UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

SEMINARSKI RAD

IZ PREDMETA

Meunarodne monetarne i finansijske institucije

NAZIV SEMINARSKOG RADA:

Znaaj multinacionalnih kompanija u globalnoj ekonomiji

Ime studenta i broj indeksa:

Mentor:

Sarajevo, decembar 2011. godine

SADRAJ
1. UVOD...............................................................................................................................................3 2. PROCES GLOBALIZACIJE...........................................................................................................4 3. NASTANAK I DEFINICIJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA........................................6 3.1. Nastanak multinacionalnih kompanija..........................................................................................6 3.2. Definicija multinacionalnih kompanija.........................................................................................9 4. PREDNOSTI I IZAZOVI MULTINACIONALNIH KOMPANIJA..............................................9 4.1. Politiki i ekonomski uticaj multinacionalnih kompanija..........................................................10 5. ZNAAJ MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U GLOBALNOJ EKONOMIJI..................11 5.1. Uloga multinacionalnih kompanija u meunarodnoj privredi....................................................11 5.2. Uticaj multinacionalnih kompanija na domau privredu............................................................12 5.3. Multinacionalne kompanije kao odluujui faktor koji opredjeljuje svjetsku privredu............13 6. ODNOS DRAVE PREMA MULTINACIONALNIM KOMPANIJAMA................................17 7. ZAKLJUAK.................................................................................................................................18 8. LITERATURA...............................................................................................................................18

1. UVOD
Globalizacijski procesi oznaili su poetak novog vremena i zaetak jednog novog svjetskog drutva koje je, inilo se, konano prevladalo dotadanje razlike i podjele. No, gledajui sada, s vremenskim odmakom, pokazalo se da su istovremeno upravo ti procesi, uvelike utjecali na produbljivanje razlika unutar drutva. Ovo se posebno odnosi na ekonomsku dimenziju globalizacijskih procesa, podruje koje danas izaziva najvie polemika. Iako je globalizacija na poetku imala obeavajui potencijal procesa koji e rezultirati rjeenjima svjetskih problema nejednakosti i siromatva te stvoriti prosperitetno svjetsko drutvo, ini se da su razlike i problemi vei nego ikada. Globalne svjetske ekonomske promjene i ekonomska globalizacija, to se prije svega odnosi na stvaranje globalnog svjetskog slobodnog trita, ipak nisu poluile eljene rezultate. Istorija se, izgleda, opet ponavlja s jedne strane imamo veinu potlaenih i obespravljenih ljudi, a s druge nekolicinu bogatih koja ivi na raun veine. I dok tradicionalno bogate zemlje i regije, moni financijski i naftni krugovi, multinacionalne i transnacionalne korporacije i ostali 'veliki igrai', postaju jo bogatiji i ostvaruju nezamislivo velike profite kojima bi zaista mogli ispuniti prvobitnu renesansnu ulogu globalizacije, ostatak svijeta ivi na rubu egzistencije, borei se sa promjenama i zahtjevima koje je takva globalizacija donijela sa sobom. Globalizacijska tvrdnja kako e svjetsko drutvo, organizirano u jedinstveno svjetsko slobodno trite, rezultirati smanjenjem siromatva i poveanjem opeg blagostanja moda i nije poluila planirane rezultate, no jedno je sigurno - globalizacijska atmosfera kloniranog turbokapitalizma i novih ekonomskih odnosa otvorila je vrata novih mogunosti za multinacionalne i transnacionalne korporacije, to ove dobrano koriste. Njihov profit predstavlja zidine kojima je opasan Novi svjetski poredak. Svakodnevne vijesti o socijalnim nemirima, teroristikim odmazdama, ratovima, pobunama i protestima nezadovoljnih masa ostavljaju dojam predapokaliptinog stanja i dovode u pitanje opstojnost takvog poretka. Multinacionalno kompanije (MNK) ili transnacionalne korporacije (TNK) su kompanije koje upravljaju proizvodnjom ili pruaju usluge u vie od jedne zemlje. Vjeruje se da je prva savremena MNK Dutch East India Company1 koja je osnovana 1602. MNK imaju jak uticaj na lokalnu ekonomiju ali i na svjetsku ekonomiju. MNK igraju vanu ulogu u internacionalnim odnosima i globalizaciji. Za multinacionalne kompanije (MNK) se koriste razliiti nazivi: multinacionalna, transnacionalna, internacionalna i supernacionalna kompanija, ali preovlauje termin multinacionalna kompanija. Ne postoji jedna usvojena definicija multinacionalne kompanije Ovaj seminarski rad e se kratko osvrnuti na nastanak i definiciju MNK a onda opisati kakav znaaj MNK imaju na svjetsku ekonomiju.

Dutch East India Company Holandska istono indijska kompanija, nap. aut. www.wikipedia.org

2. PROCES GLOBALIZACIJE
Globalizacija je proces privrednog, drutvenog, kulturnog i politikog djelovanja koji nadilazi granice nacionalnih drava, oituje se u prijenosu znanja i informacija, poveanom obimu svjetske razmjene dobara, kapitala, usluga i energije, u zatiti okolia itd. Ona je sve prisutnija pojava u savremenom svijetu koja posljednjih desetljea unosi brojne promjene u svjetskoj privredi. Najue je povezana s razvojem komunikacija koje omoguavaju povezivanje svijeta na razliite naine. Zahvaljujui povezivanju, donedavno nezamislivih razmjera, u svijetu je sve prisutniji trend stvaranja multinacionalnih kompanija. Njihov udjel u svjetskoj privredi biljei dinamian porast, a odraava se i na nacionalne granice pojedinih drava svijeta. Dok s jedne strane, procesima globalizacije svijet postaje "ovee dvorite" ili "globalno selo", istodobno je i sve izraenije jaanje regionalnih osjeaja. Globalizacija svjetske privrede ima za cilj stvaranje jedinstvenog privrednog sistema svjetskih razmjera koji bi funkcionirao prema trinim zakonitostima. U njemu bi organizacija proizvodnje roba i pruanja usluga prelazila granice nacionalnih drava. Iako ideja o izgradnji ovakvog sistema potjee iz daleke prolosti ostvariva je postala tek u nekoliko posljednjih desetljea. Geografska otkria u 15. vijeku, potom razvoj merkantilizma u 17. i 18. vijeku znatno su pojaali svjetsku trgovinu i meunarodnu razmjenu. S tim ciljem najrazvijenije evropske zemlje osnivale su trgovaka udruenja koja su irom svijeta imala svoje podrunice. Izgradnja i modernizacija saobraajnica te poetak industralizacije, doveli su u 19. vijeku do velikog kolonijalnog irenja vodeih evropskih drava, ime je ovaj proces znatno ojaao. Nastali su privredni sistemi u kojima su kolonijalne zemlje postale izvoznice sirovina, koje su evropske zemlje preraivale u gotove industrijske proizvode i ponovo izvozile u kolonijalne zemlje. Zbog toga je jaanje industralizacije u svakoj zemlji nuno stvorilo potrebe osiguravanja izvora sirovina i trita za vlastite potrebe to je esto dovodi lo i do sukoba meu industrijskim zemljama. U 20. vijeku kolonijalizam starog tipa polako nestaje, a drugim sredstvima nastavlja se borba za izvore sirovina i prevlast na svjetskom tritu. Trend povezivanja svjetskog gospodarstva i dalje se nastavlja, a novim znanstvenim otkriima, posebno u oblasti informatizacije i pojaava. Globalizacija svjetske privrede usko je povezana s drutvenim i ekonomskim razvojem, a arita meunarodne saradnje uvijek su bile najrazvijenije zemlje, tj. drave i kompanije koje imaju znanje, robu, kapital i informacije. Slabije privredno razvijene zemlje, dakle one u kojima se veina stanovnitva bavi primarnim djelatnostima, najmanje su okrenute meunarodnoj saradnji, budui da skromnu proizvodnju stanovnitvo uglavnom koristi za zadovoljavanje vlastitih potreba (ne razmjenjuju ak ni svoje tradicionalne proizvode). Unato tome, dio nerazvijenih zemalja se ukljuuje u svjetske gospodarske tokove, iako to za njih esto ima negativne posljedice. Budui da se orijentiraju na uzgoj jedne ili manjeg broja izvoznih kultura, istodobno zapostavljaju proizvodnju hrane za vlastito stanovnitvo koje trpi glad. Razvijene industrijske zemlje na svjetskom tritu javljaju se kao izvoznice prehrambenih proizvoda, pa ak i nekih sirovina, ime smanjuju trgovaku konkurentnost nerazvijenih i utjeu na jo veu polarizaciju svijeta. Veu potrebu za razmjenom dobara imaju industrijalizirane drave svijeta jer su im nune sirovine. Budui da imaju masovnu industrijsku proizvodnju svoje proizvode nastoje ponuditi tritu irom svijeta. Koliku e dobit ostvariti pojedine zemlje ovisi o tome trguju li industrijskim proizvodima

na niskom stupnju obrade (npr. razliitim metalima) ili finalnim proizvodima (npr. automobilima). Globalizacija privrede do punog izraaja dolazi tek u tercijarnom i kvartarnom stupnju razvoja, tj. u postindustrijskom dobu. U savremenoj privredi svijeta deavaju se brojne promjene koje se oituju u mijenjanju uloga i znaaju pojedinih privrednih grana, tj. dolazi do njegovog prestrukturiranja. Veliku i sveobuhvatnu prekretnicu u savremenoj privredi doivljava industrija koja zapoljava veliki broj radnika i uestvuje u stvaranju novih vrijednosti te je jo uvijek najvanija privredna grana. Dok su nerazvijene zemlje jo uvijek na poetku procesa industralizacije (koji je praen intenzivnom deruralizacijom), u gospodarski razvijenim zemljama procesi prestrukturiranja industrije i prelaska ka poslijeindustrijskom drutvu odvijaju se velikom brzinom. Kao to je u prolosti ljudsko drutvo prelo iz agrarne u industrijsku civilizaciju, danas moemo govoriti o prijelazu iz industrijske u poslijeindustrijsku civilizaciju koja je praena razvojem informatike i primjenom atomske energije. Iako prolazi kroz temeljne promjene, industrija u poslijeindustrijskom dobu ne gubi na znaaju budui da i dalje ostaje glavni nositelj gospodarskog razvoja. Industrija e i dalje proizvoditi goleme koliine raznovrsnih proizvoda, ali sa znatno manjim brojem zaposlenih radnika koje sve uspjenije zamjenjuju strojevi, roboti i slino. Uvoenjem savremenih tehnologija u proizvodnju oslobaa se dio radne snage koja se iz sekundarnog usmjerava u tercijarni i kvartarni (usluni) sektor. Na taj nain jaa proces tercijarizacije, u posljednjih 20 godina posebno prisutan u najrazvijenijim zemljama kao to su SAD, Njemaka i Japan gdje je oko 70% zaposlenih u tercijarnim i kvartarnim djelatnostima. Poslijeindustrijsko doba karakterizira izravna povezanost znanosti i proizvodnje to rezultira novim tehnologijama, novim materijalima, novim izvorima energije, te pojavom tzv. "istih" industrija koje proizvode bez otpadaka i tehnolokih parkova kao simbola novih industrijskih prostora. Promjene u organizaciji industrije oituju se kroz proces disperzije proizvodnih pogona u prostoru (policentrini raspored) kao i stvaranju manjih i samostalnih jedinica u pogledu odluivanja i djelovanja. Proces prestrukturiranja industrije i prelazak u poslijeindustrijsko doba ima i nekih negativnih obiljeja kao to su: 1. Jo vee raslojavanje svijeta na privredno razvijene i nerazvijene zemlje, 2. Neravnomjeran razmjetaj i struktura svjetskog stanovnitva, 3. Rastua nezaposlenost, 4. Protekcionizam meu razvijenim zemljama, 5. Prezaduenost nerazvijenih zemalja, 6. Naruavanje ekoloke ravnotee na Zemlji itd. Za globalizaciju svjetske privrede, nacionalne drave svojim katkad zatvorenim granicama mogu biti velika prepreka. Granice koje su nastale u doba industrijske revolucije kako bi se strogom kontrolom zatitila domaa proizvodnja, nakon jaanja domaih tvrtki postale su konica daljnjeg razvoja. Predvia se da e se znaenje nacionalnih drava u oblikovanju svjetske privrede s globalizacijom gubiti vanost te da e istodobno slabiti i znaaj dravnih granica, to ne znai da e nacionalne drave nestati. Njihovo politiko odluivanje vano je u stvaranju meunarodnih financijskih i trgovakih ustanova, a uz to imaju vanu ulogu u razvoju infrastrukture za potrebe nacionalnih privreda (ceste, eljeznice, aerodromi, luke itd.). Dinamika globalizacije predstavlja poseban problem jer nerazvijene zemlje, otvaranjem vlastitog trita, postaju plijen razvijenih

budui da se njihova tehnoloki zaostala proizvodnja ne moe nositi s proizvodnjom razvijenih zemalja, uslijed ega jaaju pokreti protiv globalizacije. Kao odgovor na procese globalizacije javljaju se regionalni pokreti s ciljem jaanja regionalne pripadnosti iji su razlozi politiki, privredni i kulturni, a njima su zahvaene mnoge zemlje. Navest emo primjer razvijenih evropskih zemalja: panjolske (Baskija i Katalonija), Francuske (Alzace, Bretanja, Korzika) i Belgije (Flandrija i Valonija). Nasuprot njima postoje privredni regionalni pokreti iji je cilj privredna saradnja na temelju koritenja komplementarnih prednosti u sklopu dravnih granica, ali i izvan njih. Najbolji primjer je integracija etiri grada u Francuskoj i vicarskoj (Lyion, Grenoble, Geneves, Lausanne) uz rijeku Rhonu i Rajnu. Slian primjer saradnje postoji meu francuskim (Alsace) i njemakim (Baden Wtirttemberg) pokrajinama kojima se prikljuuje i vicarski grad Basel. Globalizacija je proces uklanjanja prepreka prometu roba, kapitala, ljudi i ideja u dananjem svijetu, te ideologija koja taj proces prati.2 Globalizacija je prvenstveno ekonomski i ekonomijom potaknut proces. Zasniva se na doktrini slobodnog trita kao jedinom mehanizmu koji upravlja gospodarstvom, ali i ljudskim drutvom u cjelini. Svi socijalni odnosi svedeni su na proizvodnju, razmjenu, trgovinu i potronju dobara. Nametanje te doktrine cijelom svijetu, kako bi se on pretvorio u jedno otvoreno trite, bez ogranienja, bit je procesa globalizacije kakvu danas poznajemo. Protivnici globalizacije zamjeraju joj da sveukupni drutveni ivot svodi na gole trine odnose, te govore o mentalitetuhomo oeconomicusa kojemu je materijalna dobit osnovna motivacija, a potronja jedini ivotni cilj. Ova materijalistika ideologija potroaku potrebu uzdie na mjesto glavnog pokretaa razvoja. Na nivou kulture zamjeraju joj banalnost; umjesto da u sredite pozornosti stavlja velika umjetnika i znanstvena dostignua, masovni mediji preplavljeni su vijestima iz ivota raznih zvijezda i zvjezdica. Pobornici globalizacije istiu prednosti globalne komunikacije poput mogunosti upoznavanja i zbliavanja pripadnika razliitih naroda koji su prostorno i kulturno udaljeni jedni od drugih, to bi moglo initi temelj miroljubivom suivotu kroz razvijanje svijesti o razliitosti. Ona takoer omoguuje da se najvei umovi irom svijeta ujedine u naporima za dobrobit ljudskog roda. Kritiari globalizacije uzvraaju da su pozitivne strane samo usputna posljedica ovih procesa, a nikako njihova namjera.

3. NASTANAK I DEFINICIJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA 3.1. Nastanak multinacionalnih kompanija

Na nastanak MNK su uticale nacionalne i meunacionalne prilike, i karakteristrike poslovnog ivota. Razlikujemo tri tehnoloke revolucije. Poetak 19-tog stoljea karakterie brzi razvoj nauke i tehnike, te promjene u samom nainu proizvodnje i komunikacija koje su s tim povezane. Prva

Definicija preuzeta sa (globalne) ineternetske enciklopedije: www.wikipedia.com

tehnoloka revolucija obiljeava period od 1847. do 1890. godine u kojem dominira razdoblje prve parne maine, koju je patentirao Watt 1769. godine. Druga tehnoloka revolucija obuhvata period od 1890. godine do poetka Drugog svjetskog rata. Ovaj period karakteriu mnoga znaajna otkria, uvoenje elektrine maine i maine sa unutranjim sagorijevanjem, film i fotografija za masovnu upotrebu 1910, automobili 1920, reaktivni motori 1929, vjetaka svila i zamrzivai 1930, pencilin 1939, TV 1940. Godine 1913. dovren je Panamski kanal, u Fordu je uvedena prva tekua traka, 1927. prva zvuna komunikacije preko Atlantika. Prenos elektrine energije na velika rastojanja omoguio je da se mjesto proizvodnje izdvoji od neposrednog izvora energije. Zaeci meunarodnog poslovanja upravo nastaju u vrijeme druge tehnoloke revolucije. Trea tehnoloka revolucija poinje sa razvijenim zemljama poslije Drugog svjetskog rata (u SADu ve 1940. godine). Karakterie je uvoenje elektronskih maina i nuklearne energije, 1960. tranzistor, raunar, satelitska telefonija i 1970. mikroprocesor i robot. Uloga drave u privredi je postala afirmisana, dok je prije bila marginalizovana. Drava je pokuala da obnovi stvaralaku konkurenciju i u tu svrhu je osnovana Savezna trgovinska komisija 1914. godine sa zadatkom da izuava sluajeve nelojalne konkurencije i ograniavanja trgovine. Mijeanje vlade u poslovne stvari je zapoelo jo sa Shermanovim aktom donesenim 1890. godine u SAD-u koji je onda 1914. godine dopunjen sa Claytonovim aktom. Potencira se zabrana dogovaranja, kombinacija i konspiracija sa ciljem ograniavanja trgovine i monopolisanja. Ovi propisi su bili reakcija drave na koncentraciju i centralizaciju kapitala kao i na ograniavanje trine konkurencije. U godinama Prvog svjetskog rata razvili su se veliki monopolski kompleksi koji su zadovoljavali potrebe vlade i nastojali da dobiju dugorone ugovore. Ujedno, preduzea su pronalazila nove oblike organizacije, konglomerati3 sastavljeni od meusobno nepovezanih jedinki. Osnovno naelo im je bilo da posluju prema prilikama. Termin MNK je prvi put upotrijebio D. Lilienthal, 1960. godine, to dovodi do zakljuka da su MNK nastale tek te godine. Meutim, injenica je da MNK vue korijene iz ranijeg perioda sadanjih razvijenih zemalja u periodu njihove koncentracije i centralizacije kapitala. Analizu nastanka MNK treba posmatrati od sadanjih osnovnih karakteristika na osnovu ega bi mogli utvrditi kada, gdje i kako su u njihovom razvoju poele da se pojavljuju karakteristike poput: transnacionalnost, veliina, globalna strategija, oligopolitiki poloaj, relativna autonomnost. Gledajui sa tog stanovita prije poetka 20-tog stoljea, samo u rijetkim sluajevima mogu se uoiti navedene karakteristike. Osnovna usmjerenost je bila prema domaem tritu. Ulaganja u inostranstvo su imala prije svega karakter portofolio ulaganja. Najprije je preovladavalo ulaganje u eljeznice pomou kojih je kapital stvorio uslove za eksploatisanje prirodnih bogastava u kolonijama. U 1914. godini ve na prvom mjestu po vrijednosti ulaganja (SAD) u inostranstvu nalazi se ekstraktivna industrija, zatim preraivaka, potom poljoprivreda i nafta. Danas, glavni oblik
3

Konglomerati su preduzea koja se bave poslovanjem u najmanje pet privrednih grana druge faze prerade.

prodiranja MNK na strana trita predstavljaju neposredna ulaganja. Neposredna ulaganja oplouju i dopunjuju se i ostalim vidovima nastupanja: trgovinom, licencama i drugim oblicima ugovorene saradnje. Bogatstvo raznovrsnosti i isprepletenosti oblika ini danas karakteristiku MNK. Prema tome, nastanak MNK je u neposrednoj vezi sa procesima koncentracije i centralizacije kapitala i ova su preduzea danas prisutna ponajprije u tehnolokim intenzivnim dijelovima proizvodnje. Nastanak MNK rezultat je zakonitosti razvoja kapitalizma na nacionalnom i svjetskom nivou. Razvoj MNK se moe podijeliti na tri faze: 1. Porodino preduzee. Organizovano na nivou jedne fabrike i po pravilu je ogranieno na jednu industrijsku granu i funkciju. Poslovanje kontrolie jedan ovjek ili nekoliko njih koji zajedno odluuju o svemu. 2. Nacionalna korporacija. Nastala je u SAD u 19-tom stoljeu, na osnovama brzog razvoja i mnogobrojnih udruivanja, sa razuenim funkcijama na mnogim podrujima. Administrativna piramida odluivanja u korporaciji je bila neophodna za ovladavanje razuenom vertikalno integrisanom proizvodnjom i marketingom. 3. Transnacionalno preduzee. Poelo sa razvijati poslije 1920. godine, a pravi zamah dobija nakon Drugog svjetskog rata. Nastalo je kao odgovor na novu trinu strategiju, elei uspjeno konkurisati uslovima kada se neprekidno pojavljuju inovacije. Korporacije se decentralizuju u vie jedinki. Svaka se specijalizuje za izradu jednog proizvoda, a sve su organizovane gotovo kao autonomne jedinke. Prelomni trenutak za nastanak MNK je kada preduzee pone da uspostavlja proizvodne veze u inostranstvu, kada u tom pogledu prevazie ulaganja iskljuivo u prodajne jedinke. Promjene u strukturi meunarodne razmjene su dovele do ove promjene u poslovnoj strategiji. im su se u prvom planu pojavili industrijski proizvodi, postalo je neophodno razviti neposredni odnos izmeu potroaa i proizvoaa i to ne samo zbog ponude proizvoda nego i zbog kontrolisanja istih. Ukoliko bismo poli od postavke da je za MNK vana samo meunarodna aktivnost onda bismo poetke traili jo u periodu najstarije civilizacije, nekih 2500 p.n.e., kada su sumerski trgovci uvidjeli da su im za njihove spoljnotrgovinske akcije potrebni ljudi koji e biti detairani u inostranstvu kako bi prihvatali, skladitili i prodavali njihovu robu. U 14-tom stoljeu u Firenci je postojalo 150 firmi koje bi se po obimu mogle oznaiti kao multinacionalne. Sredinom 17-tog stoljea, engleske, francuske i danske porodice su slale roake u Ameriku i Zapdnu Indiju kao predstavnike svojih preduzea. U tom periodu primat su imala evropska preduzea dok danas to imaju amerika. Na primjer, svoj prvi pogon u inostranstvu Siemens je otvorio 1875. godine, Hoechst 1878, Agfa 1888/1898. vicarska, vedska i Francuska preduzea su postala multinacionalna jo prije Prvog svjestkog rata. Za ekspanziju amerikih i evropskih preduzea karakteristina su 3 skoka: Period od 1920. do 1929. godine; Period poslije Drugog svjetskog rata; Period poslije 1955. godine.

Ekonomska kriza 1929. godine bitno je uticala na smanjenje stope rasta internacionalizacije preduzea.

3.2. Definicija multinacionalnih kompanija

Sa vlasnikog aspekta, definicija MNK istie da je to takav oblik organizovanja preduzea u kome je centrala ili matina kompanija u vlasnitvu rezidenta najmanje dvije zemlje. U korist ove teze uzima se primjer kompanije el (Shell) i Unilever, koje su pod kontrolom britanskog i danskog kapitala. Ukoliko koristimo ovaj kriterij za odreenje MNK, relativno mali broj MNK bi se mogao nazvati multinacionalnim. Kod dananjih MNK najei je uninacionalni koncept. Prema kriterijumu upravljanja, MNK je ona kompanija ija upravljaka centrala ima vienacionalni karakter, to znai da je rukovodstvo vienacionalnog karaktera u rukovodstvu se nalaze predstavnici svih organaka multinacionalnih preduzea. Prema ovom kriterijumu, klasifikacije MNK se svodi na tri tipa: 1. Etnocentrine kompanije sva mo je koncentrisana u matinoj zemlji, a aktivnosti i odluke upravljaa su orijentisane ka centru kompanije; obavljaju aktivnost u vie zemalja dok centrala u matinoj zemlji donosi sve odluke i rukovodi cjelokupnim poslovanjem. 2. Policentrine kompanije svaki dio se, do odreene granice, poistovjeuje sa nacionalnim interesima zemlje kojoj pripada; odluivanje je decentralizovano, a lokalni kadrovi imaju relativnu autonomiju; pored centrale u jednoj zemlji, postoji vei broj kompanija u drugim zemljama koje imaju odreenu samostalnost. 3. Geocentrine kompanije postoji vie centralnih kompanija irom svijeta; karakterie ih globalna svjetska orjentacija i priznaje se izvjesna autonomija ali sa interesima razvoja cijele kompanije.4 Druge definicije MNK-a su: MNK predstavlja matino preduzee koje ostvaruje proizvodnju i druge aktivnosti u inostranstvu preko sopstvenih ogranaka smjetenih u vie razliitih zemalja; ostvaruje direktnu kontrolu nad poslovanjem svojih organaka u inostranstvu; nastoji da ostvari takvu politiku koja e prevazii granice izmeu zemalja i doprinijeti ostvarenju geocentrine orijentacije preduzea.5 MNK je poslovno preduzee legalno domicilirano u vie od jedne zemlje ije su komercijalne aktivnosti dovoljno velikog obima da imaju znatan uticaj na privredu i zemlje iz koje potie matina kompanije i zemlje u kojima ima svoje filijale. Neki smatraju da se kompanije ne mogu istinski zvati MNK, sve dok obim njihovih meunarodnih aktivnosti ne bude takav da njihovo nacionalno porijeklo postane nebitno.

4. PREDNOSTI I IZAZOVI MULTINACIONALNIH KOMPANIJA

MNK moe koristiti prednosti poslovnih priika u razliitim zemljama. One esto imaju pristup prirodnim resursima koji ponekad nisu dostupni domaim kompanijama. Prednosti multinacionalnog djelovanja moraju biti odmjerene u odnosu na izazove i rizike povezane s
4

Acin, urica: Meunarodni ekonomski odnosi, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pigmalion, Novi Sad, 1998. 5 Root, Franklyn: International Trade and Investments, South Western Co. Publishing, Dallas, USA; str. 365-367

djelovanjem u stranom okruenju. Jedan od probelma predstavlja porast nacionalizma u mnogim zemljama. Na primjer, zemljama u razvoju nedostaju upravljake, marketinke i tehnike vjetine pa se sa sticanjem tih vjetina situacija mijenja. Te zemlje postaju svjesne vrijednosti svojih prirodnih resursa i spretnije su u meunarodnim pregovorima. Iz tih razloga MNK moraju odravati dobre odnose sa zemljom domaina to je ponekad teko jer dolazi do estih promjena vlasti. Vremenom su MNK usavrile etiri osnovne strateke varijante: 1. Obezbjeenje sopstvene proizvodnje stranim resursima; 2. Rezervisanje tranje na inostranim tritima preko formiranja vlastitih filijala; 3. Racionalizacija proizvodnje njenim premjetanjem u zemlje sa manjim trokovima proizvodnje; i 4. Orijentacija na koritenje vlastitih inostranih investicija za formiranje srodnih firmi, zakljuivanje partnerskih ugovora sa drugim firmama, gaenje starih tehnologija. Danas se smatra da je strategija MNK globalna ako uvaava sljedee: 1. Globalno shvatanje svjetskog trita i konkurencije; 2. Dobro poznavanje konkurenata; 3. Potpuna kontrola svih transakcija u svijetu; 4. Ponaanje u stilu globalnog igraa (fleksibilan i inovativan); 5. Uee u visokotehnolokim industrijskim granama; 6. Razmjetanje vlastite proizvodnje na najrentabilnija mjesta; 7. Koordinacija vlastitih djelatnosti pomou vrhunske informativne tehnologije; 8. Integrisanje svih organizacionih jedinica u jedinstven sistem raunvodstva, a svih filijala u jedinstvenu mreu upravljanja; 9. Stalan rast kompanije i diversifikacija djelatnosti. MNK prilagoavaju poslovnu politiku, organizacionu strukturu i upravljanje i primjenu savremenog metoda tehnologije i na tim osnovama stvaraju konkurentsku prednost.

4.1.

Politiki i ekonomski uticaj multinacionalnih kompanija

U posljednjoj deceniji XX stoljea, desile su se mnoge promjene koje su umnogome preoblikovale industrijsko drutvo. U tom procesu je bitnu ulogu odigrao zapanjujui razvoj nauke i tehnologije kao pokretni motor drutva. Taj razvoj je doveo i do svestranog ekonomskog razvoja, a formiranje multinacionalnih kompanija je oznailo poetak ekonomske globalizacije. Multinacionalne kompanije su ustvari kompanije koje djeluju u vie svjetskih zemalja, ekonomski su mone i imaju uticaja na cjelokupnu ekonomiju i politiku nekih zemalja. Ove kompanije su se poele razvijati u SO-im godinama XX vijeka. Multinacionalne kompanije i posebno amerike kompanije te vrste od tada pa do danas ostvaruju veliki uticaj na ekonomske prilike u svijetu i odreuju kada i kako e doi do zasienosti svjetskog trita nekim proizvodom. Koristei razvijenu meunarodnu transportnu mreu i ondanje tenzije u Evropi i Japanu, amerike multinacionalne kompanije su dole u priliku da svoje proizvode plasiraju i prodaju na tritima izvan Amerike. Voene iskustvom svojih amerikih konkurenata, evropske zemlje su odluile i same osnovati takve kompanije. Takav razvoj situacije je doveo do irenja multinacionalnih kompanija. Raspadom SSSR 1991. godine, pred multinacionalnim kompanijama su otvorena vrata trita

10

Istone Europe i Kine. Aktivnijom ulogom i investicijskim projektima na tim tritima tokom 80tih i 90-tih godina XX vijeka, dolazi do jaanja ekonomije, ali i multinacionalnih kompanija. Statistiki podaci pokazuju da je tokom 90-tih godina u svijetu djelovalo ak vie od 45.000 multinacionalnih kompanija, od kojih je 37.000 bilo u vlasnitvu razvijenih zemalja. Multinacionalne kompanije iz nekoliko vodeih svjetskih zemalja su 1996. godine ostvarile profit u iznosu od 7 triliona dolara, to je mnogo vie od cjelokupnog profita ostvarenog na svjetskom tritu koji iznosi oko 5.2 triliona dolara. Multinacionalne kompanije su danas, pored trgovine, ekonomije i industrije, aktivne i u svjetskoj politici, gdje se ponekad njihove odluke smatraju mnogo vanijim od odluka vlada pojedinih svjetskih zemalja. Aktivnostima multinacionalnih kompanija u svijetu i posebno u zemljama u razvoju, postoje razliita, meusobno oprena gledita. Nije teko pronai osobe sa povrnim pogledom koje ire uvjerenje da prihod ovih kompanija dovodi do porasta kapitala i razvoja ekonomije zemalja u kojim djeluju. Sa druge strane, ekonomski analitiari neprestano upozoravaju da multinacionalne kompanije svoju zaradu iz zemalja u kojima djeluju izvlae u vidu deviznih zaliha. Ovakav omjer izlaza deviza mnogo je vei od poetnog kapitala koje multinacionalne kompanije unose u zemlje u razvoju. Sa druge strane, ulaz tehnologije u sve vidove posla doprinosi jo veem sukobu ovih zemalja ja jakom ekonomijom. Multinacionalne kompanije posjeduju modernu tehnologiju koja im omoguava dobijanje raznih unosnih poslova, to lokalne firme dovodi na rub steaja i propasti. Zatim, multinacionalne kompanije proizvodnju usklauju sa potrebama svjetskog trita, a ne domaeg stanovnitva. Suprotno miljenju pojedinaca koji vjeruju da su upravo ovakve investicije dovele do tihe okupacije nekih zemalja u razvoju, iskustvo pokazuje da prisustvo ovih kompanija u nekoj zemlji ne dovodi do okupacije,nego do nezaposlenja radnika koji su prije toga bili uposleni u razliitim sferama dravne ekonomije. Multinacionalne kompanije pored ekonomskog prodora u razne svjetske zemlje, mijeaju se i u unutranju politiku tih zemalja. Primjer takvog djelovanja je ileanska internacionalna kompanija ITT (Internationala Telefon and Telegraf).

5. ZNAAJ MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U GLOBALNOJ EKONOMIJI

5.1. Uloga multinacionalnih kompanija u meunarodnoj privredi

Najvee MNK u svijetu ostvaruju priblino 4/5 svjetskog industrijskog autputa dok istovremeno zapoljavaju 2/3 njihove radne snage. Zatim, direktne strane investicije konstantno se uveavaju. Tako su recimo u periodu izmeu 1985 i 1990 iskazale porast od 30% to je etiri puta vie od rasta svjetskog autputa, a tri puta vie od rasta svjetske trgovinske razmjene. Time su strane direktne investicije postale glavne determinanta trgovinskih modela.6
6

Bodiroa, Mladen: Meunarodna ekonomija, prvo izdanje, Univerzitet za poslovne studije, Banja Luka, 2008, str. 504.

11

Meutim, injenica je da su najmanje razvijene zemlje u Africi i drugim regionima primile zanemarljivo mali procenat od ukupnog investiranog iznosa u odnosu na najrazvijenije zemlje. A ta neadekvatna distribucija stranih direktnih ulaganja ne daje adekvatan imid globalizaciji. MNK radikalno mijenjaju strukturu i funkcionisanje globalne svjetske privrede jer postaju glavne determinante trgovinskih tokova, lokacijskih usmjerenosti i kljunih ekonomskih kreativnosti u svijetu. Tako MNK postaju odluujui faktor u determinisanju ekonomskog, politikog i socijalnog blagostanja u svijetu. Oigledno je da MNK raspolau kompleksnim intrumenatrijem koji je u funkciji usporavanja ekonomskog razvoja u mnogim (posebno razvijenim) zemljama svijeta. Postoje razliite teorije o uticaju MNK na meunarodnu privredu. Jedni teoretiari smatraju da su MNK korisne za ovjeanstvo. Drugi smatraju dasu MNK ekspoatatorska imperija koja ima za cilj da pokori cijeli svije. Dok trei imaju stav da MNK odgovaraju sami sebi, te da su integrirajua drutva u kojoj pojedinci i grupe gube kontrolu nad svojim vlastitim ivotnim interesima, i bivaju potinjeni eksploatacijskim aktivnostima. Ovi kritiari smatraju da svijek pada pod uticaj bezobzirnog kapitalistikog imperijalizma, gdje je koncern samo zaetnik mega integracija. Ali ipak treba priznati da su MNK glavni izvor kapitala, internacionalizacije usluga i proizvodnje i najsavremenije tehnologije, uslovne neophodne za privredni razvoj. MNK su nezaobilazni i znaajni faktor u svim savremenim meunarodnim ekonomskim tokovima.

5.2.

Uticaj multinacionalnih kompanija na domau privredu

Uticaj MNK na domau privredu je viestruk i moe biti pozitivan ili negativan. Pozitivan uticaj se ogleda u poveanju obima trgovine, pruanju pomoi u prikupljanju investicionog kapitala koji se finansirara razvoj, finansiranje zajmova i servisiranje spoljnjeg duga; lobiranje za slobodnu trgovinu i uklanjanje barijera koje stoje na putu trgovini poput carinskih optereenja, finansiranje istraivanja i razvoja to omoguuje tehnoloke inovacije, smanjenje trokova robe zahvaljujui podsticanju njene proizvodnje u skladu sa naelom komparativne prednosti, otvaranje novih radnih mjesta, obuavanje zaposlenih, proizvodnja novih dobara i proirenje mogunosti za njihovu kupovinu, obezbjeivanje prihoda od investicija kojim se pospjeuje modernizacija slabije razvijenih zemalja, stvaranje dohotka i bogatstva, zalaganje za mirne odnose meu dravama i unutar njih, ukidanje nacionalnih barijera i ubrzavanje globalizacije. Negativan uticaj MNK na domau privredu se ogleda u: omoguavanje razvoja oligopolistikih konglomerata koji smanjuju konkurenciju i slobodno preduzetnitvo, prikupljanje kapitala u zemlji domaina ime se lokalna industrija liava investicionog kapitala a izvoz profita u zemlju u kojoj se nalazi sjedite MNK, stvaranje dunika i primoravanje siromanih da zavisi od kreditora, smanjenje raspoloivosti odreenih vrsta roba uspostavljanjem monopola na njihovu proizvodnju i kontrolisanjem njihove distribucije na svjetskom tritu, izvoz tehnologije koja nije prilagoena nerazvijenim privredama, osujeivanje rasta domaih industrijskih grana i lokalne tehnoloke strunosti, osujeivanje otvaranja novih radnih mjesta do koga dolazi zbog gaenja konkurentnosti na tritu rada, ograniavanje radnikih plata, ograniavanje snabdijevanja sirovinama koje se mogu nai na meunarodnom tritu, ugroavanje i umanjivanje vanosti nacionalne kulture i nacionalnih razliitosti ne bi li one bile zamijenjene homogenizovanom svjetskom kulturom u kojoj dominantan poloaj zauzimaju potroake vrijednosti, proirivanje i produbljivanje jaza

12

izmeu bogatih i siromanih zemalja, dovoenje u pitanje nacionalnog suvereniteta i ugroavanje autonomije drave.7

5.3. Multinacionalne kompanije kao odluujui faktor koji opredjeljuje svjetsku privredu
Osnovni subjekti globalizacije su Meunarodni monetarni fond (MMF), Svjetska banka (SB), Svjetska trgovinska organizacija (STO) i MNK. MNK su odluujui faktor koji opredjeljuje ne samo rad i finansiranje pojedinih industrijskih grana ili nacionalnih privreda, ve i svjetske ekonomije kao cjeline. Osnovna karakterstika MNK je sposobnost transfera vlastitih resursa preko nacionalnih granica. to je MNK mobilnija ona je sposobnija da organizuje proizvodnju van granica matine zemlje, nerijetko i po cijenu zagaenja okoline, ne potujui ljudsta prava i izazivajui socijalne posljedice. Na ove kompanije se gleda kao na lokomotive privrednog rasta kako razvijenih tako i manje razvijenih zemalja. Faktori koji podstiu meuzavisnost svjetske ekonomije su viestruki i razliito ispoljeni u pojedinim zemljama, tritima i industrijskim granama. Najuoljiviji faktori su ovdje navedeni: 1. Sve izraenija tendencija veine zemalja ka podravanju i stimulisanju slobodne svjetske trgovine uz paralelno smanjivanje trgovinskih barijera. 2. Promjena odnosa i oekivanja veine zemalja prema MNK i direktnim stranim investicijama. Naputa se negativan odnos prema stranom kapitalu i obezbjeuje pravna sigurnost stranim firmama. 3. Mnoge zemlje u usponu i same aktivno primjenjuju izvozno orjantisanu razvojnu strategiju, i to dobrim dijelom kroy mreu MNK. 4. Tendencija ka regionalnom ekonomskom i trinom povezivanju sve je prisutnija i time dolazi do eliminisanja trgovinskih restrikcija i barijera izmeu lanica regionalnih integracija. Shvatanje da je najbolja zatita nacionalnih interesa kroz ekonomsko povezivanje i saradnju saa drugim zemljama. 5. Pojavljuje se sve vei broj trinih segmenata transnacionalnog i globalnog karaktera koji se ponaaju bez predrasuda i preferiraju kupovinu svjetskih afirmisanih brendova iza kojih stoji neka od MNK. 6. Poveana je i olakana mobilnost faktora proizvodnje u svjetskim razmjerama (seljenje proizvodnje prema onim zemljama koje raspolau jeftinijim radnim resursima kako ljudskim tako i materijalnim). 7. Najnoviji razvoj tehnologije znaajno smanjuje trokove po jedinici proizvoda pogotovo u ueu trokova radne snage u finalnoj cijeni proizvoda. 8. Enormno poveanje ulaganja u istraivanje, razvoj i osvajanje novih tehnologija dodatno potencira znaaj ekonomije obima i nunost proizvodnje za potrebe svjetskog trita u cjelini. 9. Unapreenje sistema transporta i logistike to dovodi do smanjenja trokova distribucije i rokova isporuke robe u meunarodnom poslovanju. 10. Razvoj komunikacionih tehnologija i elektronskih informacionih sistema doprinijeli su pribliavanju razliiti dijelova svijeta i olakali obavljanje meunarodnih poslovnih operacija.
7

Bodiroa, Mladen: Meunarodna ekonomija, prvo izdanje, Univerzitet za poslovne studije, Banja Luka, 2008, str. 507.

13

11. Razvoj globalne trine infrastrukture: otvaranje filijala MNK, agencija za istraivanje trita, konsultantskih kua, kao i osposobljavanje lokalnih firmi za potpuno i kvalitetno postprodajno servisiranje potroaa. 12. Internacionalizacija poznatih banaka i finansijskih institucija je u direktno u funkciji stimulisanja meunardone ekonomije i meunarodnog marketinga. 13. Internacionalizacija poslovanja poznatih agencija koje prate svoje klijente irom svijeta obezbjeujui na taj nain unapreenje lokalne prakse trinog komuniciranja. 14. Afirmacija multikulturnog menadmenta i vienacionalnih timova u rokovodstvima mnogih afirmisanih kompanija u svijetu (mnoge kompanije promoviu strance za svoje rukovodioce i menadere najvieg ranga). 15. Poveava se broj proizvoda na svjetskom tritu iji je identitet i nacionalno porijeklo vrlo teko utvrditi. Trokovi kapitala i direktne investicije u inostranstvu su sve vie trino i profitno orijentisani i projektno usmjeravani. Dejstvo navedenih faktora i razvojnih tendencija predstavlja aktuelnu realnost svjetskog poslovnog okruenja. Na taj nain dolazi do kretanja kapitala u svjetskim razmjerama i mogue je iriti trine horizonte na osnovama globalnog pristupa menadmentu i marketingu.

5.4.

Uticaj finansijske krize na poslovanje multinacionalnih kompanija

Finansijske krize oznaavaju vee smetnje u sustavu finansija, koje prati pad (vrijednosti) imovine te nesolventnosti mnogih kompanija iz finansijskog sektora ili drugih privrednih grana i obiljeavaju negativni uticaj na gospodarske aktivnosti u jednoj ili vie zemalja.Kriza koja se javlja jasni je pokazatelj neizbjene sudbine svih kapitalistikih ekonomija to je jasni dokaz da kapitalizam nije svemogu uprkos pokuajima kapitalista da ogromnom mainerijom ubijede radne mase kako je kapitalizam savren i da ga bespogovorno treba slijediti. Neoliberalizam je ideologija multinacionalnih kompanija. Njegova sutina je da oni koji su bogati budu jo bogatiji, dok su siromani postajali sve siromaniji. Tu svoju nakaradnu ideologiju su umotali u propagandu o globalizaciji, slobodnom tritu i civilnom drutvu tvrdei da e tako svijetu doneti mir i blagostanje. Ipak svjedoci smo da ekonomski poredak koji je svijetu namentuo neoliberalni globalizam neumoljivo ovjeanstvu naplauje rtvama miliona ljudi u najsiromanijim zemljama svijeta. Multinacionalnim kompanijama trebalo je sve vee trite, da bi one uveavajui svoje poslove, ostvarivali vee profite. Neoliberalni kapitalizam ruio je sve prepreke pred sobom ne tedei novac i silu. Kao prva rtva direktne izdaje pala je prva zemlja socijalizma SSSR to je otvorilo vrata globalizaciji, vrata krvavom pljackakom pohodu kapitalizma irom planete. Od kraja 1990-tih, ameriki Bord Federalnih rezervi pokuavao je da preduprijedi veliku ekonomsku krizu plavei ameriku i svjetsku ekonomiju jeftinim kreditima. Radnika klasa ije su realne nadnice u veini glavnih ekonomskih sistema stagnirale ili opadale podsticana je da pozajmljuju kako bi odrala potranju za dobrima i uslugama. Bretton-Woods sistem meunarodnog ekonomskog ureenja uspostavio je pravila trgovinskih i financijskih odnosa izmeu glavnih svjetskih industrijskih drava. Taj sistem je prvi primjer ugovorenog monetarnog poretka u povijesti svijeta, a namjena mu je bila ureenje monetarnih

14

odnosa izmeu neovisnih nacija-drava. SAD u cilju spaavanja od narastajue krize pribjegava socijalistikim metodama u cilju finansijskog oporavka. Odgovor vodeih kapitalistikih zemalja a posebno Sjedinjenih Drava - sadri se u pokuaju obuzdavanja finansijskog sistema putem ogromnih dravnih intervencija, tu ukljuujui i nacionalizaciju i spaavanja velikih banaka i ostalih finansijskih institucija koje organizuju nj ihove vlade. Cilj ovih intervencija nije zatita zaposlenja, ivotnog standarda ili plata i penzija radnih ljudi, ove intervencije za cilj imaju da odre kapitalistiki sistem koji je svijet gura iz krize u krizu svojom kazino ekonomijom. Kapitalistike vlasti namjeravaju da prebace teret krize upravo na lea radnih i siromanih ljudi. Od sindikata se zahtjeva da ne trae poveanja plata koja bi kompenzovala rastue trokove ivota. Kritike koje danas itamo ne ulaze u samu sutinu problema ve pokuavaju da odbrane stajalite neoliberalizma. Obezbjeivanje maksimalnog zadovoljenja stalno rastuih materijalnih i kulturnih potreba cijelog drutva putem neprekidnog poveanja i usavravanja socijalistike proizvodnje na bazi vie tehnike i tehnologije (J.V.Staljin) osnovni je zakon socijalizma. Iskustva su pokazala da snana ekonomski jaka i nezavisna socijalistika ekonomija moe mirno da se razvija uprkos ciklikim krizama kapitalizma. Sjetimo se recesije koje je 30-tih gurnula svijet u bijedu. Uprkos blokadi SSSR je bio jedina drava na planeti koje je ostvarivala ogromne kapitalne uspjehe na svim poljima. Poetak globalizacijskih promjena i procesa znaio je ujedno i prekretnicu te naputanje dotadanjeg ekonomskog ureenja svijeta uspostavljenog nakon Drugog svjetskog ratana konferenciji u BrettonWoodsu. Koncept drava-nacija i regulacija meunarodne ekonomije, svojstvenih Bretton- Woods sistemu, naputeni su u ime usvajanja koncepta nove ekonomije koja se zasniva na neoliberalnoj doktrini. Dananji neoliberalni poredak je zapravo oivljena verzija ekonomskog liberalizma ili liberalnog kapitalizma iz druge polovice l8.st. Osnovna ideja liberalizma je nemijeanje drave u ekonomske procese i kretanja te preputanje regulatorskog mehanizma u ekonomiji slobodnom tritu, odnosno 'nevidljivoj ruci', kako je to rekao Adam Smith, najpoznatiji predstavnik liberalne doktrine. Ekonomska doktrina liberalizma prevladavala je do velike ekonomske krize, tj. Velike depresije ] 929. godine. Uslijed krize naputa se liberalna doktrina i prihvaa se misao Johna Maynarda Keynesa, koji je zastupao tezu o potrebi pune zaposlenosti za uspijeh kapitalizma, i u tom cilju neophodnoj intervenciji drave i centralnih banaka. Keynesova doktrina zadrala se sve do sredine 70-ih godina 20. stoljea kada je dolo do velike naftne krize, kada zemlje izvoznice nafte povisuju cijenu nafte za 5,2 puta. ] 971. ameriki predsjednik Nixon, bez savjetovanja s MMF-om i svojom vladom, objavljuje proglas u kojem se , izmeu ostalog, naputa zlatni standard i konvertibilnost dolara u zlato. Uslijed toga naputa se Keynesova doktrina, kao i svjetski ekonomski sistem uspostavljen sporazumom u Bretton- Wood su, i zapoinje era neoliberalizma, odnosno povratka na ekonomiju liberalizma. Bretton-Woods sistem meunarodnog ekonomskog ureenja uspostavio je pravila trgovinskih i financijskih odnosa izmeu glavnih svjetskih industrijskih drava. Taj sistem je prvi primjer ugovorenog monetarnog poretka u povijesti svijeta, a namjena mu je bila ureenje monetarnih odnosa izmeu neovisnih nacija-drava. Dok je jo trajao Drugi svjetski rat, poslanici iz 44 udruene nacije okupili su se u Bretton- Wood su na monetarnoj i financijskoj konferenciji kako bi ponovo izgradili globalni kapitalizam. Sporazum iz Bretton Woodsa potpisan je u srpnju 1944. godine. Kako bi uspostavili sistem pravila,

15

institucija i procedura, sudionici Bretton- Woodsa osnovali su Meunarodnu banku za obnovu i razvoj i Meunarodni monetarni fond. Ove organizacije poinju djelovati 1946. godine, nakon to je dovoljan broj zemalja ratificiraosporazum. Sporazum u Bretton- Wood su obvezivao je zemlje potpisnice na usvajanje monetarne politike kojom se vrijednost teaja svake valute zadrava unutar fiksirane vrijednosti - plus/minus jedan posto - u terminima zlata. Sistem iz Bretton- Wood sa sruio se 1971. godine, nakon to su SAD, kao to je spomenuto, odustale od konvertibilnosti dolara u zlato. Sve do tada, Bretton- Wood s sistem predstavljao je uinkovit nain kontrole neslaganja i postizanja zajednikih ciljeva unutar i meu dravama koje su ga i stvorile, to se naroito odnosilo na SAD. Zajedniko iskustvo Velike svjetske depresije, koncentracija moi u nekoliko drava i prisustvo dominantne sile koja je mogla preuzeti vodstvo, stvorili su politike uvjete za sporazum u BrettonWoodsu. Temelj sporazuma bilo je zajedniko vjerovanje u kapitalizam. Iako su se razvijene zemlje razlikovale u vrsti kapitalizma koju su eljeli za svoju nacionalnu ekonomiju, opet sve su prevenstveno odobravale trini mehanizam i privatno vlasnitvo. No, bez obzira na postojee razlike, sve vlade sudionice konferencije sloile su se oko nekoliko vrijednih lekcija iz monetarnog nereda meuratnog razdoblja. Poueni iskustvom Velike svjetske depresije, kada su ograniena kretanja stranog kapitala i trgovinske barijere doveli do ekonomske katastrofe, tvorci sporazuma iz Bretton- Wood sa eljeli su izbjei ponavljanje situacije iz 1930-ih godina kada je trgovina izmeu zemalja bila ograniena iskljuivo na zemlje istih valuta. Ovo grupiranje unazadilo je meunarodni tijek kapitala i stranih ulaganja. Tvorci Bretton- Woods sporazuma zato su prednost davali liberalnom sistemu, zasnovanom na tritu s minimalnim ogranienjima prema privatnoj trgovini i kretanjima kapitala. No, ipak, taj liberalni ekonomski mehanizam zahtijevao je dravnu intervenciju. U razdoblju nakon velike svjetske krize 1930-ih , javni ekonomski menadment nametnuo se kao primarna dunost vlada razvijenih zemalja. Zaposlenost, stabilnost i rast bili su vani imbenici javne politike. Uloga vlade u nacionalnoj ekonomiji postala je usko vezana uz odgovornost vlade prema osiguravanju zadovoljavajueg stupnja blagostanja za svoje graane. Takozvana drava blagostanja izrasla je iz Velike depresije, zbog zahtjeva za dravnom intervencijom u ekonomiju i iz teorijskih doprinosa Keynsijanske ekonomske kole koja je takoer zagovarala dravnu intervenciju i i obvezu drave u osiguranju pune zaposlenosti. 1930. godine pokazale su da se pojedinani nacionalni ciljevi ne mogu postii bez meunarodne suradnje. Visoke trgovinske tarife ibarijere te natjecateljsko ruenje valutnih teajeva meu dravama doprinijeli su ekonomskom slomu, politikoj nestabilnosti i svjetskom ratu. Kako bi osigurale ekonomsku stabilnost i mir, drave su se sloile suraivati kako bi regulirale meunarodni ekonomski poredak. Slobodna trgovina bila je temelj poslijeratnog svijeta kakvim su ga zamiljale Sjedinjene Amerike Drave. To je znailo smanjene tarifa te moduliranje trgovine na kapitalistiki nain. Liberalni ekonomski sistem zahtijevao je ureen sistem investicija, trgovine i plaanja. No, za razliku od nacionalnih dravnih ekonomija, meunarodna ekonomija nije imala sredinju vladu koja bi bila odgovorna za valute i njihova kretanja. U prolosti, ovaj problem se rjeavao tzv. zlatnim standardom. No, arhitekti BrettonWoodsa nisu ga smatrali primjerenim poslijeratnoj ekonomiji. Umjesto toga, uspostavili su sistem fiksiranih teajeva i ameriki dolar kao rezervnu valutu, tj. valutu prema kojoj e se odreivati vrijednost drugih valuta. U 19. i 20. vijeku zlato je imalo sredinju ulogu u

16

meunarodnim monetarnim transakcijama. Ono je bilo 'podloga' valutama, meunarodna vrijednost valute odreivala se prema njenoj vrijednosti u zlatu. Zlato se tada vezivalo uz britansku funtu, s obzirom da je u tom razdoblju britanska ekonomija bila dominantna. Drugi svjetski rat oslabio je i funtu i britansku ekonomiju pa funta vie nije mogla ispunjavati svoju ulogu. Poslije rata, zalihe zlata su se smanjile, a znatan dio zaliha nalazio se u SSSR-u. Uz manja razilaenja, razvijene ekonomije sloile su se s amerikom vizijom poslijeratnog meunarodnog ekonomskog ureenja koja je trebala stvoriti i primijeniti uinkovit meunarodni monetarni sistem i ukloniti prepreke kretanjima robe i kapitala. Kreatori Bretonvudskog ugovora trebali su valutu dovoljno jaku da ispuni rastue zahtjeve meunarodne likvidnosti. To je, bez sumnje, mogao biti jedino ameriki dolar. Snana amerika ekonomija, fiksiran odnos dolara prema zlatu (35$ fina unca zlata) i obveza amerike vlade prema tom odnosu, uinili su dolar jednako dobrim kao i zlato. Dolar je postao 'rezervna valuta'. To je znailo da e ostale zemlje odreivati vrijednost svoje valute prema dolaru - tj. kupovati i prodavati dolare, kako bi odrali trinu teajnu paritetnu vrijednost uspostavljenu sporazumom u Bretton-Woodsu. Dolar je postao svjetska valuta i veina svjetskih transakcija vrednovala se u dolarima.

6. ODNOS DRAVE PREMA MULTINACIONALNIM KOMPANIJAMA

Kada govorimo o odnosu drave prema MNK, veina istraivanja je usmjerena na analize i ponaanja vodeih (najveih) njemakih, japanskih i amerikih MNK, posebno industrijskog sektora. Tako su MNK iz SAD-a teile da koriste slobodno preduzetnitvo odnosno stav prema biznisu kad u specifinim sluajevima intervenie drava. Njemaka je na primjer veu vanost stavljala na socijalnu odgovornost. Japan je meutim afirmisao svoje prioritetne modele i dalje dograivanje jake industrijske baze kao i ouvanje svog ve afirmisanog sistema doivotnog zaposlenja. To pokazuje da u najfundamentalnijem podruju korporacijske strategije domai korijeni kompanija ostaju i dalje osnovne determinantne njihovog djelovanja.8 Evidentno je da su amerike kompanije podesnije za investiranje nego to su to njemake ili japanske, posebno kad se radi o voenju baznog istraivanja i razvoja u drugim zemljama tj. investiranja u inostranstvo. Meutim, ima mnogo promjena u nacionalnim odnosno dravnim tradicijama to ima za posljedicu limitiran trend prema pribliavanju, korporacijskom ponaanju i njegovoj strukturi. Zbog toga to se njihova konkurentska prednost kreira i mora biti voena u njihovoj domaoj privredi. U konkurenstkoj prednosti zemlje, domaa baza MNK je u stvari osnovna determinanta meunarodne konkurentnosti. Pa tako vlade obino ne prihvataju modele po kojima korporacije treba da napuste svoju nacionalnost i postanu bezdravne. Na primjer, Japanci su jedinstveni u stavu da ono to je dobro za Toyotu dobro je i za Japan. Isto vai i za SAD i General Motors.

Bodiroa, Mladen: Meunarodna ekonomija, prvo izdanje, Univerzitet za poslovne studije, Banja Luka, 2008, str. 512.

17

7. ZAKLJUAK
Mjesto, uloga i znaaj multinacionalnih kompanija krajem 20-tog i poetkom 21-vog vijeka ostaje najznaajniji faktor meunarodne ekonomije. Ne postoji jedinstvena definicija MNK. Najkrae reeno, MNK su one kompanije koje upravljaju proizvodnjom ili pruaju usluge u vie od jedne zemlje. Tipino, MNK su operisale u zemljama u razvoju pruajui tehnologiju, finansijski kapital, i vjetine upravljanja u zamjenu za profitabilno trite. Mnoge MNK su vee u odnosu na nacionalni dohodak zemalja u kojima se nalaze. To znai da nije lako za vladu domaina da uspostavi nacionalne zakone za MNK. Ali, vlada eli investicije koje MNK moe donijeti jednoj zemlji jer to donosi jo poslova i zarade. Druge beneficije MNK su izgradnja lokalnog kapaciteta i drugih vjetina. Lokalna zajednica bi imala koristi od toga jer bi se na primjer razvile ceste. Uspostavljanje strane kompanije tamo gdje je radna snaga jeftina je od interesa i samoj kompaniji kao i lokalnim vlastima. Globalizacija trita omoguila je svim ekonomskim subjektima ukljuivanje na meunarodno trite. Sve je manje nacionalnih, a sve vie globalnih proizvoda. U spomenutim uslovima naglasak se stavlja na meunarodne strategije. Transfer tehnologije kljuni je element ostvarivanja meunarodne konkurentnosti potreban za opstanak na globalnom tritu. Glavni faktori i uesnici ukljueni u tehnoloki transfer su dobavljai tehnologije i primatelji te opta ekonomska, politika i tehnika infrastruktura. Razvoj tehnologije i transfera uvelike je pod uticajem dvosmjernog stranog ulaganja i izvoza najee preko MNK. Tehnoloki napredak u velikoj mjeri odreuje ko ima mo, kolika je ona i ko je prvopoteznik. Tehnologija ima multinacionalnu snagu. Klasian obrazac poslovanja mijenja se u pristupu naglaenog tehnologijskog, marketinkog i naunog klastera. Prouavanje izravnih faktora okoline takoer moe pridonijeti razumijevanju globalnih strategija. Za MNK, uza sve pozitivne i negativne aspekte globalizacije, opseg globalizacije temeljen je na specifinim faktorima. Uzimajui u obzir i trokove i koristi globalizacije, faktori okoline mogu izravno odrediti razinu globalizacije koji MNK treba odabrati.

8. LITERATURA
- Bodiroa, Mladen: Meunarodna ekonomija, prvo izdanje, Univerzitet za poslovne studije, Banja Luka, 2008.

18

- Dunning, John H: Multinational enterprises and the New Development Paradigm, Multinational, Buisness Review, spring 2007. - World Investment Report: Transnational Corporations and the Infrastructure Challenge, 2008. Vanderbilt Journal of Transnational Law, 2007.

Web izvori: www.wikipedia.com www.globalizacija.com www.fortune.com

19