne jednadzbe se nazivaju i eksponenti singularne to
cke (tako se
nazivaju cak i ako tocka oko koje se razvija nije singularna, kao u gornjem primjeru).
Ako je k = 0, druga od gornjih jednadzba je zadovoljena za svaku (proizvoljnu) vrijednost
a
1
. Ako je k = 1, druga od gornjih jednadzba je zadovoljena za a
1
= 0. Buduci da je a
1
6
Vidjeti primjer 5.9
4.3. OBI

proizvoljan za k = 0, a jednak nuli za k = 1, uzmimo da je uvijek
7
a
1
= 0.
Iz preostalih jednadzba, koecijenti a
2
, a
3
, se racunaju rekurzijom
a
j+2
= a
j
2
0
(k + j + 2) (k + j + 1)
, j = 0, 1, 2, .
Primjetimo da ova rekurzija povezuje samo parne tj. samo neparne koecijente. Kako je
a
1
= 0, iz gornje rekurzije slijedi da su svi neparni koecijenti jednaki nuli
a
1
= a
3
= a
5
= = 0
(i za k = 0 i za k = 1). Potrazimo parne koecijente za izbor k = 0. Rekurzija je
a
j+2
= a
j
2
0
(j + 2) (j + 1)
,
a
2
= a
0
2
0
2 1
= a
0
2
0
2 !
,
a
4
= a
2
2
0
4 3
= +a
0
4
0
4 !
,
a
6
= a
4
2
0
6 5
= a
0
6
0
6 !
,
.
.
. =
.
.
.
a
2n
= (1)
n
a
0
2n
0
(2n) !
.
Ukupno rjesenje je
y(x)
k=0
=
n=0
a
n
x
0+n
= a
0
_
1
(
0
x)
2
2 !
+
(
0
x)
4
4 !

(
0
x)
6
6 !
+
_
= a
0
cos
0
x.
7
Jednom, za k = 0, zato sto mi to proizvoljno odabiremo, a drugi puta, za k = 1, zato sto tako mora biti.
ZBE
Ako umjesto za k = 0, potrazimo parne koecijente za izbor k = 1. Rekurzija je
a
j+2
= a
j
2
0
(j + 3) (j + 2)
,
a
2
= a
0
2
0
3 2
= a
0
2
0
3 !
,
a
4
= a
2
2
0
5 4
= +a
0
4
0
5 !
,
a
6
= a
4
2
0
7 6
= a
0
6
0
7 !
,
.
.
. =
.
.
.
a
2n
= (1)
n
a
0
2n
0
(2n + 1) !
.
Ukupno rjesenje je
y(x)
k=1
=
n=0
a
n
x
1+n
= a
0
_
x

2
0
x
3
3 !
+

4
0
x
5
5 !

6
0
x
7
7 !
+
_
=
a
0
0
sin
0
x.
Simetrija:
Kao sto se moglo i ocekivali dobivena su dva rjesenja razmjerna sinusu i kosinusu. Dakle,
jedno je rjesenje simetri
cno
y(x)
k=0
= y(x)
k=0
a drugo je antisimetri
cno
y(x)
k=1
= y(x)
k=1
.
Ova simetrija nije slucajna, nego je izravna posljedica simetrije same jednadzbe (4.23)
od koje smo krenuli. Zapisimo obicnu homogenu linearnu diferencijalnu jednadzbu u
obliku
L(x) y(x) = 0, (4.25)
gdje je L(x) diferencijalni operator. Npr. za jednadzbu harmonijskog oscilatora (4.23) je
L(x)
d
2
d x
2
+
2
0
= L(x),
tj. L(x) je paran. Kao i obicne funkcije, i diferencijalni operatori mogu biti parni,
neparni ili mogu ne biti odredene parnosti. Ako je diferencijalni operator paran
ili neparan L(x) = L(x), u jednadzbi (4.25) se moze promjeniti predznak varijable
4.3. OBI

x, sto vodi na
L(x) y(x) = 0
L(x) y(x) = 0
L(x) [ y(x)] = 0
Iz gornje jednadzbe se vidi da ako je y(x) rjesenje jednadzbe, da je tada i y(x) takoder
rjesenje te iste jednadzbe (+ predznak vrijedi ako je L(x) paran, a ako je L(x) neparan).
Iz ovog razmatranja se zakljucuje da se svako rjesenje moze rastaviti na parni neparni dio
y(x) =
1
2
y(x) +
1
2
y(x) =
1
2
y(x) +
1
2
y(x) +
1
2
y(x)
1
2
y(x)
=
1
2
_
y(x) + y(x)
_
+
1
2
_
y(x) y(x)
_
= y
parno
+ y
neparno
.
Prvi clan desne strane je invarijantan na zamjenu x x i zato je to parni dio rjesenja.
Drugi clan dobiva negativni predznak na zamjenu x x i zato je to neparni dio rjesenja.
Vratimo li se tablici 4.1, primjetit cemo da Legendreova,

Cebisevljeva, Besselova, Hermite-
ova i jednadzba slobodnog harmonjiskog operatora, imaju parne diferencijalne operatore.
U svjetlu gornjeg razmatranja, to znaci da se njihova rjesenja mogu napisati kao dva
odvojena reda sastavljena od parnih i neparnih potencija (x x
0
). Diferencijalni opera-
tor Laguerreove diferencijalne jednadzbe nije niti paran niti neparan, pa zato ni njegova
rjesenja nece imati odredenu parnost. Nase inzistiranje na (ne)parnosti rjesenja potjece
iz kvantne mehanike, gdje se pokazuje da valne funkcije obicno imaju odredenu parnost.
Takoder i vecina
8
medudjelovanja ima odredenu parnost, sto u konacnici vodi na sacuvanje
parnosti.
Zadatak: 4.5 Frobeniusovom metodom rijesite jednadzbu gibanja slobodnog jednodimen-
zijskog harmonijskog oscilatora, ali za tocku razvoja uzmite x
0
= A, gdje je
A amplituda.
R: dovrsiti
4.3.4 Frobenius - Besselova jednadzba
Rjesavanje jednadzbe harmonijskog oscilatora, razvojem u red je bilo razmjerno jednos-
tavno: oba rjesenja, parno i neparno su se pojavila sama od sebe. Pogledajmo jedan
8
Vazna iznimka je beta raspad.
ZBE
slozeniji primjer kao sto je Besselova jednadzba
x
2
y

+ xy
+ (x
2
n
2
) y = 0,
y

+
1
x
y
+
_
1
n
2
x
2
_
y = 0.
Kao sto se vidi iz zadatka 4.4, tocka x
0
= 0 je regularni singularitet gornje jednadzbe, pa
se njezino rjesenje moze potraziti u obliku
y(x) =
m=0
a
m
x
k+m
, a
0
= 0.
Deriviranjem gornjeg reda i uvrstavanjem u jednadzbu, dobiva se
m=0
a
m
(k + m) (k + m1) x
k+m
+
m=0
a
m
(k + m) x
k+m
m=0
a
m
x
k+m+2
n
2
m=0
a
m
x
k+m
= 0.
Kao i gore, koecijenti uz odgovarajuce potencije moraju iscezavati. Tako npr. iz gornje
jednadzbe citamo koecijent uz potenciju x
k
a
0
[k (k 1) + k n
2
] = a
0
(k
2
n
2
) = 0. (4.26)
Iz pocetne pretpostavke je a
0
= 0, pa postoje dva rjesenja za k
k = n.
Pogledajmo i koecijent uz x
k+1
a
1
_
(k + 1) k + (k + 1) n
2
_
= 0.
Sredivanjem gornjeg izraza, dobiva se
a
1
_
(k + 1)
2
n
2
_
= 0
a
1
(k + 1 n) (k + 1 + n) = 0.
Za k = n, obje uglate zagrade su razlicite od nule
9
k = +n, a
1
(2n + 1) = 0,
k = n, a
1
(1 2n) = 0,
9
s izuzetkom k = n = 1/2. Raspisati detaljnije jedno rjesenje za k = 1/2 (zadatak 4.6).
4.3. OBI

i zato mora biti
a
1
= 0.
Pogledajmo sada clanove uz x
k+2
, x
k+3
, :
a
2
_
(k + 2) (k + 1) + (k + 2) n
2
_
+ a
0
= 0
a
3
_
(k + 3) (k + 2) + (k + 3) n
2
_
+ a
1
= 0
.
.
.
ili opcenito do rekurzije
a
m
_
(k + m) (k + m1) + (k + m) n
2
_
= a
m2
a
m
_
(k + m)
2
n
2
_
= a
m2
a
m
=
a
m2
(k + mn) (k + m + n)
, m = 2, 3, .
Zamjenom m m + 2, gornja rekurzija postaje
a
m+2
=
a
m
(k + m + 2 n) (k + m + 2 + n)
, m = 0, 1, 2, .
Buduci da smo vec dobili da je a
1
= 0, to ce prema gornjom rekurziji i svi ostali neparni
a
m
-ovi biti jednaki nuli
a
1
= a
3
= a
5
= = 0.
Sjetimo se jos da k mora biti ili +n ili n.
Ogranicimo se najprije na uvjet k = +n, rekurzija je
a
m+2
=
a
m
(m + 2) (m + 2 + 2n)
.
ZBE
Izracunajmo parne koecijente
a
2
=
a
0
2 (2n + 2)
= a
0
1
2
2
(n + 1)
= a
0
n!
2
2
(n + 1) !
,
a
4
=
a
2
4 (2n + 4)
= +
a
0
2
2
(n + 1)
1
8 (n + 2)
= +a
0
n!
2
4
2 (n + 2) !
,
a
6
=
a
4
6 (2n + 6)
= a
0
n!
2
4
2 (n + 2) !
1
6 2 (n + 3)
= a
0
n!
2
6
3 ! (n + 3) !
,
.
.
.
a
2m
= (1)
m
a
0
n!
2
2m
m! (n + m) !
Uz poznate koecijente a
m
, moze se napisati i cijelo rjesenje za k = +n
y(x) = a
0
m=0
(1)
m
n!
2
2m
m! (n + m) !
x
n+2m
= a
0
2
n
n!
m=0
(1)
m
m! (n + m) !
_
x
2
_
n+2m
. (4.27)
U odjeljku 6.3 ce se pokazati da gornji red denira Besselovu funkciju J
n
(x). Ona je
parna ako je n paran prirodan broj, a neparna za neparni prirodni n.
Zadatak: 4.6 Nadite rjesenje Besselove jednadzbe, za k = n = 1/2 (str. 116).
R: dovrsiti
Gornje je rjesenje dobiveno za izbor k = +n.

Sto ako je k = n, za prirodni broj n? I
sada se dolazi do rekurzije
a
m+2
=
a
m
(m + 2) (m + 2 2n)
.
Ociti problem nastaje kada je m + 2 = 2n, tj. kada je n cjelobrojan ili polucjelobrojan
n = 1 +
m
2
,
jer tada a
m+2
divergira i time divergira i cijelo rjesenje diferencijalne jednadzbe. Vise
detalja o ovome problemu se moze naci u odjeljku 6.3 o Besselovim funkcijama. Tamo se
napokon i pokazuje da je
J
n
(x) = (1)
n
J
n
(x), n = 1, 2, .
Rjesenje s negativnim indeksom je linearno zavisno od rjesenja s pozitivnim indeksom.
Iz ovog primjera se vidi da metoda razvoja u red ne
ce uvijek voditi na dva linearno

4.3. OBI

nezavisna rjesenja.
4.3.5 Frobenius - bitni singularitet
Primjenjivost metode razvoja u red ovisi o korjenim osnovne jednadzbe i stupnju singular-
nosti koecijenata diferencijalne jednadzbe. Da bi se jasnije razumio ucinak koecijenata
diferencijalne jednadzbe na ovaj jednostavni razvoj u red, promotrimo slijedece cetiri
jednadzbe (P i Q su oznake iz (4.20))
y

6
x
2
y = 0, P(x) = 0, Q(x) =
6
x
2
, (4.28)
y

+
1
x
y
c
2
0
x
2
y = 0, P(x) =
1
x
, Q(x) =
c
2
0
x
2
, (4.29)
y

6
x
3
y = 0, P(x) = 0, Q(x) =
6
x
3
, (4.30)
y

+
1
x
2
y
c
2
0
x
2
y = 0, P(x) =
1
x
2
, Q(x) =
c
2
0
x
2
. (4.31)
Odaberimo za tocku razvoja x
0
= 0 i pogledajmo kakav je karakter (ne)singularnosti te
tocke. U skladu s odjeljkom 4.3.1, je tocka x
0
= 0 singularna tocka sve cetiri gornje
jednadzbe. Za jednadzbe (4.28) i (4.29), ona je regularan, a za jednadzbe (4.30) i (4.31)
neregularan (bitni) singularitet.
(4.28)
Rijesimo jednadzbu (4.28) s regularnimsingularitetom, razvojem u red y(x) =
n=0
a
n
x
k+n
n=0
(k + n) (k + n 1) a
n
x
k+n2
6
n=0
a
n
x
k+n2
= 0
n=0
[(k + n) (k + n 1) 6] a
n
x
k+n2
= 0.
Zbog linearne nezavisnosti potencija, mora biti
_
(k + n) (k + n 1) 6
_
a
n
= 0. (4.32)
Po pretpostavci je a
0
= 0, pa je osnovna jednadzba, ona za n = 0,
k
2
k 6 = 0
s rjesenjima (eksponentima regularnog singulariteta u x
0
= 0): k = 3 i k = 2. Pogle-
dajmo (4.32) za k = 3 i n 1
n(n + 5) a
n
= 0 a
n
= 0, n = 1, 2, 3, .
Pogledajmo (4.32) za k = 2 i n 1
n(n 5) a
n
= 0.
ZBE
a
n
= 0 za sve n osim za n = 5. Za n = 5 je a
5
proizvoljan, pa proizvoljno odabiremo da
je a
5
= 0. Uz ovaj odabir, razvoj u red oblika y(x) =
n=0
a
n
x
k+n
daje oba rjesenja
diferencijalne jednadzbe: odabir k = 3, kao i odabir k = 2, ostavljaju samo po jedan
clan reda razlicitim od nule, a to je a
0
x
k
, sto vodi na dva linearno nezavisna rjesenja
y
1
(x) = A x
3
, y
2
(x) = B
1
x
2
.
(4.29)
Slijedeca je na redu jednadzba (4.29) koja ima regularan singularitet u x
0
= 0. Ra-
zvojem u red y(x) =
n=0
a
n
x
k+n
slijedi
n=0
(k + n) (k + n 1) a
n
x
k+n2
+
n=0
(k + n) a
n
x
k+n2
c
2
0
n=0
a
n
x
k+n2
= 0
n=0
_
(k + n) (k + n 1) + (k + n) c
2
0
_
a
n
x
k+n2
= 0
n=0
_
(k + n)
2
c
2
0
_
a
n
x
k+n2
= 0
Zbog linearne nezavisnosti potencija, svaki mnozitelj x
k+n2
mora zasebno iscezavati
_
(k + n)
2
c
2
0
_
a
n
= 0. (4.33)
Osnovna jednadzba
(k
2
c
2
0
) a
0
= 0
ima dva rjesenja k
= c
0
. Za ove vrijednosti k, svi ostali mnozitelji potencija x takoder
moraju biti jednaki nuli, sto vodi na
2n
_
n
2
c
0
_
a
n
= 0, n = 1, 2,
Ako c
0
nije cjelobrojan niti polucjelobrojan, zakljucujemo da su svi ostali a
n
= 0. Ako c
0
jeste cjelobrojan ili polucjelobrojan, tada je a
n
, proizvoljan, pa proizvoljno odabiremo da
bude a
n
= 0. Dakle od cijelog reda preostaje samo prvi clan, ciji x ima eksponent ili c
0
ili c
0
, pa opet imamo oba linearno nezavisna rjesenja jednadzbe
y
1
= A x
c
0
, y
2
= B x
c
0
.
(4.30)
Pogledajmo sada jednadzbu (4.30) koja ima neregularan (bitni) singularitet u x
0
= 0.
4.3. OBI

Razvojem u red y(x) =
n=0
a
n
x
k+n
slijedi
n=0
(k + n) (k + n 1) a
n
x
k+n2
6
n=0
a
n
x
k+n3
= 0
6 a
0
x
k3
+ [k(k 1) a
0
6 a
1
] x
k2
+ = 0.
Osnovna jednadzba
6 a
0
= 0
nema rje
senja jer je polazna pretpostavka bila da je a

0
= 0.
(4.31)
Posljednji primjer je jednadzba (4.31) s neregularnim (bitnim) singularitetom u x
0
= 0.
Razvojem u red y(x) =
n=0
a
n
x
k+n
slijedi
n=0
(k + n) (k + n 1) a
n
x
k+n2
+
n=0
(k + n) a
n
x
k+n3
c
2
0
n=0
a
n
x
k+n2
= 0
n=0
[(k + n) (k + n 1) c
2
0
] a
n
x
k+n2
+
n=0
(k + n) a
n
x
k+n3
= 0
k a
0
x
k3
+{[k(k 1) c
2
0
] a
0
+ (k + 1) a
1
} x
k2
+{[(k + 1)k c
2
0
] a
1
+ (k + 2) a
2
} x
k1
+ = 0.
Osnovna jednadzba
k a
0
= 0
ima jedno rjesenje k = 0. Rekurzija
a
n+1
= a
n
c
2
0
(k + n) (k + n 1)
k + n + 1
se, za k = 0, svodi na
a
n+1
= a
n
c
2
0
n(n 1)
n + 1
.
Ukoliko je c
0
odabran tako da je c
2
0
= n(n 1), vidimo da je
lim
n
a
n+1
a
n
= lim
n
c
2
0
n(n 1)
n + 1
= lim
n
n
2
n
= .
Dakle, red divergira za svaki x = 0. Vidimo da je opet neregularni singularitet ucino
neprimjenjivim metod rjesavanja razvojem u red
Fuchsov teorem:
metodom razvoja u red, uvijek se moze dobiti bar jedno rje
senje diferencijalne jed-

nadzbe, uz uvjet da tocka oko koje se izvodi razvoj nije neregularan sigularitet. Vise
detalja o ovome teoremu, se moze naci u odjeljku ??.
ZBE
Sa
zetak:
- ako su dva korjena osnovne jednadzbe medusobno jednaka, moze se naci samo jedno
rjesenje razvojem u red;
- ako se dva korjena osnovne jednadzbe medusobno razlikuju za necjelobrojni iznos, tada
se sigurno mogu dobiti dva rjesenja razvojem u red;
- ako se dva korjena osnovne jednadzbe medusobno razlikuju za cjelobrojni iznos, razvojem
u red je sigurno moguce dobiti jedno rjesenje i to iz veceg korjena (moguce je dobiti i drugo
rjesenje, kao npr. u jednadzbi harmonijskog oscilatora ili u (4.28), (4.29), ali nije nuzno,
kao sto se vidi iz primjera Besselove jednadzbe).
4.3.6 Drugo rjesenje u obliku razvoja u red
Nastavimo s analizom drugog rjesenja, ali ovaj puta s aspekta razvoja u red. Napisimo
P i Q iz (4.7) u obliku
P(x) =
n=1
p
n
x
n
, Q(x) =
n=2
q
n
x
n
Donje granice na zbrojeve su odabrane tako da eventualni singulariteti u x
0
= 0 budu
regularni. Uz gornje razvoje, (4.7) postaje
y

+
_
p
1
x
+ p
0
+ xp
1
+
_
y
+
_
q
2
x
2
+
q
1
x
+ q
0
+ xq
1
+
_
y = 0.
Uvrstimo u gornju jednadzbu rjesenje u obliku reda
y(x) =
n=0
a
n
x
k+n
,
n=0
(k + n) (k + n 1) a
n
x
k+n2
+
m=1
p
m
x
m
n=0
(k + n) a
n
x
k+n1
+
m=2
q
m
x
m
n=0
a
n
x
k+n
= 0.
Izjednacavanje s nulom mnozitelja svake potencije x vodi na
x
k2
a
0
_
k(k 1) + kp
1
+ q
2
_
= 0,
x
k1
a
1
_
(k + 1)k + (k + 1)p
1
+ q
2
_
+ a
0
_
kp
0
+ q
1
_
= 0,
x
k
a
2
_
(k + 2)(k + 1) + (k + 2)p
1
+ q
2
_
+ a
1
_
(k + 1)p
0
+ q
1
_
+ a
0
_
kp
1
+ q
0
_
= 0,
.
.
.
Prva od gornjih jednadzba
k
2
+ (p
1
1)k + q
2
= 0 (4.34)
je osnovna jednadzba, cije cemo korjene oznaciti s k = K i k = K M, gdje je M ili
nula ili prirodan broj (ako M nije prirodan broj, tada dva razlicita rjesenja dobivamo
4.3. OBI

vec metodom razvijenom na pocetku odjeljka 4.3.2)
(k K)(k K + M) = 0,
k
2
+ (M 2K)k + K(K M) = 0,
p
1
1 = M 2K, (4.35)
q
2
= K(K M).
Prisjetimo se da su P i Q zadane funkcije, pa njihove koecijente p
j
i q
j
smatramo poz-
natim, tako da iz gornjih jednadzba mozemo naci K i M
K
=
1
2
_
1 p
1
(p
1
1)
2
4q
2
_
, M
(p
1
1)
2
4q
2
.
Rjesenje za y koje smatramo poznatim je ono koje odgovara vecem k = K
y
1
= x
K
n=0
a
n
x
n
Drugo rjesenje racunamo pomocu (4.17)
y
2
(x) = y
1
(x)
x
exp
_
x
2

n=1
p
n
x
n
1
dx
1
_
x
2 K
2
(
n=0
a
n
x
n
2
)
2
dx
2
(4.36)
Integral iz argumenta eksponencijalne funkcije je (do na nebitnu aditivnu konstantu)
jednak
x
2

n=1
p
n
x
n
1
dx
1
= p
1
ln x
2
+
n=0
p
n
x
n+1
2
n + 1
,
a cijeli eksponencijalni clan je
exp
_
x
2

n=1
p
n
x
n
1
dx
1
_
=
1
x
p
1
2
exp
_
n=0
p
n
x
n+1
2
n + 1
_
=
1
x
p
1
2
_
_
1
n=0
p
n
x
n+1
2
n + 1
+
1
2 !
_

n=0
p
n
x
n+1
2
n + 1
_
2
+
_
_
.
Slicno se moze transformirati i nazivnik izraza za y
2
1
x
2 K
2
(
n=0
a
n
x
n
2
)
2
=
1
x
2 K
2
n=0
b
n
x
n
2
,
ZBE
gdje su koecijenti b
n
funkcije koecijenata a
n
. Uvrstavanjem oba ova razvoja u izraz za
y
2
, dobiva se
y
2
(x) = y
1
(x)
x
1
x
2 K+p
1
2
_
_
1
n=0
p
n
x
n+1
2
n + 1
+
1
2 !
_

n=0
p
n
x
n+1
2
n + 1
_
2
+
_
_
_

n=0
b
n
x
n
2
_
dx
2
= y
1
(x)
x
1
x
2 K+p
1
2
_

n=0
c
n
x
n
2
_
dx
2
,
gdje su koecijenti c
n
funkcije koecijenata b
n
i p
n
. Prema (4.35) je 2 K + p
1
= M + 1,
pa je
y
2
(x) = y
1
(x)
x
_
c
0
x
M+1
2
+
c
1
x
M
2
+ +
c
M
x
2
+ c
M+1
+ x
2
c
M+2
+ x
2
2
c
M+3
+
_
dx
2
= y
1
(x)
_
c
0
/M
x
M
+
c
1
/(M 1)
x
M1
+ + c
M
ln x + x c
M+1
+
_
Primjetimo dvije karakteristike gornjeg reda dobivenog integracijom:
- (1) prvi clan je razmjeran s x
M
;
- (2) integracija x
1
2
vodi na logaritamski
10
clan u redu za y
2
(osim ako slucajno ili na
srecu, nije c
M
= 0); ovaj se clan uvijek pojavljuje jer je M prirodan broj.
Iz gornja dva zakljucka slijedi da ako razvoj u red prvog rjesenja, uvrstimo u drugo, ono
ce biti oblika
y
2
(x) = y
1
(x) ln x +
n=M
d
n
x
n+K
. (4.37)
Kada znamo da je y
2
gornjeg oblika, mozemo ga jednostavno uvrstiti u jednadzbu i po-
traziti rekurziju za koecijente d
n
.
Zadatak: 4.7 Metodom razvijenom u ovom odjeljku, nadite drugo rjesenje Besselove jed-
nadzbe, za n = 0.
R:
prvi na
cin
Iz Besselove jednadzbe (4.26),
y

+
1
x
y
+
_
1
n
2
x
2
_
y = 0.
za n = 0, imamo
P(x) = x
1
, Q(x) = 1.
Dakle, razvoji u red P i Q imaju samo po jedan clan razlicit od nule
p
1
= 1, q
0
= 1.
10
zbog ocuvanja parnosti, uzima se ln |x| umjesto ln x
4.3. OBI

Osnovna jednadzba (4.34) je
k
2
= 0
iz cega slijedi i da su M = K = 0.
Prvo rjesenje Besselove jednadzbe nam je poznato iz (4.27). Promjenom
oznacavanja tako da se poklapa s onim iz poglavlja 6.3, uz a
0
= 1 i n = 0,
prvo rjesenje je
y
1
(x) = J
0
(x) = 1
x
2
4
+
x
4
64
+O(x
6
).
Poznati y
1
i P sada mozemo uvrstiti u (4.17) ili u (4.36) i dobiti
y
2
(x) = J
0
(x)
x
e
x
2
x
1
1
d x
1
[1 x
2
2
/4 + x
4
2
/64 +O(x
6
2
)]
2
d x
2
.
Do na aditivnu konstantu, brojnik integranda je
e
x
2
x
1
1
d x
1
= e
ln x
2
=
1
x
2
.
Taylorovim razvojem,
(1 + a)
2
= 1 2a + 3a
2
4a
3
+ .
dobiva se
[1 x
2
2
/4 + x
4
2
/64 +O(x
6
2
)]
2
= 1 +
x
2
2
2
+
5x
4
2
32
+O(x
6
2
).
Sve zajedno, za y
2
dobivamo
y
2
(x) = J
0
(x)
x
1
x
2
_
1 +
x
2
2
2
+
5x
4
2
32
+O(x
6
2
)
_
d x
2
= J
0
(x)
_
ln x +
x
2
4
+
5x
4
128
+O(x
6
)
_
.
Gornje rjesenje mozemo usporediti sa standardnim oblikom drugog rjesenja,
onako kako je ono dobiveno u (??) i (??)
N
0
(x) =
2
[ln x ln 2 + ] J
0
(x) +
2
_
x
2
4

3x
4
128
+O(x
6
)
_
.
Da bismo vidjeli da se rjesenje iz ovog primjera poklapa s N
0
, moramo uociti
dvije stvari:
(1) buduci da je Besselova jednadzba homogena, rjesenje y
2
mozemo pomnoziti
proizvoljnom konstantom; odabiremo da je ta konstanta 2/;
(2) rjesenju (2/) y
2
mozemo dodati bilo koju konstantu pomnozenu s prvim
rjesenjem; neka je to
2
(ln 2 + ) J
0
(x),
ZBE
gdje je Euler-Mascheronijeva konstanta.
Uz navedene izmjene, rjesenje iz ovog primjera je
y
2
(x) =
2
[ln x ln 2 + ] J
0
(x) +
2
J
0
(x)
_
x
2
4
+
5x
4
128
+O(x
6
)
_
.
drugi na
cin
Izraz (4.37) uvrstite u Besselovu diferencijalnu jednadzbu i odredite koeci-
jente d
n
.
4.4 Obicne linearne diferencijalne jednadzbe drugog reda - ne-
homogene
4.4.1 Varijacija konstante
Kao sto je vec spomenuto u uvodu ovog odjeljka, ukupno rjesenje nehomogene jednadzbe
(4.6) je zbroj rjesenja pridruzene homogene jednadzbe i partikularnog rjesenja nehomo-
gene jednadzbe, s time da je rjesenje homogene jednadzbe dano kao linearna kombinacija
dva linearno nezavisna rjesenja
y(x) = y
H
(x) + y
P
(x) = c
1
y
1
(x) + c
2
y
2
(x) + y
p
(x).
Pocetni ili rubni uvjeti se odnose na cijelo rjesenje
y(x
0
) = a, y
(x
0
) = b,
i vode na 2 2 algebarski sustav za koecijente c
1
i c
2
c
1
y
1
(x
0
) + c
2
y
2
(x
0
) = a y
P
(x
0
),
c
1
y
1
(x
0
) + c
2
y
2
(x
0
) = b y
P
(x
0
),
s rjesenjem
c
1
=
1
W(x
0
)
__
a y
P
(x
0
)
_
y
2
(x
0
)
_
b y
P
(x
0
)
_
y
2
(x
0
)
_
,
c
2
=
1
W(x
0
)
_
_
a y
P
(x
0
)
_
y
1
(x
0
) +
_
b y
P
(x
0
)
_
y
1
(x
0
)
_
.
Metoda varijacije konstante se sastoji u trazenju cijelog rjesenja nehomogene jednadzbe
polazeci od oba rjesenja homogene jednadzbe
y(x) = C
1
(x)y
1
(x) + C
2
(x)y
2
(x),
pri cemu C
j
sada nisu konstante, nego funkcije x (odatle potjece i naziv metode). Deri-
vacijom gornjeg izraza se dolazi do
y
(x) = C
1
(x)y
1
(x) + C
1
(x)y
1
(x) + C
2
(x)y
2
(x) + C
2
(x)y
2
(x).
4.4. OBI
ZBE DRUGOG REDA - NEHOMOGENE 127

Na funkcije C
j
se postavlja dodatni zahtjev
C
1
(x)y
1
(x) + C
2
(x)y
2
(x) = 0. (4.38)
Uz gornji zahtjev je
y(x) = C
1
(x)y
1
(x) + C
2
(x)y
2
(x)
y
(x) = C
1
(x)y
1
(x) + C
2
(x)y
2
(x),
y

(x) = C
1
(x)y
1
(x) + C
1
(x)y

1
(x) + C
2
(x)y
2
(x) + C
2
(x)y

2
(x).
Uvrste li se gornji izrazi u nehomogenu jednadzbu (4.6), slijedi
C
1
_
y

1
+ Py
1
+ Qy
1
_
+ C
2
_
y

2
+ Py
2
+ Qy
2
_
+ C
1
(x)y
1
(x) + C
2
(x)y
2
(x) = R(x).
Dvije gornje uglate zagrade su jednake nuli, jer su y
j
rjesenja homogene jednadzbe, pa
preostaje samo
C
1
(x)y
1
(x) + C
2
(x)y
2
(x) = R(x)
Gornja jednadzba, zajedno s (4.38) cini 2 2 sustav za nepoznanice C
j
C
1
(x)y
1
(x) + C
2
(x)y
2
(x) = 0,
C
1
(x)y
1
(x) + C
2
(x)y
2
(x) = R(x).
Rjesenja tog sustava su
C
1
(x) =
R(x)y
2
(x)
W(x)
, C
2
(x) =
R(x)y
1
(x)
W(x)
.
Izravnom integracijom gornjih izraza, dobiva se
C
1
(x) =
x
R()y
2
()
W()
d + c
1
, C
2
(x) =
x
R()y
1
()
W()
d + c
2
,
gdje su c
j
konstante. Ukupno rjesenje je
y(x) =
_
x
R()y
2
()
W()
d + c
1
_
y
1
(x) +
_
x
R()y
1
()
W()
d + c
2
_
y
2
(x)
= c
1
y
1
(x) + c
2
y
2
(x) +y
1
(x)
x
R()y
2
()
W()
d + y
2
(x)
x
R()y
1
()
W()
d
= y
H
(x) + y
P
(x). (4.39)
Prva dva clana desne strane su homogeno rjesenje, a druga dva su partikularno rjesenje.
Rezimirajmo:
ZBE
Opce rjesenje nehomogene diferencijalne jednadzbe drugog reda (4.6) se dobiva n aslijedeci
nacin:
(1) prvo se nade jedno rjesenje pridruzene homogene jednadzbe,
(2) zatim se iz (4.17) izracuna drugo rjesenje homogene jednadzbe,
(3) i konacno se iz dva rjesenja homogene jednadzbe, izrazom (4.39) nade opce rjesenje
nehomogene jednadzbe.
4.4.2 OLDJ: Greenove funkcije
U ovom ce se odjeljku pokazati kako se mogu dobiti rjesenja nehomogenih diferencijalnih
jednadzba, koristeci se metodom Greenovih funkcija. Radi jednostavnosti i boljeg uvida u
zicko znacenje Greenovih funkcija, za pocetak se navodi nekoliko jednostavnih primjera,
dok su formalni izvodi ostavljeni za ostatak odjeljka.
Primjer: 4.1 Zadatak je rijesiti obicnu diferencijalnu jednadzbu prvog reda oblika
m
d v(t)
d t
= Rv(t) + f(t). (4.40)
Ta jednadzba opisuje
11
gibanje cestice mase m i brzine v(t) kroz uid koji pruza otpor
gibanju, a sila otpora je razmjerna prvoj potenciji brzine (R je konstanta razmjernosti).
Osim sile otpora uida, na cesticu djeluje i vanjska sila iznosa f(t).
Promotrimi zicku situaciju u kojoj cestica miruje sve do trenutka t = . Tada na nju,
u kratkom vremenskom intervalu , djeluje vanjska sila f (udarna sila). Dakle vanjska
je sila f = 0 za t < i za t > + . Nakon djelovanja vanjske sile, jednadzba gibanja
(4.40) glasi
m
d v(t)
d t
= Rv(t), t > + .
U gornjoj je jednadzbi derivacija funkcije razmjerna samoj funkciji, sto je osobina ekspo-
nencijalne funkcije. Lako je uvjeriti se da je rjesenje gornje jednadzbe dano sa
v(t) = Ae
(R/m) t
, t > + . (4.41)
Smatrat cemo da je vrlo kratak vremenski interval, tako da nas nece zanimati sto se
dogada s brzinom cestice unutar tog vremenskog intervala. Vise ce nas zanimati konstanta
A. Ta konstanta mora sadrzavati ucinak udarne sile. Da bi se vidio taj ucinak, jednadzbu
(4.40) treba pomnoziti s d t i prointegrirati od do +
m
d v(t) = R
v(t) d t +
f(t) d t,
m
_
v( + ) v()
_
= R
v(t) d t + I, (4.42)
11
Vidjeti npr. odjeljak Sile ovisne o brzini: (1) sila prigusenja u [4].
4.4. OBI

gdje je s I oznacen impuls sile
12
f
I =
f(t) d t.
Za pretpostavljenu malu vrijednost , brzina mora imati izgled kao na slici 4.1 - jednaka
je nuli za t < , a u trenutku +, kao rezultat djelovanja udarne sile, ima neku konacnu
vrijednost. Da bi sila u vrlo kratkom intervalu vremena dala konacnu vrijednost brzini,
Slika 4.1: Brzina kao funkcija vremena - za konacni iznos .
sama sila mora biti razmjerno velika, dok brzina nije velika. To je razlog zasto je drugi
clan desne strane (4.42) puno veci od prvog, koji se zanemaruje, pa za (4.42) priblizno
vrijedi
m
_
v( + ) v()
_
I. (4.43)
No, u trenutku t = je brzina jednaka nuli, v() = 0, a prema rjesenju (4.41), za mali
je priblizno
v( + ) = Ae
(R/m) (+)
Ae
(R/m)
.
Uvrstavanjem ovih izraza za za v() i v( + ) u (4.43), u granici kada postaje
iscezavajuce mali, dobiva se
mAe
(R/m)
= I A =
I
m
e
(R/m)
(4.44)
S poznatim izrazom za A, moze se napisati konacan izraz za brzinu (slika 4.2)
v(t) =
_
_
0 , t <
I
m
e
(R/m) (t)
, t > .
Fizicko znacenje gornjeg izraza je jednostavno - djelovanje vanjske sile je povecalo kolicinu
gibanja cestice sa nule na p = I = mv u trenutku udara t = . Kasnije se, uslijed otpora
medija, ova brzina eksponencijalno smanjuje. Primjetimo da je u granici 0,
12
Vidjeti npr. odjeljak Impuls sile i momenti u [4].
ZBE
Slika 4.2: Brzina kao funkcija vremena - u granici kada 0.
zanemarivanje clana R
v(t) d t iz (4.42) posve opravdano.

Zamislimo sada jednu malo slozeniju situaciju - nakon udara u trenutku
1
koji na cesticu
prenese impuls sile I
1
, neka cesticu zadesi jos jedan udar u kasnijem trenutku
2
koji joj
prenese drugi impuls sile I
2
. Istim razmisljanjem kao do sada, dolazi se doslijedeceg izraza
za brzinu
v(t) =
_
_
0 , t <
1
I
1
m
e
(R/m) (t
1
)
,
1
< t <
2
I
1
m
e
(R/m) (t
1
)
+
I
2
m
e
(R/m) (t
2
)
, t >
2
.
Sada je vec lako gornji izraz poopciti na proizvoljan broj od n udara vanjske sile
v(t) =
n
j=1
I
j
m
e
(R/m) (t
j
)
(4.45)
pri cemu je uvijek
j
< t <
j+1
. Zamislimo sada da tih udara ima toliko puno i da su
tako bliski u vremenu da djelovanje sile mozemo zamisliti kao kontinuirano - u vremenu
d , sila f na cesticu prenese impluls
d I = f() d .
Kontinuirano djelovanje sile u intervalu od
0
do t ce rezultirati izrazom poput (4.45),
samo sto ce umjesto zbroja u ovom slucaju kontinuirane sile, doci integral
v(t) =
0
d I
m
e
(R/m) (t)
=
0
f() d
m
e
(R/m) (t)
, (4.46)
uz pretpostavku da su v(t <
0
) = f(t <
0
) = 0. Ovo gornje razmisljanje naravno nema
egzaktnost pravog izvoda, ali je temeljeno na razumnim pretpostavkama. Je li to uistinu
i rjesenje polazne jednadzbe (4.40), moguce je provjeriti tako da se (4.46) uvrsti u (4.40)
4.4. OBI

s pocetnim uvjetom v(
0
) = 0. Tako npr. derivacija
13
(4.46) po t daje
d v(t)
d t
=
R
m
0
f()
m
e
(R/m) (t)
d +
f(t)
m
.
U prvom clanu desne strane gornjeg izraza nije tesko prepoznati brzinu, (4.46), tako da
gornja jednadzba glasi
d v(t)
d t
=
R
m
v(t) +
f(t)
m
,
a to je upravo jednadzba (4.40). Time je pokazano da je (4.46) rjesenje jednadzbe (4.40)
s dobrim pocetnim uvjetom. Primjetimo da se rjesenje (4.46) moze napisati i kao
v(t) =
0
G(t, ) f() d ,
gdje se izaraz G(t, )
G(t, ) =
1
m
e
(R/m) (t)
naziva Greenova funkcija. Precizniji zapis izraza za brzinu bio bi
v(t) =
_
_
_
0 , t <
0
0
f() d
m
e
(R/m) (t)
, t >
0
,
ili, preko Greenove funkcije
v(t) =
G(t, ) f() d , t,
gdje je
G(t, ) =
_
_
_
0 , t <
0
1
m
e
(R/m) (t)
,
0
< t.
Iz gornjih se izraza ocitava i znacenje Greenove funkcije - ona se pojavljuje kao jedna
vrsta odzivne funkcije jer opisuje odziv sustava (u ovom primjeru sustav je reprezentiran
brzinom cestice) u trenutku t koji je izazvan djelovanjem vanjske smetnje (u ovom je
primjeru to vanjska sila f) u ranijim trenucima < t.
Primjer: 4.2 Promotrimo sada jednu diferencijalnu jednadzbu drugog reda
d
2
x(t)
d t
2
+ 2
d x(t)
d t
+
2
0
x(t) =
f(t)
m
. (4.47)
13
Leibnitzova formula za derivaciju odredenog integrala, npr u [2],
d
d
h()
g()
f(x, ) d x =
h()
g()
f(x, )

d x + f(h(), )
d h()
d
f(g(), )
d g()
d
.
ZBE
To je jednadzba prigusenog harmonijskog oscilatora
14
na koji djeluje vanjska sila f(t).
Potrebno je naci rjesenje ove jednadzbe za silu f koja je nula u svim trenucima osim u
kratkom intervalu oko t = u kojemu na oscilator prenese impuls iznosa I.
Kada je sila jednaka nuli (homogena jednadzba) i u slucaju slabog prigusenja rjesenje je
poznato
15
x(t) = e
t
_
C cos t + S sin t
_
,
za konstantne i C i S i =
2
0
2
. Kao posljedica djelovanja udarne sile u trenutku
, polozaj cestice u tom trenutku je jos uvijek nula, x() = 0, ali je brzina x() = I/m.
To su pocetni uvjeti, pridruzeni gornjoj jednadzbi gibanja. Pomocu njih se racunaju
konstante C i S
x() = 0 = e
_
C cos + S sin
_
,
x() =
I
m
= e
_
C cos + S sin
_
+ e
_
C sin + S cos
_
,
C =
I
m
e
sin S =
I
m
e
cos ,
a time i izraz za x(t)
x(t) =
I
m
e
(t)
sin (t ), t > . (4.48)
No, gornjim je izrazom zapravo vec izracunata i Greenova funkcija ovog problema. Naime,
ako kao u prethodnom primjeru, umjesto impulsa sile I napisemo d I = f() d i gornje
rjesenje prointegriramo po , dobit cemo rjesenje nehomogene jednadzbe izrazeno preko
Greenove funkcije
x(t) =
1
m
0
e
(t)
sin (t ) f() d , (4.49)
(4.50)
=
0
G(t, ) f() d ,
(4.51)
G(t, ) =
1
m
e
(t)
sin (t ). (4.52)
Tocnost ovog rjesenja se, opet, moze provjeriti uvrstavanjem (4.49) u (4.47). Usporedbom
izraza (4.48) i (4.52), vidi se da je G istog oblika kao i rjesenje x za slucaj da je impuls
vanjske sile jedinicnog iznosa. S obzirom da je vremenski interval tijekom kojega djeluje
vanjska sila, iscezavajuce malen, a da impuls sile treba biti jedinicnog iznosa
lim
0
f() d = I = 1,
14
Vidjeti npr. odjeljak Prisilni titraji harmonijskog oscilatora u [4]
15
ibid.
4.5. PARCIJALNE LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNAD
ZBE 133
to sama sila mora biti beskonacnog iznosa
16
. Funkcija koja zadovoljava ove, pomalo
neobicne zahtjeve je Diracova -funkcija
17
f(t) = (t ).
Iz ovog razmisljana slijedi zakljucak da Greenova funkcija zadovoljava jednadzbu oblika
(4.47), ali sa vanjskom silom jednakom Diracovoj -funkciji
d
2
G(t, )
d t
2
+ 2
d G(t, )
d t
+
2
0
G(t, ) =
(t )
m
.
4.5 Parcijalne linearne diferencijalne jednadzbe
Primjeri parcijalnih diferencijalnih jednad
zba:
(1) Laplaceova jednadzba
2
= 0,
koja se pojavljuje u teoriji elektromagnetizma (elektrostatika, dielektrici, stacionarne
struje, magnetostatika), hidrodinamici (bezvrtlozni protok savrsenog uida, povrsinski
valovi itd.), strujanje topline, gravitacija itd.;
(2) Poissonova jednadzba
2
=

0
,
koja je nehomogena varijanta Laplaceove jednadzbe. Nehomogeni clan (razmjeran gustoci)
opisuje izvor funkcije ;
(3) valna (ili Helmholtzova) i vremenski neovisna difuzijska jednadzba
2
k
2
= 0,
koja se pojavljuje u opisu elasticnih valova u krutinama (ukljucujuci tu i opise titranja
zice, grede, membrane i slicno), zvucne valove, elektromagnetske valove, nuklearne reak-
tore;
(4) vremenski ovisna difuzijska jednadzba
2
=
1
a
2

t
i njezino cetverodimenzijsko poopcenje koje sadrzi dalemberijan (cetverodimenzijsko poopcenje
16
Sjetimo se da se vrijednost integrala geometrijski interpretira kao povrsina ispod podintegralne funkcije.
17
odjeljak 6.1
ZBE
laplasijana
2
u prostoru Minkowskog)
=
2
=
1
c
2
2
t
2

2
(5) vremenski neovisna valna jednadzba
2
= 0
(6) jednadzba za skalarni potencijal
2
=

0
(7) Klein-Gordonova jednadzba
2
= a
2
(8) vremenski ovisna Schrodingerova valna jednadzba
2
2m
2
+ E
p
=

t
i vremenski neovisna Schrodingerova valna jednadzba
2
2m
2
+ E
p
= E .
(9) jednodimenzijska valna vremenski ovisna jednadzba
2
(x, t)
t
2
= v
2

2
(x, t)
x
2
.
koja opisuje transverzalne titraje napete niti, kao sto je to opisano npr. u [4].
Zadrzimo se na ovom posljednjem primjeru parcijalne diferencijalne jednadzbe. Slicno kao
i kod obicnih diferencijalnih jednadzba i ovdje je rjesenje jednadzbe jednoznacno odredeno
ne samo rjesavanjem jednadzbe nego i zadavanjam pocetnih (rubnih) uvjeta. Ako se uvjeti
odnose na prostorne varijable, onda se nazivaju rubni uvjeti, a ako se odnose na vremensku
varijablu, tada se nazivaju pocetni uvjeti. Na primjeru jednodimenzijske valne jednadzbe,
rubni uvjeti izrazavaju cinjenicu da u svakom proizvoljnom trenutku t, napeta nit miruje
u svojim rubovima u tockama x = 0 i x = L
(0, t) = 0, (L, t) = 0.
Pocetni uvjeti opisuju polozaj i brzinu svakog elementa niti u odabranom trenutku (obicno
ZBE 135
se taj trenutak proglasava pocetkom mjerenja vremena, t = 0)
(x, 0) =
0
(x),
(x, t)
t
t=0
= v
0
(x).
U ovom ce odjeljku biti rijeci o nekim opcim postupcima rjesavanja parcijalnih diferenci-
jalnih jednadzba drugog reda, kao sto su:
(A) Razdvajanje (separacija) varijabli. Ovim se postupkom jedna parcijalna di-
ferencijalna jednadzba raspada na nekoliko obicnih diferencijalnih jednadzba. Ove obicne
diferencijalne jednadzbe nisu medusobno neovisne, nego su povezane zajednickim
konstantama koje se pojavljuju kao svojstvene vrijednosti linearnih diferencijalnih
operatora (najcesce u jednoj varijabli). Svojstvena vrijednost l linearnog diferencijalnog
operatora L je broj (skalar) koji zadovoljava jednadzbu
18
L = l .
Jedan primjer ovakvog postupka je i Helmholtzova jednadzba navedena gore kao primjer
(3), gdje se konstanta, tj. svojstvena vrijednost
2
operatora, l k
2
, pojavila kao
rezultat razdvajanja vremenske od prostornih koordinata. Slicno se u primjeru (8) u
Schrodingerovoj jednadzbi vidi da je energija E svojstvena vrijednost operatora vremen-
ske derivacije koja se pojavljuje kada se razdvoje vremenska i prostorne koordinate. Ovako
dobivene obicne diferencijalne jednadzbe se dalje mogu rjesavati Frobeniusovim razvojem
u red potencija ili nekim drugim postupkom.
(B) Prevodenje parcijalne diferencijalne jednadzbe u integralnu jednadzbu koristeci Gre-
enove funkcije. Ovaj se postupak primjenjuje na nehomogene diferencijalne jed-
nadzbe, kao sto su npr. jednadzbe navedene gore pod (2) i (6).
(C) Neke druge analiti
cke metode (kao sto je npr. primjena integralnih preobrazbi)

o kojima ce biti rijeci kasnije.
(D) Numeri
cke metode. Vrlo velika brzina racunala, omogucava ucinkovitu primjenu

cijelog niza numerickih metoda, od kojih cemo neke spomenuti u nastavku.
Klase parcijalnih diferencijalnih jednad
zba i karakteristike:
dovrsiti
Nelinearne parcijalne diferencijalne jednad
zbe:
U posljednje vrijeme, istrazivanje nelinearnih pojava u zici, dobiva sve veci znacaj. Ilus-
18
Ovaj je pojam posve slican pojmu svojstvene vrijednosti a matrice A v = av, s kojim su se citatelji upoznali u linearnoj
algebri.
ZBE
trirajmo to na primjeru Korteweg - de Vriesove jednadzbe

t
+

x
+

3
x
3
= 0.
koja opisuje sirenje valova u plitkoj vodi (ne racunajuci viskoznost tekucine).
dovrsiti
Rubni uvjeti:
Kao i kod obicnih diferencijalnih jednadzba, tako je i kod parcijalnih diferencijalnih jed-
nadzba, rjesenje najcesce treba zadovoljavati odredene rubne uvjete. Ovi se rubni
uvjeti mogu podjeliti u tri klase:
() Cauchyjevi rubni uvjeti:
zadana je vrijednost funkcije i njezina okomita derivacija na zadanu rubnu plohu.
Npr. u elektrostatici to mogu biti skalarni elektricni potencijal i okomita komponenta
elektricnog polja.
( ) Dirichletovi rubni uvjeti: zadana je (samo) vrijednost funkcije na rubu.
( ) Neumannovi rubni uvjeti: zadana je (samo) okomita derivacija funkcije na
rubu.
U ovom ce se odjeljku rubnim uvjetima nazivati i ono sto se inace naziva po
cetni uvjeti.
Npr. zadavanje pocetnog polozaja r
0
i pocetne brzine v
0
u nekoj jedndzbi gibanja, pred-
stavlja Cauchyjev rubni uvjet.
4.5.1 Razdvajanje varijabli
U ovom ce se odjeljku pokazati kako se parcijalne diferencijalne jednadzbe rjesavaju me-
todom razdvajanja varijabli. Ako parcijalna diferencijalna jednadzba sadrzi n varijabli,
tada se ona rastavlja na n obicnih (koje sadrze samo jednu varijablu) diferencijalnih jed-
nadzba. Ovih n obicnih diferencijalnih jednadzba nisu medusobno nezavisne nego
su povezane s n 1 konstantom razdvajanja. Vrijednosti ovih konstanata se odreduju
iz uvjeta postavljenih na problem koji opisuje polazna parcijalna diferencijalna jednadzba.
Objasnimo ovaj postupak na primjeru Helmholtzove jednadzbe. Razdvajanje varijabli
cemo provesti u pravokutnom, cilindricnom i sfernom koordinatnom sustavu.
Razdvajanje varijabli u pravokutnom koordinatnom sustavu:
Helmholtzova jednadzba u pravokutnom koordinatnom sustavu glasi
x
2
+

2
y
2
+

2
z
2
+ k
2
= 0, (4.53)
gdje je k
2
konstanta. Pokusajmo rijesiti gornju jednadzbu pretpostavivsi da se nepoznata
ZBE 137
funkcija tri varijable (x, y, z) moze napisati u obliku umnoska
19
(x, y, z) = X(x) Y (y) Z(z),
gdje je svaka od nepoznatih funkcija X, Y i Z funkcija smao jedne varijable. Uvrstavanjem
gornjeg oblika za u (4.53) , dobije se
d
2
X
d x
2
Y Z + X
d
2
Y
d y
2
Z + XY
d
2
Z
d z
2
+ k
2
XY Z = 0.
Sada se cijela jednadzba podijeli s XY Z i samo clanovi ovisni o x se ostave na lijevoj
strani
1
X
d
2
X
d x
2
= k
2
1
Y
d
2
Y
d y
2

1
Z
d
2
Z
d z
2
.
U gornjoj su jednadzbi varijable razdvojene: lijeva strana ovisi samo o x, a desna ovisi o y
i z, ali ne i o x. Gledano sa stanovista ovisnosti o varijabli x, desna strana je konstantna.
Isto tako, gledano sa stanovista varijabli y i z, lijeva strana je konstantna. To je, naravno,
ista konstanta, koju cemo oznaciti s l
2
(predznak i kvadrat naravno nisu nuzni, ali su
odabrani zato da neki kasniji detalji racuna budu jednostavniji)
1
X
d
2
X
d x
2
= l
2
(4.54)
k
2
1
Y
d
2
Y
d y
2

1
Z
d
2
Z
d z
2
= l
2
. (4.55)
Sada se jednadzba (4.55) napise u obliku da je sva ovisnost o y na lijevoj strani, a sva
ovisnost o z na desnoj
1
Y
d
2
Y
d y
2
= l
2
k
2
1
Z
d
2
Z
d z
2
.
Opet je, sa stanovista ovisnosti o varijabli y, desna strana konstanta. Sa stanovista
ovisnosti o varijabli z, lijeva strana je ta ista konstanta. Za kasnije racune, zgodno je tu
konstantu odabrati kao m
2
1
Y
d
2
Y
d y
2
= m
2
,
1
Z
d
2
Z
d z
2
= m
2
+ l
2
k
2
n
2
.
Konstanta n
2
= k
2
l
2
m
2
je uvedena kako bi se jednadzbe za X, Y i Z dobile u
19
Jedan primjer ovakvog rjesvanja valne jednadzbe moze se naci i u odjeljku 10.2.2 knjige [4].
ZBE
simetricnom obliku
d
2
X
d x
2
+ l
2
X = 0, X X
l
d
2
Y
d y
2
+ m
2
Y = 0, Y Y
m
d
2
Z
d z
2
+ n
2
Z = 0, Z Z
n(l,m)
l
2
+ m
2
+ n
2
= k
2
.
Svako od gornjih rjesenja ovisi o vrijednosti pridruzene konstante, pa je
lm
(x, y, z) = X
l
(x) Y
m
(y) Z
n
(z), n = n(l, m) .
Konstante se odreduju iz uvjeta na problem koji se rijesava i zahtjeva da je k
2
= l
2
+m
2
+
n
2
. Zbog linearnosti diferencijalnog operatora, najopcenitije rjesenje polazne jednadzbe
(4.53) je linearna kombinacija gornjih rjesenja
=
m
a
lm
lm
,
pri cemu se koecijenti a
lm
odreduju iz rubnih uvjeta na funkciju .
Razdvajanje varijabli u cilindri
cnom koordinatnom sustavu:

Pogledajmo sada kao se izvodi razdvajanje varijable u istoj Helmholtzovoj jednadzbi, ali
ce se sada koristiti cilindricne koordinate , i z,
2
(, , z) + k
2
(, , z) = 0.
Laplaceov operator u cilindricnim koordinatama je dan u (1.28), pa raspisana Helmholt-
zova jednadzba glasi
1

_
+
1

2
+

2
z
2
+ k
2
= 0.
Kao i u prethodnom odjeljku i sada pretpostavljamo (pogadamo) da se (, , z) moze
napisati kao umnozak tri funkcije od po jedne varijable
(, , z) = ? = R() () Z(z)
i uvrstimo ovu pretpostavku u jednadzbu
1
d
d
_
d R
d
_
Z + R
1
2
d
2
d
2
Z + R
d
2
Z
d z
2
+ k
2
R Z = 0.
Gornju jednadzbu podijelimo s R Z i clanove ovisne o z ostavimo na lijevoj strani, a
sve ostalo prebacimo na desnu
1
Z
d
2
Z
d z
2
=
1
R
d
d
_
d R
d
_
2
d
2
d
2
k
2
. (4.56)
ZBE 139
Kao i u prethodnom odjeljku i sada primjecujemo da je sa stanovista ovisnosti o varijabli
z, desna strana konstantna. Radi pogodnosti u kasnijem racunu, nazovimo tu konstantu
l
2
1
Z
d
2
Z
d z
2
= l
2
.
Ovim izborom desna strana (4.56) postaje
1
R
d
d
_
d R
d
_
+
1
2
d
2
d
2
+ k
2
= l
2
1
R
d
d
_
d R
d
_
+
1
2
d
2
d
2
= l
2
k
2
_

2
R
d
d
_
d R
d
_
+ (l
2
+ k
2
)
2
=
1
d
2
d
2
.
Sva ovisnost o je na lijevoj, a sva ovisnost o je na desnoj strani jednadzbe. Sa
stanovista ovisnosti o , desna strana je konstanta, a sa stanovista ovisnosti o , lijeva
strana je konstantna. Nazovimo tu konstantu m
2
m
2
=
1
d
2
d
2
,
m
2
=

R
d
d
_
d R
d
_
+ (l
2
+ k
2
)
2
.
Uobicajeno je uvesti n
2
relacijom n
2
= l
2
+ k
2
. Sada sustav za sve tri funkcije glasi
d
2
Z
d z
2
l
2
Z = 0, Z Z
l
d
2
d
2
+ m
2
= 0,
m
d
d
_
d R
d
_
+ (n
2
2
m
2
) R = 0, R R
n,m
. (4.57)
Ova posljednja jednadzba je poznata kao Besselova diferencijalna jednadzba. Njezna
se rjesenja zovu Besselove funkcije i o njima ce biti vise rijeci u odjeljku 6.3 Svako od
gornjih rjesenja ovisi o vrijednosti pridruzene konstante (ili vise njih), pa je
lm
(, , z) = R
mn
()
m
() Z
l
(z), n = n(l).
Najopcenitiji oblik rjesenja je linearna kombinacija gornjih rjesenja
=
m
a
lm
lm
,
gdje se koecijenti a
lm
odreduju iz rubnih uvjeta na funkciju .
Razdvajanje varijabli u sfernom koordinatnom sustavu:
Pogledajmo sada kao se izvodi razdvajanje varijable u Helmholtzovoj jednadzbi, ali u
ZBE
sfernim koordinatama r, i ,
2
(r, , ) + k
2
(r, , ) = 0.
Laplaceov operator u sfernim koordinatama je dan u (1.22), pa raspisana Helmholtzova
jednadzba glasi
1
r
2
r
_
r
2

r
_
+
1
r
2
sin

_
sin

_
+
1
r
2
sin
2

2
+ k
2
= 0. (4.58)
Kao i do sada pretpostavljamo (zapravo pogadamo) da se (r, , ) moze napisati kao
umnozak tri funkcije od po jedne varijable
(r, , ) = ? = R(r) () ()
i uvrstimo ovu pretpostavku u Helmholtzovu jednadzbu
1
r
2
d
d r
_
r
2
d R
d r
_
+ R
1
r
2
sin
d
d
_
sin
d
d
_
+ R
1
r
2
sin
2
d
2
d
2
+ k
2
R = 0.
Pomnozi li se cijela gornja jednadzba s r
2
sin
2
i podjeli s , R, dobiva se
1
d
2
d
2
= r
2
sin
2
_
k
2
1
R
1
r
2
d
d r
_
r
2
d R
d r
_
1
r
2
sin
d
d
_
sin
d
d
__
= k
2
r
2
sin
2

sin
2
R
d
d r
_
r
2
d R
d r
_
sin
d
d
_
sin
d
d
_
.
Sva ovisnost o varijabli je na lijevoj strani, pa je desna strana konstanta u . Radi
jednostavnosti u kasnijim racunima, nazovimo tu konstantu m
2
m
2
=
1
d
2
d
2
,
m
2
= k
2
r
2
sin
2

sin
2
R
d
d r
_
r
2
d R
d r
_
sin
d
d
_
sin
d
d
_
.
Sada treba u gornjoj jednadzbi razdvojiti preostale dvije varijable. Da bi se to postiglo,
dovoljno je cijelu jednadzbu podijeliti sa sin
2
m
2
sin
2

1
sin
d
d
_
sin
d
d
_
= k
2
r
2
+
1
R
d
d r
_
r
2
d R
d r
_
.
Varijable su razdvojene i svaku stranu jednadzbe mozemo izjednaciti s konstantom koju
cemo nazvati l(l + 1)
l(l + 1) =
m
2
sin
2

1
sin
d
d
_
sin
d
d
_
,
l(l + 1) = k
2
r
2
+
1
R
d
d r
_
r
2
d R
d r
_
.
Na taj nacin smo, umjesto parcijalne diferencijalne jednadzbe (4.58), dobili sustav od tri
ZBE 141
vezane obicne diferencijalne jednadzbe
d
2
d
2
+ m
2
= 0,
m
1
sin
d
d
_
sin
d
d
_
+
_
l(l + 1)
m
2
sin
2
_
= 0,
m
l
1
r
2
d
d r
_
r
2
d R
d r
_
+
_
k
2
l(l + 1)
r
2
_
R = 0 R R
l
. (4.59)
O rjesenjima ovih jednadzba ce biti vise rijeci kasnije u odjeljku 6.4. Za sada recimo samo
da je jednadzba za poznata kao Legendreova diferencijalna jednadzba, a jednadzba
za R je jednadzba sfernih Besselovih funkcija. Svako od gornjih rjesenja ovisi o
pridruzenim konstantama, pa je najopcenitije rjesenje njihova linearna kombinacija
=
m
a
lm
lm
,
gdje se koecijenti a
lm
odreduju iz rubnih uvjeta na funkciju . Primjetimo da se u
gornjem racunu nismo ogranicili na slucaj k
2
= const. Naprotiv, za k
2
= f(r), jednadzba
za R se moze egzaktno rijesiti u nekim vaznim slucajevima, kao npr. za vodikov atom u
kvantnoj mehanici, ali i niz drugih problema iz gravitacije, elektrostatike, nuklearne zike
itd.
4.5.2 Laplaceova i Poissonova jednadzba
4.5.3 Difuzijska jednadzba
dovrsiti
Primjeri primjene Fourierove i Laplaceove preobrazbe na rjesavanje parcijalnih diferenci-
jalnih jednadzba nalaze se u odjeljcima, redom, 8.2.8 i 8.3.6.
4.5.4 PLDJ: Greenove funkcije
U ovom ce se odjeljku pokazati kako se mogu dobiti rjesenja parcijalnih nehomogenih
diferencijalnih jednadzba, koristeci se metodom Greenovih funkcija.
Primjer: 4.3 Zapocnimo s jednim trodimenzijskim primjerom iz elektrostatike: treba
rijesiti Poissonovu jednadzbu (parcijalna diferencijalna jednadzba) za elektrostatski po-
tencijal V (r)
2
V (r) =

q
(r)
0
, (4.60)
i njezinu homogenu varijantu, Laplaceovu jednadzbu
2
V (r) = 0 (4.61)
ZBE
koja vrijedi u tockama bez elektricnog naboja,
q
(r) = 0.
Ako su naboji tockasti i iznosa su q
i
, a nalaze se u tockama r
i
, tada je iz elektrostatike poz-
nato da je potencijal V u tocki r jednak algebarskom zbroju potencijala pojedinih tockastih
naboja
V (r) =
1
4
0
i
q
i
|r r
i
|
.
Ukoliko naboji nisu tockasti, nego su priblizno kontinuirano raspodjeljeni u nekom dijelu
prostora u kojemu su opisani prostornom gustocom naboja
q
(r), tada je potencijal dan s
V (r) =
1
4
0

q
(r

)
|r r

|
d
3
r
. (4.62)
Gornji izraz daje potencijal koji u tocki r stvara naboj opisan gustocom naboja
q
i zato
je to rjesenje Poissonove jednadzbe (4.60).
Slovom G cemo oznaciti Greenovu funkciju, koja je rjesenje jednadzbe Poissonova tipa,
ali s gustocom naboja jednakom
0
smjestenom u tocku
20
r

2
G(r, r

) = (r r

). (4.63)
Iz usporedbe gornje jednadzbe s (4.60), vidi se da je G je potencijal koji u tocki r stvara
gustoca naboja naboja iznosa
0
u koja se nalazi u tocki r

. Lako je uvjeriti se da je
rjesenje jednadzbe (4.60), dano sa
V (r) =
G(r, r

)
q
(r

)
0
d
3
r
.
Djelovanje
2
na gornju jednadzbu daje
2
V (r) =

2
G(r, r

)
q
(r

)
0
d
3
r
(r r

)

q
(r

)
0
d
3
r
=

q
(r)
0
.
Greenov teorem:
20
O funkciji (x) ce biti vise rijeci u odjeljku 6.1. Njezina je denicija
B
A
(x a) dx =
{
1, a [A, B]
0, a / [A, B]
,
a posljedica ove denicije je
B
A
f(x) (x a) dx =
{
f(a), a [A, B]
0, a / [A, B]
.
ZBE 143
Prema Gaussovu teoremu [4], za proizvoljno vektorsko polje

V je

V d
3
r =
_

V d
S .
Uzme li se da je

V = v

u, tada je
V =

(v

u) = (
v) (
u) + v
2
u.
Uvrsti li se ovo u Gaussov teorem, slijedi
_
(
v) (
u) + v
2
u
_
=
_
v

u d
S =
_
v
u
n
dS.
U gornjem je izrazu s u/ n = n

u oznacena derivacija u u smjeru okomitom na
zatvorenu plohu S. Da smo odabrali

V = u

v, istim postupkom kao gore, dobilo bi se
(jednostavnom zamjenom u v)
_
(
v) (
u) + u
2
v
_
=
_
u

v d
S =
_
u
v
n
dS.
Napravi li se razlika gornja dva izraza, dobiva se Greenov teorem
_
v
2
u u
2
v
_
d
3
r =
_
(v

u u

v) d
S =
_ _
v
u
n
u
v
n
_
dS.
_
v
2
u u
2
v
_
d
3
r =
_ _
v
u
n
u
v
n
_
dS. (4.64)
Identiciramo li v s potencijalom V , a u s Greenovom funkcijom G,
v(r

) V (r

), u(r, r

) G(r, r

),
Greenov teorem postaje
[V (r

)
2
G(r, r

) G(r, r

)
2
V (r

)] d
3
r
=
_ _
V (r

)
G(r, r

)
n
G(r, r

)
V (r

)
n
_
dS
.
U sfernom koordinatnom sustavu je dS = r
2
sin d d, pa ako integrand na desnoj strani
trne brze od r
2
, moguce je podrucje integracije toliko povecati, da integral po povrsini
tog velikog podrucja (desna strana) iscezava. U tom slucaju je
V (r

)
2
G(r, r

) d
3
r
G(r, r

)
2
V (r

) d
3
r
.
Uvrstavanjem (4.60) i (4.63), slijedi
V (r

) (r r

) d
3
r
G(r, r

)
(r

)
0
d
3
r
.
Prema temeljnom svojstvu Diracove delta funkcije, lijeva je strana gornjeg izraza jednaka
ZBE
V (r)
V (r) =
1
G(r, r

) (r

) d
3
r
. (4.65)
U odjeljku 6.1, je pokazano da je

2
_
1
r
_
d
3
r =
_
_
_
4 ,
0 .
jednak nuli ako podrucje integracije ne sadrzi ishodiste, a da je jednak 4, ako podrucje
integracije sadrzi ishodiste. Prema temeljnom svojstvu Diracove delta funkcije, moze se
napisati
2
_
1
4 r
_
= (r),
ili uz zamjenu varijabli
2
_
1
4 |r r

|
_
= (r r

).
Usporedbom gornje jednadzbe sa (4.63), slijedi izraz za Greenovu funkciju trodimenzijskog
Laplaceovog operatora
G(r, r

) =
1
4 |r r

|
. (4.66)
Prema (4.65), rjesenje Poissonove jednadzbe za potencijal je
V (r) =
1
4
0

q
(r

)
|r r

|
d
3
r
, (4.67)
sto je potpuno u skladu s rjesenjem (4.62) za potencijal poznatim iz elektrostatike. Ovom
se rjesenju moze dodati rjesenje homogene Laplaceove jednadzbe (4.61), koja moze opi-
sivati ucinak npr. vanjskog elektricnog polja (od udaljenih naboja - tako da je njihova
gustoca jednaka nuli u dijelu prostora u kojemu trazimo rjesenje Poissonove jednadzbe).
Prointegrirajmo jednadzbu za G
2
G(r, r

) = (r r

) (4.68)
po sferi oko tocke r
G(r, r

)] d
3
r =
(r r

) d
3
r = 1.
ZBE 145
Integral na lijevoj strani se Gaussovim teoremom transformira u povrsinski integral
_

G(r, r

)d

S =
G(r, r

)
n
dS = 1.
Gornja jednadzba pokazuje da Neumannovi rubni uvjeti ne mogu biti zadovoljeni na cijeloj
rubnoj plohi (jer je integral razlicit od nule). Shvati li se gornji izraz kao jednadzba za
nepoznanicu G(r, r

)/ n, najjednostavnije rjesenje gornje jednadzbe je ono u kojemu
je derivacija Greenove funkcije konstantna na plohi integracije
G(r, r

)
n
= const.
Iznos konstante ovisi o dimenziji prostora. U tri dimenzije je
_
dS povrsina sfere, pa je
tada
const.
_
dS = const. 4|r r

|
2
= 1 const.
3D
=
1
4|r r

|
2
U dvije dimenzije je
_
dS opseg kruznice, pa je
const.
_
dS = const. 2|r r

| = 1 const.
2D
=
1
2|r r

|
U jednoj dimenziji, povrsinski integral
_
dS predstavlja povrsinu dvije tocke na pravcu,
sto je jednako nuli, tako da ovdje Greenova funkcija nije definirana.
Vratimo se u dvije i tri dimenzije: smjer normale je smjer spojnice tocaka r i r

koji cemo
oznaciti s n = |r r

|, tako da sada mozemo lako izracunati
G
3D
(r, r

)
n
=
1
4|r r

|
2
G
3D
(r, r

) =
1
4|r r

|
, (4.69)
G
2D
(r, r

)
n
=
1
2|r r

|
G
2D
(r, r

) =
1
2
ln |r r

|.(4.70)
Gornji izrazi predstavljaju Greenove funkcije pridruzene Laplaceovu operatoru u dvije i
tri dimenzije.
Dodavanje clana k
2
operatoru
2
ne mijenja ponasanje Greenove funkcije blizu tocke
r = r

. Tako su npr. Greenove funkcije za Laplaceov, Helmholtzov i modicirani Helm-
holtzov operator, dane u tablici ??.
op
cenito:
Opisani postupak je izveden na primjeru elektrostatskog potencijala, ali se lako poopcava
na bilo koju linearnu nehomogenu diferencijalnu jednadzbu drugog reda
L y(r) = f(r), (4.71)
gdje funkcija f predstavlja nehomogeni clan (izvor polja y), a L je linearni diferencijalni
ZBE
Tablica 4.2: Navedene Greenove funkcije zadovoljavaju rubni uvjet G(r, r

) = 0 za r , za Laplaceov
i modicirani Helmholtzov operator. Za Helmholtzov operator, G(r, r

), opisuje izlazni val. H
(1)
0
je
Hankelova funkcija iz odjeljka 6.3.4, a K
0
je modicirana Besselova funkcija iz odjeljka 6.3.5.
Laplaceova Helmholtzova modif. Helmholtzova
2
+ k
2
2
k
2
1D

2k
exp(k|x x
|)
1
2k
exp(k|x x
|)
2D
1
2
ln |
|

4
H
(1)
0
(k|
|)
1
2
K
0
(k|
|)
3D
1
4
1
|r r

|
exp(k|r r

|)
4|r r

|
exp(k|r r

|)
4|r r

|
operator. Greenova funkcija pridruzena gornjoj jednadzbi je rjesenje jednadzbe
L G(r, r

) = (r r

). (4.72)
Za poznatu G, partikularno rjesenje za y je oblika
21
y(r) =
G(r, r

) f(r

) d
3
r
. (4.73)
Da je ovo uistinu rjesenje, lako je provjeriti tako sto ce se na njega djelovati operatorom L
(u varijabli r). Iz gornjeg se izraza moze ocitati i zicki znacenje Greenove funkcije: ona
se pojavljuje kao te
zinska funkcija
22
koja opisuje kako se udaljenoscu od dane tocke
r mijenja ucinak izvora (tj. naboja) koji se nalazi u tocki r

.
Simetrija Greenove funkcije:
Vazno svojstvo Greenove funkcije je simetrija na zamjenu varijabla
G(r, r

) = G(r

, r).
U gore navedenom elektrostatskom primjeru, ta je simetrija ocita, no ona se moze do-
kazati puno opcenitije. Krenimo od pretpostavke da Greenova funkcija, umjesto (4.63),
zadovoljava nesto opcenitiju jednadzbu
_
p(r
1
)
1
G(r
1
, r)
_
+ q(r
1
)G(r
1
, r) = (r
1
r), (4.74)
koja opisuje tockasti izvor u r
1
= r. Funkcije p i q su proizvoljne funkcije od r
1
, bez nekih
osobitosti. Istu takvu jednadzbu zadovoljava i funkcija G(r
1
, r

)
_
p(r
1
)
1
G(r
1
, r

)
_
+ q(r
1
)G(r
1
, r

) = (r
1
r

).
Prema ranijem izlaganju u ovom odjeljku, G(r
1
, r

) je jedna vrst potencijala u tocki
21
Ovisno o uvjetima na diferencijalnu jednadzbu, ovom se rjesenju ponekad dodaje i integral po povrsini koja obuhvaca
podrucje integracije.
22
ili propagator
ZBE 147
r
1
, koji proizvodi tockasti izvor u r

. Jednadzbu za G(r
1
, r) pomnozimo s G(r
1
, r

), a
jednadzbu za G(r
1
, r

pomnozimo s G(r
1
, r) i zatimih oduzmimo. U rezultatu se ukidaju
clanovi koji mnoze , a preostaje
G(r
1
, r

)

_
p(r
1
)
1
G(r
1
, r)
_
G(r
1
, r)

_
p(r
1
)
1
G(r
1
, r

)
_
(4.75)
= G(r
1
, r

) (r
1
r) + G(r
1
, r) (r
1
r

).
Oba clana nalijevoj strani se mogu preobraziti kao
G(r
1
, r

)

_
p(r
1
)
1
G(r
1
, r)
_
=
_
G(r
1
, r

) p(r
1
)
1
G(r
1
, r)
_

_
1
G(r
1
, r

)
_
p(r
1
)
_
1
G(r
1
, r)
_
,
G(r
1
, r)

_
p(r
1
)
1
G(r
1
, r

)
_
=
_
G(r
1
, r) p(r
1
)
1
G(r
1
, r

)
_

_
1
G(r
1
, r)
_
p(r
1
)
_
1
G(r
1
, r

)
_
.
Uvrstavanje gornjeg rezultata u (4.75), dobiva se
_
G(r
1
, r

) p(r
1
)
1
G(r
1
, r)
_

_
G(r
1
, r) p(r
1
)
1
G(r
1
, r

)
_
= G(r
1
, r

) (r
1
r) + G(r
1
, r) (r
1
r

)
Integracijom gornjeg izraza po volumenu i primjenom Greenova teorema, dobiva se
_

_
G(r
1
, r

) p(r
1
)
1
G(r
1
, r)
_
d
3
r
1

_

_
G(r
1
, r) p(r
1
)
1
G(r
1
, r

)
_
d
3
r
1
=
_
G(r
1
, r

) (r
1
r) d
3
r
1
+
_
G(r
1
, r) (r
1
r

) d
3
r
1
_
G(r
1
, r

) p(r
1
)
1
G(r
1
, r) G(r
1
, r) p(r
1
)
1
G(r
1
, r

)
_
d S
1
= G(r, r

) + G(r

, r).
Iz zahtjeva da G(r
1
, r) i G(r
1
, r

) i njihove okomite derivacije na plohi S
1
imaju iste
vrijednosti, ili iz zahtjeva da Greenove funkcije iscezavaju na plohi S
1
(Dirichletov rubni
uvjet iz odjeljka ??), povrsinski integral na lijevoj strani iscezava i preostaje
G(r, r

) = G(r

, r),
sto je i trebalo pokazati.
U slucaju kompleksnih svojstvenih vrijednosti, rubni uvjeti se mijenjaju kao (5.9) i (5.9),
i vode na
G(r, r

) = G
(r

, r).
Primjetimo da ova simetrija vrijedi za sve Greenove funkcije koje zadovoljavaju jednadzbu
oblika (4.74). U odjeljku 5, jednadzbe tog oblika ce se zvati samoadjungirane jednadzbe.
Ova je simetrija osnov za razne teoreme reciprociteta: ucinak naboja u r

na potencijal
u r je istikao i ucinak naboja u r na potencijal u r

.
ZBE
Razli
citi oblici Greenovih funkcija:

Neka je L linearni diferencijalni operator oblika
L(r) =

_
p(r)

_
+ q(r)
Pokazimo jednu vrst poopcenja Greenovog teorema: neka su u i v funkcije od r; tada je
v Lu uLv = v
_
(p

)
_
u u
_
(p

)
_
v
= v
_
(
p)

+ p
2
_
u u
_
(
p)

+ p
2
_
v
= v (
p) (
u) + v p
2
u u (
p) (
v) + up
2
v
= (
p)
_
v (
u) u (
v)
_
+ p
_
v
2
u u
2
v
_
p
_
v (
u) u (
v)
__
.
Gornji se izraz prointegrira po volumenu, a zatim se na desnu stranu primjeni Gaussov
teorem
(v Lu u Lv) d
3
r =
_
p
_
v (
u) u (
v)
__
d
3
r
=
_
p
_
v (
u) u (
v)
_
d
S .
Gornji izraz je poop
cenje Greenovog teorema.

Primjenimo gornji teorem na slucaj kada je
u(r

) y(r

) , v(r

) G(r, r

),
pri cemu je G(r, r

) = G(r

, r)
[G L y y L G] d
3
r
p
_
G
y y
G
_
d

S

.
Uvrste li se u gornji izraz (4.71) i (4.72), slijedi
[G(r, r

) f(r

) + y(r

)(r r

)] d
3
r
p(r

)
_
G(r, r

)
y(r

) y(r

)
G(r, r

)
_
d

S

.
Integracija Diracove delta funkcije vodi na
y(r) =
G(r, r

) f(r

) d
3
r
p(r

)
_
G(r, r

)
y(r

) y(r

)
G(r, r

)
_
d

S

.
(4.76)
Ukoliko i y i G zadovoljavaju Dirichletove ili ako y i G zadovoljavaju Neumannove rubne
uvjete, povrsinski integral iscezava i preostaje (4.73).
Razvoj Greenove funkcije u sfernim koordinatama:
Za jedan dodatni izvod Greenove funkcije Laplaceovog operatora, pretpostavimo da pos-
ZBE 149
toji razvoj Greenove funkcije po kuglinim funkcijama
23
G(r, r

) =
l=0
+l
m=l
g
l
(r, r
) Y
m
l
(, ) Y
m
l
(
). (4.77)
Zadatak je odreiti koecijente g
l
(r, r
). Iz (6.6) i ... znamo da je

(r r

) =
1
r
2
(r r
) (cos cos
) (
)
=
1
r
2
(r r
l=0
+l
m=l
Y
m
l
(, ) Y
m
l
(
). (4.78)
Uvrstimo (4.77) i (4.78) u (4.68)
2
G(r, r

) = (r r

)
l=0
+l
m=l
g
l
(r, r
) Y
m
l
(, ) Y
m
l
(
) =
1
r
2
(r r
l=0
+l
m=l
Y
m
l
(, ) Y
m
l
(
).
U sfernim koordinatama,
2
je oblika (1.22)
2
=
1
r
2
r
_
r
2

r
_
+
1
r
2
_
1
sin

_
sin

_
+
1
sin
2
2

2
_
.
prema (6.99), kuglina funkcija Y
m
l
(, ) je svojstvena funkcija kutnog dijela
2
u sfernim
koordinatama, sa svojstvenom vrijednoscu l (l + 1)
_
1
sin

_
sin

_
+
1
sin
2
2

2
_
Y
m
l
(, ) = l (l + 1) Y
m
l
(, ).
Sada polazna jednadzba za G postaje
l=0
+l
m=l
1
r
2
_
d
d r
_
r
2
d g
l
(r, r
)
d r
_
l (l + 1) g
l
(r, r
)
_
Y
m
l
(, ) Y
m
l
(
)
=
1
r
2
(r r
l=0
+l
m=l
Y
m
l
(, ) Y
m
l
(
l=0
+l
m=l
_
r
d
2
d r
2
(r g
l
(r, r
)) l (l + 1) g
l
(r, r
) + (r r
)
_
Y
m
l
(, ) Y
m
l
(
) = 0.
Zbog ortgolnosti kuglinih funkcija, (6.98), svaka od gornjih zagrada mora zasebno iscezavati,
sto vodi na diferencijalnu jednadzbu
r
d
2
d r
2
_
r g
l
(r, r
)
_
l (l + 1) g
l
(r, r
) = (r r
).
23
Kugline funkcije, odjeljak 6.4.6.
ZBE
Rijesavanje homogene jednadzbe
r
d
2
d r
2
_
r g
l
(r, r
)
_
l (l + 1) g
l
(r, r
) = 0,
razvojem u red oblika g
l
=
n=0
a
n
r
n+k
, vodi na
n=0
a
n
_
(n + k) (n + k + 1) l(l + 1)
_
r
n+k
.
Zbog linearne nezavisnosti potencija, za svaki n mora biti
a
n
_
(n + k) (n + k + 1) l(l + 1)
_
= 0.
Za n = 0, osnovna jednadzba
k (k + 1) l(l + 1) = 0,
vodi na dva rjesenja: k = l i k = l 1. Uvrstavanje ovih vrijednosti k vodi na
k = l, a
n
n (n + 2l + 1) = 0 a
n
= 0, n = 1, 2,
k = l 1, a
n
n (n 2l 1) = 0 a
n
= 0, n = 1, 2,
To znaci da su dva rjesenja homogene jednadzbe jednaka r
l
i r
l1
. Ako zahtjevamo da
funkcija g
l
ostaje konacna kada r 0 i da iscezava kada r , tada postupak razvijen
u ?? vodi na
g
L
(r, r
) =
1
2l + 1
_
_
r
l
r
l+1
, r < r
,
r
l
r
l+1
r > r
.
ili, krace
g
l
(r, r
) =
1
2l + 1
r
l
<
r
l+1
>
.
Uz ovakav g
l
, razvoj za Greenovu funkciju je
G(r, r

) =
l=0
+l
m=l
1
2l + 1
r
l
<
r
l+1
>
Y
m
l
(, ) Y
m
l
(
).
Buduci da iz (4.69) znamo analiticki oblik G, iz gornjeg izraza ocitavamo
1
|r r

|
= 4
l=0
+l
m=l
1
2l + 1
r
l
<
r
l+1
>
Y
m
l
(, ) Y
m
l
(
). (4.79)
Jedna izravna primjena gornjeg razvoja Greenove funkcije po kuglinim funkcijama je
ZBE 151
razvoj elektrostatskog potencijala po multipolima. Potencijal naboja u tocki r raspodje-
ljenog u prostoru gustocom
q
je, prema (4.62), jednak
24
V (r) =
1
4
0

q
(r

)
|r r

|
d
3
r
=
1
l=0
+l
m=l
1
2l + 1
1
r
l+1
Y
m
l
(, )
r
l+2
q
(r

) Y
m
l
(
) sin
d r
.
Gornji se izraz naziva multipolni razvoj. Medusobna velicina pojedinih clanova ovisi
o konkretnoj raspodjeli naboja izvora potencijala
q
(r

).
Adicijski teorem za Legendreove polinome:
Iz denicije funkcije izvodnice Legendreovih polinoma, (6.58), znamo da je
1
|r r

|
=
l=0
r
l
<
r
l+1
>
P
l
(cos ), (4.80)
gdje je kut koji zatvaraju vektori r i r

. Izjednacavanjem izraza (4.79) i (4.80), dobivamo
relaciju koja se zove adicijski teorem za Legendreove polinome
P
l
(cos ) =
4
2l + 1
+l
m=l
Y
m
l
(, ) Y
m
l
(
).
Razvoj Greenove funkcije u cilindri
cnim koordinatama:
dovrsiti
G(r, r

) =
1
2
2
+
m=

0
I
m
(k
<
) K
m
(k
>
) e
m(
)
cos[k(z z
)] d k
dovrsiti
Zadatak: 4.8 Kvantnomehanicko rasprsenje - rjesenje u obliku Neumannovog reda
Kvantna teorija rasprsenja je lijep primjer tehnike rjesavanja integralnih jed-
nadzba primjenom Greenovih funkcija. Fizicka slika je slijedeca: snop cestica
se giba duz negativne osi z prema ishodistu. Mali dio cestica se rasprsuje na
potencijalu V (r) i udaljava se od ishodista u obliku izlaznog sfernog vala. Za-
datak je naci valnu funkciju, (r), snopa cestica nakon rasprsenja.
R: Valna funkcija mora zadovoljavati vremenski neovisnu Schrodingerovi
24
Tocka r je izvan podrucja gdje se nalaze naboji koji proizvode potencijal, pa je zato r
>
r > r
r
<
.
ZBE
jednadzbu
2
2m

2
(r) + V (r) (r) = E (r),
tj.
2
(r) + k
2
(r) =
_
2m
2
V (r) (r)
_
,
gdje je k
2
= 2mE/
2
. Iz zicke situacije vidimo da rjesenje mora biti asimp-
totskog oblika
(r) e
k
0
r
+ f
k
(, )
e
k r
r
. (4.81)
Prvi clan desne strane je upadni ravni val s valnim vektorom

k
0
. Indeks 0
oznacava da se upadni val siri u smjeru osi z, tj. u = 0 smjeru.Uz zanema-
rivanje ucinka trzaja, iznosi k i k
0
su isti. Drugi clan desne strane je izlazni
kuglasti val s amplitudom f
k
(, ) koja ovisi o energiji (kroz k) i kutovima.
Ukoliko potencijal rasprsenja opisuje centralnu silu, amplituda nece ovisiti o
, nego samo o . Vektor

k ima smjer izlaznog rasprsenog vala. U kvantnoj
se mehanici pokazuje da je diferencijalna vjerojatnost rasprsenja, d /d , ili
udarni presjek po jedinici prostornog kuta dan sa |f
k
(, )|
2
. Identiciramo li
[(2m/
2
)V (r) (r)] s f iz (4.71), rjesenje za valnu funkciju je, prema (4.76),
oblika
(r) =
2m
V (r

) (r

) G(r, r

) d
3
r
.
Gornje rjesenje nije oblika (4.81), ali se lako dovodi u taj oblik, dodavanjem
rjesenja homogene jednadzbe e
k
0
r
(r) = e
k
0
r
2m
V (r

) (r

) G(r, r

) d
3
r
.
Greenova funkcija u gornjem integralu je Greenova funkcija pridruzena ope-
ratoru L =
2
+ k
2
i zadovoljava rubni uvjet da mora opisivati izlazni val.
Uvrstimo li odgovarajucu Greenovu gunkciju iz tablice ??, dobiva se
(r) = e
k
0
r
2m
V (r

) (r

)
exp(k|r r

|)
4|r r

|
d
3
r
. (4.82)
Ovo je egzaktna integralna jednadzba, analogna pocetnoj Schrodingerovoj.
Gornju jednadzbu rjesavamo samosuglasno (Neumannov postupak iz odjeljka
??): prisjetimo li se da je vjerojatnost rasprsenja malena, zakljucujemo da
prvi clan na desnoj strani mora biti veci od drugoga
(r) = e
k
0
r
2m
V (r

)
_
e
k
0
r
+
_
exp(k|r r

|)
4|r r

|
d
3
r
.
Zadrzimo li se samo na prvom clanu u uglatoj zagradi (jer su ostali clanovi po
pretpostavci manji od ovoga clana), dobivamo ono sto se u literaturi naziva
4.6. NUMERI
CKA RJE
SENJA 153
Bornova aproksimacija
1
(r) = e
k
0
r
2m
V (r

)
exp(k|r r

|)
4|r r

|
e
k
0
r
d
3
r
.
Ona je utoliko tocnija ukoliko je potencijal rasprsenja slabiji i ukoliko je ener-
gija ulaznog snopa veca. Ova
1
(r) se sada moze uvrstiti na desnu stranu
(4.82), izracunati integral i dobiti
2
(r), itd. do zeljene tocnosti.
Zadatak: 4.9 Kvantnomehanicko rasprsenje - rjesenje pomocu Greenove funkcije
R: dovrsiti
4.6 Numericka rjesenja
Diferencijalne jednad
zbe prvog reda: Iako su i nezavisna varijabla x i funkcija

y(x) kontinuirane velicine kao sto je i sam postupak deriviranja kontinuiran, ipak se
numericki racuni obavljaju diskretno u smislu da vrijednosti x nisu kontinuirane, nego su
oblika
x
0
, x
0
+ h, x
0
+ 2h, x
0
+ 3h,
za neki mali, ali konacni h.

Sto je manji h to je zrnatost manja i aproksimacija kontinuuma
je bolja. No, h ne smije biti niti premali zbog konacnog broja znamenaka koje koristi
racunalo u provedbi racunskih operacija. Ako se h odabere premalim, moze doci do
znacajnih pogresaka u postupku zaokruzivanja, koje izvodi racunalo u svakom koraku.
Mi cemo vrijednosti varijable x oznacavati s x
n
, a pripadni vrijednsot y s y
n
= y(x
n
).
Rje
senje u obliku Taylorova reda: Promotrimo obicnu, opcenito nelinearnu,

diferencijalnu jednadzbu prvog reda
d
d x
y(x) = f(x, y),
s pocetnim uvjetom
y(x
0
) = y
0
.
Rjesenje gornje jednadzbe, s proizvoljnim stupnjem tocnosti, se moze dobiti Taylorovim
razvojem
y(x
0
+ h) = y(x
0
) + hy
(x
0
) +
h
2
2 !
y

(x
0
) + +
h
n
n!
y
(n)
(x
0
) +
(uz pretpostavku da sve derivacije postoje i da je red konvergentan). U gornjem redu
prva dva clana su poznata: y(x
0
) = y
0
je pocetni uvjet, a prva derivacija je poznata
ZBE
iz jednadzbe y
(x
0
) = f(x
0
, y
0
). Vise derivacije se u pravilu mogu dobiti deriviranjem
jednadzbe y
(x) = f(x, y), no za slozene f, taj postupak moze biti vrlo tezak.
Ovaj oblik rjesenja je jedan od primjera analitickog produljenja s kojim smo se vec sreli
u odjeljku 2.5.2.
Eulerovim rjesenjem se naziva rjesenje kod kojega se ogranicavamo na samo prva dva
clana
y
1
= y
0
+ hy
(x
0
) +O(h
2
) = y
0
+ hf(x
0
, y
0
) +O(h
2
).
Pogreska je u ovom slucaju relativno velika, buduci da se zanemaruju svi clanovi s poten-
cijom h vecom ili jednakim 2.
Runge-Kutta metoda:
dovrsiti
zbe drugog reda:

dovrsiti
Poglavlje 5
Ortogonalne funkcije
Postoji analogija izmedu sadrzaja ovog poglavlja i onog dijela linearne algebre u kojemu
se izlaze teorija svojstvenih vektora i svojstvenih vrijednosti kvadatnih matrica. Umjesto
vektora, ovdje se pojavljuju funkcije, a umjesto matrica, pojavljuju se linearni diferen-
cijalni operatori. Dijagonalizaciji realne simetricne matrice odgovara rjesavanje obicne
diferencijalne jednadzbe u terminima njezinih svojstvenih funkcija koje su neka vrsta
kontinuiranog analoga svojstvenih vektora matrice.
5.1 Samoadjungirane diferencijalne jednadzbe
U prethodonom smo odjeljku studirali rjesenja diferencijalne jednadzbe drugog reda, koja
je bila zadana linearnim diferencijalnim operatorom L
Lu p
0
(x)
d
2
u
d x
2
+ p
1
(x)
d u
d x
+ p
2
(x) u. (5.1)
Koecijenti p
i
= p
0
, p
1
, p
2
su relane funkcije od x koje imaju kontinuirane prve 2i deriva-
cije na cijelom podrucju vrijednosti a x b. U skladu s razmatranjim iz odjeljka 4.3.1,
nule funkcije p
0
(x) su singularne tocke diferencijalne jednadzbe, pa zahtjev kontinuira-
nosti prve 2 i derivacije, znaci da diferencijalna jednadzba L u = 0, nema singulariteta
u unutrasnjosti intervala [a, b], ali su moguci singulariteti na rubovima tog intervala.
Analog kvadratne matrice iz linearne algebre, jeste slijedeci integral
u | L| u u| L u
b
a
uLu dx =
b
a
u
_
p
0
u

+ p
1
u
+ p
2
u
_
dx (5.2)
Dvostrukom parcijalnom integracijom gornjeg izraza dolazi se do
u|Lu = (up
0
u
)
b
a
b
a
u
d
dx
(p
0
u) dx + (p
1
u
2
)
b
a
b
a
u
d
dx
(p
1
u) dx +
b
a
up
2
u dx
= (up
0
u
)
b
a
_
u
d
dx
(p
0
u)
_
b
a
+
b
a
u
d
2
dx
2
(p
0
u) dx
+ (p
1
u
2
)
b
a
b
a
u
d
dx
(p
1
u) dx +
b
a
up
2
u dx
=
_
u(p
1
p
0
)u
_
b
a
+
b
a
_
d
2
dx
2
(p
0
u)
d
dx
(p
1
u) + p
2
u
_
u dx (5.3)
155
156 POGLAVLJE 5. ORTOGONALNE FUNKCIJE
U izrazu (5.2), u mnozi uglatu zagradu s lijeva, a izrazu (5.3), u mnozi uglatu zagradu s
desna. Podintegralni izrazi u (5.2) i (5.3) ce biti isti, ako je
p
0
u

+ p
1
u
=
d
2
dx
2
(p
0
u)
d
dx
(p
1
u)
0 = u(p

0
p
1
) + 2 u
(p
0
p
1
).
Gornji je zahtjev ispunjen, ako je
d p
0
d x
= p
1
, (5.4)
jer je tada i p

0
= p
1
. Primjetimo da je tada i prvi clan desne strane iz (5.3) takoder
jednaka nuli.
U analogiji s transponiranom matricom iz linearne algebre, denira se adjungirani li-
nearni operator L relacijom (5.3)
Lu =
d
2
dx
2
(p
0
u)
d
dx
(p
1
u) + p
2
u
= p
0
d
2
u
d x
2
+ (2p
0
p
1
)
d u
d x
+ (p

0
p
1
+ p
2
) u
Primjetimo da se pomocu L, relacija (5.3) moze napisati kao
u | Lu =
_
u(p
1
p
0
)u
_
b
a
+ Lu | u . (5.5)
Lako je vidjeti da je nuzan i dovoljan uvjet da bi bilo
L = L,
taj da je ispunjen uvjet (5.4), jer je tada
Lu = p
0
d
2
u
d x
2
+ (2p
1
p
1
)
d u
d x
+ (p
1
p
1
+ p
2
) u = p
0
d
2
u
d x
2
+ p
1
d u
d x
+ p
2
u = Lu.
Uvjet (5.4) vodi na iscezavanje uglate zagrade u (5.5) , pa preostaje
u | Lu = Lu | u .
Oparatori s ovim svojstvom se zovu samoadjungirani operatori. Nadalje, pomocu
svojstva (5.4) se moze napisati
Lu = p
0
(x)
d
2
d x
2
u + p
1
(x)
d
d x
u + p
2
(x) u.
= p
0
(x)
d
2
d x
2
u +
d p
0
d x
d
d x
u + p
2
(x) u.
=
d
d x
_
p
0
(x)
d u
d x
_
+ p
2
(x) u.
Radi izbjegavanja pisanja indeksa, umjesto p
0
koristit cemo oznaku p, a umjesto p
2
oznaku
q
Lu = Lu =
d
d x
_
p(x)
d u
d x
_
+ q(x) u. (5.6)
5.1. SAMOADJUNGIRANE DIFERENCIJALNE JEDNAD
ZBE 157
Tako su npr. Legendreova
(1 x
2
)y

2xy
+ l(l + 1)y = 0
i jednadzba harmonijskog oscilatora iz tablice 4.1,
y

+
2
y = 0
samoadjungirane, dok ostale jednadzbe iz tablice to nisu. No, teorija linearnih samoadjun-
giranih diferencijalnih jednadzba drugog reda je ipak posve opcenita, jer se neadjungirani
operator uvijek moze preobraziti u samoadjungirani. Neka uvjet (5.4) nije zadovoljen,
tj. neka je
p
0
= p
1
.
Pomnozi li se L iz (5.1), s lijeva sa
1
p
0
(x)
exp
_
x
p
1
(t)
p
0
(t)
dt
_
,
tada je
1
exp
_
x p
1
(t)
p
0
(t)
dt
_
p
0
(x)
Lu = exp
_
x
p
1
(t)
p
0
(t)
dt
_
d
2
u
d x
2
+
p
1
p
0
exp
_
x
p
1
(t)
p
0
(t)
dt
_
d u
d x
+
p
2
p
0
exp
_
x
p
1
(t)
p
0
(t)
dt
_
u
=
d
d x
_
exp
_
x
p
1
(t)
p
0
(t)
dt
_
d u
d x
_
+
p
2
p
0
exp
_
x
p
1
(t)
p
0
(t)
dt
_
u,
a to je upravo jednadzba oblika (5.6) uz
p(x) exp
_
x
p
1
(t)
p
0
(t)
dt
_
, q(x)
p
2
p
0
exp
_
x
p
1
(t)
p
0
(t)
dt
_
.
Svojstvene funkcije i svojstvene vrijednosti - veza s fizikom:
Schrodingerova vremenski neovisna kvantnomehanicka valna jednadzba
H (r) = E (r) (5.7)
je vjerojatno najva
zniji primjer jednad
zbe svojstvenih vrijednosti u cijeloj

fizici. Kao linearni diferencijalni operator L se pojavljuje Hamiltonov operator H, a nje-
gova svojstvena vrijednost E ima znacenje ukupne energije sustava. Svojstvena funkcija
1
Sjetimo se da p
0
nema nula u intervalu [a, b], pa smije biti u nazivniku.
(r) se naziva valna funkcija. Jednodimenzijska verzija Schrodingerove jednadzbe je
2
2m
d
2
(x)
dx
2
+ E
p
(x) (x) = E (x),
p

2
2m
, q = E
p
(x).
Ovisno o simetriji problema, Schrodingerova jednadzba se obicno raspada na tri jednadzbe
u po jednoj koordinati (slicno kao sto smo to vidjeli u odjeljku 4.5.1).
Ponekad se jednadzba svojstvenih vrijednosti pojavljuje u nesto opcenitijem samoadjun-
giranom obliku
Lu(x) + w(x) u(x) = 0, (5.8)
ili, raspisano,
_
d
d x
_
p(x)
d u
d x
_
+ q(x)
_
u(x) + w(x) u(x) = 0,
gdje je konstanta svojstvena vrijednost, a funkcija w(x) se naziva tezina ili gustoca.
Uvijek je w(x) > 0 osim eventualno u izoliranim tockama u kojima je w(x) = 0. Uz dani
odabir parametra , funkcija u
koja zadovoljava (5.8) i nametnute rubne uvjete se

naziva svojstvena funkcija pridruzene svojstvene vrijednosti . Sama konstanta se
tada naziva svojstvena vrijednost. Moze se desiti da za proizvoljno odabranu vrijednost
, svojstvena funkcija uopce i ne postoji. Najcesce se dogada da zahtjev da svojstvena
funkcija postoji, ogranicava moguce vrijednosti na skup diskretnih vrijednosti (kao sto
je to npr. slucaj u Legendreovoj, Hermiteovoj ili

Cebisevljevoj jednadzbi). Upravo je ovo
mjesto gdje se vidi matemati
cko podrijetlo postupka kvantizacije u kvantnoj

mehanici.
O shvacanju kao Lagrangeovog mnozitelja, pogledati odjeljak 10.8 o varijacijskom
racunu.
Dodatna tezinska funkcija w(x) se pojavljuje katkada kao asimptotska valna funkcija
koja je zajednicki faktor svim rjesenjima parcijalnih diferencijalnih jednadzba tipa

Schrodingerove jednadzbe. Ako npr. u Schrodingerovoj jednadzbi potencijalna energija
iscezava za x , tada se
racuna pomocu hamiltonove funkcije u kojoj je stav-

ljeno E
p
= 0. Drugi moguci izvor tezinske funkcije je barijera od kutne kolicine gibanja
l(l +1)/x
2
u parcijalnoj diferencijalnoj jednadzbi (4.59), koja ima regularni singularitet i
dominira za x 0. U tom slucaju osnovne jednadzbe kao sto su (4.24) ili (4.26), poka-
zuju da valna funkcija ima x
l
kao zajednicki faktor. Buduci da valne funkcije u matricne
elemente i relacije ortogonalnosti ulaze po dva puta, tezinske funkcije u tablici ?? potjecu
od tih zajednickih faktora u obje radijalne funkcije.
Zadatak: 5.1 Legendreova jednadzba:
U Legendreovoj jednadzbi
(1 x
2
) y

2xy
+ l(l + 1) y = 0.
ZBE 159
Tablica 5.1: Svojstvene vrijednosti i tezinske funkcije nekih diferencijalnih jednadzba
jednadzba p(x) q(x) w(x)
Legendreova 1 x
2
0 l (l + 1) 1
pomaknuta Legendreova x(1 x) 0 l (l + 1) 1
pridruzena Legendreova 1 x
2
m
2
/(1 x
2
) l (l + 1) 1
Cebisevljeva 1
1 x
2
0 n
2
1/
1 x
2
pomaknuta

Cebisevljeva 1
x(1 x) 0 n
2
1/
x(1 x)
Cebisevljeva 2
(1 x
2
)
3
0 n(n + 2) 1/
1 x
2
Ultrasfericna (Gegenbauerova) (1 x
2
)
+1/2
0 n(n + 2) (1 x
2
)
1/2
Besselova x n
2
/x
2
a
2
x
Laguerreova x e
x
0 e
x
pridruzena Laguerreova x
k+1
e
x
0 k x
k
e
x
Hermiteova e
x
2
0 2 e
x
2
Slobodni harmonijski oscilator 1 0 n
2
1
prepoznajte funkcije p
j
, tezinsku funkciju i svojstvenu vrijednost.
R: U terminima jednadzbe (5.6) je
p
0
p = 1 x
2
,
p
1
= p
0
= 2x,
p
2
q = 0,
w = 1,
= l(l + 1).
U odjeljku ... je pokazano da rjesenja za y divergiraju osim ako je l prirodan
broj. U ovom primjeru taj uvjet uvodi kvantizaciju: velicina l je kvantizirana.
Zadatak: 5.2 Deuterij:
dovrsiti
R: U ter .. ntizirana.
Rubni uvjeti:
Uvodeci pojam svojstvene funkcije, spomenuto je da ona mora osim jednadzbe, zadovo-
ljavati i odredene rubne uvjete. Ovdje cemo vremensku varijablu tretirati ravnopravno
s prostornim varijablama, pa cemo pod rubnim uvjetima smatrati i one uvjete koje smo
ranije zvali pocetnim uvjetima.
Poznato je da je u klasicnoj mehanici, gibanje odredeno diferencijalnom jednadzbom
gibanja (drugi Newtenov aksiom) i pocetnim polozajem r
0
i pocetnom brzinom vv
0
m
d
2
r(t)
d t
2
=

F(r, t), r(t = 0) = r
0
,
dr(t)
d t
t=0
= v
0
.
U sadasnjim terminima, to znaci da je poznata vrijednost funkcije na rubu (dva su ruba:
u x = a i x = b)
u(a), u(b),
sto je ekvivalent rubnog uvjeta r(t = 0) u jednadzbi gibanja, i da je poznata vrijednost
derivacije funkcije na rubu
d u(x)
d x
x=a
,
d u(x)
d x
x=b
,
sto je ekvivalent rubnog uvjeta

r(0). Drugim rjecima, u jednadzbi gibanja su zadani
Cauchyjevi rubni uvjeti.
Kod rjesavanja jednodimenzijskih problema u ovom odjeljku rubni uvjeti se zadaju tako da
se zadaje vrijednost funkcije na oba ruba dozvoljenog intervala [a, b] u kojemu varijabla
poprima svoje vrijednosti.
Obicno oblik diferencijalne jednadzbe ili rubni uvjeti na rjesenje garantiraju da na rubo-
vima intervala [a, b] vrijedi
p(x) v
(x)
d u(x)
d x
x=a
= 0, (5.9)
p(x) v
(x)
d u(x)
d x
x=b
= 0,
gdje su u i v oba rjesenja razmatrane diferencijalne jednadzbe drugog reda. Moguce je
raditi i s manje restriktivnim rubnim uvjetima oblika
p(x) v
(x)
d u(x)
d x
x=a
= p(x) v
(x)
d u(x)
d x
x=b
(5.10)
gdje su u i v rjesenja razmatrane diferencijalne jednadzbe, koja odgovaraju istim ili
razlicitim svojstvenim vrijednostima.
Zadatak: 5.3 Odabir intervala integracije [a, b]:
Za diferencijalnu jednadzbu
d
2
y
d x
2
+ n
2
y = 0
za proizvoljni cijeli broj n, odredite interval integracije.
ZBE 161
R: Rjesenja gornje jednadzbe tj, svojstvene funkcije su trigonometrijske
funkcije
u
n
= cos nx,
v
m
= sin mx,
za razlicite svojstvene vrijednosti n i m. Rubni uvjet (5.10) vodi na
nsin mx sin nx|
a
= nsin mx sin nx|
b
,
ili, zamjenom u i v
mcos mx cos nx|
a
= mcos mx cos nx|
b
.
Za cjelobrojne svojstvene vrijednosti n i m, svojstvene funkcije su periodicne
s periodom 2, pa su gornji uvjeti zadovoljeni ako je a = x
0
i b = x
0
+ 2 za
svaki x
0
. Obicno se uzima x
0
= 0 ili x
0
= , sto vodi na intervale [0, 2] ili
[, ].
Od ovog mjesta pa nadalje, podrazumjevat ce se da je interval [a, b] uvijek odabran tako
da su zadovoljeni uvjeti (5.10). Granice intervala za nekoliko najcescih diferencijalnih
jednadzba su dane u tablici ??.
Tablica 5.2: Interval vrijednosti x nekih diferencijalnih jednadzba
jednadzba a b
Legendreova 1 1
pomaknuta Legendreova 0 1
pridruzena Legendreova 1 1
Cebisevljeva 1 1 1
pomaknuta

Cebisevljeva 1 0 1
Cebisevljeva 2 1 1
Laguerreova 0
pridruzena Laguerreova 0
Hermiteova
Slobodni harmonijski oscilator 0 2

Hermitski operatori u kvantnoj mehanici:
Dokazimo jedno vazno svojstvo samoadjungiranih diferencijalnih operatora (5.8) i rjesenja
u i v koja zadovoljavaju rubne uvjete (5.10). Integracijom v
Lu, dobiva se
Lu =
_
p u
+ q u,
b
a
v
Lu d x =
b
a
v
_
p u
d x +
b
a
v
q u d x.
Parcijalna integracija prvog clana desne strane daje
b
a
v
(p u
d x = v
p u
b
a
b
a
v

p u
d x.
Prema rubnim uvjetima (5.10), prvi clan desne strane iscezava, a parcijalna integracija
drugog clana daje
b
a
v

p u
d x = v

p u
b
a
+
b
a
u (p v

)
d x.
Ponovo, primjenom rubnog uvjeta (5.10), prvi clan desne strane iscezava. Poslije obje
gornje parcijalne integracije, polazna jednadzba sada glasi ovako
b
a
v
Lu d x =
b
a
u (p v

)
d x +
b
a
uq v
d x =
b
a
u Lv
d x,
tj. dosli smo do jednakosti
b
a
v
Lu d x =
b
a
u Lv
d x. (5.11)
Za operator s gornjim svojstvom se kaze da je hermitski operator u odnosu na funkcije
u i v. Primjetimo da je svojstvo hermiticnosti posljedica samoadjungiranosti i rubnih
uvjeta (5.10).
Gornje se izlaganje odnosi na klasicne diferencijalne operatore drugog reda, ali se ono lako
moze poopciti i na kvantnomehanicke operatore koji ne moraju biti niti drugog reda niti
realni. Tako je npr. kvantnomehanicki operator kolicine gibanja u smjeru osi x
p
x
=

x
hermitski operator. Za valne funkcije se pretpostavlja da zadovoljavaju prikladne rubne
uvjete: dovoljno brzo iscezavaju u beskonacnosti, periodicne su u kristalnoj resetki ili sto
slicno. Kvantnomehanicki operator L se zove hermitski ako vrijedi
1
(L
2
) d
3
r =

2
(L
1
)
d
3
r. (5.12)
Kvantnomehanicki adjungirani operator A
operatora A je onaj koji zadovoljava jed-

5.2. HERMITSKI OPERATORI 163
nadzbu
1
(A

2
) d
3
r

2
(A
1
)
d
3
r.
Iz gornje se denicije vidi da ako je A samoadjungiran A
= A, tada je on i hermitski
(ako jos i valne funkcije zadovoljavaju spomenute rubne uvjete).
Kvantnomehanicka srednja vrijednost operatora L se denira kao
L =
L d
3
r (5.13)
Primjetimo da je u gornjoj jednadzbi
1
=
2
= . U kvantnomehanickoj interpretaciji
L predstavlja rezultat mjerenja opservable L, kada se mjereni sustav nalazi u stanju
opsanom valnom funkcijom . Ako je L hermitski operator, lako se vidi da je rezultat
mjerenja L realna velicina (kao sto i mora biti): uzmimo kompleksno konjugirani izraz
od (5.13)
L
=
_

L d
3
r
_
d
3
r =
(L )
d
3
r.
No, kako je L hermitski operator, to je zbog (5.12)
L
(L )
d
3
r =
L d
3
r = L
i L je realno.
Primjetimo samo da u gornjim izvodima i denicijama nije zahtjevano da je svoj-
stvena funkcija L.
5.2 Hermitski operatori
Hermitski li samoadjungirani operatori, zajedno s prikladnim rubnim uvjetima na valne
funkcije, imaju tri svojstva koja su od vrlo velike vaznosti u zici, kako klasicnoj tako i
kvantnoj:
(1) svojstvene vrijednosti hermitskih operatora su realne;
(2) svojstvene funkcije hermitskih operatora su ortogonalne;
(3) svojstvene funkcije hermitskih operatora cine potpun skup
2
.
Realne svojstvene vrijednosti:
Dokazimo prvo od gornjih svojstava. Neka jednadzba svojstvenih vrijednosti glasi
L u
i
+
i
w u
i
= 0, (5.14)
gdje je u
i
svojstvena funkcija pridruzena svojstvenoj vrijednosti
i
. Pretpostavimo da
2
Ovo svojstvo nije univerzalno: vrijedi za linearne diferencijalne operatore drugog reda u samoadjungiranom obliku.
postoje i
j
i u
j
takve da vrijedi
L u
j
+
j
w u
j
= 0.
Kompleksnim konjugiranjem gornje jednadzbe dobiva se
L
j
+
j
w u
j
= 0. (5.15)
Tezinska funkcija w(x) je realna. Pomnozimo (5.14) sa u
j
, a (5.15) sa u
i
i oduzmimo ih
u
j
L u
i
u
i
L
j
= (
j

i
) w u
i
u
j
.
Printegrirajmo gornju jednadzbu po cijelom intervalu [a, b]
b
a
u
j
L u
i
d x
b
a
u
i
_
L u
j
_
d x = (
j

i
)
b
a
w u
i
u
j
d x.
Zbog svojstva (5.12) hermiticnosti operatora L, lijeva strana gornje jednadzbe je jednaka
nuli, pa je
(
j

i
)
b
a
w u
i
u
j
d x = 0. (5.16)
Ako je i = j, tada integral ne moze
3
iscezavati: |u
i
|
2
> 0, a i tezinska funkcija w(x) > 0
osim eventualno u izoliranim tockama. Zakljucak je da je tada
i
=
i
,
tj. svojstvena vrijednost je realna. Buduci da
i
moze predstavljati bilo koju svojstvenu
vrijednost, ovime je dokazano prvo od svojstava s pocetka odjeljka. Ovo je egzaktni ana-
log odgovarajuceg svojstva svojstvenih vrijednosti realnih simetricnih (i time hermitskih)
matrica.
Realnost svojstvenih vrijednosti hermitskih operatora je od temeljne vaznosti u kvantnoj
mehanici. U kvantnoj mehanici svojstvene vrijednosti odgovaraju mjerenim velicinama
kao sto su energija, moment kolicine gibanja ili sto slicno. S teorijom formuliranom
u terminima hermitskih operatora, mozemo biti sigurni da ce teorija predvidati realne
brojeve kao rezultate mjerenja. U nastavku (odjeljak ...) ce se pokazati da skup realnih
svojstvenih vrijednosti ima donju granicu (najmanju vrijednost).
Ortogonalnost svojstvenih funkcija:
Ako je u relaciji (5.16) i = j uz
i
=
j
, tada mora biti
b
a
w(x) u
i
(x) u
j
(x) d x = 0. (5.17)
Gornji se izraz naziva uvjet ortogonalnosti (ili okomitosti) funkcija u
i
i v
j
u odnosu
na tezinsku funkciju w na intervalu [a, b]. Taj je izraz analogan iscezavanju skalarnog
umnoska dva medusobno okomita vektora u linearnoj algebri.
Gornji izraz jos ne opisuje slucaj kada je
i
=
j
, a u
i
= v
j
, tj. kada vise razlicitih
svojstvenih funkcija ima istu svojstvenu vrijednost. Takav se slucaj naziva degeneracija
i obradit cemo ga nakon nekoliko primjera.
3
Trivijalni slucaj u
i
= 0 se odbacuje.
Pojam okomitosti funkcija, sadrzan u relaciji (5.17), mozemo lakse prihvatiti, ako se
sjetimo pojma okomitosti dva obicna vektora u i v: dva su vektora okomita, ako je njihov
skalarni umnozak jednak nuli
u v =
n
v
n
u
n
= 0.
Ako sada izvedemo prijelaz sa diskretnog indeksa n na kontinuiranu varijablu x i sa
zbrajanja na integraciju
n x,
d x,
u
n
, v
n
u(x), v(x),
tada gornja relacija okomitosti dva vektora u = (u
1
, u
2
, ) i v = (v
1
, v
2
, ) prelazi u
relaciju okomitosti dvije funkcije u(x) i v(x)
u(x) v(x) d x = 0.
Okomitost funkcija je malo opcenitije denirana i uvodenjem tezinske funkcije w(x), tako
da najopcenitija denicija okomitosti funkcija glasi
w(x) u(x) v(x) d x = 0,

a to je upravo izraz oblika
4
(5.17).
Zadatak: 5.4 Koje rubne uvjete mora zadovoljavati linearni operator ... dovrsiti
R: dovrsiti
Zadatak: 5.5 Ortogonalnost Fourierovog reda:
Treba pokazati ortogonalnost svojstvenih funkcija iz zadataka 5.3. Jednadzba
d
2
y
d x
2
+ n
2
y = 0.
moze opisivati kvantnomehanicku cesticu u kutiji ili pak napetu zicu koja titra.
R: Ovo je primjer dvostruko degenerirane svojstvene vrijednosti jer ista
svojstvena vrijednost n ima dvije razlicite svojstvene funkcije: to su sin nx i
4
Primjetimo da indeksi i i j koji se pojavljuju u (5.17) oznacavaju o kojoj svojstvenoj vrijednosti hermitskog operatora
L se radi.
cos nx. Za realni i cjelobrojni n integrali ortogonalnosti glase
(a)
x
0
+2
x
0
sin mx sin nx d x = C
n

n,m
,
(b)
x
0
+2
x
0
cos mx cos nx d x = D
n

n,m
,
(c)
x
0
+2
x
0
sin mx cos nx d x = 0.
Lako je vidjeti da su za n = m, jednadzbe (a) i (b), zbog (5.17), jednaki nuli,
jer su tada to svojstvene funkcije pridruzene razlicitim svojstvenim vrijednos-
tima. Izravnim racunom se vidi da je (c) uvijek nula za sve cjelobrojne n i m.
Konstante C
n
i D
n
se dobivaju izravnim racunom integrala
C
n
=
_
_
_
, n = 0,
0, n = 0 ,
,
D
n
=
_
_
_
, n = 0,
2 , n = 0 ,
.
Ova ortogonalnost trigonometrijskih funkcija je osnov za razvoj funkcije u
Fourierov red (odjeljak 7).
Zadatak: 5.6 Razvoj kvadratnog vala po ortogonalnim funkcijama:
Ovaj primjer ilustrira svojstvo potpunosti skupa svojstvenih funkcija. Potpun
skup funkcija ima svojstvo da se sve funkcije iz odredene klase funkcija (npr.
po dijelovima kontinuirane funkcije) s proizvoljnim stupnjem tocnosti mogu
napisati u obliku reda svojstvenih funkcija.
Za primjer se promatra kvadratni val
f(x) =
_
_
_
h
2
, 0 < x < ,
h
2
, < x < 0 ,
.
Odabrana funkcija se moze razviti u red po raznim skupovima svojstvenih funk-
cija: Legendreovim, Hermiteovim,

Cebisevljevim itd. Za ilustraciju samog pos-
tupka razvoja u red, odabrat cemo svojstvene funkcije sin nx i cos nx iz zadatka
5.5.
R: Uobicajeno je red funkcije napisati u obliku
f(x) =
a
0
2
+
n=1
(a
n
cos nx + b
n
sin nx)
Zadatak je odrediti nepoznate koecijente razvoja a
n
i b
n
. Pomocu integrala
Slika 5.1: Kvadratni val.
iz zadataka 5.5, lako se vidi da su koecijenti razvoja dani sa
a
n
=
1
f(t) cos nt d t,
b
n
=
1
f(t) sin nt d t, n = 0, 1, 2,
Uvrstavanjem izraza za f i integriranjem, dobiva se da je
a
n
= 0
za sve n. Zapravo, ovo smo znali i prije same integracije: f je neparna funkcija,
pa ne moze biti razvijena u red po parnim funkcijama kao sto je kosinus. Za
koecijente b
n
se dobije
b
n
=
h
n
(1 cos n) =
_
_
_
0, n paran,
2 h
n
, n neparan ,
Time se za razvoj f u red (kasnije, u odjeljku 7 cemo vidjeti da je to Fourierov
red) konacno dobiva
f(x) =
2 h
n=0
sin (2n + 1)x
2n + 1
.
Degeneracija:
Vratimo se konceptu degeneracije: ako opcenito N razlicitih svojstvenih funkcija odgovara
istoj svojstvenoj vrijednosti, kaze se da je svojstvena vrijednost N-struko degenerirana.
Posebno jednostavna ilustracija dvostruke degeneracije je dana u primjeru harmonijskog
oscilatora, zadatak 5.5, gdje svaka svojstvena vrijednost n ima dvije svojstvene funkcije
sin nx i cos nx (kao i sve moguce njihove linearne kombinacije)
Nesto je slozeniji primjer vodikovog atoma (u nerelativistickoj aproksimaciji u kojoj se
zanemaruje spin). Rjesavanjem Schrodingerove jednadzbe dobiva se energija elektrona
E
n,l,m
kao svojstvena vrijednost. Energija ima tri indeksa (kvantna broja) koja odreduju
pripadnu svojstvenu valnu funkciju
n,l,m
(r, , ). Za danu vrijednost kvantnog broja n
je 0 l n 1 i l m l. No, energija vodikovog atoma ne ovisi niti o l niti o
m, pa svakoj energiji odgovara n
2
valnih funkcija (ili 2n
2
ako racunamo i spin), tj. svaka
energija je n
2
puta degenerirana.
U atomima s vise od jednog elektrona, potencijalna energija vise nije jednostavno dana sa
r
1
, vec postoji i medudjelovanje s ostalim elektronima. To rezultira energijom koja osim o
n ovisi i o l, tako da se sada degeneracija smanjuje na 2l+1. Ukoliko se ovaj viseelektronski
atom postavi u magnetsko polje, ono ce uvesti ovisnost energije i o kvantnom broju m
(Zeemanov ucinak) i tako u cjelosti ponistiti degeneraciju energije: svakoj vrijednosti
energije odgovarat ce (samo) jedna svojstvena valna funkcija.
Degeneracija svojstvenih vrijednosti je usko povezana sa simetrijskim svojstvima sustava
koja se vrlo prikladno tretiraju u okviru teorije grupa.
5.3 Linearno nezavisan skup funkcija
Pojam linearne nezavisnosti dva rjesenja diferencijalne jednadzbe drugog reda, uveden u
odjeljku 4.3, moze se poopciti na pojam linearne nezavisnosti bilo kojeg skupa derivabil-
nih funkcija.
Zadan je skup od N funkcija
n
. Ovaj je skup funkcija linearno zavisan, ako postoji
relacija oblika
N
n=1
n
= 0, (5.18)
u kojoj nisu svi koecijenti
n
jednaki nuli (ima ih koji su razliciti od nule). S druge
strane, ako su u gornjoj relaciji svi koecijenti
n
jednaki nuli, kaze se da je skup funkcija
n
linearno nezavisan.
O linearnoj nezavisnosti funkcija je zgodno razmisljati na slican nacin na koji razmisljamo
o linearnoj nezavisnoti vektora. Npr. neka su u trodimenzijskom prostoru zadana tri
vektora

A,

B i

C , takvi da je

A

B

C = 0. Tada je relacija
a

A + b

B + c

C = 0,
istinita samo ako je a = b = c = 0 i vektori su linearno nezavisni. Kao sto je poznato
svaki drugi vektor

D se moze napisati kao njihova linearna kombinacija
D = a

A + b

B + c

C
D a

A b

B c

C = 0,
dakle, kada su vektori linearno zavisni, postoji relacija oblika (5.18) sa koecijentima
razlicitim od nule. Kaze se da tri nekomplanarna vektora razapinju trodimenzijski prostor.
Ako je skup vektora ili funkcija medusobno ortogonalan, oni su odmah i linearno nezavisni,
sto se lako vidi preko skalarnog umnoska za vektore ili preko odgovarajuceg integrala za
funkcije (odjeljak 5.2).
Pretpostavimo da su funkcije
n
derivabilne. Tada se, N 1-om derivacijom (5.18)
5.3. LINEARNO NEZAVISAN SKUP FUNKCIJA 169
dobiva linearni sustav diferencijalnih jednadzba
N
n=1
n
= 0,
N
n=1
n
= 0,
N
n=1

n
= 0,
.
.
.
N
n=1
(N1)
n
= 0.
To je N N sustav jednadzba za nepoznate koecijente
n
koji se u matricnom obliku
zapisuje kao
_
1

2

N
N
.
.
.
.
.
.
.
.
.
(N1)
1

(N1)
2

(N1)
N
_
_
_
2
.
.
.
N
_
_
= 0.
Kao sto je poznato, rjesenje
n
= 0 postoji, ako determinanta gornjeg sustava iscezava
W =
1

2

N
N
.
.
.
.
.
.
.
.
.
(N1)
1

(N1)
2

(N1)
N
= 0.
Ova se determinanta naziva determinanta Wronskog ili vronskijan. Prema tome
- ako je vronskijan razli
cit od nule, jedino rjesenje gornjeg sustava je ono u kojemu su

svi
n
= 0, sto znaci da je skup funkcija
n
linearno nezavisan;
- ako je vronskijan jednak nuli za neke izolirane vrijednosti argumenta x to jos uvijek
ne znaci nuzno da su funkcije linearno zavisne (osim ako je N = 2); ako je pak vronskijan
jednak nuli u cijelom intervalu argumenta x, tada su i funkcije linearno zavisne u cijelom
tom intervalu.
Zadatak: 5.7 Provjerite jesu li rjesenja jednadzbe slobodnog harmonijskog oscilatora,
1
= sin x i
2
= cos x linearno (ne)zavisna
R: Izracunajmo vronskijan
sin x cos x
cos x sin x
= = 0,
sto znaci da su
1
i
2
linearno nezavisna rjesenja za sve vrijednosti x. Za ove
dvije funkcije je poznato da su povezane,
sin x =
1 cos
2
x
ali ta veza ocito nije linearna.
Zadatak: 5.8 Rjesenjima difuzijske jednadzbe su ,
1
= e
x
i
2
= e
x
, dodajemo jos
i trece rjesenje
3
= cosh x. Zadatak je ispitati linearnu (ne)zavisnost ovog
skupa rjesenja.
e
x
e
x
cosh x
e
x
e
x
sinh x
e
x
e
x
cosh x
= 0,
za sve vrijednosti x, pa su rjesenja linearno zavisna. Neovisno o ovoj analizi,
citateljima je poznata relacija
e
x
+ e
x
2 cosh x = 0,
koja upravo jeste denicija linearne zavisnosti.
Zadatak: 5.9 Pokazite da je skup potencija,
n
= x
n
linearno nezavisan skup.
W =
1 x x
2
x
3
x
4
x
5
x
6

0 1 2x 3x
2
4x
3
5x
4
6x
5

0 0 2 3 2x 4 3x
2
5 4x
3
6 5x
4

0 0 0 3 2 4 3 2x 5 4 3x
2
6 5 4x
3

.
.
.
= 0 ! 1 ! 2 ! 3 ! 4 ! = 0
za sve vrijednosti x, pa su rjesenja linearno nezavisna.
5.4 Gram-Schmidtov postupak ortogonalizacije
Gram-Schmidtova ortogonalizacija je postupak kojim se od neortogonalnog skupa linearno
nezavisnih funkcija, konstruira ortogonalni skup na proizvoljnom intervalu i za proizvoljnu
tezinsku funkciju. U jeziku linearne algebre, ovaj je postupak ekvivalentan matricnoj
probrazbi koja povezuje ortogonalni s neortogonalnim skupom baznih vektora. Same
funkcije mogu biti realne ili kompleksne. Radi jednostavnosti, ovdje ce se raditi samo s
realnim funkcijama.
5.4. GRAM-SCHMIDTOV POSTUPAK ORTOGONALIZACIJE 171
Prije same ortogonalizacije, denirajmo postupak normiranja. Neka je
b
a
2
i
(x) w(x) d x = N
2
i
,
gdje je N
2
i
neki broj. Normiranje je postupak kojim se postize da je gornji integral jednak
jedinici, a ne N
2
i
. Buduci da je diferencijalna jednadzba (5.14) linearna i homogena, to
se ona nece promjeniti ako funkciju pomnozimo nekom konstantom. Odaberimo da je
ta konstanta upravo 1/N
i
. Nazovemo li, radi jednostavnosti, tako pomnozenu funkciju
ponovo
i
,
i

i
N
i
,
postigli smo da je
b
a
2
i
(x) w(x) d x = 1.
Za funkcije koje zadovoljavaju gornji uvjet se kaze da su normirane. Za skup funkcija
i
koje zadovoljavaju uvjet da je
b
a
i
(x)
j
(x) w(x) d x =
i,j
(5.19)
kaze se da je ortonormiran skup.
Promatrat cemo tri skupa funkcija:
(1) svojstvene funkcije iz pocetnog linearno nezavisnog skupa (neortogonalane i nenormi-
rane) ce se oznacavati s
u
n
(x), n = 0, 1, 2, .
Neke od tih funkcija mogu pripadati degeneriranoj svojstvenoj vrijednosti;
(2) orotgonaliziran (ali ne i normiran) skup funkcija ce se oznacavati s
n
(x), n = 0, 1, 2, .
(3) orotgonaliziran i normiran (tj. ortonormiran) skup funkcija ce se oznacavati s
n
(x), n = 0, 1, 2, .
Evo u cemu se sastoji Gram-Schmidtov postupak: n-ta funkcija
n
(x) je jednaka u
n
(x)
plus nepoznata linearna kombinacija prethodnih ortonormiranih funkcija
n
n
(x) = u
n
(x) + a
n,0

0
(x) + + a
n,n1

n1
(x),
prisustvo nove u
n
(x) cini da su sve funkcije koje se pojavljuju u gornjem zbroju medusobno
linearno nezavisne; zahtjev da
n
(x) bude ortogonalna na sve prethodne
n
b
a
n
(x)
0
(x) d x = 0,
b
a
n
(x)
1
(x) d x = 0,
.
.
.
b
a
n
(x)
n1
(x) d x = 0,
vodi na niz jednadzba iz kojih se odreduju nepoznati koecijenti a
n,j
; ovako odredena
n
(x) se zatim normira na jedinicu i nazove se
n
(x); nakon ovog se svi gornji koraci
ponavljaju, kako bi se dobila funkcija
n+1
(x), koja se zatim normira da bi se dobila
n+1
(x), itd.
Zapocnimo s n = 0
0
(x) = u
0
(x)
Ovdje nema prethodnih
n
, pa nam jos preostaje samo normiranje
0
(x) =

0
(x)
b
a

2
0
(x) w(x) d x
i dobili smo normiranu
0
(x).
Neka je sada n = 1,
1
(x) = u
1
(x) + a
1,0

0
(x),
gdje ce se nepoznati koecijent a
1,0
odrediti iz zahtjeva ortogonalnosti
1
(x) i
0
(x)
0 =
b
a
1
(x)
0
(x) w(x) d x
0 =
b
a
u
1
(x)
0
(x) w(x) d x + a
1,0
b
a
0
(x)
2
w(x) d x.
Zbog normiranosti funkcije
0
, posljednji je integral jednak jedinici i time je odreden
koecijent a
1,0
a
1,0
=
b
a
u
1
(x)
0
(x) w(x) d x.
Sada je poznata cijela funkcija
1
(x). Slijedeci je korak normiranje
1
(x) koje daje
1
(x)
1
(x) =

1
(x)
b
a

2
1
(x) w(x) d x
.
Sada znamo
0
(x) i
1
(x).
Pogledajmo jos i slucaj n = 2,
2
(x) = u
2
(x) + a
2,0

0
(x) + a
2,1

1
(x).
Sada treba odrediti dva nepoznata koecijenta a
2,0
i a
2,1
iz zahtjeva da
2
(x) bude orto-
gonalna na
0
(x) i
1
(x)
b
a
2
(x)
0
(x) w(x) d x = 0,
b
a
2
(x)
1
(x) w(x) d x = 0. (5.20)
Prvi od gornjih uvjeta vodi na
b
a
u
2
(x)
0
(x) w(x) d x + a
2,0
b
a
0
(x)
0
(x) w(x) d x + a
2,1
b
a
1
(x)
0
(x) w(x) d x = 0.
Ortonormiranost funkcija
j
(x) cini da je drugi integral jednak jedinici, a treci je jednak
nuli, pa je
a
2,0
=
b
a
u
2
(x)
0
(x) w(x) d x.
drugi uvjet iz (5.20) vodi na
b
a
u
2
(x)
1
(x) w(x) d x + a
2,0
b
a
0
(x)
1
(x) w(x) d x + a
2,1
b
a
1
(x)
1
(x) w(x) d x = 0.
Sada je, zbog ortonormiranosti funkcija
j
(x) drugi integral jednak nuli, a treci je jednak
jedinici, pa je
a
2,1
=
b
a
u
2
(x)
1
(x) w(x) d x.
Uz poznate a
2,0
i a
2,i
, normiranjem se dobiva
2
(x) =

2
(x)
b
a

2
2
(x) w(x) d x
.
Iz opisanog postupka je lako zakljuciti da ce opcenito biti
n
(x) = u
n
(x) + a
n,0

0
(x) + + a
n,n1

n1
(x),
koecijenti su
a
n,j
=
b
a
u
n
(x)
j
(x) w(x) d x, j = 0, , n 1,
i, na kraju, normiranje na jedinicu
n
(x) =

n
(x)
b
a

2
n
(x) w(x) d x
.
Veza s linearnom algebrom:
Primjetimo da je Gram-Schmidtov postupak nacin da se dobije jedan od bezbroj mogucih
ortogonalnih skupova funkcija na danom intervalu [a, b] i za danu funkciju gustoce w.
Pojasnimo to na analogiji s obicnim vektorima u ravnini (x, y). Neka su

A i

B dva ne-
paralelna vektora u ravnini (x, y). Normiranjem

A dobivamo vektor

A. Sada napravimo
linearnu kombinaciju

B

=

B + a

A i zahtjevamo da ona bude okomita na

A
B

A = 0 =

B

A + a

A

A
iz cega dobijemo koecijent
a =
B

A.
Ako sada jos i normiramo vektor

B

na jedinicu,
B =
B

B

,
dobit cemo

A i

B: dva jedinicna medusobno okomita vektora u ravnini (x, y). No, i
poznati par ( x , y ) su takoder dva jedinicna medusobno okomita vektora u ravnini (x, y).
I svaki zakret ( x, y ) za proizvoljni kut daje dva nova medusobno okomita vektora u
ravnini(x, y). Tako smo se na ovom jednostavnom dvodimenzijskom vektorskom primjeru
uvjerili da postoji beskonacno mnogo mogucih odabira baza. Slicna se razmisljanja mogu
protegnuti i sa vektorskih prostora na prostore funkcija.
Zadatak: 5.10 Gram-Schmidtov postupak i Legendreovi polinomi:
Krenuvsi od linearno nezavisnog skupa funkcija x
n
za n = 0, 1, 2, , na in-
tervalu [1, 1] s tezinskom funkcijom w = 1, Gram-Schmidtovim postupkom
konstruirajte skup ortogonalnih funkcija i prepoznajte u njemu Legendreove po-
linome.
R: U nasoj notaciji je u
n
= x
n
, sto u nultom koraku daje
0
= u
0
= 1
0
=

0
1
1
d x
=
1
2
.
Zatim, za n = 1 slijedi
1
= x + a
1,0
1
2
,
gdje je
a
1,0
=
1
1
x
2
d x = 0
jer je podintegralna funkcija neparna. Normiranje
1
vodi na
1
=
3
2
x.
U drugom koraku je
2
= x
2
+ a
2,0
1
2
+ a
2,1
3
2
x,
pri cemu su koecijenti jednaki
a
2,0
=
1
1
x
2
2
d x =
2
3
,
a
2,1
=
1
1
3
2
x
3
d x = 0.
Time je
2
= x
2
1
3
,
ili, nakon normiranja na jedinicu
2
=
5
2
1
2
(3x
2
1).
U trecem koraku se dobiva
3
=
7
2
1
2
(5x
3
3x),
itd. u n-tom koraku se dobije
n
=
2n + 1
2
P
n
(x),
gdje P
n
(x) Legendreov polinom n-tog reda.
Ortogonalni polinomi:
Gornji primjer je naveden s ciljem da se ilustrira Gram-Schmidtov postupak. S obzirom
da funkcije u
n
= x
n
nisu rjesenja Legendreove diferencijalne jednadzbe, cinjenica da
su rezultantne funkcije bili upravo Legendreovi polinomi je posljedica odabira intervala
[a, b] = [1, 1] i tezinske funkcije w = 1. Isti skup pocetnih funkcija u
n
= x
n
, ali s drugim
izborom intervala [a, b] i drugim izborom tezinske funkcije, dat ce za rezultat neke druge
ortogonalne polinome. Neki od njih su prikazani u tablici ??. Primjetimo da polinomi
Tablica 5.3: Ortogonalni polinomi generirani Gram-Schmidtovim postupkom s pocetnim skupom funkcija
u
n
= x
n
za n = 0, 1, 2, .
polinom interval w(x) normiranje
Legendreov 1 x 1 1
1
1
[P
n
(x)]
2
d x =
2
2n+1
pomaknuti Legendreov 0 x 1 1
1
0
[P

n
(x)]
2
d x =
1
2n+1
Cebisevljev 1 1 x 1 (1 x
2
)
1/2

1
1
[T
n
(x)]
2
(1 x
2
)
1/2
d x =
_
/2, n = 0,
, n = 0 ,
pomaknuti

Cebisevljev 1 0 x 1 [x(1 x)]
1/2

1
0
[T

n
(x)]
2
[x(1 x)]
1/2
d x =
_
/2, n > 0,
, n = 0 ,
Cebisevljev 2 1 x 1 (1 x
2
)
1/2

1
1
[U
n
(x)]
2
(1 x
2
)
1/2
d x = /2
Laguerreov 0 x < e
x

0
[L
n
(x)]
2
e
x
d x = 1
pridruzeni Laguerreov 0 x < x
k
e
x

0
_
L
k
n
(x)
2
x
k
e
x
d x =
(n+k) !
n!
Hermiteov < x < e
x
2

[H
n
(x)]
2
e
x
2
d x = 2
n
n!
nisu normirani na jedinicu, nego na neku konstantu koja se pokazala pogodna iz nekih
drugih razloga.
Nesto vise o tim polinomima kao rjesenjima odgovarajucih diferencijalnih jednadzba, biti
ce rijeci u odjeljku 6.2.
5.4.1 Potpunost skupa svojstvenih funkcija
Vratimo se sada trecem svojstvu hermitskih operatora, pobrojanih na pocetku ovog
odjeljka, a to je potpunost skupa svojstvenih funkcija. Neki skup funkcija
n
je pot-
pun ako se svaka dobra funkcija
5
funkcija f(x) moze aproksimirati redom tih funkcija
oblika
6
f(x) =
n=0
a
n

n
(x) (5.21)
do proizvoljnog stupnja tocnosti. Nesto preciznije bi bilo reci da je neki skup potpun
7
ako
slijedeci limes iscezava
lim
N
b
a
_
f(x)
N
n=0
a
n

n
(x)
_
2
w(x) d x = 0.
5
Tu se misli na funkcije koje su bar po dijelovima kontinuirane.
6
Sjetimo se da smo slican postupak vec proveli kada smo funkciju razvijali u red potencija f(x) =
n
a
n
x
n
, gdje su
funkcije po kojim smo radili razvoj bile obicne potencije.
7
Ponekad se koristi i termin zatvoren skup.
U usporedbi s vektorima iz linearne algebre, gornji izrazi jednostavno kazu da se svaki
proizvoljni vektor,

A, moze napisati kao linearna kombinacija vektora baze
A =
D
n=1
a
n
e
n
.
Umjesto proizvoljnog vektora

A, sada se pojavljuje proizvoljna funkcija f, a umjesto
baznih vektora, e
n
, sada se pojavljuju svojstvene funkcije
n
kojih ima beskonacno i
za koje se kaze da razapinju ovaj linearni beskonacnodimenzijski prostor. Uz skalarni
umnozak deniran relacijom (5.22), ovaj se prostor naziva Hilbertov prostor.
Koecijenti a
n
iz (5.21) se lako odreduju pomocu svojstva ortonormiranosti skupa funkcija
n
: pomnozimo (5.21) s
m
(x) w(x) i prointegrirajmo od a do b
b
a
m
(x) w(x) f(x) d x =
n=0
a
n
b
a
m
(x) w(x)
n
(x) d x
=
n=0
a
n

m,n
= a
m
.
Tako smo dobili izraz za racunanje koecijenata razvoja (5.21)
a
n
=
b
a
n
(x) f(x) w(x) d x. (5.22)
Diracova delta funkcija:
Primjenimo gornje izlaganje na jedan konkretan i osobito vazan primjer Diracove delta
funkcije. Osnovna svojstva Diracove delta funkcije su izlozena u odjeljku 6.1, a mi cemo
se ovdje posvetiti njezinom razvoju po svojstvenim funkcijama. Prema gornjem izlaganju,
za delta funkciju postoji razvoj oblika
(x t) =
n=0
a
n
(t)
n
(x),
gdje koecijenti razvoja ovise o varijabli t. Pomnozimo gornju jednadzbu s
m
(x) w(x) i
prointegrirajmo po cijelom intervalu
b
a
m
(x) w(x) (x t) d x =
n=0
a
n
(t)
b
a
m
(x)
n
(x) w(x) d x
m
(t) w(t) =
n=0
a
n
(t)
m,n
= a
m
(t).
Tako smo dobili da su koecijenti razvoja upravo svojstvene funkcije, ali u onoj drugoj
varijabli
(x t) =
n=0
n
(t)
n
(x) w(t) = (t x). (5.23)
U zapisu koji se koristi u matricnoj formulaciji kvantne mehanike, gornja bi relacija glasila
n=0
| n n | = 1.
5.4.2 Nejednakosti
Besselova nejednakost za vektore:
Ukoliko skup funkcija
n
nije potpun, npr. zato jer nismo uzeli u racun beskonacno, nego
samo konacno mnogo clanova skupa, vrijedi Besselova nejednakost.
Pogledajmo najprije jedan primjer s D dimenzijskim vektorom

A
A = a
1
e
1
+ a
2
e
2
+ + a
D
e
D
_
e
i
Vektori e
i
cine ortonormiranu bazu, e
i
e
j
=
i,j
, tako da je
a
i
=

A e
i
.
Uz ove uvjete vrijedi nejednakost
_
i
a
i
e
i
_
2
0.
Primjetimo da gornja granica u zbroju nije precizirana. Ako je gornja granica upravo D,
tada vrijedi jednakost iz gornjeg izraza, a ako je gornja granica manja od D, jasno je da
vrijedi nejednakost, jer je tada
i
a
i
e
i
manjeg iznosa od

A. Raspisimo gornji izraz
_
A a
1
e
1
a
2
e
2
a
3
e
3

_
2
0
_
A
2
+ a
2
1
+ a
2
2
+ a
2
3
+
2a
1

A e
1
2a
2

A e
2
2a
3

A e
3

2a
1
a
2
e
1
e
2
. .
=0
2a
1
a
3
e
1
e
3
. .
=0

2a
2
a
3
e
2
e
3
. .
=0
0.
_
A
2
+ a
2
1
+ a
2
2
+ a
2
3
+
2a
2
1
2a
2
2
2a
2
3
) 0
A
2
i
a
2
i
0.
Tako smo dosli i do Besselove nejednakosti za vektore
A
2
i
a
2
i
.
Besselova nejednakost za funkcije:
Sada na slican nacin postupamo i s razvojem proizvoljne funkcije po potpunom skupu
funkcija
b
a
_
f(x)
i
a
i
i
(x)
_
2
w(x) d x 0.
Raspisimo gornji izraz
b
a
f
2
(x) w(x) d x 2
i
a
i
b
a
f(x)
i
(x) w(x) d x +
b
a
_
i
a
i
i
(x)
_
2
w(x) d x 0.
Prema (5.22), drugi od gornjih integrala je jednak a
i
. Zbog ortonormiranosti skupa
j
(x),
treci od gornjih integrala je jednak
j
a
2
j
, sto sve zajedno vodi na
b
a
f
2
(x) w(x) d x 2
i
a
2
i
+
i
a
2
i
0.
tj, na Besselovu nejednakost za funkcije
b
a
f
2
(x) w(x) d x
i
a
2
i
.
Ponovo, jednakost vrijedi samo onda ako je skup funkcija
j
(x) potpun skup.
Schwarzova nejednakost za vektore:
U izvodu Schwarzove nejednakosti krece se od kvadratne jednadzbe
D
i=1
(a
i
x + b
i
)
2
=
D
i=1
a
2
i
(x + b
i
/a
i
)
2
= 0.
Koecijente a
i
i b
i
mozemo zamisliti kao komponente vektora a i
b u nekoj bazi. Ako je

omjer b
i
/a
i
= c, gdje je c konstanta neovisna o i, tada je x = c rjesenje gornje jednadzbe.
Ako b
i
/a
i
nije konstantno, tada ne mogu svi clanovi zbroja iscezavati za realni x. Prema
tome rjesenje mora biti kompleksno. Raspisom gornjeg izraza slijedi
x
2
D
i=1
a
2
i
+ 2x
D
i=1
a
i
b
i
+
D
i=1
b
2
i
= 0.
To je kvadratne jednadzba za x s dobro poznatim rjesenjem
x
=
2
D
i=1
a
i
b
i
4
_
D
i=1
a
i
b
i
_
2
4
D
i=1
a
2
i
D
j=1
b
2
j
2
D
i=1
a
2
i
.
Da bi rjesenje za x bilo kompleksno, mora vrijediti Schwarzova nejednakost
_
D
i=1
a
2
i
_ _
D
j=1
b
2
j
_
_
D
i=1
a
i
b
i
_
2
. (5.24)
Jednakost vrijedi kada je omjer b
i
/a
i
konstantan i tada je x realan. Uvrsti li se u gornji
izraz, b
i
= c a
i
, dobiva se
_
D
i=1
a
2
i
_
c
2
_
D
j=1
a
2
j
_
c
2
_
D
i=1
a
2
i
_
2
,
gdje ocito vrijedi jednakost.
Ako koecijente a
i
i b
i
shvacamo kao komponente vektora, tada se Schwarzova nejednakost
moze geometrijski interpretirati kao
a
2
b
2
(a
b )
2
= a
2
b
2
cos
2
(a ,
b ),
1 cos
2
(a ,
b ).
Za razliku od uobicajene predodzbe kutova u dvije ili tri dimenzije, gornja relacija iznosi
tvrdnju o kosinusu kuta u D-dimenzijskom prostoru.
Schwarzova nejednakost za funkcije:
Do Schwarzove nejednakosti za funkcije se dolazi ovako: neka je
(x) = f(x) + g(x)
kompleksna funkcija, neka je kompleksna konstanta. a f(x) i g(x) su proizvoljne kom-
pleksne integrabilne funkcije. Mnozenjem (x) s kompleksno konjugiranom
(x) i inte-
griranjem, dobiva se
b
a
(x) (x) d x =
b
a
f

(x) f(x) d x +
b
a
f

(x) g(x) d x (5.25)
+
b
a
f(x) g
(x) d x +
b
a
g
(x) g(x) d x 0.
Buduci da je
(x) (x) =
(x)
2
0,
to je i integral na lijevoj strani gornjeg izraza nenegativan (jednakost vrijedi samo ako
je (x) = 0). Primjetimo li da su i
medusobno linearno nezavisne (zadatak ...),

mozemo gornji izraz derivirati odvojeno po i po
. Izjednacavanje ove dvije derivacije

s nulom znaci naci vrijednosti i
koje cine integral (5.25) ekstremnim
b
a
(x)
2
d x = 0 =
b
a
f

(x) g(x) d x +
b
a
g(x)
2
d x,
b
a
(x)
2
d x = 0 =
b
a
f(x) g
(x) d x +
b
a
g(x)
2
d x.
Gornje su jednadzbe zadovoljene kada je
=
b
a
f(x) g
(x) d x
b
a
g(x)
2
d x
,
b
a
f

(x) g(x) d x
b
a
g(x)
2
d x
.
Uvrstavanjem ovih izraza za i
u (5.25) dobiva se ekstremna vrijednost integrala

(5.25)
b
a
|f(x)|
2
d x
b
a
f(x) g
(x) d x
b
a
|g(x)|
2
d x
b
a
f

(x) g(x) d x
b
a
f

(x) g(x) d x
b
a
|g(x)|
2
d x
b
a
f(x) g
(x) d x
+
b
a
f(x) g
(x) d x
b
a
|g(x)|
2
d x
b
a
f

(x) g(x) d x
$
$
$
$
$
$
$$
b
a
|g(x)|
2
d x
b
a
|g(x)|
2
d x 0
b
a
|f(x)|
2
d x
b
a
f

(x) g(x) d x
b
a
|g(x)|
2
d x
0
b
a
|f(x)|
2
d x
b
a
|g(x)|
2
d x
b
a
f

(x) g(x) d x
2
.
(5.26)
Gornji izraz jeste Schwarzova nejednakost za funkcije.
Zadatak: 5.11 Pokazite da su i
linearno nezavisne.
R: Ako su i
linearno nezavisne, tada u relaciji

A + B
= 0,
mora biti
A = B = 0.
Naka je
a + b.
Tada je
A + B
= 0
A(a + b) + B(a b) = 0,
a(A + B) + b(A B) = 0 + 0,
A + B = 0, A B = 0,
a gornje su realcije su zadovoljene samo za
A = B = 0.
Schwarzova nejednakost u kvantnoj mehanici:
U kvantnoj mehanici f(x) i g(x) mogu predstavljati stanja ili konguracije zickog sus-
tava. U tom slucaju Schwarzova nejednakost osigurava postojanje skalarnog (ili unu-
trasnjeg) umnoska
b
a
f

(x) g(x) d x. U nekim udzbenicima, Schwarzova nejednakost je
kljucni korak u izvodu Heisenbergovog nacela neodredenosti.
Takoder, u kvantnoj se mehanici koristi nesto jednostavnija notacija; tako se npr. vec
spomenuti skalarni umnozak oznacava kao
f | g
b
a
f

(x) g(x) d x.
U ovoj notaciji, Schwarzova nejednakost glasi
f | f g | g | f | g |
2
.
Zadatak: 5.12 Heisenbergove relacije neodredenosti:
dovrsiti
R: dovrsiti - Heisenberg.tex
Ako u (5.26) uvrstimo da je g normirana svojstvena funkcija
i
(x) (s tezinom w = 1), a
5.5. RAZVOJ GREENOVE FUNKCIJE PO SVOJSTVENIM FUNKCIJAMA 183
f je dano sa (5.21), dolazi se do
b
a
f

(x) g(x) d x
b
a
f

(x) f(x) d x
b
a
g(x)
g(x) d x
b
a
n=0
a
n
(x)
i
(x) d x
b
a
f

(x) f(x) d x
b
a
i
(x)
i
(x) d x
n=0
a
b
a
n
(x)
i
(x) d x
b
a
f

(x) f(x) d x 1
n=0
a
n

n,i
b
a
f

(x) f(x) d x
a
i
a
i

b
a
f

(x) f(x) d x.
Gornju cemo relaciju koristiti u odjeljku 6.1.
5.5 Razvoj Greenove funkcije po svojstvenim funkcijama
Primjer: 5.1 Zapocnimo ovaj odjeljak s jednim primjerom. Neka to bude nehomogena
Helmholtzova parcijalna diferencijalna jednadzba
2
(r) + k
2
(r) = (r).
Kao sto je denirano u odjeljku 4.5.4, Greenova funkcija pridruzena gornjoj nehomogenoj
diferencijalnoj jednadzbi, zadovoljava analognu jednadzbu s tockastim izvorom
2
G(r, r

) + k
2
G(r, r

) = (r r

).
Oznacimo s
n
svojstvene funkcije homogene Helmholtzove jednadzbe
n
(r) + k
2
n

n
(r) = 0, n = 0, 1, 2, ,
sa svojstvenim vrijednostima k
2
n
.
Svojstvene funkcije
n
cine potpun skup, pa se svaka, a time i Greenova, funkcija moze
razviti u red po svojstvenim funkcijama s proizvoljnom tocnoscu
G(r, r

) =
n=0
a
n
(r

)
n
(r).
Buduci da
n
ovise o varijabli r, to zakljucujemo da koecijenti razvoja a
n
moraju biti
funkcije od one druge varijable Greenove funkcije, koju smo oznacili s r

. Uvrstimo gornji
razvoj u jednadzbu Greenove funkcije
n=0
a
n
(r

)
n
(r) + k
2
n=0
a
n
(r

)
n
(r) = (r r

)
No, iz (5.23) znamo kako izgleda razvoj delta funkcije po svojstvenim funkcijama (radi
jednostavnosti, neka je tezinska funkcija w = 1), pa slijedi
n=0
a
n
(r

) k
2
n

n
(r) + k
2
n=0
a
n
(r

)
n
(r) =
n=0
n
(r

)
n
(r)
n=0
(k
2
k
2
n
) a
n
(r

)
n
(r) =
n=0
n
(r

)
n
(r)
Pomnozimo gornju jednadzbu s
m
(r) i prointegrirajmo ju od a do b, koristeci ortonor-
miranost svojstvenih funkcija
n=0
(k
2
k
2
n
) a
n
(r

)
b
a
m
(r)
n
(r) d
3
r =
n=0
n
(r

)
b
a
m
(r)
n
(r) d
3
r
n=0
(k
2
k
2
n
) a
n
(r

)
m,n
=
n=0
n
(r

)
m,n
(k
2
k
2
m
) a
m
(r

) =
m
(r

).
Tako dobivamo koecijente razvoja u obliku
a
n
(r

) =

n
(r

)
k
2
n
k
2
i cijelu Greenovu funkciju Helmholtzova diferencijalnog operatora
G(r, r

) =
n=0
a
n
(r

)
n
(r) =
n=0
n
(r)
n
(r

)
k
2
n
k
2
= G(r

, r).
Iz gornjeg je izraza vidljiva simetrija Greenove funkcije na zamjenu varijabli. Konacno,
kao sto je pokazano u (4.73), rjesenje (r) nehomogene jednadzbe je
(r) =
G(r, r

) (r

) d
3
r
n=0

n
(r

) (r

) d
3
r
k
2
n
k
2
. .
c
n
n
(r)
=
n=0
c
n

n
(r).
Na gornjem je primjeru pokazano kako se, pomocu Greenove funkcije,
rje
senje, (r), nehomogene jednad
zbe, mo
ze napisti kao razvoj u red po

svojstvenim funkcijama,
n
(r), rje
senjima homogene jednad
zbe.
5.6. GREENOVE FUNKCIJE U JEDNOJ DIMENZIJI 185
Ako se sa ovaj primjer sa Helmholtzove jednadzbe poopci na
L + = ,
gdje je L hermitski operator, istim postupkom kao gore, dolazi se do Greenove funkcije u
obliku
G(r, r

) =
n=0
n
(r)
n
(r

)
.
U gornjem izrazu
n
je n-ta svojstvena vrijednost svojstvene funkcije
n
pridruzene ho-
mogene jednadzbe
L
n
+
n

n
= 0,
a rjesenje nehomogene jednadzbe je
(r) =
n=0
c
n

n
(r), c
n
=

n
(r

) (r

) d
3
r
.
Zadatak: 5.13 Razvoj Greenove funkcije po svojstvenim funkcijama:
Izracunajte Greenovu funkciju pridruzenmu diferencijalnoj jednadzbi
y

(x) +
1
4
y(x) = f(x)
s rubnim uvjetima: y(0) = y() = 0. Zatim nadite rjesenje gornje jednadzbe
za: (a) f(x) = sin 2x i (b) f(x) = x/2.
R: rjesenje - papiri
5.6 Greenove funkcije u jednoj dimenziji
Primjer: 5.2 Kao pocetni primjer, promotrimo napetu zicu koja miruje. Sila napetosti
zice je oznacena s T, a gustoca vanjske sile (sila po jedinici duljine zice) je oznacena s
F(x). Pomak zice ovisi samo o x i zadovoljava jednadzbu
T
d
2
(x)
d x
2
= F(x)
d
2
(x)
d x
2
=
F(x)
T
f(x). (5.27)
Rubovi zice su nepomicni: (0) = (L) = 0. Zadatak je rijesiti gornju jednadzbu u
posebno jednostavnom slucaju kada gustoca vanjske sile iznosa F
0
djeluje samo u tocki
x = zice
F(x) = F
0
(x ).
Kao sto je denirano u odjeljku 4.5.4, Greenova funkcija pridruzena gornjoj nehomoge-
noj diferencijalnoj jednadzbi, zadovoljava analognu jednadzbu s tockastim izvorom - silom
jednakoj Diracovoj -funkciji
d
2
G(x|)
d x
2
= (x ) (5.28)
i rubnim uvjetima G(0|) = G(L|) = 0. Od ovoga mjesta pa nadalje, za Greenovu
funkciju ce se umjesto G(x, ) koristiti uobicajeno oznacavanje G(x|). Izvan tocke x =
, Greenova funkcija zadovoljava homogenu jednadzbu, cija su ocita rjesenja linearne
funkcije
G(x|) =
_
_
_
a
0
+ xa
1
, x <
b
0
+ xb
1
, x > .
Nakon uvrstavanja rubnih uvjeta na G
G(x|) =
_
_
_
xa
1
, x <
(x L) b
1
, x > .
Buduci da G predstavlja oblik zice (deformirane djelovanjem vanjske sile) kao npr. na
slici 5.2, to G mora biti kontinuirana funkcija u tocki x = , tj. mora biti
Slika 5.2: Deformacija napete zice pod djelovanjem vanjske sile.
a
1
= ( L) b
1
b
1
= a
1
L
.
G(x|) =
_
_
x a
1
, x <
x L
L
a
1
, x > .
(5.29)
Sada je ostala jos jedna neodredena konstanata, a
1
. Ona se odreduje pomocu uvjeta na
derivaciju G u tocki x = . Sa slike 5.2 je ocito da derivacija G nije kontinuirana, nego
da ima skok u x = . Da bi se izracunala vrijednost tog skoka, jednadzbu (5.28) za G
treba prointegrirati po malom podrucju oko x =
lim
0
d
2
G(x|)
d x
2
= lim
0
(x ) = 1,
d G( + 0|)
d x

d G( 0|)
d x
= 1.
Gornje derivacije se racunaju iz (5.29)
d G( 0|)
d x
= a
1
,
d G( + 0|)
d x
=

L
a
1
,
pa gornji uvjet na derivacije G daje
L
a
1
+ a
1
= 1 a
1
=
L
L
i, konacno
G(x|) =
_
_
x
L
L
, 0 x <
(L x)

L
, < x L.
(5.30)
Primjetimo da je gornja Greenova funkcija simetricna na zamjenu x i
G(x|) = G(|x),
dok Greenove funkcije G(t, ) iz prethodna dva primjera, nisu simetricne na zamjenu
svojih indeksa.
U skladu s prethodnim izlaganjem, ocekujemo da ce opce rjesenje jednadzbe (5.27) biti
(x) =
L
0
G(x|)
F(x)
T
d .
Tocnost gornjeg rjesenja se lako provjerava njegovim uvrstavanjem u (5.27).
Razmotrimo sada opcenitu nehomogenu Sturm-Liouvilleovu diferencijalnu jednadzbu (obicnu,
a ne parcijalnu)
L y(x) + f(x) = 0, (5.31)
u kojoj je L samoadjungirani diferencijalni operator
L =
d
d x
_
p(x)
d
d x
_
+ q(x). (5.32)
Kao i u odjeljku 5.1 trazimo da funkcija y(x) zadovoljava odredene rubne uvjete na gra-
nicama intervala [a, b]. Sada se uvodi jedna funkcija koju cemo zvati G i cija denicija i
svojstva mozda i nece u prvi mah biti posve jasna, ali se nadamo da ce se kasnije uociti
svrha cijelog postupka.
(1) Cijeli interval a x b se parametrom t podijeli na dva dijela; sa G = G
L
oznacimo
funkciju G na lijevom dijelu intervala a x < t, a sa G = G
D
oznacimo funkciju G
na desnom dijelu t < x b (slika 5.3).
Slika 5.3: Uz deniciju Greenove funkcije.
(2) Funkcije G
L
i G
D
zadovoljavaju homogenu Sturm-Liouvilleovu jednadzbu
L G
L
= 0, a x < t,
L G
D
= 0, t < x b.
(3) U tocki a, funkcija G
L
zadovoljava rubni uvjet na y, a u tocki b, funkcija G
D
zado-
voljava rubni uvjet na y. Uobicajeno je renormirati rubne uvjete tako da u x = a i u
x = b bude
y(a) = 0 ili y
(a) = 0 ili y(a) + y
(a) = 0,
y(b) = 0 ili y
(b) = 0 ili y(b) + y
(b) = 0.
(4) Zahtjevamo da G bude kontinuirana u tocki x = t
lim
xt
G
L
(x, t) = lim
xt
+
G
D
(x, t).
(5) Zahtjevamo da G
bude diskontinuirana u tocki t, tj. da ima skok iznosa 1/p

G
L
(x, t)
x
G
D
(x, t)
x
t
=
1
p(t)
,
gdje je p funkcija koja se pojavljuje u deniciji samoadjungiranog operatora (5.32).
Primjetimo da uz diskontinuiranu prvu derivaciju, druga derivacija u toj to
cki
ne postoji.
Zahtjevi (1) - (5) deniraju G kao funkciju dvije varijable G = G(x, t). Takoder treba
primjetiti da G(x, t) ovisi i o obliku diferencijalnog operatora L, ali i o rubnim uvjetima
koje mora zadovoljavati y(x). Pretpostavimo da mozemo naci funkciju G(x, t) s navedenim
svojstvima i da smo ju nazvali Greenova funkcija. Uz tu pretpostavku, pokazimo da je
partikularno rjesenje jednadzbe (5.31) dano sa
y
P
(x) =
b
a
G(x, t) f(t) d t. (5.33)
Primjetimo da je to samo partikularno rjesenje, a da je ukupno rjesenje zbroj partikular-
nog i rjesenja homogene jednadzbe
y = y
H
+ y
P
.
Konstrukcija Greenove funkcije
Da bismo to pokazali, najprije treba konstruirati Greenovu funkciju G(x, t). Neka je u(x)
rjesenje homogene Sturm-Liouvilleove jednadzbe koje zadovoljava rubni uvjet u x = a,
a v(x) neka je rjesenje homogene Sturm-Liouvilleove jednadzbe koje zadovoljava rubni
uvjet u x = b.
L u = 0, L v = 0.
Pokazat cemo da je u tom slucaju Greenova funkcija oblika
G(x, t) =
_
_
_
c
1
(t) u(x) a x < t,
c
2
(t) v(x) t < x b ,
gdje su c
j
za sada nepoznate konstante u x ali su funkcije od t, a koje se odreduju iz
zahtjeva da G bude kontinuirana, a G
diskontinuirana u x = t (uvjeti (4) i (5) sa str 188)

c
1
u(t) c
2
v(t) = 0, (5.34)
c
1
u
(t) c
2
v
(t) =
1
p(t)
. (5.35)
Gornji se sustav jednadzba za c
1
i c
2
moze napisati i u matricnom obliku
_
_
u(t) v(t)
u
(t) v
(t)
_
_
_
_
c
1
c
2
_
_
=
_
_
0
1/p(t)
_
_
.
Jedinstveno rjesenje za c
j
postoji ako je determinanta Wronskoga razlicita od nule
u(t) v(t)
u
(t) v
(t)
= u
(t) v(t) u(t) v
(t) = 0.
U odjeljku ?? smo vidjeli da je neiscezavanje determinante Wronskoga nuzan uvjet da
rjesenja budu nezavisna. Razmotrimo situaciju u kojoj su u i v nezavisna rjesenja. Ako
su u i v rjesenja homogene varijante jednadzbe (5.31), gdje je L samoadjungirani operator,
tada je
d
d x
_
p(x)
d u(x)
d x
_
+ q(x)u(x) = 0,
d
d x
_
p(x)
d v(x)
d x
_
+ q(x)v(x) = 0.
Pomnozi li se prva jednadzba s v a druga s u i zatim se jednadzbe zbroje, dobije se
v
d
d x
(p u
) = u
d
d x
(p v
)
d
d x
(v p u
) $
$
$
$
v
p u
=
d
d x
(u p v
) $
$
$
$
v
p u
.
sto konacno vodi na
d
d x
(p u v
p v u
) = 0
p u v
p v u
= A
u v
v u
=
A
p
, (5.36)
gdje je A konstanta. Ova posljednja relacija se zove Abelova formula. Vrijednost
A/p je ujedno i negativna vrijednost determinante Wronskoga. Usporedba (5.35) i (5.36)
daje
c
1
=
v(t)
A
, c
2
=
u(t)
A
.
Gornje vrijednosti c
j
ocito zadovoljavaju i jednadzbu (5.34). Uvrstavanje ovih vrijednosti,
daje za Greenovu funkciju
G(x, t) =
1
A
_
_
_
u(x) v(t) a x < t,
u(t) v(x) t < x b ,
(5.37)
Primjetimo ponovo simetriju Greenove funkcije: G(x, t) = G(t, x).
Zadatak: 5.14 Greenova funkcija:
pomocu Greenove funkcije rijesite jednadzbu
y

(x) + y(x) = cosec(x),
uz rubne uvjete y(0) = y(/2) = 0 .
R: rjesenje - u papirima
Integro-diferencijalna jednad
zba za Greenove funkcije:

Sada kada je Greenova funkcija konstruirana, jos treba pokazati da je rjesenje diferen-
cijalne jednadzbe (5.31) dano integralom (5.33). To cemo izvesti izravnim uvrstavanjem
(5.37) u (5.33) (primjetimo da je u prvom dijelu donjeg integrala t < x, a u drugom dijelu
je t > x)
y
P
(x) =
v(x)
A
x
a
u(t) f(t) d t
u(x)
A
b
x
v(t) f(t) d t. (5.38)
Derivacija
8
po x gornje jednadzbe daje (radi jednostavnosti, u nastavku cemo umjesto
y
P
, pisati jednostavno y)
y
(x) =
v
(x)
A
x
a
u(t) f(t) d t
$
$
$
$
$
$
$
$
v(x)
A
u(x) f(x)
(x)
A
b
x
v(t) f(t) d t +
$
$
$
$
$
$
$
$
u(x)
A
v(x) f(x)
=
u
(x)
A
b
x
v(t) f(t) d t
v
(x)
A
x
a
u(t) f(t) d t. (5.39)
Jos jedna derivacija po x daje
y

(x) =
u

(x)
A
b
x
v(t) f(t) d t +
u
(x)
A
v(x) f(x)
v

(x)
A
x
a
u(t) f(t) d t
v
(x)
A
u(x) f(x)
=
u

(x)
A
b
x
v(t) f(t) d t
v

(x)
A
x
a
u(t) f(t) d t
1
A
_
u(x) v
(x) u
(x) v(x)
_
f(x)
Ako se umjesto gornje uglate zagrade uvrsti Abelova formula (5.36), slijedi
y

(x) =
u

(x)
A
b
x
v(t) f(t) d t
v

(x)
A
x
a
u(t) f(t) d t
f(x)
p(x)
.
Uvrstavanjem gornjih izraza u (5.31), pokazat cemo da je ta jednadzba zadovoljena: ras-
pisom (5.32) se dobiva
p(x) y

(x) + p
(x) y
(x) + q(x) y(x) =? = f(x)

8
Primjeniti Leibnitzovu formulu za derivaciju odredenog integrala
Lijeva strana gornjeg izraza je
= p(x)
_
u

(x)
A
b
x
v(t) f(t) d t
v

(x)
A
x
a
u(t) f(t) d t
f(x)
p(x)
_
+ p
(x)
_
(x)
A
b
x
v(t) f(t) d t
v
(x)
A
x
a
u(t) f(t) d t.
_
+ q(x)
_
u(x)
A
b
x
v(t) f(t) d t
v(x)
A
x
a
u(t) f(t) d t
_
=
1
A
_
p(x) u

(x) + p
(x) u
(x) + q(x) u(x)

_

b
x
v(t) f(t) d t
1
A
_
p(x) v

(x) + p
(x) v
(x) + q(x) v(x)

_

x
a
u(t) f(t) d t
f(x).
Buduci da su u i v rjesenja homogene jednadzbe, to su gornje uglate zagrade jednake
nuli i preostaje samo clan f(x), cime je polazna pretpostavka dokazana.
Rubni uvjeti
Jos treba pokazati da y iz (5.38) i y
iz (5.39) zadovoljavaju postavljene rubne uvjete iz

tocke (3) sa strane 188. U tocki x = a je
y(a) =
u(a)
A
b
a
v(t) f(t) d t
v(a)
A
a
a
u(t) f(t) d t
. .
= 0
=
u(a)
A
b
a
v(t) f(t) d t c u(a)
y
(a) =
u
(a)
A
b
a
v(t) f(t) d t
v
(a)
A
a
a
u(t) f(t) d t
. .
= 0
.
=
u
(a)
A
b
a
v(t) f(t) d t c u
(a),
gdje konstanta c jednaka omjeru odredenog integrala (koji ima neku konstantnu vrijed-
nost) i konstante A. Odaberimo da u zadovoljava rubni uvjet
u(a) + u
(a) = 0. (5.40)
Mnozenjem gornje jednadzbe s c, vidi se da i y zadovoljava tu istu jednadzbu
c u(a) + c u
(a) = 0
y(a) + y
(a) = 0.
Ovdje se ujedno vidi svrha homogenih rubnih uvjeta: normiranje (u smislu mnozenja
proizvoljnom konstantom) niste ne mijenja.
U kvantnoj mehanici se rubni uvjeti cesto zadaju u obliku omjera
(x)
(x)
=
d
d x
ln (x),
sto je ekvivalentno uvjetu (5.40). Prednost ovakvog zadavanja uvjeta je u tome sto valna
funkcija (zbog omjera) ne mora biti normirana.
Jednad
zba svojstvenih funkcija i svojstvenih vrijednosti:

U dosadasnjoj analizi nismo postavljali uvjete na f(x). Pretpostavimo sada da je
f(x) = w(x) y(x), tako da jednadzba (5.31) postaje jednadzba svojstvenih vrijednosti
L y(x) + w(x) y(x) = 0 (5.41)
s pridruzenim rubnim uvjetima, a rjesenje (5.33) postaje
y(x) =
b
a
G(x, t) w(t) y(t) d t. (5.42)
Ovdje je te
zinska funkcija oznacava s w. Jednadzba (5.42) se naziva homogena Fred-

holmova integralna jednadzba druge vrste.
Na ovom mjestu dolazi do promjene u interpretaciji znacenja Greenova funkcije. Gre-
enovu funkciju smo u odjeljku 4.5.4. upoznali kao propagator ili tezinsku funkciju koja
opisuje nacin na koji naboj u tocki r

proizvodi potencijal u tocki r. Naboj je bio neho-
mogeni clan u diferencijalnoj jednadzbi (5.31). Gornje jednadzbe: diferencijalna (5.41)
i integralna (5.42) su obje homogene, a G(x, t) predstavlja vezu medu njima.
Pokazimo da je (5.42) rjesenje jednadzbe (5.41). Pomnozimo (5.41) s G i prointegrirajmo
od a do b
b
a
G(x, t) L y(x) d x +
b
a
G(x, t) w(x) y(x) d x
. .
= (5.42) = y(t)
= 0
Prvi integral rastavimo na dva dijela u skladu s konstrukcijom Greenove funkcije
t
a
G
L
(x, t) L y(x) d x
b
t
G
D
(x, t) L y(x) d x = y(t). (5.43)
Pogledajmo prvi integral lijeve strane: parcijalnom integracijom se dolazi do
t
a
G
L
(x, t) L y(x) d x =
t
a
G
L
(x, t)
_
d
d x
_
p(x)
d y(x)
d x
_
+ q(x) y(x)
_
d x
=
_
G
L
(x, t) p(x) y
(x)
_
t
a
+
t
a
G
L
(x, t) p(x) y
(x) d x
t
a
G
L
(x, t) q(x) y(x) d x
i isto tako odgovarajuci izraz za G
D
. Jos jedna parcijalna integracija clana s G
L
daje
t
a
G
L
(x, t) p(x) y
(x) d x =
_
G
L
(x, t) p(x) y(x)
_
t
a
t
a
y(x)
d
d x
_
p(x)
d G
L
(x, t)
d x
_
d x,
sto sve zajedno vodi na
t
a
G
L
(x, t) L y(x) d x =
_
G
L
(x, t) p(x) y
(x)
_
t
a
+
_
G
L
(x, t) p(x) y(x)
_
t
a
t
a
y(x)
d
d x
_
p(x)
d G
L
(x, t)
d x
_
d x,
t
a
y(x) G
L
(x, t) q(x) d x
=
_
G
L
(x, t) p(x) y
(x)
_
t
a
+
_
G
L
(x, t) p(x) y(x)
_
t
a
t
a
y(x) L G
L
(x, t) d x.
Buduci da je, prema svojstvu (2) sa strane 188, L G
L
(x, t) = 0, ovaj posljednji integral
iscezava. Sjetimo se ponovo da slicne izraze dobivamo i za G
D
, ali s granicama od t do b.
Tako se za (5.43) dobije
y(t) =
_
G
L
(x, t) p(x) y
(x)
_
t
a
+
_
G
L
(x, t) p(x) y(x)
_
t
a
_
G
D
(x, t) p(x) y
(x)
_
b
t
+
_
G
D
(x, t) p(x) y(x)
_
b
t
= G
L
(t, t) p(t) y
(t) + G
L
(a, t) p(a) y
(a) + G
L
(t, t) p(t) y(t) G
L
(a, t) p(a) y(a)
G
D
(b, t) p(b) y
(b) + G
D
(t, t) p(t) y
(t) + G
D
(b, t) p(b) y(b) G
D
(t, t) p(t) y(t).
Grupirajmo clanove uz p(t), p(a) i p(b)
y(t) = p(t)
_
@
@
@
@
@
@
@
G
L
(t, t) y
(t) G
L
(t, t) y(t)
@
@
@
@
@
@
@
G
D
(t, t) y
(t) + G
D
(t, t) y(t)
_
+ p(a)
_
G
L
(a, t) y
(a) G
L
(a, t) y(a)
_
. .
= 0, b.c. (3) str. 188
p(b)
_
G
D
(b, t) y
(b) G
D
(b, t) y(b)
_
. .
= 0, b.c. (3) str. 188
= p(t)
_
G
L
(t, t) + G
D
(t, t)
_
. .
= 1/p(x)
y(t)
= y(t) ,
cime je u cjelosti dokazana ekvivalencija izmedu integralne jednadzbe i diferencijalne
jednadzbe s prikladnim rubnim uvjetima.
Zadatak: 5.15 Harmonijski oscilator:
Zadana je jednadzba
y

(x) + y(x) = 0
koja opisuje titranje zice duzine l ucvrscene na oba kraja, tako da su rubni
uvjeti y(0) = y(l) = 0. Zadatak je konstruirati Greenovu funkciju.
R: Za konstruiranje Greenove funkcije, potrebna su nam rjesenja pripadne
homogene jednadzbe,
L y(x) y

(x) = 0.
Da bi rubni uvjeti bili zadovoljeni, jedno rjesenje mora iscezavati u x = 0 a,
a drugo u x = l b. Ocito su ta (nenormirana) rjesenja jednaka
u(x) = x,
v(x) = l x.
Pomocu ovih rjesenja vidimo da je determinanta Wronskoga jednaka
u v
v = 1.
Kako iz L y(x) y

(x) ocitavamo da je p(x) = 1, to iz Abelove formule
(5.36) nalazimo da je A = 1. Sada mozemo, prema (5.37), napisati Greenovu
funkciju
G(x, t) =
_
_
_
x (l t) 0 x < t,
t (l x) t < x l ,
Za zicu koja titra mora vrijediti (5.42) uz tezinsku funkciju w 1
y(x) =
l
0
G(x, t) w(t) y(t) d t.
citatelj ce se lako i sam uvjeriti da je gornja relacija zadovoljena uz poznata
rjesenja
y
n
(x) = sin nx,
n
= n
2
2
(primjetimo da u ovom primjeri
n
oznacava svojstvenu vrijednost, a ne valnu
duzinu).
Greenove funkcije i Diracova delta funkcija:
Jos jedan pristup Greenovoj funkciji moze dodatno razjasniti njezin smisao, posebice
u vezi s zickim problemima. Pozovimo se jos jednom na Poissonovu jednadzbu, ovoga
puta za tockasti naboj opisan gustocom
to c
2
V (r) =
to c
0
.
Rjesenje gornje jednadzbe pomocu Greenove funkcije je izlozeno u odjeljku 4.5.4. Ovdje
cemo obraditi jednodimenzijski analog gornje jednadzbe
L y(x) + f(x)
to c
= 0. (5.44)
Ovdje je f(x)
to c
odnosi na jedinicni tockasti naboj ili tockastu silu. Ona se moze prikazati
na razlicite nacine, od kojih je jedan uobicajen ovaj
f(x)
to c
=
_
_
1
2
, t < x < t + ,
0 inace .
Integracijom polazne jednadzbe (5.44), dobiva se
t+
t
L y(x) d x =
t+
t
f(x)
to c
d x =
1
2
t+
t
d x = 1.
Buduci da je L samoadjungirani operator (5.32), to je
t+
t
L y(x) d x =
t+
t
d
d x
[p(x) y
(x)] d x +
t+
t
q(x) y(x) d x
=
_
p(x) y
(x)
_
t+
t
+
t+
t
q(x) y(x) d x = 1.
U granici 0, gornja relacija moze biti zadovoljena samo ako dopustimo da y
(x) ima
diskontinuitet u x = t iznosa 1/p, dok je y kontinuirana
9
u x = t. No, to su upravo
svojstva (4) i (5) sa strane ... koja su denirala Greenovu funkciju. Primjetimo i da u
granici 0
f(x)
to c
(x t),
kao sto je to pokazano u odjeljku 6.1. Ako dakle y identiciramo s G, a f(x)
to c
s delta
funkcijom, jednadzba (5.44) postaje
L G(x, t) = (x t).
To je jednadzba (??) koju smo koristili za racun Greenove funkcije u dvije i tri dimenzije.
Primjetimo i da je gornja jednadzba suglasna s jednadzbom (5.33). Ako na tu jednadzbu
djelujemo operatorom
10
L
x
L
x
y(x) = L
x
b
a
G(x, t) f(t) d t
f(x) =
b
a
L
x
G(x, t) f(t) d t =
b
a
(x t) f(t) d t
f(x) = f(x),
dobivamo identitet.
9
Kako su i y i q kontinuirane u x = t, to integral od yq po intervalu od 2 iscezava, kada iscezava.
10
Stavljamo index x, kako bi naglasili na koju varijablu djeluje operator.
Poglavlje 6
Specijalne funkcije
6.1 Diracova delta funkcija
Diracova delta funkcija se se denira kao funkcija cija je vrijednost jednaka nula svuda,
osim u jednoj tocki. U toj jednoj tocki vrijednost funkcije nije denirana, ali je ona takva,
da je integral Diracove delte funkcije po podrucju oko te tocke, jednak jedinici. Vizualno
je Diracovu delta funkciju moguce predociti kao beskonacno usku i beskonacno visoku
krivulju oblika gausijana. Slijedeci primjer se odnosi na jednu funkciju s dva navedena
svojstva.
Primjer: 6.1 Do predodzbe o Diracovoj delta funkciji se moze doci i na slijedeci nacin:
pretpostavimo da je |r r

| = 0 i izracunajmo
2
|r r

|
1
koristeci koordinate pravo-
kutnog koordinatnog sustava
2
1
|r r

|
=
_

2
x
2
+

2
y
2
+

2
z
2
_
_
(x x
)
2
+ (y y
)
2
+ (z z
)
2
_
1/2
=

x
(x x
)
_
(x x
)
2
+ (y y
)
2
+ (z z
)
2
_
3/2
+

y
(y y
)
_
(x x
)
2
+ (y y
)
2
+ (z z
)
2
_
3/2
+

z
(z z
)
_
(x x
)
2
+ (y y
)
2
+ (z z
)
2
_
3/2
=
3(x x
)
2
|r r

|
2
|r r

|
5
+
3(y y
)
2
|r r

|
2
|r r

|
5
+
3(z z
)
2
|r r

|
2
|r r

|
5
= 0.
Zakljucujemo da je
2
1
|r r

|
= 0
197
198 POGLAVLJE 6. SPECIJALNE FUNKCIJE
uvijek kada je r = r

.

Sto ako ukljucimo i tocku r = r

? U toj tocki ne mozemo racunati
2
|r r

|
1
, ali mozemo, primjenom Gaussova teorema,
A d
3
r =
_
S(V )
A d
S ,
izracunati volumni integral tog izraza. Za
1
|r r

|
= r
1
|r r

|
2
,
Gaussov teorem daje
2
1
|r r

|
=
_
S(V )
r
$
$
$
$
$
|r r

|
2
r
$
$
$
$
$
(r r

)
2
d = 4
gdje je povrsinski integral provedena po kugli polumjera |r r

| sa sredi
stem u r

.
Iz ovoga zakljucujemo da iako |r r

|
1
nije denirano u tocki r = r

, ipak volumni
integral od
2
|r r

|
1
ima konacnu vrijednost kada se integracija provode po podrucju
koje sadrzi tocku r = r

. To nas navodi da za
2
|r r

|
1
napisemo
2
1
|r r

|
= 4 (r r

) = 4 (x x
) (y y
) (z z
),
gdje je s (r r

) oznacena trodimenzijska Diracova delta funkcija.
Diracova delta funkcija je denirana
1
slijedecim svojstvima
(x a) = 0, x = a,
f(x) (x a) d x = f(a), (6.1)

gdje je f dobra funkcija, a podrucje integracije ukljucuje tocku x = a. Kao poseban slucaj
f 1, vrijedi
2
(x a) d x = 1.
Iz denicijske jednadzbe (6.1) se vidi da se delta funkciju treba zamisljati kao funkcija
s maksimumom u x = a, beskonacne visine i beskonacno tankim. Problem je u tome
sto jedna takva funkcija ne postoji u uobicajenom smislu znacenja rijeci funkcija. No,
temeljno svojstvo delta funkcije, (6.1), se moze izvesti kao granicno ponasanje, n ,
cijelog niza funkcija. Neke od tih funkcija su:
(1)
n
(x) =
_
_
0, x <
1
2n
,
n,
1
2n
< x <
1
2n
.
0, x >
1
2n
.
(6.2)
1
Strogo gledano ne denira se delta funkcija, nego se denira integral delta funkcije.
2
Ako se o delta funkciji razmislja kao o statistickoj funkciji raspodjele, tada navedena relacija predstavlja normiranje.
6.1. DIRACOVA DELTA FUNKCIJA 199
Slika 6.1: Prikaz granicne funkcije (6.2) .
(2)
n
(x) =
n
e
n
2
x
2
. (6.3)
(3)
n
(x) =
n
1
1 + n
2
x
2
. (6.4)
(4)
n
(x) =
sin nx
x
=
1
2
n
n
e
x t
d t. (6.5)
Iz svih gornjih prikaza delta funkcije se vidi da je ona parna funkcija (x) = (x). S
obzirom na temeljnu deniciju (6.1), delta funkcija se moze shvatiti kao jedna funkcija
raspodjele. Pokazimo neka svojstva delta funkcije koja slijede iz (6.1):
delta funkcija slo
zenog argumenta
(1) Delta funkcija kada je argument linearna funkcija x
f(x) (ax + b) d x =
_
y = ax + b, a > 0
_
=
1
a
f(y/a b/a) (y) d y =

1
a
f(b/a).
f(x) (ax + b) d x =
_
y = ax + b, a < 0
_
=
1
a

+
f(y/a b/a) (y) d y
=
1
a
f(y/a b/a) (y) d y =

1
a
f(b/a) =
1
|a|
f(b/a).
Do istog rezultata vodi i jednakost
(ax + b) =
1
|a|
(x + b/a).
(2) Pogledajmo sada slucaj kada je argument funkcije, kvadratna funkcija oblika x
2
a
2
,
gdje je a konstanta razlicita od nule
f(x) (x
2
a
2
) dx, a = const. = 0.
Buduci da se u gornjem izrazu a pojavljuje samo kroz a
2
, bez gubitka opcenitosti, mozemo
odabrati da je a > 0
f(x)
_
(x a)(x + a)
_
dx =
f(x)
_
(x a)(x + a)
_
dx +
+
0
f(x)
_
(x a)(x + a)
_
dx.
U prvom integralu desne strane, argument funkcije iscezava samo u x = a, pa stoga
mozemo pisati
f(x)
_
(x a)(x + a)
_
dx
f(x)
_
(2a)(x + a)
_
dx =
f(x) (2ax 2a
2
) dx.
Na gornji izraz primjenimo rezultat iz tocke (1), uz a 2a i b 2a
2
, sto vodi na
f(x)
_
(x a)(x + a)
_
dx =
1
| 2a|
f
_
2a
2
2a
_
=
1
|2a|
f (a) .
Slicnim se postupkom dobije i
+
0
f(x)
_
(x a)(x + a)
_
dx =
1
|2a|
f
_
2a
2
2a
_
=
1
|2a|
f (a) ,
pa tako konacno mozemo napisati da je
f(x) (x
2
a
2
) dx =
f(a) + f(a)
|2a|
.
Na isti rezultat vodi i jednakost
(x
2
a
2
) =
(x a) + (x + a)
|2a|
.
Primjetimo da gornji izvod vrijedi samo za a = 0.
(3) Neka je sada argument funkcije nekakva opca funkcija g(x) koja ima N izoliranih
nul-tocaka prvog reda
g(x
n
) = 0, g
(x
n
) = 0 n = 1, 2, , N.
Nas je zadatak izracunati
f(x)
_
g(x)
_
dx.
U okolini svake nul-tocke g(x), vrijedi Taylorov razvoj oblika
g(x) = g(x
n
)
. .
= 0
+(x x
n
)
g
x
x
n
. .
= 0
+O
_
(x x
n
)
2
_
,
uz pretpostavku da je g
(x
n
) = 0. Stoga je i
_
g(x)
_

_
(x x
n
) g
(x
n
)
_
,
gdje smo s g
(x
n
) oznacili derivaciju g u tocki x = x
n
. No, gornja funkcija je time
postala funkcija s linearnim argumentom, koju smo rijesili u tocki (1): a g
(x
n
) i
b x
n
g
(x
n
).
f(x)
_
g(x)
_
dx =
N
n=1
x
n
+
x
n
f(x)
_
g
(x
n
) x x
n
g
(x
n
)
_
dx
=
N
n=1
1
|g
(x
n
)|
f
_
x
n
g
(x
n
)
g
(x
n
)
_
=
N
n=1
1
|g
(x
n
)|
f(x
n
).
S je oznacena proizvoljna pozitivna konstanta koja samo osigurava da podrucje inte-
gracije sadrzi nulu funkcije. Isti rezultat kao gore, se dobije i iz jednakosti
_
g(x)
_
=
N
n=1
(x x
n
)
|g
(x
n
)|
g(x
n
) = 0, g
(x
n
) = 0.
derivacija delta funkcije
Pogledajmo sada integrale koji sadrze derivaciju funkcije. Zadatak je izracunati
f(x)
d (x x
0
)
d x
dx.
Buduci da smo pretpostavili da je f(x) derivabilna, mozemo provesti parcijalnu itegraciju
f(x)
d (x x
0
)
d x
=
d
d x
_
f(x) (x x
0
)
_
d f(x)
d x
(x x
0
),
sto izravno vodi na
f(x)
d (x x
0
)
d x
dx =
d
d x
[f(x) (x x
0
)] dx
d f(x)
d x
(x x
0
) dx
=
_
f(x) (x x
0
)
_
+
d f(x)
d x
x
0
.
No, (xx
0
) = 0 kada je x = = x
0
, pa prvi clan desne strane gornjeg izraza iscezava
i preostaje
f(x)
d (x x
0
)
d x
dx =
d f(x)
d x
x
0
.
Izracunajmo jos i
f(x)
d
2
(x x
0
)
d x
2
dx =
_
d
d x
_
f(x)
d (x x
0
)
d x
_
d f(x)
d x
d (x x
0
)
d x
_
dx
=
_
f(x)
d (x x
0
)
d x
_
+
d f(x)
d x
d (x x
0
)
d x
dx
No u tockama x = delta funkcija ima konstantnu vrijednost (jednaku nuli), pa je
zato njezina derivacija jednaka nuli i clan u okrugloj zagradi iscezava. Preostao je samo
clan s prvom derivacijom delta funkcije koji je vec rijesen u prethodnom koraku, pa se
konacno dobiva
f(x)
d
2
(x x
0
)
d x
2
dx = (1)
2
d
2
f(x)
d x
2
x
0
.
Na isti nacin kao gore (parcijalnim integriranjem), moze se racunati treca, cetvrta i
opcenito n-ta derivacija funkcije, s rezultatom
f(x)
d
n
(x x
0
)
d x
n
dx = (1)
n
d
n
f(x)
d x
n
x
0
,
za n puta derivabilnu funkciju f(x).
Diracova -funkcija u vi
sim dimenzijama
Do sada smo promatrali funkciju jedne varijable.

Sto ako funkcija ovisi o vise varijabli?
Npr. (r r
0
) je funkcija tri varijable, jer r opisuje polozaj tocke u trodimenzijskom
prostoru. Integral
V
(r r
0
) d
3
r
je jednak jedinici ako se tocka r
0
nalazi u volumenu V , a jednak je nuli, ako je r
0
izvan tog
volumena. Pretpostavimo nadalje da volumen V obuhvaca sav prostor, tako da je tocka
r
0
uvijek sadrzana u njemu.
U pravokutnom koordinatnom sustavu je d
3
r = dx dy dz, pa iz
dx
dy
dz (r r
0
) = 1,
zakljucujemo da isti rezultat daje i umnozak
(r r
0
) = (x x
0
) (y y
0
) (z z
0
) .
Na slican nacin, u sfernom koordinatnom sustavu je
+
0
r
2
dr

0
sin d
2
0
d (r r
0
) = 1,
iz cega zakljucujemo da isti rezultat daje i umnozak
(r r
0
) =
(r r
0
)
r
2
0
(
0
)
sin
0
(
0
). (6.6)
U cilindricnom koordinatnom sustavu je
+
0
d
2
0
d
dz (r r
0
) = 1,
6.2. GAMA FUNKCIJA (FAKTORIJELI) 205
iz cega slijedi da isti rezultat daje i umnozak
(r r
0
) =
(
0
)
0
(
0
) (z z
0
) . (6.7)
Integralne reprezentacije delta funkcije:
Integralne preobrazbe poput Fourierovog integrala iz odjeljka ...
F() =
f(t) e
t
d t
vode na odgovarajuce integralne reprezentacije Diracove delta funkcije. Npr. krenimo od
izraza ... sa str ...
n
(t x) =
sin n(t x)
(t x)
=
1
2
n
n
e
(tx)
d
Prema (6.1) je
f(x) = lim
n
f(t)
n
(t x) d t
= lim
n
f(t)
1
2
n
n
e
(tx)
d d t
dovrsiti
6.2 Gama funkcija (faktorijeli)
Gama funkcija se pojavljuje u zickim problemima vezanim za normiranje kulonskih val-
nih funkcija, racunanje vjerojatnosti u statistickoj zici (Maxwell-Boltzmannova raspo-
dejla po energijama) ili slicnim problemima. Povrh toga, gama funkcija se koristi pri
deniciji i analizi svojstava drugih funkcija, takoder vezanih za ziku.
6.2.1 Denicija i osnovna svojstva
U literaturi se navode tri denicije gama funkcije. Navest cemo ih i pokazati njihovu
medusobnu ekvivalentnost.
Beskona
cni red (Euler)

Eulerova denicija gama funkcije je
(z) lim
n
1 2 3 n
z(z + 1)(z + 2) (z + n)
n
z
, z = 0, 1, 2, (6.8)
Ova je denicija korisna za razvoj Weierstrassovog oblika za gama funkciju u obliku be-
skonacnog umnoska (6.16), kao i za dobivanje derivacije od ln u odjeljku 6.2.2. Sa z je
oznacen opcenito kompleksan broj. Zamjenom z sa z + 1, gornja denicija daje
(z + 1) = lim
n
1 2 3 n
(z + 1)(z + 2) (z + 1 + n)
n
z+1
= lim
n
nz
z + 1 + n
1 2 3 n
z(z + 1)(z + 2) (z + n)
n
z
= lim
n
nz
z + 1 + n
lim
n
1 2 3 n
z(z + 1)(z + 2) (z + n)
n
z
= z (z). (6.9)
Tako je dobivena osnovna funkcijska relacija za gama funkciju
(z + 1) = z (z). (6.10)
Gama funkcija je jedna od malog broja funkcija matematicke zike, koja ne zadovoljava
niti hipergeometrijsku, niti konuentnu hipergeometrijsku jednadzbu (odjeljak 6.9).
Iz denicije gama funkcije slijedi
(1) = lim
n
@
@
@
@
@
@@
1 2 3 n
@
@
@
@
@
@@
1 2 3 n (n + 1)
n = lim
n
n
n + 1
= 1.
Primjenom svojstva (6.9), za prirodni broj z = n se dobiva funkcija faktorijela
(2) = 1,
(3) = 2,
(4) = 3 2,
.
.
.
(n) = 1 2 3 (n 1) = (n 1) ! (6.11)
Odredeni integral (Euler)
I slijedeca denicija gama funkcije potjece od Eulera
(z)
+
0
e
t
t
z1
d t, z > 0. (6.12)
Navedeno ogranicenje na z je nuzno da bi se izbjegla divergencija integrala.
Osnovna rekurzija (6.10) se pokazuje tako da se (6.12) parcijalno integrira
(z + 1) =
+
0
e
t
t
z
d t,
=
+
0
_
z e
t
t
z1
d
d t
_
e
t
t
z
_
_
d t,
= z
+
0
e
t
t
z1
d t
_
e
t
t
z
_
0
. .
= 0
= z (z).
U literaturi se gama funkcija pojavljuje i u obliku drukcijih integrala koji se iz (6.12)
izvode zamjenom varijable.
Uvede li se u integral (6.12) nova varijabla x
2
= t, slijedi
(z) =
+
0
e
x
2
x
2(z1)
2 x d x
= 2
+
0
e
t
2
t
2z1
d t, z > 0. (6.13)
Kada je z = 1/2, jednadzba (6.13) je upravo integral Gaussova oblika, pa se dobiva
(1/2) =
.
pomocu (6.9), tada slijedi
(3/2) =
1
2
,
(5/2) =
3
4
,
.
.
.
Uvede li se u integral (6.12) nova varijabla x = e
t
, slijedi
(z) =
1
0
x
_
ln
1
x
_
z1
d x
x
,
=
1
0
_
ln
1
t
_
z1
d t, z > 0. (6.14)
Pokazimo ekvivalentnost denicija (6.8) i (6.12). Denirajmo funkciju dvije varijable
F(z, n) =
n
0
_
1
t
n
_
n
t
z1
d t, z > 0,
za prirodni broj n. Buduci da je
lim
n
_
1
t
n
_
n
e
t
,
to je i
lim
n
F(z, n) = F(z, ) =
+
0
e
t
t
z1
d t (z),
a to je upravo denicija (6.12). Vratimo se izrazu za F(z, n) i umjesto t uvedimo novu
varijablu u = t/n. Tada je
F(z, n) = n
z
1
0
(1 u)
n
u
z1
d u. (6.15)
Parcijalnom integracijom, pomocu
d
d u
_
(1 u)
n
u
z
_
= n(1 u)
n1
u
z
+ (1 u)
n
u
z1
,
dobiva se
F(z, n)
n
z
=
1
z
_
(1 u)
n
u
z
_
1
0
+
n
z
1
0
(1 u)
n1
u
z
d u.
Uglata zagrada je jednaka nuli, a u drugom clanu desne strane prepoznajemo (6.15), u
kojemu je zamjenjeno
n n 1,
z z + 1.
To znaci da ce ponovna parcijalna integarcija tog integrala dati opet gornji izraz uz vec
spomenute zamjene
F(z, n)
n
z
=
n
z
n 1
z + 1
1
0
(1 u)
n2
u
z+1
d u.
Ovaj se postupak nastavlja sve do
F(z, n)
n
z
=
n
z
n 1
z + 1

1
z + n 1
1
0
u
z+n1
d u.
No, preostali integral je jednostavno jednak 1/(z + n), sto daje
lim
n
F(z, n) = F(z, ) = lim
n
1 2 3 n
z(z + 1)(z + 2) (z + n)
n
z
,
a to je upravo denicija (6.8).
Beskona
cni umno
zak (Weierstrass)
Treca denicija, koja potjece od Weierstrassa, je ova
1
(z)
z e
z
n=1
_
1 +
z
n
_
e
z/n
. (6.16)
Konstanta = 0.577216 . . . se zove Euler-Mascheronijeva konstanta.
Gornji se oblik moze dobiti iz (6.8), slijedecim postupkom:
(z) = lim
n
1 2 3 n
z(z + 1)(z + 2) (z + n)
n
z
= lim
n
1
z
_
z + 1
1
z + 2
2

z + n
n
_
1
n
z
= lim
n
1
z
n
m=1
_
1 +
z
m
_
1
n
z
.
Inverz gornjeg izraza je
1
(z)
= z lim
n
n
z
n
m=1
_
1 +
z
m
_
= z lim
n
e
z ln n
n
m=1
_
1 +
z
m
_
.
Gornji se izraz ne mijenja, ako ga podijelimo i pomnozimo s
exp
__
1 +
1
2
+
1
3
+ +
1
n
_
z
_
=
n
m=1
e
z/m
.
1
(z)
= z lim
n
exp
__
1 +
1
2
+
1
3
+ +
1
n
ln n
_
z
_
lim
n
n
m=1
_
1 +
z
m
_
e
z/m
.
Kao sto je poznato, prvi od gornjih limesa denira Euler-Mascheronijevu konstantu, pa
je time upravo dobiven izraz (6.16). Pomocu gornjeg izraza se takoder pokazuje i da je
(z) (1 z) =

sin z
. (6.17)
Iz ove se denicije gama funkcije odmah vidi da ona ima jednostavne polove u tockama
u kojima je
1 +
z
n
= 0, n = 0, 1, 2, ,
dakle, polovi su na negativnom dijelu realne osi: z = 0, 1, 2, . To ujedno znaci i da
nema polova za druge konacne vrijednosti z. kompleksnoj ravnini z. Ovo se takoder
moze vidjeti i iz (6.17), buduci da sin z nije nikada jednako nuli van realne osi.
Teorija vjerojatnosti
Gama funkcija se pojavljuje i u teoriji vjerojatnosti
3
kao gama raspodjela. Gustoca
vjerojatnosti gama raspodjele je dana sa
(x) =
_
_
x
1
e
x/
()
x > 0,
0, x 0 .
Konstanta [
()]
1
je odabrana tako da ukupna (prointegrirana) vjerojatnost bude
jednaka jedan.
Statisti
cka fizika
Zamjenom x E (gdje je E kineticka energija), 3/2 i k
B
T (gdje je k
B
Boltz-
mannova konstanta, a T apsolutna temperatura), gama raspodjela se naziva Maxwell-
Boltzmannova raspodjela
MB
(E) =
_
_
E
1/2
e
E/k
B
T
(k
B
T)
3/2
(3/2)
E > 0,
0, E 0 .
Ozna
cavanje faktorijelima
U skladu s pojmom faktorijela, (6.12) se moze napisati i kao
(z + 1) =
+
0
e
t
t
z
d t = z ! z > 1 (6.18)
i na taj nacin denirati z ! za kompleksni z. Tada je
(z) = (z 1) !. (6.19)
Za z = n, prirodan broj, iz (6.11) je
z ! = n! = 1 2 n.
Iz (6.9) vidimo da je
(z 1) ! =
z !
z
(6.20)
Iz cega, za z = 1 slijedi
0 ! =
1 !
1
= 1.
3
Vidjeti npr. u [5], odjeljak ...
Ako odaberemo z = 0, (6.20) daje
(1) ! =
0 !
0
=
1
0
= .
Odabir z = 1, opet preko (6.20), vodi na
(2) ! =
(1) !
1
=

1
= .
Itd., za svaki negativni cijeli broj n < 0 je
n! = n = 1, 2, 3, . (6.21)
Iz (6.19) je (1 z) = (z) !, pa je (6.17)
(z) (1 z) =

sin z
(z 1) ! (z) ! =

sin z
z ! (z) ! =
z
sin z
.
Ogranicimo li se na realne vrijednosti z x, funkcija x ! je prikazana na slici 6.5. Krivulja
ima minimum
x ! = (1.46163 . . .) ! = 0.88560 . . .
Ozna
cavanje dvostrukim faktorijelima

U nekim zickim problemima (npr. u vezi s Legendreovim polinomima) pojavljuju se
umnosci ili samo parnih ili samo neparnih prirodnih brojeva. Uobicajeno je takve umnoske
oznacavati znakom dvostrukog faktorijela
1 3 5 (2n + 1) = (2n + 1) ! !,
2 4 6 (2n) = (2n) ! !.
Jednostavno je uspostaviti vezu s obicnim faktorijelima:
(2n + 1) ! = (2n + 1) ! ! (2n) ! !,
(2n) ! ! = 2
n
n!, (2n + 1) ! ! =
(2n + 1) !
2
n
n!
.
Integralni prikaz
dovrsiti
Slika 6.5: Prikaz gama funkcije (z) = (z 1) ! za realne vrijednosti z x.
6.2.2 Digama i poligama funkcije
6.2.3 Stirlingovi redovi
6.2.4 Beta funkcija
Vezano za gama funkciju, uvodi se i beta funkcija
4
(m, n) =
1
0
x
m1
(1 x)
n1
d x. (6.22)
Osim gornjeg izraza, koristi se i trigonometrijski zapis do kojega se dolazi zamjenom
varijabli sa x na , pri cemu je
x = cos
2
(m, n) = 2
/2
0
(cos )
2m1
(sin )
2n1
d . (6.23)
Iz gornjeg se izraza vidi da je
(1/2, 1/2) = 2
/2
0
d = .
4
Beta funkcija se naziva i Eulerov integral prve vrste.
Prijelazom na varijablu t, dobiva se gama funkcija u ekvivalentnom obliku
x = t
2
, dx = 2tdt,
sto vodi na
(n) = 2
+
0
t
2n1
e
t
2
d t. (6.24)
Povezimo sada gama funkciju, u obliku (6.24), s beta funkcijom.
(n) (m) = 4
+
0
x
2n1
e
x
2
d x
+
0
y
2m1
e
y
2
d y
= 4
+
0
d x
+
0
d y x
2n1
y
2m1
e
x
2
y
2
.
Prijedemo li sa pravokutnih (x, y), na polarne (, ) koordinate
x = cos , y = sin , dx dy = d d,
prethodni integral postaje
(n) (m) = 4
/2
0
d
+
0
d (cos )
2n1
(sin )
2m1
2n+2m1
e
2
=
_
2
/2
0
(cos )
2n1
(sin )
2m1
d
_
_
2
+
0
2(n+m)1
e
2
d
_
,
(gdje smo uzeli u obzir da se integrira samo po prvom kvadrantu). Usporedi li se gornji
izraz sa denicijama funkcija gama (6.24) i beta (6.23), lako se vidi da vrijedi relacija
(n) (m) = (m, n) (m + n),
tj,
(m, n) =
(n) (m)
(m + n)
.
Pomocu gornje relacije se dobiva vrijednost (1/2). Naime, za m = n = 1/2, a znajuci da
je (1/2, 1/2) = , (1) = 1, iz gornje relacije slijedi da je (1/2) =
, ili u integralnom
obliku
(1/2) = 2
+
0
e
x
2
dx =
.
Gornji rezultat i rekurzija (6.9), daju ponovo
(3/2) =
1
2
, (5/2) =
3
4
, (7/2) =
15
8
, .
6.2.5 Nepotpune gama funkcije i s njima povezane funkcije
Pored gama funkcije denirane izrazom (6.12) (koja se zove jos i potpuna gama funkcija),
deniraju se i nepotpune gama funkcije s varijabilnim granicama integracije
(a, x) =
x
0
e
t
t
a1
d t (6.25)
i
(a, x) =

x
e
t
t
a1
d t. (6.26)
U skladu s denicijom gama funkcije (6.12), jasno je da vrijedi
(a, x) + (a, x) = (a). (6.27)
Ako je a prirodan broj, a n, tada se gornji integrali mogu egzaktno izracunati parcijal-
nom integracijom
e
t
t
n1
= (n 1) e
t
t
n2
d
d t
_
e
t
t
n1
_
(n, x) =

x
e
t
t
n1
d t = (n 1)

x
e
t
t
n2
d t

x
d
d t
_
e
t
t
n1
_
d t
= (n 1)

x
e
t
t
n2
d t
_
e
t
t
n1
_
x
= (n 1)

x
e
t
t
n2
d t + e
x
x
n1
.
Ponovnom parcijalnom integracijom, u drugom i trecem koraku se dobiva
(n, x) = (n 1) (n 2)

x
e
t
t
n3
d t + (n 1) e
x
x
n2
+ e
x
x
n1
= (n 1) (n 2) (n 3)

x
e
t
t
n4
d t
+ (n 1) (n 2) e
x
x
n3
+ (n 1) e
x
x
n2
+ e
x
x
n1
,
i opcenito u k-tom koraku
(n, x) = (n 1) (n 2) (n k)

x
e
t
t
nk1
d t
+ (n 1) (n 2) (n k + 1) e
x
x
nk
+ (n 1) (n 2) (n k + 2) e
x
x
nk+1
.
.
.
+ 1 e
x
x
n1
.
6.3. BESSELOVE FUNKCIJE 215
Posljednji je korak onaj za koji je k = n 1, i tada je
(n, x) =
(n 1) !
0 !
e
x
+
(n 1) !
1 !
e
x
x +
(n 1) !
2 !
e
x
x
2
+ +
(n 1) !
(n 1) !
e
x
x
n1
= (n 1) ! e
x
n1
s=0
x
s
s !
n = 1, 2, 3, . (6.28)
Prema (6.27), tada je i
(n, x) = (n 1) ! (n, x) = (n 1) !
_
1 e
x
n1
s=0
x
s
s !
_
. (6.29)
Za necjelobrojni a i male vrijednosti x, postoje asimptotski razvoji za (a, x) i (x, x),
opisani u poglavljima ?? i ??:
(a, x) = x
a
n=0
(1)
n
x
n
(a + n) n!
,
(a, x) = x
a1
e
x
n=0
(a 1) !
(a 1 n) !
1
x
n
(6.30)
= x
a1
e
x
n=0
(1)
n
(n a) !
(a) !
1
x
n
.
Nepotpune gama funkcije se mogu prilicno elegantno izraziti i u terminima konuentne
hipergeometrijske funkcije iz odjeljka 6.9.
Eksponencijalni integral
dovrsiti
Zadatak: 6.1 Zemljino gravitacijsko polje
Primje
R: Svi zn
6.3 Besselove funkcije
6.3.1 Besselove funkcije prve vrste J
(x)
Funkcija izvodnica za Besselove funkcije cjelobrojnog reda
Iako se Besselove funkcije prirodno pojavljuju kao rjesenja diferencijalnih jednadzba,
instruktivno je i uobicajeno uvesti ih na sasvim drukciji nacin: preko funkcije izvodnice.
Prednost ovog pristupa je u tome sto je usredotocen na same funkcije, a ne na difrencijalne
jednadzbe koje funkcije zadovoljavaju. Uvedimo funkciju dvije varijable
g(x, t) = e
(x/2)(t1/t)
. (6.31)
Razvojem u Laurentov red (odjeljak 2.5.1) dobiva se
g(x, t) = e
(x/2)(t1/t)
=
+
n=
J
n
(x) t
n
. (6.32)
Koecijenti uz t
n
definiraju J
n
(x), Besselovu funkciju prve vrste cjelobrojnog reda n.
Razvojem eksponencijalne funkcije, dobiva se umnozak dva Maclaurinova reda u varija-
blama xt/2 i x/(2t)
g(x, t) = e
xt/2
e
x/(2t)
=
r=0
_
x
2
_
r
t
r
r !
s=0
(1)
s
_
x
2
_
s
t
s
s !
.
Tablica ?? prikazuje (r s)-tu potenciju od t za sve moguce vrijednosti r i s.
r s s = 0 s = 1 s = 2 s = 3 s =
r = 0 0 -1 -2 -3
r = 1 1 0 -1 -2
r = 2 2 1 0 -1
r = 3 3 2 1 0
.
.
.
r =
r = s
Kada je r = s, tada je potencija t jednaka nuli
s=0
_
x
2
_
s
t
s
s !
(1)
s
_
x
2
_
s
t
s
s !
t
0
s=0
_
x
2
_
2s
(1)
s
s !s !
t
0
J
0
(x),
gdje je
J
0
(x) =
s=0
_
x
2
_
2s
(1)
s
s ! s !
Besselova funkcija prve vrste nultog reda.
r = s + 1
Neka je sada r = s + 1. Ovaj uvjet eliminira zbroj po r, pa preostaje
s=0
_
x
2
_
s+1
t
s+1
(s + 1) !
(1)
s
_
x
2
_
s
t
s
s !
t
1
s=0
_
x
2
_
2s+1
(1)
s
(s + 1) ! s !
= t
1
J
1
(x),
gdje je
J
1
(x) =
s=0
_
x
2
_
2s+1
(1)
s
(s + 1) ! s !
Besselova funkcija prve vrste prvog reda.
r = s + 2
Neka je sada r = s + 2. Opet ovaj uvjet eliminira zbroj po r, pa preostaje
s=0
_
x
2
_
s+2
t
s+2
(s + 2) !
(1)
s
_
x
2
_
s
t
s
s !
t
2
s=0
_
x
2
_
2s+2
(1)
s
(s + 2) ! s !
= t
2
J
2
(x),
gdje je
J
2
(x) =
s=0
_
x
2
_
2s+2
(1)
s
(s + 2) ! s !
Besselova funkcija prve vrste drugog reda. Nastavi li se gornji postupak, dobit ce se
J
0
(x) =
s=0
_
x
2
_
2s
(1)
s
s ! s !
,
J
1
(x) =
s=0
_
x
2
_
2s+1
(1)
s
(s + 1) ! s !
,
J
2
(x) =
s=0
_
x
2
_
2s+2
(1)
s
(s + 2) ! s !
,
.
.
.
J
n
(x) =
s=0
_
x
2
_
2s+n
(1)
s
(s + n) ! s !
, n = 0, 1, 2, (6.33)
=
x
n
2
n
n!

x
n+2
2
n+2
(n + 1) !
+ .
Prvih nekoliko clanova su dobra aproksimacija za male vrijednosti x. Ova je funkcija
prikazana slikom 6.6: funkcija oscilira (ali nije periodicna, osim u granici x ), a
Slika 6.6: Prikaz Besselove funkcije prve vrste i pozitivnog cjelobrojnog reda J
n
(x) za n = 0, 1, 2.
amplituda joj opada priblizno kao x
1/2
za veliki x.
Slicno se mogu dobiti i Besselove funkcije negativnog cjelobrojnog reda.
r = s 1
Neka je r = s 1
s=0
_
x
2
_
s1
t
s1
(s 1) !
(1)
s
_
x
2
_
s
t
s
s !
t
1
s=0
_
x
2
_
2s1
(1)
s
(s 1) ! s !
= t
1
J
1
(x),
gdje je
J
1
(x) =
s=0
_
x
2
_
2s1
(1)
s
(s 1) ! s !
Besselova funkcija prve vrste minus prvog reda.
r = s 2
Neka je sada r = s 2
s=0
_
x
2
_
s2
t
s2
(s 2) !
(1)
s
_
x
2
_
s
t
s
s !
t
2
s=0
_
x
2
_
2s2
(1)
s
(s 2) ! s !
= t
2
J
2
(x),
gdje je
J
2
(x) =
s=0
_
x
2
_
2s2
(1)
s
(s 2) ! s !
Besselova funkcija prve vrste minus drugog reda. Nastavi li se gornji postupak, dobit ce
se
J
1
(x) =
s=0
_
x
2
_
2s1
(1)
s
(s 1) ! s !
,
J
2
(x) =
s=0
_
x
2
_
2s2
(1)
s
(s 2) ! s !
,
.
.
.
J
n
(x) =
s=0
_
x
2
_
2sn
(1)
s
(s n) ! s !
. (6.34)
Buduci da je, prema (6.21), nazivnik gornjeg izraza beskona
can za sve s =
0, 1, 2, , (n 1), to gornji red zapravo zapocinje s s = n.
J
n
(x) =
s=n
_
x
2
_
2sn
(1)
s
(s n) ! s !
, n = 1, 2, 3, .
Zamjenimo varijablu s sa m, gdje je
s
n
= n + m
0
.
J
n
(x) =
s=n
_
x
2
_
2sn
(1)
s
(s n) ! s !
=
m=0
_
x
2
_
2(n+m)n
(1)
n+m
(n + mn) ! (n + m) !
=
m=0
_
x
2
_
2m+n
(1)
n+m
(n + m) ! m!
.
Ako sada nijemu varijablu m preimenujemo natrag u s
J
n
(x) =
s=0
_
x
2
_
2s+n
(1)
n+s
(n + s) ! s !
= (6.33) = (1)
n
J
n
(x).
J
n
(x) = (1)
n
J
n
(x). (6.35)
Rekurzijske relacije
Rekurzije za Besselove funkcije i njihove derivacije, se mogu dobiti iz funkcije izvodnice.
Derivirajmo parcijalno funkciju izvodnicu (6.32) po varijabli t
t
g(x, t) =
_
_
x
2
_
1 +
1
t
2
_
e
(x/2)(t1/t)
,
+
n=
nJ
n
(x)t
n1
.
Izjednacimo ova dva izraza, koristeci ponovo (6.32)
x
2
_
1 +
1
t
2
_
e
(x/2)(t1/t)
=
+
n=
nJ
n
(x)t
n1
x
2
_
1 +
1
t
2
_
+
n=
J
n
(x)t
n
=
+
n=
nJ
n
(x)t
n1
+
n=
J
n
(x)t
n
+
+
n=
J
n
(x)t
n2
=
2
x
+
n=
nJ
n
(x)t
n1
.
Uvedimo nove varijable zbrajanja tako da sve potencije t budu iste
+
m=
J
m
(x)t
m
+
+
m=
J
m+2
(x)t
m
=
2
x
+
m=
(m + 1)J
m+1
(x)t
m
,
+
m=
t
m
_
J
m
(x) + J
m+2
(x)
2(m + 1)
x
J
m+1
(x)
_
= 0.
Kao sto znamo iz odjeljka 5.3 i zadatka 5.9, potencije cine nezavisan skup, pa gornja
relacija moze biti zadovoljena samo ako je svaka od zagrada zasebno jednaka nuli
J
m
(x) + J
m+2
(x) =
2(m + 1)
x
J
m+1
(x).
To je trazena rekurzija. Uvodenjem n = m + 1, ona se moze zapisati u uobicajenom
(simetricnijem) obliku
J
n1
(x) + J
n+1
(x) =
2n
x
J
n
(x). (6.36)
Npr. za poznate J
0
i J
1
, moze se gornjom relacijom naci J
2
, itd.
Potrazimo sada rekurziju za derivacije J
n
(x). Ponovo krecemo od (6.32), ali sada
parcijalno deriviramo po varijabli x
x
g(x, t) =
_
_
1
2
_
t
1
t
_
e
(x/2)(t1/t)
,
+
n=
J
n
(x)t
n
.
I dalje postupamo kao gore: izjednacimo ova dva izraza, koristeci opet (6.32)
1
2
_
t
1
t
_
e
(x/2)(t1/t)
=
+
n=
J
n
(x)t
n
1
2
_
t
1
t
_
+
n=
J
n
(x)t
n
=
+
n=
J
n
(x)t
n
+
n=
J
n
(x)t
n+1
n=
J
n
(x)t
n1
= 2
+
n=
J
n
(x)t
n
.
Na lijevoj strani zamjenimo indeks n + 1 = m i n 1 = m
+
m=
J
m1
(x)t
m
m=
J
m+1
(x)t
m
= 2
+
m=
J
m
(x)t
m
+
m=
t
m
_
J
m1
(x) J
m+1
(x) 2 J
m
(x)
_
= 0.
Ponovo primjecujemo da su potencije linearno nezavisan skup, pa je gornji zbroj jednak
nuli, samo ako je svaka zagrada jednaka nuli, a to je upravo trazena rekurzija
J
m1
(x) J
m+1
(x) = 2 J
m
(x), (6.37)
derivacija funkcije je izra
zena preko nederiviranih funkcija. Promotrimo

posebni slucaj gornje rekurzije kada je n = 0
J
1
(x) J
1
(x) = 2 J
0
(x).
No, J
1
(x) i J
1
(x) su, preko (6.35), povezani relacijom J
1
(x) = J
1
(x), sto gornji izraz
prevodi u
J
0
(x) = J
1
(x).
Izvedimo jos dva izraza koji ce nam trebati kasnije. Zbrajanjem rekurzija (6.36) i (6.37)
i djeljenjem rezultata s 2, dobiva se
J
n1
(x) =
n
x
J
n
(x) + J
n
(x). (6.38)
Pomnozimo gornji izraz s x
n
x
n
J
n1
(x) = n x
n1
J
n
(x) + x
n
J
n
(x)
=
d
d x
_
x
n
J
n
(x)
_
.
Tako smo dobili prvu od trazenih relacija
d
d x
_
x
n
J
n
(x)
_
= x
n
J
n1
(x). (6.39)
Oduzimanjem rekurzija (6.36) i (6.37) i djeljenjem rezultata s 2, dobiva se
J
n+1
(x) =
n
x
J
n
(x) J
n
(x). (6.40)
Pomnozimo gornji izraz s x
n
x
n
J
n+1
(x) = n x
n1
J
n
(x) + x
n
J
n
(x)
=
d
d x
_
x
n
J
n
(x)
_
.
Tako smo dobili i drugu od trazenih relacija
d
d x
_
x
n
J
n
(x)
_
= x
n
J
n+1
(x). (6.41)
Besselova diferencijalna jednad
zba
Razmotrimo skup funkcija J
(x) koji zadovoljava rekurzije (6.36) i (6.37), ali indeks nije

nuzno cjelobrojan i funkcija J
(x) nije nuzno dana redovima (6.33) i (6.34). Uz zamjenu

n , jednadzba (6.38) postaje
J
1
(x) =

x
J
(x) + J
(x) x J
(x) = x J
1
(x) J
(x). (6.42)
Iz ove dvije jednadzbe zelimo dobiti jednu jednadzbu u kojoj ce se pojavljivati samo
funkcije s istim indeksom . Cijena koju cemo za to platiti jeste da cemo umjesto dvije
diferencijalne jednadzbe prvog reda dobiti difrencijalnu jednadzbu drugog reda.
Derivacija po x jednadzbe (6.42) je
J
(x) + x J

(x) = J
1
(x) + x J
1
(x) J
(x).
x J

(x) + ( + 1) J
(x) x J
1
(x) J
1
(x) = 0. (6.43)
Pomnozi li se (6.42) s , a (6.43) s x i zatim se zbroje te dvije jednadzbe, dobiva se
x
2
J

(x) + x J
(x) x
2
J
1
(x)
2
J
(x) + x ( 1) J
1
(x) = 0. (6.44)
Zelimo dobiti jednadzbu u kojoj ce se pojavljivati samo funkcije istog indeksa i zato
u gornjoj jednadzbi treba eliminirati funkcije s indeksom 1. To se postize ovako:
napisimo (6.40) uz zamjenu n 1
J
(x) =
1
x
J
1
(x) J
1
(x)
x J
(x) = ( 1) J
1
(x) x J
1
(x)
_
x
x
2
J
(x) = x ( 1) J
1
(x) x
2
J
1
(x)
i iskoristimo ju da iz (6.44) uklonimo J
1
i J
1
. Rezultat je Besselova jednad
zba
x
2
J

(x) + x J
(x) + (x
2
2
) J
(x) = 0. (6.45)
Dakle sve funkcije J
koje zadovoljavaju rekurzije (6.36), (6.37), (6.39), (6.40) i (6.41),

zadovoljavaju i Besselovu jednadzbu. Kao poseban slucaj, pokazali smo da funkcija J
n
(x)
denirana funkcijom izvodnicom (6.31) zadovoljava i Besselovu jednadzbu.
Uobicajeno je umjesto varijable x koristiti varijablu k , gdje je k konstanta
d
d
J
(k ) = k J
(k ),
d
2
d
2
J
(k ) =
d
d
k J
(k ) = k
2
J

(k ),
x
2
J

(x) = (k )
2
1
k
2
d
2
d
2
J
(k ) =
2
d
2
d
2
J
(k ).
Time Besselova jednadzba postaje
2
d
2
d
2
J
(k ) +
d
d
J
(k ) +
_
(k )
2
2
_
J
(k ) = 0. (6.46)
Integralni prikaz
dovrsiti
Zadatak: 6.2 Fraunhoerov ogib na kruznoj pukotini:
Primje
R: Svi zn
Zadatak: 6.3 Cilindricna rezonantna supljina:
Primje
R: Svi zn
Alternativni pristupi
dovrsiti
Besselove funkcije necjelobrojnog reda
dovrsiti
6.3.2 Ortogonalnost
Ako Besselovu diferencijalnu jednadzbu (6.46), podjelimo s , primjecujemo da ona pos-
taje samoadjungirana
d
2
d
2
J
(
m
) +
d
d
J
(
m
) +
_
2
m

2
_
J
(
m
) = 0
d
d
_
d
d
J
(
m
)
_
+
_
2
m

2
_
J
(
m
) = 0.
Zbog toga, u skladu sa Sturm-Liouvilleovom teorijom iz odjeljka 5.2, ocekujemo da rjesenja
ove jednadzbe budu ortogonalna, ukoliko zadovoljavaju odgovarajuce rubne uvjete. Da
bi se na prikladan nacin vodilo racuna o rubnim uvjetima, umjesto (0, ) granice za
radijalnu varijablu , uvodimo granicu (0, a) i mijenjamo konstantu
m

m
/a
d
d
_
d
d
J
(
m
/a)
_
+
_
2
m
a
2

2
_
J
(
m
/a) = 0. (6.47)
Ako umjesto parametra
m
uvedemo parametar
n
, vidimo da J
(
n
/a) zadovoljava
jednadzbu
d
d
_
d
d
J
(
n
/a)
_
+
_
2
n
a
2

2
_
J
(
n
/a) = 0. (6.48)
Pomnozimo (6.47) s J
(
n
/a), a (6.48) s J
(
m
/a) i oduzmimo te dvije jednadzbe
J
(
n
/a)
d
d
_
d
d
J
(
m
/a)
_
J
(
m
/a)
d
d
_
d
d
J
(
n
/a)
_
=
_
2
m
a
2

2
_
J
(
n
/a) J
(
m
/a) +
_
2
n
a
2

2
_
J
(
m
/a) J
(
n
/a)
=

2
n
2
m
a
2
J
(
m
/a) J
(
n
/a) .
Integriranjem gornje jednadzbe po od 0 do a, slijedi
a
0
J
(
n
/a)
d
d
_
d
d
J
(
m
/a)
_
d
a
0
J
(
m
/a)
d
d
_
d
d
J
(
n
/a)
_
d
=

2
n
2
m
a
2
a
0
J
(
m
/a) J
(
n
/a) d .
Parcijalnim integriranjem lijeve strane jednadzbe, dobiva se
_
_
d
d
J
(
m
/a)
_
J
(
n
/a)
_
a
0
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
a
0
_
d
d
J
(
n
/a)
_ _
d
d
J
(
m
/a)
_
d
_
d
d
J
(
n
/a)
_
J
(
m
/a)
_
a
0
+
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
a
0
_
d
d
J
(
n
/a)
_ _
d
d
J
(
m
/a)
_
d
=

2
n
2
m
a
2
a
0
J
(
m
/a) J
(
n
/a) d . (6.49)
Za 0, mnozitelj osigurava da su uglate zagrade jednake nuli u = 0. U gornjoj
granici, uglate zagrade iscezavaju, ako odaberemo parametre
n
i
m
kao nultocke
funkcije J
(
n
) = J
(
m
) = 0.
Sada se vidi svrha oznacavanja s dva indeksa:
n
je n-ti korjen funkcije J
. Ovim
izborom parametara, lijeva strana jednadzbe je jednaka nuli, a zadovoljeni su i Sturm-
Liouvilleovi rubni uvjeti. Iz gornjeg razmatranja zakljucujemo da je
2
n
2
m
a
2
a
0
J
(
m
/a) J
(
n
/a) d = 0.
Ukoliko je n = m, vrijede relacije ortogonalnosti na intervalu [0, a]
a
0
J
(
m
/a) J
(
n
/a) d = 0. (6.50)
s tezinskom funkcijom w = .
Normiranje
Krenimo od relacije (6.49) u kojoj
m
jeste nul-to
cka funkcije J
, ali
n
nije.
Uz ove uvjete samo druga uglata zagrada iz (6.49), iscezava, a preostaje
2
n
2
m
a
2
a
0
J
(
m
/a) J
(
n
/a) d =
_
_
d
d
J
(
m
/a)
_
J
(
n
/a)
_
a
= a

m
a
_
d J
(x)
d x
_
x=
m
J
(
n
)
a
0
J
(
m
/a) J
(
n
/a) d = a
2

m
2
n
2
m
_
d J
(x)
d x
_
x=
m
J
(
n
).
Ako se sada u gornjoj jednadzbi izvede granicni prijelaz
n

m
, dobiva se
a
0
[J
(
m
/a)]
2
d = a
2
m
_
d J
(x)
d x
_
x=
m
lim
m
J
(
n
)
2
n
2
m
.
Limes na desnoj strani daje neodredeni izraz 0/0, pa treba primjeniti LHospitalovo pra-
vilo, sto vodi na
a
0
[J
(
m
/a)]
2
d = a
2
m
_
d J
(x)
d x
_
x=
m
_
d J
(x)
d x
_
x=
m
2
m
=
a
2
2
_
d J
(x)
d x
_
2
x=
m
.
Sada se pozivamo na rekurziju (6.40) u tocki
m
koja je nul-tocka funkcije J
i koja se
sada svodi na
_
d J
(x)
d x
_
x=
m
= J
+1
(
m
).
Kombiniranjem gornja dva izraza dobivamo trazeni izraz za normiranje Besselove funkcije
prve vrste
a
0
_
J
(
m
/a)
_
2
d =
a
2
2
_
J
+1
(
m
)
_
2
. (6.51)
Pomocu ortogonalnosti (6.50) i normiranja (6.51) moze se napisati
a
0
J
(
m
/a) J
(
n
/a) d =
m,n
a
2
2
_
J
+1
(
m
)
_
2
. (6.52)
Besselovi redovi
Pretpostavi li se da Besselove funkcije J
(
m
/a) (za ksni i m = 1, 2, 3, ) cine
potpun skup, tada se svaka po dijelovima glatka funkcija f() moze razviti u Besselov red
oblika
f() =
m=1
c
m
J
(
m
/a), 0 a, > 1.
Koecijenti razvoja c
m
se odreduju pomocu (6.52)
c
m
=
2
a
2
_
J
+1
(
m
)
_
2
a
0
f() J
(
m
/a) d .
Umjesto po samim Besselovim funkcijama, slicni se redovi mogu dobiti i za derivacije
Besselovih funkcija, pri cemu su tada
m
nul-tocke derivacija, a ne funkcija.
Zadatak: 6.4 Elektrostatski potencijal supljeg valjka:
.. tekst
R: dovrsiti
Kontinuirani oblik
dovrsiti
6.3.3 Neumannove funkcije, Besselove funkcije druge vrste N
(x)
6.3.4 Hankelove funkcije
6.3.5 Modicirane Besselove funkcije I
(x) i K
(x)
6.3.6 Asimptotski razvoji
6.3.7 Sferne Besselove funkcije
6.4 Legendreovi polinomi
6.4.1 Funkcija izvodnica (generatrisa)
Legendreovi polinomi (funkcije) se pojavljuju u razlicitim podrucjima zike i matematike:
(1) mogu se pojaviti kao rjesenja Legendreove diferencijalne jednadzbe, s cime smo se vec sreli
u jednadzbama (4.59) u odjeljku 4.5.1 kod razdvajanja varijabli u parcijalnim diferencijalnim
jednadzbama (Laplaceova, Helmholtzova i slicne) u sfernim koordinatama;
(2) mogu se pojaviti iz Rodriguesove formule, odjeljak 6.4.4;
(3) mogu se konstruirati Gram-Schmidtovim postupkom ortogonalizacije (odjeljak 5.4)
na intervalu [1, 1];
(4) u klasicnoj elektrodinamici kao rjesenja elektrostatskog potencijala;
(5) u kvantnoj mehanici se pojavljuju (u obliku kuglinih funkcija) kao svojstvene funkcije operatora
momenta kolicine gibanja;
(6) mogu se dobiti i pomocu funkcije izvodnice, sto cemo i provesti u ostatku ovog odjeljka.
Fizi
cka osnova - elektrostatika

Kao i Besselove funkcije, i Legendreove polinome je uobicajeno uvesti pomocu funkcije
izvodnice. No, za razliku od Besselovih funkcija, ovdje funkcija izvodnica ima jasnu zicku
pozadinu.
Promotrimo tockasti elektricni naboj iznosa q smjesten na osi z u tocki a (kao na slici
6.7). Njegov elektrostatski potencijal u tocki r iznosi
V (r) =
1
4
0
q
r
1
.
S r
1
je oznacena udaljenost od naboja do tocke u kojoj racunamo potencijal. Nas je
zadatak
izraziti gornji potencijal u sfernim koordinatama V (r, , ).
Buduci se naboj nalazi na osi z, cijeli je sustav invarijantan na zakrete oko osi z za
proizvoljan kut, pa potencijal nece ovisiti o kutu , vec samo o r i . Na slici 6.7 su
naznacena dva pravokutna trokuta: iz manjeg od njih je
2
+ (r sin )
2
= r
2
1
,
a iz veceg je
r cos = a + .
6.4. LEGENDREOVI POLINOMI 229
Slika 6.7: Elektrostatski potencijal V (r) u tocki r, koji potjece od tockastog naboja q smjestenog u tocki
z = a.
Eliminacijom iz gornje dvije jednadzbe, dobiva se r
1
izrazen preko sfernih koordinata
r i
r
1
=
r
2
+ a
2
2ar cos
iz cega slijedi
V (r, ) =
1
4
0
q
r
2
+ a
2
2ar cos
. (6.53)
Primjetimo da se nule nazivnika
r
2
2ar cos + a
2
= 0,
nalaze u kompleksnim tockama
r
= a e

,
tj. da je
= a
i
(r r
+
) (r r
) = 0.
Legendreovi polinomi
Neka je r
2
> |a
2
2ar cos |. U tom se slucaju gornji korjen moze razviti u binomni red, a
clanovi se zatim jos mogu preraspodjeliti tako da skupimo sve clanove s istom potencijom
(a/r)
l
.
V =
1
4
0
q
r
_
1 +
a
2
2ar cos
r
2
_
1/2
(6.54)
Prema pretpostavci je (a
2
2ar cos )/r
2
manje od jedan, pa se gornji korjen moze,
po binomnom poucku, razviti u konvergentan red
(1 + )
p
= 1 + p +
p(p 1)
2 !

2
+
p(p 1)(p 2)
3 !

3
+
(1 + )
1/2
= 1
1
2
+
1 3
2 4

2
1 3 5
2 4 6

3
+
= 1 +
n=1
(1)
n
(2n 1) ! !
(2n) ! !

n
(6.55)
Uvrstimo li jos i
=
a
2
r
2
2
a
r
cos =
a
r
_
a
r
2 cos
_
,
za potencijal se dobiva
V =
1
4
0
q
r
_
1
1
2
a
r
_
a
r
2 cos
_
+
3
8
a
2
r
2
_
a
r
2 cos
_
2
5
16
a
3
r
3
_
a
r
2 cos
_
3
+O
_
a
4
r
4
__
=
1
4
0
q
r
_
1 +
a
r
cos +
a
2
r
2
_
3
2
cos
2

1
2
_
+
a
3
r
3
_
5
2
cos
3

3
2
cos
_
+O
_
a
4
r
4
__
Koecijente koji se nalaze uz potencije a/r, zovu se Legendreovi polinomi i oznacavaju
kao P
l
(cos )
V (r) =
1
4
0
q
r
l=0
P
l
(cos )
_
a
r
_
l
. (6.56)
Iz gornjeg izraza ocitavamo nekoliko prvih Legendreovih polinoma (slika 6.8)
P
0
(cos ) = 1,
P
1
(cos ) = cos ,
P
2
(cos ) =
3
2
cos
2

1
2
,
P
3
(cos ) =
5
2
cos
3

3
2
cos ,
.
.
.
Zamjene li se oznake:
Slika 6.8: Nekoliko prvih Legendreovih polinoma u varijabli x = cos .
cos
0
= x
1
1
,
a
r
r>a
= t
|t|<1
,
iz izraza za potencijal (6.54) i (6.56) se ocitava funkcija izvodnica Legendreovih polinoma
u obliku
g(x, t) = (1 2xt + t
2
)
1/2
=
l=0
P
l
(x) t
l
, |t| < 1. (6.57)
U iducem ce se odjeljku pokazati da je |P
l
(cos )| 1, sto znaci da je red (6.57) konver-
gentan za |t| < 1. Red je konvergentan i za |t| = 1, osim kada je |x| = 1.
U zickim se primjenama (6.57) najcesce pojavljuje s vektorskim oznakama
1
|r r

|
=
1
r
>
l=0
P
l
(cos )
_
r
<
r
>
_
l
, (6.58)
pri cemu je koristeno uobicajeno oznacavanje
|r| > |r

|
_
_
_
r
>
= |r| ,
r
<
= |r

| ,
ili, ako je
|r

| > |r|
_
_
_
r
>
= |r

| ,
r
<
= |r| .
Vratimo se razvoju funkcije izvodnice u opcem obliku (6.55) i pokusajmo naci izraz Le-
gendreov polinom u zatvorenom obliku.
(1 2xt + t
2
)
1/2
= 1 +
l=1
(1)
l
(2l 1) ! !
(2l) ! !
(t
2
2xt)
l
= 1 +
l=1
(2l) !/(2l) ! !
(2l) ! !
(2xt t
2
)
l
= 1 +
l=1
(2l) !
2
2 l
(l !)
2
(2xt t
2
)
l
=
l=0
(2l) !
2
2l
(l !)
2
(2xt t
2
)
l
.
Sada se i (2xt t
2
)
l
moze razviti u binomni red
(2xt t
2
)
l
=
l
k=0
l !
k ! (l k) !
(2xt)
lk
(1)
k
t
2k
i uvrstiti u razvoj funkcije izvodnice
(1 2xt + t
2
)
1/2
=
l=0
(2l) !
2
2l
(l !)
2
l
k=0
l !
k ! (l k) !
(2xt)
lk
(1)
k
t
2k
=
l=0
l
k=0
(1)
k
(2l) ! (2x)
lk
2
2l
l ! k ! (l k) !
t
l+k
l=0
l
k=0
f(l, k) t
l+k
,
gdje smo uveli pokratu
f(l, k) =
(1)
k
(2l) ! (2x)
lk
2
2l
l ! k ! (l k) !
.
Raspisimo simbolicki gornji zbroj, kako bismo uocili clanove s istom potencijom t
l \ k 0 1 2 3 4 5
0 f(0, 0) t
0
1 f(1, 0) t
1
f(1, 1) t
2
2 f(2, 0) t
2
f(2, 1) t
3
f(2, 2) t
4
3 f(3, 0) t
3
f(3, 1) t
4
f(3, 2) t
5
f(3, 3) t
6
4 f(4, 0) t
4
f(4, 1) t
5
f(4, 2) t
6
f(4, 3) t
7
f(4, 4) t
8
5 f(5, 0) t
5
f(5, 1) t
6
f(5, 2) t
7
f(5, 3) t
8
f(5, 4) t
9
f(5, 5) t
10
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
(1 2xt + t
2
)
1/2
= t
0
f(0, 0)
+ t
1
f(1, 0)
+ t
2
_
f(2, 0) + f(1, 1)
_
+ t
3
_
f(3, 0) + f(2, 1)
_
+ t
4
_
f(4, 0) + f(3, 1) + f(2, 2)
_
+ t
5
_
f(5, 0) + f(4, 1) + f(3, 2)
_
+ t
6
_
f(6, 0) + f(5, 1) + f(4, 2) + f(3, 3)
_
+ t
7
_
f(7, 0) + f(6, 1) + f(5, 2) + f(4, 3)
_
.
.
.
+ t
l
[l/2]
k=0
f(l k, k)
.
.
.
gdje je
_
l
2
_
_
l
2
za parni l,
l 1
2
za neparni l.
Vratimo se sada izrazu za funkciju izvodnicu
(1 2xt + t
2
)
1/2
=
l=0
t
l
[l/2]
k=0
f(l k, k)
=
l=0
t
l
[l/2]
k=0
(1)
k
(2l 2k) ! (2x)
l2k
2
2l2k
(l k) ! k ! (l 2k) !
.
Usporedbom gornjeg izraza sa (6.57), dobivamo Legendreove polinome u obliku razvoja
u red potencija
P
l
(x) =
1
2
l
[l/2]
k=0
(1)
k
(2l 2k) !
(l k) ! k ! (l 2k) !
x
l2k
. (6.59)
Promotrimo potencije x koje se pojavljuju u gornjem izrazu: buduci da je 2k uvijek
parno, parnost potencije x je jednaka parnosti od l. Za parni l ce P
l
(x) imati samo parne
potencije x, tj. bit ce parna funkcija. Za neparni l ce P
l
(x) imati samo neparne potencije
x i bit ce neparna funkcija
P
l
(x) = (1)
l
P
l
(x). (6.60)
Linearni elektri
cni multipoli
Vratimo se primjeru s elektricnim nabojem q u tocki z = a i dodajmo jos jedan naboj su-
protnog znaka q u tocku z = a kao na slici 6.9. Prema nacelu pridodavanja, potencijal
u promatranoj tocki r je zbroj potencijala oba naboja
V (r) =
1
4
0
_
q
r
1
+
q
r
2
_
.
Iz (6.53) znamo da je clan s r
1
jednak
1
4
0
q
r
_
1 2
a
r
cos +
a
2
r
2
_
1/2
.
Iz pravokutnih trokuta sa slike 6.9 vidimo da je
r
2
2
= (r sin )
2
+ (2a + )
2
,
cos =
a +
r
.
Eliminacijom , slijedi
r
2
2
= r
2
+ 2ar cos + a
2
.
Slika 6.9: Elektricni dipol.
To vodi na doprinos od naboja q ukupnom potencijalu clanom oblika
1
4
0
q
r
_
1 + 2
a
r
cos +
a
2
r
2
_
1/2
, (6.61)
tj. ukupni je potencijal (za r > a)
V =
1
4
0
q
r
_
_
1 2
a
r
cos +
a
2
r
2
_
1/2
_
1 + 2
a
r
cos +
a
2
r
2
_
1/2
_
.
Vidimo da je drugi clan isto graden kao i prvi, uz zamjenu
a a, q q.
Prema (6.57), gornji je izraz jednak
V =
1
4
0
q
r
_

l=0
P
l
(cos )
_
a
r
_
l
l=0
P
l
(cos )
_
a
r
_
l
_
=
1
4
0
q
r
_

l=0
P
l
(cos )
_
a
r
_
l
l=0
(1)
l
P
l
(cos )
_
a
r
_
l
_
=
1
4
0
q
r
l=0
P
l
(cos )
_
a
r
_
l
_
1 + (1)
l+1
_
=
1
4
0
2 q
r
_
P
1
(cos )
_
a
r
_
+ P
3
(cos )
_
a
r
_
3
+
_
.
Na velikim udaljenostima od dipola, r >> a, prevladava prvi clan razvoja koji prepozna-
jemo kao dipolni potencijal
V
dip.
=
1
4
0
2 a q
r
2
P
1
(cos),
gdje je 2aq dipolni moment.
Ovaj se postupak moze nastaviti postavljanjem novih naboja na os z. Tako ce npr.
postavljanje naboja q u tocke z = a i naboja 2q u z = 0 (linearni elektricni kvadrupol)
rezultirati razvojem koji ce pocinjati s clanom srazmjernim s P
2
(cos). Dva kvadrupola
se mogu kombinirati tako da pocetni clan razvoja bude P
3
(cos). Takav se sustav naboja
naziva elektricni oktupol.
Razvoj preko vektora
dovrsiti
Pro
sirenje na ultrasferi
cne polinome
Funkcija izvodnica g(x, t) koja je ovdje koristena, je poseban slucaj jedne opcenitije
funkcije izvodnice oblika
1
(1 2 x t + t
2
)
n=0
C
()
n
(x) t
n
.
Koecijenti razvoja C
()
n
(x) se zovu ultrasferi
cni polinomi i srazmjerni su Gegen-

bauerovim polinomima. Za = 1/2, gornji izraz prepoznajemo kao (6.57), tj. funkciju
izvodnicu Legendreovih polinoma
C
(1/2)
n
(x) = P
n
(x).
Vrijednosti = 0 i = 1 se razmatraju u odjeljku 6.7 u vezi s denicijom

Cebisevljevih
polinoma.
6.4.2 Rekurzije i posebna svojstva
Rekurzijske relacije cemo izvesti pomocu funkcije izvodnice. Parcijalnom derivacijom
funkcije izvodnice (6.57)
g(x, t) = (1 2xt + t
2
)
1/2
po t
g(x, t)
t
=
_
_
x t
(1 2xt + t
2
)
3/2
l=0
lP
l
(x) t
l1
.
(x t) (1 2xt + t
2
)
1/2
= (1 2xt + t
2
)
l=0
l P
l
(x) t
l1
.
Ponovnim uvrstavanjem (6.57) u lijevu stranu gornjeg izraza, dobiva se
(t x)
l=0
P
l
(x) t
l
+ (1 2xt + t
2
)
l=0
l P
l
(x) t
l1
= 0
l=0
(l + 1) P
l
(x) t
l+1
x
l=0
(2l + 1) P
l
(x) t
l
+
l=0
l P
l
(x) t
l1
= 0.
Preimenovanjem indeksa zbrajanja, tako da potencija t svuda bude ista, dobiva se
l=0
t
l
_
l P
l1
(x) x (2l + 1) P
l
(x) + (l + 1) P
l+1
(x)
_
= 0.
Gornja relacija je primjer opce relacije
l=0
l
(t)
l
= 0,
za linearno nezavisni skup funkcija
l
(t) = t
l
, koja moze biti zadovoljena samo ako je
svaki
l
= 0. U nasem primjeru to znaci da je svaka od gornjih uglatih zagrada jednaka
nuli, sto daje trazenu rekurziju
x (2l + 1) P
l
(x) = l P
l1
(x) + (l + 1) P
l+1
(x), l = 1, 2, (6.62)
zbe
Dodatne informacije o ponasanju Legendreovih polinoma se mogu dobiti ako se funkcija
izvodnica derivira po x
g(x, t)
x
=
_
_
t
(1 2xt + t
2
)
3/2
l=0
P

l
(x) t
l
.
t (1 2xt + t
2
)
1/2
= (1 2xt + t
2
)
l=0
P

l
(x) t
l
.
Ponovnim uvrstavanjem (6.57) u lijevu stranu gornjeg izraza, dobiva se
(1 2xt + t
2
)
l=0
P

l
(x) t
l
t
l=0
P
l
(x) t
l
= 0.
l=0
P

l
(x) t
l
2x
l=0
P

l
(x) t
l+1
+
l=0
P

l
(x) t
l+2
l=0
P
l
(x) t
l+1
= 0.
Postupamo isto kao i gore: zamjenom indeksa zbrajanja, svedemo sve potencije t na t
l
i
zakljucimo da koecijent koji mnozi t
l
mora biti jednak nuli. Taj zahtjev je
P

l+1
(x) + P

l1
(x) = 2x P

l
(x) + P
l
(x). (6.63)
Ako se (6.62) derivira po x i pomnozi s dva, a (6.63) pomnozi s (2l + 1), a zatim se te
dvije jednadzbe zbroje, clanovi s P

l
(x) ce se ukinuti, a preostat ce
2
d
d x
(6.62) + (2l + 1) (6.63),
P

l+1
(x) P

l1
(x) = (2l + 1) P
l
(x). (6.64)
Daljim kombiniranjem dolazi se i do slijedecih jednadzba:
1
2
_
(6.63) + (6.64)
_
,
P

l+1
(x) = (l + 1) P
l
(x) + x P

l
(x) (6.65)
1
2
_
(6.63) (6.64)
_
,
P

l1
(x) = l P
l
(x) + x P

l
(x) (6.66)
(6.65)
ll1
+ x (6.66),
(1 x
2
) P

l
(x) = l P
l1
(x) l x P
l
(x) (6.67)
(6.67) (6.62),
(1 x
2
) P

l
(x) = (l + 1) x P
l
(x) (l + 1) P
l+1
(x). (6.68)
Derivacijom jednadzbe (6.67) i eliminacijom iz nje clana s P

l1
(x) pomocu (6.66), dobiva
se diferencijalna jednadzba drugog reda za P
l
(x)
d
d x
(6.67) + l (6.66),
(1 x
2
) P

l
(x) 2 x P

l
(x) + l (l + 1) P
l
(x) = 0. (6.69)
To je Legendreova diferencijalna jednad
zba. Jednadzbe (6.63) - (6.68) su prvog

reda, ali se u njima pojavljuju P
l
-ovi s razlicitim indeksom l. Gornja je jednadzba drugog
reda, ali su svi P-ovi s istim indeksom l. Time je pokazano da polinomi generirani
funkcijom izvodnicom (1 2xt + t
2
)
1/2
zadovoljavaju gornju diferencijalnu jednadzbu.
U gornjoj se jednadzbi derivacije odnose na varijablu x = cos . Ako se sa varijable x
prijede na varijablu ,
d P
l
d
=
d P
l
d x
d x
d
=
d P
l
d x
(sin ),
P

l
(x) =
1
sin
d P
l
d
P

l
(x) =
cos
sin
3
d P
l
d
+
1
sin
2
d
2
P
l
d
2
,
Legendreova jednadzba glasi
1
sin
d
d
_
sin
d P
l
d
_
+ l (l + 1) P
l
= 0. (6.70)
Neke posebne vrijednosti
Pomocu funkcije izvodnice se na elegantan nacin moze doci do nekih posebnih vrijed-
nosti Legendreovih polinoma. Tako npr. u tocki x = 1, jednadzba (6.57), daje zbroj
geometrijskog reda
(1 2t + t
2
)
1/2
=
1
1 t
=
l=0
t
l
.
S druge je strane
(1 2t + t
2
)
1/2
=
l=0
P
l
(1) t
l
,
iz cega slijedi zakljucak da je, za svaki l,
P
l
(1) = 1.
Ako se postavi da je x = 1, tada je zbog parnosti (6.60),
P
l
(1) = (1)
l
.
Neka je sada x = 0, pa je funkcija izvodnica jednaka (1 +t
2
)
1/2
. Binomnim razvojem
(1 + x)
p
= 1 + p x +
p(p 1)
2 !
x
2
+
p(p 1)(p 2)
3 !
x
3
+
za p 1/2 i x t
2
dobivamo
(1 + t
2
)
1/2
= 1
1
2
t
2
+
3
8
t
4
+ + (1)
l
1 3 (2l 1)
2
l
l !
t
2l
+ .
Iz gornjeg izraza zakljucujemo da je
P
2l
(0) = (1)
l
1 3 (2l 1)
2
l
l !
= (1)
l
(2l 1) ! !
(2l) ! !
= (1)
l
(2l) !
2
2l
(l !)
2
P
2l+1
(0) = 0,
za sve l = 0, 1, 2, .
Parnost
Pokazimo jos i kako se parnost Legendreovih polinoma, koju smo vec ustanovili relacijom
(6.60), moze ustanoviti pomocu funkcije izvodnice. Zamjenimo u funkciji izvodnici x
x i t t
g(x, t) =
_
1 2(x)(t) + (t)
2
_
1/2
=
_
1 2xt + t
2
_
1/2
= g(x, t).
No, kako je
g(x, t) =
l=0
P
l
(x) t
l
g(x, t) =
l=0
P
l
(x) (t)
l
,
to je i
l=0
_
P
l
(x) (1)
l
P
l
(x)
_
t
l
= 0.
Zbog linearne nezavisnosti skupa t
l
, zakljucujemo da je
P
l
(x) = (1)
l
P
l
(x). (6.71)
Gornja i donja granica za P
l
(cos )
dovrsiti
6.4.3 Ortogonalnost
Legendreova diferencijalna jednadzba (6.69) se moze napisati u obliku
d
d x
_
(1 x
2
) P

l
(x)
_
+ l(l + 1)P
l
(x) = 0 (6.72)
iz kojega se jasno vidi da je ona samoadjungirana. Stoga ce i njezina rjesenja, uz
prikladne rubne uvjete, biti ortogonalna. Usporedbom gornje jednadzbe s (5.6) i (5.8),
ocitavamo da je tezinska funkcija
w(x) = 1,
funkcija p(x) je
p(x) = 1 x
2
,
a svojstvena vrijednost
= l(l + 1).
Granice integracije su x = 1. U tim je granicama p(x = 1) = 0. Uz ove opaske,
jednadzba (5.16) postaje, za m = l,
+1
1
P
l
(x) P
m
(x) d x = 0, (6.73)

0
P
l
(cos ) P
m
(cos ) sin d = 0.
Integrali gornjeg tipa se cesto oznacavaju i kao (poopceni skalarni umnozak)
P
l
| P
m
.
Cinjenica de je gornji integral jednak nuli, se interpretira kao okomitost polinoma P

l
na
zadanom intervalu.
Izracunajmo gornji integral kada je l = m. Posluzimo se opet funkcijom izvodnicom, tj.
njezinim kvadratom
g
2
(x, t) = (1 2tx + t
2
)
1
=
_

l=0
P
l
(x) t
l
_
2
=
l=0
P
l
(x) t
l
m=0
P
m
(x) t
m
.
Prointegrirajmo gornju jednadzbu po x od 1 do +1. Zbog (6.73), na desnoj ce strani
preostati samo clanovi s l = m
+1
1
d x
1 2tx + t
2
=
l=0
t
2l
+1
1
P
2
l
(x) d x. (6.74)
Integral na lijevoj strani se rjesava zamjenom varijable integracije y = 1 2xt + t
2
+1
1
d x
1 2tx + t
2
=
1
2t
(1+t)
2
(1t)
2
d y
y
=
1
t
ln
1 + t
1 t
.
Razvojem u red gornjeg logaritma
1
2
ln
1 +
1
= +

3
3
+

5
5
+ , 1 < < +1
dobiva se
1
t
ln
1 + t
1 t
= 2
_
1 +
t
2
3
+
t
4
5
+
_
= 2
l=0
t
2l
2l + 1
.
Usporedbom gornjeg izraza sa (6.74) zakljucujemo da je
+1
1
P
2
l
(x) d x =
2
2l + 1
.
Gornji izraz i (6.73) mozemo zajedno napisati kao trazenu relaciju ortogonalnosti
+1
1
P
l
(x) P
m
(x) d x =
l,m
2
2l + 1
. (6.75)
Razvoj funkcija u Legendreove redove
Osim ortogonalnosti, Sturm-Liouvilleova teorija iz odjeljka 5 kaze da Legendreovi po-
linomi cine potpun skup. Ove osobine omogucavaju da se polinomi P
l
mogu iskoristiti
za razvoj funkcije u red po polinomima P
l
(slicno kao sto se i trigonometrijske funkcije
koriste u Fourierovom razvoju, odjeljak 7). Pretpostavimo da na intervalu x [1, 1]
postoji razvoj (poznate, zadane) funkcije f(x) u red oblika
5
f(x) =
l=0
a
l
P
l
(x). (6.76)
Da bi to bilo moguce, funkcija f i njezina derivacija f

moraju biti bar po dijelovima
kontinuirane
6
na interavalu [1, 1]. Koecijenti razvoja se racunaju tako da se (6.76)
5
Taj je razvoj analogan razvoju proizvoljnog vektora

V po vektorima baze e
n
u D-dimenzijskom vektorskom prostoru
V =
D
n=1
V
n
e
n
.
6
Zato da bi postojala i f

, jer P
l
zadovoljava diferencijalnu jednadzbu drugog reda
pomnozi s P
m
i prointegrira koristeci ortogonalnost (6.75)
l=0
a
l
P
l
(x) P
m
(x) = f(x) P
m
(x)
l=0
a
l
+1
1
P
l
(x) P
m
(x) d x =
+1
1
f(x) P
m
(x) d x
n=0
a
l

n,m
2
2l + 1
=
+1
1
f(x) P
m
(x) d x
a
m
2
2m + 1
=
+1
1
f(x) P
m
(x) d x
a
m
=
2m + 1
2
+1
1
f(x) P
m
(x) d x. (6.77)
Ovaj koecijent uvrstimo u (6.76) i dobijemo
f(x) =
l=0
2l + 1
2
_
+1
1
f(t) P
l
(t) d t
_
P
l
(x). (6.78)
Ovakav se razvoj cesto naziva i Legendreov red. U paraleli sa slikom vektora u obicnom
prostoru, funkciju f mozemo zamisliti kao proizvoljni vektor u jednom apstraktnom (Hil-
bertovom) prostoru, a polinome P
l
kao bazne vektore tog prostora (kao x , y i z u obicnom
prostoru). U tom slucaju (6.78) jednostavno kaze da se svaki vektor moze prikazati kao li-
nearna kombinacija baznih vektora, a integrali poput onoga u (6.77) jesu skalarni umnozak
u tom prostoru.
Sa stanovista integralnih preobrazbi (odjeljak 9), jednadzba (6.77) se moze shvatiti kao
Legendreova preobrazba funkcija f(x), a jednadzba (6.78) je tada inverzna preobrazba.
Takoder postoji i interpretacija kroz kvantnu mehaniku u terminima projektora ili pro-
jektivnih operatora. Ovdje se
P
_

_
P
l
(x)
2l + 1
2
+1
1
P
l
(t)
_

_
d t
shvaca kao jedan integralni operator koji ce djelovati na funkciju f(t). Prema (6.77) je
P f(t) = P
l
(x) a
l
.
Iz gornjeg se izraza vidi zasto se P naziva projekcijski operator: djelujuci na funkciju
f on daje njezinu l-tu komponentu razvoja po P
l
; on ju projicira na l-tu os Hilbertova
prostora.
Zadatak: 6.5 Laplaceova jednadzba u sfernim koordinatama
Rijesite Laplaceovu jednadzbu u sfernim koordinatama uz pretpostavku da elek-
trostatski potencijal V ne ovisi o koordinati i da se moze napisati u obliku
umnoska
V (r, ) =
R(r)
r
P().
R: Oblik Laplaceovog operatora u sfernom koordinatnom sustavu je poznat
iz (1.22),
2
=
1
r
2
r
_
r
2

r
_
+
1
r
2
sin

_
sin

_
+
1
r
2
sin
2
2

2
,
pa jednadzba za potencijal
2
V = 0
postaje
P()
r
2
R
r
2
+
R
r
3
sin

_
sin
P

_
= 0.
Mnozenjem gornje jednadzbe s r
3
i dijeljenjem s RP, dolazi se do
r
2
R
2
R
r
2
+
1
P sin

_
sin
P

_
= 0.
Prvi clan desne strane je konstantan u koordinati , a drugi je clan konstantan
u varijabli r. Nazove li se ta konstanta l(l +1), iz gornje se jednadzbe dobivaju
neovisne jednadzbe za R(r) i P()
2
R
r
2

l(l + 1)
r
2
R = 0,
1
sin

_
sin
P

_
+ l(l + 1) P = 0.
Lako je uvjeriti se (npr. trazenjem rjesenja u obliku reda potencija kao u
odjeljku 4.3.2) da su rjesenja gornje jednadzbe za R
l
(r) dana sa
R
l
(r) = Ar
l+1
+
B
r
l
,
za proizvoljne konstante A i B.
Zamjenom varijable x = cos u jednadzbi za P, dobiva se
d
d
=
d x
d
d
d x
= sin
d
d x
d
d x
_
(1 x
2
)
d P
l
d x
_
+ l(l + 1) P
l
= 0.
Ovu jednadzbu prepoznajemo kao Legendreovu diferencijalnu jednadzbu (6.69),
a njezina su rijesenja Legendreovi polinomi Kao sto smo vidjeli, ovi polinomi
cine potpun i ortonormiran skup. Time je, za svaki l = 0, 1, 2, , trazeno
rijesenje Laplaceove jednadzbe (Ar
l
+Br
l1
) P
l
(cos ). Buduci da je polazna
Laplaceova jednadzba homogena, to je i linearna kombinacija ovih rijesenja
opet rijesenje, pa je opcenito
V (r, ) =
l=0
_
A
l
r
l
+
B
l
r
l+1
_
P
l
(cos ).
Koecijenti A
l
i B
l
se odreduju iz rubnih uvijeta (kao sto ce se vidjeti u
zadacima koji slijede).
Zadatak: 6.6 Elektrostatski potencijal kugle
Poznat je potencijal
V (r = R) = V
0
()
na povrsini kugle polumjera R. Unutar kugle nema slobodnih naboja. Odredite
potencijal svuda u prostoru.
R: Buduci da nema slobodnih naboja, potencijal zadovoljava Laplaceovu
jednadzbu
2
V = 0.
Na temelju rijesenja zadatka (6.5), zakljucuje se da u izrazu za potencijal
unutar kugle, V
<
, moraju biti svi B
l
= 0 (kako bi potencijal bio svuda, pa i
u r = 0, konacan), a u izrazu za potencijal izvan kugle, V
>
, moraju biti svi
A
l
= 0 (opet zato da potencijal bude svuda, pa i u r = , konacan):
V
<
=
l=0
A
l
r
l
P
l
(cos ), r R,
V
>
=
l=0
B
l
r
l+1
P
l
(cos ) r R.
Pogledajmo detaljnije racun za V
<
: za r = R vrijedi rubni uvjet zadatka
V
0
() =
l=0
A
l
R
l
P
l
(cos ).
Pomnozi li se gornja jednadzba s P
m
(cos ) sin i zatim prointegrira po od
0 do , zbog ortogonalnosti (6.75) Legendreovih polinoma, slijedi
A
m
=
2m + 1
2R
m

0
V
0
() P
m
(cos ) sin d.
Time konacni izraz za potencijal unutar kugle postaje
V
<
(r, ) =
l=0
2l + 1
2
_

0
V
0
() P
l
(cos ) sin d
_
_
r
R
_
l
P
l
(cos ).
Slicnim se postupkom dobiva i potencijal izvan kugle
V
0
() =
l=0
B
l
R
l+1
P
l
(cos )
_

0
P
m
() sin d
dobiva se
B
m
=
2m + 1
2
R
m+1

0
V
0
() P
m
(cos ) sin d
i konacni izraz za potencijal izvan kugle V
>
V
>
(r, ) =
l=0
2l + 1
2
_

0
V
0
() P
l
(cos ) sin d
_ _
R
r
_
l+1
P
l
(cos ).
Primjetimo da se u gornjim uglatim zagradama pojavljuje isti integral, tako
da je na povrsini kugle potencijal kontinuiran
V
<
(R) = V
>
(R).
Zadatak: 6.7 Homogena polarizirana kugla:
Homogena kugla polumjera R je polarizirana unutar svog volumena konstant-
nom polarizacijom

P = P
0
z . Vanjsko elektricno polje je nula. Odredite
elektricno polje

E i pomak elektricnog polja

D unutar i izvan kugle.
R: Buduci je

P = const., to se iz relacije
pol
=
P
zakljucuje da je volumna gustoca naboja polarizacije
pol
= 0,
tj. unutar kugle nama naboja polarizacije. Povrsinska gustoca naboja polari-
zacije se racuna kao
pol
=
P n
r=R
= P
0
z ( r ) = P
0
cos .
Prema rezultatima zadatka 6.5, potencijal unutar i izvan kugle je oblika
V
<
=
l=0
A
l
r
l
P
l
(cos ), r R,
V
>
=
l=0
B
l
r
l+1
P
l
(cos ) r R,
gdje se koecijenti A
l
i B
l
odreduju iz rubnih uvijeta na potencijal
V
<
|
r=R
= V
>
|
r=R
, (6.79)
i derivaciju potencijala
V
<
r
r=R
V
>
r
r=R
=

pol
0
=
P
0
cos
0
. (6.80)
Iz jednadzbe (6.79) slijedi
A
l
R
l
=
B
l
R
l+1
, l = 0, 1, 2, , (6.81)
a iz jednadzbe (6.80)
l=0
A
l
l R
l1
P
l
(cos ) +
l=0
(l + 1)B
l
R
l+2
P
l
(cos ) =
P
0
cos
0
.
U gornjoj jednadzbi prepoznajemo na desnoj strani cos = P
1
, iz cega slijedi
l = 1, A
1
+
2 B
1
R
3
=
P
0
0
(6.82)
l = 1, A
l
l R
l1
+
(l + 1)B
l
R
l+2
= 0
Kombiniranjem jednadzba uvjeta (6.81) i (6.82), dolazi se do
l = 1 A
1
=
P
0
3
0
, B
1
=
P
0
R
3
3
0
,
l = 1 A
l
= B
l
= 0.
Uz ove vrijednosti koecijenata, potencijali su
V
<
=
P
0
3
0
r cos ,
V
>
=
P
0
R
3
3
0
cos
r
2
.
Iz poznatih potencijala, lako se dobiva polje
E
>,<
=

V
>,<
Zgodno je uzeti

u sfernim koordinatama, kao u (1.11),
E
>,<
=
_
r

r
+

+

r sin

_
V
>,<
,
a zatim i pomak polja
D =
0
E +
P
s konacnim rjesenjima oblika
E
<
=
1
3
0
P ,

D
<
=
2
3
P ,
E
>
=
p
4
0
2 cos r + sin

r
3
D
>
=
0
E
>
,
gdje je
p = P
0
4 R
3
/3
ukupna polarizacija kugle.
Lako je pokazati da je
2 cos r + sin

= 3 cos r z ,
pa se

E
>
prepoznaje kao polje dipola iznosa jednakog ukupnoj polarizaciji
kugle p.
Zadatak: 6.8 Magnetsko polje sferne ljuske:
Sferna metalna ljuska polumjera R, jednoliko je naelektrizirana nabojem Q i
vrti se oko jednog od svojih promjera stalnom kutnom brzinom (slika 6.10).
Izracunajte

H sfere u cijelom prostoru.
Slika 6.10: Uz zadatak 6.8.
R: Uslijed vrtnje kugle, vrti se i naboj na njezinoj povrsini, sto predstavlja
struju. Svaka struja stvara oko sebe magnetsko polje i to je polje koje treba
odrediti u ovom zadatku.
Zbog simetrije problema, prirodno je odabrati sferni koordinatni sustav, orjen-
tiran tako da se os z poklapa s osi vrtnje sfere. Naboj je rasporeden po
povrsini, pa se gustoca naboja moze napisati preko Diracove -funkcije kao
=
0
(r R),
pri cemu je
0
= Q/ (4 R
2
) konstantna povrsinska gustoca naboja. Linijska
brzina proizvoljne tocke na povrsini sfere je
v =
dl
dt
=
R sin d
dt
= R sin ,
pa je povrsinska gustoca struje koja potjece od malog elementa sfere, oznacenog
na slici,
j
p
(r) = v =
0
R sin =
Q
4 R
sin .
Buduci da ni unutar ni izvan sfere nema slobodnih naboja ni struja, Maxwel-
love jednadzbe za

H se svode na

H = 0,

H = 0.
Gornje su jednadzbe slicne jednadzbama elektrostatskog polja, pa se, kao u
elektrostatici, moze uvesti magnetski skalarni potencijal V
m
sa svojstvom
H
<
=

V
<
m
, r < R,
H
>
=

V
>
m
, r > R,
2
V
m
= 0.
Zbog invarijantnosti sustava na zakret koordinatnog sustava oko osi vrtnje
sfere, mozemo za potencijal koristiti rjesenje Laplaceove jednadzbe u sfernim
koordinatama iz zadatka (6.6)
V
<
m
=
l=0
a
l
r
l
P
l
(cos ),
V
>
m
=
l=0
b
l
r
l+1
P
l
(cos ).
Iz magnetostatike su poznati rubni uvjeti na povrsini sfere
H
<
r
(R) = H
>
r
(R)
_
V
<
m
r
=
V
>
m
r
_
r=R
r [
H
>
(R)
H
<
(R)] =

j
p
(R)
_
V
>
m

V
<
m

_
r=R
= R j
p
.
U sfernom koordinatnom sustavu je
H = r
V
m
r

r
V
m

r H
r
+

H
,
pa prvi rubni uvjet daje
l=0
_
a
l
l R
l1
+
b
l
(l + 1)
R
l+2
_
P
l
(cos ) = 0,
sto, zbog potpunosti skupa Legendreovih polinoma, znaci da svaka uglata
zagrada iscezava
a
l
=
l + 1
l
b
l
R
2 l+1
. (6.83)
Drugi rubni uvjet daje
l=0
_
b
l
R
l+1
a
l
R
l
_
d P
l
(cos )
d
= R
Q
4 R
2
sin .
Buduci da je
P
l=1
= cos ,
d P
l=1
d
= sin ,
zbog potpunosti skupa trigonometrijskih funkcija zakljucujemo
l = 1
b
1
R
2
a
1
R =
Q
4
(6.84)
l = 1
b
l
R
l+1
a
l
R
l
= 0.
Oba uvjeta zajedno, (6.83) i (6.84), odreduju koecijente iz razvoja potencijala
a
1
=
2
3

0
R
b
1
=
1
3

0
R
4
,
a svi ostali koecijenti su jednaki nuli. Unutar kugline ljuske je magnetski
skalarni potencijal
V
<
m
=
2
3

0
Rr cos ,
a izvan ljuske
V
>
m
=
1
3

0
R
4
r
2
cos .
Polje je negativni gradijent potencijala, pa se unutar ljuske dobiva konstantna
vrijednost polja
H
<
=
1
6
Q
R
z .
Izvan ljuske polje opada s trecom potencijom r i ovisi o kutu
H
>
=
1
3

0
R
4
3 cos r z
r
3
.
Oznaci li se
m = z 4
0
R
4
/3,
tada se u gornjem izrazu moze lako prepoznati polje magnetskog dipola iznosa
| m| upravljenog u smjeru osi z .
H
>
=
1
4
3 ( m r) r m (r r)
r
5
.
Zadatak: 6.9 Zemljino gravitacijsko polje
Primje
R: dovrsiti
Zadatak: 6.10 Kugla u jednolikom elektricnom polju
Primje
R: dovrsiti
Zadatak: 6.11 Elektrostatski potencijal naelektrizirane kruzne petlje
Primje
R: rijeseno, samo treba upisati
6.4.4 Alternativna denicija Legendreovih polinoma
Rodriguesova formula
U odjeljku 6.4.1 smo, relacijom (6.59), Legendreove polinome dobili u obliku reda
P
l
(x) =
1
2
l
[l/2]
k=0
(1)
k
(2l 2k) !
(l k) ! k ! (l 2k) !
x
l2k
. (6.85)
Primjetimo da je
d
d x
x
2l2k
= (2l 2k) x
2l12k
,
_
d
d x
_
2
x
2l2k
=
d
d x
d
d x
x
2l2k
= (2l 2k)(2l 1 2k) x
2l22k
,
.
.
.
_
d
d x
_
l
x
2l2k
= (2l 2k)(2l 1 2k) (2l (l 1) 2k) x
2ll2k
,
= (2l 2k)(2l 1 2k) (l 2k + 1) x
l2k
,
=
(2l 2k) !
(l 2k) !
x
l2k
.
Zbog toga se (6.85) moze napisati kao
P
l
(x) =
1
2
l
[l/2]
k=0
(1)
k
1
(l k) ! k !
_
d
d x
_
l
x
2l2k
=
1
2
l
l !
_
d
d x
_
l l
k=0
l !
(l k) ! k !
(1)
k
(x
2
)
lk
.
. .
= (x
2
1)
l
Primjetimo da smo gornju granicu zbrajanja promijenili od [l/2] na l. To smijemo napra-
viti zato jer je za k > [l/2] derivacija
7
d
l
d x
l
x
2l2k
= 0.
Sada pod znakom zbroja prepoznajemo binomni razvoj od (x
2
1)
l
P
l
(x) =
1
2
l
l !
_
d
d x
_
l
(x
2
1)
l
.
(6.86)
Ovaj se izraz zove
8
Rodriguesova formula za Legendreove polinome.
Schlaeflijev integral
dovrsiti
7
Npr. za k = l/2 + 1 je
d
l
d x
l
x
2ll2
=
d
l
d x
l
x
l2
= 0.
8
Izveo ju je O. Rodrigues 1814. godine.
6.4.5 Pridruzeni Legendreovi polinomi
Kada se Helmholtzova parcijalna diferencijalna jednadzba (odjeljak 4.5.1) rastavi u sfer-
nim koordinatama na tri obicne diferencijalne jednadzbe, jedna od njih je i jednadzba
pridruzenih Legendreovih polinoma (ili funkcija)
1
sin
d
d
_
sin
d P
m
l
(cos )
d
_
+
_
l (l + 1)
m
2
sin
2
_
P
m
l
(cos ) = 0. (6.87)
Prijelazom s varijable na varijablu x = cos , gornja jednadzba postaje
(1 x
2
)
d
2
d x
2
P
m
l
(x) 2x
d
d x
P
m
l
(x) +
_
l (l + 1)
m
2
1 x
2
_
P
m
l
(x) = 0. (6.88)
Kada je azimutna konstanta razdvajanja m
2
= 0, dobiva se (obicna) Legendreova jed-
nadzba (6.69). Jedan od nacina da se dobije rjesenje gornje jednadzbe je da se krene
od obicne Legendreove jednadzbe i da ju se uzastopnim derivacijama prevede u gornju
jednadzbu. To se moze izvesti pomocu Leibnizove formule za m-tu derivaciju
umno
ska dvije funkcije

d
m
d x
m
_
A(x) B(x)
_
=
m
s=0
_
m
s
_
d
s
A(x)
d x
s
d
ms
B(x)
d x
ms
. (6.89)
Pomocu gornjeg izraza m-ta derivacija (obicne) Legendreove jednadzbe
(1 x
2
) P

l
2xP

l
+ l(l + 1) P
l
= 0
postaje
m
s=0
_
m
s
_ _
d
s
d x
s
(1 x
2
)
_
. .
= 0, s = 0, 1, 2
_
d
ms
d x
ms
P

l
_
2
m
s=0
_
m
s
_ _
d
s
d x
s
x
_
. .
= 0, s = 0, 1
_
d
ms
d x
ms
P

l
_
+ l(l + 1)
d
m
d x
m
P
l
= 0.
Raspisom gornjih suma, dobiva se
_
m
0
_
(1 x
2
)
d
m
d x
m
P

l
+
_
m
1
_
(2x)
d
m1
d x
m1
P

l
+
_
m
2
_
(2)
d
m2
d x
m2
P

l
2
_
m
0
_
x
d
m
d x
m
P

l
2
_
m
1
_
d
m1
d x
m1
P

l
+ l(l + 1)
d
m
d x
m
P
l
= 0.
Oznacimo li m-tu derivaciju P
l
s u
u
d
m
d x
m
P
l
,
gornja jednadzba postaje
(1 x
2
) u

2 x (m + 1) u
+ (l m)(l + m + 1) u = 0. (6.90)
Ova jednadzba nije samoadjungirana. Da bi se ona prevela u samodjungirani oblik s
tezinskom funkcijom jednakom 1, potrebno je sa funkcije u prijeci na funkciju
v(x) = (1 x
2
)
m/2
u(x) = (1 x
2
)
m/2
d
m
d x
m
P
l
.
U (6.90) treba uvrstiti
u = (1 x
2
)
m/2
v,
u
= (1 x
2
)
m/2
_
v
+
mx
1 x
2
v
_
,
u

= (1 x
2
)
m/2
_
v

+
2mx
1 x
2
v
+
m
1 x
2
v +
m(m + 2)x
2
(1 x
2
)
2
v
_
.
Nakon sredivanja, jednadzba (6.90) prelazi u
(1 x
2
) v

2xv
+
_
l(l + 1)
m
2
1 x
2
_
v = 0.
koja jeste samoadjungirana. Primjecujemo da smo dobili upravo (6.88), jednadzbu pri-
druzenih Legendreovih polinoma
9
. Drugim rijecima, nasa funkcija v je upravo
v P
m
l
(x) = (1 x
2
)
m/2
d
m
d x
m
P
l
(x). (6.91)
Buduci da je u P
l
najveca potencija x jednaka l, to ce i sve gornje derivacije s m > l biti
jednake nuli. Zato je m uvijek ogranicen na
m l.
Tablica 6.1 prikazuje nekoliko najnizih P
m
l
.
Tablica 6.1: Pridruzeni Legendreovi polinomi P
m
l
(x).
P
1
1
= (1 x
2
)
1/2
= sin
P
1
2
= 3x(1 x
2
)
1/2
= 3 cos sin
P
2
2
= 3(1 x
2
)
1/2
= 3 sin
2
P
1
3
=
3
2
(5x
2
1)(1 x
2
)
1/2
=
3
2
(5 cos
2
1) sin
P
2
3
= 15x(1 x
2
) = 15 cos sin
P
3
3
= 15(1 x
2
)
3/2
= 15 sin
3
P
1
4
=
5
2
(7x
3
3x)(1 x
2
)
1/2
=
5
2
(5 cos
3
3 cos ) sin
P
2
4
=
15
2
(7x
2
1)(1 x
2
) =
15
2
(7 cos
2
1) sin
2
P
3
4
= 105x(1 x
2
)
3/2
= 105 cos sin
3
P
4
4
= 15(1 x
2
)
2
= 15 sin
4
Zahtjev da je m l ima u kvantnoj mehanici svoje zicko znacenje: ocekivana vrijednost

9
Opet, za m = 0 dobivamo Legendreovu jednadzbu
kvadrata z komponente momenta kolicine gibanja je uvijek manja ili jednaka ocekivanoj
vrijednosti kvadrata cijelog momenta kolicine gibanja
l,m
L
2
z

l,m
d
3
r L
2
z

L
2

l,m
L
2
l,m
d
3
r.
Buduci da operacija deriviranja negativan broj puta, nije denirana, iz oblika (6.91) se
moze ocekivati da m bude nenegativan broj. Ako se, medutim, P
l
izrazi Rodriguesovom
formulom, (6.86), dobiva se Rodriguesova formula pridruzenih Legendreovih polinoma
P
m
l
(x) =
(1 x
2
)
m/2
2
l
l !
d
l+m
d x
l+m
(x
2
1)
l
.
(6.92)
Najveca potencija x u (x
2
1)
l
je x
2l
, pa je zato u gornjem izrazu m ogranicen samo
uvjetom
l m l.
Koristeci jos jednom Leibnizovu formulu za derivaciju umnoska, moze se pokazati da je
P
m
l
(x) = (1)
m
(l m) !
(l + m) !
P
m
l
(x).
Prema samoj deniciji pridruzenih polinoma, je
P
0
l
(x) = P
l
(x).
I pridruzeni Legendreovi polinomi imaju funkciju izvodnicu
(2m) ! (1 x
2
)
m/2
2
m
m! (1 2xt + t
2
)
m+1/2
=
s=0
P
m
s+m
(x) t
s
.
ali se ona rijetko koristi.
Kao sto se moglo i ocekivati i pridruzeni Legendreovi polinomi zadovoljavaju rekurzijske
relacije. Buduci da oni imaju dva indeksa, postoji velik broj rekurzija. Navedimo neke
od njih
P
m+1
l

2mx
(1 x
2
)
1/2
P
m
l
+
_
l(l + 1) m(m1)
_
P
m1
l
= 0,
(2l + 1)xP
m
l
= (l + m)P
m
l1
+ (l m + 1)P
m
l+1
= 0,
(2l + 1)(1 x
2
)
1/2
P
m
l
= P
m+1
l+1
P
m+1
l1
(6.93)
= (l + m)(l + m1)P
m1
l1
(l m + 1)(l m + 2)P
m1
l+1
,
(1 x
2
)
1/2
P
m
l
=
1
2
P
m+1
l

1
2
(l + m)(l m + 1)P
m1
l
.
Parnost
Parnost pridruzenih Legendreovih polinoma se moze vidjeti iz denicijske jednadzbe
(6.91) i poznavanja parnosti obicnih Legendreovih polinoma P
l
(x) = (1)
l
P
l
(x). Kod
promjene predznaka x, derivacija m-tog reda ce rezultirati umnoskom (1)
m
, pa je zato
P
m
l
(x) = (1)
l+m
P
m
l
(x)
Takoder se iz denicije (6.91) vidi i da je
P
m
l
(x)
x=1
= 0
za svaki m = 0.
Ortogonalnost
Bez izvoda
+1
1
P
m
p
(x) P
m
q
(x) d x =
2
2q + 1
(q + m) !
(q m) !

p,q
. (6.94)
+1
1
P
m
l
(x) P
k
l
(x)
1
1 x
2
d x =
(l + m) !
m (l m) !

m,k
. (6.95)
dovrsiti
Zadatak: 6.12 Indukcija magnetskog polja kruzne petlje:
Primje
R: Svi zn
6.4.6 Kugline funkcije
Jednadzbe kao sto su:
- Laplaceova jednadzba,
- Helmholtzova ili prostorni dio klasicne valne jednadzbe,
- Schrodingerova valna jednadzba za polje centralne sile,
su sve oblika
2
+ k
2
f(r) = 0. (6.96)
U postupku razdvajanja varijabli u sfernom koodinatnom sustavu, sva kutna ovisnost u
cjelosti potjece od operatora
2
i oblika je
()
sin
d
d
_
sin
d ()
d
_
+
()
sin
2
d
2
()
d
2
+ l(l + 1) () () = 0.
Pomnozi li se gornja jednadzba sa sin
2
/[() ()], dobit ce se
sin
()
d
d
_
sin
d ()
d
_
+ l(l + 1) sin
2
=
1
()
d
2
()
d
2
.
S gledista varijable , desna strana gornje jednadzbe je konstantna. Isto tako, sa gledista
varijable , lijeva strana gornje jednadzbe je konstantna. Nazove li se ta konstantu m
2
,
dolazi se do jednadzba
sin
()
d
d
_
sin
d ()
d
_
+ l(l + 1) sin
2
= m
2
,
1
()
d
2
()
d
2
= m
2
.
Azimutna ovisnost - ortogonalnost
Jednadzba za azimutnu varijablu
1
()
d
2
()
d
2
= m
2
Ima dva ocita rjesenja
() = e
m
, e
m
ili neke dvije njihove linearno nezavisne kombinacije (kao sto su npr. sin i cos ). Lako
je vidjeti da ove funkcije zadovoljavaju uvjet ortogonalnosti
2
0
m
1
()
m
2
() d =
2
0
e
m
1

e
m
2

d = 2
m
1
,m
2
.
Iz gornjeg izraza zakljucujemo da
m
() =
1
2
e
m
cini ortonormirani skup funkcija na intervalu (0, 2 ). Ove se funkcije pojavljuju u elek-
trostatskim i kvantnomehanickim problemima, u kojima se uvijek postavlja zahtjev da m
cijeli broj.
Ovisnost o
Jednadzba za kutnu varijablu ,
sin
()
d
d
_
sin
d ()
d
_
+ l(l + 1) sin
2
= m
2
,
nakon mnozenja s ()/ sin
2
, prepoznajemo kao (6.87), jednadzbu pridruzenih Legen-
dreovih polinoma
1
sin
d
d
_
sin
d P
m
l
(cos )
d
_
+
_
l (l + 1)
m
2
sin
2
_
P
m
l
(cos ) = 0,
gdje smo sa oznake presli na oznake pridruzenih Legendreovih polinoma P
m
l
. Da bismo
ukljucili i negativne cjelobrojne vrijednosti m, za deniciju P
m
l
koristimo Rodriguesovu
formulu
P
m
l
(cos ) =
1
2
l
l !
(1 x
2
)
m/2
d
l+m
d x
l+m
(x
2
1)
l
, l m l.
U skladu s relacijama ortogonalnosti, P
m
l
mozemo pomnoziti odgovarajucom konstantom,
tako da dobijemo oronormirani skup polinoma u odnosu na kut
P
m
l
(cos ) =
2l + 1
2
(l m) !
(l + m) !
P
m
l
(cos ).
Sada imamo dva skupa ortonormiranih funkcija:
m
koje su ortonormirane u odnosu na
kut i P
m
l
koje su ortonormirane u odnosu na kut . Umnosci ovih dvaju funkcija se
zovu kugline funkcije
Y
m
l
(, ) = (1)
m
2l + 1
4
(l m) !
(l + m) !
P
m
l
(cos ) e
m
(6.97)
i, prema samoj njihovoj deniciji, cine ortonormiran skup funkcija u varijablama i ,
tj. na povrsini kugle
2
0
d

0
sin d
_
Y
m
1
l
1
(, )
_
Y
m
2
l
2
(, ) =
l
1
,l
2

m
1
,m
2
. (6.98)
Kugline funkcije su svojstvene funkcije kutnog dijela Laplaceovog operatora u sfernom
koordinatnom sustavu
_
1
sin

_
sin

_
+
1
sin
2
2

2
_
Y
m
l
(, ) = l (l + 1) Y
m
l
(, ). (6.99)
Citatelj je vjerojatno, u deniciji (6.97), primjetio jedan dodatni mnozitelj (1)

m
, kojega
nema niti u P
m
l
niti u
m
. Jednadzba (6.96) je linearna i homogena, pa svako njezino
rjesenje mozemo mnoziti proizvoljnom konstantom i opet cemo dobiti rjesenje. Ova kons-
tanta, (1)
m
, se zove Condon-Shortleyeva faza i uvedena je zato sto pojednostavljuje neke
racune iz podrucja spektroskopje.
Nekoliko prvih kuglinih funkcija je prikazano tablicom 6.2
Laplaceovi redovi
Tablica 6.2: Kugline funkcije.
Y
0
0
(, ) =
1
4
Y
1
1
(, ) =
3
8
sin e

Y
0
1
(, ) =
3
4
cos
Y
1
1
(, ) =
3
8
sin e

Y
2
2
(, ) =
5
96
3 sin
2
e
2
Y
1
2
(, ) =
5
24
3 sin cos e

Y
0
2
(, ) =
5
4
_
3
2
cos
2

1
2
_
Y
1
2
(, ) =
5
24
3 sin cos e

Y
2
2
(, ) =
5
96
3 sin
2
e
2
Vaznost kuglinih funkcija je u tome sto cine potpun skup, a to je pak posljedica Sturm-
Liouvilleovog oblika Laplaceove diferencijalne jednadzbe. Zbog svojstva potpunosti ku-
glinih funkcija, svaka se funkcija f(, ) (uz odgovarajuca svojstva kontinuiranosti) moze
razviti u red po kuglinim funkcijama
f(, ) =
l=0
+l
m=l
a
l,m
Y
m
l
(, ). (6.100)
Ovaj se red naziva jos i Laplaceov red. Za poznatu funkciju f(, ), koecijenti a
l,m
se
racunaju pomocu relacija ortonormiranosti (6.98).
Zadatak: 6.13 Laplaceovi redovi - gravitacijsko polje
Gravitacijski potencijali Zemlje, Mjeseca i Marsa, opisana su Laplaceivm re-
dovima oblika
V (r, , ) =
GM
R
_
R
r

l=2
+l
m=0
_
R
r
_
l+1
(C
l,m
Y
m e
l
(, ) + S
l,m
Y
m o
l
(, ))
_
.
U gornjem izrazu je M masa tijela, a R je ekvatorijalni polumjer. Realne
funkcije Y
m e
l
i Y
m o
l
su denirane s
Y
m e
l
(, ) = P
m
l
(cos ) cos m,
Y
m o
l
(, ) = P
m
l
(cos ) sin m.
Satelitska mjerenja su dala vrijednosti koecijenata C i S (tablica 6.4)
Tablica 6.3: Koecijenti gravitacijskog potencijala.
Zemlja Mjesec Mars
C
2,0
1.083 10
3
(0.200 0.002) 10
3
(1.96 0.01) 10
3
C
2,2
0.16 10
5
(2.4 0.5) 10
5
(5 1) 10
5
S
2,2
0.09 10
5
(0.5 0.6) 10
5
(3 1) 10
5
6.4.7 Operatori momenta kolicine gibanja
Komponete kvantnomehanickog operatora momenta kolicine gibanja se obicno oznacavaju
s L
x
, L
y
L
z
. Za L
z
komponentu se pokazuje da vrijedi
L
z

l,m
(, ) = m
l,m
(, ).
Zelimo pokazati da su
l,m
(, ) , |l, m = Y
m
l
(, )
svojstvene funkcije i operatora

L
2
i z komponente L
z
. U sfernom koordinatnom sustavu
je
L
z
=

,
pa se iz (6.97) lako vidi da je
L
z
Y
m
l
(, ) = m Y
m
l
(, ).
dovrsiti
6.4.8 Adicijski teorem za kugline funkcije
dovrsiti
6.4.9 Integrali umnoska tri kugline funkcije
dovrsiti
6.4.10 Legendreove funkcije druge vrste Q
l
(x)
dovrsiti
6.4.11 Vektorske kugline funkcije
dovrsiti
6.5. HERMITEOVI POLINOMI 261
6.5 Hermiteovi polinomi
U cijeloj kvantnoj mehanici postoji samo 4-5 problema koji se mogu egzaktno rijesiti. Od
tog malog broja, samo su dva problema netrivijalna: to su harmonijski oscilator i vodikov
atom.
Bitan dio rjesenja harmonijskog oscilatora jesu Hermiteovi polinomi i to je razlog zasto
im je posvecen ovaj odjeljak.
Onaj drugi netrivijalni problem, vodikov atom, sadrzi Laguerreove polinome kao dio
rjesenja, i o njima ce biti rijeci u iducem odjeljku.
Funkcija izvodnica
Hermiteovi polinomi, H
n
(x), se mogu uvesti pomocu funkcije izvodnice
g(x, t) = e
2txt
2
=
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
(6.101)
1 +
2tx t
2
1 !
+
(2tx t
2
)
2
2 !
+
(2tx t
2
)
3
3 !
+ =
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
1 + 2x
t
1 !
+ (4x
2
2)
t
2
2 !
+ = H
0
(x) + H
1
(x)
t
1 !
+ H
2
(x)
t
2
2 !
+
Nekoliko prvih polinoma je navedeno u tablici 6.4 i prikazano slikom 6.11.
Slika 6.11: Nekoliko prvih Hermiteovih polinoma.
Kao i u dosadasnim primjerima, rekurzije se izvode deriviranjem funkcije izvodnice.
Izvedimo najprije parcijalnu derivaciju po t:
t
g(x, t) =
_
_
(2x 2t) e
2xtt
2
+
n=0
H
n
(x)
n t
n1
n!
.
Izjednacimo ova dva izraza i na lijevu stranu uvrstimo (6.101)
(2x 2t) e
2xtt
2
=
+
n=0
H
n
(x)
n t
n1
n!
(2x 2t)
n=1
H
n
(x)
t
n
n!
=
+
n=0
H
n
(x)
n t
n1
n!
2x
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
2
n=0
H
n
(x)
t
n+1
n!
=
+
n=1
H
n
(x)
t
n1
(n 1) !
.
Promjenimo indekse zbrajanja u gornjim zbrojevima, tako da svi t-ovi imaju istu potenciju
2x
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
2
n=1
H
n1
(x)
t
n
(n 1) !

+
n=0
H
n+1
(x)
t
n
n!
= 0.
2x
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
2
n=1
H
n1
(x)
t
n
(n 1) !
n
n

+
n=0
H
n+1
(x)
t
n
n!
= 0
2x
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
2
n=0
H
n1
(x)
n t
n
n!

+
n=0
H
n+1
(x)
t
n
n!
= 0
n=0
t
n
n!
_
2x H
n
(x) 2n H
n1
(x) H
n+1
(x)
_
= 0.
Zbog linearne nezavisnosti skupa t
n
, gornji je zbroj nula, samo ako je svaka od zagrada
jednaka nula, sto vodi na trazenu rekurziju
H
n+1
(x) = 2x H
n
(x) 2n H
n1
(x). (6.102)
Polinome H
0
(x) = 1 i H
1
(x) = 2x je lako ocitati iz razvoja eksponencijalne funkcije
(6.101), a svi se ostali polinomi mogu dobiti gornjom rekurzijom. U tablici 6.4 se nalazi
nekoliko prvih polinoma.
Druga rekurzija, koja povezuje derivaciju polinoma s nederiviranim polinomima, se dobiva
derivacijom funkcije izvodnice po x
x
g(x, t) =
_
_
2t e
2xtt
2
+
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
.
Tablica 6.4: Hermiteovi polinomi.
H
0
(x) = 1
H
1
(x) = 2x
H
2
(x) = 4x
2
2
H
3
(x) = 8x
3
12x
H
4
(x) = 16x
4
48x
2
+ 12
H
5
(x) = 32x
5
160x
3
+ 120x
H
6
(x) = 64x
6
480x
4
+ 720x
2
120
H
7
(x) = 128x
7
1344x
5
+ 3360x
3
1680x
H
8
(x) = 256x
8
3584x
6
+ 13440x
4
13440x
2
+ 1680
H
9
(x) = 512x
9
9216x
7
+ 48384x
5
80640x
3
+ 30240x
H
10
(x) = 1024x
10
23040x
8
+ 161280x
6
403200x
4
+ 302400x
2
30240
Izjednacimo ova dva izraza i na lijevu stranu uvrstimo (6.101)
2t e
2xtt
2
=
+
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
2
+
n=0
H
n
(x)
t
n+1
n!
=
+
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
.
Svedimo oba zbroja na istu potenciju n
2
+
n=1
H
n1
(x)
t
n
(n 1) !
n
n

+
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
= 0
2
+
n=0
H
n1
(x)
n t
n
n!

+
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
= 0
+
n=0
t
n
n!
_
2n H
n1
(x) H
n
(x)
_
= 0.
Opet, zbog linearne nezavisnosti skupa t
n
, gornji je zbroj nula, samo ako je svaka od
zagrada jednaka nula, sto vodi na trazenu rekurziju
H
n
(x) = 2n H
n1
(x). (6.103)
Naravno da se, pomocu gornje rekurzije, mogu naci i sve vise derivacije
H

n
(x) = 2n 2(n 1) H
n2
(x) = 2
2
n (n 1) H
n2
(x),
H

n
(x) = 2
3
n (n 1) (n 2) H
n3
(x),
.
.
.
H
(m)
n
(x) = 2
m
n (n 1) (n m + 1) H
nm
(x) =
2
m
n!
(n m) !
H
nm
(x)
H
(n)
n
(x) = 2
n
n!.
Posebne vrijednosti
U x = 0 je, prema (6.101),
e
t
2
=
+
n=0
H
n
(0)
t
n
n!
+
n=0
(1)
n
t
2n
n!
=
+
n=0
H
n
(0)
t
n
n!
.
Usporedbom clanova uz iste potencije t, dolazi se do zakljucka
H
2n
(0) = (1)
n
(2n) !
n!
, H
2n+1
(0) = 0.
Parnost
Iz funkcije izvodnice se takoder moze dobiti i parnost polinoma
g(x, t) = e
2txt
2
= g(x, t)
+
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
=
+
n=0
H
n
(x)
(t)
n
n!
.
+
n=0
t
n
n!
_
H
n
(x) (1)
n
H
n
(x)
_
= 0.
H
n
(x) = (1)
n
H
n
(x),
slicno kao i kod Legndreovih polinoma (6.60).
Alternativan prikaz
Iz funkcije izvodnice se moze izvesti i Rodriguesov oblik Hermiteovih polinoma. Primje-
timo da se funkcija izvodnica moze napisati i kao
g(x, t) = e
2xtt
2
= e
x
2
e
(tx)
2
.
Usporedbom parcijalnih derivacija
t
e
(tx)
2
= 2(t x) e
(tx)
2
x
e
(tx)
2
= +2(t x) e
(tx)
2
zakljucujemo da je
t
e
(tx)
2
=

x
e
(tx)
2
. (6.104)
Sada racunamo n-tu parcijalnu derivaciju g po t
g
t
= e
x
2
t
e
(tx)
2
= (6.104) = e
x
2
x
e
(tx)
2
2
g
t
2
= e
x
2
x
t
e
(tx)
2
= (6.104) = (1)
2
e
x
2
2
x
2
e
(tx)
2
.
.
.
n
g
t
n
= (1)
n
e
x
2
n
x
n
e
(tx)
2
.
U tocki t = 0 je
n
g
t
n
t=0
= (1)
n
e
x
2 d
n
d x
n
e
x
2
. (6.105)
S druge je strane, prema (6.101),
g(x, t) =
+
m=0
H
m
(x)
t
m
m!
n
g
t
n
=
+
m=0
H
m
(x)
m(m1) (mn + 1) t
mn
m!
, n m
n
g
t
n
t=0
=
+
m=0
H
m
(x)
m(m1) (mn + 1)
m!

n,m
= H
n
(x).
U gornjim je izrazima n m, jer za n > m je n-ta derivacija t
m
jednaka nuli. Usporedbom
gornjeg rezultata sa (6.105), zakljucujemo da je
H
n
(x) = (1)
n
e
x
2 d
n
d x
n
e
x
2
.
(6.106)
To je Rodriguesova formula za Hermiteove polinome (usporediti sa (6.86), Rodri-
guesovom formulom Legendreovih polinoma).
Integralan prikaz
Jos jedan prikaz Hermiteovih polinoma se moze dobiti pomocu integracije u kompleksnoj
ravnini, odjeljak 3. Pomnozi li se funkcija izvodnica (6.101) s t
m1
i prointegrira po
kruznici oko ishodista u kompleksnoj t ravnini, dobiva se (vidjeti primjer 2.3)
_
e
2xtt
2
t
m1
d t =
_

n=0
H
n
(x)
t
nm1
n!
d t
_
e
2xtt
2
t
m1
d t =
n=0
H
n
(x)
2
n,m
n!
H
n
(x) =
n!
2
_
e
2xtt
2
t
n1
d t. (6.107)
Razvoj u red
Do izraza za Hermitove polinome u obliku reda potencija, dolazi se pomocu funkcije
izvodnice (6.101), razvojem u red eksponencijalne funkcije i izjednacavanjem clanova uz
istu potenciju t
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
= e
2xt
e
t
2
=
m=0
(2xt)
m
m!

p=0
(t
2
)
p
p !
=
m=0
p=0
a
m,p
t
m+2p
,
gdje je
a
m,p
=
(1)
p
(2x)
m
m!p !
.
Iz gornjeg dvostrukog zbroja treba izdvojiti clanove s istom potencijom t. To se lako
izvodi, prikaze li se ovaj dvostruki zbroj tablicno, kao u tablici 6.5. Uocimo npr. clanove
Tablica 6.5: Tablica koecijenata a
m,p
.
m\p 0 1 2 3
0 a
0,0
t
0
a
0,1
t
2
a
0,2
t
4
a
0,3
t
6

1 a
1,0
t
1
a
1,1
t
3
a
1,2
t
5
a
1,3
t
7

2 a
2,0
t
2
a
2,1
t
4
a
2,2
t
6
a
2,3
t
8

3 a
3,0
t
3
a
3,1
t
5
a
3,2
t
7
a
3,3
t
9

4 a
4,0
t
4
a
4,1
t
6
a
4,2
t
8
a
4,3
t
10

5 a
5,0
t
5
a
5,1
t
7
a
5,2
t
9
a
5,3
t
11

6 a
6,0
t
6
a
6,1
t
8
a
6,2
t
10
a
6,3
t
12

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
s potencijama t
5
i t
6
t
5
2
s=0
a
52s,s
, t
6
3
s=0
a
62s,s
.
Opcenito se moze napisati
t
n
[n/2]
s=0
a
n2s,s
,
gdje je [n/2] denirano relacijom
_
n
2
_
=
_
_
n
2
za parni n,
n 1
2
za neparni n.
Usporedbom s (6.101), dobiva se
H
n
(x) = n!
[n/2]
s=0
(1)
s
(2x)
n2s
s ! (n 2s) !
.
(6.108)
To je trazeni izraz za Hermiteov polinom u obliku reda potencija. Tako se iz gornjeg
izraza, uz n = 0 i s = 0, dobiva
H
0
(x) = 1.
Za n = 1 i s = 0, slijedi
H
1
(x) = 2x,
itd.
Diferencijalna jednad
zba i ortogonalnost
Kombiniranjem rekurzijskih relacija (6.102) i (6.103) zelimo dobiti diferencijalnu jed-
nadzbu u kojoj ce se pojavljivati samo polinomi istog indeksa n. Zbroje li se jednadzbe
(6.102) i (6.103), dobiva se
H
n+1
= 2x H
n
2n H
n1
H
n
= 2n H
n1
n
+ H
n+1
= 2xH
n
.
Derivacija po x daje
H

n
+ H
n+1
= 2H
n
+ 2xH
n
.
Ako u gornjoj jednadzbi eliminiramo H
n+1
pomocu (6.103) (s pomakom n n + 1)
H
n+1
= 2(n + 1) H
n
dobiva se trazena jednadzba
H

n
+ 2(n +
1) H
n
=
2H
n
+ 2xH
n
H

n
2xH
n
+ 2nH
n
= 0. (6.109)
To je diferencijalna jednadzba, cije su jedno rjesenje Hermiteovi polinomi. Ova jednadzba
nije samoadjungirana. ali se moze prevesti u samoadjungirani oblik mnozenjem s e
x
2
e
x
2
H

n
2xe
x
2
H
n
+ 2n e
x
2
H
n
= 0
e
x
2
_
d
d x
H
n
_
+
_
d
d x
e
x
2
_
H
n
+ 2n e
x
2
H
n
= 0
d
d x
_
e
x
2
H
n
_
+ 2n e
x
2
H
n
= 0.
To je samoadjungirana jednadzba s tezinskom funkcijom
w(x) = e
x
2
.
Pokazimo sada ortogonalnost: napisimo gornju jednadzbu za indeks m = n
d
d x
_
e
x
2
H
m
_
+ 2m e
x
2
H
m
= 0
i pomnozimo jednadzbu za H
n
s H
m
, a jednadzbu za H
m
pomnozimo s H
n
, a zatim
oduzmimo jednu od druge; rezultat je
H
m
d
d x
_
e
x
2
H
n
_
H
n
d
d x
_
e
x
2
H
m
_
+ 2(n m) e
x
2
H
n
H
m
= 0,
d
d x
_
e
x
2
H
m
H
n
_
$
$
$
$
$
$$
e
x
2
H
m
H
d
d x
_
e
x
2
H
n
H
m
_
+
$
$
$
$
$
$$
e
x
2
H
m
H
n
+ 2(n m) e
x
2
H
n
H
m
= 0
d
d x
_
e
x
2
H
m
H
n
_
d
d x
_
e
x
2
H
n
H
m
_
+ 2(n m) e
x
2
H
n
H
m
= 0.
Prointegrirajmo sada gornji izraz po x od do +
_
e
x
2
H
m
H
n
_
+
_
e
x
2
H
n
H
m
_
+
+ 2(n m)
e
x
2
H
n
(x) H
m
(x) d x = 0.
Zbog eksponencijalnog clana, obje su zagrade u obje granice jednake nuli, pa za m = n
mora biti

+
e
x
2
H
n
(x) H
m
(x) d x = 0, m = n. (6.110)
To je trazena relacija ortogonalnosti Hermiteovih polinoma.
Umjesto polinoma H
n
mozemo uvesti funkciju
n
(x) = e
x
2
/2
H
n
(x),
koja vise nije polinom, a za koju vrijedi, prema (6.110), da je
n
(x)
m
(x) d x = 0, m = n.
Uvrstavanjem
n
(x) u jednadzbu Hermiteovih polinoma (6.109), dobiva se

n
(x) + (2n + 1 x
2
)
n
(x) = 0. (6.111)
To je diferencijalna jednadzba kvantnomehani
ckog slobodnog harmonijskog os-

cilatora. Ujedno je to i najva
zniji primjer primjene Hermiteovih polinoma.

Jednadzba (6.111) je samoadjungirana, a skup njezinih rjesenja
n
je, prema (6.110),
ortogonalan na cijeloj osi x, s jedinicnom tezinskom funkcijom.
Rijesimo sada problem normiranja funkcija
n
. Pomnozimo funkciju izvodnicu (6.101)
samu sa sobom , a zatim i s e
x
2
e
x
2
+2xtt
2
+2xss
2
=
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
m=0
H
m
(x)
s
m
m!
e
x
2
Prointegrirajmo sada gornji izraz po x od do +
e
2st
e
(xst)
2
d x =
n=0
m=0
t
n
s
m
n! m!
e
x
2
H
n
(x) H
m
(x) d x.
Relacijom (6.110) je pokazano da je desna strana jednaka nuli kada je m = n, prema
tome, preostaju samo clanovi za koje je m = n. Na lijevoj strani je tablicni integral
e
2st

=
n=0
(t s)
n
n! n!
_
H
n
(x)
_
2
e
x
2
d x
n=0
2
n
(t s)
n
n!
=
n=0
(t s)
n
n! n!
_
H
n
(x)
_
2
e
x
2
d x.
Usporedbom clanova uz iste potencije (st)
n
na obje strane jednakosti, zakljucuje se
_
H
n
(x)
_
2
e
x
2
d x = 2
n
n!
.
Gornji rezultat i (6.110) se mogu sazeti u
e
x
2
H
n
(x) H
m
(x) d x = 2
n
n!

m,n
. (6.112)
Denira li se
n
(x) =
1
2
n
n!
e
x
2
/2
H
n
(x), (6.113)
tada je
n
ortonormiran skup funkcija s jedinicnom tezinom
n
(x)
m
(x) d x =
m,n
. (6.114)
Hermiteov red
Proizvoljna funkcija f(x) denirana na intervalu x (, +) se moze razviti u red po
Hermiteovim polinomima
f(x) =
n=0
a
n
H
n
(x).
Koecijeni razvoja a
n
se odreduju pomocu uvjeta ortogonalnosti (6.112): na gornju jed-
nadzbu se djeluje operatorom
e
x
2
H
m
(x) d x
e
x
2
f(x) H
m
(x) d x =
n=0
a
n
e
x
2
H
m
(x) H
n
(x) d x
=
n=0
a
n
2
n
n!

m,n
= a
m
2
m
m!
.
Iz gornjeg izraza se zakljucuje da je
a
n
=
1
2
n
n!
e
x
2
f(x) H
n
(x) d x.
Kvantnomehani
cki slobodni harmonijski oscilator

Kao sto je vec spomenuto, Hermiteovi polinomi se pojavljuju u analizi jednodimenzijskog
kvantnomehanickog slobodnog harmonijskog oscilatora. Uz potencijalnu energiju
E
p
=
1
2
Kz
2
=
1
2
m
2
0
z
2
,
Schrodingerova valna jednadzba
10
je
H (z) = E (z),
gdje je H Hamiltonov operator, zbroj kineticke i potencijalne energije
H = E
k
+ E
p
=
p
2
z
2m
+
1
2
Kz
2
, p
z
=
d
d z
,
(z) je svojstvena valna funkcija, a energija E je svojstvena vrijednost.
2
2m
d
2
(z)
d z
2
+
1
2
Kz
2
(z) = E(z).
Prijelazom s varijable z na
x = z
i uvodenjem konstanata
4
=
mK
2
=
m
2
2
0
2
, =
2E
0
,
Schrodingerova jednadzba postaje
d
2
(x)
d x
2
+ ( x
2
) (x) = 0.
To je upravo jednadzba (6.111) s = 2n + 1, uvjetom koji dozvoljava samo diskretne
(kvantizirane) vrijednosti energije harmonijskog oscilatora. Normirana
rjesenja gornje jednadzbe su dana s (6.113). Zahtjev da n bude prirodan broj, je po-
sljedica rubnog uvjeta na valnu funkciju
lim
z
(z) = 0.
U slucaju da n nije prirodan broj, tada rjesavanje jednadzbe (6.109) metodom
razvoja u red pokazuje da se, za velike x, H
(x) ponasa kao x
e
x
2
, tj. da ne iscezava u
beskonacnosti, pa je stoga nemoguce normirati valnu funkciju.
10
Primjetimo da je ova jednadzba jedan primjer jednadzbe svojstvenih vrijednosti (5.14) sa tezinskom funkcijom jednakom
jedan: L y
j
=
j
y
j
.
Za n prirodan broj, energija je
= 2n + 1 E
n
=
_
n +
1
2
_

0
, n = 0, 1, 2, . (6.115)
Osnovnom kvantnomehanickom stanju odgovara minimalna energija
E
min
= E
0
=
1
2

0
.
Ova minimalna energija je manifestacija Heisenbergovog na
cela neodredenosti i
predstavlja cisto kvantnu pojavu, koja nema klasicni analogon.
Operatori stvaranja i poni
stavanja
Osim gore izlozene Schrodingerove jednadzbe, postoje i drugi nacini analiziranja kvantno-
mehanickog harmonijskog oscilatora. Jedan od njih je i pristup preko operatora stvaranja,
a
i ponistavanja a
a
2
_
x
d
d x
_
a
1
2
_
x +
d
d x
_
.
Pokazat cemo da vrijedi
a

n
(x)
1
2
_
x
d
d x
_

n
(x) =
n + 1
n+1
(x), (6.116)
a
n
(x)
1
2
_
x +
d
d x
_

n
(x) =
n
n1
(x). (6.117)
Operator stvaranja, povecava
11
indeks valne funkcije (kvantni broj) za jedan, a operator
ponistavanja smanjuje
12
indeks valne funkcije (kvantni broj) za jedan. Pomocu gornjih
operatora, konstruira se jedan novi operator koji se zove operator broja cestica a
a. On
ima svojstvo da djelujuci na valnu funkciju
n
daju tu istu valnu funkciju pomnozenu s
n.

Citateljima se ostavlja da pokazu da vrijedi
a
a
n
= n
n
.
Pokazimo sada da funkcije (6.113) zadovoljavaju relacije (6.116) i (6.117). Najprije, radi
preglednosti, nazovimo
C
n
=
1
2
n
n!
.
i izvedimo (6.116)
a

n
(x) =
1
2
_
x
d
d x
_
C
n
e
x
2
/2
H
n
(x)
=
1
2
C
n
e
x
2
/2
_
x H
n
(x) + x H
n
(x) H
n
(x)
_
.
11
Stvara jednu cesticu.
12
Ponistava jednu cesticu.
Prema rekurziji (6.103) je H
n
= 2nH
n1
, pa gornja relacija postaje
a

n
(x) =
C
n
2
e
x
2
/2
_
2xH
n
2nH
n1
_
.
Prema rekurziji (6.102) je gornja zagrada upravo jednaka H
n+1
, pa je
a

n
(x) =
C
n
2
e
x
2
/2
H
n+1
=
1
2
n
n!
2
e
x
2
/2
H
n+1
(x)
=
n + 1
1
2
n+1
(n + 1) !
e
x
2
/2
H
n+1
(x)
=
n + 1
n+1
(x).
Slicno se pokazuje i (6.117)
a
n
(x) =
1
2
_
x +
d
d x
_
C
n
e
x
2
/2
H
n
(x)
=
$
$
$
$
$
$
$
$
$
$
$
$
1
2
x C
n
e
x
2
/2
H
n
(x) +
1
2
_
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
xC
n
e
x
2
/2
H
n
(x) + C
n
e
x
2
/2
H
n
(x)
_
.
Prva dva clana se ukidaju, a prema rekurziji (6.103) je H
n
= 2nH
n1
, pa gornja relacija
postaje
a
n
(x) =
2 n C
n
e
x
2
/2
H
n1
(x)
=
2 n
1
2
n
n!
e
x
2
/2
H
n1
(x)
=
n
1
2
n1
(n 1) !
e
x
2
/2
H
n1
(x)
=
n
n1
(x).
Ovime smo, krenuvsi od poznatih funkcija
n
, pokazali da vrijede relacije (6.116) i
(6.117). No, postoji i drugi put. Mozemo se praviti da ne znamo kako izgledaju funkcije
n
, krenuti od (6.116) i (6.117), kao diferencijalnih jednadzba za odredivanje funkcija
n
,
i pomocu njih naci same funkcije
n
. Djelujuci na najnize stanje, operator ponistavanja
mora dati nulu, buduci da nize stanje od najnizeg ne postoji
a
0
(x) = 0.
Uvrstavanjem a, gornja jednadzba postaje diferencijalna jednadzba za
0
d
0
0
= x d x,
s rjesenjem
0
(x) = const. e
x
2
/2
.
konstanta se odreduje iz uvjeta normiranja
|
0
(x)|
2
d x = 1 const =
1/4
,
Pa je normirana valna funkcija osnovnog stanja jednaka
0
(x) =
1/4
e
x
2
/2
.
Valnu funkciju
1
dobivamo pomocu operatora stvaranja
a

0
(x) =
1
=
1
2
_
x
d
d x
_

1/4
e
x
2
/2
=
1
2x e
x
2
/2
=
1
e
x
2
/2
H
1
(x),
a to je upravo
1
iz (6.113). Dalje se
2
moze racunati iz a

1
(x) itd.
Potencijal tipa harmonijskog oscilatora se pojavljuje u opisu titranja kristalne re
setke,
u opisu nuklearne strukture (shell model), kvarkovskom modelu hadrona
itd.
Diferencijalna jednadzba (6.109), osim H
n
ima i drugo, nezavisno, rje
senje koje se
naziva Hermiteova funkcija drugog reda i koje (za sada) nema primjene u zici.
6.6 Laguerreovi polinomi
Kao sto je vec spomenuto u uvodu prethodnog odjeljka, Laguerreovi polinomi se pojavljuju
kod rjesavanja radijalnog dijela Schrodingerove jednadzbe za vodikov atom. U ovom ce
se odjeljku izloziti neka osnovna svojstva Laguerreovih polinoma.
zba
Laguerreovi polinomi se mogu uvesti preko funkcije izvodnice, na slican nacin kako smo
to napravili za Hermiteove polinome. Druga je mogucnost da se dobiju u obliku reda
potencija, onako kako je to izvedeno u odjeljku 4.3.2. Da bismo prikazali jos jednu tehniku,
krenut cemo od Laguerreove diferencijalne jednadzbe i rjesenje dobiti u obliku krivuljnog
integrala, kao sto je to napravljeno u odjeljku 6.3.6 za modicirane Besselove funkcije
K
(x). Zatim ce se iz tog integralnog prikaza rjesenja, izvesti funkcija izvodnica.

Laguerreova diferencijalna jednadzba je
x L

n
(x) + (1 x) L
n
(x) + n L
n
(x) = 0. (6.118)
6.6. LAGUERREOVI POLINOMI 275
Krivuljni integral
Rjesenje L ce ovisiti o parametru n, pa cemo ga oznaciti s L
n
. Pokusat cemo ga prikazati
u obliku krivuljnog integrala u ravnini kompleksnog z
L
n
(x) =
1
2
_
|z|<1
e
xz/(1z)
(1 z) z
n+1
d z. (6.119)
Krivulja integracije, slika (6.12), ukljucuje ishodiste, ali ne obuhvaca tocku z = 1. Dvama
Slika 6.12: Krivulja integracije za Laguerreove polinome.
uzastopnim derivacijama po x, gornja jednadzba daje
L
n
(x) =
1
2
_
e
xz/(1z)
(1 z)
2
z
n
d z,
L

n
(x) =
1
2
_
e
xz/(1z)
(1 z)
3
z
n1
d z.
Uvrstavanjem gornjih izraza za L
n
, L
n
i L

n
u lijevu stranu (6.118) daje
1
2
_ _
x
(1 z)
3
z
n1

1 x
(1 z)
2
z
n
+
n
(1 z) z
n+1
_
e
xz/(1z)
d z.
Izravnom derivacijom, lako je uvjeriti se da je gornji podintegralni izraz moze napisati u
obliku derivacije
1
2
_
d
d z
_
e
xz/(1z)
(1 z) z
n
_
d z.
Integracijom po zatvorenoj krivulji (kao npr. na slici 6.12), pocetna je tocka jednaka kraj-
njoj tocki i zato je vrijednost gornjeg integrala jednaka nuli, a to je upravo desna strana
(6.118). Time je pokazano da je (6.119) rjesenje diferencijalne jednadzbe (6.118).
Funkcija izvodnica
Pokazimo da je gornji izraz upravo ono sto bi se dobilo iz funkcije izvodnice
g(x, z) =
e
xz/(1z)
1 z
=
n=0
L
n
(x) z
n
, |z| < 1. (6.120)
Pomnozimo gornji izraz sa z
m1
i prointegrirajmo oko ishodista
e
xz/(1z)
(1 z) z
m+1
=
n=0
L
n
(x) z
nm1
_
|z|<1
e
xz/(1z)
(1 z) z
m+1
d z =
n=0
L
n
(x)
_
|z|<1
z
nm1
d z =
_
zadatak 2.3
_
=
n=0
L
n
(x) 2
n,m
= 2 L
m
(x),
a to je upravo (6.119).
Prijelazom s varijable z na vrijablu s, gdje je
xz
1 z
= s x z =
s x
s
,
Integralni izraz za L
n
(x) postaje
L
n
(x) =
e
x
2
_
s
n
e
s
(s x)
n+1
d s.
Integral po z je isao po krivulji koja obuhvaca ishodiste, z = 0, pa zato integral po s
ide po krivulji koja obuhvaca tocku s = x. Prema Cauchijevoj integralnoj formuli za
derivaciju, (2.16),
f
(n)
(z
0
) =
n!
2
_
K
f(z)
(z z
0
)
n+1
dz,
zakljucujemo da je
L
n
(x) =
e
x
n!
d
n
d x
n
(x
n
e
x
).
(6.121)
To je Rodriguesova formula za Laguerreove polinome.
Red potencija
Iz gornjeg se izraza (za prirodni broj n i pomocu Leibnizove formule za n-tu derivaciju
umnoska dvije funkcije (6.89)) dobivaju Laguerreovi polinomi u obliku reda potencija
L
n
(x) =
e
x
n!
n
m=0
_
n
m
_
d
nm
e
x
d x
nm
d
m
x
n
d x
m
=
1
n!
n
m=0
_
n
m
_
(1)
nm
d
m
x
n
d x
m
=
1
n!
n
m=0
_
n
m
_
(1)
nm
n!
(n m) !
x
nm
= n!
n
m=0
(1)
nm
x
nm
(n m) ! (n m) ! m!
.
Prijelazom s varijable m na s = n m slijedi
L
n
(x) = n!
n
s=0
(1)
s
x
s
(n s) ! s ! s !
. (6.122)
Nekoliko prvih polinoma je prikazano na slici 6.13 i ispisano u tablici ??.
Slika 6.13: Nekoliko prvih Laguerreovih polinoma.
Rekurzije
Vec uobicajenim postupkom derivacije funkcije izvodnice po njezinim argumentima, do-
bivaju se rekurzije. Zapocnimo s derivacijom po z
g
z
=
_
_
e
xz/(1z)
1 z
1 x z
(1 z)
2
n=0
L
n
(x) n z
n1
.
Tablica 6.6: Laguerreovi polinomi.
0 ! L
0
(x) = 1
1 ! L
1
(x) = x + 1
2 ! L
2
(x) = x
2
4 x + 2
3 ! L
3
(x) = x
3
+ 9 x
2
18 x + 6
4 ! L
4
(x) = x
4
16 x
3
+ 72 x
2
96 x + 24
5 ! L
5
(x) = x
5
+ 25 x
4
200 x
3
+ 600 x
2
600 x + 120
6 ! L
6
(x) = x
6
36 x
5
+ 450 x
4
2400 x
3
+ 5400 x
2
4320 x + 720
Izjednacavanjem gornja dva izraza, uz uvrstavanje (6.120) slijedi
e
xz/(1z)
1 z
1 x z
(1 z)
2
=
n=0
L
n
(x) n z
n1
(1 x z)
n=0
L
n
(x) z
n
= (1 z)
2
n=0
L
n
(x) n z
n1
.
Raspisom i sredivanjem gornjeg izraza, dolazi se do
n=0
z
n
_
(1 x + 2n) L
n
(x) nL
n1
(x) (n + 1) L
n+1
(x)
_
= 0.
Zbog linearne nezavisnosti potencija, gornji zbroj je nula samo ako je svaka od zagrada
jednaka nuli, sto daje rekurziju
(n + 1) L
n+1
(x) = (1 x + 2n) L
n
(x) nL
n1
(x). (6.123)
Rekurziju koja povezuje derivacije Laguerreovih polinoma s nederiviranim polinomima,
dobivamo derivacijom funkcije izvodnice po x
g
x
=
_
_
e
xz/(1z)
1 z
z
1 z
n=0
L
n
(x) z
n
.
Izjednacavanjem gornja dva izraza, uz uvrstavanje (6.120) slijedi
e
xz/(1z)
1 z
z
1 z
=
n=0
L
n
(x) z
n
z
n=0
L
n
(x) z
n
= (1 z)
n=0
L
n
(x) z
n
.
Raspisom i sredivanjem gornjeg izraza, dolazi se do
n=0
z
n
_
L
n1
(x) L
n1
(x) L
n
(x)
= 0.
Zbog linearne nezavisnosti potencija, gornji zbroj je nula samo ako je svaka od zagrada
jednaka nuli, sto daje rekurziju
L
n
(x) = L
n1
(x) L
n1
(x). (6.124)
Posebne vrijednosti
Nadalje, iz funkcije izvodnice (6.120) se vidi da je za x = 0
n=0
L
n
(0) z
n
= g(0, z) =
1
1 z
=
n=0
z
n
,
iz cega zakljucujemo da je
L
n
(0) = 1.
Parnost
Kao sto se vidi iz funkcije izvodnice, diferencijalne jednadzbe ili iz tablice ??, Laguerreovi
polinomi nemaju odredenu parnost (nisu ni parni ni neparni).
Ortogonalnost
Laguerreova diferencijalna jednadzba nije samoadjungirana, pa Laguerreovi polinomi ne
cine ortogonalan skup. Medutim, slijedeci metodu iz odjeljka 5.1, mozemo pomnoziti
jednadzbu (6.118) s e
x
i dobiti samoadjungiranu jednadzbu
x L

n
(x) + (1 x) L
n
(x) + n L
n
(x) = 0
_
e
x
x L

n
(x) e
x
+ (1 x) L
n
(x) e
x
+ n L
n
(x) e
x
= 0
d
d x
_
xL
n
(x) e
x
_
+ n L
n
(x) e
x
= 0.
To je samoadjungirana jednadzba s tezinskom funkcijom
w(x) = e
x
.
Napisimo gornju jednadzbu za parametar m = n, a zatim pomnozimo obje jednadzbe
redom s L
m
i L
n
L
m
(x)
d
d x
_
xL
n
(x) e
x
_
+ n L
m
(x) L
n
(x) e
x
= 0,
L
n
(x)
d
d x
_
xL
m
(x) e
x
_
+ m L
n
(x) L
m
(x) e
x
= 0,
i oduzmimo drugu od prve
L
m
(x)
d
d x
_
xL
n
(x) e
x
_
L
n
(x)
d
d x
_
xL
m
(x) e
x
_
+ (n m) L
n
(x) L
m
(x) e
x
= 0.
Prointegrirajmo gornju jednadzbu po x od 0 do i izvedimo parcijalnu integraciju u
prva dva clana
+
0
L
m
(x)
d
d x
_
xL
n
(x) e
x
_
d x
+
0
L
n
(x)
d
d x
_
xL
m
(x) e
x
_
d x +
(n m)
+
0
L
n
(x) L
m
(x) e
x
d x = 0
_
xL
m
L
n
(x) e
x
_
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
+
0
x L
m
(x) L
n
(x) e
x
d x
_
xL
n
L
m
(x) e
x
_
0
+
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
@
+
0
x L
m
(x) L
n
(x) e
x
d x +
(n m)
+
0
L
n
(x) L
m
(x) e
x
d x = 0.
Uglate zagrade su jednake nuli u obje granice, a integrali s derivacijama L se medusobno
ukidaju. Buduci da smo odabrali m = n, mora biti
+
0
L
n
(x) L
m
(x) e
x
d x = 0. (6.125)
Vidi se da su Lagurreovi polinomi ortogonalni s tezinskom funkcijom w(x) = e
x
.
Integral gornjeg oblika, ali za n = m, dobiva se kvadriranjem funkcije izvodnice (6.120)
1
1 z
e
xz/(1z)
1
1 t
e
xt/(1t)
=
n=0
L
n
(x) z
n
m=0
L
m
(x) t
m
_
e
x
1
(1 z)(1 t)
e
x(1tz)/[(1z)(1t)]
=
n=0
m=0
z
n
t
m
L
n
(x) L
m
(x) e
x
_
+
0
d x
1
(1 z)(1 t)
+
0
e
x(1tz)/[(1z)(1t)]
d x =
n=0
m=0
z
n
t
m
+
0
L
n
(x) L
m
(x) e
x
d x.
Na lijevoj strani je tablicni integral, a integral na desnoj strani je, prema (6.125), jednak
nuli, ako je n = m
1
1 tz
=
n=0
(tz)
n
+
0
_
L
n
(x)
_
2
e
x
d x.
Buduci da je (1 tz)
1
=
n=0
(tz)
n
, iz gornjeg izraza ocitavamo
+
0
_
L
n
(x)
_
2
e
x
d x = 1.
Gornju relaciju i (6.125) mozemo zajedno zapisati kao
+
0
L
n
(x) L
m
(x) e
x
d x =
n,m
. (6.126)
Gornji nam izraz sugerira deniciju ortonormiranih Laguerreovih funkcija (ne polinoma)
n
(x) = e
x/2
L
n
(x).
Prema (6.126), za funkcije
n
vrijedi
+
0
n
(x)
m
(x) d x =
n,m
.
Diferencijalna jednadzba za
n
(x) se dobije uvrstavanjem
L
n
(x) = e
x/2
n
(x),
L
n
(x) =
1
2
e
x/2
n
(x) + e
x/2
n
(x),
L

n
(x) =
1
4
e
x/2
n
(x) + e
x/2
n
(x) + e
x/2

n
(x)
u jednadzbu Laguerreovih polinoma (6.118), s rezultatom
x
n
(x) +
n
(x) +
_
n +
1
2

x
4
_

n
(x) = 0.
6.6.1 Pridruzeni Laguerreovi polinomi
Definicja
U zickim primjenama, napose kod vodikovog atoma, ne pojavljuju se Laguerreovi poli-
nomi, vec pridruzeni Laguerreovi polinomi L
k
n
(x). Oni se deniraju preko Laguerreovih
polinoma kao
L
k
n
(x) = (1)
k
d
k
d x
k
L
n+k
(x).
(6.127)
Najveca potencija x u L
n+k
(x) je x
n+k
, pa ce nakon k derivacija po x, najveca potencija
po x polinoma L
k
n
(x) biti x
n
.
Red potencija
U skladu s gornjom denicijom i pomocu zapisa L
n
u obliku reda potencija, (6.122),
slijedi
L
k
n
(x) = (1)
k
(n + k) !
n+k
s=0
(1)
s
(n + k s) ! s ! s !
d
k
d x
k
x
s
= (1)
k
(n + k) !
n+k
s=0
(1)
s
(n + k s) ! s ! &
&
s !
&
&
s !
(s k) !
x
sk
= (1)
k
(n + k) !
n+k
s=0
(1)
s
x
sk
(n + k s) ! (s k) ! s !
.
Prijelazom s varijable zbrajanja s na varijablu m = s k, gornji izraz prelazi u
L
k
n
(x) =
(1)
k
(n + k) !
n
m=k
(1)
m+
k
x
m
(n m) ! (m + k) ! m!
.
Buduci da je, prema (6.21),
m! = , m < 0,
to su u gornjem zbroju razliciti od nule samo clanovi s m = 0, 1, , n
L
k
n
(x) = (n + k) !
n
m=0
(1)
m
(n m) ! (m + k) ! m!
x
m
. (6.128)
Nekoliko prvih pridruzenih Laguerreovih polinoma su
L
k
0
(x) = k !
0
m=0
(1)
m
x
m
(0 m) ! (m + k) ! m!
= 1,
L
k
1
(x) = (1 +k) !
1
m=0
(1)
m
x
m
(1 m) ! (m + k) ! m!
= 1 + k x,
L
k
2
(x) = (2 +k) !
2
m=0
(1)
m
x
m
(2 m) ! (m + k) ! m!
=
1
2
(2 + k)(1 + k) (2 + k) x +
1
2
x
2
.
Funkcija izvodnica
Funkcija izvodnica pridruzenih Lagurreovih polinoma se dobiva pomocu k uzastopnih
derivacija funkcije izvodnice Lagurreovih polinoma
e
xz/(1z)
1 z
=
n=0
L
n
(x) z
n
_
d
k
d x
k
1
1 z
_
z
1 z
_
k
e
xz/(1z)
=
n=0
d
k
L
n
(x)
d x
k
z
n
_
(1)
k
z
k
e
xz/(1z)
(1 z)
k+1
= (1)
k
n=0
d
k
L
n
(x)
d x
k
z
nk
.
Sada se sa nijeme varijable zbrajanja n prelazi na m = n k
e
xz/(1z)
(1 z)
k+1
= (1)
k
m=k
d
k
L
m+k
(x)
d x
k
z
m
.
Kako je L
m+k
(x) polinom reda m + k, to ce za negativne vrijednosti m biti
d
k
L
k|m|
(x)
d x
k
0.
To znaci da ce u gornjem zbroju, razliciti od nule biti samo ono clanovi za koje je m 0
g(x, z) =
e
xz/(1z)
(1 z)
k+1
=
m=0
L
k
m
(x) z
m
, |z| < 1, (6.129)
sto upravo odreduje funkciju izvodnicu pridruzenih Laguerreovih polinoma.
Posebne vrijednosti
U tocki x = 0, gornja relacija daje
1
(1 z)
k+1
=
n=0
L
k
n
(0) z
n
.
Binomnim razvojem je
(1 z)
(k+1)
= 1 +
(k + 1)
1 !
(z) +
()
2
(k + 1)(k + 2)
2 !
(z)
2
+
()
3
(k + 1)(k + 2)(k + 3)
3 !
(z)
3
+
=
n=0
(k + n) !
k ! n!
z
n
=
n=0
_
k + n
k
_
z
n
(6.130)
Tako se dobilo da je
(1 z)
(k+1)
=
_
n=0
_
k + n
k
_
z
n
,
n=0
L
k
n
(0) z
n
.
Iz gornje se jednakosti zakljucuje da je
L
k
n
(0) =
(k + n) !
k ! n!
=
_
k + n
k
_
.
Rekurzije
Rekurzije se izvode ili deriviranjem rekurzija Laguerreovih polinoma ili iz funkcije iz-
vodnice. Evo nekoliko rekurzija dobivenih derivacijom funkcije izvodnice. Derivacijom
(6.129) po z i sredivanjem dobivenog izraza, slijedi
z
g(x, z) =
_
_
e
xz/(1z)
(1 z)
k+1
_
x
(1 z)
2
+
k + 1
1 z
_
,
n=0
L
k
n
(x) n z
n1
.
e
xz/(1z)
(1 z)
k+1
_
x
(1 z)
2
+
k + 1
1 z
_
=
n=0
L
k
n
(x) n z
n1
n=0
L
k
n
(x) z
n
x + (k + 1)(1 z)
(1 z)
2
=
n=0
L
k
n
(x) n z
n1
(1 + k x)
n=0
L
k
n
(x) z
n
(k + 1)
n=0
L
k
n
(x) z
n+1
= (1 2z + z
2
)
n=0
L
k
n
(x) n z
n1
n=0
L
k
n
(x) n z
n1
+
n=0
(1 + k x + 2n) L
k
n
(x) z
n
n=0
(1 + k + n) L
k
n
(x) n z
n+1
= 0.
Primjetimo da zbog mnozitelja n, prvi zbroj zapravo ide od n = 1, a ne od n = 0. Sada
varijable po kojima se zbraja zamjenimo tako da sve potencije z budu iste
n=0
z
n
_
(n + 1) L
k
n+1
(x) (1 + k x + 2n) L
k
n
(x) + (k + n) L
k
n1
(x)
_
= 0.
Zbog linearne nezavisnosti potencija z
n
, gornji je zbroj nula, samo ako svaka od zagrada
zasebno iscezava, sto vodi na rekurziju
(n + 1) L
k
n+1
(x) (1 + k x + 2n) L
k
n
(x) + (k + n) L
k
n1
(x) = 0.
(6.131)
Do jos jedne rekurzije se derivacijom funkcije izvodnice (6.129) po x
x
g(x, z) =
_
_
z
1 z
e
xz/(1z)
(1 z)
k+1
,
n=0
L
k
n
(x) z
n
.
z
1 z
e
xz/(1z)
(1 z)
k+1
=
n=0
L
k
n
(x) z
n
z
n=0
L
k
n
(x) z
n
= (1 z)
n=0
L
k
n
(x) z
n
n=0
L
k
n
(x) z
n
n=0
L
k
n
(x) z
n+1
+
n=0
L
k
n
(x) z
n+1
= 0.
Preimenovanjem varijabli zbrajanja tako da sve potencije z budu iste, slijedi
n=0
z
n
_
L
k
n
(x) L
k
n1
(x) + L
k
n1
(x)
_
= 0.
Ponovo, zbog linearne nezavisnosti potencija z
n
, gornji je zbroj nula, samo ako svaka od
zagrada zasebno iscezava, sto vodi na rekurziju
L
k
n
(x) = L
k
n1
(x) L
k
n1
(x). (6.132)
zba
Sada cemo k-strukom derivacijom diferencijalne jednadzbe Laguerreovih polinoma (6.118),
izvesti diferencijalnu jednadzbu pridruzenih Laguerreovih polinoma
0 = x L

n
(x) + (1 x) L
n
(x) + n L
n
(x)
_
d
k
d x
k
0 =
d
k
d x
k
_
x L

n
(x)
_
+
d
k
d x
k
_
(1 x) L
n
(x)
_
+ n
d
k
L
n
(x)
d x
k
0 =
k
m=0
_
k
m
_
d
m
x
d x
m
d
km
L

n
(x)
d x
km
+
k
m=0
_
k
m
_
d
m
d x
m
(1 x)
d
km
L
n
(x)
d x
km
+ +n
d
k
L
n
(x)
d x
k
0 = k
d
k1
d x
k1
L

n
(x) + x
d
k
d x
k
L

n
(x) + (1 x)
d
k
d x
k
L
n
k
d
k1
d x
k1
L
n
(x) + n
d
k
L
n
(x)
d x
k
0 = x
d
k
d x
k
L

n
(x) + (1 x + k)
d
k
d x
k
L
n
(x) + (n k)
d
k
L
n
(x)
d x
k
.
Zamjenom indeksa n n + k, slijedi
x
d
k
d x
k
L

n+k
(x) + (1 x + k)
d
k
d x
k
L
n+k
(x) + n
d
k
L
n+k
(x)
d x
k
= 0.
Prisjetimo li se denicije pridruzenih Laguerreovih polinoma (6.127)
L
k
n
(x) = (1)
k
d
k
d x
k
L
n+k
(x),
gornja jednadzba daje diferencijalnu jednadzbu pridruzenih Laguerreovih polinoma
x L
k
n
(x) + (1 x + k) L
k
n
(x) + n L
k
n
(x) = 0. (6.133)
Izvedimo Rodriguesovu formulu za pridruzene Laguerreove polinome. Krenimo od funk-
cije izvodnice (6.129)
e
xz/(1z)
(1 z)
k+1
=
n=0
L
k
n
(x) z
n
_
_
|z|=1
d z
z
m+1
_
|z|=1
e
xz/(1z)
d z
z
m+1
(1 z)
k+1
=
n=0
L
k
n
(x)
_
|z|=1
d z z
nm1
=
_
zadatak 2.3
_
=
n=0
L
k
n
(x) 2
n,m
= 2 L
k
m
(x)
Na lijevoj strani se umjesto varijable z uvodi varijabla s relacijom
xz
1 z
= s x,
cime integral po jedinicnoj kruznici oko z = 0 prelazi u integral po kruznici sa sredistem
u s = x
L
k
n
(x) =
1
2
e
x
x
k
_
s
k+n
e
s
(s x)
n+1
d s. (6.134)
Pomocu Cauchijeve integralne formule (2.16)
f
(n)
(z
0
) =
n!
2
_
K
f(z)
(z z
0
)
n+1
dz,
integral na desnoj strani (6.134) prepoznajemo kao
1
n!
d
n
d x
n
(x
k+n
e
x
),
sto vodi na Rodriguesovu formulu za pridruzene Laguerreove polinome
L
k
n
(x) =
e
x
x
k
1
n!
d
n
d x
n
_
x
k+n
e
x
_
.
(6.135)
Ortogonalnost
Pokazimo ortogonalnost pridruzenih Laguerreovih polinoma. Napisimo diferencijalnu
jednadzbu pridruzenih Laguerreovih polinoma (6.133) u samoadjungiranom obliku
x L
k
n
(x) + (1 x + k) L
k
n
(x) + n L
k
n
(x) = 0
_
e
x
x
k
e
x
x
k+1
L
k
n
(x) + (1 x + k) e
x
x
k
L
k
n
(x) + n e
x
x
k
L
k
n
(x) = 0
d
d x
_
e
x
x
k+1
L
k
n
(x)
_
+ n e
x
x
k
L
k
n
(x) = 0.
Gornju jednadzbu ponmozimo s L
k
m
za m = n i oduzmimo od jednadzbe za L
k
m
pomnozene
s L
k
n
d
d x
_
e
x
x
k+1
L
k
n
_
+ n e
x
x
k
L
k
n
= 0.
_
L
k
m
d
d x
_
e
x
x
k+1
L
k
m
_
+ m e
x
x
k
L
k
m
= 0.
_
L
k
n
L
k
m
d
d x
_
e
x
x
k+1
L
k
n
_
L
k
n
d
d x
_
e
x
x
k+1
L
k
m
_
+ (n m) e
x
x
k
L
k
n
L
k
m
= 0.
_
+
0
d x
+
0
L
k
m
d
d x
_
e
x
x
k+1
L
k
n
_
d x
+
0
L
k
n
d
d x
_
e
x
x
k+1
L
k
m
_
d x + (n m)
+
0
e
x
x
k
L
k
n
L
k
m
d x = 0.
Parcijalnom integracijom prva dva clana, dobiva se
_
e
x
x
k+1
L
k
n
L
k
m
_
$
$
$
$
$
$
$
$
$
$
$
$
$$
+
0
e
x
x
k+1
L
k
n
L
k
m
d x
_
e
x
x
k+1
L
k
m
L
k
n
_
0
+
$
$
$
$
$
$
$
$
$
$
$
$
$$
+
0
e
x
x
k+1
L
k
n
L
k
m
d x
+ (n m)
+
0
e
x
x
k
L
k
n
L
k
m
d x = 0.
Izrazi u okruglim zagradama iscezavaju u oznacenim granicama, a integrali s L
k
n
L
k
m
se
ukidaju. Buduci da je n = m, zakljucujemo
+
0
e
x
x
k
L
k
n
(x) L
k
m
(x) d x = 0 n = m. (6.136)
Vidimo da su pridruzeni Laguerreovi polinomi ortogonalni s tezinskom funkcijom
w(x) = e
x
x
k
.
Integral gornjeg oblika, ali za n = m, racunamo polazeci od funkcije izvodnice (6.129)
e
xz/(1z)
(1 z)
k+1
=
n=0
L
k
n
(x) z
n
,
e
xt/(1t)
(1 t)
k+1
=
m=0
L
k
m
(x) t
m
.
Pomnozimo gornja dva izraza medusobno, a zatim rezultat prointegrirajmo po x s tezinskom
funkcijom w = e
x
x
k
e
x[z/(1z)+t/(1t)]
(1 z)
k+1
(1 t)
k+1
=
n,m=0
L
k
n
(x) L
k
m
(x) z
n
t
m
_
+
0
e
x
x
k
d x
1
(1 z)
k+1
(1 t)
k+1
+
0
x
k
e
x(1tz)/[(1z)(1t)]
d x =
n,m=0
z
n
t
m
+
0
e
x
x
k
L
k
n
(x) L
k
m
(x) d x.
Prema (6.136), desna je strana razlicita od nule samo kada je n = m
1
(1 z)
k+1
(1 t)
k+1
+
0
x
k
e
x(1tz)/[(1z)(1t)]
=
n=0
(tz)
n
+
0
e
x
x
k
_
L
k
n
(x)
_
2
d x.
Ako na lijevoj strani varijablu x zamjenimo varijablom v
v = x
1 tz
(1 z)(1 t)
,
nakon kraceg sredivanja, prema (6.12), za lijevu stranu se dobiva
1
(1 tz)
k+1
+
0
v
k
e
v
d v
. .
= (k + 1) = k !
=
k !
(1 tz)
k+1
.
Time polazna jednadzba postaje
k !
(1 tz)
k+1
=
n=0
(tz)
n
+
0
e
x
x
k
_
L
k
n
(x)
_
2
d x.
Uvrstavanjem razvoja u red (binomni teorem, (6.130)) za (1 tz)
k1
(1 tz)
k1
=
n=0
(n + k) !
n! k !
(tz)
n
,
n=0
(n + k) !
n!
(tz)
n
=
n=0
(tz)
n
+
0
e
x
x
k
_
L
k
n
(x)
_
2
d x.
Usporedbom clanova uz istu potenciju tz, slijedi
+
0
e
x
x
k
_
L
k
n
(x)
_
2
d x =
(n + k) !
n!
.
Gornji izraz, zajedno s (6.136), vodi na
+
0
e
x
x
k
L
k
n
(x) L
k
m
(x) d x =
(n + k) !
n!

n,m
. (6.137)
U literaturi se pojavljuju i Laguerreove funkcije
k
n
(x), koje su s pridruzenim Lagu-
erreovim polinomima povezane relacijom
k
n
(x) = e
x/2
x
k/2
L
k
n
(x).
Iz (6.137) slijedi
+
0
k
n
(x)
k
m
(x) d x =
(n + k) !
n!

n,m
.
Ako iz gornje relacije izrazimo L
k
n
preko
k
n
i zatim pomocu te veze nademo prvu derivaciju
L
k
n
i drugu derivaciju L
k
n
, mozemo L
k
n
, L
k
n
i L
k
n
uvrstiti u diferencijalnu jednadzbu
(6.133) i dobiti diferencijalnu jednadzbu za
k
n
(x)
x
k
n
(x) +
k
n
(x) +
_
x
4
+
1 + k + 2n
2

1
x
k
2
4
_

k
n
(x) = 0.
Clan s prvom derivacijom u gornjoj jednadzbi se moze eliminirati, ako se umjesto

k
n
uvede funkcija
k
n
(x) = x
1/2
k
n
(x) = e
x/2
x
(k+1)/2
L
k
n
(x). (6.138)
Pomocu gornje veze
k
n
(x) i
k
n
(x) i diferencijalne jednadzbe za
k
n
(x), dolazi se do dife-
rencijalne jednadzbe za
k
n
(x)
k
n
(x) +
_
1
4
+
1 + k + 2n
2x

k
2
1
4x
2
_

k
n
(x) = 0. (6.139)
To je jednadzba koja se pojavljuje kao jednadzba za radijalni dio valne funkcije, pri
rjesavanju Schrodingerove jednadzbe vodikovog atoma (zadatak 6.14, jednadzba (6.144)).
Pomocu gornje jednadzbe se pokazuje da su
k
n
(x) i
k
m
(x), za n = m, ortogonalne s
tezinskom funkcijom
w(x) =
1
x
,
Napisimo jednadzbe za
k
n
(x) i
k
m
(x)
k
n
(x) +
_
1
4
+
1 + k + 2 n
2x

k
2
1
4x
2
_

k
n
(x) = 0
_

k
m
(x),
k
m
(x) +
_
1
4
+
1 + k + 2 m
2x

k
2
1
4x
2
_

k
m
(x) = 0
_

k
n
(x).
Oduzmimo gornje dvije jednadzbe i prointegrirajmo po x
0 =
k
n

k
m
k
m

k
n
+
n m
x

k
n

k
m
_
+
0
d x
0 =
+
0
k
n

k
m
d x
+
0
k
m

k
n
d x + (n m)
+
0
1
x

k
n

k
m
d x.
Parcijalnom integracijom se dobiva
_
k
n

k
m
_
k
m

k
n
_
0
+ (n m)
+
0
1
x

k
n

k
m
d x = 0.
Okrugle su zagrade, zbog (6.138), jednake nuli, pa preostaje
+
0
1
x

k
n
(x)
k
m
(x) d x = 0, n = m.
Sada cemo, polazeci od funkcije izvodnice (6.129) za L
k
n
, konstruirati g
(x, z), funkciju

izvodnicu za
k
n
e
xz/(1z)
(1 z)
k+1
=
n=0
L
k
n
(x) z
n
_
e
x/2
x
(k+1)/2
g
(x, z) = x
(k+1)/2
e
x(1+z)/[2(1z)]
(1 z)
k+1
=
n=0
k
n
(x) z
n
.
Pomnozimo dvije funkcije izvodnice
x
(k+1)/2
e
x(1+z)/[2(1z)]
(1 z)
k+1
=
n=0
k
n
(x) z
n
,
x
(k+1)/2
e
x(1+t)/[2(1t)]
(1 t)
k+1
=
m=0
k
m
(x) t
m
i rezultat prointegrirajmo po x
x
k+1
e
x(1zt)/[(1z)(1t)]
[(1 t)(1 t)]
k+1
=
n,m=0
k
n
(x)
k
m
(x) t
m
z
n
_
+
0
d x
1
[(1 t)(1 t)]
k+1
+
0
x
k+1
e
x(1zt)/[(1z)(1t)]
d x =
n,m=0
t
m
z
n
+
0
k
n
(x)
k
m
(x) d x.
Zamjenom varijable integracije x sa
v = x
1 tz
(1 z)(1 t)
,
dobiva se (pomocu (6.12))
(1 z)(1 t)
(1 tz)
k+2
+
0
v
k+1
e
v
d v
. .
= (k + 2) = (k + 1) !
=
n,m=0
t
m
z
n
+
0
k
n
(x)
k
m
(x) d x
(1 z)(1 t)
(1 tz)
k+2
(k + 1) ! =
n,m=0
t
m
z
n
+
0
k
n
(x)
k
m
(x) d x.
Kao i ranije, (6.130), razvijamo u red
1
(1 tz)
k+2
=
n=0
(k + n + 1) !
n! (k + 1) !
(tz)
n
i dobivamo
(1 z t + tz)
n=0
(k + n + 1) !
n!
(tz)
n
=
n,m=0
t
m
z
n
+
0
k
n
(x)
k
m
(x) d x.
Na lijevoj strani vidimo dva clana u kojima se t i z pojavljuju s istom potencijom i dva
clana u kojima se t i z pojavljuju s potencijama koje se razlikuju za jedan
n,m=0
t
m
z
n
+
0
k
n
(x)
k
m
(x) d x =
n=0
(k + n + 1) !
n!
(tz)
n
+
n=0
(k + n + 1) !
n!
(tz)
n+1
n=0
(k + n + 1) !
n!
t
n
z
n+1
n=0
(k + n + 1) !
n!
z
n
t
n+1
.
Izdvojimo, i na lijevoj i na desnoj strani, samo one clanove u kojima se t i z pojavljuju s
istom potencijom
n=0
t
n
z
n
+
0
k
n
(x)
k
n
(x) d x =
n=0
(k + n + 1) !
n!
(tz)
n
+
n=0
(k + n + 1) !
n!
(tz)
n+1
.
Pogledajmo desnu stranu:
(tz)
0
:
(k + 0 + 1) !
0 !
=
(k + 0) !
0 !
_
(k + 1) + 0
_
(tz)
1
:
(k + 1 + 1) !
1 !
+
(k + 0 + 1) !
0 !
=
(k + 1) !
1 !
_
(k + 2) + 1
_
(tz)
2
:
(k + 2 + 1) !
2 !
+
(k + 1 + 1) !
1 !
=
(k + 2) !
2 !
_
(k + 3) + 2
_
(tz)
3
:
(k + 3 + 1) !
3 !
+
(k + 2 + 1) !
2 !
=
(k + 3) !
3 !
_
(k + 4) + 3
_
.
.
.
(tz)
n
: =
(k + n) !
n!
_
(k + n + 1) +n
_
.
Usporedbom clanova uz (tz)
n
na lijevoj i desnoj strani gornje jednadzbe, slijedi
+
0
_
k
n
(x)
_
2
d x =
(k + n) !
n!
(k + 2n + 1), (6.140)
ili, preko L
k
n
+
0
e
x
x
k+1
_
L
k
n
(x)
_
2
d x =
(k + n) !
n!
(k + 2n + 1). (6.141)
dovrsiti dio s t
n
z
n1
Laguerreove funkcije L
s necjelobrojnim indeksima i , mogu se konstruirati pomocu

konuentne hipergeometrijske funkcije iz odjeljka 6.9
Zadatak: 6.14 Vodikov atom
Zadatak je rijesiti Schrodingerovu valnu jednadzbu za vodikov atom.
R: Vjerojatno najvaznija primjena Laguerreovih polinoma jeste rjesavanje
radijalne komponente Schrodingerove jednadzbe za vodikov atom. Schrodin-
gerova jednadzba se moze shvatiti kao jednadzba sacuvanja energije
E
k
+ E
p
= E,
p
2
2m
+ E
p
(r) = E,
prevedena na jezik kvantne mehanike. U kvantnoj mehanici kolicina gibanja,
p postaje operator kolicine gibanja
p =
,
dok koordinata r ostaje obicna funkcija. Na taj je nacin zbroj kineticke i
potencijalne energije postao diferencijalni operator (Hamiltonov operator)
H =

2
2m
2
+ E
p
(r),
a jednadzba sacuvanja energije je postala jednadzba svojstvenih vrijednosti
H = E ,
kojom se odreduje nepoznata svojstvena funkcija i nepoznata svojstvena
vrijednost (energija) E. Ovaj je problem vrlo slican problemu nalazenja svoj-
stvenih vektora v i svojstvenih vrijednosti matrice A u linearnoj algebri,
Av = v,
s tom razlikom da sada operator cija se svojstvena vrijednost trazi,
H =

2
2m

2
+ E
p
(r),
nije matrica nego diferencijalni operator, pa se umjesto svojstvenih vektora
racunaju svojstvene funkcije. Da bi se rijesio vodikov atom (i vodiku slicni
atomi), za potencijalnu energiju treba uvrstiti izraz za kulonsku potencijalnu
energiju izmedu elektrona i jezgre

2
2m

2

Z q
2
e
r
= E ,
gdje je treba odrediti nepoznanice: valnu funkciju i E nepoznatu energiju.
Za vodikov atom je Z = 1, za jednostruko ionizirani helij je Z = 2 i opcenito
je Z broj protona u jezgri. Kada se gornja parcijalna diferencijalna jednadzba
(Schrodingerova jednadzba) raspise u sfernim koordinatama, (1.22)
2
=
1
r
2
r
_
r
2

r
_
+
1
r
2
sin

_
sin

_
+
1
r
2
sin
2
2

2
i valna funkcija prikaze u obliku umnoska
(r, , ) = R(r) Y (, ),
dolazi do raspada na dvije diferencijane jednadzbe: jedna za funkciju radijalne
koordinate R(r) i jedna za funkciju obje kutne koordinate Y (, ). Rjesenje
jednadzbe za kutne koordinate su kugline funkcije Y
m
l
(, ) koje smo upoznali
u odjeljku 6.4.6. Radijalna funkcija je rjesenje jednadzbe

2
2m
1
r
2
d
d r
_
r
2
d R
d r
_
Z q
e
r
R +

2
2m
l(l + 1)
r
2
R = E R.
Prijelazom s varijable r na = r, gdje je
2
=
8mE
2
, E < 0, (6.142)
umjesto funkcije R(r) uvodi se funkcija ()
R(r) = R(/) = ().
Uvodenjem jos i konstante
=
2mZq
2
e
2
, (6.143)
1
2
d
d
_
2
d ()
d
_
+
_
1
4
+

l(l + 1)
2
_
() = 0.
Povezimo gornju jednadzbu s (6.139) tako sto cemo se zapitati kako izgleda
k=2l+1
n=l1
?
Prema (6.138) je
2l+1
l1
() = e
/2
l+1
L
2l+1
l1
.
Pogledajmo kako izgleda gornja jednadzba, ako za uvrstimo
=
1

2l+1
l1
,
i odgovarajuce derivacije
i

d
2
d
2

2l+1
l1
() +
_
1
4
+

l(l + 1)
2
_

2l+1
l1
() = 0. (6.144)
To je upravo jednadzba (6.139) uz zamjene
n = l 1,
k = 2l + 1.
Iz ovoga se zakljucuje da je
() = e
/2
l
L
2l+1
l1
()
rjesenje radijanog dijela Schrodingerove valne jednadzbe atoma slicnih vodiku
R(r) = (r) = e
r/2
(r)
l
L
2l+1
l1
(r).
Vazno je primjetiti da je parametar odreden uvjetom
13
= n + l + 1 za
n = 1, 2, . Ovaj uvjet na n, osigurava da valna funkcija iscezava na velikim
udaljenostima od atoma
lim
r
R(r) = 0,
sto je zicki posve razumljivo. Preko relacija (6.142) i (6.143), uvjet na n
implicira i slijedeci uvjet na energiju
n + l + 1 =
2mZq
2
e
2

n,l
=
2mZq
2
e
(n + l + 1)
2
E E
n,l
=
2
n,l
8m
=
1
(n + l + 1)
2
mZ
2
q
4
e
2
2
.
Ovaj rezultat za energiju je vrlo vazan: on pokazuje da energija ne mo
ze po-
primati kontinuirane vrijednosti, nego samo diskretan skup vrijednosti
odreden s
n + l + 1 = 1, 2, .
Ove vrijednosti energije se nazivaju energijeske razine. Ako s

E oznacimo iznos
najnize energije (energiju osnovnog stanja, n+l +1 = 1)

E = (mZ
2
q
4
e
)/(2
2
),
tada je nekoliko najnizih vrijednosti energije jednako
E
n+l+1=1
= 1

E,
E
n+l+1=2
=
1
4
E,
E
n+l+1=3
=
1
9
E,
E
n+l+1=4
=
1
16
E,
.
.
.
Primjetimo da razmak medu energijskim razinama nije ekvidistantan, nego da
se smanjuje s n kao
E
k
E
k1
=

E
2k 1
k
2
(k 1)
2
.
13
Pokazuje se da za necjelobrojne vrijednosti n, Laguerreova funkcija divergira za r .
Konacno, cijela valna funkcija je umnozak radijalne R i kutne Y funkcije.
Uzme li se u obzir normiranje (6.141), potpuna valna funkcija vodika i vodiku
slicnih atoma je
n,l,m
(r, , ) =
_
_
2Z
na
0
_
3
(n l 1) !
2n(n + l) !
_
1/2
e
r/2
(r)
l
L
2l+1
nl1
(r) Y
m
l
(, ),
gdje je a
0
=
2
/(m q
2
e
) Bohrov polumjer.
6.7

Cebisevljevi polinomi
6.8 Hipergeometrijska funkcija
6.9 Konuentna hipergeometrijska funkcija
6.10 Specijalne funkcije - sazetak
Funkcije izvodnice
e
(x/2)(t1/t)
=
+
n=
J
n
(x) t
n
, Bessel,
(1 2xt + t
2
)
1/2
=
l=0
P
l
(x) t
l
, Legendre,
e
2txt
2
=
n=0
H
n
(x)
t
n
n!
, Hermite,
Ortogonalnost
Bessel ,
Legendre
+1
1
P
l
(x) P
m
(x) d x =
l,m
2
2l + 1
,
Hermite
Rekurzije
6.10. SPECIJALNE FUNKCIJE - SA
ZETAK 297
Bessel J
m
(x) + J
m+2
(x) =
2(m + 1)
x
J
m+1
(x),
J
m1
(x) J
m+1
(x) = 2 J
m
(x),
Legendre
Hermite
Parnost:
Posebne vrijednosti:
Poglavlje 7
Fourierovi redovi
Do sada smo pokazali kako se funkcija moze napisati u obliku razvoja u red potencija
(odjeljak ), u red po Legendreovim polinomima (odjeljak ), u red po kuglinim funkcijama
(odjeljak ), u red po Hermiteovim polinomima (odjeljak ) i u red po Laguerreovim poli-
nomima (odjeljak ). U ovom ce se odjeljku pokazati kako se (periodicna) funkcija moze
razviti u red po sinusima i kosinusima.
7.1 Opca svojstva
Fourierovi redovi se mogu denirati kao razvoj (ili reprezentacija) proizvoljne periodi
cne
funkcije f(x) po sinusima i kosinusima, tako da je
f(x) =
C
0
2
+
n=1
C
n
cos nx +
n=1
S
n
sin nx. (7.1)
Funkcija f je periodicna na intervalu duljine 2 . Kao sto ce se pokazati, koecijenti
C
n
i S
n
se racunaju iz periodicne funkcije f(x) pomocu izraza (7.8) i (7.9). Primjetimo
da je koecijent C
0
izdvojen; to je napravljeno zato da bi relacija (7.8) vrijedila za sve
n = 0, 1, 2, .
Da bi relacija (7.1) vrijedila, funkcija f mora zadovoljavati slijedeca dva uvjeta
1
:
1. na intervalu [0, 2], funkcija f ima samo konacan broj diskontinuiteta konacnog iznosa;
2. na intervalu [0, 2], funkcija f ima samo konacan broj ekstrema (maksimuma
ili minimuma).
Funkcije koje zadovoljavaju gornje uvjete se zovu po dijelovima regularne funkcije,
a sami uvjeti su poznati kao Dirichletovi uvjeti.
Izraze li se trigonometrijske funkcije preko eksponencijalne
cos nx =
e
nx
+ e
nx
2
, sin nx =
e
nx
e
nx
2
(7.2)
1
To su dovoljni, a ne nuzni uvjeti.
299
300 POGLAVLJE 7. FOURIEROVI REDOVI
f(x) postaje
f(x) =
C
0
2
+
n=1
C
n
e
nx
+ e
nx
2
+
n=1
S
n
e
nx
e
nx
2
=
C
0
2
+
1
2
n=1
(C
n
S
n
) e
nx
+
1
2
n=1
(C
n
+ S
n
) e
nx
.
Ako nazovemo
c
0
=
C
0
2
c
n
=
1
2
(C
n
S
n
),
c
n
=
1
2
(C
n
+ S
n
) = c
n
, n > 0,
tada je
f(x) =
n=1
c
n
e
nx
+ c
0
+
n=1
c
n
e
nx
=
n=1
c
n
e
nx
+ c
0
+
m=1
c
m
e
mx
=
n=
c
n
e
nx
=
n=
c
n
(e
x
)
n
. (7.3)
Potpunost:
Problemu utvrdivanja potpunosti ovakvog razvoja, moze se prici na vise nacina. Jedan
je nacin da se Fourierov red transformira u eksponencijalni oblik, (7.3), i zatim usporedi
s Laurentovim razvojem. Ako se f(z) razvije u Laurentov red (kao u odjeljku 2.5.1), uz
pretpostavku da je f analiticka funkcija, dobije se
f(z) =
n=
d
n
z
n
.
Na jedinicnoj kruznici je z = e
, pa je tada i
f(z) = f(e

) =
n=
d
n
e
n
,
a to je razvoj istog oblika kao i kompleksni Fourierov red (7.3), iz cega se vidi ekviva-
lentnost ova dva razvoja. Buduci da Laurentov razvoj kao razvoj u red potencija ima
svojstvo potpunosti, vidimo da i Fourierove funkcije e
nx
takoder cine potpun skup. Ov-
dje ipak postoji i znacajna razlika, jer Laurentovi redovi i redovi potencija ne
mogu opisati diskontinuitete koji se pojavljuju npr. kod kvadratnog ili zupcastog
7.1. OP
CA SVOJSTVA 301
vala (slika 7.1).
Teorija vektorskih prostora sadrzi jos jedan nacin da se dokaze potpunost sinusa i kosinusa,
a dokaz se zasniva na Weierstrassovom teoremu za dvije varijable.
Mogucnost postojanja Fourierovog razvoja, kao i svojstvo potpunosti se mogu ocekivati
za funkcije sin nx, cos nx i e
n x
, zato jer su sve te funkcije svojstvene
2
funkcije samo-
adjungirane linearne diferencijalne jednad
zbe
y

(x) + n
2
y(x) = 0.
Za razlicite vrijednosti n i x [0, p ], dobivaju se ortogonalne svojstvene funkcije
koje zadovoljavaju rubne uvjete Sturm-Liouvilleove teorije iz poglavlja 5. Ako se, nada-
lje, odabere p = 2, razlicite svojstvene funkcije za isti n (dakle, degenerirane) mogu se
odabrati tako da budu ortogonalne. Tako je npr.
x
0
+2
x
0
sin mx sin nx d x =
_
_
_

m,n
, m = 0,
0, m = 0 ,
(7.4)
x
0
+2
x
0
cos mx cos nx d x =
_
_
_

m,n
, m = 0,
2 , m = n = 0 ,
(7.5)
x
0
+2
x
0
sin mx cos nx d x = 0, m, n Z. (7.6)
Najcesce se odabire x
0
= 0, cime se dobiva interval [0, 2] ili x
0
= , cime se dobiva
interval [, ].
Za kompleksne svojstvene funkcije e
nx
, ortogonalnost se obicno definira tako da jedna
od funkcija bude kompleksno konjugirana
x
0
+2
x
0
(e
mx
)
e
nx
d x = 2
m,n
, (7.7)
sto je i skladu s tretmanom kuglinih funkcija u odjeljku 6.4.6.
Zadatak: 7.1 Izravnom integracijom dokazite relacije (7.4) - (7.7).
R: dovrsiti
2
ali kao sto to vidimo iz (7.2), nisu sve medusobno nezavisne
Sturm-Liouvilleova teorija:
Sturm-Liouvilleova teorija jamci vjerodostojnost jednadzbe (7.1) (za funkcije koje zado-
voljavaju Dirichletove rubne uvjete) i preko relacija ortogonalnosti (7.4) - (7.6) omogucava
izracunavanje koecijenata razvoja
C
n
=
1
2
0
f(t) cos nt d t, (7.8)
n = 0, 1, 2, ,
S
n
=
1
2
0
f(t) sin nt d t, (7.9)
naravno, ukoliko gornji integrali postoje, a oni ce postojati ukoliko je f po dijelovima
kontinuirana (ili kvadratno integrabilna). Uvrstavanjem koecijenata (7.8) i (7.9) u (7.1),
dobiva se
f(x) =
1
2
2
0
f(t) d t +
1
n=1
_
cos nx
2
0
f(t) cos nt d t + sin nx
2
0
f(t) sin nt d t
_
=
1
2
2
0
f(t) d t +
1
n=1
2
0
f(t)
_
cos nt cos nx + sin nx sin nt
_
d t
=
1
2
2
0
f(t) d t +
1
n=1
2
0
f(t) cos n(t x) d t.
Primjetimo da prvi (konstantni) clan predstavlja srednju vrijednost funkcije f na
intervalu [0, 2]. Gornji izraz je jedno od mogucih polazista za razvoj Fourierovih integrala
i Fourierovih preobrazbi u odjeljku 8.1.
Jos jedan nacin da se opisu dosadasnji rezultati jeste da se kaze da je f(x) funkcija u
beskonacnodimenzijskom Hilbertovom prostoru s ortogonalnim funkcijama cos nx i sin nx
kao bazom (prema (7.4) i (7.5), dijeljenjem s

oni se uvijek lako mogu normirati na
jedinicu). Tvrdnja da cos nx i sin nx razapinju Hilbertov prostor je ekvivalentna tvrdnji
da oni cine potpun skup. Konacno, koecijenti razvoja C
n
i S
n
jesu projekcije f(x) na
smjerove baznih vektora cos nx i sin nx, koje su dobivene skalarnim umnoscima (7.8) i
(7.9).
Konvergencija - zup
casti val:
Predodzba o konvergenciji Fourierovih redova i gresci koja nastaje kada se koristi samo
konacan broj clanova reda, moze se dobiti razmatranjem reda koji se dobije razvojem
funkcije
f(x) =
_
_
_
x, 0 x < ,
x 2, < x 2 .
Gornja funkcija, perioda 2, predstavlja zupcasti val. Uobicajeno je za ovaj primjer da
se umjesto intervala [0, 2] koristi interval [, ]. U tom je intervalu gornja funkcija
7.1. OP
CA SVOJSTVA 303
Slika 7.1: Zupcasti val.
naprosto jednaka
f(x) = x, x ,
slika (7.1). Pomocu (7.8) i (7.9) izracunajmo koecijente C
n
i S
n
. Buduci da je funkcija
neparna, to ce svi koecijenti C
n
biti jednaki nuli
C
n
=
1
t cos nt d t = 0.
Koecijenti S
n
S
n
=
1
t sin nt d t
se racunaju parcijalnom integracijom
d
dt
_
t cos nt
_
= cos nt nt sin nt,
t sin nt =
1
n
cos nt
1
n
d
dt
_
t cos nt
_
,
t sin nt dt =
1
n
cos nt dt
1
n
_
t cos nt
_
=
2
n
(1)
n+1
,
S
n
=
1
t sin nt d t =
1
2
n
(1)
n+1
=
2
n
(1)
n+1
.
tako da je cijela funkcija jednaka
f(x) = x = 2
n=1
(1)
n+1
sin nx
n
= 2
_
sin x
sin 2x
2
+
sin 3x
3

sin 4x
4
+
_
. (7.10)
Nekoliko prvih clanova gornjeg reda je prikazano na slici 7.2. Funkcija je neparna, pa
Slika 7.2: Aproksimacije zupcastog vala Fourierovim redom sa 3, 6 i 12 clanova.
-4
-2
0
2
4
-4
-2
0
2
4
-6 -4 -2 0 2 4 6
-4
-2
0
2
4
n = 3
n = 6
n = 12
se zato u njezinom razvoju pojavljuju samo sinusi. Primjetimo neke karakteristike ovog
razvoja:
- s porastom broja clanova reda, povecava se tocnost reprezentacije funkcije f (visi clanovi
doprinose kao 1/n);
- svi clanovi prolaze (egzaktnom) sredisnjom tockom f(x = 0) = 0;
- u blizini x = , svi clanovi naglo iscezavaju, i to utoliko strmije sto je clan viseg reda.
Primjetimo jos i da u tocki x = /2, gornji izraz predstavlja alternativni izvod Leibnizove
formule
4
= 1
1
3
+
1
5

1
7
+
1
9
.
Pona
sanje u to
cki diskontinuiteta:
U tocki x = , zupcasti val ima diskontinuitet (skok) konacnog iznosa. Opceniti dokaz
(koji necemo navoditi) daje vrijednost u tocki diskontinuiteta u obliku aritmeticke sredine
lijevog i desnog limesa
f(x
0
) =
f(x
0
+ 0) + f(x
0
0)
2
.
7.1. OP
CA SVOJSTVA 305
Mali porast sinusa neposredno ispred x = je primjer onoga sto ce se u odjeljku 7.5
diskutirati kao Gibbsova pojava.
Zbrajanje Fourierovih redova:
Do sada smo vidjeli kako se pomocu poznate funkcije f mogu naci koecijenti C
n
i S
n
razvoja (7.1). Sada cemo opisati suprotan postupak: krecemo od poznatog (zadanog)
reda oblika (7.1), a zadatak je odrediti funkciju f. Postupak cemo objasniti na primjeru
reda
n=1
cos nx
n
, 0 x 2.
Gornji je red samo uvjetno konvergentan (jer divergira u x = 0 i x = 2), ali se lako moze
napraviti apsolutno konvergentnim na slijedeci nacin
n=1
cos nx
n
= lim
r1
n=1
r
n
cos nx
n
, |r| < 1.
Osnovna zamisao, primjenjiva ne samo na ovaj primjer, jeste da se sinusi i/ili kosinusi
napisu u eksponencijalnom obliku i da se na taj nacin umjesto redova sinusa i/ili kosinusa
dobiju redovi potencija
n=1
r
n
cos nx
n
=
1
2
n=1
r
n
e
nx
n
+
1
2
n=1
r
n
e
nx
n
=
1
2
n=1
_
r e
x
_
n
n
+
1
2
n=1
_
r e
x
_
n
n
. (7.11)
No, sada je lako gornje redove prepoznati kao MacLaurinove razvoje od ln(1 z)
ln(1 z) = z +
z
2
2
+
z
3
3
+
z
4
4
+ ,
za z = r e
x
i z = r e
x
. Na taj nacin je
n=1
r
n
cos nx
n
=
1
2
ln(1 r e
x
)
1
2
ln(1 r e
x
)
=
1
2
ln
_
1 r e
x
r e
x
+ r
2
_
= ln
_
(1 + r
2
) 2r cos x
_
1/2
.
Da bi se dobio zbroj pocetnog reda, treba jos izvesti granicni prijelaz r 1
n=1
cos nx
n
= lim
r1
ln
_
(1 + r
2
) 2r cos x
_
1/2
= ln
_
2(1 cos x)
_
1/2
= ln
2 sin
x
2
, 0 x 2.
Primjetimo da i rezultat divergira u x = 0 i x = 2.
7.2 Prednosti koristenja Fourierovih redova
Diskontinuirane funkcije:
Jedna od prednosti Fourierovog razvoja u odnose na druge razvoje (npr. poput Taylo-
rovog), jeste mogucnost razvoja diskontinuiranih funkcija. jedan takav primjer, razvoj
zupcastog vala, smo vidjeli u prethodnom odjeljku. Jos nekoliko primjera se mogu naci u
odjeljku 7.3.
Periodi
cne funkcije:
Ako je funkcija f(x) periodicna s periodom 2, tada se cini posve prirodno, razviti ju
u red po funkcijama perioda 2, 2/2, 2/3, . Na taj se nacin postize to da ako je
funkcija f razvijena u intervalu [0, 2] ili [, ], zbog periodicnosti, razvoj ce vrijediti
za sve konacne vrijednosti x.
Nekoliko rijeci o simetrijskim svojstvima. U simetrijskim razmatranjim se obicno koristi
interval [, ] u kojemu je sinus neparna, a kosinus parna funkcija x. U skladu s (7.8) i
(7.9), koje u intervalu [, ] glase
C
n
=
1
f(t) cos nt d t,
S
n
=
1
f(t) sin nt d t,
ako je f neparna funkcija svi su C
n
= 0; naprotiv, ako je f parna funkcija, svi su S
n
= 0
f(x) =
C
0
2
+
n=1
C
n
cos nx, f(x) parna, (7.12)
f(x) =
n=1
S
n
sin nx, f(x) neparna. (7.13)
Vec smo konstatirali da su Fourierovi redovi periodicni. To je svojstvo vazno kada se zeli
utvrditi vrijedi li (7.1) izvan pocetnog intervala. Pretpostavimo da nam je poznato samo
da je
f(x) = x, 0 x < ,
a zadatak je naci reprezentaciju f u obliku razvoja u red. Navedimo tri od bezbroj
mogucih takvih razvoja.
(1) Taylorov razvoj u red potencija sadrzi samo jedan clan
f(x) = x.
Ovaj je red deniran za sve konacne vrijednosti x (a ne samo za x iz pocetnog intervala
0 x < ).
7.2. PREDNOSTI KORI
STENJA FOURIEROVIH REDOVA 307

(2) Fourierov razvoj po kosinusima (7.12), predvida da je
f(x) =
_
_
_
x, < x 0,
2 x, < x < 2 .
(3) Fourierov razvoj po sinusima (7.13) predvida ponasanje izvan zadanog intervala
dano sa
f(x) =
_
_
_
x, < x 0,
x 2, < x < 2 .
Sva tri gornja razvoja se poklapaju u pocetnom intervalu 0 x < , no izvan tog
intervala, oni se znacajno razlikuju. Koji je od ova tri razvoja tocan i je li uopce ijedan
od njih tocan, ne mozemo znati bez dodatnih informacija o f.
Harmonijski oscilator:
Osim predstavljnja diskontinuiranih i periodicnih funkcija, postoji i treca vrlo vazna
prednost koristenja Fourierovih redova. Pretpostavimo da rjesavamo jednadzbu gibanja
harmonijskog oscilatora na koji djeluje vanjska sila. Fourierov red za vanjsku silu tada
daje osnovni clan i vise harmonike
3
. Buduci da je jednadzba gibanja linearna, ona se moze
rjesavati odvojeno za svaki harmonik, sto je postupak puno jednostavniji nego rjesavanje
jednadzbe za cijelu vanjsku silu odjednom. Nakon sto se dobiju rjesenja za svaki harmonik
posebno, rjesenje za cijelu vanjsku silu je jednostavno zbroj rjesenja za pojedine harmo-
nike (vidjeti npr. poglavlje o gibanju harmonijskog oscilatora pod djelovanjem vanjske
sile u [4]).
Promjena intervala:
Do sada smo sve vrijeme pretpostavljali da je funkcija f periodicna s periodom 2, no to
se ogranicenje lako moze ukloniti. Neka je f periodicna s periodom 2 L
f(x) = f(x + 2L).
U ovom slucaju i sinusi i kosinusi iz razvoja (7.1) takoder moraju biti periodocni s 2 L.
Tako npr. za mora vrijediti
cos ax = cos a(x + 2L),
sin ax = sina(x + 2L),
za konstantu a koju cemo odrediti raspisom gornjih uvjeta. Za kosinus se dobiva
cos ax = cos a(x + 2L) = cos ax cos a 2 L sin ax sin a2L,
cos a 2 L = 1, sin a 2 L = 0.
3
vidjeti npr. odjeljak 5.5 u [4]
Obje gornje relacije su zadovoljene, ako je
a 2 L = n2, a = a
n
= n

L
.
Isti se rezultat dobije i raspisom sinusa. Primjetimo da za L , reporoduciramo raniji
rezultat a
n
= n, kao sto i mora biti.
Time razvoj (7.1) postaje
f(x) =
C
0
2
+
n=1
C
n
cos
nx
L
+
n=1
S
n
sin
nx
L
.
Koecijente C
n
i S
n
racunamo iz (7.8) i (7.9) uz zamjenu varijable
t =
y
L
.
C
n
=
1
x
0
+2
x
0
f(t) cos nt d t =
1
L
y
0
+2 L
y
0
f(y/L) cos
ny
L
d y,
S
n
=
1
x
0
+2
x
0
f(t) sin nt d t =
1
L
y
0
+2 L
y
0
f(y/L) sin
ny
L
d y,
gdje je
y
0
=
Lx
0
.
Odabirom y
0
= L, dobiva se simetrican zapis
C
n
=
1
L
L
L
f(y/L) cos
ny
L
d y,
S
n
=
1
L
L
L
f(y/L) sin
ny
L
d y.
7.3 Primjene Fourierovih redova
Primjer: 7.1 Pokazimo kako se izvodi Fourierov red za kvadratni val sa slike (7.3).
Oblik vala sa slike (7.3) se cesto pojavljuje u elektronickim krugovima u kojim se pojavljuju
ostri pulsevi struje ili napona. Neka je val (do na periodicnost) deniran jednadzbom
f(x) =
_
_
_
0, x < 0,
h, 0 x < .
7.3. PRIMJENE FOURIEROVIH REDOVA 309
Slika 7.3: Kvadratni val.
Koecijente reda racunamo iz (7.8) i (7.9)
C
0
=
1

0
h d t = h,
C
n
=
1

0
h cos nt d t = 0, n = 1, 2,
S
n
=
1

0
h sin nt d t =
h
n
(1 cos n) =
_
_
2h
n
, n neparan,
0, n paran .
Uvrstavanjem gornjih koecijenata u (7.1), dobije ze red za f
f(x) =
h
2
+
2h
_
sin x
1
+
sin 3x
3
+
sin 5x
5
+
_
(7.14)
Slika 7.4 ilustrira gornju formulu (uz h = 1). Kao sto je vec spomenuto, prvi clan
predstavlja srednju vrijednost funkcije na zadanom intervalu. Buduci da je funkcija fh/2
neparna, to svi koecijenti uz kosinuse iscezavaju. Primjetimo takoder i da neiscezavajuci
clanovi trnu kao 1/n (sto podsjeca na harmonijski red), tj. trnu sporo i cine da su vazni
i oni clanovi s vrlo visokim frekvencijama. To znaci da ako zelimo da elektronicki uredaj
korektno analizira kvadratni val, on (uredaj) mora biti sposoban propustati vrlo visoke
frekvencije. U suprotnom, uredaj ce kvadratni val zaobliti.
Primjer: 7.2 Zadatak je izvesti Fourierov red za ispravljac sa slike (7.5).
Rad ispravljaca se sastoji u slijedecem: na ulazu je sinusni val; pozitivni dio vala se
propusta, a negativnom dijelu se promjeni predznak. Rezultat ovakvog postupka je prika-
Slika 7.4: Aproksimacija kvadratnog vala sa svim clanovima manjim ili jednakim oznacenom clanu.
-10 -5 0 5 10
0
0.5
1
1.5
2
-10 -5 0 5 10
0
0.5
1
1.5
2
-10 -5 0 5 10
0
0.5
1
1.5
2
( sin 5 x ) / 5
( sin 11 x ) / 11
( sin 23 x ) / 23
zan na slici (7.5). Funkcija f(t) koja obavlja opisani postupak je zadana sa
f(t) =
_
_
_
sin t, t < 0,
sin t, 0 t < .
Ovako denirana funkcija f(t) je parna, pa ce u Fourierovom razvoju biti svi S
n
= 0.
Prema (7.8) je
C
n
=
1
f(t) cos nt d t,
gdje je t varijabla u kojoj je f periodicna s intervalom (, +). S navedenim intervalom
funkcija f je periodicna u varijabli u t, pa se zato gornja relacija u ovom slucaju pise
kao
C
n
=
1
f(u) cos nu d u.
Za n = 0 se dobiva
C
0
=
1
_
sin u
_
d u +
1

0
_
+ sin u
_
d u
=
2

0
sin u d u =
2
_
cos u
_
0
=
4
.
Slika 7.5: Ispravljac.
Za n = 1, 2, 3, treba izracunati
C
n
=
2

0
sin u cos nu d u
=
1

0
_
sin(n + 1)u sin(n 1)u
_
d u
=
1
1
n + 1
(n+1)
0
sin x d x
1
1
n 1
(n1)
0
sin x d x
=
1
1
n + 1
_
1 cos(n + 1)
_
1
n 1
_
1 cos(n 1)
_
.
Obje gornje uglate zagrade su jednake 2, ako je n paran broj, a jednake su 0, ako je n
neparan. Stoga je
C
n
=
4
1
n
2
1
,
za parni n i C
n
= 0 za neparni n. Uz ove vrijednosti koecijenata C
n
, Fourierov razvoj
ispravljacke funkcije f(t) je
f(t) =
2
parni n
cos nt
n
2
1
, (7.15)
=
2
_
cos 2t
3
+
cos 4t
15
+
cos 6t
35
+
_
.
Pocetna frekvencija je nestala, a kao najniza frekvencija titranja pojavila se frekvencija
2 . Doprinos od visokih frekvencija se smanjuje kao 1/n
2
, sto znaci da ce i razmjerno
mali broj pocetnih clanova dobro opisati ispravljac (slika 7.6).
Primjetimo takoder da je u zadatku 7.1 funkcija bila diskontinuirana, sto je vodilo na
Slika 7.6: Gornji dio slike prikazuje konstantni i clan s cos 2t iz izraza (7.15), a donji dio slike prikazuje
konstantni i sve clanove do (ukljucivo) clana cos 12t istog izraza.
0
0.5
1
f

(
t
)
-10 -5 0 5 10
t
0
0.5
1
f

(
t
)
n = 2
n = 12
Fourierov red ciji su clanovi konvergirali kao 1/n, dok u ovom primjeru s kontinuiranom
funkcijom (i diskontinuiranom derivacijom), red konvergira kao 1/n
2
.
Primjer: 7.3 Riemannova zeta funkcija:
Kao posljednji primjer razmotrimo cisto matematicki problem razvoja funkcije
f(x) = x
2
, < x .
Funkcija f je parna, pa zato svi koecijenti uz sinuse moraju iscezavati, S
n
= 0. Za
C
n
-ove se dobiva
C
0
=
1
t
2
d t =
2
2
3
,
C
n
=
1
t
2
cos nt d t n = 1, 2, .
Dvostrukom parcijalnom integracijom se dobiva
C
n
=
2
(1)
n
2
n
2
= (1)
n
4
n
2
.
Time je funkcija x
2
predstavljena u obliku
x
2
=

2
3
+ 4
n=1
(1)
n
cos nx
n
2
.
Gornja relacija sama po sebi i nije osobito vazna, no ona to postaje kada se postavi
4
x = . Tada je
cos nx = cos n = (1)
n
i gornja jednadzba postaje
2
=

2
3
+ 4
n=1
1
n
2
,
tj.
2
6
=
n=1
1
n
2
= (2)
gdje je (x) Riemannova zeta funkcija
(x) =
n=1
1
n
x
u tocki x = 2.
Poput gornjeg razvoja x
2
i razvoji drugih potencija vode na zanimljive rezultate. Neki od
4
Primjetimo da tocka x = nije tocka diskontinuiteta.
njih su dani sa:
(1)
n=1
sin nx
n
=
_
_
1
2
( + x), x < 0,
1
2
( x), 0 x < ,
(2)
n=1
(1)
n+1
sin nx
n
=
x
2
, < x <
(3)
n=0
sin(2n + 1)x
2n + 1
=
_
4
, < x < 0,
4
, 0 < x < ,
(4)
n=1
cos nx
n
= ln
_
2 sin
|x|
2
_
, < x <
(5)
n=1
(1)
n
cos nx
n
= ln
_
2 cos
x
2
_
, < x <
(6)
n=0
cos(2n + 1)x
2n + 1
=
1
2
ln
_
2 cot
|x|
2
_
, < x < .
7.3.1 Riemannova zeta funkcija
Rjesenje za ravni val (7.14) i izraz (3) odozgo,
g(x) =
n=0
sin(2n + 1)x
2n + 1
= (1)
m

4
, m < x < (m + 1) (7.16)
mogu se iskoristiti za izvod Riemannove funkcionalne jednadzbe za zeta funkciju.
Prema deniciji, zeta funkcija je
(s) =
n=1
1
n
s
,
za proizvoljni kompleksni s. U gornjem zbroju, sve clanove mozemo grupirati u parne i
neparne n-ove.
(s) =
n=1
1
(2n)
s
+
n=0
1
(2n + 1)
s
= 2
s
(s) +
n=0
1
(2n + 1)
s
(s) =
1
1 2
s
n=0
1
(2n + 1)
s
.
I parni i neparni red konvergiraju za s > 1. Iz gornje relacije je zbroj neparnih
clanova
(s)
n=0
1
(2n + 1)
s
= (1 2
s
) (s). (7.17)
Ako se na parne i neparne clanove rastavi funkcija
(s) =
n=1
(1)
n1
n
s
(7.18)
=
n=0
1
(2n + 1)
s

n=1
1
(2n)
s
= (1 2
s
) (s) 2
s
(s) = (1 2
1s
) (s), (7.19)
sto konvergira (prema Leibnizovu kriteriju konvergencije) vec za s > 0.
Podsjetimo se sada Eulerove integralne reprezentacije gama funkcije (6.12),

0
y
s1
e
ny
d y =
_
ny = t
_
= n
s

0
t
s1
e
t
d t = n
s
(s).
Zbrojimo li gornji izraz po n od 1 do beskonacno i na lijevoj strani zbrojimo geometrijski
red

0
y
s1
e
ny
d y = n
s
(s)
_

n=1
(7.20)

0
y
s1
n=1
_
e
y
_
n
d y = (s)
n=1
n
s
dobiva se integralni prikaz zeta funkcije
(s) =
1
(s)

0
y
s1
e
y
1
d y.
Ako se u (7.20) izvedu dvije zamjene
(1) n n,
(2) n n,
dobit ce se
5

0
y
s1
e
ny
d y = n
s
(s) e
s/2

0
y
s1
e
ny
d y = n
s
(s) e
s/2
.
5
na desnoj strani se koristi = e
/2
Oduzmu li se gornje dvije jednadzbe jedna od druge i rezultat se podijeli s 2, dobiva se

0
y
s1
sin ny d y = n
s
(s) sin
s
2
.
Podijelimo gornju jednadzbu s n i sve zbrojimo po neparnim n-ovima

0
y
s1
n=0
sin(2n + 1)y
2n + 1
d y = (s) sin
s
2
n=0
(2n + 1)
s1
.
Iz (7.16) i (7.17) slijedi

0
y
s1
g(y) d y = (1 2
s1
) (s + 1) (s) sin
s
2
. (7.21)
Ako se na lijevoj strani, podrucje integracije podijeli u intervale m < y < (m + 1)

0
=
m=0
(m+1)
m
i uvrsti (7.16)

0
y
s1
g(y) d y =

4
m=0
(1)
m
(m+1)
m
y
s1
d y
=

s+1
4s
m=0
(1)
m
_
(m + 1)
s
m
s
_
=

s+1
4s
_

n=1
(1)
n1
n
s
+
m=1
(1)
m1
m
s
_
=

s+1
4s
2
m=1
(1)
m1
m
s
.
Koristeci (7.19), uz s s, gornja relacija daje

0
y
s1
g(y) d y =

s+1
2s
(1 2
s+1
) (s). (7.22)
Gornji red za funkciju konvergira za s < 1. Usporedbom (7.21) i (7.22) za 0 < =
s < 1, dobiva se
(1 2
s1
) (s + 1) (s) sin
s
2
=

s+1
2s
(1 2
s+1
) (s),
sto, zamjenom s s prelazi u
(1 s) =
1 2
1s
1 2
s1
1s
2s
(s)
(s) sin(s/2)
.
Uvrstavanjem u gornji izraz (6.17) u obliku
(s) =

(1 + s) sin s
i (6.19) u obliku
(1 + s) = s (s),
te nakon sredivanja, dobiva se
(1 s) = 2 (2)
s
(s) (s) cos
s
2
. (7.23)
Gornja funkcionalna jednadzba predstavlja analiticko produljenje (s) u negativnu polu-
ravninu s. U granici s 1, pol (s) i nultocka cos
s
2
se ponistavaju i daju (0) = 1/2.
Buduci da je cos
s
2
= 0 za s = 2m+1, jednadzba (7.23) daje (2m) = 0. To su trivijalne
nule funkcije za m = 1, 2, . Sve ostale nule funkcije leze unutar kriticne vrpce
0 < = s < 1. Polozaj ovih nula je usko povezan s raspodjelom prim-brojeva,
zato jer se umnozak prim-brojeva za funkciju moze povezati s Dirichletovim redovima
po prim-brojevima za
/ (odjeljak ??)
p
m
<x, p prime
m=1,2,
ln p =
1
2
(s)
(s)
x
s
s
d s, > 1.
Gornja relacija je klju
cno mjesto u analiti
ckoj teoriji brojeva.

Riemannova pretpostavka:
sve nule zeta funkcije leze na pravcu = 1/2 + t za realni t.
Procjena za (x), broj prim-brojeva manjih od zadanog broja x
(x) =
p<x
1 =
x
2
(ln t)
1
d t +O(x
1/2+
), x .
7.3.2 Abelov teorem
Kompleksne varijable - Abelov teorem:
Promotrimo funkciju kompleksne varijable f(z) danu u obliku konvergentnog reda po-
tencija od z = r e
u(z) + v(z) = f(z) =
n=0
c
n
z
n
=
n=0
c
n
r
n
e
n
.
To je upravo Fourierov eksponencijalni red (7.3). Razdvajanjem relanog od imaginarnog
dijela, dobiju se redovi sinusa i kosinusa
u(r, ) =
n=0
c
n
r
n
cos n,
v(r, ) =
n=0
c
n
r
n
sin n.
Abelov teorem tvrdi da ako su u(1, ) i v(1, ) konvergentni za dani , tada je
u(1, ) + v(1, ) = lim
r1
f(re
).
7.4 Svojstva Fourierovih redova
Konvergencija:
Ukoliko Fourierov red predstavlja diskontinuiranu funkciju, ne moze se ocekivati jedno-
lika konvergencija reda, zato jer jednoliko konvergentni redovi kontinuiranih funkcija (kao
sto su sin nx i cos nx) rezultiraju kontinuiranom funkcijom. Ako je:
(a) f(x) kontinuirana na intervalu x ;
(b) f() = f();
(c) f

(x) je po dijelovima kontinuirana,
tada ce Fourierov red za f konvergirati jednoliko. Primjetimo da se ne zahtjeva da je
f periodicna, no svi su gornji zahtjevi ispunjeni, ako je f kontinuirana, derivabilna i
peridicna (s periodom 2). Ove tvrdnje navodimo bez dokaza
6
Integracija:
Intergracijom reda
f(x) =
C
0
2
+
n=1
C
n
cos nx +
n=1
S
n
sin nx
clan po clan, dobiva se
x
x
0
f(x) d x =
C
0
2
x
x
0
+
n=1
C
n
n
sin nx
x
x
0
n=1
S
n
n
cos nx
x
x
0
. (7.24)
Ocito je da se ucinak integracije svodi na pojavljivanje jednog dodatnog n u nazivniku,
sto svakako ubrzava konvergenciju u odnosu na pocetni (neintegrirani) red. Shodno tomu,
6
Za dokaz vidjeti npr.: R. V. Churchill, Fourier Series and Boundary Value Problems, New York, McGraw-Hill (1941),
odjeljak 38.
7.5. GIBBSOVA POJAVA 319
konvergentni Fourierov red se uvijek moze integrirati clan po clan, a rezultantni red ce
jednoliko konvergirati integralu f.

Stovise, integracija clan po clan moze vrijediti cak i
onda ako pocetni red (za f) nije konvergentan. Jedino je potrebno da f bude integrabilna
funkcija.
Strogo gledano, za C
0
= 0, relacija (7.24) nije Fourierov red, zato jer sadrzi clan C
0
x/2
kojega prema deniciji (7.1) ne smije biti. No, vec funkcija
x
x
0
f(x) d x
C
0
x
2
jeste Fourierov red.
Derivacija:
Derivacija Fourierovog reda zahtjeva odredeni oprez. Promotrimo red za funkciju
f(x) = x, < x < .
Relacijom (7.10) je pokazano da je
x = 2
n=1
(1)
n+1
sin nx
n
, < x < .
Derivacijom clan po clan, dobiva se
1 = 2
n=1
(1)
n+1
cos nx,
sto nije konvergentno. Naprotiv, primjer trokutastog vala daje red koji puno brze (i
jednoliko) konvergira
f(x) =

2

4
n neparan
cos nx
n
2
.
derivacijom clan po clan, dobiva se
f

(x) =

4
n neparan
sin nx
n
,
sto je Fourierov red za kvadratni val
f

(x) =
_
_
_
1, 0 < x < ,
1, < x < 0. ,
Suprotno integraciji, derivacija postavlja dodatni mnozitelj n u brojnik i na taj nacin
usporava konvergenciju ili cak ucini red divergentnim (kao u prvom primjeru).
7.5 Gibbsova pojava
dovrsiti
7.6 Diskretne Fourierove preobrazbe
Za vecinu zicara, Fourierova preobrazba automatski znaci kontinuirana Fourierova pre-
obrazba o kojoj ce biti rijeci u odjeljku 9. Uporaba elektronickih digitalnih racunala
je dovela do zamjene kontinuuma diskretnim skupom tocaka: integracija je zamjenjena
zbrajanjem. Upravo diskretne Fourierove preobrazbe ce biti glavna tema ovog odjeljka.
Ortogonalnost na skupu diskretnih to
caka:
Ortogonalnost trigonometrijskih funkcija i eksponencijalne funkcije s imaginarnim argu-
mentom, je dana relacijama (7.4) do (7.7). To je uobicajeni nacin deniranja ortogonal-
nosti medu funkcijama: integracija umnoska funkcija preko intervala ortogonalnosti.
No, sinusi, kosinusi i eksponencijalna funkcija s imaginarnim argumentom imaju i to
iznimno svojstvo da su one ortogonalne i na skupu diskretnih jednako razmaknutih tocaka
unutar intervala ortogonalnosti (perioda). Promatrajmo niz od 2N vremenskih trenutaka
iz vremenskog intervala (0, T)
t
k
= 0,
T
2N
,
2T
2N
,
3T
2N
, ,
(2N 1)T
2N
= k
T
2N
, k = 0, 1, 2, , (2N 1). (7.25)
Dokazat cemo da eksponencijalne funkcije
e
p
2t
k
T
i e
q
2t
k
T
zadovoljavaju relacije ortogonalnosti na diskretnom skupu tocaka t
k
2N1
k=0
_
e
p
2t
k
T
_
e
q
2t
k
T
= 2 N
p,q2nN
(7.26)
za cijele brojeve n, p i q. Zamjenivsi u gornjoj relaciji q p sa s, lijeva strana postaje
2N1
k=0
e
s
2t
k
T
=
2N1
k=0
e
s k

N
=
2N1
k=0
_
e
s

N
_
k
.
No, to je zbroj prvih 2N clanova geometrijskog reda s pocetnim clanom 1 i mnoziteljem
r = e
s

N
,
ciji je zbroj
2N1
k=0
e
s
2t
k
T
=
_
_
1 r
2N
1 r
= 0, r = 1,
2N, r = 1 .
Gornji su rezultati jasni ako primjetimo da je, za r = 1
r
2N
= e
s 2
=
_
e
2
_
s
= 1..
7.6. DISKRETNE FOURIEROVE PREOBRAZBE 321
S druge strane, r = 1 ako je s = 0, tj. ako je q = p, pa je time dokazana relacija (7.26).
Na slican se nacin izvode i diskretne relacije ortogonalnosti nad trigonometrijskim funk-
cijama
2N1
k=0
cos(p 2t
k
/T) sin(q 2t
k
/T) = 0, (7.27)
2N1
k=0
cos(p 2t
k
/T) cos(q 2t
k
/T) =
_
_
0, p = q,
N, p = q = 0, N,
2N, p = q = 0, N .
(7.28)
2N1
k=0
sin(p 2t
k
/T) sin(q 2t
k
/T) =
_
_
0, p = q,
N, p = q = 0, N,
0, p = q = 0, N .
(7.29)
Zadatak: 7.2 Polazeci od izraza (7.26), dokazite relacije (7.27) - (7.29).
R:
dovrsiti
Diskretne Fourierove preobrazbe:
Radi pojednostavljenog oznacavanja, a i da bismo se nesto vise priblizili zici, uvest
cemo jednu novu koordinatu inverznu vremenskoj koordinati: kutnu brzinu , relacijom
p
= p
2
T
, p = 0, 1, 2, , 2N 1. (7.30)
Primjetimo da p ima isto podrucje vrijednosti kao i indeks k iz relacije (7.25). Takoder
radi jednostavnosti,
p
cemo jednstavno zvati frekvencija. Neka je f funkcija denirana
(ili mjerena) u diskretnim vremenskim trenucima t
k
. Pomocu f(t
k
) moze se konstruirati
F(
p
) =
1
2N
2N1
k=0
f(t
k
) e

p
t
k
. (7.31)
pomocu (7.26) dokazuje se
1
2N
2N1
p=0
_
e

p
t
m
_
e

p
t
k
=
1
2N
2N1
p=0
_
e
2p t
m
/T
_
e
2p t
k
/T
=
1
2N
2N1
p=0
e
p m/N
e
p k/N
=
1
2N
2N1
p=0
e
p (km)/N
=
m,k
.
Pomocu gornje relacije i (7.31) slijedi
F(
p
) e

p
t
m
=
1
2N
2N1
k=0
f(t
k
) e

p
t
k
e

p
t
m
2N1
p=0
F(
p
) e

p
t
m
=
1
2N
2N1
k=0
f(t
k
)
2N1
p=0
e

p
t
k
e

p
t
m
2N1
p=0
F(
p
) e

p
t
m
=
2N1
k=0
f(t
k
)
m,k
= f(t
m
).
Tako se dobiva izraz za f(t
k
) preko F(
p
)
f(t
k
) =
2N1
p=0
F(
p
) e

p
t
k
. (7.32)
vremenska funkcija f(t
k
) i funkcija frekvencije F(
p
) jesu diskretna Fourierova preobrazba
jedna od druge. Jednadzbe (7.31) i (7.32) su diskretni analogoni kontinuiranih relacija
(8.12) i (8.14).
Zadatak: 7.3 Diskretna Fourierova preobrazba - aliasing:
Neka je T = 2 i N = 2, a funkcija koju treba preobraziti je f(t
k
) = cos t
k
.
Zadatak je naci F(
p
).
R: Iz t
k
= kT/4 slijedi da je
t
k
= k

2
, k = 0, 1, 2, 3
= 0,

2
, ,
3
2
,
pa je
f(t
k
) = 1, 0, 1, 0.
7.6. DISKRETNE FOURIEROVE PREOBRAZBE 323
Iz (7.30), frekvencije su jednostavno jednake
p
= p, p = 0, 1, 2, 3.
1
4
_
_
_
_
1 1 1 1
1 -1 -
1 -1 1 -1
1 - -1
_
_
_
_
dovrsiti
Brze Fourierove preobrazbe:
dovrsiti
Poglavlje 8
Integralne preobrazbe
8.1 Uvod
U matematickoj se zici cesto nailazi na parove funkcija f i F, vezanih relacijom oblika
f() =
b
a
F(t) K(, t) d t.
Funkcija f() se zove (integralna) preobrazba
1
funkcije F(t), a K(, t) se naziva jezgra
2
preobrazbe. Preobrazba se takoder moze shvatiti i kao preslikavanje funkcije F(t) zadane
u t prostoru, u funkciju f() zadanu u prostoru
F(t) f().
To su npr. preslikavanja izmedu prostora vrijeme - frekvencija ili realni prostor - k pros-
tor.
Integralne preobrazbe imaju puno posebnih zickih primjena i interpretacija, navedenih
u ostatku ovog odjeljka. Najcesca je primjena skicirana na slici 8.1. Pretpostavimo da
se zadani problem moze rijesiti samo uz dosta poteskoca (ako se uopce i moze rijesiti) u
originalnim koordinatama (originalnom prostoru).

Cesto se dogada da se preobrazbom
problem uspije preslikati u prostor u kojemu ga je ipak nesto lakse rjesavati. Nakon toga
se inverznom preobrazbom rjesenje preobrazava natrag u originalne koordinate (kao sto
je to pokazano u zadatku 8.2).
Fourierova preobrazba:
Jedna od najkorisnijih medu beskonacnim brojem mogucih preobrazbi, je Fourierova
preobrazba, denirana sa
f() =
1
F(t) e
t
d t. (8.1)
1
ili transformacija
2
engl. kernel
325
326 POGLAVLJE 8. INTEGRALNE PREOBRAZBE
Slika 8.1: Primjena integralne preobrazbe (usporediti npr. sa zadacima 8.2) i 8.6
Jezgra Fourierove preobrazbe je
K(, t)
1
2
e
t
(8.2)
ciji su realni i maginarni dijelovi dani kosinusom i sinusom. To ih cini osobito pogodnima
za ispitivanje valnih pojava. Dvije modikacije gornje preobrazbe, razvijene u odjeljku
8.2.2, su Fourierova kosinusna i Fourierova sinusna preobrazba
f
c
() =
+
0
F(t) cos t d t, (8.3)
f
s
() =
+
0
F(t) sin t d t. (8.4)
Laplaceova
3
, Hankelova
4
i Mellinova
5
preobrazba:
Navedene preobrazbe su odredene jezgrama:
e
t
, t J
n
( t), t
1
.
3
Pierre-Simon, marquis de Laplace (23. III 1749. 5. III 1827.), francuski matematicar i astronom.
4
Hermann Hankel,(14. II 1839. - 29. VIII 1873.), njemacki matematicar
5
Robert Hjalmar Mellin, (19. VI 1854. - 5. IV 1933.), nski matematicar
8.1. UVOD 327
To su, redom
f() =
+
0
F(t) e
t
d t Laplace,
f() =
+
0
F(t) t J
n
( t) d t Hankel (Fourier Bessel),
f() =
+
0
F(t) t
1
d t Mellin.
Naravno da je moguce denirati neogranicen broj preobrazba, no radi se o tome da se pos-
tave one koje su korisne u zici ili matematici. Tako se npr. neke od gornjih preobrazbi
mogu povezati s gama
6
funkcijom (6.12)
(z) =
+
0
e
t
t
z1
d t, z > 0.
Odabirom F(t) = e
t
u Mellinovoj preobrazbi, dobiva se f() = () = ( 1) !.
( 1) ! =
+
0
e
t
t
1
d t.
Slicno se moze i reci da je f() = n!/
n+1
Laplaceova preobrazba od F(t) = t
n
n!
n+1
=
+
0
e
t
t
n
d t.
Hankelova (ili Fourier-Besselova preobrazba) se najvise koristi pri rjesavanju problema u
cilindricnim koordinatama, kao i u problemima vezanim za opis zvucnih pojava.
Linearnost:
Zajednicka karakteristika preobrazba o kojima govorimo jeste njihova linearnost. Pod
linearnosti se misli na slijedece svojstvo: preobrazba linearne kombinacije, jednaka je
linearnoj kombinaciji preobrazbi
b
a
_
c
0
F(t)
_
K(, t) d t = c
0
b
a
F(t) K(, t) d t,
b
a
_
c
1
F
1
(t) + c
2
F
2
(t)
_
K(, t) d t = c
1
b
a
F
1
(t) K(, t) + c
2
b
a
F
2
(t) K(, t) d t,
gdje su c, c
1
i c
2
konstante, a F, F
1
i F
2
funkcije za koje je navedena preobrazba denirana.
Prikaze li se opisana linearna integralna preobrazba linearnim operatorom L, moze se
napisati
f() = L
_
F(t)
_
.
6
Vidjeti odjeljak 6.2.1
Svojstva linearnosti se sada jednostavnije pisu kao
L
_
c
0
F(t)
_
= c
0
L F(t),
L
_
c
1
F
1
(t) + c
2
F
2
(t)
_
= c
1
L F
1
(t) + c
2
L F
2
(t). (8.5)
Za ocekivati je da postoji i inverzni operator L
1
sa svojstvom
7
F(t) = L
1
_
f()
_
.
Za tri Fourierove preobrazbe (8.1) - (8.4), inverzna preobrazba L
1
je dana u odjeljku
8.2.2. Opcenito,
odredivanje inverzne preobrazbe je
glavni problem kod integralnih preobrazbi.
Pokazimo da je inverzni operator takoder linearan.
Izraz (8.5) je trivijalno poopciti na linearnu kombinaciju proizvoljnog broja funkcija
L
_
N
n=1
c
n
F
n
(t)
_
=
N
n=1
c
n
L
_
F
n
(t)
_
.
Pokazimo da je i inverzni operator L
1
, deniran relacijom,
f() = L
_
F(t)
_
F(t) = L
1
_
f()
_
,
i sa svojstvom
L L
1
= L
1
L = 1,
takoder linearan. Djelujmo na relacije (8.54) operatorom L
1
L
1
_
L
_
c
1
F
1
(t) + c
2
F
2
(t)
_
= c
1
L
_
F
1
(t)
_
+ c
2
L
_
F
2
(t)
_
c
1
F
1
(t) + c
2
F
2
(t) = L
1
_
c
1
L
_
F
1
(t)
_
+ c
2
L
_
F
2
(t)
__
,
c
1
L
1
_
f
1
()
_
+ c
2
L
1
_
f
2
()
_
= L
1
_
c
1
f
1
() + c
2
f
1
()
_
,
a to je upravo denicija linearnosti inverznog operatora.
8.2 Fourierova preobrazba
8.2.1 Razvoj Fourierovog integrala
U odjeljku 7 su pokazane prednosti Fourierovih redova pri predstavljanju funkcija koje
su:
7
Ocekivanje nije isto sto i dokaz. Sam dokaz je previse slozen da bi se ovdje navodio, no nekoliko posebnih i jednostavnih
slucajeva L
1
ce biti konstruirani kasnije.
8.2. FOURIEROVA PREOBRAZBA 329
(1) ogranicene na podrucje [0, 2], [L, L], itd.
(2) ili su denirane na intervalu (, +), ali su periodicne.
Sada cemo se posvetiti prikazu neperiodi
cne funkcije na intervalu (, +). Fizicki,

to znaci rastaviti npr. jedan puls ili jedan valni paket na sinusoidalne valove.
U odjeljku 7.2 smo vidjeli da se na intervalu [L, L], koecijenti C
n
i S
n
iz razvoja (7.1),
racunaju iz
C
n
=
1
L
L
L
F(t
) cos
nt
L
d t
,
S
n
=
1
L
L
L
F(t
) sin
nt
L
d t
,
sto rezultira Fourierovim redom oblika
F(t) =
1
2L
L
L
F(t
) d t
+
1
L
+
n=1
cos
nt
L
L
L
F(t
) cos
nt
L
d t
+
1
L
+
n=1
sin
nt
L
L
L
F(t
) sin
nt
L
d t
,
ili, krace
F(t) =
1
2L
L
L
F(t
) d t
+
1
L
+
n=1
L
L
F(t
) cos
n (t t
)
L
d t
. (8.6)
Pustimo sada neka granica L neizmjerno raste: L . Uvedimo i oznake
n
L
=
n
,
n
=
n
n1
=

L
.
Ukoliko
F(t
) d t
postoji i konacan je, prvi clan (8.6) iscezava, a drugi postaje

F(t)
1
n=1
F(t
) cos
n
(t t
) d t
Zamjenom beskonacnog zbroja po n integralom po d , konacno se dobiva
F(t) =
1
+
0
d
d t F(t
) cos (t t
). (8.7)
Treba naglasiti da je gornji rezultat cisto formalne naravi. Njegov izvod nije strogi
matematicki izvod, ali se i takav izvod moze provesti
8
. Relacija (8.7) se naziva Fourierov
integral. Ona vrijedi za funkcije koje su:
(1) po dijelovima kontinuirane;
(2) derivabilne;
(3) apsolutno integrabilne, tj.
|F(t
)| d t
je konacan.
Fourierov integral - eksponencijalni oblik:
Fourierov integral (8.7) parne funkcije F se moze iskazati i u eksponencijalnom obliku,
ako primjetimo da se, zbog parnosti kosinusa kao funkcije , moze napisati
F(t) =
1
2
F(t
) cos (t t
) d t
(8.8)
a zbog neparnosti sinusa kao funkcije , je
1
2
F(t
) sin (t t
) d t
= 0.
Ako se druga od gornjih jednadzba pomnozi s i zbroji s prvom, dobiva se
F(t) =
1
2
F(t
) e
(tt
)
d t
=
1
2
d e
t
F(t
) e
t
d t
Radi kasnije usporedbe gornje relacije s (8.1), u gornjoj ce se relaciji izvesti zamjena

cime gornji izraz postaje
F(t) =
1
2
d e
t
F(t
) e
t
d t
(8.9)
Varijabla je uvedena kao nijema varijabla integracije, no u vecini zickih problema, ona
ima znacenje kutne brzine. Uz takvo znacenje , relacije (8.8) i (8.9) se mogu tumaciti kao
prikaz funkcije F(t) ne kao zbroja diskretnih harmonijskih titraja cije su frekvencije cijeli
visekratnici od 1/(2), nego neprekidnim prijelazom neprekidnih harmonijskih funkcija
cije frekvencije /(2) neprekidno poprimaju sve realne vrijednosti od 0 do . Dakle,
ne radi se o rastavu funkcije na diskretni spektar, nego na kontinuirani spektar.
8
I. N. Sneddon, Fourier Transforms, Section 3.2.
Izvod Diracove delta funkcije:
Ako se u (8.9) zamjeni redoslijed integracije, dobije se
F(t) =
F(t
)
_
1
2
e
(t
t)
d
_
d t
.
No, usporedbom gornjeg izraza i denicije Diracove delta funkcije (6.1),
F(t) =
F(t
) (t
t) d t
,
zakljucuje se da je izraz u viticastoj zagradi upravo (t
t)
(t
t) =
1
2
e
(t
t)
d . (8.10)
U tri dimenzije (u pravokutnim koordinatama) je
(r
1
r
2
) = (x
1
x
2
) (y
1
y
2
) (z
1
z
2
)
=
1
2
e
k
x
(x
1
x
2
)
d k
x
1
2
e
k
y
(y
1
y
2
)
d k
y
1
2
e
k
z
(z
1
z
2
)
d k
z
(r
1
r
2
) =
1
(2)
3
k (r
1
r
2
)
d
3
k (8.11)
8.2.2 Fourierova preobrazba - teorem inverzije
Neka je funkcija f(), Fourierova probrazba od F(t), denirana sa
L : f() =
1
F(t) e
t
d t. (8.12)
Eksponencijalna preobrazba:
Usporedbm gornjeg izraza s (8.9),
F(t) =
1
2
d e
t
F(t
) e
t
d t
,
. .
=
2 f()
(8.13)
prepoznaje se dio srazmjeran s f(), tako da je sada lako ocitati inverznu preobrazbu
L
1
: F(t) =
1
f() e
t
d . (8.14)
Primjetimo da su relacije (8.12) i (8.14) simetricne do na predznak . Dvije stvari zasluzuju
poseban komentar.
(1) Simetrican odabir mnozitelja 1/
2 nije nuzan, nego je to stvar izbora. Neki autori

stavljaju mnozitelj 1/(2) ispred jedne od gornjih jednadzba, a jedinicu ispred one druge.
(2) Iako je Fourierovu integralu posvecena velika pozornost u matematickoj literaturi,
mi cemo se prvenstveno zanimati za Fourierovu preobrazbu i njezin inverz, jer su to
relacije s zickim znacenjem.
Ako se par funkcija, f i g, iz Fourierove preobrazbe prevede u trodimenzijski prostor,
(8.12) i (8.14) postaju
L : f(
k ) =
1
(2)
3/2
F(r) e
k r
d
3
r (8.15)
L
1
: F(r) =
1
(2)
3/2
f(
k ) e
k r
d
3
k. (8.16)
Integrira se po cijelom prostoru. Uvrstavanjem jedne relacije u drugu i koristenjem tro-
dimenzijske delta funkcije u obliku (8.11), lako se provjerava njihova tocnost.
Relacije (8.15) i (8.16) predstavljaju razvoj funkcija F(r) i f(
k ) po funkcijama e
k r
,
slicno kao sto se funkcija f(x) moze razviti u red potencija
f(x) =
+
l=
a
l
x
l
.
Razlika je u tome sto potpun skup funkcija po kojima se radi razvoj nije diskretan skup
potencija
x
l
, l = 0, 1, 2, ,
nego je to sada kontinuirani skup ravnih valova
e
k r
, |
k | (, +),
a umjesto koecijenata a
l
dolazi f(k) koja se naziva i amplituda vala i naravno, buduci
da je

k kontinuirana varijabla, umjesto zbroja dolazi integral.
Kosinusna preobrazba:
Ako je F(t) parna ili neparna, gornje se preobrazbe mogu izraziti u ponesto drukcijem
obliku. Razmotrimo najprije slucaj parne funkcije,
F(t) = F(t).
Iz (8.12) slijedi
f
c
() =
1
F
c
(t)
_
cos t + sin t
_
d t
=
+
0
F
c
(t) cos t d t. (8.17)
Dio sa sinusom je jednak nuli zbog neparnosti podintegralne funkcije. Iz gornjeg izraza
je f
c
parna funkcija, pa istim postupkom, iz (8.14), dolazimo i do
F
c
(t) =
+
0
f
c
() cos t d . (8.18)
Relacije (8.17) i (8.18) se nazivaju kosinusne Fourierove preobrazbe.
Sinusna preobrazba:
Odgovarajuci par sinusnih Fourierovih preobrazbi se dobiva polazeci od pretpostavke da
je f neparna funkcija,
F(t) = F(t).
Iz (8.12) slijedi
f
s
() =
1
F
s
(t) (cos t + sin t) d t
=
+
0
F
s
(t) sin t d t, (8.19)
(u gornjem izrazu je f
c
redenirana tako da sadrzi i dodatni mnozitelj ). Dio sa kosi-
nusom je jednak nuli zbog neparnosti podintegralne funkcije. Slicnim se postupkom, iz
(8.14), dolazi i do
F
s
(t) =
+
0
f
s
() sin t d . (8.20)
Relacije (8.19) i (8.20) se nazivaju sinusne Fourierove preobrazbe.
Iz posljednje od gornjih relacija se moze izvesti zicko znacenje F(t) kao kao razvoja po
kontinuiranim sinusnim valovima. Amplituda vala sin x je dana sa
2/ f
s
(), gdje
je f
s
() sinusna Fourierova preobrazba od F
s
(t). Pokazat ce se da je (8.20) integralni
analog diskretne jednadzbe (7.11). Slicne tvrdnje vrijede i za kosinusnu i eksponencijalnu
preobrazbu.
Citatelj ce lako primjetiti da Fourierova sinusna i Fourierova kosinusna preobrazba sadrze

samo pozitivne vrijednosti (i nulu) argumenta. Da bismo dosli do tih relacija, koristili smo
svojstva parnosti funkcije F. No, kada su te preobrazbe vec jednom postavljene, ponasanje
funkcija F i f za negativne vrijednosti argumenta, je posve nevazno. U konacnici, pre-
obrazbe same po sebi posjeduju odredenu parnost: one su parne za Fourierovu kosinusnu
preobrazbu, a neparne za Fourierovu sinusnu preobrazbu.
Zadatak: 8.1 Vazna primjena Fourierove preobrazbe je i rastav konacnog pulsa u sinu-
soidalne valove. Zamislite da je beskonacni sinusoidalni val sin
0
t, pomocu
Kerrove celije ili na koji drugi nacin, izrezan na manje komade, tako da je
F(t) =
_
_
sin
0
t, |t| <
N
0
,
0, |t| >
N
0
.
Ova funkcija opisuje N perioda originalnog vala (slika 8.2.A). Zadatak je naci
Fourierovu preobrazbu od F(t).
R: Buduci da je F(t) neparna funkcija, koristit cemo Fourierovu sinusnu
preobrazbu (8.19)
f
s
() =
N/
0
sin
0
t sin t d t
Jednostavnim trigonometrijskim identitetom
sin sin =
1
2
_
cos( ) cos( + )
_
,
gornji se integral svodi na tablicne integrale s rjesenjem za amplitudnu funkciju
f
s
()
f
s
() =
1
2
_
sin[(
0
) N/
0
]

sin[(
0
+ ) N/
0
]
0
+
_
.
Pogledajmo kako f
s
() ovisi o (slika 8.2.B). Za veliki
0
i
0
, prvi
clan desne strane je puno veci od drugoga, kojega mozemo u cjelosti izostaviti.
Dobivena krivulja je ista ona koja se dobije i za ogib na jednoj pukotini.
Njezine se nule nalaze u tockama
0
=
1
N
,
2
N
,
3
N
,
Amplituda f
s
() se moze tumaciti i kao Diracova delta raspodjela iz odjeljka
6.1. Buduci da je raspodjela vrlo malena izvan sredisnjeg maksimuma, mozemo
uzeti
=

0
N
(udaljenost do prve nultocke) kao dobru mjeru frekventne sirine ulaznog pulsa
(komada sinusnog vala sa slike 8.2.A). Jasno, ako je N velik (sto znaci dugi
puls), frekventna sirina ce biti mala. Naprotiv, kracem pulsu, tj. manjem N
ce odgovarati veca frekventna sirina.
Na
celo neodredenosti:
Ovdje navodimo klasicni analog slavnog nacela neodredenosti ili Heisenbergovog
Slika 8.2: (A): konacni dio sinusoidalnog vala za
0
= 2 i N = 10 (gore) i N = 100 (dolje); (B) njegova
Fourierova preobrazba.
-20 -10 0 10 20
t
-3
-2
-1
0
1
2
3
f
(
t
)
( A )
0 1 2 3 4

-2
-1
0
1
2
3
4
5
6
7
8
g

(

)
( B )
-200 -100 0 100 200
t
-3
-2
-1
0
1
2
3
f
(
t
)
( A )
0 1 2 3 4

-20
0
20
40
60
g

(

)
( B )
na
cela iz kvantne mehanike. Ako radimo s elektromagnetskim valovima, tada je E

energija valnog pulsa ili fotona, dana sa
E =
h
2
, E =
h
2
, =

N
.
S h je oznacena Planckova konstanta, koja mjeri neodredenost u energiji ulaznog pulsa.
Buduci da valu od N ciklusa, za prolaz treba
N
2
0
sekundi, postoji takoder i neodredenost u vremenu tog iznosa
t = N T = N
2
0
.
Za umnozak ove dvije neodredenosti se dobiva
E t =
h
2
2N
0
= h. (8.21)
Originalno Heisenbergovo nacelo neodredenosti kaze da je
E t
h
4
,
a to je ocito zadovoljeno klasicnom relacijom (8.21).
8.2.3 Fourierova preobrazba derivacije
U prethodnim odjeljcima je pokazano kako se izvodi Fourierova preobrazba funkcije, a
sada cemo vidjeti kako se izvodi Fourierova preobrazba derivacije funkcije.
Koristeci eksponencijalni oblik, Fourierova preobrazba od F(t) je dana sa (8.14)
f() =
1
F(t) e
t
d t.
Buduci da je i derivacija F(t) opet nekakva funkcija od t, mora biti i
f
1
() =
1
d F(t)
d t
e
t
d t
izraz za Fourierovu preobrazbu derivacije. Parcijalnom integracijom gornjeg izraza slijedi
f
1
() =
1
2
F(t) e
t
F(t) e
t
d t.
Da bi uopce postojala Fourierova preobrazba od F, mora F iscezavati u (inace bi
cijeli integral za f() divergirao), pa je prvi clan desne strane gornjeg izraza, jednak nuli
i preostaje
f
1
() = ( ) f().
Fourierova preobrazba derivacije srazmjerna je Fourierovoj preobrazbi same funkcije, tj.
umjesto deriviranja, dobiva se jednostavno mnozenje s . Gornji je izraz lako poopciti
na preobrazbu n-te derivacije s rezultatom
f
n
() = ( )
n
f(). (8.22)
Ovo je svojstvo korisnio kod rjesavanja diferencijalnih jednadzba.
Zadatak: 8.2 Valna jednadzba
Pokazimo na jednom primjeru kako se primjenom Fourierove preobrazbe moze
rijesiti jedna parcijalna diferencijalna jednadzba. Neka to bude jednodimenzij-
ska valna jednadzba koja opisuje male titraje beskonacno duge zice sa slobodnim
krajevima
2
Y (x, t)
x
2
=
1
v
2
2
Y (x, t)
t
2
.
U pocetnom trenutku, t = 0, polozaj zice je opisan funkcijom
Y (x, 0) = F(x). (8.23)
Primjenom Fourierove preobrazbe treba rijesiti gornju jednadzbu.
R: Ovaj ce se zadatak rijesiti primjenom postupka prikazanog na slici (8.1).
Iz x prostora ce se Fourierovom preobrazbom prijeci u k prostor. U k prostoru
ce se jednadzba rijesiti, a zatim ce se inverznom Fourierovom preobrazbom,
rjesenje prevesti natrag u x prostor.
Pomnozimo obje strane valne jednadzbe s e
kx
i (buduci da je zica beskonacna)
prointegrirajmo po x od do +.
2
Y (x, t)
x
2
e
kx
d x =
1
v
2
2
t
2
Y (x, t) e
kx
d x.
Primjenom pravilu za probrazbu derivacije (8.22) na lijevu stranu gornjeg
izraza, slijedi
( k)
2
y(k, t) =
1
v
2
2
t
2
y(k, t), (8.24)
gdje je y(k, t) Fourierova preobrazba od Y (x, t)
y(k, t) =
1
Y (x, t) e
kx
d x. (8.25)
Vec vidimo zaradu od primjene Fourierove preobrazbe: umjesto pocetne par-
cijalne diferencijalne jednadzbe, dobili smo obicnu diferencijalnu jednadzbu
(8.24), koju prepoznajemo kao jednadzbu harmonijskog oscilatora
y + (kv)
2
y = 0. (8.26)
Kao sto je poznato
9
, dva opcenita rjesenja jednadzbe slobodnog harmonijskog
oscilatora su dana trigonometrijskim funkcijama ili eksponencijalnom funkci-
jom s imaginarnim argumentom. Zadrzimo se na rjesenjim u obliku eksponen-
cijalne funkcije
y(k, t) e
+ kvt
, e
kvt
.
U gornja rjesenja treba ugraditi i pocetni uvjet Y (x, 0) = F(x). Jednadzba
(8.25) u t = 0 glasi
y(k, 0) =
1
F(x) e
kx
d x f(k). (8.27)
Buduci da je jednadzba (8.26) homogena, mnozenje rjesenja e
kvt
s konstan-
tom (u t) je takoder rjesenje. Ako se za tu konstantu (u t) odabere upravo
f(k), rjesenja koja zadovoljavaju i jednadzbu (8.26) i pocetni uvjet, su
y(k, t) f(k) e
+ kvt
, f(k) e
kvt
.
9
Vidjeti npr. [4].
To je rjesenje u k prostoru. Sada se primjenom inverzne Fourierove preobrazbe
(8.14), ovo rjesenje prevodi u pocetni x prostor
Y (x, t) =
1
y(k, t) e
kx
d k
=
1
f(k) e
k(xvt)
d k
= (8.27) = F(x vt).
Funkcija F je poznata iz pocetnog uvjeta (8.23). Rjesenje s gornjim predz-
nakom opisuje val koji se siri u x smjeru (tada je faza x + vt = const.),
a rjesenje s donjim predznakom opisuje val koji se siri u +x smjeru (tada je
faza x vt = const.). Primjetimo da smo u ovom zadatku primjenili postu-
pak skiciran slikom 8.1: Fourierovom preobrazbom smo problem iz x prostora
preslikali u k prostor i rijesili ga u tom prostoru, a zatim smo se inverznom
Fourierovom preobrazbom vratili u originalni x prostor.
8.2.4 Teorem konvolucije
Teorem konvolucije cemo koristiti pri rjesavanju diferencijalnih jednadzba, normiranju
momentne valne funkcije u odjeljku 8.2.5 i pri ispitivanju svojstava funkcija transfera u
odjeljku 8.2.6.
Promotrimo dvije funkcije F
1
(x) i F
2
(x), cije su Fourierove preobrazbe redom f
1
(k) i f
2
(k).
Nazovimo konvolucijom funkcija F
1
i F
2
po intervalu (, ), s oznakom F
1
F
2
,
integral
F
1
F
2
=
1
F
2
(y) F
1
(x y) d y. (8.28)
Buduci da se u gornjem integralu F
1
i F
2
pojavljuju s razlicitim argumentima, primjetimo
da zamjenom varijable integracije y varijablom z
z = x y,
gornji integral prelazi u
F
2
(x z) F
1
(z) d z.
Zamjenom nijeme varijable z = y u gornjem integralu, zakljucuje se da je
F
2
(y) F
1
(x y) d y =
F
2
(x y) F
1
(y) d y.
Ovaj se oblik integrala pojavljuje i u teoriji vjerojatnosti pri odredivanju gustoce
vjerojatnosti dvije slucajne i nezavisne varijable
10
. Rjesenje Poissonove jednadzbe (4.67)
V (r) =
1
4
0

q
(r

)
|r r

|
d
3
r
,
10
Vidjeti npr. [5]
se moze iscitati kao konvolucija gustoce naboja
q
(r

)
i tezinske funkcije
1
4
0
1
|r r

|
.
U literaturi se za ovaj postupak koristi i njemacki izraz faltung ili engleski folding
11
.
Smisao ovih naziva se moze razumjeti pomocu slike (8.3). Ako je
Slika 8.3: Uz teorem konvolucije.
F(y) = e
y
,
tad su na slici (8.3) prikazane funkcije F(y) i F(x y). Lako je primjetiti da su funkcije
F(y) i F(x y) jedna drugoj zrcalne slike u odnosu na pravac
y =
x
2
,
drugim rijecima, funkcija F(x y) se moze konstruirati preklopom funkcije F(y) oko
pravca y = x/2.
11
preklopiv, sloziv
U integral (8.28) uvrstimo Fourierovu preobrazbu za F
1
F
2
(y) F
1
(x y) d y =
1
F
2
(y)
f
1
(k) e
k(xy)
d k d y
=
1
f
1
(k)
_
+
F
2
(y) e
ky
d y
_
e
kx
d k
=
f
1
(k) f
2
(k) e
kx
d k. (8.29)
Gornji rezultat se moze procitati na slijedeci nacin: inverzna Fourierova preobrazba od
umno
ska Fourierovih preobrazbi jeste konvolucija pocetnih funkcija F

1
F
2
. U posebnom
slucaju kada je x = 0, gornja relacija postaje
F
1
(y) F
2
(y) d y =
f
1
(k) f
2
(k) d k. (8.30)
U gornjem izrazu onaj minus kvari simetriju relacije. Sada cemo ga pokusati eliminirati.
Parsevalova relacija:
Relacije slicne (8.29) i (8.30) se mogu izvesti i za Fourierovu sinusnu i kosinusnu pre-
obrazbu. Jednadzba (8.30) i odgovarajuce sinusne i kosinusne relacije, se cesto nazivaju
i Parsevalove relacije. No, ovdje cemo Parsevalovom relacijom nazivati slijedeci izraz:
krenimo od
F
1
(x) F

2
(x) d x
i umjesto f i g uvrstimo njihove Fourierove preobrazbe
F
1
(x) F

2
(x) d x =
d x
1
f
1
(k) e
kx
d k
1
f

2
(k
) e
k
x
d k
=
1
f
1
(k) d k
1
f

2
(k
) d k
e
(k
k)x
d x
= (8.10) =
f
1
(k) d k
f

2
(k
) d k
(k k
)
=
f
1
(k) f

2
(k) d k.
Time smo izveli Parsevalovu relaciju
F
1
(x) F

2
(x) d x =
f
1
(k) f

2
(k) d k. (8.31)
Ako je F
1
= F
2
, tada su gornji integrali upravo integrali normiranja iz odjeljka 5.4.1
|F
1
(x)|
2
d x =
|f
1
(k)|
2
d k.
Parsevalova relacija (8.31) osigurava da, ako je f normirana na jedinicu, i njezina Fouri-
erova preobrazba ce takoder biti normirana na jedinicu. Ovo je svojstvo od velike vaznosti
u kvantnoj mehanici.
8.2.5 p reprezentacija
U dinamickim problemima (misli se na Hamilton-Jacobijev oblik klasicne mehanike) i u
kvantnoj mehanici, kolicina gibanja p i prostorni polozaj r, se u jednadzbama pojavlju u
odredenom smislu ravnopravno i ponegdje simetricno. U ovom cemo odjeljku pokazati
kako se sa kvantnomehani
cke valne funkcije u koordinati r,

mo
ze prije
ci na kvantnomehani
cku valnu funkciju u koordinati p ,

sto se naziva p reprezentacija. Jednodimenzijska valna funkcija (x), koja je rjesenje
Schrodingerove valne jednadzbe,
H (x) = E (x),
ima slijedeca svojstva:
(1)
(x) (x) d x je diferencijal vjerojatnosti nalazenja kvantne cestice u dijelu prostora

izmedu tocaka x i x + d x;
(2) buduci da, u jednodimenzijskom slucaju, cestica sigurno mora biti negdje na osi x, to
je vjerojatnost da se ona nalazi bilo gdje na osi, jednaka jedinici
(x) (x) d x = 1.
(3) srednja
12
ili ocekivana vrijednost polozaja kvantne cestice, x , se racuna pomocu
x =
(x) x (x) d x.
Nas je zadatak
na
ci funkciju g(p) koja

ce imati svojstva analogna sa (1), (2) i (3),
ali koja

ce se odnositi na koli
cinu gibanja p, a ne na polo
zaj x.
12
To je isto kao i racun momenata raspodjele vjerojatnosti (vidjeti npr. [5])
x =
x (x) d x,
pri cemu je sada
(x) =
(x) (x).
U ovom jednodimenzijskom odjeljku p znaci x komponentu kolicine gibanja p p
x
.
(1) g
(p) g(p) d p je diferencijal vjerojatnosti nalazenja kvantnog objekta u dijelu p-

prostora izmedu tocaka p i p + d p;
(2) buduci da, u jednodimenzijskom slucaju, cestica sigurno mora biti negdje na osi p, to
je vjerojatnost da se ona nalazi na toj osi, jednaka jedinici
(p) g(p) d p = 1.
(3) srednja ili ocekivana vrijednost kolicine gibanja kvantne cestice, p , se racuna
pomocu
p =
(p) p g(p) d p.
Pokazimo da je funkcija g(p) Fourierova preobrazba funkcije (x), tj. da je
13
g(p) =
1
(x) e
px/
d x, (8.32)
g
(p) =
1
(x) e
px/
d x, (8.33)
ili u tri dimenzije
g( p ) =
1
(2 )
3/2
(r) e
pr/
d
3
r. (8.34)
Svojstvo (1) je naprosto denicija vjerojatnosti.
Svojstvo (2), normiranje, je automatski zadovoljeno zbog Parsevalove relacije (8.31): ako
je normirano na jedinicu, tada je i g normirano na jedinicu.
Da bi se provjerilo svojstvo (3) treba pokazati da je
p =
(p) p g(p) d p =
(x)
_

d
d x
_
(x) d x,
gdje je

d
d x
operator x komponente kolicine gibanja u prostornoj ili x-reprezentaciji. Na mjesto g i
g
gornje relacije uvrstimo njihove Fourierove preobrazbe (8.32) i (8.33)
(p) p g(p) d p =
p d p
1
(x) e
px/
d x
1
(y) e
py/
d y
=
1
2
d x
(x)
d y (y)
p e
p(yx)/
d p.
13
Pojavljivanje se moze izbjeci tako da se umjesto kolicine gibanja p, koristi valni broj k = p/ ili, u tri dimenzije valni
vektor

k = p /.
Primjetimo da je
p e
p(yx)/
=
d
d y
e
p(yx)/
tako da je
(p) p g(p) d p =

2
d x
(x)
d y (y)
d p
_
d
d y
e
p(yx)/
_
.
Parcijalnom integracijom gornjeg izraza po y, dobiva se (izdvojeno promatramo samo dio
ovisan o y)
d y
_
d
d y
e
p(yx)/
_
(y) =
_
e
p(yx)/
(y)
_
+
d y e
p(yx)/
d
d y
(y).
clan u uglatoj zagradi je jednak nuli jer je
( ) = 0.
Ovaj rezultat, daje
(p) p g(p) d p =

2
d x
d y
d p e
p(yx)/
(x)
d (y)
d y
Ako u gornjem izrazu prepoznamo reprezentaciju Diracove delta funkcije
1
2
d p e
p(yx)/
= (x y),
tada on postaje
(p) p g(p) d p =
d x
d y
(x)
_

_
d (y)
d y
(x y)
=
d x
(x)
_

d
d x
_
(x),
sto je i trebalo pokazati.
Zadatak: 8.3 Vodikov atom u osnovnom stanju je opisan prostornom valnom funkcijom
(r) =
1
a
3
0
e
r/a
0
,
gdje je a
0
Bohrov polumjer
a
0
=

mq
2
e
.
Zadatak je naci valnu funkciju osnovnog stanja vodikovog atoma u p reprezen-
taciji.
R: Ovo je trodimenzijski problem, pa cemo koristiti (8.34)
g( p ) =
1
(2 )
3/2
(r) e
pr/
d
3
r
=
1
(2 )
3/2
1
a
3
0
e
r/a
0
pr/
d
3
r.
uz pomoc tablicnog integrala
e
ar+
b r
d
3
r =
8a
(a
2
+ b
2
)
2
,
dobiva se trazena valna funkcija
g( p ) =
2
3/2
a
3/2
0

5/2
(a
2
0
p
2
+
2
)
2
.
Ovaj se oblik valne funkcije pokazao korisnim u opisu pojava kao sto su Comp-
tonovo rasprsenje od atomskih elektrona, odredivanje raspodjele valnih duljina
rasprsenog zracenja ovisno o raspodjeli kolicine gibanja elektrona mete i slicno.
Komutatori
Veza izmedu prostorne i p reprezentacije se moze dodatno razjasniti pomocu osnovnih
komutacijskih relacija kvantne mehanike. Moguc je prijelaz
14
od klasicnog hamiltonijana
na Schrodingerovu valnu jednadzbu pomocu zahtjeva da kolicina gibanja p (ovdje se misli
na p
x
) i koordinata polozaja x ne komutiraju. Tocnije,
[p
x
, x]
p
x
x xp
x
= .
Ukoliko ima vise cestica oznacenih s i, j = 1, 2, , komutator glasi
[p
x,i
, x
j
]
=
i,j
, (8.35)
tj. ne komutiraju samo medusobno konjugirane varijable. Schr
odingerova ili pros-

torna reprezentacija se dobiva izborom
x
j
x
j
,
p
x,i

x
i
. (8.36)
Uz ove zamjene, citatelj(ica) ce se lako uvjeriti da je
[p
x
, x]
(x) = (x).
No, komutator (8.35) je zadovoljen i izborom
x
j

p
x,j
, (8.37)
p
x,i
p
x,i
,
14
Vidjeti npr. [4] odjeljak ...
koji se naziva p reprezentacija. Opet je lako uvjeriti se da je
[p
x
, x]
g(p) = g(p).
Opcenito je Schrodingerova reprezentacija, koja vodi na Schrodingerovu valnu jednadzbu,
sire prihvacena jer je potencijalna energija, koja se pojavljuje u hamiltonijanu, najcesce
dana u prostornim koordinatama.
Zadatak: 8.4 Klasicni hamiltonijan slobodnog harmonijskog oscilatora je
H(p, x) =
p
2
2m
+
1
2
K x
2
.
Zadatak je prijeci u kvantnu mehaniku i naci valnu funkciju najnizeg energij-
skog stanja u p reprezentaciji.
R: U x reprezentaciji, zamjenama (8.36) u Schrodingerovoj jednadzbi
H = E ,
dobiva se
2
2m
d
2
(x)
d x
2
+
1
2
K x
2
(x) = E (x).
Iz odjeljka 6.5 znamo da je valna funkcija koja odgovara energiji
E =
1
2

0
,
0
=
K
m
,
jednaka
(x) = e
x
2
(
Km/2)
.
U p reprezentaciji, u skladu s (8.37), Schrodingerova jednadzba glasi
p
2
2m
g(p)

2
K
2
d
2
g(p)
d p
2
= E g(p).
Za istu vrijednost energije E =
0
/2, gornja jednadzba je
d
2
g(p)
d p
2
=
1
2
0
m
_
p
2
m

0
_
g(p).
Rjesenje gornje jednadzbe se moze potraziti u obliku eksponencijalne funkcije
g(p) = g
0
e
p
2
, g
0
, = const.
s rjesenjem
g(p) = g
0
e
p
2
/(2
o
m)
.
Obje reprezentacije, prostorna i p (kao i bezbroj drugih mogucnosti), se mogu
koristiti ovisno o detaljima problemima koji se rjesavaju.

Citateljima se ostav-
lja za vjezbu da pokazu da su gornje funkcije (x) i g(p) povezane Fourierovom
preobrazbom.
8.2.6 Funkcija transfera
Vremenski ovisni elektricni puls F(t) se moze zamisliti da je izgraden pridodavanjem
mnostva ravnih valova raznih frekvencija. Svaka kutna frekvencija doprinosi clanom
f() e
t
.
U tom slucaju se cijeli puls moze napisati kao
F(t) =
1
2
f() e
t
d . (8.38)
Mnozitelj 1/(2 ) u gornjem integralu potjece od veze izmedu kutne frekvencije i linearne
frekvencije
=

2
.
No, ako je frekvencija, kako onda shvatiti negativne vrijednosti u integralu od do
0? Na ove negativne vrijednosti treba gledati samo kao na zgodan nacin da se izbjegne
zapis preko dvaju funkcija: sinusa i kosinusa, kao sto je to pokazano u odjeljku 7.1.
Buduci da (8.38) ima oblik Fourierove preobrazbe, inverzna preobrazba je
f() =
F(t) e
t
d t. (8.39)
Jednadzba (8.39) predstavlja rastav pulsa F(t) po komponentama frekvencije. Obratno,
jednadzba (8.38) predstavlja sintezu pulsa iz njegovih komponenata.
Promotrimo jedan elektronicki uredaj poput stereo pojacala ili neceg slicnog, ciji je teme-
ljini nacin rada prikazan slikom (8.4). Ulazni je signal opisan funkcijom F(t), a izlazni sa
g(t). Ako ulazni signal ima samo jednu frekvenciju , tj. oblika je f
(t) = e
t
, pojacalo ce
promjeniti njegovu amplitudu, a takoder moze promjeniti i njegovu fazu. Ove promjene
najcesce ovise o frekvenciji ulaznog signala, pa je zato izlazni signal oblika
g
(t) = () f
(t). (8.40)
Funkcija () opisuje promjenu amplitude i faze izlaznog u odnosu na ulazni signal i
zove se funkcija transfera. To je obicno kompleksna funkcija s realnim dijelom u i
imaginarnim v
() = u() + v().
U jednadzbi (8.40) smo pretpostavili da funkcija transfera ovisi samo o jednoj frekvenciji,
a ne i o ulaznoj amplitudi ili nekim drugim frekvencijama. Sve skupa to znaci da smo
pretpostavili linearno preslikavanja F(t) na g(t). U tom se slucaju ukupni izlazni sig-
nal dobiva integracijom po cijelom ulaznom signalu, modiciranom funkcijom transfera
pojacala
g(t) =
1
2
() f() e
t
d . (8.41)
Slika 8.4: Uz funkciju transfera.
Svaki uredaj (pojacalo) ima svoju karakteristicnu funkciju transfera. kada je ta funkcija
jednom poznata (bilo mjerenjem ili racunom), izlazni signal g(t) se moze izracunati za
svaki ulaz F(t). Shvatimo () kao inverznu Fourierovu preobrazbu funkcije (t)
() =
(t) e
t
d t. (8.42)
Ako u (8.41) uvrstimo (8.42) i (8.39), dobiva se
g(t) =
1
2
d e
t
(t
) e
t
d t
f() e

d
=
(t
) d t
f() d
1
2
d e
(tt
)
=
(t
) d t
f() d (t t
)
=
f() (t ) d . (8.43)
Gornja se jednadzba moze shavtiti tako da ulaz - uzrok - f(), modiciran s (t ),
proizvodi izlaz - posljedicu - g(t). Usvojimo li koncept uzro
cnosti, gdje uzrok prethodi

posljedici, moramo zahtjevati da je < t. To se postize zahtjevom
(t ) = 0, > t. (8.44)
Uz taj zahtjev, jednadzba (8.43) postaje
g(t) =
f() (t ) d .
Gornja je relacija slicna relacijama u teoriji rasprsenja, o cemu je bilo rijeci u odjeljku ??.
Zna
cenje funkcije (t):

Da bismo jasnije shvatili znacenje funkcije (t), neka ulazni impuls bude kratki signal
jedinicnog iznosa u trenutku = 0
f() = (),
gdje je () Diracova delta funkcija ogranicena na pozitivnu stranu ishodista. U ovom
slucaju (8.45) postaje
g(t) =
() (t ) d =
_
_
_
(t), t > 0,
0, t < 0 .
(8.45)
Gornja relacija daje (t) kao funkciju izlaznog signala u slucaju kada je na ulazu kratki
puls jedinicnog iznosa. Relacija (8.45) takoder pokazuje i da je (t) realna funkcija.
Nasa pocetna funkcija transfera daje stacionarni (neovisan o vremenu) izlazni signal koji
odgovara ulaznom signalu jedinicne amplitude i sa samo jednom frekvencijom. Funkcije
(t) i () su Fourierove preobrazbe jedna od druge. Iz (8.42) imamo
() =
+
0
(t) e
t
d t, (8.46)
gdje smo donju granicu promijenili u skladu s nacelom uzrocnosti (8.44). Buduci da smo
zakljucili da je realna funkcija , = u + v, to iz (8.46) slijedi
u() =
+
0
(t) cos t d t, (8.47)
v() =
+
0
(t) sin t d t, t > 0.
Iz gornjih izraza vidimo da je realni dio u parna, a imaginarni dio v neparna funkcija
u() = u(),
v() = v().
Shvatimo li (8.47) kao Fourierovu sinusnu i kosinusnu preobrazbu, iz (8.18) i (8.20) citamo
inverznu preobrazbu
(t) =
2
+
0
u() cos t d , (8.48)
=
2
+
0
v() sin t d , t > 0.
Kombiniranjem relacija (8.47) i (8.48), dobiva se veza izmedu u i v
v() =
+
0
(t) sin t d t
= (8.48) =
+
0
sin t
_
2
+
0
u(
) cos
t d
_
d t.
Gornja relacija pokazuje da ako funkcija transfera ima realni dio, imat ce i imaginarni
i obratno. Sve to, naravno, vrijedi uz pretpostavku da Fourierove preobrazbe postoje,
cime su iskljuceni takvi slucajevi kao sto je npr. (t) = 1 (jer tada, prema (8.46), nije
denirana funkcija).
Nametanje uvjeta uzrocnosti je dovelo do medsobne povezanosti realnog i imaginarnog
dijela funkcije transfera. Ova se veza moze usporediti s rezultatima iz teorije rasprsenja
u odjeljku ??, gdje je takoder bilo uvedeno nacelo uzrocnosti.
Pokazimo jos i kako se iz svojstava parnosti u i v moze doci do zahtjeva da je (t) nula
za t < 0. Inverzijom (8.42) se dobije
(t) =
1
2
() e
t
d =
1
2
_
u()+v()
_ _
cos t+ sin t
_
d . (8.49)
Buduci da su u i kosinus parne, a v i sinus neparne funkcije, od cetiri clana gornjeg
umnoska, integraciju od do +ce prezivjeti samo umnosci iste parnosti
(t) =
2
2
+
0
u() cos t d
2
2
+
0
v() sin t d , t > 0 (8.50)
Iz (8.48) vidimo da je
+
0
u() cos t d =
+
0
v() sin t d , t > 0.
Ako se promjeni predznak t, tada i sin t mijenja predznak, pa iz (8.50) slijedi
(t) = 0, t < 0,
cime se pokazuje unutrasnja suglasnost izlozene analize.
8.2.7 Fourierova preobrazba elementarnih funkcija
Gaussova gusto
ca vjerojatnosti:
Neka F(x) opisuje normalnu ili Gaussovu
15
gustocu vjerojatnosti kontinuirane slucajne
varijable x
F(x) =
1
2
e
(x X )
2
2
2
, X , = const.
dovrsiti i dodati slike
Lorencijan:
15
Vidjeti npr. [5].
Neka je F(x) oblika lorencijana
F(x) =
A
x
2
+ A
2
A = const.
dovrsiti i dodati slike
Pravokutni puls:
Neka F(x) opisuje pravokutni puls sirine 2A i jedinicne visine, postavljen simetricno oko
ishodista (usporediti s (8.74))
F(x) =
_
_
_
1, |x| A,
0, |x| > A .
za pozitivnu konstantu A.
dovrsiti i dodati slike (za nekoliko razlicitih sirina A, kako bi se vidjela veza izmedu sirine
A i sirine transformata)
8.2.8 Rjesavanje parcijalnih diferencijalnih jednadzba
8.3 Laplaceova preobrazba
8.3.1 Elementarna Laplaceova preobrazba
Definicija:
Zadana je funkcija F(t). Njezina Laplaceova preobrazba f(s) ili L [F(t)], denira se kao
f(s) L[F(t)] = lim
a
a
0
e
st
F(t) d t =
+
0
e
st
F(t) d t, (8.51)
pri cemu je
F(t) = 0, t < 0. (8.52)
Nekoliko napomena, u vezi postojanja integrala iz denicije, mogu biti korisne za razu-
mjevanje dalje analize.
Divergencija za t
Integral
+
0
e
st
F(t) d t
ne mora postojati (npr. F(t) moze eksponencijalno divergirati za veliki t). Medutim ako
postoje konstante s
0
, t
0
s osobinom da je
e
s
0
t
F(t)
M, t > t
0
, (8.53)
8.3. LAPLACEOVA PREOBRAZBA 351
za pozitivnu konstantu M, tada Laplaceova preobrazba (8.51) postoji za s > s
0
. Pri tome
se kaze da je F(t) eksponencijalnog reda. Kao suprotan primjer navodimo funkciju
F(t) = e
t
2
koja ne zadovoljava uvjet iz (8.53) i nije eksponencijalnog reda: L
_
e
t
2
_
ne postoji.
Divergencija za t 0
Laplaceova preobrazba moze biti nedenirana takoder i u slucajevima kada funkcija F(t)
ima dovoljno jak singularitet u tocki t 0. Npr. za
F(t) =
1
t
n
je
+
0
e
st
1
t
n
d t
divergira u ishodistu za n 1 i L[1/t
n
] ne postoji za n +1 (to je vezano s gama
funkcijom - vidjeti malo nize u tekstu, tocka (5)).
Linearnost i inverzni operator
Buduci da je integral zbroja dvije funkcije jednak zbroju integrala pojedinih funkcija, to
za dvije funkcije F(t) i G(t) za koje integrali postoje, vrijedi (za konstante c
1
i c
2
)
L
_
c
1
F
1
(t) + c
2
F
2
(t)
_
=
+
0
e
st
_
c
1
F
1
(t) + c
2
F
2
(t)
_
d t
= c
1
+
0
e
st
F
1
(t) d t + c
2
+
0
e
st
F
2
(t) d t
= c
1
L
_
F
1
(t)
_
+ c
2
L
_
F
2
(t)
_
(8.54)
to je operator L linearan. Gornji je izraz trivijalno poopciti na linearnu kombinaciju
proizvoljnog broja funkcija
L
_
N
n=1
c
n
F
n
(t)
_
=
N
n=1
c
n
L
_
F
n
(t)
_
.
Pokazimo da je i inverzni operator L
1
, deniran relacijom,
f(s) = L
_
F(t)
_
F(t) = L
1
_
f(s)
_
,
i sa svojstvom
L L
1
= L
1
L = 1,
takoder linearan. Djelujmo na relacije (8.54) operatorom L
1
L
1
_
L
_
c
1
F
1
(t) + c
2
F
2
(t)
_
= c
1
L
_
F
1
(t)
_
+ c
2
L
_
F
2
(t)
_
c
1
F
1
(t) + c
2
F
2
(t) = L
1
_
c
1
L
_
F
1
(t)
_
+ c
2
L
_
F
2
(t)
__
,
c
1
L
1
_
f
1
(s)
_
+ c
2
L
1
_
f
2
(s)
_
= L
1
_
c
1
f
1
(s) + c
2
f
1
(s)
_
, (8.55)
a to je upravo denicija linearnosti inverznog operatora.
Laplaceova preobrazna elementarnih funkcija:
Za upoznavanje s Laplaceovom preobrazbom, primjenimo ju na nekoliko jednostavnih
funkcija.
(1) Najjednostavnija funkcija je svakako konstanta c
0
F(t) = c
0
, t > 0.
Tada je
L[c
0
] = c
0
+
0
e
st
d t =
c
0
s
, s > 0. (8.56)
(2) Neka je F eksponencijalna funkcija
F(t) = e
kt
, t > 0.
Tada je
f(s) = L
_
e
kt
_
=
+
0
e
st+kt
d t =
1
s k
, s > k. (8.57)
Funkcije f i F iz gornje preobrazbe, prikazane su na slici 8.5. U skladu s (8.53), gornja
Slika 8.5: Laplaceova preobrazba funkcije F(t) = e
kt
(plavo) je f(s) = 1/(s k) (crveno), za k = 2.
2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6
t, s
0
100
200
300
F(t) = e
2 t
f(s) = 1 / (s - 2)
preobrazba nije denirana za k > s.
(3) Koristeci gornji rezultat i svojstvo linernosti, (8.54), Laplaceove preobrazbe, lako je
naci Laplaceovu preobrazbu hiperbolnih sinusa i kosinusa
cosh kt =
1
2
_
e
kt
+ e
kt
_
,
sinh kt =
1
2
_
e
kt
e
kt
_
.
Primjenom linearnosti slijedi
L
_
cosh kt
_
=
1
2
_
L
_
e
kt
_
+L
_
e
kt
__
=
1
2
_
1
s k
+
1
s + k
_
=
s
s
2
k
2
,
(8.58)
L
_
sinh kt
_
=
1
2
_
L
_
e
kt
_
L
_
e
kt
__
=
1
2
_
1
s k

1
s + k
_
=
k
s
2
k
2
.
Obje relacije vrijede za s > k.
(4) Iz poznate veze hiperbolnih i trigonometrijskih funkcija
cos kt = cosh kt,
sin kt =
1
sinh kt,
vidimo da se Laplaceove preobrazbe trigonometrijskih funkcija dobiju iz Laplaceovih
preobrazba hiperbolnih funkcija, (8.58), uz zamjenu k k
L[cos kt] =
s
s
2
+ k
2
,
L[sin kt] =
k
s
2
+ k
2
, (8.59)
koje vrijede za s > 0. Funkcije f i F iz gornjih preobrazbi, prikazane su na slici 8.6.
Primjetimo da je, prema gornjem rezultatu,
lim
s0
L[sin kt] =
1
k
.
No, to znaci i da je, prema deniciji (8.51)
+
0
sin kt d t =
1
k
.
Slika 8.6: Lijevo: Laplaceova preobrazba funkcije F(t) = sin(kt) (plavo) je f(s) = k/(s
2
+ k
2
) (crveno),
za k = 2. Desno: Laplaceova preobrazba funkcije F(t) = cos(kt) (plavo) je f(s) = s/(s
2
+ k
2
) (crveno),
za k = 2.
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
t, s
-1
-0.5
0
0.5
1
F(t) = sin (2 t)
f(s) = 2 / (s
2
+ 4)
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
t, s
-1
-0.5
0
0.5
1
F(t) = cos (2 t)
f(s) = x / (s
2
+ 4)
(5) Posljednji je primjer potencija F(t) = t
n
, cija je preobrazba
L[t
n
] =
+
0
e
st
t
n
d t.
Prisjetimo li se denicije gama funkcije (6.12)
(z)
+
0
e
p
p
z1
d p = (z 1) !, z > 0,
(n + 1)
+
0
e
p
p
n
d p = n!, (n + 1) > 0.
Ako umjesto p uvedemo varijablu t relacijom
p
0
= s t
0
, s > 0,
tada je
n! = s
n+1
+
0
e
st
t
n
d t, (n + 1) > 0
tj.
f(s) = L[t
n
] =
+
0
e
st
t
n
d t =
n!
s
n+1
, s > 0, n > 1. (8.60)
Funkcije f i F iz gornje preobrazbe, prikazane su na slici 8.7.
Primjetimo da se u svim primjerima, s pojavljuje u obliku potencija u brojniku i nazivniku,
s tim da je uvijek
lim
s
f(s) = 0.
Kada bi potencije s u brojniku bile vece od potencija s u nazivniku, lim
s
f(s) bi
divergirao i inverzna preobrazba ne bi postojala.
Slika 8.7: Laplaceova preobrazba funkcije F(t) = t
n
(plavo) je f(s) = n!/s
n+1
(crveno), za n = 2.
0 0.5 1 1.5 2 2.5 3 3.5
t, s
0
5
10
15
F(t) = t
2
f(s) = 2 / s
3
Inverzna preobrazba:
Kao sto smo vec spomenuli, integralne su preobrazbe korisne ako se moze izvesti i njima
inverzna preobrazba, kao sto smo to pokazali na primjeru Fourierove preobrazbe. Tj.
funkcije f(s) i F(t) su vezane relacijama
f(s) = L
_
F(t)
_
,
F(t) = L
1
_
f(s)
_
.
Inverzna preobrazba nije jednoznacna. Dvije funkcije F
1
(t) i F
2
(t) mogu imati istu pre-
obrazbu f(s). Medutim, u tom slucaju je
F
1
(t) F
2
(t) = N(t),
gdje je N(t) nul funkcija prikazana na slici 8.8. Za nul funkciju je
t
0
0
N(t) d t = 0
za sve pozitivne t
0
. Ovaj je rezultat poznat kao Lerchov teorem. Sa stanovista
zicara i inzenjera, N(t) se uvijek moze smatrati jednakom nuli, sto preobrazbu cini
jednoznacnom.
Inverzna Laplaceova preobrazba se moze dobiti na vise nacina, od kojih cemo neke navesti
u nastavku ovog odjeljka. Za prakticne primjene postoje tablice s L i L
1
.
Razvoj po djelomi
cnim razlomcima:
Iz prethodnih primjera, (8.56) - (8.60), vidi se da je najcesce f(s) dan omjerom dva
polinoma
g(s)
h(s)
,
Slika 8.8: Primjer nul funkcije.
bez zajednickih mnozitelja, od kojih je g nizeg stupnja od h. Kao sto je poznato, svaki
se polinom, pa tako i h moze napisati preko svojih nula, u obliku h(s) = (s a
1
) (s
a
2
) (s a
n
), ako je red polinoma n. To svojstvo omogucava da se cijela funkcija f(s)
napise u obliku zbroja razlomaka
f(s) =
c
1
s a
1
+
c
2
s a
2
+ +
c
n
s a
n
,
gdje su c
i
konstante neovisne o s. Ako je neki od korjena, npr a
1
visestruk i pojavljuje se
m puta, tada je f oblika
f(s) =
c
1,m
(s a
1
)
m
+
c
1,m1
(s a
1
)
m1
+ +
c
1,1
s a
1
+
n
i=2
c
i
s a
i
.
Usporedbom gornjeg razvoja s poznatim Laplaceovim preobrazbama, ocitava se inverzna
preobrazba, kao sto je to pokazano slijedecim primjerom.
Primjer: 8.1 Zadak je naci inverznu Laplaceovu preobrazbu od
f(s) =
k
2
s(s
2
+ k
2
)
.
Odredimo konstante c
j
k
2
s(s
2
+ k
2
)
=
c
1
s
+
c
2
s k
+
c
3
s + k
,
=
c
1
(s
2
+ k
2
) + c
2
s(s k) + c
3
s(s + k)
s(s
2
+ k
2
)
=
s
2
(c
1
+ c
2
+ c
3
) + s
1
(kc
2
+ kc
3
) + s
0
(c
1
k
2
)
s(s
2
+ k
2
)
.
Usporedbom clanova s istom potencijom s u brojniku lijeve i desne strane, dobiva se 3 3
sustav za nepoznanice c
j
0 = c
1
+ c
2
+ c
3
,
0 = k(c
2
c
3
),
k
2
= c
1
k
2
,
s rjesenjima
c
1
= 1, c
2
= c
3
=
1
2
.
Dakle se f(s) moze napisati u obliku
f(s) =
1
s

s
s
2
+ k
2
.
Zbog linernosti inverzne Laplaceove preobrazbe, (8.55) , je
L
1
_
f(s)
_
= L
1
_
1
s
_
L
1
_
s
s
2
+ k
2
_
= (8.56) (8.59) = 1 cos kt.
Zadatak: 8.5 Primjenom Laplaceove preobrazbe izracunajte integral
F(t) =
+
0
sin tx
x
d x.
R: Izvedimo Laplaceovu preobrazbu gornjeg integrala
L
_
+
0
sin tx
x
d x
_
=
+
0
e
st
+
0
sin tx
x
d x d t.
Zamjenimo redoslijed integracije
+
0
1
x
_
+
0
e
st
sin tx d t
_
d x = (8.59) =
+
0
1
&
x
&
x
s
2
+ x
2
d x.
No, to je tablicni integral
+
0
d x
s
2
+ x
2
=
1
s
tan
1
x
s
+
0
=

2s
= f(s).
Iz (8.56) vidimo da je inverzna preobrazba od f jednostavno konstanta
F(t) =

2
, t > 0,
sto je u skladu s rezultatom dobivenom pomocu reziduuma u odjeljku 3.2.
Gornji rezultat vrijedi za t > 0. Da bismo dobili F(t), treba samo primjetiti
da je sin(tx) = sin tx, tj. da je F(t) = F(t). Ako je t = 0 ocito je i
F(t) = 0
+
0
sin tx
x
d x =
_
2
, t > 0,
0, t = 0 .
2
, t < 0 .
Primjetimo da gornji integral kao funkcija t opisuje step funkciju (vidjeti re-
laciju (8.74)) visine u tocki t = 0, kao sto je to prikazano na slici 8.9.
Slika 8.9: Step funkcija F(t) iz primjera 8.5.
Numeri
cka inverzija:
Nekoliko napomena o numerickom racunanju Laplacovih preobrazbi. Buduci da je zadana
integracijom, Laplaceova preobrazba je vrlo stabilna operacija. Kada se kaze stabilna,
misli se na cinjenicu da se male uktuacije (ili pogreske) u F(t) usrednjavaju (i time
djelomice ponistavaju) prilikom odredivanja povrsine ispod krivulje (sto je geometrijski
smisao integrala). S druge strane, tu je i tezinski mnozitelj e
st
koji cini da je ponasanje
F(t) za velike t gotovo nevazno (osim ako je s jako mali). Za razliku od ovoga, prijelaz
od f(s) na F(t) je vrlo nestabilan. Mala promjena u f(s) moze rezultirati velikim
promjenama u F(t) i sve bitne znacajke F(t) mogu biti propustene.
8.3.2 Laplaceova preobrazba derivacije
Mozda i najva
znija primjena Laplaceove preobrazbe jeste pretvaranje diferencijalnih

jednadzba u jednostavniji oblik koji je onda lakse rijesiti. Tako ce se, npr. pokazati da se
vezane diferencijalne jednadzbe s konstantnim koecijentima, pretvaraju u odgovarajuci
skup algebarskih jednadzba.
Izvedimo preobrazbu prve derivacije F(t)
L[F

(t)] =
+
0
e
st
d F(t)
d t
d t.
Parcijalnom integracijom slijedi
L[F

(t)] = e
st
F(t)
+
0
+ s
+
0
e
st
F(t) d t = F(0) + s L[F(t)] . (8.61)
Strogo govoreci, gore bi trebalo stajati F(+0) jer se limes izvodi s pozitivne strane, a
sama funkcija mora biti po dijelovima kontinuirana na intervalu (0, +). Naravno da i F
i njezina derivacija moraju biti takve da integrali ne divergiraju. Uzastopnom primjenom
(8.61), mogu se dobiti i odgovarajuci izrazi za preobrazbu visih derivacija
L
_
F
(2)
(t)
= s L[F

(t)] F

(+0)
= s
_
s L[F(t)] F(+0)
_
F

(+0)
= s
2
L[F(t)] s F(+0) F

(+0) (8.62)
i opcenito za n-tu derivaciju
L
_
F
(n)
(t)
= s
n
L[F(t)] s
n1
F(+0) s
n2
F

(+0) F
(n1)
(+0). (8.63)
Slicno Fourierovoj preobrazbi, i Laplaceova preobrazba zamjenjuje derivaciju mnozenjem.
U primjerima koje cemo navesti, to ce svojstvo uciniti da od diferencijalnih jednadzba
dobijemo algebarske. To je pravi razlog i korist od primjene Laplaceove preobrazbe. U
zadatku 8.11 se vidi kako Laplaceova preobrazba djeluje na diferencijalnu jednadzbu ciji
koecijenti nisu konstantni.
Primjetimo da su po
cetni uvjeti ugradeni u preobrazbu kroz clanove F(+0), F

(+0), .
Primjer: 8.2 Jednadzba (8.62) se moze iskoristiti za izvod L[sin kt].
Krenimo od identiteta
k
2
sin kt =
d
2
d t
2
sin kt.
Primjenimo Laplaceovu preobrazbu na gornju jednadzbu, a zatim izracunajmo derivaciju
pomocu (8.63)
k
2
L[sin kt] = L
_
d
2
d t
2
sin kt
_
= s
2
L[sin kt] s sin kt
t=0
d
d t
sin kt
t=0
= s
2
L[sin kt] k.
Odozgo ocitavamo
L[sin kt] =
k
s
2
+ k
2
,
a to je upravo rezultat dobiven ranije, (8.59).
Zadatak: 8.6 Slobodni jednodimenzijski harmonijski oscilator
Kao jedan jednostavan, ali vazan zicki primjer, promotrimo gibanje cestice
mase m vezane na idealnu oprugu konstante K. Ako se zanemari trenje, jed-
nadzba gibanja je
m
d
2
X(t)
d t
2
+ K X(t) = 0.
Uz pocetne uvjete
X(0) = X
0
,

X(0) = 0,
rijesite jednadzbu, primjenom Laplaceove preobrazbe.
R: Primjenom Laplaceove preobrazbe na jednadzbu gibanja, slijedi
m L
_
d
2
X(t)
d t
2
_
+ K L[X(t)] = 0.
pomocu (8.62) dobivamo
m s
2
x(s) m s X
0
+ K x(s) = 0 x(s) = X
0
s
s
2
+
2
0
,
uz
2
0
= K/m. Primjenom inverzne Laplaceove preobrazbe (8.59), slijedi
konacno rjesenje
X(t) = X
0
cos
0
t.
Primjetimo da smo u ovom zadatku primjenili postupak skiciran slikom 8.1:
Laplaceovom preobrazbom smo problem iz t prostora preslikali u s prostor i
rijesili ga u tom prostoru, a zatim smo se inverznom Laplaceovom preobrazbom
vratili u originalni t prostor.
Zadatak: 8.7 Stacionarna precesija Zemlje
Osnovne cinjenice o precesiji Zemljine osi vrtnje, mogu se naci npr. u [4].
Ovdje ce se taj problem obraditi primjenom Laplaceove preobrazbe.
R: Zemlja se zamislja kao kruta, na polovima spljostena kugla, koja se giba
u skladu s Eulerovim jednadzbama gibanja
d
x
d t
= a
y
,
d
y
d t
= +a
x
,
gdje su
x
i
y
komponente kutne brzine vrtnje Zemlje oko svoje osi =
x
x
+ y
y
+ z
z
. Konstanta a =
z
(I
z
I
x
)/I
z
, gdje su I
j
momenti tromosti
Zemlje oko osi j = x, y, z, pri cemu je zbog simetrije spljostene kugle, I
x
I
y
.
Os z je os simetrije Zemlje. Ona se razlikuje od osi , oko koje se Zemlja vrti
tijekom dana, za oko 15 m mjereno na polovima. Laplaceovom preobrazbom
gornjih jednadzba, dobiva se
s
x
(s)
x
(0) = a
y
(s),
s
y
(s)
y
(0) = +a
x
(s).
To je 2 2 linearni algebarski sustav za nepoznanice
x
i
y
s rjesenjima
x
(s) =
s
s
2
+ a
2

x
(0)
a
s
2
+ a
2

y
(0),
y
(s) =
a
s
2
+ a
2

x
(0) +
s
s
2
+ a
2

y
(0).
Primjenom inverznih Laplaceovih preobrazbi (8.59) na gornje izraze, dobiva
se
x
(t) =
x
(0) cos at
y
(0) sin at,
y
(t) =
x
(0) sin at +
y
(0) cos at.
Za pozitivnu konstantu a > 0 gornje jednadzbe opisuju vrtnju vektora x
x
+
y
y
u ravnini (x, y) u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Zakret oko osi
z iznosi = a t, a kutna brzina vrtnje je = a. Odabirom pocetnih uvjeta
tako da je
y
(0) = 0, rjesenja su preglednija
x
(t) =
x
(0) cos at,
y
(t) =
x
(0) sin at.
Kao sto je vec spomenuto, vektor
x
(0) 15 m (? mjerna jedinica), a period
precesije T = 2/a 300 dana. Zbog pojednostavljenja u racunu, pravi se
period razlikuje od ovog izracunatog, i iznosi oko 427 dana.
Ako promjenimo znacenje simbola
x
L
x
,
y
L
y
,
gdje L
x
i L
y
oznacavaju x i y komponente momenta kolicine gibanja

L, a
konstanta a = g
L
B
z
. S g
L
je oznacen ziromagnetski omjer. a B
z
je kompo-
nenta magnetskog polja u smjeru osi z. Uz ovje zamjene, gornji racun opisuje
Larmorovu precesiju naelektrizirane cestice u homogenom magnetskom polju
B = z B
z
.
Diracova delta funkcija:
Pogledajmo kako izgleda Laplaceova preobrazba Diracove delta funkcije
L
_
(t t
0
)
_
=
+
0
e
st
(t t
0
) d t = e
s t
0
, t
0
0.
Za t
0
= 0 je
L
_
(t)
_
= 1,
pri cemu smo pretpostavili da koristimo takvu reprezentaciju delta funkcije da je
+
0
(t) d t = 1, (t) = 0, t > 0.
Zadatak: 8.8 Trenutna sila
Na cesticu mase m u trenutku t = 0 djeluje sila iznos P
0
. Primjenom Lapla-
ceove preobrazbe rijesite jednadzbu gibanja.
R: Postavimo najprije jednadzbu gibanja
m
d
2
X(t)
d t
2
= P
0
(t),
gdje je P
0
konstanta koja opisuje intenzitet trenutnog djelovanja sile, a (t) je
Diracova delta funkcija. Primjetimo da Diracova funkcija ima dimenziju [1/t],
a P
0
ima dimenziju [F t]. Primjenom Laplaceove preobrazbe dobiva se
ms
2
x(s) msX(0) m

X(0) = P
0
.
Neka je u t = 0 cestica mirovala u ishodistu, tako da je
X(0) =

X(0) = 0,
sto vodi na
x(s) =
P
0
ms
2
.
Inverznom Laplaceovom preobrazbom, (8.60), dobiva se
X(t) =
P
0
m
t.
Brzina cestice,
X(t) =
P
0
m
,
je konstantna. Trenutna sila je prenijela kolicinu gibanja u iznosu od P
0
na
cesticu (sjetite se da je pocetna brzina

X(0) = 0, pa je time i pocetna kolicina
gibanja takoder nula).
Slicna se analiza primjenjuje i na balisticki galvanometar. Sila torzije na gal-
vanometar je dana s k j, gdje je j strujni puls, a k je konstanta srazmjernosti.
Buduci da je strujni udar kratkotrajan, uobicajeno je pisati
k j = k q (t),
gdje je s q oznacen ukupan naboj koji je struja j prenijela na galvanometar
tijekom pulsa. Oznaci li se s I moment tromosti galvanometra, jednadzba
gibanja glasi
I
d
2
d t
2
= k q (t).
istim postupkom kao gore, dobiva se da se ucinak strujnog pulsa svodi na
prijenos k q jedinica kutne kolicine gibanja na galvanometar.
8.3.3 Ostala svojstva
Translacija u s:
Ako se u deniciji Laplaceove preobrazbe, (8.51), s zamjeni s s a, dobiva se
f(s a) =
+
0
e
(sa)t
F(t) d t =
+
0
e
st
e
at
F(t) d t,
f(s a) = L
_
e
at
F(t)
. (8.64)
Dakle, zamjena s sa s a odgovara mnozenju F(t) sa e
at
i obratno. Primjenom ove
spoznaje na vec izracunate preobrazbe, dobiva se npr. iz (8.59)
L[sin kt] =
k
s
2
+ k
2
L
_
e
at
sin kt
=
k
(s a)
2
+ k
2
(8.65)
i slicno za kosinus
L[cos kt] =
s
s
2
+ k
2
L
_
e
at
cos kt
=
s a
(s a)
2
+ k
2
, s > a.
(8.66)
Translacija u t:
pomnozimo f(s) sa e
bs
za pozitivni b > 0. Tada je
e
bs
f(s) = e
bs
+
0
e
st
F(t) d t =
+
0
e
s(t+b)
F(t) d t.
Uvede li se zamjena
b
= t
0
+ b,
gornji integral postaje
e
bs
f(s) =
+
b
e
s
F( b) d ,
pri cemu sada donja granica integracije nije 0 nego b > 0. Sjetimo li se da je F = 0, za sve
negativne vrijednosti argumenta funkcije F, donja granica integracije se moze protegnuti
do 0, buduci da je ionako
b
0
e
s
F( b) d = 0.
Time se dolazi do
e
bs
f(s) =
b
0
e
s
F( b) d +
+
b
e
s
F( b) d
(8.67)
=
+
0
e
st
F(t b) d t. (8.68)
Gornja se relacija obicno naziva Heavisideov
16
teorem pomaka (slika 8.10). Buduci
da je F jednako nuli kada je njegov argument manji od nule, (8.52), i imajuci u vidu da
je nijema varijabla integracije, mozemo zakljuciti da je
e
bs
f(s) = L[F(t b)] , (8.69)
tj.
F(t b) = L
1
_
e
bs
f(s)
. (8.70)
Primjetite simetriju izmedu jednadzba (8.64) i (8.70).
Zadatak: 8.9 Priguseni jednodimenzijski harmonijski oscilator
Izrazi (8.65) i (8.65) su korisni kada treba rjesavati probleme slijedeceg tipa:
Cestica mase m se giba uslijed djelovanja elasticne sile. Trenje od sredstva u

kojemu se odvija gibanje, je srazmjerno brzini cestice
m
d
2
X(t)
d t
2
+ b
d X(t)
d t
+ K X(t) = 0. (8.71)
Gibanje se odvija uz pocetne uvjete X(0) = X
0
,

X(0) = 0.
16
Oliver Heaviside (18. V 1850. 3. II 1925.), engleski zicar, matematicar i elektrotehnicar.
Slika 8.10: Uz Heavisideov teorem pomaka
R: Primjenom Laplaceove preobrazbe dobiva se
m
_
s
2
x(s) sX
0
_
+ b
_
s x(s) X
0
_
+ K x(s) = 0,
sto vodi na rjesenje za x
x(s) = X
0
ms + b
ms
2
+ b s + K
.
Nazivnik gornjeg izraza se moze napisati u obliku potpunog kvarata
s
2
+
b
m
s +
K
m
=
_
s +
b
2m
_
2
+
_
K
m

b
2
4m
2
_
.
Ukoliko je trenje dovoljno slabo, tako da je b
2
< 4Km, drugi clan desne strane
gornjeg izraza je pozitivan i oznacava se s
2
1
=
K
m

b
2
4m
2
.
No, sada se rjesenje za x moze napisati kao
x(s) = X
0
s +
b
m
_
s +
b
2m
_
2
+
2
1
= X
0
s +
b
2m
+
b
2m
_
s +
b
2m
_
2
+
2
1
= X
0
s +
b
2m
_
s +
b
2m
_
2
+
2
1
+ X
0
b
2m
_
s +
b
2m
_
2
+
2
1
= X
0
s +
b
2m
_
s +
b
2m
_
2
+
2
1
+ X
0
b
2m
1
1
_
s +
b
2m
_
2
+
2
1
.
Pomocu (8.65) i (8.66), u gornjim izrazima prepoznajemo Laplaceovu pre-
obrazbu od
X(t) = X
0
e
t b/(2m)
_
cos
1
t +
b
2m
1
sin
1
t
_
= X
0
1
e
t b/(2m)
cos(
1
t ),
gdje su
tan =
b
2m
1
,
2
0
=
K
m
.
Naravno da se, u granici b 0, gornje rjesenje svodi na rjesenje iz primjera
8.6.
RLC analogija:
Korisno je primjetiti slicnost izmedu gornjeg zadatka s prigusenim harmonijskim oscila-
torom i RLC strujnog kruga (R = omski otpor, L = induktivnost i C = kapacitivnost) sa
slike 8.11. U svakom trenutku, zbroj razlika potencijala u cjelom krugu mora biti jednak
nuli (zbog zakona o sacuvanju energije koji se ovdje naziva Kirchhoov zakon). Na ovom
primjeru to znaci da je
L
d I(t)
d t
+ RI(t) +
1
C
t
I(t) d t = 0.
Derivacijom struje I po vremenu t (da bi se uklonio integral), dobiva se diferencijalna
jednadzba drugog reda s konstantnim koecijentima
L
d
2
I
d t
2
+ R
d I
d t
+
1
C
I = 0.
Slika 8.11: RLC strujni krug.
Zamjenama
I(t) X(t), L m, R b, C
1
K,
gornja je jednadzba identicna s (8.71) iz primjera 8.9. Na ovom se primjeru vidi kako su
razlicita podrucja zike slicna sa stanovista matematickog aparata kojim se opisuju.
Zadatak: 8.10 Elektromagnetski valovi
Rijesite valnu jednadzbu elektromagnetskog vala s E = E
y
ili E
z
koji se siri u
smjeru osi x
2
E(x, t)
x
2

1
v
2
2
E(x, t)
t
2
= 0. (8.72)
R: Primjenom Laplaceove preobrazbe u odnosu na varijablu t, gornja par-
cijalna diferencijalna jednadzba postaje
2
x
2
L
_
E(x, t)
_
s
2
v
2
L
_
E(x, t)
_
+
s
v
2
E(x, 0) +
1
v
2
E(x, t)
t
t=0
= 0.
Uz pocetne uvjete
E(x, 0) = 0,
E(x, t)
t
t=0
= 0,
od gornje jednadzbe preostaje
2
x
2
L
_
E(x, t)
_
=
s
2
v
2
L
_
E(x, t)
_
.
No, to je sada obicna (dakle, ne vise parcijalna) diferencijalna jednadzba s
rjesenjima u obliku eksponencijalnih funkcija
L
_
E(x, t)
_
= c
1
(s) e
sx/v
+ c
2
(s) e
+sx/v
,
gdje su c
j
(s) funkcije od s, ali ne i od x. Ako trazimo da val bude konacan u
granici x , mora biti
c
2
= 0,
L
_
E(x, t)
_
= c
1
(s) e
sx/v
.
Ako E(0, t) prepoznamo kao s F(t) iz (8.51), tada iz
L
_
E(0, t)
_
= c
1
(s),
a u skladu s (8.51), c
1
se prepoznaje kao c
1
= f(s).
L
_
E(x, t)
_
= f(s) e
sx/v
.
Pomocu translacijskog svojstva (8.69), dolazi se do rjesenja za E(x, t)
E(x, t) =
_
_
F(t x/v), t
x
v
,
0, t <
x
v
.
Derivacijama gornjeg izraza za E, lako je uvjeriti se da je jednadzba (8.72)
zadovoljena. Fizicki, ovo rjesenje predstavlja val (ili puls) koji se, brzinom v,
siri u pozitivnom smjeru osi x. Primjetimo da je pri tome podrucje s x > vt
nepromjenjeno: val tamo jos nije stigao.

Zelimo li odabrati val koji se siri
u negativnom smjeru osi x, treba odabrati konstantu c
1
jednaku nuli, a c
2
razlicitu od nule. Ovaj odabir vodi na rjesenje
E(x, t) =
_
_
F(t + x/v), t
x
v
,
0, t <
x
v
.
Derivacija preobrazbe:
Kada su F(t), koja je bar po dijelovima kontinuirana, i s odabrani tako da e
st
F(t)
eksponencijalno konvergira za veliki s, tada integral
f(s) =
+
0
e
st
F(t) d t
konvergira jednoliko i moze ga se derivirati (pod znakom integrala) po s. U tom je slucaju
f

(s) =
+
0
(t) e
st
F(t) d t = L
_
t F(t)
_
. (8.73)
Ponavljanjem gornjeg postupka, za vise derivacije ce biti
f
(n)
(s) = L
_
(t)
n
F(t)
_
.
Svi integrali dobiveni gornjim postupkom ce biti jednoliko konvergentni zbog eksponen-
cijalno opadajuceg ponasanja (to smo pretpostavili na pocetku) funkcije e
st
F(t).
Ovaj nam rezultat moze pomoci da nademo jos preobrazbi. Tako je npr. prema (8.57)
L
_
e
kt
+
0
e
st
e
kt
d t =
1
s k
, s > k.
Derivacijom po s dobiva se
+
0
t e
st
e
kt
d t =
1
(s k)
2
,
L
_
t e
kt
=
1
(s k)
2
, s > k.
Zadatak: 8.11 Besselova jednadzba
Primjenom Laplaceove preobrazbe, rijesite Besselovu jednadzbu iz odjeljka 6.3
s = 0.
R: Besselova diferencijalna jednadzba, (6.45), za = 0 glasi
x
2
J

(x) + x J
(x) + x
2
J
(x) = 0.
Radi uskladivanja s notacijom u ovom odjeljku, umjesto x pisat cemo t, a
umjesto J cemo koristiti F
t F

(t) + F

(t) + t F(t) = 0.
Trazimo regularno rjesenje s pocetnim uvjetom F(0) = 1. Gornja jednadzba
implicira da je i F

(0) = 0. Laplaceovom preobrazbom gornje jednadzbe, uz
koristenje (8.61), (8.62) i (8.73), slijedi
d
d s
_
s
2
f(s) s
_
+ s f(s) 1
d
d s
f(s) = 0.
Sredivanjem ove jednadzbe, dobiva se
(s
2
+ 1) f

(s) + s f(s) = 0,
d f
f
=
s d s
s
2
+ 1
,
ln f(s) =
1
2
ln (s
2
+ 1) +c
0
,
f(s) =
c
1
s
2
+ 1
.
c
0
, c
1
= const. Da bismo mogli iskoristiti relaciju (6.12), treba gornji izraz
razviti u red potenciaj po 1/s za s > 1. Binomni teorem daje
f(s) =
c
1
s
_
1 +
1
s
2
_
1/2
=
c
1
s
_
1
1
2 s
2
+
1 3
2
2
2 ! s
4
+
(1)
n
(2n) !
(2
n
n!)
2
s
2n
+
_
.
Inverznom preobrazbom svakog clana reda posebno, pomocu (6.12), dobiva se
F(t) = c
1
n=0
(1)
n
t
2n
(2
n
n!)
2
.
Iz zahtjeva da je F(0) = 1, slijedi da je i c
1
= 1, pa u F(t) prepoznajemo
Besselovu funkciju nultog reda (6.33)
L
_
J
0
(t)
_
=
1
s
2
+ 1
.
Opcenito, za n = 0, se pokazuje da je
L
_
J
n
(at)
_
=
a
n
(
s
2
+ a
2
s)
n
s
2
+ a
2
.
Integracija preobrazbe:
Ponovo, ako su F(t), koja je bar po dijelovima kontinuirana, i x dovoljno veliki tako da
e
xt
F(t) eksponencijalno opada za x , tada integral
f(x) =
+
0
e
xt
F(t) d t
jednoliko konvergira u odnosu na x. Zahvaljujuci tome, moguce je zamjeniti redoslijed
integracije u slijedecem izrazu
b
s
f(x) d x =
b
s
d x
+
0
e
xt
F(t) d t
=
+
0
F(t) d t
b
s
e
xt
d x
=
+
0
F(t)
t
_
e
st
e
bt
_
d t
Donja granica s je odabrana dovoljno velika tako da je f(s) unutar podrucja jednolike
konvergencije. U granici b , dobiva se
+
s
f(x) d x =
+
0
F(t)
t
e
st
d t = L
_
F(t)
t
_
,
uz pretpostavku da je F(t)/t konacno u t = 0 ili da bar divergira sporije od 1/t, tako da
L[F(t)/t] postoji.
Granice integracije - jedini
cna step funkcija:

Stvarne granice integracije Laplaceove preobrazbe, mogu se odrediti pomocu Heaviside-
ove jedinicne step funkcije (za jednu mogucu reprezentaciju step funkcije, vidjeti zadatak
8.5)
u(t k) =
_
_
_
1, t > k,
0, t < k .
(8.74)
Povezimo step funkciju s Diracovom funkcijom iz odjeljka 6.1., tako sto cemo primjetiti
Slika 8.12: Step funkcija u(t k).
da je derivacija gornje step funkcije jednaka nuli za sve t = k, a u tocki t = k, derivacija
ima beskonacan iznos. Ovakvo ponasanje derivacije step funkcije vodi do relacije
d u(t k)
d t
= (t k). (8.75)
Tocnost gornje relacije je lako provjeriti pomocu denicije Diracove funkcije (6.1) i de-
nicije step funkcije (8.74). Prointegrirajmo gornju jednadzbu po t i primjenimo denicije
(6.1) i (8.74)
d t
d u(t k)
d t
=
d t (t k)
u(t k)
= 1
1 0 = 1,
sto potvrduje relaciju (8.75).
Izracunajmo Laplaceovu preobrazbu step funkcije
L
_
u(t k)
_
=
+
0
e
st
u(t k) d t =
+
k
e
st
d t =
1
s
e
sk
.
Iz gornjeg izraza odmah slijedi i da je
L
_
u(t)
_
=
1
s
.
Pravokutni puls sirine k i jedinicne visine, opisan je funkcijom
F(t) = u(t) u(t k)
(lijevi dio slike 8.13). Pulsevi ovakvog oblika se cesto pojavljuju u analizi signala u elektro-
nici i/ili elektrotehnici. Koristeci linearnost (8.54), dobiva se Laplaceova preobrazba
Slika 8.13: Pravokutni puls sirine k kao razlika step funkcija F(t) = u(t) u(t k) (lijevo) i njegova
Laplaceova preobrazba za k = 2 i k = 3 (desno).
0 1 2 3 4
s
0
0.5
1
1.5
2
2.5
3
3.5
f
(
s
)
k = 2
k = 3
pravokutnog pulsa
f(s) = L
_
u(t) u(t k)
_
= L
_
u(t)
_
L
_
u(t k)
_
=
+
0
e
st
d t
+
k
e
st
d t
=
1
s

1
s
e
sk
=
1
s
_
1 e
sk
_
.
Laplaceova preobrazba pravokutnog signala, f(s), je prikazana desnom stranom slike 8.13.
8.3.4 Konvolucijski ili faltung teorem
Slicno konvolucijskom teoremu Fourierove preobrazbe iz odjeljka 8.2.4, danom relacijom
(8.29), i za Laplaceovu se preobrazbu moze uspostaviti slicna relacija.
Jedno od najva
znijih svojstava Laplaceove preobrazbe jeste ono dano konvolucijskim ili

faltung teoremom. Promatrajmo rezultat konvolucije
17
dvije funkcije F
1
(t ) i F
2
()
po intervalu 0 < t.
F
1
F
2

t
0
F
1
(t ) F
2
() d . (8.76)
zelimo pokazati da za Laplaceovu preobrazbu vrijedi konvolucijski teorem
L[F
1
F
2
] = L[F
1
] L[F
2
] , (8.77)
dakle preobrazba integrala umnoska dvije funkcije je jednaka umnosku preobrazbi svake
pojedine funkcije. Pretpostavljamo da su i F
1
i F
2
eksponencijalno ogranicene, tako
da njihove Laplaceove preobrazbe postoje. Izracunajmo Laplaceovu preobrazbu gornje
konvolucije
L[F
1
F
2
] = lim
T
T
0
d t e
st
t
0
F
1
(t ) F
2
() d . (8.78)
Pogledajmo po kojem podrucju ravnine (t, ) ide gornja integracija. Sjetimo li se da je
F = 0, ako mu je argument negativan
F
2
() = 0, < 0,
F
1
(t ) = 0, > t.
Stoga integracija
T
0
d t
t
0
d
u 8.78 ide po svim tockama donjeg trokuta oznacenog na slici 8.14.A. No, ako se zamjeni
i redoslijed i granice integracije, tako da se integrira po
T
0
d
d t,
opet ce se prontegrirati po svim tockama donjeg trokuta, kao sto se vidi sa slike 8.14.B.
Uz ovu zamjenu redoslijeda i granica integriranja, slijedi
L[F
1
F
2
] = lim
T
T
0
d F
2
()
e
st
F
1
(t ) d t.
Ako sada jos i sa varijable t prijedemo na varijablu
u
T
0
= t
,
17
Primjetimo da zamjenom varijable , varijablom u = t , slijedi
t
0
F
1
(t ) F
2
() d =
t
0
F
1
(u) F
2
(t u) d u =
t
0
F
1
() F
2
(t ) d
.
Slika 8.14: Uz faltung teorem.
slijedi
L[F
1
F
2
] = lim
T
T
0
d e
s
F
2
()
T
0
d u e
su
F
1
(u).
Integral po u se moze napisati u obliku razlike
T
0
=
T
0
+
T
T
T
0
=
T
0
T
T
,
tako da je sada
L[F
1
F
2
] = lim
T
T
0
d e
s
F
2
()
_
T
0
d u e
su
F
1
(u)
T
T
d u e
su
F
1
(u)
_
= lim
T
T
0
d e
s
F
2
()
T
0
d u e
su
F
1
(u) (8.79)
lim
T
T
0
d e
s
F
2
()
T
T
d u e
su
F
1
(u)
No granici kada T , interval (T , T) postaje zanemarivo malen
18
i posljednji
18
Primjetimo da poprima sve vrijednosti iz intervala (0, T), pa kada je blizu T, interval (T , T) nije malen. No,
kada je blizu T, a T , cijeli prvi integral desne strane (8.79) je iscezavajuce malen i zato je i cijela desna strana
iscezavajuce mala.
integral iscezava, Time dobivamo
L[F
1
F
2
] =
+
0
d e
s
F
2
()
+
0
d u e
su
F
1
(u) = L[F
2
] L[F
1
]
kao sto je i trebalo pokazati.
Buduci da je gornja granica u (8.76) varijabilna, Laplaceova konvolucija se pokazuje koris-
nom pri rjesavanju integralnih jednadzba Volterra-inog
19
tipa. (naci primjer - dovrsiti)
Zadatak: 8.12 Jednodimenzijski harmonijski oscilator s prigusenjem i vanjskom silom
Koristeci konvolucijski teorem, rijesite jednadzbu gibanja harmonijskog oscila-
tora s prigusenjem i vanjskom silom.
R: Jednadzba gibanja opisanog harmonijskog oscilatora je
m

X (t) + b

X (t) + k X(t) = F(t).
Pocetni uvjeti neka su najjednostavniji: X(0) =

X (0) = 0. Laplaceova pre-
obrazba gornje jednadzbe daje
ms
2
L[X] + b s L[X] + k L[X] = L[F],
sto, rijeseno po x(s), daje
L[X] =
L[F]
m
1
_
s + b/(2m)
_
2
+
2
1
, (8.80)
pri cemu je uvedena pokrata
1
= k/m b
2
/(2m)
2
. U skladu s relacijom
(8.65)
L
_
e
at
sin kt
=
k
(s a)
2
+ k
2
,
i odabirom
a
b
2m
, k
1
drugi razlomak na desnoj strani gornjeg izraza za L[X], prepoznajemo kao
L
_
e
bt/(2m)
sin
1
t
=

1
[s + b/(2m)]
2
+
2
1
.
Time je izraz, (8.80), za L[X] postao oblika (8.77)
L[X] = L[F
1
] L[F
2
],
19
Vito Volterra (3. V 1860. - 11. X 1940.), italijanski zicar i matematicar.
gdje su
F
1
= F, F
2
=
_
1
m
1
e
bt/(2m)
sin
1
t
_
No, prema (8.76) je
L[F
1
] L[F
2
]. = L
_
t
0
F
1
(t ) F
2
() d
_
,
pa je zato
L[X(t)] = L[F
1
] L[F
2
]. = L
_
t
0
F
1
(t ) F
2
() d
_
X(t) =
t
0
F
1
(t ) F
2
() d =
1
m
1
t
0
F(t ) e
b/(2m)
sin
1
d .
Ako je sila impulsna
20
F(t) = P
0
(t), rjesenje gornjeg integrala je
X(t) =
P
0
m
1
e
(b/2m)t
sin
1
t.
P
0
je kolicina gibanja koju je vanjska impulsna sila prenijela na harmonijski
oscilator, a P
0
/m je pocetna brzina

X (0).
Ako vanjska sila nije impulsna, nego je periodicna i oblika je
F(t) = F
0
sin t,
tada se za preobrazbu sile koristi (8.59)
L[F(t)] = F
0
s
2
+
2
,
sto opet vodi na
L[X(t)] =
F
0

m
1
s
2
+
2
1
[s + b/(2m)]
2
+
2
1
=
F
0

m
_
a
s + b
s
2
+
2
+
c
s + d
[s + b/(2m)]
2
+
2
1
_
.
Koecijenti a
, b
, c
i d
su neovisno o s i dani su sa
(a
)
1
=
b
m

2
+
m
b
(
2
0
2
)
2
,
(b
)
1
=
m
b
(
2
0
2
)
_
b
m

2
+
m
b
(
2
0
2
)
2
_
,
(c
)
1
= dovr siti,
(d
)
1
= .
Inverznom preobrazbom se dobiva rjesenje koje je u granici t (staci-
20
Dimenzija -funkcije je 1/vrijeme, pa konstanta P
0
ima dimenziju kolicine gibanja.
onarno rjesenje) oblika
X(t) =
F
0
b
2
2
+ m
2
(
2
0
2
)
2
sin(t ).
Kut je odreden relacijom
tan =
b
m(
2
0
2
)
.
Promatra li se amplituda X(t) kao funkcija , moze se postavit pitanje za
koju je vrijednost ta amplituda najveca? Ocito se najveca vrijednost dobije,
kada je velicina pod korjenom u nazivniku, najmanja. Ekstrem, tj. mini-
mum funkcije se odreduje izjednacavanjem njezine derivacije s nulom, sto u
ovom slucaju vodi na derivaciju po izraza pod korjenom i izjednacavanjem
rezultata s nulom
2
=
2
0
b
2
2m
2
=
1
b
2
4m
2
.
Na ovoj je frekvenciji amplituda najveca. Ova se frekvencija naziva rezonantna
frekvencija, a sama pojava titranja maksimalnom amplitudom se naziva re-
zonancija. Rezonantnu amplitudu dobijemo uvrstavanjem rezonantne frek-
vencije u izraz za amplitudu, s rezultatom
F
0
b
1
.
Iz gornjeg se rezultata vidi da amplituda divergira, ako se zanemare ucinci
trenja, tj. ako izvedemo limes b 0. Sveukupno, u sustavu su se pojavile tri
karakteristicne frekvencije: rezonantna frekvencija uz vanjsku silu i trenje
2
=
2
0
b
2
2m
2
,
zatim frekvencija slobodnog (bez vanjske sile) titranja s trenjem
1
=
2
0
b
2
4m
2
,
i konacno, frekvencija titranja bez vanjske sile i bez trenja
2
0
=
k
m
.
Sve tri frekvencije su iste, kada nema trenja, b = 0.
8.3.5 Inverzna Laplaceova preobrazba
Integral Bromowicha:
Sada cemo izvesti izraz za inverzni Laplaceovu preobrazbu L
1
koja se pojavljuje u
f(s) = L
_
F(t)
_
, F(t) = L
1
_
f(s)
_
.
Jedan moguci nacin jeste preko Fourierove preobrazbe za koju znamo racunati
inverz. Tu, medutim, postoji jedna poteskoca. Funkcije koje se mogu Fourier-preobrazavati,
moraju zadovoljavati Dirichletove uvjete. Posebno, zahtjevali smo da je
lim
G() = 0,
zato da integral po beskonacnom intervalu, ostane konacan. Sada smo u situaciji da
zelimo preobrazbu primjeniti na funkcije F(t) koje mogu eksponencijalno divergirati. Da
bismo premostili tu poteskocu, iz potencijalno divergentne, F(t) cemo izdvojiti jedan
eksponencijalni mnozitelj oblika e
t
, tako da je
F(t) = e
t
G(t).
Ako F(t) divergira kao e
t
, mi cemo zahtjevati da bude vece od , tako da G ima
konvergentan integral
lim
t
G(t) e
()t
0.
Sada imamo funkciju G koja je jednaka nuli za negativni argument i koja, prema gornjim
zahtjevima, ispunjava uvjete da se moze prikazati Fourierovim integralom (8.9)
G(t) =
1
2
d u e
ut
G(v) e
uv
d v
=
1
2
d u e
ut
+
0
G(v) e
uv
d v,
F(t) = e
t
G(t) = e
t
1
2
d u e
ut
+
0
F(v) e
v
e
uv
d v.
Uz novu varijablu s = + u, integral po v postaje
+
0
F(v) e
sv
d v = f(s),
a to je upravo Laplaceova preobrazba od F za kompleksni s. Da bi integral bio konver-
genatan, mora biti s . Primjetimo da je Laplaceova preobrazba preslikala funkciju
s realne osi u dio kompleksne ravnine s s . Za konstantni , je ds = du, pa je i
F(t) =
1
2
e
ut+ t
f(s) d u.
F(t) =
1
2
+

e
s t
f(s) d s. (8.81)
To je trazena inverzna Laplaceova preobrazba. Krivulja integracije je okomita
crta u kompleksnoj s ravnini (slika 8.15). Sjetimo se da je konstanta odabrana tako da
su svi moguci singulariteti f(s) smjesteni lijevo od krivulje integracije (slika 8.15). Re-
lacija (8.81) je poznata i kao Bromwichev integral ili kao Fourier-Mellinov teorem
ili Fourier-Mellinov integral. Ovaj se integral moze racunati uobicajenim metodama
Slika 8.15: Singulariteti e
s t
f(s).
krivuljne integracije (odjeljak 3). Ako je t > 0, kontura se moze zatvoriti pomocu be-
skonacne polukruznice u lijevoj poluravnini. Tad je, primjenom teorema o reziduumima
(odjeljak 3.2),
F(t) =
(svi reziduumi za s ). (8.82)

Gornji rezultat otvara mogucnost racuna sa s < 0, sto moze izgledati kao kontradikcija
nasem ranijem zahtjevu s , za pozitivni . Kontradikcija nestaje kada se sjetimo da
je zahtjev s bio nametnut samo zato da osigura konvergenciju integrala Laplaceove
preobrazbe koja denira f(s). Jednom kada je f(s) dobivena, mozemo nastaviti koristiti
koristiti njezina svojstva kao analiticke funkcije bilo gdje u kompleksnoj ravnini s. Tocnije,
koristimo analiticko produzenje da bismo dobili L[F(t)] u lijevoj poluravnini, na isti nacin
kako smo to izveli za funkciju faktorijela (relacija (6.12)).
Da bi cijelo ovo izlaganje postalo jasnije, navodimo nekoliko primjera.
Zadatak: 8.13 Inverzija pomocu racuna reziduuma
Primjenom Laplaceove preobrazbe i racuna reziduuma, izracunajte Laplaceovu
preobrazbu
f(s) =
a
s
2
a
2
.
R: Da bismo dobili izraz oblika (8.81), pomnozimo gornji izraz s e
st
i uocimo
polove rezultantne funkcije
e
st
f(s) =
a e
st
s
2
a
2
=
a e
st
(s a) (s + a)
.
Polovi su prvog reda i nalaze se u tockama s = +a i s = a. Kao sto se moze
izracunati pomocu (2.24), reziduum u tocki s = +a je jednak
a e
st
a + a
=
1
2
e
at
,
a u tocki s = a je jednak
a e
st
a a
=
1
2
e
at
.
Pomocu ova dva rezultata i (8.82), za F(t) se dobije
F(t) =
1
2
e
at
+
_
1
2
e
at
_
= sinh at,
sto je u skladu s (8.58).
Zadatak: 8.14 Inverzija pomocu racuna reziduuma
Primjenom Laplaceove preobrazbe i racuna reziduuma, izracunajte Laplaceovu
preobrazbu
f(s) =
1 e
as
s
.
R: Postupamo kao i u prethodnom primjeru: funkciju mnozimo s e
st
i
uocavamo polove
e
st
f(s) =
e
st
s

e
(ta)s
s
I prvi i drugi clan desne strane imaju pol prvog reda u s = 0. Reziduum prvog
clana je jednak 1, i zato je prema (8.82) preobrazba prvog clana (koju cemo
oznaciti s F
1
) jednaka
F
1
(t) =
_
_
_
1, t > 0,
0, t < 0 .
= u(t),
gdje je u(t) jedinicna step funkcija. Reziduum samog drugog clana (bez
predznaka) je takoder jednak 1, a oznacit cemo ga s F
2
i povezati sa step
funkcijom kao i F
1
F
2
(t) =
_
_
_
1, t a > 0,
0, t a < 0 .
= u(t a).
Sveukupno, preobrazba pocetne funkcije je jednaka
F(t) = F
1
(t) F
2
(t) =
_
_
0, t < 0,
1, 0 < t < a,
0, t > a .
= u(t) u(t a).
To je step funkcija visine jedan i duzine a (prikazana slikom 8.13 uz oznaku
k a).
Zadatak: 8.15 Brzina elektromagnetskog vala u sredstvu s rasprsenjem
(rezultat rada Brillouina i Sommerfelda (1914) na teoriji elektromagnetizma)
R: Grupna brzina putujuceg vala u je povezana s njegovom faznom brzinom
v relacijom
u = v
d v
d
,
gdje je valna duljina putujuceg vala. dovrsiti
Slika 8.16: Elektromagnetski val u sredstvu s rasprsenjem: opticko rasprsenje.
Tablice 8.1 i 8.2 prikazuju Laplaceove preobrazbe nekoliko funkcija.
8.3.6 Laplaceova preobrazba - rjesavanje parcijalnih diferencijalnih jednadzba
Tablica 8.1: Laplaceove preobrazbe.
f(s) F(t) ogranicenja
1. 1 (t) singul. u +0
2.
1
s
1 s > 0
3.
n!
s
n+1
t
n
s > 0, n 1
4.
1
s k
e
kt
s > k
5.
1
(s k)
2
t e
kt
s > k
6.
s
s
2
k
2
cosh kt s > k
7.
k
s
2
k
2
sinh kt s > k
8.
s
s
2
+ k
2
cos kt s > 0
9.
k
s
2
+ k
2
sin kt s > 0
10.
s a
(s a)
2
+ k
2
e
at
cos kt s > a
11.
k
(s a)
2
+ k
2
e
at
sin kt s > a
12.
s
2
k
2
(s
2
+ k
2
)
2
t cos kt s > 0
13.
2ks
(s
2
+ k
2
)
2
t sin kt s > 0
Tablica 8.2: Laplaceove preobrazbe.
f(s) F(t) ogranicenja
14. (s
2
+ a
2
)
1/2
J
0
(at) s > 0
15. (s
2
a
2
)
1/2
I
0
(at) s > a
16.
1
a
cot
1
s
a
j
0
(at) s > 0
17.
1
2 a
ln
s + a
s a
1
a
coth
1
s
a
_
_
i
0
(at) s > a
18.
(s a)
n
s
n+1
L
n
(at) s > 0
19.
1
s
ln(s + 1) E
1
(x) = Ei(x) s > 0
20.
ln s
s
ln t C s > 0
Poglavlje 9
Integralne jednadzbe
9.1 Teorem konvolucije
385
386 POGLAVLJE 9. INTEGRALNE JEDNAD
ZBE
Poglavlje 10
Varijacijski racun
10.1 Jedna ovisna i jedna neovisna varijabla
Koncept varijacije:
Varijacijski racun se primjenjuje na probleme u kojima je velicina koju treba minimizirati
(ili maksimizirati), dana u obliku (stacionarnog) integrala. Najjednostavniji primjer je
J =
x
2
x
1
f
_
x, y(x), y
x
(x)
_
d x. (10.1)
Ovdje je J velicina koja poprima stacionarnu vrijednost. Pod znakom integrala, f je
poznata funkcija naznacenih varijabla: x, y(x) i y
x
(x) d y/d x. Vazno je da ovisnost
y = y(x) nije ksna, tj. y(x) je nepoznanica. To nepoznavanje funkcijske ovisnosti
y = y(x), geometrijski znaci da, iako se integrira od (poznate tocke) x
1
do (poznate
tocke) x
2
, tocan put integracije nije poznat (slika 10.1).

Stovise,
Slika 10.1: Varijacija puta.
387
388 POGLAVLJE 10. VARIJACIJSKI RA
CUN
glavni zadatak i jeste prona
ci put y = y(x)
koji vodi od tocke (x
1
, y
1
) do tocke (x
2
, y
2
), a koji ce minimizirati (ili maksimizirati) cijeli
integral J. Strogo govoreci, zadatak je odrediti stacionarne tocke od J: njegov minimum,
maksimum ili sedlenu (prijevojnu) tocku. U vecini slucajeva od zickog znacenja, radi se
o odredivanju minimuma.
Ovaj je problem puno tezi nego problem racuna ekstremnih vrijednosti same funkcije y(x),
poznat iz matematicke analize. Jedna od mogucnosti je da J uopce i nema stacionarne
tocke. U diferencijalnom racunu se ekstrem y(x) odreduje usporedbom vrijednosti y u
dvama bliskim to
ckama. Ovdje se ne promatraju bliske tocke, nego se konstruiraju dvije

bliske putanje i zatim se usporeduje vrijednost integrala J na tim dvama putanjama.
Na slici 10.1 su prikazane dvije (od beskonacno mnogo mogucih) putanja koje povezuju
iste rubne tocke. Razlika medu njima, za ksnu vrijednost x, se zove varijacija y i
oznacava se s y . Udaljenost dvije promatrane putanje je, opcenito, razlicita za razlicite
vrijednosti x i oznacava se s (x). S se oznacava iznos deformacije putanje. Ove
dvije bliske putanje se odabru tako da imaju istu pocetnu i konacnu tocku, tako da je
(x
1
) = (x
2
) = 0.
Drugi uvjet na jeste da je ona derivabilna. To znaci da ne mo
zemo odabrati npr.

(x) =
_
_
_
1, x = x
0
,
0, x = x
0
,
ali mozemo odabrati tako da bude slicna nekoj od reprezentacija funkcije iz odjeljka
6.1, tako da je = 0 samo unutar innitezimalnog podrucja. Uz ove uvjete, putanja je
opisana s konstantom i funkcijom (x)
y(x, ) = y(x, 0) + (x),
y
x
(x, ) = y
x
(x, 0) +
d (x)
d x
, (10.2)
y = y(x, ) y(x, 0) = (x).
Neka je y(x, 0) poznata putanja koja minimizira integral J, a y(x, ) je jedna
druga, njoj bliska, putanja. U jednadzbi (10.1) je J = J()
J() =
x
2
x
1
f
_
y(x, ), y
x
(x, ), x
_
d x, (10.3)
i uvjet ekstrema integrala J je
J

=0
= 0,
bas kao i obicni uvjet ekstrema funkcije u diferencijalnom racunu. U integrandu, o ovise
10.1. JEDNA OVISNA I JEDNA NEOVISNA VARIJABLA 389
y i njezina derivacija y
x
, pa je zato
1
J

=
x
2
x
1
_
f
y
y

+
f
y
x
y
x

_
d x (10.4)
Iz (10.2) ocitavamo
y(x, )

= (x),
y
x
(x, )

=
d (x)
d x
,
cime (10.4) postaje
J

=
x
2
x
1
_
f
y
(x) +
f
y
x
d (x)
d x
_
d x. (10.5)
Parcijalna integracija drugog clana desne strane daje
x
2
x
1
f
y
x
d (x)
d x
d x =
x
2
x
1
d
d x
_
f
y
x
(x)
_
d x
x
2
x
1
_
d
d x
f
y
x
_
(x) d x
=
f
y
x
(x)
x
2
x
1
x
2
x
1
_
d
d x
f
y
x
_
(x) d x.
No, (x
1
) = (x
2
) = 0, pa prvi clan desne strane iscezava. Vratimo li se izrazu (10.5)
J

=
x
2
x
1
(x)
_
f
y

d
d x
f
y
x
_
d x,
Uvjet ekstrema postaje
x
2
x
1
_
f
y

d
d x
f
y
x
_
=0
(x) d x = 0. (10.6)
U gornjem izrazu je = 0 i time izlazi iz problema. Ponekad se gornji izraz mnozi s da
bi se dobila formulacija ekstrema u obliku
x
2
x
1
_
f
y

d
d x
f
y
x
_
=0
y d x =
J

=0
= J = 0.
Kao sto smo vec spomenuli, je proizvoljna funkcija, pa ju mozemo odabrati tako da je
razlicita od nule i istog predznaka kao i uglata zagrada (kada je uglata zagrada razlicita
od nule). Uz ovaj uvjet integrand je uvjek pozitivan ili nula, pa da bi J bio ekstre-
man, iz (10.6) zakljucujemo da mora biti uglata zagrada jednaka nuli. Time smo uvjet
stacionarnosti J dobili u obliku diferencijalne jednadzbe
f
y

d
d x
f
y
x
= 0. (10.7)
1
Primjetimo da se y i y
x
(funkcija i njezina derivacija) tretiraju kao nezavisne varijable.
CUN
Gornja jednadzba se zove Eulerova jednadzba. Sjetimo se - f je poznata funkcija y
i y
x
, pa je ovo gore opcenito diferencijalna jednadzba drugog reda, (10.8), za nepoznatu
funkciju y = y(x). Da bi rjesenje postojalo, y mora biti dvostruko derivabilna.
Alternativni oblici Eulerovih jednad
zba:
Jos jedan oblik Eulerove jednadzbe se dobije raspisom (10.7). Funkcija f/ y
x
je opet
nekakva funkcija od x, y i y
x
, nazovimo ju
f
y
x
g(x, y, y
x
),
pa je zato
f
y

d
d x
f
y
x
= 0
f
y

_
g
x
+
g
y
y
x
+
g
y
x
y
xx
_
= 0
y
xx
2
f
y
2
x
+ y
x
2
f
y y
x
+
_

2
f
x y
x
f
y
_
= 0. (10.8)
Pokazimo i da je gornja jednadzba ekvivalentna sa
f
x

d
d x
_
f y
x
f
y
x
_
= 0. (10.9)
Ponovo je y
x
f/ y
x
nekakva funkcija od x, y i y
x
, nazovimo ju
y
x
f
y
x
G(x, y, y
x
).
Uz ovu oznaku, gornja diferencijalna jednadzba postaje
0 =
f
x

d
d x
(f G) ,
0 =
f
x

d
d x
f +
d
d x
G
0 = 0
f
x

_
f
x
+
f
y
y
x
+
f
y
x
y
xx
_
+
_
G
x
+
G
y
y
x
+
G
y
x
y
xx
_
0 = y
x
_
y
xx
2
f
y
2
x
+ y
x
2
f
y y
x
+
_

2
f
x y
x
f
y
__
,
a to je isto sto i (10.8), pa prema tome isto sto i (10.7).
Iz (10.9) se vidi da ako f ne ovisi eksplicitno o x, tada je
d
d x
_
f y
x
f
y
x
_
= 0,
10.2. PRIMJENE EULEROVE JEDNAD
ZBE 391
tj.
f y
x
f
y
x
= const. (10.10)
10.2 Primjene Eulerove jednadzbe
Primjer: 10.1 Ravna crta
Odredite najkracu udaljenost izmedu dvije tocke u ravnini (x, y).
Svi znamo da je rjesenje gornjeg zadatka ravna crta, ali idemo pokazati i kako se to
moze izracunati pomocu Eulerove jednadzbe. Iz Pitagorinog poucka slijedi da je, ds,
udaljenost izmedu dvije bliske tocke u ravnini (x, y) dana sa
ds =
(dx)
2
+ (dy)
2
=
1 + y
2
x
dx.
Udaljenost, J, izmedu dvije proizvoljne (ne nuzno bliske) tocke u ravnini (x, y) se moze
napisati kao
J =
x
2
,y
2
x
1
,y
1
ds =
x
2
x
1
1 + y
2
x
dx.
Gornju jednadzbu prepoznajemo kao jednadzbu oblika (10.1), sa funkcijom
f(y
x
) =
1 + y
2
x
.
Buduci da f ovisi samo o y
x
, mozemo iskoristiti (10.10) oblik Eulerove jednadzbe
f y
x
f
y
x
= const.
1 + y
2
x
y
2
x
1 + y
2
x
= const.
1
1 + y
2
x
= const.
Gornja je jednadzba ocito zadovoljena ako je y
x
= const, tj. ako je y linearna funkcija
y = a + b x.
Time smo kao rjesenje dobili ocekivani pravac u ravnini (x, y). Konstante a i b se odabiru
tako da pravac prolazi zadanim tockama (x
1
, y
1
) i (x
2
, y
2
). Ovime je pokazano da je
pravac daje ekstremnu (stacionarnu) vrijednost integrala J. Da bi se pokazalo da se radi
o minimumu (a ne maksimumu) treba izracunati i
2
clan u razvoju J. Poopcenje ovog
problema na zakrivljeni cetverodimenzijski protor-vrijeme, vodi na vazan koncept koji se
pojavljuje u teoriji relativnosti: geodezijske linije.
Primjer: 10.2 Opna od sapunice
Zadane se dvije paralelne koaksijalne kruznice razlicitih polumjera, prikazane na slici 10.2.
CUN
Zadatak je naci plohu koja povezuje ove dvije kruznice, s uvjetom da povrsina te plohe bude
minimalna.
Neka su tocke (x
1
, y
1
) i (x
2
, y
2
) sa slike 10.2, povezane krivuljom y(x). Mozemo za-
misliti da trazena ploha nastaje kruzenjem y(x) oko osi x. Povrsina d A elementa plohe,
Slika 10.2: Ploha iz primjera s opnom od sapunice.
prstenastog oblika, prikazana na slici 10.2 je jednaka
d A = (2y) d s.
No, duljina luka d s je
d s =
(d x)
2
+ (d y)
2
= d x
1 + y
2
x
.
Ukupna povrsina je jednaka
A =
d A =
x
2
x
1
2y
1 + y
2
x
d x.
Povrsina A je ono sto treba minimizirati, dakle ono sto smo u dosadasnjem izlaganju
oznacavali s J, a podintegralna funkcija je
f(x, y, y
x
) = 2 y
1 + y
2
x
= f(y, y
x
)
Buduci da f ne ovisi eksplicitno o x, to je f/ x = 0 mozemo iskorisiti (10.10) oblik
10.3. JEDNA NEOVISNA I NEKOLIKO OVISNIH VARIJABLA 393
Eulerove jednadzbe
f y
x
f
y
x
= c
1
y
1 + y
2
x
y y
2
x
1 + y
2
x
= c
1
y
1 + y
2
x
= c
1
(konstantu 2 smo uvrstili u konstantu c
1
). Kvadriranjem i sredivanjem gornje jednadzbe,
dobiva se
d y
y
2
c
2
1
=
d x
c
1
, c
2
1
< y
2
min
.
Izravnom integracijom gornje jednadzbe, slijedi
y(x) = c
1
cosh
_
x
c
1
+ c
2
_
.
Konstante c
1
i c
2
se odreduju iz zahtjeva da y(x) prolazi tockama (x
1
, y
1
) i (x
2
, y
2
). Gornja
funkcija (hiperbolni kosinus) se naziva i lancanica. Vidimo da se kao rezultat dobila
povrsina nastala vrtnjom lancanice
2
oko osi x.
Opna od sapunice - minimalna povr
sina:
... dovrsiti .....
10.3 Jedna neovisna i nekoliko ovisnih varijabla
Pocetni problem, deniran u (10.1), se moze poopciti na nekoliko nacina. U ovom cemo
odjeljku promatrati integrand f koja je funkcija nekoliko x-ovisnih vrijabli:
y
1
(x), y
2
(x), y
3
(x), y
N
(x).
U ovom slucaju, integral J ciji ekstrem (stacionarnu vrijednost) trazimo je
J =
x
2
x
1
f
_
x, y
1
(x), y
2
(x), , y
N
(x), y
1,x
(x), y
2,x
(x), , y
N,x
(x)
_
d x. (10.11)
Kao i u prethodnom odjeljku, i sada cemo ekstremnu vrijednost J odrediti usporedbom
iznosa integrala izvedenih po bliskom putanjama. Neka su
y
i
(x, ) = y
i
(x, 0) +
i
(x), i = 1, 2, , N,
2
Prisjetimo se da uze, pricvrceno na dva kraja, a koje inace slobodno visi u gravitacijskom polju, ima oblik lancanice,
[4] odjeljak ....
CUN
gdje su
i
(x) medusobno neovisne funkcije. Uvjet ekstrema
J

=0
= 0,
vodi na
J

=0
=
x
2
x
1
N
i=1
_
f
y
i
y
i

+
f
y
i,x
y
i,x

_
=0
d x = 0
=
x
2
x
1
N
i=1
_
f
y
i
i
(x) +
f
y
i,x

i
x
_
=0
d x = 0. (10.12)
Kao i u prethodnom odjeljku, parcijalnom integracijom drugog clana, dolazi se do
N
i=1
x
2
x
1
_
f
y
i
d
d x
f
y
i,x
_

i
(x) d x = 0.
Buduci da
i
(x) imaju proizvoljne vrijednosti unutar podrucja integracije, i medusobno
su neovisne svaka od gornjih N zagrada mora zasebno
3
iscezavati. Tako smo dobili skup
od N Eulerovih jednadzba koje moraju biti simultano zadovoljene, da bi integral J imao
ekstremnu vrijednost
f
y
i
d
d x
f
y
i,x
= 0, i = 1, 2, , N. (10.13)
Hamiltonovo na
celo:
Najvaznija primjena (10.11) se dobije kada se za funkciju f odabere Lagrangeova funkcja
ili lagranzijan
4
L. Lagranzijan je deniran kao razlika kineticke i potencijalne energije
promatranog konzervativnog sustava
L = E
k
E
p
.
U ovoj je formulaciji vrijeme t nezavisna varijabla, a poopcene koordinate q
i
(t) i poopcene
brzine q
i
(t) su zavisne
x t,
y
i
(x) q
i
(t),
y
i,x
(x) q
i
(t).
3
To je lako vidjeti: zbog neovisnosti
i
-eva mozemo odabrati
1
= 0, a sve ostale
2
=
N
= 0, sto vodi na uvjet da
je zagrada s indeksom i = 1 jednaka nuli. Slicno se pokazuje i da su sve ostale zagrade jednake nuli.
4
Vidjeti npr. odjeljak o Lagrangeovim jednadzbama u [4].
10.3. JEDNA NEOVISNA I NEKOLIKO OVISNIH VARIJABLA 395
Uvjet J = 0 je tada matematicki zapis Hamiltonova nacela klasicne mehanike
t
2
t
1
L(t, q
1
, q
2
, , q
N
, q
1
, q
2
, , q
N
) d t = 0.
Ili, rijecima: mehanicki sustav se giba u vremenu od t
1
do t
2
tako da gornji integral
Lagrangeove funkcije ima ekstremnu (minimalnu) vrijednost. Primjenjene na klasicnu
mehaniku, Eulerove jednadzbe se zovu Lagrangeove jednad
zbe gibanja
d
d t
L
q
i
L
q
i
= 0, i = 1, 2, , N. (10.14)
Gornje jednadzbe su ekvivalentne
5
s Newtonovim jednadzbama gibanja. Formulacija
jednadzbi gibanja preko lagranzijana umjesto Newtonovog oblika, ima znacajnih pred-
nosti:
Newtonove jednadzbe su vektorske, dok su Lagrangeove jednadzbe skalarne;
poopcene koordinate q
1
, q
2
, ne moraju sve imati dimenziju duljine (mogu bit kutovi
ili nesto drugo) i mogu se odabrati tako da sadrze u sebi uvjete nametnute na sustav;
Lagrangeove jednadzbe su invarijantne na odabir koordinatnog sustava. Newtonove jednadzbe
(napisane po komponentama) nisu invarijantne;
Lagrangeove jednadzbe su zasnovane na konceptu energije, pa se njihova primjena lako moze
prosiriti s mehanike na druga podrucja kao sto su elektromagnetske ili zvucne pojave,
rezultat ovoga je jednolikost opisa zickih zakona u razlicitim podrucjima zike;
u kvantnoj mehanici je kvantizacija cesticnog lagranzijana posluzila kao model za kvantizaciju
lagranzijana elektromagnetskog polja i dovela do razvoja kvantne elektrodinamike.
No, jedna od najvrijednijih prednosti primjene Hamiltonova nacela, tj. Lagrangeovih jed-
nadzba, jeste jednostavan uvid u vezu izmedu simetrija i zakona sa
cuvanja. Npr.
neka je x
i
= , kut otklona u ravnini (x, y). Ako je lagranzijan neovisan o , tada je:
(1) sustav je aksijalno (rotacijski) simetrican;
(2) iz (10.14) zakljucujemo da je L/ konstantno; zicki to znaci konstantnost (sacuvanje)
komponente momenta kolicine gibanja.
Na slican se nacin pokazuje da translacijska invarijantnost vodi na sacuvanje kolicine
gibanja. Noetherin teorem je poopcenje ovih veza simetrija i zakona sacuvanja.
Zadatak: 10.1

Cestica u gibanju - Descartesove koordinate
Na primjeru jedne cestice koja se giba u polju potencijalne energije E
p
(x),
5
CUN
pokazite ekvivalenciju Lagrangeove i Newtonove jednadzbe.
R: Lagranzijan cestice je
L =
1
2
m x
2
E
p
(x).
Problem je jednodimenzijski, pa postoji samo jedna Lagrangeova jednadzba.
Izracunajmo derivacije koje se pojavlju u Lagrangeovoj jednadzbi
L
x
= m x,
L
x
=
d E
p
d x
,
pa Lagrangeova jednadzba, (10.14), glasi
d
d t
m x ()
d E
p
d x
= 0.
Buduci da je negativna derivacija potencijalne energije upravo sila, a derivacija
ubrzanje, gornju jednadzbu prepoznajemo kao Newtonovi jednadzbu gibanja
(2. Newtonov aksiom)
m x = F
x
.
Zadatak: 10.2 Slobodna cestica u gibanju - polarne koordinate
Zadatak je postaviti Lagrangeove jednadzbe gibanja slobodne cestice u ravnini
(x, y) u polarnim koordinatama.
R: Slobodna cestica (nema vanjske sile, tj. E
p
= 0) koja se giba u rav-
nini ima dva stupnja slobode: to su , radijalna udaljenost od ishodista i ,
kut koji radij vektor cestice zatvara s pozitivnim smjerom osi x. Brzinu u
polarnim koordinatama znamo
6
, pa je
L = E
k
=
1
2
m (
2
+
2

2
)
Opet racunamo derivacije koje se pojavljuju u (10.14): za varijablu
L

= m ,
L

= m
2
,
6
10.4. JEDNA OVISNA I NEKOLIKO NEOVISNIH VARIJABLA 397
i varijablu
L

= m
2
,
L

= 0.
Lagrangeove jednadzbe, (10.14), su
d
d t
(m ) m
2
= 0,
d
d t
(m
2
) = 0.
Druga od gornjih jednadzba predstavlja zakon o sacuvanju momenta kolicine
gibanja, a prva daje ravnotezu izmedu radijalnog ubrzanja i centrifugalne sile.
10.4 Jedna ovisna i nekoliko neovisnih varijabla
U ovom cemo odjeljku razmatrati situaciju kada treba naci ekstrem integrala J pri cemu
podintegralna funkcija f ovisi o vise (ovdje o tri) neovisnih varijabla x, y, z, i jednoj
ovisnoj varijabli u(x, y, z) i njezinim derivacijama u
x
(x, y, z), u
y
(x, y, z) i u
z
(x, y, z)
u
x
=
u
x
, u
y
=
u
y
, u
z
=
u
z
.
J =
x
2
x
1
y
2
y
1
z
2
z
1
f
_
x, y, z, u(x, y, z), u
x
(x, y, z), u
y
(x, y, z), u
z
(x, y, z)
_
d x d y d z,
(10.15)
Varijacijski se problem sastoji u tome da treba naci funkciju u(x, y, z) za koju je integral
J ekstreman (stacionaran)
J
J

=0
= 0.
poopcenjem postupka iz prethodnih odjeljaka, deniramo bliske putanje pomocu pro-
izvoljne funkcije (x, y, z)
u(x, y, z, ) = u(x, y, z, 0) + (x, y, z),
u
x
(x, y, z, ) = u
x
(x, y, z, 0) +
x
(x, y, z),
u
y
(x, y, z, ) = u
y
(x, y, z, 0) +
y
(x, y, z),
u
z
(x, y, z, ) = u
z
(x, y, z, 0) +
z
(x, y, z),
CUN
gdje su
x
=

x
,
y
=

y
,
z
=

z
..
Funkcija u(x, y, z, 0) je nepoznata (trazena) funkcija koja zadovoljava uvjet J = 0. Za
se zahtjeva da je derivabilna (to smo vec uzeli u obzir pretpostavivsi da
x
,
y
,
z
postoje)
i da iscezava u rubnim tockama
(x
1
, y
1
, z
1
) = (x
2
, y
2
, z
2
) = 0.
Deriviranjem jednadzbe (10.15) po u tocki = 0, dobiva se
J

=0
=
x
2
x
1
y
2
y
1
z
2
z
1
_
f
u
+
f
u
x
x
+
f
u
y
y
+
f
u
z
z
_
=0
d x d y d z = 0,
Parcijalnom integracijom sva tri clana oblika ( f/ u
i
)
i
(kao u prethodna dva odjeljka),
dobiva se
x
2
x
1
y
2
y
1
z
2
z
1
_
f
u

x
f
u
x

y
f
u
y

z
f
u
z
_
=0
d x d y d z = 0. (10.16)
Buduci da je (x, y, z) proizvoljna funkcija, da bi gornji integral bio jednak nuli, mora
izraz u okrugloj zagradi biti jednaka nuli (uz = 0, tj. na y = y(x, 0))
f
u

x
f
u
x

y
f
u
y

z
f
u
z
= 0. (10.17)
To je Eulerova jednadzba za tri nezavisne varijable.
Vezano za gornju jednadzbu treba primjetiti da je prema (10.15), funkcija f
f = f
_
x, y, z, u(x, y, z), u
x
(x, y, z), u
y
(x, y, z), u
z
(x, y, z)
_
,
pa zato i funkcija f/ u
x
funkcija tih istih varijabla
f
u
x
=
f
u
x
_
x, y, z, u(x, y, z), u
x
(x, y, z), u
y
(x, y, z), u
z
(x, y, z)
_
.
Imajuci to u vidu, parcijalne derivacije navedene u jednadzbi (10.17),imaju slijedece
znacenje:
x
f
u
x
=

2
f
x u
x
+

2
f
u u
x
u
x
+

2
f
u
2
x
u
xx
+

2
f
u
y
u
x
u
xy
+

2
f
u
z
u
x
u
xz
i slicno za f/ u
y
i f/ u
z
clanove.
Zadatak: 10.3 Laplaceova jednadzba
Primjenom Eulerove jednadzbe, nadite uvjet da energija elektrostatskog polja
unutar zadanog volumena bude minimalna.
10.4. JEDNA OVISNA I NEKOLIKO NEOVISNIH VARIJABLA 399
R: Kao sto je poznato iz elektrodinamike, gustoca energije elektrostatskog
polja

E je jednaka
E
=
d E
E
d r
3
=
1
2

E
2
.
Kao sto je poznato, elektrostatsko polje

E i skalarni potencijal V su vezani
relacijom

E =
V , pa gornja relacija postaje
E
=
1
2

_
V
_
2
.
Ukupna elektrostatska energija untar zadanog volumena je
E
E
=
E
(x, y, z) d x d y d z
=
1
2

z
_
V
_
2
d x d y d z
=
1
2

z
_
V
2
x
+ V
2
y
+ V
2
z
_
d x d y d z.
V
x

V
x
, V
y

V
y
, V
z

V
z
.
Integral energije E
E
ima znacenje integrala J iz gornjeg izlaganja, a podinte-
gralna funkcija je
f(x, y, z, V, V
x
, V
y
, V
z
) =
1
2

_
V
2
x
+ V
2
y
+ V
2
z
_
= f(V
x
, V
y
, V
z
),
CUN
iz cega slijedi
f
u

f
V
= 0,
f
u
x
f
V
x
= V
x
,
f
u
y
f
V
y
= V
y
,
f
u
z
f
V
z
= V
z
,
x
f
u
x

x
f
V
x
= V
xx
=

2
V
x
2
,
y
f
u
y

y
f
V
y
= V
y y
=

2
V
y
2
,
z
f
u
z

z
f
V
z
= V
z z
=

2
V
z
2
.
Izravnim uvrstavanjem gornjih izraza u Eulerovu jednadzbu (10.17), dobiva se
2
V
x
2
+

2
V
y
2
+

2
V
z
2
= 0,
sto prepoznajemo kao Laplaceovu jednadzbu
2
V = 0.
Dakle, i Laplaceova jednadzba pripada klasi Eulerovih jednadzba.
10.5 Vise od jedne ovisne i vise od jedne neovisne varijable
U ovom odjeljku promatramo situaciju kada podintegralna funkcija f sadrzi nekoliko (tri)
neovisnih varijabla
x, y, z
i nekoliko (tri) ovisnih varijabli
p(x, y, z), q(x, y, z), r(x, y, z)
i njihovih derivacija po x, y i z
p
x
(x, y, z), p
y
(x, y, z), p
z
(x, y, z),
q
x
(x, y, z), q
y
(x, y, z), q
z
(x, y, z),
r
x
(x, y, z), r
y
(x, y, z), r
z
(x, y, z).
10.6. LAGRANGEOVI MNO
ZITELJI 401
Tada je f oblika
f = f(x, y, z, p, q, r, p
x
, p
y
, p
z
, q
x
, q
y
, q
z
, r
x
, r
y
, r
z
).
Kao i u prethodnim poglavljima i sada usporedujemo dvije bliske putanje cija je razlika
opisana proizvoljnim funkcijama , i
p(x, y, z, ) = p(x, y, z, 0) + (x, y, z),
q(x, y, z, ) = q(x, y, z, 0) + (x, y, z),
r(x, y, z, ) = r(x, y, z, 0) + (x, y, z),
itd. ako ima vise od tri varijable. Imajmo na umu da su, poput
i
iz prethodnog odjeljka,
funkcije , i medusobno nezavisne. Istim postupkom kao i u prethodnim odjelj-
cima: derivacijom po , a zatim parcijalnom integracijom, dolazi se do skupa parcijalnih
diferencijalnih jednadzba oblika 10.17
f
p

x
f
p
x

y
f
p
y

z
f
p
z
= 0,
f
q

x
f
q
x

y
f
q
y

z
f
q
z
= 0,
f
r

x
f
r
x

y
f
r
y

z
f
r
z
= 0
i slicno kada bi bilo vise od tri zavisne i vise od tri nezavisne varijable. Gornji sustav se
moze kompaktnije zapisati ako se umjesto nezavisnih varijabla x, y, z, uvede oznaka
x
j
, a umjesto zavisnih p, q, r, se uvedu y
i
. U tom slucaju cemo derivacije po x
j
zavisnih
varijabli oznacavati kao y
i,x
j
. Gornji se sustav sada moze zapisati kao
f
y
i
x
j
f
y
i,x
j
= 0, i = 1, 2, . (10.18)
10.6 Lagrangeovi mnozitelji
U ovom odjeljku uvodimo koncept uvjeta. Da bismo pojednostavili izlaganje, uvjeti ce
se pojavljivati (samo) samo kao funkcije (a ne i u integralnom obliku, sto je takoder jedan
od oblika u kojima se mogu iskazivati uvjeti). Ovdje necemo raditi racun varijacija; tek
u slijedecem odjeljku cemo povezati uvjete i varijacijski racun.
Promotrimo funkciju tri nezavisne varijable f(x, y, z). Da bi funkcija f imala ekstrem u
tocki r
0
= (x
0
, y
0
, z
0
), mora biti
d f
x
0
,y
0
,z
0
=
f
x
x
0
,y
0
,z
0
d x +
f
y
x
0
,y
0
,z
0
d y +
f
z
x
0
,y
0
,z
0
d z = 0 (10.19)
za svaki proizvoljni mali pomak dr u odnosu na r
0
dr = dx x + dy y + dz z .
Radi jednostavnije notacije u daljem tekstu se uz derivacije nece navoditi oznaka deriva-
cije u tocki, ali ce se podrazumjevati da se radi o derivacije u tocki, dakle o broju, a ne o
CUN
derivaciji kao funkciji.
Ako su sve tri varijable nezavisne medusobno, mozemo odabrati promjenu dr
tako da je d x = 0, a d y = d z = 0. U tom slucaju iz (10.19) zakljucujemo da mora biti
f
x
= 0.
Slicnim razmisljanjem primjenjenim na ostale dvije varijable, dolazimo do nuznog i do-
voljnog uvjeta ekstrema funkcije tri nezavisne varijable
f
x
=
f
y
=
f
z
= 0. (10.20)
U zickim se problemima cesto dogada da sve tri varijable x, y i z nisu medusobno
nezavisne, nego su povezane nekim funkcijskim vezama koje se zovu uvjeti. Ove je
uvjete moguce, bar u principu, iskoristiti da se jedne varijable izraze preko drugih i tako
se smanji broj varijabli koje se pojavljuju u racunu. Tako npr. ako su x i y povezani i
ako je tu relaciju moguce napisati u obliku y = g(x), tada je
f = f
_
x, g(x), z
_
,
d f =
f
x
d x +
f
g
g
x
d x +
f
z
d z = 0
=
_
f
x
+
f
g
g
x
_
d x +
f
z
d z = 0.
Buduci da su sada x i z nezavisne varijable, istim razmisljanjem kao gore, dolazi se do
uvjeta ekstrema
f
x
+
f
g
g
x
= 0,
f
z
= 0.
Jedan drukciji pristup ovom problemu se sastoji u uvodenju i primjeni Lagrangeovih
mnozitelja. On se koristi onda kada je, gore spomenuti, postupak eliminacije pojedinih
varijabla neprikladan, nepozeljan ili nemoguc. Radi jednostavnosti, neka postoji samo
jedna jednadzba uvjeta, koju cemo napisati u obliku
(x, y, z) = 0. (10.21)
Iz gornje jednadzbe je
d =

x
d x +

y
d y +

z
d z = 0. (10.22)
Zbog postojanja ovog (jednog) uvjeta, samo su dvije varijable nezavisne
7
, pa (10.20)
vise nije nuzan uvjet ekstrema. Evo zasto: ako odaberemo x i y kao nezavisne, tada je z
odredena tako da mora zadovoljavati uvjet (x, y, z) = 0. Isto vrijedi i za diferencijale: za
slobodno odabrane d x i d y, diferencijal d z nije takoder slobodan, nego mora zadovoljavati
7
Treca se moze, pomocu jednadzbe (10.21), izraziti preko preostale dvije.
10.6. LAGRANGEOVI MNO
ZITELJI 403
(10.22). Sada postupamo ovako, (10.22) pomnozimo s konstantom i zbrojimo s (10.19)
d f+ d =
_
f
x
+

x
_
d x+
_
f
y
+

y
_
d y+
_
f
z
+

z
_
d z = 0. (10.23)
Slobodna konstanta
8
se odabire tako da je gornja zagrada uz d z jednaka nuli

f
z
+

z
= 0,
uz pretpostavku da je / z = 0.
Sada uvjet ekstrema (10.23) glasi
d f + d =
_
f
x
+

x
_
d x +
_
f
y
+

y
_
d y = 0. (10.24)
No kako su x i y nezavisne varijable, mozemo odabrati promjenu d f + d tako da je
d x = 0 i d y = 0 iz cega zakljucujemo da je
f
x
+

x
= 0.
Naprotiv, ako odaberemo promjenu d f + d tako da je d y = 0, a d x = 0, zakljucujemo
da je
f
y
+

y
= 0.
Tako smo dosli do zakljucka da sve tri zagrade iz (10.23) moraju iscezavati: jedna zbog
odabira slobodnog parametra , a druge dvije zbog nezavisnosti varijabla x i y
f
x
+

x
= 0,
f
y
+

y
= 0, (10.25)
f
z
+

z
= 0.
Kada su zadovoljene jednadzbe (10.25), tada je d f = 0 i f ima ekstrem. Primjetimo
da imamo cetiri nepoznanice: x, y, z i i cetiri jednadzbe: tri gornje i jednadzba uvjeta
(10.21). Uistinu, cilj nam je izracunati samo
9
x, y i z, dok nas sam ne zanima. Ovaj
postupak neprimjenjiv, ako u tocki ekstrema, svi koecijenti uz iscezavaju
10
, tj. ako
je

x
=

y
=

z
= 0.
8
Kako znam da ce biti bas konstanta, a ne funkcija od x, y i z? Razlog ovoj dvojbi je u notaciji (vidjeti tekst na
pocetku ovog odjeljka): kada se kaze d f = 0, to zapravo znaci da se trazi tocka u kojoj je ovaj diferncijal jednak nuli
d f
x
0
,y
0
,z
0
= 0 i sve derivacije koje se ovdje spominju nisu funkcije, nego su to derivacije u tocki (x
0
, y
0
, z
0
), to su dakle
brojevi, pa je zato i broj, tj. konstanta.
9
Ovi x, y i z su tocke ekstrema (x
0
, y
0
, z
0
), a ne varijable.
10
Tada se racuna s diferencijalima drugog reda.
CUN
Primjetimo da u (10.25) mozemo f procitati kao funkciju kojoj trazimo ekstrem, a
kao uvjet; ali isto tako mozemo i shvatiti kao funkciju kojoj trazimo ekstrem uz f kao
funkciju uvjeta (tada je Lagrangeov mnozitelj jednak 1/)

x
+
1
f
x
= 0,

y
+
1
f
y
= 0,

z
+
1
f
z
= 0.
U koliko nemamo tri nego N varijabli oznacenih s x
i
, medu kojima vrijedi K uvjeta
opisanih funkcijama
k
,
k
(x
1
, x
2
, , x
N
) = 0, k = 1, 2, , K,
izravno i ocito poopcenje gornjeg postupka vodi na n jednadzba
f
x
i
+
K
k=1
k

k
x
i
= 0, i = 1, 2, , N, (10.26)
gdje
k
Lagrangeov mnozitelj pridruzen uvjetu
k
.
Zadatak: 10.4

Cestica u kutiji
Kvantnomehanicka cestica mase m, nalazi se u kutiji duljine bridova a, b i c.
Energija osnovnog stanja (najniza energija) je dana sa
E =
h
2
8m
_
1
a
2
+
1
b
2
+
1
c
2
_
.
Zadatak je pronaci oblik kutije koji ce minimizirati energiju uz uvjet da je
volumen kutije konstantan
V (a, b, c) = a b c = c
0
= const.
R: Ako se gornji zadatak prevede na jezik racuna varijacije, tada je funkcija
f ciji se minimum trazi upravo energija
f E(a, b, c),
uz uvjet da je volumen konstantan
(a, b, c) = a b c c
0
= 0.
Postoji jedan uvjet, K = 1 i tri varijable x
1
= a, x
2
= b i x
3
= c, pa (10.26)
10.7. VARIJACIJE UZ UVJETE 405
daje slijedece jednadzbe
E
a
+

a
=
h
2
4ma
3
+ b c = 0,
E
b
+

b
=
h
2
4mb
3
+ a c = 0,
E
c
+

c
=
h
2
4mc
3
+ a b = 0.
Pomnozimo li prvu od tih jednadzba s a, drugu s b, a trecu s c, dobivamo
a b c =
h
2
4ma
2
=
h
2
4mb
2
=
h
2
4mc
2
.
No, prema jednadzbi uvjeta je a b c = c
0
= const, pa se iz gornjih jednadzba
zakljucuje da je
a = b = c =
h
2
4mc
0
, (10.27)
tj. trazeni oblik volumena je kocka. Sada iz uvjeta slijedi vrijednost za a
abc = c
0
,
a
3
= c
0
,
a = c
1/3
0
.
Primjetimo da smo do rjesenja dosli, a da nismo izracunali . On se moze
dobiti iz gornjih jednadzba.
Izracunajmo i . Iz (10.27) slijedi
=
h
2
4 m c
5/3
0
.
Zadatak: 10.5 Cilindricni nuklearni reaktor
Zadatak je
R: Buduci
10.7 Varijacije uz uvjete
U ovomcemo odjeljku povezati varijacijski racun i mogucnost postojanja uvjeta medu
putanjama koje ekstremiziraju integral J.
Kao i u prethodnim odjeljcima, trazimo putanju koja ce uciniti integral
J =
f(x
j
, y
i
, y
i,x
j
) d x
j
(10.28)
CUN
ekstremnim (stacionarnim). U gornjem zapisu x
j
predstavlja skup nezavisnih,
x
j
= x
1
, x
2
, ,
d x
j
= d x
1
d x
2
,
a y
i
skup zavisnih varijabla
y
i
= y
1
, y
2
, .
S y
i,x
j
je oznacena parcijalna derivacija y
i
po x
j
y
i
x
j
.
Ponovo je uvjet ekstrema
J = 0. (10.29)
Za razliku od prethodnih odjeljaka, gdje su bili postavljeni uvjeti medu koordinatama
x, y, z, , sada postoje uvjeti medu funkcijama y
1
, y
2
, y
3
, . To znaci da se funkcije
i
ne mogu vise sve mijenjati nezavisno jedna od druge i jednadzbe (10.18) vise ne vrijede.
Neka ima vise uvjeta i neka su opisani jednadzbama oblika
k
(x
j
, y
i
) = 0 k = 1, 2, , K. (10.30)
Gornji uvjet mozemo pomnoziti nekom funkcijom od x
j
, nazovimo ju
k
(x
j
) i prointgrirati
po istom podrucju kao i u (10.28)

k
(x
j
)
k
(y
i
, x
j
) d x
j
= 0.
Jasno da je u tom slucaju i

k
(x
j
)
k
(y
i
, x
j
) d x
j
= 0. (10.31)
Druga je mogucnost da se uvjet pojavi (zadan je) u obliku integrala

k
(x
j
, y
i
, y
i,x
j
) d x
j
= const. (10.32)
U ovom slucaju mozemo uvesti bilo koji konstantni Lagrangeov mnozitelj i ponovo dobiti
(10.31), ali sada uz konstantni .
U oba slucaja, zbrajanjem jednadzba (10.29) i (10.31) (uz mogucnost da ima vise uvjeta),
dobiva se
_
f(x
j
, y
i
, y
i,x
j
) +
K
k=1
k

k
(x
j
, y
i
)
_
d x
j
= 0.
Ukoliko je uvjet zadan u obliku (10.30), Lagrangeovi mnozitelji
k
mogu ovisiti o x
j
. Sada
se cijeli integrand moze shvatiti kao neka nova funkcija g(x
j
, y
i
, y
i,x
j
)
g = f +
K
k=1
k

k
, (10.33)
0 =
g(x
j
, y
i
, y
i,x
j
) d x
j
,
y
i
(x
j
, ) = y
i
(x
j
, 0) +
i
(x
j
).
Istim postupkom koji je doveo do jednadzbe (10.16), dolazi se sada do jednadzbe
d x
1
d x
2
d x
3

N
i=1
_
g
y
i
x
j
g
y
i,x
j
_
=0
i
= 0.
Ako postoji N funkcija y
i
sa i = 1, 2, , N i K uvjeta
k
za k = 1, 2, , K, tada se
prvih N K funkcija
i
moze smatrati nezavisnim jedna od druge
d x
1
d x
2
d x
3

NK
i=1
_
g
y
i
x
j
g
y
i,x
j
_
=0
i
+
d x
1
d x
2
d x
3

N
i=NK+1
_
g
y
i
x
j
g
y
i,x
j
_
=0
i
= 0.
i zato ce tih prvih N K okruglih zagrada iz gornjeg izraza biti jednako nuli. Preostalih
K funkcija
i
i
i = N K + 1, N K + 2, , N
nisu nezavisne, nego ovise o prethodnih N K funkcija
i
i zato se na njih ne moze
primjeniti ista argumentacija kao za ove nezavisne
i
. No, na raspolaganju nam je upravo
K Lagrangeovih mnozitelja koje smo slobodni odabrati upravo tako da i te preostale
K okrugle zagrade budu jednake nuli (to je isti nacin razmisljanja koji nas je doveo do
(10.25)). Konacni je rezultat da svih N okruglih zagrada mora biti jednako nuli, tj.
novouvedena funkcija g mora zadovoljavati N Euler-Lagrangeovih jednadzba
g
y
i
x
j
g
y
i,x
j
= 0.
(10.34)
za svaki i = 1, 2, , N (usporediti s (10.17) i (10.18)). Ove jednadzbe treba rijesiti si-
multano s jednadzbama uvjeta da bi se dobile funkcije (putanje) y
i
koje vode na ekstremnu
vrijednost integrala J.
Lagrangeove jednad
zbe:
CUN
Bez uvjeta na gibanje, Lagrangeove jednadzbe gibanja (10.14) su
d
d t
L
q
i
L
q
i
= 0, i = 1, 2, , n.
U gornjim jednadzbama je vrijeme t jedina nezavisna varijabla, a ovisne varijable (polozaji
cestica i njihove brzine) su oznacene s q
i
i q
i
(umjesto s y
i
i y
i,x
) kao sto je to uobicajeno u
analitickoj mehanici. Ako je sustav podvrgnut uvjetima
k
, Hamiltonovo nacelo je oblika
_
L(t, q
i
, q
i
) +
K
k=1
k

k
(t, q
i
)
_
d t = 0,
a Lagrangeove jednadzbe, uz postojanje uvjeta na gibanje, su
d
d t
L
q
i
L
q
i
=
K
k=1
k

k
q
i
. (10.35)
Gornji izraz vrijedi kada uvjeti na gibanje
k
=
k
(t, q
i
) ne ovise o poopcenim brzinama
(kada ovise i o brzinama, izraz je nesto slozeniji; npr. vidjeti u [4]).
Ako poopcena koordinata q
i
ima dimenziju duljine, svaki clan desne strane predstavlja
silu od k-tog uvjeta, i to njezinu komponentu u i smjeru (bas kao gradijent potencijalne
energije E
p
/ q
i
).
Zadatak: 10.6 Matematicko njihalo
Postavite Lagrangeove jednadzbe matematickog njihala, tretirajuci zahtjev kons-
tantnosti duljine njihala, kao vanjski uvjet.
R: Matematicko njihalo se giba u ravnini, pa je polozaj cestice opisan s
dvije polarne koordinate (, ), kao na slici 10.3. U skladu s notacijom iz
Slika 10.3: Uz zadatak 10.6.
gornjeg izlaganja, uvjet da je duljina njihala konstantna i jednaka l pisemo
kao
= l = 0.
Lagrangeova funkcija je
L = E
k
E
p
=
1
2
m (
2
+
2

2
) + mg cos .
Potencijalna energija je jednaka nuli kada je njihalo u vodoravnom polozaju.
Postoji samo jedan uvjet, pa nam indeks k nije potreban,

= 1,

= 0.
Postavljamo jednadzbe (10.35):
d
d t
L

L

= ,
d
d t
L

L

= 0.
Nakon deriviranja se dobije
d
d t
(m ) m
2
mg cos = ,
d
d t
(m
2
) + mg sin = 0.
Nakon uvrstavanja uvjeta: = l = const., tj. = 0, dobiva se
ml
2
+ mg cos = ,
m l
2
+ mgl sin = 0.
U granici malih titraja (mali kut ), druga jednadzba opisuje harmonijsko
titranje njihala. U prvoj jednadzbi, daje napetost niti kao funkciju i .
Primjetimo da, buduci je uvjet zadan u obliku = 0, konstanta ovisi o
vremenu (kroz = (t)).
Zadatak: 10.7

Cestica klizi po cilindru
Zadatak je
R: dovrsiti
Zadatak: 10.8 Schrodingerova valna jednadzba
Treba izvesti Eulerovu jednadzbu za slijedeci problem. H je Hamiltonov kvant-
nomehanicki operator cestice mase m
H =
2
2m

2
+ E
p
(x, y, z).
CUN
Trazi se koji cini integral
(x, y, z) H (x, y, z) d x d y d z (10.36)

ekstremnim, uz uvjet da je
(x, y, z) (x, y, z) d x d y d z = 1. (10.37)

Izraz (10.36) predstavlja energiju cestice, a uvjet (10.37) je zahtjev da se radi
o (samo) jednoj cestici.
R: U vezi s gornjim izlaganjem, u ovom problemu postoje dvije zavisne
varijable, to su valna funkcija i kompleksno konjugirana valna funkcija
, i
tri nezavisne varijable: x, y i z. Parcijalnom integracijom se u (10.36) umjesto
druge derivacije moze dobiti umnozak dvije prve derivacije. Npr. za koordi-
natu x
x
_

x
_
=

x

x
+
x
2
,
x
2
d x =
x

x
d x.
Uz periodicne rubne uvjete ili integracijom po tako velikom podrucju da i
iscezavaju na rubovima tog podrucja, prvi clan desne strane je jednak nuli.
Slicno se napravi i za y i z koordinatu. Time (10.36) postaje
z
_

2
2m

+ E
p

_
d x d y d z
Iz gornjih izraza ocitavamo funkciju g iz (10.33) kao
g =

2
2m

+ E
p

=

2
2m
_
x

x
+
y

y
+
z

z
_
+ E
p

.
Derivacije i
su oznacene kao
x

x
,
x

y
,
x

z
.
x
,
y
,
z
.
Ako za funkciju y
i
iz (10.34) odaberemo y
i

, tada ta ista jednadzba

10.8. RAYLEIGH-RITZOVA VARIJACIJSKA TEHNIKA 411
postaje
g

x
g

y
g

z
g

z
= 0
E
p

2
2m
(
xx
+
yy
+
zz
) = 0.
Ili, preglednije napisano
2
2m

2
+ E
p
= ,
a to je upravo Schrodingerova valna jednadzba u kojoj se kao energija cestice
pojavljuje . Time je Schrodingerova valna jednadzba dobivena kao jedan
poseban slucaj Euler-Lagrangeove jednadzbe s jednim uvjetom (normiranjem
valne funkcije).
10.8 Rayleigh-Ritzova varijacijska tehnika
Ogranicimo se ponovo na samo jednu nezavisnu koordinatu x i jednu funkciju y(x) i
njezinu derivaciju y
x
(x). U skladu s notacijom iz odjeljka 10.7, odaberimo podintegralnu
funkciju iz (10.1) kao
f(x, y, y
x
) = p(x) y
2
x
(x) q(x) y
2
(x), y
x

d y
d x
.
a jednadzbu uvjeta iz (10.32), kao
(x, y) = y
2
(x) w(x),
b
a
y
2
(x) w(x) d x = 1.
Gornja jednadzba se moze citati i kao normiranje funkcije y (vidjeti (5.19) iz odjeljka 5.4).
Integral J ciji se ekstrem trazi, tada je jednak
J =
b
a
_
p(x) y
2
x
q(x) y
2
_
d x,
uz uvjet na y
b
a
y
2
(x) w(x) d x = 1.
Pomocu f i konstruira se
g(x, y, y
x
) = f(x, y, y
x
) (x, y)
= p(x) y
2
x
(x) q(x) y
2
(x) y
2
(x) w(x),
CUN
uz konstantni
11
. Funkcija g ispunjava sve uvjete koji su doveli do jednadzbe (10.34)
(uz ogranicenje da imamo samo jednu koordinatu x i samo jednu funkciju y i njezinu
derivaciju y
x
)
g
y

d
d x
g
y
x
= 0.
Uvrstavanje g u gornju jednadzbu izravno vodi na jednadzbu svojstvenih vrijednosti
Sturm-Liouvilleova oblika (usporediti s (5.8))
d
d x
_
p(x)
d y
d x
_
+ q(x) y + w(x) y = 0, (10.38)
gdje se Lagrangeov multiplikator pojavljuje kao svojstvena vrijednost diferencijalne jed-
nadzbe drugog reda.
Gornji se postupak moze prikazati i drukcije: neka je funkcional F[y(x)] zadan na slijedeci
nacin
F[y(x)] =
b
a
_
p(x) y
2
x
q(x) y
2
_
d x
b
a
y
2
w(x) d x
. (10.39)
Sada je uvjet na funkciju shvacen kao uvjet normiranja funkcije y, pa je za normiranu
funkciju, nazivnik konstanatan, tako da ekstrem F odgovara ekstremu brojnika. Kao sto
smo na pocetku pokazali, funkcija y koja cini F ekstremnim, je rjesenje jednadzbe Sturm-
Liouvilleova tipa (10.38), gdje se pojavljuje na mjestu svojstvene vrijednosti, a ne
Lagrangeova mnozitelja.
Parcijalnom integracijom prvog clana brojnika (10.39), uz rubni uvjet (5.9), koji se sada
pise kao
p y
x
y
b
a
= 0,
dobiva se
d
d x
_
y
_
p
d y
d x
__
= p
_
d y
d x
_
2
+ y
d
d x
_
p
d y
d x
_
b
a
p(x)
_
d y
d x
_
2
d x =
b
a
d
d x
(p y y
x
) d x
b
a
y
d
d x
_
p
d y
d x
_
=
_
p y y
x
_
b
a
. .
= 0
b
a
y
d
d x
_
p
d y
d x
_
.
11
je nepoznata konstanta, pa predznak pred njom nema nikakvu vaznost.
Vratimo li se s ovime natrag u (10.39), slijedi
F[y(x)] =
b
a
y
_
d
d x
_
p
d y
d x
_
+ q(x) y
_
d x
b
a
y
2
w(x) d x
(10.40)
= (10.38) =
b
a
y
2
w(x) d x
b
a
y
2
w(x) d x
= .
Ukoliko razlicitim vrijednostima
n
odgovaraju razlicite svojstvene funkcije y
n
, gornji se
rezultat pise kao
F[y
n
(x)] =
n
.
n
je svojstvena vrijednost pridruzena svojstvenoj funkciji y
n
. Opisani postupak cini bazu
Rayleigh-Ritzove metode za racunanje svojstvenih vrijednosti i svojstvenih funkcija.
Svojstvena funkcija osnovnog stanja:
Pretpostavimo da zelimo izracunati (nedegeneriranu) svojstvenu funkciju osnovnog sta-
nja y
0
i njoj pridruzenu svojstvenu vrijednost osnovnog stanja
0
0
<
2

3

nekog, razmjerno slozenog, atomskog ili nuklearnog sustava (klasiacn primjer problema za
koji jos ne postoji egzaktno rjesenje je helijev atom). Svojstvena funkcija y
0
je nepoznata
y
0
=?,
ali cemo pretpostaviti da znamo njezin pribli
zan (probni) oblik y, tako da mozemo

napisati
y y
0
,
y = y
0
+ y
0
,
gdje je y
0
odstupanje ili razlika izmedu prave (i nepoznate) y
0
i naseg aproksimacije
y. Zbog potpunosti skupa funkcija y
i
, ovo se odstupajne y
0
moze razviti u red po
svojstvenim funkcijama y
i
, tako da je tada
y = y
i=0
+
i=1
c
i
y
i
. (10.41)
Konstante c
i
su naravno nepoznate i utoliko su manjeg iznosa ukoliko je nase pogadanje
oblika funkcije bolje (vidjeti npr. zadatak 10.9). S y
i
, za i = 0, 1, 2, , su oznacene
ortonormirane svojstvene funkcije (takoder nepoznate), tako da probna funkcija
y nije normirana. Svaka y
i
je rjesenje jednadzbe (10.38)
d
d x
_
p
d y
i
d x
_
+ q y
i
=
i
wy
i
. (10.42)
Nazivnik
CUN
Pogledajmo normiranje. Uvrstimo razvoj (10.41) u nazivnik (10.40)
b
a
y
2
(x) w(x) d x =
b
a
_
y
0
+
i=1
c
i
y
i
_ _
y
0
+
j=1
c
j
y
j
_
w(x) d x
= 1 +
i=1
c
2
i
U gornjem je racunu iskoristena cinjenica da su svojstvene funkcije y
i
, medusobno orto-
normirane, (5.19),
b
a
y
i
(x) y
j
(x) w(x) d x =
i,j
.
Brojnik
Slicno se i u brojniku (10.40) dobije
b
a
y
_
d
d x
_
p
d y
d x
_
+ q(x) y
_
d x
=
b
a
_
y
0
+
i=1
c
i
y
i
_ _
d
d x
_
p
d
d x
_
y
0
+
j=1
c
j
y
j
__
+ q(x)
_
y
0
+
j=1
c
j
y
j
__
d x.
No, za y
0
, y
1
, y
2
, , vrijede jednadzbe (10.42), pa je zato gornji integral jednak
=
b
a
_
y
0
+
i=1
c
i
y
i
_ _
0
y
0
+
j=1
c
j

j
y
j
_
w(x) d x
=
0
+
i=1
i
c
2
i
,
pri cemu je opet iskoristena ortonormiranost funkcija y
i
.
Gornji rezultati za brojnik i nazivnik daju za F
F[y(x)] =

0
+
i=1

i
c
2
i
1 +
i=1
c
2
i
.
Prema polaznoj pretpostavci, c
i
su male velicine, pa se nazivnik moze razviti u Taylorov
red
F[y(x)] =

0
+
i=1

i
c
2
i
1 +
i=1
c
2
i
=
_
0
+
i=1
i
c
2
i
_ _
1
i=1
c
2
i
+O(c
4
i
)
_
=
0
+
i=1
i
c
2
i

0
i=1
c
2
i
+O(c
4
i
)
=
0
+
i=1
(
i
0
) c
2
i
+O(c
4
i
). (10.43)
Gornji izraz sadrzi dva vazna rezultata:
( 1 ) Sve dok je greska probne funkcije y po redu velicine jednaka O(c
i
), greska u svojstvenoj
vrijednosti je po redu velicine jednaka O(c
2
i
), dakle manja je. To znaci da cak i srazmjerno
slaba procjena svojstvene funkcije moze dati tocniju svojstvenu vrijednost.
( 2 ) Ako je
0
najniza svojstvena vrijednost (osnovno stanje), tada je
i
>
0
za i > 0.
Zato je i F[y(x)] =
0
+
i=1
(
i
0
) c
2
i
>
0
. Aproksimativna vrijednost je
uvijek ve
ca od prave
0
i priblizava joj se odozgo kako se probna funkcija
poboljsava (tj. kako se c
i
smanjuju).
Zadatak: 10.9

Zica koja titra
Titranje zice je opisano jednadzbom
d
2
y
d x
2
+ y = 0
i rubnim uvjetima y(0) = y(1) = 0. Primjenom Rayleigh-Ritzove metode pro-
cjenite iznos najnize svojstvene vrijednosti.
R: Za ovaj jednostavan primjer su poznata
12
egzaktna rjesenja
y
n
(x) = sin nx,
n
= n
2
2
.
Osnovno stanje je ono s najnizom svojstvenom vrijednoscu
y
1
(x) = sin x,
1
=
2
(primjetimo da ovdje najniza svojstvena vrijednost ima oznaku 1, a ne 0).
No, mi cemo se praviti da to ne znamo i rjesenje cemo potraziti postupkom
opisanim u gornjem odjeljku. Usporedbom jednadzbe iz zadatka s jednadzbom
(10.38), vidimo da je p = w = 1 i q = 0. Sada treba pogoditi priblizan oblik
svojstvene funkcije. S obzirom na rubne uvjete, trazi se funkcija koja iscezava
u x = 0 i u x = 1. Jedna jednostavna probna funkcija koja ispunjava ova dva
12
Vidjeti npr. zadatak 5.15
CUN
uvjeta je
y = x(1 x) = x x
2
.
Uvrstavanjem ove funkcije u (10.39), dobiva se
F[y(x)] =
1
0
(1 2x)
2
d x
1
0
x
2
(1 x)
2
d x
=
1/3
1/30
= 10 .
Kao sto je i pokazano u gornjem odjeljku, dobivena svojstvena vrijednost
= 10
je veca od prave svojstvene vrijednosti
1
=
2
= 9.8696044 .
Primjetimo jos i da probna funkcija y = x(1x) nije normirana, ali da nazivnik
F kompenzira taj nedostatak.
Metoda varijacije konstante
Gornji se rezultat moze dalje poboljsavati tako da u y uvedemo dodatne
parametre po kojima ce se, na kraju, rjesenje minimizirati. Tako npr. u
slijedecem koraku za probnu funkciju mozemo uzeti
y = x(1 x) + a
2
x
2
(1 x)
2
.
Derivacijom po x se dobije
d y
d x
= 1 + 2(a
2
1)x 6a
2
x
2
+ 4a
2
x
3
.
Brojnik izraza za F je
1
0
_
1 + 2(a
2
1)x 6a
2
x
2
+ 4a
2
x
3
_
2
d x =
35 + 14a
2
+ 2a
2
2
105
.
Nazivnik izraza za F je
1
0
_
x(1 x) + a
2
x
2
(1 x)
2
_
2
d x =
21 + 9a
2
+ a
2
2
630
.
Time je F jednak
F = 6
35 + 14a
2
+ 2a
2
2
21 + 9a
2
+ a
2
2
= 10
1 + (2/5)a
2
+ (2/35)a
2
2
1 + (3/7)a
2
+ (1/21)a
2
2
.
Ocito, a
2
= 0 reproducira rezultat iz prethodnog koraka.
Konstanta a
2
se bira tako da F bude sto manje, tj. da je
d F
d a
2
= 0.
Zbog ovakog tretmana konstante, ovaj se postupak naziva i metoda varijacije
konstante. Gornji uvjet vodi na kvadratnu jednadzbu za a
2
4a
2
2
+ 14a
2
21 = 0,
s rjesenjima
a
(+)
2
= 1.13314, a
()
2
= 4.63314.
Minimumu odgovara rjesenje a
(+)
2
koje daje za F
F = 10
1 + (2/5)a
2
+ (2/35)a
2
2
1 + (3/7)a
2
+ (1/21)a
2
2
a
2
=a
(+)
2
= 9.86975,
sto je blize pravom rjesenju
2
, nego ono prvo rjesenje F = 10.
Ocito, postupak se moze nastaviti do zeljene tocnosti. Npr. kao slijedeca
korekcija za probnu funkciju se moze uzeti
y = x(1 x) + 1.13314 x
2
(1 x)
2
+ a
3
x
3
(1 x)
3
,
itd.
CUN
Poglavlje 11
Nelinearne pojave i kaos
dodati uvod
Nuzni uvjeti za pojavu kaoticnog ponasanja dinamickih sustava opisanih diferencijalnim
jednadzbama prvog reda su.
(1) u jednadzbi se pojavljuju najmanje tri dinamicke varijable, i
(2) u jednadzbi se pojavljuje jedan ili vise nelinearnih clanova koji vezu dvije ili vise
varijabla.
11.1 Logisticko preslikavanje
Godine 1845. je Pierre Francois Verhulst postavio model koji opisuje populacijsku dina-
miku jedne biljne ili zivotinjske vrste, ciji se narastaji ne preklapaju. Primjeceno je da ako
se neka vrsta razvija slobodno, bez vanjskih smetnji, onda broj jedinki raste geometrijskom
brzinom.
Slika 11.1: Logisticka krivulja (11.1).
-4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4
t
0
0.5
1
x

(
t
)
a
1
= 2, a
2
= 1
a
1
= 3, a
2
= 1.5
x
0
= 0.5
Ukoliko na razmnozavanje djeluju vanj-
ske smetnje, tada rast broja jedinki
nije neogranicen, nego dolazi do satura-
cije. Za matematicki opis ove dinamike,
primjenjen je jednostavan model zadan
obicnom (dakle, ne parcijalnom) neline-
arnom diferencijalnom jednadzbom pr-
vog reda
d x
d t
= a
1
x(1 a
2
x),
gdje je x(t) [0, 1] gustoca populacije
u trenutku t. Rjesenje gornjeg modela i
419
420 POGLAVLJE 11. KAOS
pocetni uvjet su
x(t) =
1
a
2
_
1 + c
0
e
a
1
t
_
x(t = 0) x
0
=
1
a
2
(1 + c
0
)
,
tako da je
x(t) =
x
0
x
0
a
2
+
_
1 x
0
a
2
_
e
a
1
t
. (11.1)
Za x
0
= 0.5 i dva izbora konstanata a
j
, rjesenje (11.1) je prikazano na slici 11.1. Italijanski
zicar, Vito Volterra, poopcio je gornji Verhulstov model na slucaj kada postoji vise
koniktnih populacija. Ovo je poopcenje poznato kao predator - pray (grabezljivac -
plijen) ili LotkaVolterra model.
dx
dt
= x( y)
(11.2)
dy
dt
= y( x)
S y je oznacen broj grabezljivaca (lavovi), a s x je oznacen broj jedinki koje su njihov plijen
(antilope). Derivacije x i y oznacavaju promjenu broja jednih i drugih, dok parametri
, , , opisuju njihovo medudjelovanje. LotkaVolterra model je jedan od modela iz
klase Kolmogorovljevih
1
modela prikladnih za modeliranje dinamike ekoloskih sustava
cije su jedinke u odnosu grabezljivac - plijen, u odnosu medusobne kompeticije, podlozne
su zaraznim bolestima i raznim drugim utjecajima okolisa.
Zadatak: 11.1 Pokazite da logisticka krivulja (11.1) posjeduje simetriju
x(t
0
+ t) + x(t
0
t) =
1
a
2
.
Izracunajte t
0
.
R: dovrsiti
Krivulja (11.1) se naziva logisticka krivulja, a iz nje izvedeno preslikavanje
x
n+1
= a
1
x
n
(1 a
2
x
n
),
naziva se logisticko preslikavanje
2
. Uobicajeno je analizirati pojednostavljenu, a
1
r, a
2
=
1, varijantu gornjeg preslikavanja, u obliku
x
n+1
= r x
n
(1 x
n
), x
n
[0, 1]. (11.3)
1
Andrej Nikolajevic Kolmogorov (25. IV 1903. 20. X 1987.) ruski matematicar.
2
Slicno se preslikavanje pojavljuje i u analizi procesa grananja. Vidjeti npr. u [5].
11.1. LOGISTI
CKO PRESLIKAVANJE 421

Gustoca populacije u n-toj godini je dana sa x
n
[0, 1].
Ako je ukupan broj clanova populacije dan sa x, tada populacija sadrzi p
1
x zenskih i (1
p1)x muskih jedinki. Ako je vjerojatnost razmnozavanja pojedine zenske jedinke jednaka
p
2
(zbog dobnih ogranicenja i drugih razloga, naravno da je p
2
< 1), tada vjerojatnost
razmnozavanja cijele populacije dana sa p
2
p
1
x. Ovom umnosku p
2
p
1
treba jos pribrojiti
konstantu koja opisuje utjecaj okolisa na razmnozavanja (dostupnost hrane, klimatski
uvjeti i slicno), a koji mogu povecati ili smanjiti proces razmnozavanja. Zajednicki utjecaj
svih ovih faktora opisuje linearni clan
r x
n
, r > 0.
Ovaj je clan pozitivan, sto znaci da povecava broj jedinki. Kada bi postojao samo taj
clan, broj jedinki bi rastao geometrijskom brzinom
x
1
= r x
0
,
x
2
= r x
1
= r
2
x
0
,
x
3
= r x
2
= r
3
x
0
,
.
.
.
x
n
= r
n
x
0
.
Procesa koji utjecu na smanjenje broja jedinki ima nekoliko. Buduci da svi oni smanjuju
broj jedinki u slijedecem narastaju, biti ce opisani clanovima s negativnim predznakom,
Jedan od tih procesa je ono sto se naziva prirodna smrt, i taj je proces opisan linearnim
clanom p
3
x. Ovaj se linearni clan moze zbrojiti s prethodnim linearnim clanom uz
redeniciju konstante r p
3
r.
Razlicite zarazne bolesti takoder mogu smanjiti populaciju. Ako u populaciji ima p
4
x
zarazenih i (1 p
4
)x nezarazenih jedinki, tada ce vjerojatnost prijenosa zaraze sa bolesne
na zdravu jedinku biti srazmjerna s
p
4
x(1 p
4
)x r x
2
.
Ovaj ce clan smanjivati broj jedinki populacije i zato ce u logisticku jednadzbu ulaziti
s negativnim predznakom. Jos jedan proces koji vodi na smanjenje broja jedinki jest
utjecaj grabezljivaca. Oznaci li se populacija grabezljivaca s y, clan koji opsuje njihov
utjecaj je
p
5
xy.
Razmatranje ovog clana vodi na model koji opisuje medudjelovanje dvije vrste (vrste x i
vrste y). Jedan os takvih modela je i vec spomenuti predator pray model (11.2).
Zbog jednostavnosti, u daljem cemo se izlaganju zadrzati na modelu sa samo jednom vari-
jablom x, tj. sa samo jednom populacijom i sa samo jednom konstantom r. Ova ce kons-
tanta opisivati i procese povecanja i smanjenja (nedostatak hrane, bolesti i grabezljivci)
broja jedinki. Kao rezultat ova dva procesa, dobiva se gustoca populacije u slijedecem
narastaju x
n+1
. Za opis ovakvog ponasanja odabrana je kvadratna funkcija
f
r
(x) = r x (1 x)
koja raste za male vrijednosti x i opada za vece vrijednosti, a jednaka je nuli na rubovima
intervala za x [0, 1] (tablica 11.1)
Tablica 11.1: Logisticko preslikavanje za r = 2 i x
0
= 0.1. Plave tocke su rezultati iteracije iz lijeve
tablice.
n x
n
x
n+1
= 2x
n
(1 x
n
)
0 0.1 0.18
1 0.18 0.2952
2 0.2952 0.41611392
3 0.41611392 0.485926251164467
4 0.485926251164467 0.499603859187429
5 0.499603859187429 0.499999686144913
6 0.499999686144913 0.499999999999803
7 0.499999999999803 0.5
8 0.5 0.5
0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1
x
0
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
y
y = 2 x (1-x)
y = x
f
r
(x = 0) = f
r
(x = 1) = 0.
Unutar tog intervala ima f
r
(x) jedan maksimum
d f
r
(x)
d x
= r (1 2x
n
) = 0 x
extr
=
1
2
,
d
2
f
r
(x)
d x
2
= 2r < 0 x
extr
= x
max
f
r
(x
max
) =
r
4
,
iznosa r/4. Da bi funkcija f
r
(x) imala vrijednosti u istom intervalu u kojemu su i vrijed-
nosti x, tj. u intervalu [0, 1], mora r biti
r 4.
Primjetimo i da r ne smije biti negativan. Prema (11.3), negativna vrijednost r uz x
n

[0, 1], vodila bi na negativni x
n+1
, sto nema zickog smisla (x je gustoca populacije, koja
ne moze biti negativna), i zato je r ogranicen na
0 r 4.
Periodi
cnost p = 1 za vrijednosti 1 < r < 3

Neke osnovne karakteristike jednadzbe (11.3) se lako mogu vidjeti tako da se odabere
proizvoljni pocetni x = x
0
[0, 1] i za odabrani r iz intervala 0 r 4, jednadzbom
(11.3) generiraju redom x
1
, x
2
, . Neka su
x
0
= 0.1, r = 2.
Rezultat niza iteracija jednadzbe (11.3) prikazan je tablicom 11.1. Lako je opaziti da
iterativni postupak, deniran jednadzbom (11.3), vrlo brzo konvergira prema vrijednosti
x
(1)
= 0.5
11.1. LOGISTI

koja se zove atraktor ili fiksna to
cka ili jos tocnije ksna tocka periodicnosti jedan.

U toj tocki iteracija okoncava, tj. x
(1)
se preslikava u samu sebe. Opcenito, za proizvoljni
r, ksna tocka periodicnosti jedan je rjesenje jednadzbe
f
r
_
x
(1)
_
= x
(1)
(11.4)
r x
(1)
_
1 x
(1)
_
= x
(1)
s rjesenjima
x
(1)
= 0, x
(1)
= 1
1
r
. (11.5)
Primjetimo da desni rub intervala, x = 1, nije ksna tocka.
Neka je r > 1. Ako je x
n
< 0, iz (11.3) se vidi da ce i x
n+1
takoder biti negativan i veci
po iznosu od x
n
< 0. Kao rezultat te cinjenice, uzastopne iteracije (11.3) voditi ce na
x
n
. Isti zakljucak slijedi i ako je x
n
> 1. Numericka ilustracija ovog opazanja,
dana je na slici 11.3. Osim ksne tocke, za opis trajektorije logistickog (ili kojeg drugog)
Slika 11.2: Logisticko preslikavanje za periodicnost
p = 1 i r = 0.5 < 1 za nekoliko pocetnih vrijednosti
x
0
< 0 i x
0
> 1.
0 5 10 15 20 25
n
-1
-0.5
0
0.5
1
1.5
2
x

n
x
0
> 1
x
0
> 1
x
0
< 0
x
0
< 0
Slika 11.3: Logisticko preslikavanje za periodicnost
p = 1 i r = 1.1 > 1 i x
0
= 0.9 (plavo) i x = 1.1
(crveno).
0 1 2 3 4 5 6 7
n
-70
-60
-50
-40
-30
-20
-10
0
x

n
x
0
= -0.9
x
0
= 1.2
preslikavanja, koristi se i pojam bazen atrakcije ili podru
cje privla
cnosti ksne tocke

(atraktora) x
(1)
. Neka su x
n+1
i x
n
blizu ksne tocke, tako da su
n+1
= x
n+1
x
(1)
,
n
= x
n
x
(1)
,
male velicine. Razvojem funkcije f
r
_
x
(1)
+
n
_
u Taylorov red po maloj velicini
n
i
zadrzavanjem samo linearnog clana razvoja, jednadzba (11.3) postaje
x
n+1
= f
r
(x
n
)
n+1
+ x
(1)
= f
r
(x
(1)
) +
n
d f
r
(x)
d x
x=x
(1)
+ .
Prema (11.4) je x
(1)
= f
r
_
x
(1)
_
, pa od gornje jednadzbe preostaje
n+1
=
n
d f
r
(x)
d x
x=x
(1)
+ .
Ako je
_
d f
r
(x)
d x
_
x=x
(1)
< 1, (11.6)
biti ce i

n+1
<
,
tj. iterativni ce postupak voditi na vrijednosti x
n
sve blize kriticnoj tocki x
(1)
. Zbog
toga uvjet (11.6) odreduje podrucje privlacnosti dane ksne tocke. Fiksna tocka u kojoj
su zadovoljeni uvjeti (11.4) i (11.6) naziva se stabilna ksna tocka, jer ce se iteracija
pocetne tocke x
0
sve vise priblizavati ksnoj tocki.
Ako je uvjet (11.4) zadovoljen, ali uvjet (11.6) nije, iteracije pocetne tocke x
0
= x
(1)
ce
se udaljavati od ksne tocke (i ici ce prema nekoj drugoj, stabilnoj ksnoj tocki). Samo
ako je pocetna tocka x
0
= x
(1)
, sve buduce iteracije ce ostati u toj tocki. Ma kako mali
otklon od te vrijednosti ce iteracije odvesti u neku drugu stabilnu ksnu tocku. Ovakve
se ksne tocke zovu nestabilne ksne tocke.
Za ksnu tocku periodicnosti p = 1, uvjet (11.6) daje
_
d f
r
(x)
d x
_
x=x
(1)
= |r(1 2x)|
x
(1)
< 1. (11.7)
U ksnoj tocki x
(1)
= 1 1/r gornji je izraz jednak
|2 r|,
tj. ksna tocka x
(1)
= 1 1/r je privlacna za sve vrijednosti
1 < r < 3.
Na lijevom rubu intervala u tocki r = 1, derivacija ima vrijednost +1, a u desnom rubu,
r = 3, derivacija ima vrijednost 1. U tocki r = 3, ksna tocka x
(1)
postaje nestabilna.
Kao sto ce se vidjeti u odjeljku o ksnoj tocki periodicnosti p = 2, za r = 3, pojavljuju se
dvije nove stabilne ksne tocke periodicnosti p = 2. Opcenito, tocka u kojoj jedna ksna
tocka postaje nestabilna i u kojoj se pojavljuju dvije nove stabilne ksne tocke, naziva se
tocka bifurkacije ili tocka grananja.
Racun (11.7) u trivijalnoj ksnoj tocki x
(1)
= 0, daje za podrucje privlacnosti
0 < r < 1.
To znaci da okolis opisan parametrom 0 < r < 1 vodi na nestanak populacije, bez obzira
na pocetnu gustocu populacije x
0
. Situacija s r < 1, kada je stabilna x
(1)
= 0 ksna tocka,
je prikazana na slikama A1 i A2 slike 11.4.
r = 0.9 Ovo je primjer logistickog preslikavanja za r < 1.
11.1. LOGISTI

Za r < 1 postoji samo jedna ksna tocka rjesenje jednadzbe (11.4) i to ona u
x
(1)
= 0. Na slici 11.4.A1 ta se ksna tocka vidi kao presjeciste (tocnije diraliste)
pravca y = x i parabole y = 0.9x(1 x). Takoder se s te iste slike vidi i da je to
jedina ksna tocka za r < 1.
Na slici 11.4.A2 se vide iteracije jednadzbe (11.3) za nekoliko razlicitih odabira
pocetne tocke x
0
. Bez obzira na vrijednost x
0
, vec nakon desetak iteracija, unutar
tocnosti crtanja, dolazi se u ksnu tocku x
(1)
= 0.
r = 2.5 Ovo je primjer logistickog preslikavanja za 1 < r < 3
Sa slike 11.4.B1 se vidi da jednadzba (11.4) ima dva rjesenja koja se vide
kao presjecista pravca y = x i parabole y = 2.5x(1 x).
Jedno od njih, x
(1)
= 0, je nestabilno, a drugo, x
(1)
= 1 1/r = 0.6 je stabilno
(zelena isprekidana linija).
Na slici 11.4.B2 se vide iteracije jednadzbe (11.3) za nekoliko razlicitih odabira
pocetne tocke x
0
0
, vec nakon samo pet iteracija, unutar
(1)
= 0.6 (zelena isprekidana linija).
r = 3.1 Ovo je primjer rjesenja logistickog preslikavanja kada je r > 3.
Opet postoje dva rjesenje logistickog preslikavanja (11.4) prikazana na slici 11.4.C1
- jedno u nuli i drugo u 1 1/r = 0.677419 (zelena isprekidana linija), ali su sada obje
te ksne tocke nestabilne jer nije zadovoljen uvjet (11.6).
Njihova se nestabilnost numericki vidi (slika 11.4.C2) tako sto iteracije bilo kojeg pocetnog
x
0
daju niz koji titra izmedu dvije vrijednosti (x = 0.7647 i x = 0.5575 ) koje cemo
uskoro prepoznati kao stabilne ksne toceke s periodicnoscu p = 2.
Periodi
cnost p = 2 za vrijednosti 3 < r < 1 +
6 3.45
Za r > 3 postoje cetiri ksne tocke x
(2)
, koje se dobiju kao rjesenja kompozicije dvostruke
iteracije
x
n+2
= f
r
_
f
r
(x
n
)
_
f
(2)
r
(x
n
), (11.8)
= r
2
x
_
1 (1 + r)x + 2rx
2
rx
3
_
x
(2)
= f
r
_
f
r
(x
(2)
)
_
f
(2)
r
(x
(2)
). (11.9)
Fiksna tocka x
(2)
se zove ksna tocka periodicnosti p = 2, zato jer nastaje kao rezultat
kompozicije dva iterativna postupka f
r
i povezuje x
n
sa x
n+2
.
Jednadzba (11.9) je algebarska jednadzba cetvrtog reda u varijabli x i zato, u skladu s
osnovnim teoremom algebre, ima cetiri rjesenja. Od ta cetiri rjesenja, dva su vec poznata
- to su rjesenja periodicnosti p = 1. Naime, ako je
f
r
(x
(1)
) = x
(1)
,
Slika 11.4: Logisticko preslikavanje za periodicnost p = 1 i nekoliko karakteristicnih odabira r. Lijeva
strana slike prikazuje presjecanje krivulja y = x i y = rx(1x) (lijeve i desne strane (11.3)) koje odreduje
polozaj ksne tocke. Desna strana slike prikazuje iteracije (11.3) za nekoliko nasumice odabranih pocetnih
vrijednosti x
0
.
0 0.5 1
0
0.5
1
y
0 5 10 15 20
0
0.5
1
x
n
0 0.5 1
0
0.5
1
y
0 5
0
0.5
1
x
n
0 0.5 1
x
0
0.5
1
y
0 5 10 15 20 25 30
n
0
0.5
1
x
n
r = 0.9
y = x
y = 0.9 x (1 - x )
r = 2.5
y = x
y = 2.5 x ( 1 - x )
r = 3.1
y = x
y = 3.1 x ( 1 - x )
A1
A2
B1 B2
C1 C2
1 - (1/r) = 0.6
1 - (1/r) = 0.677...
tada je i
f
r
_
f
r
(x
(1)
)
_
= f
r
_
x
(1)
_
= x
(1)
,
tj. oba rjesenja periodicnosti p = 1
x
(1)
= 0, x
(1)
= 1
1
r
,
jesu i rjesenja (ksne tocke) za periodicnost p = 2. No, za r > 3, ta rjesenja ne zadovo-
ljavaju uvjet (11.12) i zato nisu stabilna. To znaci da za proizvoljnu pocetnu vrijednost
x
0
, ma kako malo razlicitu od 0 ili 11/r, iterativni postupak (11.8) ce voditi prema ona
druga dva stabilna rjesenja.
Kada se gornja dva nestabilna rjesenja odracunaju iz jednadzbe cetvrtog reda (11.9),
preostaje kvadratna jednadzba s rjesenjima
_
x
(2)
_
=
1
2r
_
r + 1
(r + 1)(r 3)
_
. (11.10)
11.1. LOGISTI

Sada su poznata sva cetiri rjesenja periodicnosti p = 2
x
(2)
=
_
_
0,
1
1
r
,
1
2r
_
r + 1 +
(r + 1)(r 3)
_
,
1
2r
_
r + 1
(r + 1)(r 3)
_
(11.11)
r = 2.5 Ovo je primjer logistickog preslikavanja za r < 3 kada je r u podrucju ksne
tocke periodicnosti p = 1.
Na slici 11.5.A1 pravac y = x sjece krivulju y = f
(2)
r
(x) u jednoj tocki x = 0.6
(zelena isprekidana linija) . Takoder se s te iste slike vidi i da postoji i druga
(nestabilna) ksna tocka u x = 0.
pocetne tocke x
0
0
, vec nakon nekoliko iteracija, unutar
(1)
= 1 1/r = 0.6.
r = 3.1 Ovo je primjer logistickog preslikavanja za 3 < r < 1 +
6 kada je r u podrucju ksne

tocke periodicnosti p = 2.
Na slici 11.5.B1 se vidi da pravac y = x sjece krivulju y = f
(2)
r
(x) u cetiri tocke. Dvije od
te cetiri tocke su nestabilne tocke periodicnosti p = 1 (tocka nula i presjecisze narancaste
linije), a dvije su stabilne ksne tocke periodicnosti
p = 2 (zelana isprekidana linija).
pocetne tocke x
0
0
tocnosti crtanja, dolazi se u ksne tocke dane izrazima s korjenom u (11.11)
x
(2)
= 0.5575 i x
(2)
= 0.7674 (zelene isprekidane linije).
r = 3.5 Ovo je primjer logistickog preslikavanja za
6 < r < r
4
kada je r u podrucju ksne
tocke periodicnosti p = 4 (r
4
je granica medu podrucjima periodicnosti 2 i 4).
Na slici 11.5.C1 se vide cetiri presjecista y = x i y = f
(2)
r
(x), sa istim znacenjem kao i na
slici 11.5.B1, ali sada su sve te cetiri ksne tocke nestabilne. U ovom podrucju r stabilne
su ksne tocke periodicnosti p = 4.
To se osobito jasno vidi na slici 11.5.C2 gdje iteracije (11.8) titraju izmedu vrijednosti
cetiriju ksnih tocaka periodicnosti p = 4.
Za r = 3.1, rjesenja s korjenom iz (11.11) daju
x
(2)

_
_
_
0.7647
0.5575
Ove dvije ksne tocke su prikazane presjekom crvenih tockastih linija na slici 11.9 i
(11.5).B1.
strana slike prikazuje presjecanje krivulja y = x i y = f
r
_
f
r
(x)
_
(lijeve i desne strane (11.8)) koje odreduje
polozaj ksne tocke periodicnosti p = 2. Desna strana slike prikazuje iteracije (11.8) za nekoliko pocetnih
vrijednosti x
0
.
0 0.5 1
0
0.5
1
y
0 5 10
0
0.5
1
x
n
0 0.5 1
0
0.5
1
y
0 5 10 15 20
0
0.5
1
x
n
0 0.5 1
x
0
0.5
1
y
0 5 10 15 20 25 30
n
0
0.5
1
x
n
r = 2.5
y = x
y = f
r
[ f
r
(x) ]
r = 3.1
y = x y = f
r
[ f
r
(x) ]
r = 3.5
y = x
y = f
r
[ f
r
(x) ]
A 1 A 2
B 1 B 2
C 1
C 2
Uvjet stabilnosti pojedinih ksnih tocaka, odreduju se slicnim razmisljanjem koje je dovelo
do uvjeta (11.6), a koje sada vodi do uvjeta
_
d f
(2)
r
(x)
d x
_
x=x
(2)
< 1, (11.12)
Kada se u izraz za derivaciju
d f
(2)
r
(x)
d x
= r
2
_
1 2(1 +r)x + 6rx
2
4rx
3
_
(11.13)
uvrsti prva vrijednost x
(2)
= 0 iz (11.11), dobije se
_
d f
(2)
r
(x)
d x
_
x=x
(1)
=0
= r
2
,
iz cega slijedi da je x
(2)
= 0 stabilna za r < 1, a nestabilna za r > 1 (kao sto i znamo iz
razmatranja o periodicnosti p = 1).
11.1. LOGISTI

Uvrsti li se u drugu derivaciju druga vrijednost za x
(2)
= 1 1/r iz (11.11), dobije se
_
d f
(2)
r
(x)
d x
_
x=x
(1)
=11/r
= (r 2)
2
Vezano za diskusiju koja je dovela do nejednadzbe (11.6), moze se reci da je x
(2)
= 11/r
stabilna ksna tocka za sve 1 < r < 3. U tocki r = 3, druga derivacija f
(2)
r
ima vrijednost
+1
d f
(2)
r
(x)
d x
x=2/3,r=3
= +1,
i to je tocka bifurkacije. Za r > 3 ksna tocka x
(2)
= 1 1/r je nestabilna.
Uvjet stabilnost treceg i cetvrtog rjesenja iz (11.11) se dobije tako da se ta rjesenja uvrste
u derivaciju (11.13). Dobije se
d f
(2)
r
(x)
d x
= r
2
+ 2r + 4.
Da bi navedene ksne tocke bile stabilne, mora apsolutna vrijednost gornjeg izraza biti
manja od jedan, tj. u rubovima intervala u r mora vrijediti
d f
(2)
r
(x)
d x
= 1
d f
(2)
r
(x)
d x
= +1
r
2
2r 3 = 0 r
2
2r 5 = 0
r = 3 r = 1 +
6 = 3.44949 .
Vrijednosti trece i cetvrte ksne tocake iz (11.10) su
r = 3
_
x
(2)
_
+
=
_
x
(2)
_
=
2
3
r = 1 +
6 = 3.44949
_
x
(2)
_
+
= 0.849938 ,
_
x
(2)
_
= 0.43996 ,
kao sto se i moze ocitati sa slike (11.9).
Periodi
cnost p = 4 za vrijednosti 1 +
6 3.45 < r < 3.54

Slijedeci je korak potraziti ksne tocke x
(4)
koja se dobije udvostrucavanjem postupka
(11.8)
x
n+4
= f
r
_
f
r
_
f
r
_
f
r
(x
n
)
_ _ _
f
(4)
r
(x
n
), (11.14)
x
(4)
= f
r
_
f
r
_
f
r
_
f
r
(x
(4)
)
_ _ _
f
(4)
r
_
x
(4)
_
. (11.15)
To je algebarska jednadzba osmog reda za ksne tocke x
(4)
. Fiksna tocka x
(4)
se zove
ksna tocka periodicnosti p = 4, zato jer nastaje kao rezultat kompozicije cetiri iterativna
postupka f
r
i povezuje x
n
sa x
n+4
. Za razlicite pocetne vrijednosti x
0
, rjesenja ce biti
jedna od cetiri stabilne ksne tocke.
Buduci da je
f
(4)
r
(x) = f
(2)
r
_
f
(2)
r
(x)
_
,
to su sva rjesenja x
(2)
iz (11.11) ujedno i rjesenja (11.14)
f
(2)
r
_
x
(2)
_
= x
(2)
f
(4)
r
_
x
(2)
_
= f
(2)
r
_
x
(2)
_
= x
(2)
.
No, to su nestabilna rjesenja u intervalu 1+
6 3.45 < r < 3.54. Preostala cetiri stabilna

rjesenja se mogu naci numericki, a isto se tako numericki racuna i desna granica intervala
r 3.54 unutar kojega su ova rjesenja stabilna. I za sve ostale vise periodicnosti, racuni se
mogu provoditi samo numericki. Za ilustraciju je uzeta jedna vrijednost iz unutrasnjosti
intervala stabilnosti, r = 3.5, a rezultati iteracije (11.14) su prikazani na slici (11.7).
r = 3.1 Ovo je primjer logistickog preslikavanja za 3 < r < 1 +
6 kada je r u podrucju
ksne tocke periodicnosti p = 2.
Na slici 11.6.A1 se vidi da pravac y = x sjece krivulju y = f
(4)
r
(x) u cetiri tocke
(jedna je u x = 0, a preostale tri su iste kao sa slike 11.5.B1). Dvije od
te cetiri tocke su nestabilne tocke periodicnosti p = 1 (tocka nula i presjeciste
narancaste linije), a dvije su stabilne ksne tocke periodicnosti p = 2
(zelena isprekidana linija).
pocetne tocke x
0
0
tocnosti crtanja, dolazi se u ksne tocke dane izrazima s korjenom u (11.11)
x
(2)
= 0.5575 i x
(2)
= 0.7674 (zelene isprekidane linije).
r = 3.5 Ovo je primjer rjesenja logistickog preslikavanja(11.14) kada je r u podrucju stabilnosti
Na slici 11.6.B1 se vidi da pravac y = x sijece krivulju y = f
(4)
r
(x) na osam mjesta.
Oko svake od dvije ksne tocke periodicnosti p = 2 (zelene isprekidane linije),
otvaraju po dvije nove ksne tocke periodicnosti p = 4 (zute isprekidane linije)
pocetne tocke x
0
0
tocnosti crtanja, dolazi se do ksnih tocaka periodicnosti p = 4 (zute isprekidane linije).
r = 3.55 Ovo je primjer rjesenja logistickog preslikavanja (11.14) kada je r u podrucju stabilnosti
Na slici 11.6.C1 se vidi da pravac y = x sijece krivulju y = f
(4)
r
(x) na osam mjesta.
Sva ta presjecista su sada nestabilne ksne tocke.
Iteracije jednadzbe (11.14) daju vrijednosti koje titraju oko osam ksnih tocaka
periodicnosti p = 8. Ovo je titranje prikazano na slici 11.6.C2.
Opaza se da postupak iteracije okoncava u cetiri ksne tocke. Ove cetiri ksne tocke su
prikazane presjekom plavih tockastih linija na slici 11.9 i isprekidanim zutim linijama na
11.1. LOGISTI

strana slike prikazuje presjecanje krivulja y = x i y = f
(4)
r
(x) (lijeve i desne strane (11.14)) koje odreduje
polozaj ksne tocke periodicnosti p = 4. Desna strana slike prikazuje iteracije (11.14) za nekoliko pocetnih
vrijednosti x
0
.
0 0.5 1
0
0.5
1
y
0 5 10
0
0.5
1
x
n
0 0.5 1
0
0.6
y
0 5 10
0
0.5
1
x
n
0 0.5 1
x
0
0.5
1
y
0 5 10 15 20
n
0
0.5
1
x
n
r = 3.1
y = x
y = f
r
(4)
(x)
r = 3.5
y = x
y = f
r
(4)
(x)
r = 3.55
y = x
y = f
r
(4)
(x)
A 1 A2
B 1
B2
C 1
C 2
slici 11.6.B1 i B2.
x
(4)

_
_
0.87499726
0.82694071
0.50088421
0.38281968
Podrucja privlacnosti pojedinih ksnih tocaka, odreduju se slicnim razmisljanjem koje je
dovelo do uvjeta (11.6), a koje sada vodi do uvjeta
_
d f
(4)
r
(x)
d x
_
x=x
(4)
< 1, (11.16)
Granice bazena privlacnosti su priblizno [0.855, 0.86] i [0.42, 0.43]. No, pocetna tocka iz
intervala [0.43, 0.855] moze okoncati u bilo kojoj od gornje cetiri ksne tocke. Primjetimo
da je iteracija periodicnosti 4 puno brza nego iteracija periodicnosti 2 (potrebno je manje
iteracijskih koraka da se iz pocetne dode u ksnu tocku).
Slika 11.7: Ilustracija p = 4 iteracijskog postupka
(11.14) za r = 3.5 i nekoliko razlicitih pocetnih tocaka.
0 5 10 15
n
0.3
0.4
0.5
0.6
0.7
0.8
0.9
1
x

n
Periodi
cnost p
Daljim udvostrucavanjem perioda, sirina
r
n
r
n1
, na osi r (slika 11.10) se naglo
smanjuje (vidjeti relaciju (11.17)), tako
da za vrijednost od priblizno
r
= 3.5699
proces udvostrucavanja perida okoncava
(broj bifurkacija je beskonacan) i nas-
taje kaos. Za gotovo sve pocetne vri-
jednosti x
0
vise ne postoje rjesenja (sta-
bilne ksne tocke) s konacnim peri-
odom. Mala promjena u pocetnom
uvjetu, moze iteraciju odvesti u bilo
koju tocku intervala [0, 1]. To je ono
sto se naziva kaoticnim ponasanjem.
Ilustracija takvog ponasanja dana je sli-
Slika 11.8: Rezultat prvih 300 iteracija logistickog preslikavanja periodicnosti p = 4 za r = 3.7 > r
za
tri razlicite nasumice odabrane pocetne vrijednosti x
0
.
0 100 200 300
n
0
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
0.6
0.7
0.8
0.9
1
x

n
kom 11.8 gdje se vidi rezultat logistickog preslikavanja periodicnosti p = 4 za r = 3.7 >
r
. Opaza se da rezultat iteracije manje-vise homogeno pokriva dio intervala [0, 1]. Da-
ljim povecanjem p, taj pokriveni dio intervala bi bivao sve veci. dok za p ne bi
pokrio cijeli [0, 1] interval.
11.1. LOGISTI

Bifurkacija
Iz do sada izlozenoga, moze se izvesti zakljucak da postoje granice na parametar r oblika
r
p
< r < r
p+1
unutar kojih su stabilne ksne tocke periodicnosti p. Tako npr. za
r
0
< r < r
1
, r
0
= 0, r
1
= 1,
postoji samo jedna stabilna ksna tocka periodicnosti jedan i vrijednosti x
(1)
= 0.
Za
r
1
< r < r
2
, r
1
= 1, r
2
= 3,
postoji samo jedna stabilna ksna tocka periodicnosti jedan i vrijednosti x
(1)
= 11/r. U
tocki r = r
2
dolazi do pojave koja se naziva bifurkacija - stabilna ksna tocka periodicnosti
jedan, prestaje biti stabilna, postaje nestabilna, a umjesto nje se pojavlju dvije stabilne
ksne tocke periodicnosti dva unutar intervala
r
2
< r < r
3
, r
2
= 3, r
3
= 1 +
6 3.45,
Zatim se u r = r
3
ponavlja situacija koju smo imali na granici prethodnog intervala -
dolazi do bifurkacije, stabilne ksne tocke periodicnosti dva postaju nestabilne, a umjesto
njih se pojavljuju cetiri stabilne ksne tocke periodicnosti cetiri, unutar intervala
r
3
< r < r
4
.
Sada ponovo u r = r
4
dolazi do bifurkacije ove cetiri ksne tocke itd. Broj ksnih tocaka
Slika 11.9: Stabilnost rjesenja logistickog preslikava-
nja.
Slika 11.10: Podrucja stabilnosti iteracija pojedinih
periodicnosti.
se umnaza, da bi za neku granicnu vrijednost r
broj ksnih tocaka bio beskonacan (slika

11.9). To znaci da dva beskonacno bliska pocetna uvjeta mogu iteracijom (11.3) dati
rjesenja koja se razlikuju za konacan iznos. To je vrlo vazan zakljucak, jer to znaci da i nez-
natna razlika u pocetnim uvjetima moze izazvati vrlo veliku razliku u konacnom rezultatu.
U literaturi se ovaj zakljucak naziva u
cinkom leptira buttery eect

3
: jedan zamah
krilima leptira u nekom vrtu Bejinga, moze izazvati tropsku oluju u Caribima. Taj zamah
krilima leptira je ono sto u gornjim jednadzbama zovemo pocetni uvjet x
0
, a zahtjev ve-
like periodicnosti p predstavlja vrlo velik broj (priblizno identicnih) medudjelovanja
molekula u atmosferi izmedu leptira i mjesta formiranja oluje. U izlozenom modelu, lep-
tirov ucinak ovisi o vanjskim parametrima kroz r. Ako je r < r
, leptir moze mahati

krilima koliko hoce, nikakva se oluja nece pojaviti nad Caribima.
Cinjenica da se kaoticno ponasanje dobiva kao rezultat rjesavanja jedne jednadzbe, dakle
potpuno regularnim, deterministickim putem, razlog je zasto se ovako dobiveno kaoticno
ponasanje naziva deterministi
cki kaos.
U cemu je razlika izmedu kaoticnog i nasumi
cnog procesa? Razlika se vidi kada se pro-

ces ponavlja. Ako se uz iste pocetne uvjete, nasumicni proces ponovi vise puta, on ce dati
vise nasumicnih rezultata. No, ako se kaoticni proces ponovi vise puta uz iste pocetne
uvjete, on ce uvjek dati isti rezultat (za iste pocetne uvjete, jednadzbe daju uvijek ista
rjesenja).
Vezano za ovu razliku nasumicnosti i kaosa, primjetimo da kaoticnost u deterministickom
kaosu dolazi od toga sto mala promjena pocetnih uvjeta moze izazvati veliku promjenu
u rjesenjima.
Eksponenti
Uobicajeno je prijelaz iz regularnog u kaoticno ponasanje karakterizirati pomocu nekoliko
univerzalnih brojeva.
Prvi od njih, , se naziva Feigenbaumov broj
4
, a denira se kao omjer udaljenosti
medu susjednim bifurkacijskim tockama
= lim
m
r
m
r
m1
r
m+1
r
m
= 4.66920161 . (11.17)
gdje su s r
m
oznacene bifurkacijske tocke (slika 11.9). Priblizna vrijednost gornje konstante
se moze dobiti iz prve tri bifurkacijske tocke i iznosi
1
=
r
1
r
0
r
2
r
1
=
3 1
3.45 3
= 4.
4,
a iz slijedece tri bifurkacijske tocke
2
=
r
2
r
1
r
3
r
2
=
3.45 3.00
3.54 3.45
= 5.00,
itd. Eksponent je univerzalan za sva preslikavanja s kvadratnim maksimumom.
Slijedeci univerzalni broj se oznacava s , a denira se kao omjer udaljenosti medu su-
3
Ovaj izraz potjece od Edwarda Nortona Lorenza (23. V 1917. - 16. IV 2008.) americki matematicar i meteorolog.
4
Mitchell Jay Feigenbaum (19. XII 1944.) americki teorijski zicar.
11.1. LOGISTI

sjednim ksnim tockama perioda 2
m
izracunata u bifurkacijskim tockama (slika 11.10)
= lim
m
x
m
x
m1
x
m+1
x
m
= 2.5029 . (11.18)
Prva aproksimacija za iznosi
1
=
0.44 0.67
0.37 0.44
= 3.29.
Ljapunovljev eksponent
Postupkom udvostrucavanja perioda i priblizavanjem granicnoj vrijednosti r
= 3.5699 ,
opaza se da udaljenost
Slika 11.11: Aleksandar Mihajlovic Ljapunov
d
p
=
f
(p)
(x
0
+ ) f
(p)
r
(x
0
)
raste s porastom p, cak i za male vrijed-

nosti . Takoder je (numericki) opazeno
da je taj porast priblizno eksponencija-
lan
lim
p
d
p
= e
p
.
Logaritmiranjem gornjeg izraza, dolazi
se do
=
1
p
ln
f
(p)
r
(x
0
+ ) f
(p)
r
(x
0
)
gdje je Ljapunovljev eksponent p-tog

ciklusa. U granici 0, gornji razlo-
mak postaje derivacija
=
1
p
ln
d f
(p)
r
(x)
d x
x=x
0
. (11.19)
Buduci da je f
(p)
r
kompozicija p preslikavanja, to je npr.
d f
(2)
r
(x)
d x
x=x
0
=
d f
r
[f
r
(x)]
d x
x=x
0
=
d f
r
d x
x=f
r
(x)=x
1
d f
r
d x
x=x
0
=
d f
r
d x
x=x
1
d f
r
d x
x=x
0
,
ili, za opci p
d f
(p)
r
(x)
d x
x=x
0
=
d f
r
d x
x=x
p1
d f
r
d x
x=x
p2

d f
r
d x
x=x
1
d f
r
d x
x=x
0
.
Logaritam gornjeg izraza prelazi u zbroj logaritama, pa se za Ljapunovljev
5
eksponent
dobiva
=
1
p
p1
j=0
ln
d f
r
(x)
d x
x=x
j
. (11.20)
To je Ljapunovljev eksponent za pocetnu tocku x
0
. Opisani postupak racunanja Ljapu-
novljevog eksponenta treba provesti za nekoliko nasumice odabranih pocetnih tocaka x
0
,
a zatim dobivene Ljapunovljeve eksponente treba usrednjiti. Ova srednja vrijednost se
tada smatra Ljapunovljevim eksponentom. Ljapunovljev eksponent se moze racunati za
svaki pojedini ciklus p.
Ljapunovljev eksponent predstavlja kvantitativnu mjeru kaosa. Jednodimenzijsko
iterativno preslikavanje poput logistickog preslikavanja, za ksnu vrijednost parametra r
ima kaoticne cikluse (x
0
, x
1
, ) ako je Ljapunovljev eksponent pozitivan.
> 0 kaos
< 0 periodicnost.
Svaka takva pocetna tocka se zove cudni (strange) atraktor - to su zatamnjena podrucja
na slici 11.9. Za cikluse s konacnim periodom, je negativan - to je slucaj npr. za r < 3.
Opcenito, raste s porastom r, tj. s porastom r sustav postaje sve kaoticniji. Za
r > r
Ljapunovljev eksponent je pozitivan, osim u periodickim prozorima u kojima je negativan

U kaoticnom podrucju, usrednjeni Ljapunovljev eksponent kao funkcija r ima scaling
oblik (bez izvoda)
(r) =
0
(r r
)
ln2/ ln
, (11.21)
gdje je Feigenbaumov broj, a ln 2/ ln = 0.445, dok je
0
konstanta. Gornji izraz
podsjeca na scaling oblik parametra reda m kod faznih prijelaza drugog reda
m =
_
_
_
m
0
(T
c
T)
T < T
c
0 T T
c
.
gdje je kriticni eksponent, a T
c
kriticna temperatura. Ocito, se pojavljuje na mjestu
parametra reda, a parametar r igra ulogu temperature.
Zadatak: 11.2 Izvedite algebarsku jednadzbu drugog reda, koja vodi na rjesenja (11.10).
R: dovrsiti
11.2 Fraktali
Fraktali su geometrijski objekti koji jednako izgledaju na svim skalama. Ovu je tvrd-
nju lakse razumjeti pomocu primjera. Jedan, srazmjerno jednostavan, primjer fraktala je
5
Aleksandar Mihajlovic Ljapunov (6. VI 1857. 3. XI 1918.) ruski matematicar i teorijski zicar.
11.2. FRAKTALI 437
Kochova krivulja
6
. Nekoliko prvih koraka u konstrukciji Kochove krivulje, prikazano
je slikama 11.12. Krece se od duzine jedinicne duljine (slika 11.12, gore), kojoj se ukloni
srednja trecina i na njezino mjesto se postave dva segmenta, oba duljine 1/3, tako da
tvore krakove trokuta, kao na slici 11.12, sredina. Slijedeci korak je da se svaki od cetiri
segmenta podjeli na trecine i srednja se trecina zamjeni krakom (slika 11.12, dolje). Lako
je razumjeti kako se ovaj postupak dalje nastavlja. Isto je tako iz konstrukcije ocito da ce
nastala krivulja, jednako izgledati na svim skalama. Nakon beskonacno iteracija, dobiva
Slika 11.12: Prve tri iteracije u konstrukciji Kochove krivulje.
se beskonacno duga krivulja koja je u kontinuirana u svim svojim tockama, ali ni u jednoj
tocki nije derivabilna.
Kolmogorov-Hausdorffova dimenzija
Objekti poput Kochove krivulje su dobili naziv fraktali zbog toga sto imaju fraktalnu tj.
necjelobrojnu dimenziju. Postupaka za racunanje dimenzije geometrijskih objekata, ima
nekoliko, a ovdje ce se izloziti postupak odredivanja dimenzije pomocu brojanja kutija.
Najprije ce se pokazati kako se tim postupkom dobivaju obicne cjelobrojne dimenzije, a
zatim ce se isti postupak primjeniti na racun dimenzije Kochove krivulje.
d = lim
R0
ln N(R)
ln R
. (11.22)
6
Niels Fabian Helge von Koch (Stockholm 25. I 1870. Stockholm 11. III 1924.) svedski matematicar.
Promatra se obicna jednodimenzijska krivulja, koja se prekrije jednakim segmentima du-
ljine R. Ovi segmenti su gore spomenute kutije u ovom primjeru. U dvije dimenzije,
ploha se prekriva kvadratima povrsine R
2
, a u tri dimenzije, volumen se popunjava koc-
kama obujma R
3
. Ocito ce umnozak broja kutija, N(R) s R
d
dati ukupnu duljinu krivulje,
povrsinu plohe ili obujam volumena (slika 11.13), tj. biti ce
Slika 11.13: Ilustracija postupka brojanja kutija.
R N(R) = c
1
= duljina
R
2
N(R) = c
2
= povrsina
R
3
N(R) = c
3
= obujam
R
d
N(R) = c
d
.
Uvrstavanjem gornjega N(R) u (11.22),
dobiva se obicna prostorna dimenzija
d = 1, 2 ili 3.
Sto isti ovakav postupak daje za Koc-

hovu krivulju?
U n-tom koraku Kochova krivulja je pre-
krivena segmentima duljine
R
n
= 3
n
,
dok je cijela krivulja pokrivena s
N(R
n
) = 4
n
takvih segmenata. U skladu s (11.22), dimenzija Kochove krivulje je
d = lim
R0
n ln 4
n ln 3
=
ln 4
ln 3
= 1.26 .
Dakle, Kochova je krivulja po dimenziji malo iznad obicne krivulje, ali i ispod dimenzije
povrsine.
Povezimo gornji postupak racunanja fraktalne dimenzije na logisticko preslikavanje.
U tocki r = r
, Kolmogorov-Hausdorova dimenzija iznosi

d = 0.5388
To je univerzalna vrijednost za sve iterativne funkcije jedne varijable s kvadratnim mak-
simumom.
dovrsiti
11.2. FRAKTALI 439
Slika 11.14: Nekoliko primjera slozenijih fraktala.
Bibliograja
[1] Abramowitz M. and Stegun I. A., Handbook of Mathematical Functions, (Aca-
demic Press, 1995.)
[2] Arfken G. B., Weber H. J., Mathematical Methods for Physicists, (Academic
Press, 1995.)
[3] Butkov E., Mathematical Physics, (Addison-Wesley Publishing Company, 1968.)
[4] Glumac Z., Klasicna mehanika - uvod, (http://www.zika.unios.hr/ zglu-
mac/utm.pdf)
[5] Glumac Z., Vjerojatnost i statistika - uvod, (http://www.zika.unios.hr/ zglu-
mac/uvs.pdf)
[6] Gradshteyn I. S. and Ryzhik I. M., Table of Integrals, Series, and Products,
(Academic Press, 1965.)
[7] Ivanovi
c D. M., Vektorska analiza, (Naucna knjiga, Beograd, 1960.)

[8] Markovi
c

Z., Uvod u visu analizu 1, (Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1950.)
[9] Markovi
c

Z., Uvod u visu analizu 2, (
Skolska knjiga, Zagreb, 1952.)

[10] Morse P. M., Feshbach H., Methods of Theoretical Physics 1, 2, (McGraw-Hill,
1953.)
[11] Snieder R., A Guided Tour of Mathematical Physics,
(http://samizdat.mines.edu/snieder/, 2004.)
[12] Spiegel M. R., Vector Analysis and an Introduction to Tensor Analysis, (McGraw-
Hill, 19??.)
[13] Kittel C, Knight W. D., Ruderman M. A., Mehanika, (Tehnicka knjiga, Za-
greb, 1982.)
441
Kazalo pojmova
balisticki galvanometar, 326
delta funkciaj
integralne reprezentacije, 184
diferencijalna jednadzba
Besselova, 201
Hermiteova, 244
Laguerreova, 250
Legendreovih polinoma, 216
pridruzenih Laguerreovih polinoma, 259
diferencijalne jednadzbe;samoadjungirane, 147
Diracova -funkcija, 131, 180
divergencija u cilindricnim koordinatama, 11
divergencija u poopcenim koordinatama, 10
divergencija u sfernim koordinatama, 10
faktorijeli, 189
dvostruki, 190
Fourierov integral, 299
funkcija
Diracova delta, 300, 326
nul, 319
step, 322
svojstvena, osnovnog stanja, 370
transfera, 313
zeta, 283, 285
zeta, integralni prikaz, 286
funkcija izvodnica
Besselovih funkcija cjelobrojnog reda, 195
Gegenbauerovih polinoma, 215
Hermiteovi polinomi, 237
ultrasfericnih polinoma, 215
funkcije
periodicne, 277
potpunost skupa, 164
svojstvene, 149, 178
gama funkcija, 184
veza s faktorijelima, 189
Gibbsova pojava, 275
gradijent - cilindricni koordinatni sustav, 8
gradijent - poopceni koordinatni sustav, 8
gradijent - sferni koordinatni sustav, 8
Gram-Schmidtov postupak ortogonalizacije,
159
Greenove funkcije, 126, 180
integro-diferencijalna jednadzba, 176
razvoj po svojstvenim funkcijama, 170
u jednoj dimenziji, 173
harmonijski oscilator, 278, 324
kvantnomehanicki, 246
operatori stvaranja i ponistavanja, 247
Heisenbergovo nacelo neodredenosti, 169
integral
Bromwichev, 340
Fourier-Mellinov, 340
jednadzba
Besselova, 103, 112
Eulerova, 352
osnovna, 110
jednadzbe
Lagrangeove, 357, 366
Newtonove, 357
Jordanova lema, 81
kaos, 375
konvolucija, 306, 347
koordinatna ploha, 1
koordinatni sustav
cilindricni, 184
pravokutni, 183
sferni, 183
koordintna linija, 1
kugline funkcije, 233
lagranzijan, 356
442
KAZALO POJMOVA 443
laplasijan skalarnog polja u cilindricnim ko-
ordinatama, 13
laplasijan skalarnog polja u poopcenim ko-
ordinatama, 12
laplasijan skalarnog polja u sfernim koordi-
natama, 13
laplasijan vektorskog polja u cilindricnim ko-
ordinatama, 15
laplasijan vektorskog polja u poopcenim ko-
ordinatama, 14
laplasijan vektorskog polja u sfernim koor-
dinatama, 15
Larmorova precesija, 325
nacelo
Hamiltonovo, 356
nacelo neodredenosti, 304
normiranje
Besselove funkcije, 204
kugline funkcije, 234
odzivna funkcija, 130
operator
hermitski, 154
operatori
hermitski u kvantnoj mehanici, 152
ortogonalnost
diskretne tocke, 291
Laguerreovi polinomi, 254
pridruzeni Legendreovi polinomi, 232
parnost
Legendreovih polinoma, 213, 218
pol, 47
red, 48
polinomi
Gegenbauerovi, 215
Hermiteovi, 237
Laguerreovi, 249
Legendreovi, 207, 208
pridruzeni Laguerreovi, 256
ultrasfericni, 215
posebne vrijednosti
pridruzeni Laguerreovi polinomi, 258
precesija Zemlje, 324
preobrazba
eksponencijalna, 300
Fourierova kontinuirana, 295
Hankelova, 296
kosinusna, 301
Laplaceova, 296, 316
Mellinova, 296
sinusna, 302
preobrazbe
brze Fourierove, 294
diskretne Fourierove, 292
razvoj u red
po Besselovim funkcijama, 205
po kuglinim funkcijama, 235
po Legendreovim polinomima, 220
red potencija za
Hermiteove polinome, 243
Laguerreove polinome, 252
Legendreove polinome, 213
pridruzene Laguerreove polinome, 256
redovi
Fourierovi
derivacija, 290
diskontinuitet, 275, 277
Gibbsova pojava, 275
integracija, 289
konvergencija, 289
periodicne funkcije, 277
zbrajanje, 276
rekurzije
Legendreovi polinomi, 215
pridruzeni Laguerreovi polinomi, 258
za Legendreove polinome, 228
rotacija u poopcenim koordinatama, 11
teorem
444 KAZALO POJMOVA
Abelov, 288
Fourier-Mellinov, 340
val
zupcasti, 274
varijacija, 349
vjerojatnost
gama raspodjela, 188
Maxwell-Boltzmannova raspodjela, 188

MMF - Z.glumac

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MMF - Z.glumac

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MATEMATI

CKE METODE FIZIKE

CENI KOORDINATNI SUSTAV

e-ovih parametara ili faktora skale, h

CENOG KOORDINATNOG SUSTAVA 3

CENI KOORDINATNI SUSTAV

CENOG KOORDINATNOG SUSTAVA 5

CENI KOORDINATNI SUSTAV

CENOM KOORDINATNOM SUSTAVU 7

CENI KOORDINATNI SUSTAV

V u poopcenom koordinatnom sustavu

CENOM KOORDINATNOM SUSTAVU 9

CENI KOORDINATNI SUSTAV

CENOM KOORDINATNOM SUSTAVU 11

CENI KOORDINATNI SUSTAV

CENOM KOORDINATNOM SUSTAVU 13

CENI KOORDINATNI SUSTAV

CKI KOORDINATNI SUSTAV 15

CENI KOORDINATNI SUSTAV

1 oznacena imaginarna jedinica.

cni zapis kompleksnog broja

= x y. Iz denicije kompleksnog konjugiranja kao zrcaljenja, jasno je da dvostruka

cnost. Evo o cemu se radi. Prema uobicajenom

zni uvjeti koji moraju biti zadovoljeni ako postoji

cke, tada se kaze

cka (ili holomorfna ili regularna) funkcija u tocki z

cku koja takoder lezi u tom podrucju (slika 2.9.A);

snjim linijama ce se medusobno ponistiti zbog suprotnog smjera

sestruko povezana podru

sestruko povezanom podru

AB kruznice, kada polumjer neograniceno raste.

< sin u < u r

2 3 kruznice, kada polumjer neograniceno raste.

< sin < Rsin < R

ce odabrati tako malim, da za svaku tocku z sa kruznice vrijedi

cke funkcije u bilo kojoj to

snjosti jednostruko povezanog podru

cu vrijednosti te iste funkcije na rubu tog istog podru

oznacava tocke sa kruznice k. Koristeci identitet

na kruznici, a z je unutar kruznice, uvijek je (slika 2.16)

2. Kaze se da je funkcija f(z) analiticki produljena

cka m-tog reda funkcije 1/f.

. Za tocku z unutar kruznog vijenca je

ne ovise o tome jesu li k i k

, koja obuhvaca tocku z

= n 1 + m neki cijeli broj, pa je

se tocaka jedne ravnine preslikavaju u jednu tocku

cki z i funkciji f kojom se vr

si preslikavnje (a ne o krivulji koja

s pozitivnim smjerom osi x u z ravnini, funkcija f ce ih preslikati u krivulje koje

s pozitivnim smjerom osi u u w ravnini, pri cemu je

, u ravnini z isti kao kut,

, izmedu slika tih krivulja u ravnini w. Preslikavanje koje ostavlja nepromjenjenim

cke z = se ispituje tako da se uvede varijabla

cna funkcija. Vidi se

cku iz koje smo krenuli, vrijednost funkcije se promjenila. Ovo svojstvo

ce linija reza: opcenito ce se pojaviti razlika u fazama (u polarnom

= 1: ako tocku (1, 0) obidemo po

znicama oko izoliranih singulariteta.

ca (prema zelji) pol.

cunavanje odredenih integrala oblika

(po svim reziduumima unutar jedinicne kruznice).

je izvan, pa se racuna samo sa z

cunavanje odredenih integrala oblika