ISTINA KOJA IZRANJA IZ MORSKIH DUBINA I STIE DO LJUDSKOG SRCA, DO DUE, DO UMA

MIROSLAV MIRKO BORI

ISTINE SE NIKAD NE BOJTE

UVOD Kad me Miroslav Mirko Borid zamolio da napiem par uvodnih rijei u njegovoj prvoj, ali ne i jedinoj knjizi, najprije sam na trenutak ostala zateena, razmiljajudi to napisati. Naime, teko je pisati i opisati nekog tko cijelu svoju duu i srce ved stavi na papir, kroz svoje prie i pjesme! Opie cijelog sebe kroz svoje stihove. Njegovo je pisanje, onako, poput rijeke, jednostavno izliveno na papir. U jednom dahu i bez stajanja! Kako doe inspiracija, kako naviru rijei, tako ih Miroslav slae poput najljepeg pjesnikog dvorca, niudi biser za biserom, koje tako jako voli. Miroslav oboava svoje more, morske sirene. Oboava vile i galebove, ali iznad svega voli istinu, pravdu, pravdoljubivost. Miroslav gine za pravdu i nikad nikog ne bi povrijedio, niti mu natetio, ako mu ne moe pomodi, sigurno mu ne bi odmogao. On voli i sanjati, sanjariti, matati. Njegova mata nema granica. Ona lebdi, leti, u jednom trenu je na jednom kraju svijeta, u drugom je ved u dubokom moru, u tredem kod nekog prelijepog cvijeta, ptice, ribe, kajida. Lijepo je stvoriti svoj vlastiti svijet. Miroslav ga je stvorio u svojim pjesmama, ponesen matom, svijetom bez granica, u kojem ive due. Miroslav ih je rasporedio prema njihovom ponaanju za vrijeme ivote. Na one koje zasluuju Raj i one koje su svojim ivotom osuene na vjeni oganj. Miroslav im je spreman i oprostiti zlo koje su te zloeste due za ivota poinile, ali zna da su one same sebe osudile i jako lijepo to prenosi kroz lirski izriaj. Njegove rijei su jednostavne, svakodnevne, a opet, nain pisanja veoma neobian. ivotan. Svaka njegova pjesma je ivot, i svaka pjesma je jedna pria. Nekad su tako bake i majke itale djeci priu za laku nod. I itatelj koji uzme Miroslavovu zbirku poezije u ruke, proita li pjesmu za laku nod doivjet de mogudnost da ue u arobni njegov svijet, da zaroni u morsko plavetnilo, da poleti meu nebeske zvijezde, i da u tom putovanju moda zaroni ak i do bujnih enskih grudi. S Miroslavovim pjesmama su svi snovi realni, i nita nije neostvarivo. Zato je zaista ugodno iznenaenje proitati ovakve pjesme! knjievnica, pjesnikinja Landeka Nada

Autor Miroslav Mirko Borid

Izdava: UDRUGA VERONIKA VERE Martideva 67/I Zagreb www.udruga-veronika-vere.com Uredila Landeka Nada Nakladnik Udruga Veronika Vere Martideva 67/I

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu

DRAGA TIINA Osjeam se jadno, dua moja plae, srce mi krvari, svakim danom jae, neznam koliko, ni do kada mogu, izdrati tu svoju tegobu. Ne mogu izustit, ne mogu govorit, samo dua ova, jako dobro zna zato ja sam roen, kad ne mogu izustit. Samo dua zna, tvoje srce sad e suzu pustit, ne mogu povrijedit svoje milo bie, ona dobro zna da je volim jako, ako izgovorim ove rii dvi, ne mogu zamislit to e rei ti.

Ja sad jako utim jer tiina ta sve je u ivotu to sad uvam ja, zato si ti radost u ivotu mom, tvoje srce drago u mom nalo dom. U dva naa tijela jedna dua zri jer sad srce tvoje u mom srcu spi, i tako e biti do kraja ivota, mene je probudila ta tvoja dobrota. Nek je tu u meni do kraja ivota. O anel dragi to uini ti, da sad dua jedna u dva tijela zri, dua jedna al' srca su dva, kad e srce jedno drugom da se da?

Kada srce jednog drugom pripada, pripada odavno jedna dua zna, ali srce bolno tiho jeca sad, tiina se uje jer tiina ta uinit e jedno od ta srca dva!!!

Moja dua nije na prodaju - sotoni se dua ne prodaje Velika se nada ispunila, zlotvor htio preko mene doi, nauditi Nadi preko noi, ali nije mogao ni znati kako mogu Nadu sauvati, sauvati istinu i pravdu! Svi to znaju prokletnici bili, njenu duu kako su ranili, pucali su, njeno polako, ali Mirko odgovori jako; Vi zlotvori to due nemate sveto ime htjeli okaljati, to vam Mirko nikad nee dati.

Pucali ste na dobrotu moju duu svoju ne dajem zlotvoru! Zakucaste na pogrena vrata, odmah vidih sotonsko je djelo, nekako mi nije odmah sjelo. Postavio pitanje sam asno, u trenutku sve bijae jasno; svi zlotvori vraji dounici sve to rade radi sebe sama, imena im davno okaljana. Druite se i smiljajte kako, vi imate karte za pakao.

U tom ognju nee biti lako, al' sami ste izabrali tako, ni Bog dragi spasit' vas ne moe, takvih ljudi sauvaj me Boe. Vae vrijeme sad je na izmaku, u drugima vi naete (vidite) dlaku, sve strahote to ste uinili, sami sebi vi ste naudili. Da zavrim jer ne mogu disat, ne da mi se zlobu ni mirisat. Molim Boga da vam dobro bude al' u paklu ne uz hrabre ljude. Nek vam bude moja zadnja, stii e vas brzo Boja kazna.

Neke stigla ali se ne pare, im se dignu po starom nastave, pa ivili moji najmiliji ljubav, radost, i dalje irili, a zlotvori nek izvole tamo u tu jamu gdje je njima mjesto jer u jami - boravie esto. Dobro ini, dobrim ti se vraa, a zlotvori sotoni ste braa, uivajte vi u svojoj zloi uivajte u svojoj samoi! Amen!!!

Teka je muka suza!!! To je bilo krajem 1972 godine, neka bolest djetinjstvo mi uze, jo se sjeam kao da je sada, ja iz kole na bus brzo kreno, par koraka pa me kuk zaboli. Mirko stade da malo odmori, poelo me bolit sve iz ista mira, krenuh naprijed, nakon par koraka opet mi se isto desi, pa ja opet stanem, Boe mili to da sada radim? Doao sam ja iz kole doma, tamo otac, majka, djed i nemona baka.

Moj djed tada bolniar je bio, u to vrime bolest razumio, kae majci; kod doktora kreni, nije se za igrat, bolest nepoznata. Jo se sjeam ja tih gorkih dana, kod ortopeda odvela me mama, doktor kae; dite vae mora na Kantridu tamo dica za tu bolest idu, mali e vam tri miseca u bolnici biti, kad mognete vi moete, u posjet mu ii. Majka plae meni lako nije, ali to e sudbina je htjela

mene ivog, tako su me zvali, jer bijah ivahno dijete do tada, ali bolest u krevet me spremi. Nikad nisam iao od kue. Sirotinja! Bilo nemogue. Tri miseca doktor je rekao, medicina nije bila kao sada, ja ostadoh vezan za krevet, onako, majka plae i ode polako, ja ostadoh ko neko siroe, i od tada godinu i pol ja ne vidjeh svoje kue. Polegli me, u gips me stavie, dva miseca, tada gips izvade.

Nogu razgibavat treba misec dana. Utezi mi na nogah visie, sve dok opet gips mi ne stavie, to ponavljae godinu i pol dana, i tako se Mirko navikao bez kue svoje. ivahan ja bijah do tada, ali onda, kad me bolest svlada, iz kreveta dizao se nisam niti sjeo - niti sam hodio, moj jastuk esto moje suze je upijo. Nije bilo auta, ni para. Majka jednom na misec hodila, svaki misec u posjeti bila, da ne doe srce bi joj puklo.

Kad je vidim, vesela je bila, ali uvik s tugom odlazila. Svoje suze za mene pustila, lila suze meni teko bilo, ali na to se naviko'. Jednom mene netko iznenadi, kae sestra; Ima ti posjete! A tko to more biti? Ja ugledah dragog djeda svoga sad mi ovdje pred oima stoji, nosi kapu, zato Mirko takvu sada ima. Djed je sjeo pored mene, na krevet, polako. Miluje me; Mirko dragi, znan nije ti lako al' izdri!

Za tebe je bolje. Bog nam dao, mora se pomirit, sve djed pria i hoe me smirit. Radost mi je u srcu narasla, jer djed sjedi pored mene sada. Dolo vrime moj djed mora poi, do Vapora ima dosta hodat, a njemu je sa mnom biti kratko. Jo malo je sa mnom posjedio, na lice mi ruku poloio, na drugu je stranu okrenuo, da ne vidim suzu, to sam znao. Od mene se opratati stade suza kapnu tu na moje lice, suzu brie, evo sad treperi moje srce kao da e stati.

Suza moja ne izlazi lako, neu da mi djed jo tuniji ode, ta me suza jo i sada boli. Teka suza moga djeda Boa, probola me ko otrica noa. Nikad neu, zaboravit suzu. Suzu teku to djed mi je pusti, s tugom mene on tada napusti. Poslije toga dva dana nisam nita jeo, milovao mjesto di moj djed je sjeo, suze moje jastuk je upijao, po noi plakao, po danu se smijao. Imao bih puno toga rei, al' ne mogu, moram uvat to u srcu svome, da podijelim ja anelu svome.

Aneli me moji posjeuju, stalno mene kroz ivot ohrabruju, suze teke jo i sada traju. Teka suza u srcu je mome, nikad neu dati je nikome, koliko je teka-toliko mi draga, nije draga, ve je najmilija, jer tu suzu onaj je pustio svog unuka jako je volio. Sad je dosta! Nikad ne bih stao, cijelu no bih o tome pisao, teka suza meni jako draga! Neka ti je vjeni pokoj anelu moj, u ulozi djeda tu si sa mnom nikome te nedam !!!

Golubice dvi !!! Piem vama golubice mile, a ste moju duu razgalile, a ste moje srce otvorile, u ruke ga svoje poloile. uvajte mi i srce u duu, jer vjetrovi razni sada puu, neka puu, neka bura dere, neka pjeni, neka sve razdere. Nek mozgove ljudima proisti, bura hladna a srce se grije, jer osjeam svoje najmilije. Najmilije drage ptice dvije. Kad je teko uvik sam pri ruci, da ublaim i tjeim ih u muci.

Isto znadem kad me muka svlada, golubice pomo e mi tada !!! va Mirkec !!!

More!!! Rabe grade, kad mi draga doe, i kad tvojim ulicama proe, pa kad onda svrati do Lopara, u Loparu gdje se ljubav stvara. Lopar - misto meni najmilije, gdje ja ivim od roenja moga, tu u ostat sve do groba svoga. Nekada sam odlazio esto, nostalgija me vraala na mjesto, na par dana preko Velebita, unutranjost Hrvatske je lipa. Kad se vraam na Vratniku stanem.

To je gora na vrh Velebita ukae se meni lipa slika kad ugledam nae plavetnilo tad razmiljam gdje sam samo bio. Pue bura ispod Velebita, moje more, kako lipa slika! More tee tu kroz moje vene, ja ne mogu, ni ono bez mene. Bez mora ja ne mogu iviti, samo kratko izbivati mogu, kad izbivam srce moje pati da a prije moru svome svrati. More moje ti si ljubav moja!

Kada eem uskim stazicama, tu kraj mora uivam u pjeni, samo sjednem pod borom u sjeni, i uivam kako more pjeni! Tu na klupi sjedim i uivam morsku vilu ja sebi dozivam, moju dragu a je stalno snivam. Bura pue a more se pjeni, nema drage to ivi u meni!!!

ena

eno moja draga sad mi ao nije, ja te jako volim vie nego prije. I prije je bilo isto tako jako, emocije moje govore mi tako!!!

Vidjeh te i ivnuh! Kad te vidjeh danas, vrati mi se slika, ugradih u srce ime tvoga lika. Ti u srcu mome odavno ve stoji, ali ovo danas ba me iznenadi zato aljem sebe i nadam se nadi!

ena, ja je zovem hrabrost!!! Svi pogani to duu nemate, samo sebe i kapital znate, meni jasno, ni sebe ne volite, ucjenama hrabrosti prijetite, samo da se na tron postavite. Koristite sve prljave stvari, ena hrabrost zato i ne mari, i ako ste zlobnici vi bili, kad vam gusto ona vam se smili! Koristite dobrotu a i njeno znanje, pomogne vam vi to dobro znate, im pomogne vi zaboravljate i u lea no joj vi zarite! Ali znajte ona je navikla

ozljede je peku, al' brzo zarastu. Njoj zarastu ali vama nee! Znam da vama ovo nije jasno, oprost pitat kad vam bude kasno, vama vaoj tikvi nije jasno, i nikada nee biti, to ta ena uope postoji. Vae zlobe vie se ne boji, i to vrijeme to vama posveti, proklinjem vas Bog e vas prokleti jer to vama to vrijeme posveti posvetila bi kom ne treba puno, kome dobre rijei puno znae, te rijei su dobrima bogastvo. Rije im znai vie od bogatstva,

na te rijei zlobnici se ude, zato vama to vrijeme posveti, pomo nee jer ste vi prokleti. Prokleti ste od puka i Boga! Prokleti ste, jer vaa je zloba cijelim biem vaim zavladala! Cijelo tijelo duu zatrovala, zahvatila srce, due vae, vjerujte mi tako avlu pae! Mir toj eni neete uzeti vi od Boga zlobnici prokleti! Ova ena zovete je zmajem, ona ide, nikada ne staje, ve koraa hrabro prema Raju, i vi ete al' u drugu odaju!

Biti ete blizu, ali preko plota, tamo eka jama vas duboka. S avlom ete drutvo provoditi, u vjenom ognju skupa s njim ete biti. Vi zlobnici maknite se s njezinoga puta, jo na zemlji ujest e vas guja ljuta. Svi zlotvori zar vam nije jasno da se dobro duplo dobrim vraa i da ista srca Bog sebi prihvaa, a takove to zlobu inite i ljudima jako nakodite Bog takove sebi ba ne prima. Vjeni oganj gori takovima!!! Amen, Boe!

Glas!!! Kada ujem meni dragi glas, oprostite prijatelji dragi, zaboravim trenutak na vas, jer taj glas je meni najmiliji. Sve mi znai, tako mi se ini, ne ini se ve je stvarno tako. Taj glas mene ispunja polako. Bez tog glasa ja ne mogu spati, kad ga ujem sve se meni vrati. Vrati mi se osmijeh i vedrina, ispuni se sva moja nutrina. Sve je prazno dok mi se ne javi, ona stalno u mojoj je glavi, i u glavi i u srcu stoji!

Kad ga ujem nieg se ne bojim, povremeno baterije trunu, kad glas ujem odmah se napunu, onda neko vrijeme one traju, a kad dou blizu svome kraju moram uti glas mi najmiliji! Kako sretni oboje smo bili, volimo se na poseban nain, ta nam ljubav jako puno znai. Jedno drugom puno smo otkrili, nikad nita nismo sakrivali, nesebinu ljubav smo davali. Davali smo, uvjek e trajati, jer Bog dragi podrku e dati.

To mi znamo nitko ne smi znati, samo znaju najmiliji nai. Najmiliji due su spojili, nae due i stalno su s nama, da nam dua ne ostane sama. Jedna dua ali dva su tijela, dragi moji istina je cijela. To ba nitko nikad nee znati, ve to znade samo jedna mati, koja esto meni sama svrati. To znaju oni koji bdiju, ali rei nikome ne smiju. Svrate meni moji najmiliji,

koji bdiju da bi sretni bili, da bi nau ljubav sauvali, jer svoj peat oni su nam dali, da nas nikad nebi razdvajali. Razdvojit' nas nikad nitko nee. Bog nas uva imali smo sree! Nikad za nas nitko nee znati, jer ta radost nije da se dili. Oprostite prijatelji mili svi vi koji istinu zborite, volimo vas to morate znati, i to ete stalno osjeati! Mi emo se esto Obraati, priat emo vama

prie nae, nadamo se da vam tako pae. Toliko vam sada mogu rei, a to sam vam rekao i prije. Jedna dua ali dva su tijela, sudbo naa ti si tako htjela. Zato ovo to je nama dano, mi nikome ne smijemo dati. Za sada bi ovo bilo dosta, radost srca sad u meni raste, to darova glas mi najmiliji, i da kaem ne biste shvatili, to ba svatko razumit ne moe. Na tom daru hvala tebi Boe Amen!

Zaigrana teta iz vrtia!!! Gogasili u vrtiu radi, vjernost djece stalno nagrauje, i sa njima stalno se raduje. Gogalinka njih sve lipo pazi, ruicama daje da stvaraju esto, ta im teta pokazuje vjeto. Maliane to jako raduje, raduje se uvik ona s njima. Sve radove to naprave ruke, vridilo je njene slatke muke! Ruke rade s djeicom polako, to djeica upijaju lako.

Teta Goga, svi je tako zovu, pokazala sada neto novo. Mi volimo s vama govoriti, igrati se, puno nauiti. Teta Goga, isto zaigrana, s dicom radi, a i radi sama, sve to radi, to pokae svima, blago onom tko njezine unikate ima! Zato Sili-Gogo ti nastavi tako, tvoje ruke nek rade polako, na kraju e ti presretna biti, Bog e tebe lipo nagraditi! Kad odrastu sva djeica ova,

svi e rei kada tebe sretnu, imali smo mi najbolju tetu, Gogasili ili Gogalinka, tete Goga vi ste prava bila, lipo ste nas svaem nauila. Nauila sad smo pravi ljudi, hvala Bogu to nam vas ponudi. Gogateta presretna e biti, jer trud e se lipo isplatiti, od diteta hvale e dobiti. Ne znam vie pomial sam slova, kako zove sad se teta ova; dal je Goga, dal je Goga-sili, Gogateti, ba smo sretni bili !!!

Dvije due! Upisat u svako tvoje slovo, dua moja zapamtit e ovo, jer ako se neto meni desi, srce umre, ja u znati gdje si! Kada srce prestane mi kucat' bit u mrtav, ali dua nee, s tobom bdit e, odustati nee! A kada se i tvoje ugasi, dua tvoja moju e da krasi, tad bit' emo vjekovima skupa, da zna samo kako sada lupa. Kako lupa moje srce ovo, zadrhtalo na svako je slovo!

Ljube moja!!! Zna kako mi zamirie kosa, tvoja kosa. Dal' od Kie, ili samo rosa? Osjetio danas ja toplinu tvoga tila, od diteta bila. Tu toplinu, tu tvoju milinu, stvarno bilo ivota mi moga, zato neu nita vie pisat. Vonj tvog tila u meni je sada, taj osjeaj uvat u vajkada. Kratko bilo, malo je trajalo, tad sam lego' i dalje sanjao.

Usne tvoje poljubio nisam. Nije bitno, sada znadem di sam. Ljube moja, tvoja dua sada, dui mojoj potpuno pripada. Hvala bogu a je tako htio, i elju mi brzo ispunio, nad nama e na aneo bditi, elje nae on e vjerno kriti, a nama e na usuzi biti. Evo meni ba se posreilo, svoju ljubu ja sam osjetio, ljube me je danas posjetila,

svu toplinu meni podarila. Podarila, nee se kajati. Svu toplinu ja u sauvati. Njeno tilo kraj mojeg je bilo, moje srce jako usreilo!

Uhvatili mi smo sada sriu!!!!! Noas, sritan idem rano lei, raduju se pronaenoj srei. Ta mi srea moje srce grije, nita nee biti kao prije, jer ta srea nadu mi probudi, i ugrije jako moje grudi. Voljen jesam ti voljena budi, kad ugledah prirodno to tijelo, sve u srcu na mjesto mi sjelo. Mojoj srii ne vidi se krajal s tobom bit u. odavde do raja!

Nikada te izbrisati neu, mome srcu podarila srreu. Naa sria dugo e trajati, nae snove ne smiju dirati, volit u te od sada do kraja, skupa emo uetat do Raja. Sad odluih vie patit neu, pronaosmo mi oboje sreu. Raj u duu ueta polako, i zarobi naa srca lako. Hvala majci to nas je rodila, i sudbini to nas je spojila! Sad pa naprid zahvaljivat Bogu, jer bez tebe ja vie ne mogu.

Aneli e kraj nas uvik biti, sreu nau oni nee kriti, jer Svevinji, On je tako Htio, i milostiv prema nama bio. Svakog dana ja u se pomolit. Ova ljubav nee se razdvojit. Evo tebe u mom zagrljaju, radujmo se, mi smo ve u raju. Raj zemaljski, sad e lake biti, naa tijela zajedno e biti. Sad oboje zahvalimo Bogu to smo skupa, nita nam ne mogu A m e n!!!!!

to je bolje-dobro ili zlo??? S ocem dugo nije govorila, a okolo saita ga ubila, i ovako-kuga te zatrla, al do smrti Bog ga je ouva. (starije ljude po krijanciji smo zvali-mukarce-stric,a ene-strina). Taj stric bjee starac starog kova. Kad u ruke teslu,blanju uze, drvu oe da poteku suze. Drvo uzme u kai pretvori, od drveta tu lipotu stvori. Radio je od jutra do kure noi, ekajui novi dan, kad e doi. Kalafat je bio starinskog zanata sada ki mu nasljedstvo uiva.

Stalno vraga ta doziva, ni joj dosti uvik joj je malo, do tuega njoj je sada stalo. Ta sotona u tijelu te ene, unititi tila ona mene, u tom kolu jo su dvije ene. Istine se bojati ne mogu, jer moj ivot ovisi o Bogu. Te tri ene imenom se zovu; Mirijana,Anta i Antica ne bojim se otkrit zlobna lica. Zlou svoju vrnuti e na se, te zlotvorke a su mi inile, svu fameju tile unititi.

Al' Bog htio mene e tititi. Ne mrzim ih, samo mi se gade, truju dobro, zlom se one hrane. Pokljucat e njima oi Vrane, slue vragu na paklenom pragu. Stari ljudi vako govorili; Dico draga, da ste dobri bili! Jer dobro se dobrim uvik vrati, a te trige ni Bog ne obrati! Zato dico posluajte ovo, za sada bi bilo to gotovo, ki a ini sebi ini, sebi ini znajte, zlo se vraa, zlo se vraa i skupo se plaa. Dobrota neka vae srce grije,

init dobro neto najmilije, kad nekome ne mogu pomoi, svoje gledam, neu ni odmoi. Svaki od nas kri svoj sada nosi. S takvim kriom svaki se ponosi, Bog ne daje tereta ba svima, ve ljudima kome teko nije, svoj kri nosi od Boga ne krije. Kri se nosi nekad dua pati, ali treba ivot izdrati. Sve zlotvore tua muka hrani.

Sve to vidi koji dobre brani, on e njima rutu odrediti, kada ovu zemlju naputaju. Takve due ne idu prema Raju, vrag ih eka i takove prima, s njm e gorit vjeke vjekovima A m e n !!!

Bogatstvo istine! ------ ruka pie to svevinji trai!

Siromah sam i to mi je greka, kau mnogi i Bogu je teka, a ja mislim bogatstvo u dui sve rekorde i kapital rui. Sjetio se kad smo lavurali(radili), i svoj obol dravi smo dali, bilo onih koji su se snali, i kapital lako su pronali. Grabili su iz tuih depova, pa se stvori sad drava ova. Ti su ljudi meni jako mrski jer potenja ni zrna u dui. Komunizam u njima je cvao, svaki dinar u dep njihov stao, a sad su se jako prominili? Samo druge koulje ogrnu, da to veu lovu oni zgrnu. Navalili, crkve napunili, nek se vidi da su sveti bili. Svi navale i to im je dika, samo da ih netko stalno slika.

Ne znam kakav mir im je u dui, njima dobro oko njih se sve rui. Sirotinjo, uvaj svoju duu, sad bi oni i to da nam sruu! Mir u dui ukrasti mi nee, nisu zato-tu, nemaju sree, za to oni nisu sami krivi, popovi su primjer svima ivi. Tu sveenstvo(pojedinci)imae ulogu, da im bude kako oni mogu, malo i njih sada pravih ima, njima dobro, ne druim se s njima. Bog je jedan svi to dobro znate, a popovi drukije tumae. Sve su oni vire podilili, ko da" vladu" s Bogom su inili. Misle oni da su delegati, Bog sam znade sirotinja pati, u toj kasti ima dobrih ljudi, hvala njima al' biskupi ludi(nisu svi).

Kad akone biskup zaredio, on ovako tada govorio; sada meni vi se pokorite, i vi meni ima da sluite. Zaboravit to nikad ne mogu. Nije reko; sad sluite Bogu! Moj biskupe sram te i stid bilo, glumi Boga, na Njega si, skroz zaboravio. Gazdovati mladoj popadiji, zadaci su tvoji najmiliji. Sve luksuzno oko njih se sjaji, voze-gaze, valjda prestat nee, jako su se razbahatit htjeli a to narod puno ne veseli. U narodu stvorili su zbrku, a Isusa stavili na muku. Bog je s nama, sirotinjo mila! Mnogi e se pitat kako to govorim? Sve istinu, Boga se ne bojim, u detalje jedan put u ii, tad e vam se kosa s glave dii.

Hvala svima to istinu zbore, i sa vama iskreno se mole, rijetki jesu ali jo ih ima, hvala Bogu to nam ih podari, da o Njemu sliku ne pokvari. Bog je htio da ovo nariem i istinu ovu da napiem, neu vie za sada je dosta, Bogu hvala i na kraju, Amen! Sa srca mi pao teki kamen! Netko e se sada skameniti, al' veini e se oi otvoriti, i na kraju drago e im biti, due bi se mogle otvoriti, i istinu u brk govoriti. A m e n !!! Drite se Bojih zapovjedi, pa vidite gde nas sve to vodi, ja crkvene neu komentirat, na slobodu dajem vama svima! Komentirajte vi!

Jednoj virtualnoj prijateljici(prepoznat e se oboje) to si svome muu uinila, zato si ga do te mjere rastuila, vidim pati, svuda tebe trai, a u tebe ko da uli vrazi, ako jesu tog se oslobodi, svom muiu ti sada ugodi, jer on sada jako puno pati, samo trai da se ljubav vrati. Ja se alim to ne mogu kriti, svaki ovik mora sretan biti, a tvoj mui sada jako pati, u dvi rii lipo Mirko shvati.

Znam u dui osjetio ja sam, zato sada bit u jako glasan, ovdi neu spominjat imena, oba sada znate, ti ivi za njega,a on ivi za te. Oba znate da ste sretni bili, zato su vam sriu pomutili, sve to mora do' na svoje mjesto, sad razmiljam ja o vama esto. Volite se to oboje znate, tvrdoglavost iz glave ne date. Zato kada ovo proitate, to vam init to sigurno znate.

elim sriu prijatelji mili, dok ivite da ste sretni bili. Vi sigurno sretni ete biti to morate Bogu zahvaliti, jedan drugom i dalje ste mili, uvijek, i sad vi ste jedno bili. Jedno bili, i tako ostat e, sriu vama dragi Bog e dati, zato sada lipo uivajte, u ivotu to gradite dugo. Kad jedan pati tad pati i drugo. Vi ste jedno toliko da znate, dragom Bogu molit u se za te, molit u se Bogu za oboje, zasluiste povjerenje moje.

Vi ete se ovdje prepoznati, jedan drugom ljubav ete dati, jer ta ljubav izumrla nije, ivi sada kao nikad prije.

Birajmo dobro ili zlo!!! Kad izae ti iz moga depa, tada za te nema vie lijeka. Svaki zlotvor koji me povridi, samog sebe treba da se stidi, jer zlotvori ne zaslue bolje, to je dio sad i Boje volje. Bog ih bodri i stalno ih titi, njihovu bi duu da izlii, ali ljudi srca kamenoga, vole sebe i vie nikoga. Do' e vrime kad i njih e stii, Boja kazna nee ih zaobii. Njima dobro, Boga se ne boje, al sve uvik doe to na svoje. Zlotvorima sam Bog e suditi, u pakao direktno e ii. Za njh nema probe-istilita, jer to nisu prava ljudska bia. Njih Bog nikad nije se odreko' al je svima On ovako reko;

Brao moja, vi dobri budite, i po svitu istinu irite! Istine se nikada ne bojte, jer ko lae taj istinu krade, a ko krade i lie se Bogu, njega varat nikako ne mogu! Zato ljudi jo vam kasno nije, ispravite te greke to prije, jer s grekama Bogu se ne smije, On e svaku greku ocijeniti, i o tome dobro razmisliti. Tko je zlotvor bio za ivota, dua njemu osta preko drugog plota. Preko plota di se vragu slui, zato sada pourite ljudi. Dal' elite vi u Raju biti il u ognju vi goriti? Zato ovo neka je pouka to narisa moja desna ruka.

Ne znam kako-zato je pisala, unutranji glas samo sluala, sluala je i prestala nije, Bog je vodi sada ko' i prije.

Nabrajanje starih pisama iz moga Lopara-eto sjeta mi u dui i u srcu mome!!! Napjevi!!! To su moje pisme najmilije stari nai izmislie ih prije. Gromkim glasom oni ih pivae zapamtilo pokoljenje nae!!! Lipo ti je pod Franovo more, i ti Milka milo zlato moje! Moj Lopare, selo na vidiku, od tebe se vidi Ameriku! Lopar misto svakome je milo, pa makar mu i najgore bilo! Prsa tvoja i dojke na njima, e da mi se povaljat po njima! Oj Vapore pukla ti maina, kad ne morin ja po' sa njima! Oj Vapore pusti dima dosta, da ne vidim di mi draga osta! Lopar,Lopar moj divni uzore, u tebi su sve radosti moje,

u tebi je ljubav srca moga koja mori mene nevoljnoga! Draga moja, sada dite moje nosi lipo ime tvoje! Murtelica(bosiljak) lipo mi mirie, sa tobom smo kitili mladie! Murtelice kada sam te brala, svog sam dragog s tobom darivala! Moj Lopare mogu te ostavit, al te neu nikad zaboravit, ti e uvik bit u srcu mome, nikad neu dati te nikome!

Na rubu ivota! Jednog dana neto me katiga, ba tu veer pred tri ljeta, nije bilo prije, kolpalo me, uzeo me nije. Bog je htio da i dalje ivim, al da svoje navike prominim. Poeo sam ivit bez poroka, ba onako kako doktor reka, poeh mislit ja na zdravlje svoje, zapostavih najmilije moje! Svi mislili da tjeram po svome, Navalie, revolt se probudi, ne u meni ve kod dragih ljudi! Sve to brime ja na sebe stavih, i ponovo sebe zaboravih, moje zdravlje vie bitno nije, Bog mi daje, vie to ne krije, ansu daje, i snagu mi sada, cijelim biem On sada zavlada.

Snagu daju moji najmiliji, to moj ivot od smrti su krili, to su bdili nad ivotu mome. Zato kaem istinu svakome. zato dua stalno se otvara, stare rane i radosti rie. Na svoj notes vjerno ruka pie, al kad Bogu bude drago nek me uzme! I meni e drago biti moi u se stvarno otvoriti, srce e se moje ugasiti, al' e dua stvarno oiviti. Dua moja bit e stvarno tamo, bit e tamo di su najmiliji. Sa mnom oni radosni e biti, rado e me oni prigrliti. Tijelo moje ko' i svako drugo, tijelo moje u zemlji e biti. Moja e me zemlja prigrliti, ali dua nikad nee stati ovim svijetom dalje e lutati.

Lutati e, na usluzi biti, svakom dragom tko jo tamo nije, koji bitke jo po zemlji bije. Sveta majko i aneli mili, zadnje vrime to mi stalno svrate, molite se jer jo vrime nije, dua moja da se kraj vas smije. Jo na zemlji imam za poruke, jo na zemlji ima puno rada. Ja se nadam, ako moje srce ne nastrada, vau ljubav jo moram diliti, sa mnogima moram se druiti, da svi uju za ta dijela vaa, jer mnogima ve puna je aa. Svako toliko nekom se prelije, kad to doe tad povratka nije. Ja se nadam, izdrat u lako, ja to moram, jer Bog eli tako.

I svi oni koji ti vjeruju vjenome se ivotu raduju. Raduju se samo dobri ljudi, jo ih ima-ljudi dobre udi! Zato uvik kad mi dua pati, moj aneo rado meni svrati! Amen!!!!

Katrida!!! (stolica) Oj katrido, al mi te sve vie, kria moja s tobom se stopie. Ve pet uri ja na tebi sidin, i ni drugo okolo ne vidin. Vidin ruku koja neto rie, moja ruka stalno neto pie. Rie, pie, slua srce svoje, i sve redun a u dui nae, oj katrido dobre li si grae!

Bez naslova! Sada u vam lipo govoriti, istina je, lai nee biti. Svaki puta kada neto piem, dua hoe ba to da nariem. To se desi kad sam u samoi, uvijek neko tada mora doi, moje misli tada se zamute, i ne mogu vie da upute, da upute ovu ruku moju, da napiem jo istinu koju! Te istine koje su se zbile, ili one koje e se zbiti, ja od nikog nemam nita kriti. Moju duu razumit ne mogu ne ja, nego mnogi koji spavat mogu. No je, zato moram ja sam biti, ako e se moji pojaviti.

Sve me gui, i sve jae stie. Sve razmiljam jesam ljudsko bie? Moda nisam mijenjat se ne mogu, takav jesam jo od malih nogu! Ja se moram neim zabaviti, tada znadem neto e se zbiti. I zbije se, u tijelu jednome, to ne mogu opisat nikome! Mene nije razumiti lako, shvaam ja to, al Bog eli tako. Svim ljudima koji neto znaju, moje misli lako prepoznaju. Prepoznaju,al' mi nije lako, tko bi trebo, on ne gleda tako. Moje misli iz due izlaze, ali puta lako ne nalaze, ali tako valjda mora biti jednom e se i dua smiriti. Smirit e se i bit e mi lako,

kad mi tijelo nee vidit svatko. Vidit e ga samo najmiliji, al' ne uvik ve kad teko bude, ne za mene, ve za mnoge ljude. Tad e moja dua sretna biti, jer lutat e, nee se smiriti. Lutati e svuda u visini, tada tijelo bit e u dubini. U dubini ove zemlje nae, gdje svi moji koji su mi mili, svoje kosti tamo poloili. Kosti tamo ali due nisu. Zato ruka ove rii piu. Dua moja otii e k njima, sretan bit e svoj me' svojima! Ne znam zato sve ovo napisah, to me vodi da ovo narisah?

Sve vie se pribliavam Bogu, a to mnogi viditi ne mogu. Umorno je ovo tijelo moje, razne misli sada mi se roje. Roje mi se ne mogu da stanu. Veina ih nemoe da shvati, da moj melem u srcu mi pati. Srce mi se polako umara, dok je ivo hou da se stvara, da se stvara i istina rie, jer tek onda kada me ne bude, rii moje moda ih probude. Rii moje, dosad zapisane, sve u djeli moje due stane. Dobri ljudi brinut e sve vie. da objave to mi ruka pie, jer ti znaju to je dua moja. Zato piem, nieg se ne bojim, iza svake rii svoje stojim!

Kad te ljude sretnem ja u raju, svi e biti u mom zagrljaju. A koji su? Oni samo znaju! Amen!

Najmiliji u posjeti bili! Kad ujutro mi se probudili, moj sin Boo veselo nam kae; Moj djed ivan i pradjed Boo(moj otac i djed) noas su me lipo veselili, cijelu no su sa mnom provodili! Cijele noi, kod mene u sobi su bili, cijele noi sa mnom se smijali, i lipo se sa mnom zabavljali. Mama,tata ba je lipo bilo! Mi gledamo, udom se udili. oni dugo na nebu su bili. (Djed je umro 1974.godine, a otac moj 1979) Puno prije od roenja sina, nikada ih ni vidio nije, samo kroz prie to mu priah prije. Opiso ih ba kakvi su bili(u detalje) u detalje kako su sidili.

Al' gle uda die mi se mati, oi suzne ne mogu prestati; a je majko? upitah je tada. Ona kae, ovako govori; Sinko dragi, cjelu no sam noas proplakala, snilo mi se a nikada nije, tvoj otac i djed u snu su mi bili. Znam da su mrtvi, ali ko da su ivi! Istina je majko, noas su tu bili, svog unuka oni posjetili. Nisu mrtvi, ve su ivi bili, naeg Boa oni su grlili, cijelu no su s Boom se igrali, i radost mu lipu darivali. Vidi majko da se mali smije. radost srca ne moe sakriti, nemoj mu ti nita govoriti, nek uiva lake e mu biti. Moj Boo se na dalek put sprema, il e ivit, il ga vie nema!

S njim su moji najmiliji bili, i snagu mu jaku usadili. Zato ljudi nemojte sumnjati, kad ponekad najmiliji svrate. Oni svrate, nekad se pokau, ali stalno uvaju nam strau. Zato dragi najmiliji moji, dok ste sa mnom, Mirko se ne boji! Amen!

Kad bi ruka mogla govoriti! Kad bi ruka mogla govoriti i sa perom sve misli preliti, tada ruka nikad nebi stala. Svakog trena neto bi pisala, pisala bi, sve bi biljeila, to je moja dua govorila, govorila i stalno govori, da se moje srce ne umori, da se moje misli ne zamute, i ne skrenu nikad s prave rute. Prava ruta istina i pravda, mojim biem od roenja vlada, i vladat e, dok mi srce kuca. Kad prestane kucat srce moje, ruta seli tada meu svoje, meu svoje to su nad mnom bdjeli.

to su bdjeli kroz moj ivot cijeli, bdjeli oni bili mi pri ruci, i podrka svakoj mojoj muci. Ovaj ivot jedna dimenzija, a uvari bia najmilija. Me' svoje u kada vrijeme doe, ivot ovaj nikada ne proe, ve ta ruta nastavlja se dalje, svu tu ljubav meu svoje alje, tko ostane, neka iri dalje!

Draga sjena!!! Jedna sjena nad glavom mi stoji, u ivot se uvukla polako, hvalim Boga da je sada tako. Ta me sjena - sad u stopu prati, to je htjela naa draga mati, a ta sjena aneo je ivi! Za sve greke nikoga ne krivi, ve radosno klie to smo ivi, taj aneo meni snagu daje. Sinko dragi, nek ti ivot traje, ti upijaj radost i ljepotu, iri ljubav i svoju dobrotu, otvori se, iri radost svima. Otac,majka sa nama je svima, zato nemoj nikad odustati, istina se uvik mora znati.

Pa i oni koji ne vjeruju, u istinu nekad povjeruju, jer svi znaju, il e bar doznati, da pred suca jednom e izai. A to tada? pitam se ja sada! Tamo nema odvjetnikog tima, jedan sudac suditi e svima!

Deurni anel moj Svaku veer kada mi se spava, moj aneli s menom razgovara. To je anel na svom radnom mjestu, i nikada ne naputa cestu. Onu cestu koju mi pokazao, dragom Bogu to je obeao, cijeli ivot mene vjerno uva. Anel meni tiho govorio, srce sam mu svoje otvorio; Dite drago dri se ti toga, ne naputaj oca jedinoga, ne naputaj ni oca ni majku, ve ti vjerno uvaj ljubav svaku! iri ljubav istinu i pravdu!!!

San u javi!!!! Usnuo sam, al sam budan bio. Usnuo sam da sam neto htio. Usnuo sam, pa me ljubav svlada. Usnuo sam, kako nam je sada. Usnuo sam, lipo nam je bilo! Usnuo sam, jer sam tako htio! Vie ne znam, dal' je san il java, tvoje srce u mom srcu spava !!!!!!!!! :):):)

Sreo sam ih noas radi tebe- anele te uvare nae!!!

Ustao sam iz kreveta svoga, da zazovem, da ti vidi Boga. Aneli se skupe oko mene, cijeli ivot uvali su tebe. Cijeli ivot nad tobom su bdjeli, nikada se nisu umorili. Sada hvale' i slavei Boga hvale, slave i sretni su zato. Dio bila sada si cjelina, pozdrav alju tebi sa visina! A m e n !!!

Noas!!! Evo noas, stvori mi se slika, ja se sjetih odmah tvoga lika. Sjetio se ja zahvale tvoje, pa ti piem lipe rii ove. Tvoje oko pusti suzu lako, vjeruj meni to ne moe svako. Srce plae kad se lice smije, ja to znadem tebi lako nije. lako nije, ali mora biti, ne oekuj da e lake biti. Svi ti ljudi koji ti se smiju, a ponekad i tebe nasmiju, ti nemaju iskrenost u elji, samo hoe sebe da veseli. Svaki zlobnik lako se priblii dok interes on kod tebe vidi.

Srce tvoje, iskreno i njeno, uvik misli da zlobnika nema, kad ujutro, eto ti problema. Zato rado u duu zavirim, hou rado da ti srce smirim, tad e znati tko te brino pazi, ija dua s tvojom duom trai. Trai mira i srce ti dira, ta se dua s tvojom sad veseli. Sve najbolje tvom ivotu eli. eli sreu i puno veselja, to je srca moga tebi elja! Prijatelji koji ti se liu, nemoj putat k sebi vie blizu. Ti im reci tad istinu pravu, neu gubit vrime s tobom piti kavu! Sjetit e se nekad mojih rii, kad te sretnem, sigurno e prii meni prii srce otvoriti, iz tebe e dua govoriti.

Govorit e to nikome nisi, sve te tajne u ivotu tvome. Gue srce, neda ga nikome. Tvoja dua e se otvoriti, vjeruj meni lake e ti biti. Teki kamen koji si nosila i nikad ga nisi odloila izbacit e ti iz srca svoga. Bit e sretna-moli zato Boga. Moli Boga i sviu zapali, anelima koji su ekali, ekali su i strpljivi bili, svakog dana nad tobom su bdili, dok ti nisu nadu usadili. Ti tu nadu kroz svoj ivot nosi i ponekad s time se ponosi. Do' e vrime past e tvoje brime. Srce tvoje hoe da iskoi iz njedara jer ti suze oi.

Bit e sretna kao dite malo. Bit' u i ja to sam pomogao. Noas duu moju ti probudi! Sad tek vidim(osjeam) da smo bolji ljudi. Dobri ljudi mi moramo biti, nae e se elje ostvariti. Pomoz' Boe i aneli mili, jo jedanput sreu vi ste dali, onom biu to vas stalno hvali, to vas hvali i uvijek se moli, srce njeno stvarno jako voli!!!

Put u nebo!!! Kada bi se nebo otvorilo tvoje bi se lice pojavilo. Tvoje oko iz daljine gleda, mome srcu nikad mira ne da. Dua tvoja sa mojom se spaja, zajedno e otii do raja. U raju nas ekaju aneli, cijeli ivot nad nama su bdjeli. Kad doosmo mi do kraja puta, dua naa sad vie ne luta. Sad je dola meu drage svoje, meu svoje to nas lipo spoje. Spojili nas nai najmiliji, da bi s njima po svitu hodili, kao due nad drugima bdjeli, stalno bdjeli i ljubav irili! Amen!

Ljeto na dlanu! Toliko me bole rane tvoje, suze kaplju rane mi se stvore, te rane se po mom srcu eu, ivit neu, radije umrijet u. Pa se sjetim djevianskog lika, u glavi se stvori tvoja slika. Ta mi slika izblijediti nee, ja se nadam bit e vie sree. to je srea? A i tuga to je, to sad znade samo srce moje! Srce moje eka srce tvoje, za te dane ivimo oboje!

Kad aneli zapivaju! Iz daljine zvuk se uje, aneoski odjekuje, to aneli dolazie, poruku mi prenosie. Poruka je kratka bila; neka ivi naa vila, neka ivi, nek govori, sve to Bog je ne zamoli. Ne zamoli, ali znade! Sve je dobro, to ta znade. Sve to znade i to zbori istina je, to Bog voli! On joj milost podariva, da jo dugo bude iva. Da je iva i da kae ono pravo, jer ne lae! Aneli su svoje dali, Bogu su se obeali, da e uvat vilu nau anelima takvi pau!

Svi vapaji,zagovori, sve to dragi Bogo voli. Aneo je jedan bio, to je takav ivot htio. Htio ljubav i dobrotu, da proiri tu ljepotu. Dobrota nek se dalje iri, nek je iri njemu tako drag i mili! A aneli sad, svi u zboru ljube, tite vilu ovu! Vila duom progovara, dua,srce se otvara. Sve je karte otvorila, i na stol ih poloila. Sad ekamo to e biti dal' e dobro pobijediti? Ako dobro ne prevlada gadno e nam biti tada. Grdno e se prevariti koji s vragom ele biti! Bog e dobro zapamtiti i sve dobro nagraditi, avlima se ogaditi s njima nee dobra biti! Bog za vraga i ne mari, on zlobnike i zloeste svojom zlobom stalno hrani.

Za zlobnike Bog ne mari, stalno rade loe stvari, ali kad -tad doe vrijeme kad kufere oni spreme. Bog e tada spreman biti, poteno e on suditi. S njima nee dobro biti. Sad aneli odjekuju i Bogu se zahvaljuju! Jedan anel poseban je, jer on vili snagu daje, daje snagu nee stati jer je vili ona mati! Svi aneli,nai mili, sve ste za nas uinili. Od kolijevke pa do kraja, vodit e nas sve do Raja! Sad bi opet dosta bilo, pero mi se pokvarilo. Aneli e opet doi i po danu i po noi, mojoj ruci dati moi.

Oni su tu uvijek blizu osjeaju nau krizu, ne tu krizu to se taji, ve to srca naa titi! Srca titi naa stalno nita nije materijalno. Iz due mi to izae to mi anel moj pomae. Da mi nije pomagao, odavna bi ivot moj stao. Srce bi se ugasilo i u zemlju poloilo, zato anelima zahvaljujem to vam ovo pokazujem! Zbor anela nek se uje, i nek zvonko odjekuje. Hvala tebi, naa mati, Bog e tebi vjenost dati. Nee dati -ve je dao, i nama je pomogao. Ve odavna ruka teka, ruka teka zato stajem. da previe ne odajem! Hvala aneoskom zboru dok smiljaju pismu novu! A m e n !!!!!

Greka u mojoj dui!!! Ima jedna u dui mi greka! Teka greka! Na srcu mi teka, kada riem i istinu piem, kad istinu zbori, i naglas govori, a to netko prihvaa olako. Pa mi kae zato lae tako? Ja tad kaem da istina boli, za onoga koji ju ne voli. Zato greku ponavljat u stalno, znam ja dobro, da svi to ne znamo, zato volim (one ljude-ene) kad se prepoznamo. Istina mi velika je mana, jer ta mana Bogom mi je dana. Zato grijeim i grijeit u stalno, jer grijeiti od boga je dano!

Greku moju nikad brisat neu, jer mom srcu to donosi sreu. Neka boli onog koji ju ne voli, jer te boli ni Bog ba ne voli! E, pa greko, ti u dui mojoj ivi vjeno, i nemoj se dati! Ne dopusti da te itko blati! Zlobnicima neka Bog presudi, duo moja mi smo samo ljudi!!!!

Volin te u inat svima! Volin kad me voli, jer volin te ja! Volin kad si vrua, tad volin te ja! Kad me njeno ljubi tad moja si sva! Volin te, jer volin, a voli me ti, volin kad mi daje sve a ima ti! Volin tvoje grudi jer na njima zri te dvi lipe dojke a daje mi ti! Volin kad me stisne tad jedno smo mi. Ti si moje milo ti si meni sve, tebi srce moje nee rei ne! Tvoje lipe oi ko pekule dvi, tako lipo svitle volimo se mi!

Ti si morska vila koju volin ja. Dobra vilo moja, ti si moja sva! Sada kree bura, a mi dela ti, lipa vilo moja budi sretna ti. Zato volin strasno, pa makar va snu dobra vilo moja ja uvik san tu! Kad je jedan budan, a drugom se spi, morska vila moja va srcu mi zri! Dobra moja vilo ti moja si sva, ti me arko eli tebe volin ja!

Tice dvi-to smo ja i ti! Volin kad si ti tica a tii san ja, ti si grdelinka, grdelin san ja. Triba da pivamo a ljubavi ni, na dnu plavog mora naa ljubav spi. Sada bura pue, treban ljubav svu, treban tvoje tilo da usne su tu. treban tvoje tilo da grije me sad, tvoje lipe usne ljubio bi tad! Kad se usne spoje, i tijelo zagrije, tada lipo moje nitko sretan nije! Nitko sretan nije, ko tiia dva, lipa srio moja tebe volin ja!

Istine se nikada ne bojte! Srce tvoje tu u srcu mome. Due dvije u tijelu jednome. Dua svrati, srce jako pati, dua duu nesmije izdati! Dvije due postale su jedna. Dua jedna ali jako vrijedna! Sad ta dua u dva tijela stoji, vrsto stoji nikog se ne boji! Ne boji se, oba srca znaju, zato duu nikome ne daju. Bogomoljka due je spojila, nikada ih ne bi razdvojila. Sam bog znade i Djeva Marija to je bogomoljka za nas uinila.

To nikada nitko nee znati, koliko se truda treba dati. Sve se daje, nita ne uzima. Samo takve Majka k sebi prima. Ve odavno na pravome putu, sudbina im odredila rutu. Sa te rute nikad ne skrenite, ve patite i dalje volite. Patnja e se vama isplatiti, meu svojim blaenima biti. Puno e se dogoditi stvari dok se vaa elja ne ostvari, ovaj ivot krivudava cesta ako skrene kad sa pravog puta ujest e te strana guja ljuta. Zato dua u tijelu jednome oivila u tijelu drugome, zato sada nae najmilije uvijek s nama grohotom se smije!

uvala je ona svoje dijete uvala je od sudbe proklete, sve je dolo sad na svoje mjesto, bit e teko ali se ne damo! Svako za se kroz ivot se probija, dua naa staza najmilija! Hvala onom(onoj) tko nam milost dao, i nikada nije odustao. Nikada se nije umorio u ivotu nad nama je bdio, i nikada nee odustati. Znam to dobro lipo se sad smije, dragom Bogu to je najmilije, najmilije nama je i sada, mirniji smo razum sada vlada. Sada znamo uvijek smo to znali, s pravog puta mi nismo skretali. Zato sada srce nam se grije u dva tijela neto najmilije!

To je sveto, nikom to ne damo! Ne smijemo svetost da izdamo! Borbe,patnje jo e toga biti, sada lake to je podnositi! Kad se jedan od dvoje spotakne, drugi mu se tad brzo primakne. Kako nebi kad zajedno diu, kako diu tako i govore. To govore a i stalno riu riu,riu, i istinu piu. To je teko jer istina boli, boli onog koji je ne voli! Istina puno tog otvori. Poten ovjek istini se nada, jer s istinom nepoten nastrada!

Otio sam malo preiroko to u ljudi, srce tako kae. Srce kae, nikada ne slae, jer istinu ljubi moje oko, ljubi oko a i srce moje! Dua jedna, tijelo od nas dvoje! Srce vrue a dua se smije, dobili smo ono najmilije! Dobit emo istinu i pravdu, naa srca nikome ne lau! Pero nee napisati greku stvorilo bi tad nepravdu teku. Pii ,rii sve to je na dui, jer Bog voli kad nepravdu rui. Zato emo istinu pisati iza svake rijei emo stati. Uroeno unititi nee, svi viite (istinu), bit e vie sree! Na aneo uvijek je sa nama, nikada nas ne ostavlja sama! Bog nas voli to je sada jasno, pourite ljudi dok ne bude kasno!

Dua jedna a dva tijela !!! Jedna dua, a dva tijela, sudbina je tako htjela! Jedna dua jako pati, kad joj druga rijetko svrati. Jedna dua patila je, druga dua shvatila je. Prolazila duga ljeta uvala ih mati sveta! Aneli nad njima bdjeli dok su duu otvorili! Sad napokon, shvatili su, kome treba dati misu, kome svijeu zapaliti, i strasno se pomoliti! Moliti se nou, danju, dok nam lipi dani svanu. Nita vie nije isto, sve je tako, jasno-bistro. Dua dui snagu daje, na svom putu da ustraje. Na tom putu da ustraje dua dui snagu daje.

To nikada prestat nee, jer tad ne bi bilo sree. U svom tijelu sretni nisu al' u dui skupa diu. Tijelo jedno drugo zove, da i srca im se spoje. Srce kuca kao jedno. Osjea se nekad bijedno, ne zna jedan kad e biti, al se mora dogoditi! To ljubavno pismo nije, tu se puno toga krije. Tijela mogu unititi, sudbina im gorka biti, ali dua due moje, misli uvijek na nas dvoje! Ovo nisam izmislio, aneo me prisilio. Morao sam to napisat, jer ne mogu vie disat! Aneli me posjeuju, i stalno mi navjeuju; uvat emo ljubav svetu!

Prognat emo sudbu kletu. Nikad ovo napisao ne bi, da to nije namjenjeno tebi! Dua jedna u dva tijela. To istina sad je cijela. Dua oba tijela hrani, i od zla ih uvijek brani! Ne znam to sam napisao, idem to provjerit samo! Pvo sve to sam napisao, blisku ruku ja posluah samo. Nije lako ovo napisati, al' vjerujem tako mora biti, moralo se tako dogoditi! Hvala ruci(dui)koja me vodila, vjena slava neka joj je bila! Amen! to je sve to sada imam rei lagat neu, to bi moju pomutilo sreu!

Istina se sad u meni smije, dua moja moje najmilije! Ovo bi za sada bilo dosta jedna dua u dva tijela osta!!! Amen!

Kratka umna biljeka! Najteze je srcu kada padne vece.... sjecanje na tebe kako rana pece... sve moje teske rane... sve moje bolne muke.... sve bi izlijecio jedan dodor tvoje rukeeee......

iva istina - bog nas je sauvao! Zlotvori mi kuu zapalie, to je bilo dvi tusue i pete! Skoro mi je izgorilo dijete. Tad zlotvori nisu se nadali, Bog je uvijek tu na mojoj strani. Zlotvori mi kuu zapalie, moje zdravlje znatno naruie. Djeca su se jako prestraila, supruga mi najhrabrija bila. Tek kasnije iz DVD-a Raba glavni Jaka rekao je tada; e gospoo vi ste sretni bili, da se niste u pepel pretvorili! ena gore na vratima bila, pokuala unutra je ui, pokuala ali nije ula, od puno dima nije se ni dalo. Njeno oko sve je posnimalo. Uzela je dijete, kod susjede ode, obavijestila je institucije mnoge.

Kasnije je Jaka govorio (neka mu je pokoj vjeni nedavno je preminuo); od te temperature koja se stvorila u prah bi vas bila pretvorila, imali ste gospoo vi sree, samo minut kasnije, da ste na vratima bili, vi ne biste sada bili ivi. Pepeo bi od vas nastao, nitko vas vie ne bi pronaao! udan poar, rekao je tada! Nije struja kako inspekcija(policija) kae, on se s njima uope ne slae. Rekao je tada u povjerenju, netko vam je tamo gore bio, i neto je lipo postavio, da bi vama tetu uinio. Da bi vae ivote unitio. Sve je nama lipo objasnio, i te su rijei bile prave, jer inspektor kasnije se slae, mijenjaj brave to su kljuevi bili, koji su na tom privjesku visili. Mi smo stalno djeci govorili; draga djeco jeste zakljuali? I zlotvori sigurno su uli od tog dana naslaivat se stae!

Kljuevi se stalno spominjae, spominjae to u zlobnom tonu. Svakog dana vikae i srae, stalno kljue jedna drugoj spominjae, spominjale kljueve i brave, i razne strahote. ak su po selu govorili(e), da smo si kuu zapalili. Ljudi moji, neka im Bog sudi. To su sotone to i nisu ljudi. Bog zna sve i zato se radi, al ne da avlu da se ba nasladi. Bog je nama tad poruku dao, Bibliju je djeju sauvao. Ej, zlotvori-sotone,zlokobni ljudi, uvajte se, ima jake moi, Bog e vama u posjetu doi! Ja sad mislim da ve i dolazi, i da vae kue obilazi. to sijaste poinjete njeti, a Mirko (miro)e istinu pisati. Nikad neu od nje odustati, Bog me uva i aneli moji, istine se ja nikad ne bojim!

Uvijek mogu hrabro koraati, ista srca istinu pjevati. Zlotvorima u oi gledati, i rei; tko zlo sije tako mu se vraa, istna nekog boli za mene je slatka !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Bog - istina - pravda - uvijek pobjeuju!

ae moj! - ( otac moj) To je bilo (1979 godine) sedamdeset i devete, ve sam bio malo vee dijete. Na ukrcaj za brod se spremao, i tamo me otac ispraao. Busom(Rab-Rijeka)iao je sa mnom, i tapao, grlio me stalno. Teku suzu vidim prikrivenu, otac kae nije nita njemu, a kad me je na brod ispratio, tako me je vrsto zagrlio, da i sad osjeam te teake ruke, srce e mi puknuti od muke! Pozdravih se ja sa svojim ocem, (uvik sam ga zvao ae moj-nikad tata). Ja na brod, on na rivi osta. Raspakirao ja sam svoje stvari, u kabini koju su mi dali. U kabini bilo nas je vie (mali od kuine). Upoznah se ja sa novim brodom, i ljudima s kojima u delat(radit). ef govori; Mali nema sada posla idi malo vani!

Bit e tebi ovog broda, putovanja(kruno), par miseci dosta. I tako sam krenuo na rivu, pa na korzo i tamo se eem, svoga oca ponovo susreem. Tog smo dana tri put se viali, i tri puta tuno rastajali. Putovali mi po Mediteranu, na tom brodu, Liburnija se zvae, snovi mi se polako ostvarivae. U Denovi(Italija)kupih novih stvari, kad zavri ovo putovanje, da Mirko svakoga podari. Nikad ovo zaboravit neu, to je meni pomutilo sreu, to bijae ba na prvi maja sedamdeset i devete. Pjevao sam kao malo dijete, pjevao sam kao slavuj pravi. Bio vesel od veselja srce mi je tuklo, nikad prije i nikad kasnije to veselje ponovilo se nije. Pred veer se oko mene sjate, prijatelji i samo me prate.

Vidi Mirko tu neto ne tima, doe barba(kapetan) i pozva me znate, kae; sinko svi mislimo na te. Meni pak sad nita jasno nije; a je barba, a san uinio? Jesam nekog moda uvridio? Ni' od toga sinko, dragi Mirko, neto ti se grubo dogodilo! a je barba, a je bilo? Ja probljedih, bi mi skoro muka, od njegovog glasa i ozbiljna zvuka. Recite mi barba, molim vas ko Boga. Barba veli; Nema vie oca tvoga! Mjesto pismi, obuzela tuga, nema oca nema moga druga. Kad je sprovod, dobro raspitajte oca svoga moram vidit, znajte. Nemam paso(putovnicu), samo matrikulu od broda. Kako po? Kako doma doi?

Cijelu no je bilo - hoe, nee? I na kraju, evo, stiu vijesti: Ambasada u Grkoj sredila! Da bi mi se elja ispunila, u Atenu netko me odvede. U avion prvi puta sjede, i poletim kao malo dijete (nisam bio svjestan da mi se to dogaa). Iz atene do Dubrovnika samo, sreom, drugi avion bijae za Zagreb, tamo. Avionom put Zagreba krenuh. Stalno mi je to bilo u glavi, dal' e otac moj doekat mene? Da ga moje oi zadnji put vide! Iz zagreba uzeo sam taxi, vozi brzo ne smin ja zakasnit. Put Rijeke taxist je vozio, kao nikad u ivotu. ovik se stvarno potrudio, i put Rijeke brzo je jurio. Na abici autobus, taman da e krenut! Ja uao, on zatvori vrata. Stigao sam doma, taraca je puna, ljudi ,ene svi tapaju mene! Ni ne znaju kakvo mi je breme.

Uoh utke! Jedna suza kapne momu ai na njegovo oko. Izljubih ga, eto, zadnji puta! Sjedim vani. Ljudi prolazie, moje oi nikog ne viae. Srce mi je iskoiti htilo, suze vie ne idu na oi, al' dok ovo piem lice mi se smoi! Srce hoe iz njedara poi, tek sad suze naviru na oi. ae dragi, moralo je doi, ae dragi, znam da nad menom bdije, i tek sada da se i ti smije. Uspio sam, nakon dugo ljeta, tebi ae nek je zemlja sveta. uvaj mene ,a i moju dicu. Kad mi doe (kad me treba) ja zapalim sviu. Bog je meni sada snagu dao, plaui sam ovo napisao. A da nije potpore sa strane jo u srcu uvao bih rane. Imao bih pisat jo ja puno toga, al ne mogu ivota mi moga! Amen!

Sjeanja--1977-78 godina - u vrime moje mladosti!

eem sam, po lipom Stradunu. Gle, Ibrica tamo u Kantunu, na skalinama, on svoje pjevui. Ljudi eu, naulili ui! To je prava romantika bila; Buco,Sran-trubaduri nai, zapoeli akulati malo, akula je zavrila tako. Kavanu(gradsku) smo mi pronali lako. Kavana je blizu Orlandova stupa, a u nama ko' da nasta rupa. Popili smo aicu il' dvije. Ne znam tono, brojilo se nije! Na Stradunu nastala je guva. Svud se piva i svud se uiva, priblii se ve i moje vrime, treba brzo koraat da stignem na Pile! Na Pilama bus neki stajae, sa stanice poao da krene.

Sreom ugledo' je mene, zadnji asak ja ga ulovio. Skoknuh u bus,vrata zatvorio, do Grua sam s busom se vozio. Gruka luka! Sad sam ja ko doma. Brod tu eka, idemo za Bari(Italija). Ujutro smo u Bariju bili, neke stvari za sebe kupili. Tog dana je barbi(kapetan broda)bilo loe, k doktoru ga nai odvedoe. Talijani ga pregledae tamo, i rekli mu da je jako bitno, u Dubrovnik, kod doktora, pod hitno! Sve je barba manerve izvril', sve komande i Bari napustil', to je bilo negdje na pol puta, sjeanje me slui ko' da sad je bilo! Dobri na barba i nas napustio, to je bilo u jedan i deset po noi. Barbu zvalo, mora na put poi, srce dobro, nije izdralo, tu no mu se naglo pogoralo. Dobro srce prestalo kucati, svi na brodu poeli jecati!

to je srce prestalo kucati, nitko nije zaustavio jecaj, plakali smo ko' malena djeca. Dobri barba, esto mislim na vas, svijeu zapalim za spas, za spas due vae. Dobroj dui svia e da pae. Znam moj barba, lipo vam je tamo, jer ste bili vi predobri ovamo. Na sve mode i na sve naine, sve bi dali za svoj posao mili. Sve davali posadi, ko' dici, jer kako ste uvik govorili, dico moja, ne smi ni' da fali, vi ste tii, jo ste tii mali! Pokoj vjeni, i laka vam bila, ova zemlja koja vam je mila. Amen! Poeo sam u veselom tonu, dobri barba jo rovari, tu po srcu mome. adio vam barba moj i mirno vam more!

Obostrana ljubav! Volim kad voli! Zato voli, da te volim!

Nostalgiar ! grdelin!! Kad ujutro otvorim prozore, bacim pogled na to sinje more, a na moru tii galebii, ute vrime kakovo e biti. Vratie se misli u sjeanje, kad na brodu provodil sam dane. Navigava na sve strane svita, svugdi lipo, al na Jadran blista! Rijeka-Rab-Zadar-Split-Hvar-Korula Dubrovnik pa do kraja Bari-Italija, linija mi bila najmilija. U Splitu sam etao po rivi, a bome smo i po spizu bili. Splitska pjaca uvik puna bila, svega ima ,blitve do agruma. Malo dalje bila je pekara to je uvik lipa kruha dala, a na rivi mala divojica, pivala je ko grdelin tica. Ta je mala sada, prava diva, narasla je a i lipo piva!

Lipo piva, lipo ju je uti, to je diva, ona to ne sluti! Vratila se Norveka u boji al' u srcu meni Jadran stoji. Vratilo se u sjeanje moje, tek sad vidim, kako stvari stoje. Grdelinku sluam svakog dana, lipo piva ,a i lipo pie. Svakog dana novu pismu rie. Rie pisme a iz srca vadi, ljubomorni bit e toi mladi. Neka budu ja joj sriu elim, uspjehu se njenom ja veselim. A na moru ljuljaju kaii, i na njima tii galebii!!!

Zato te volim! Bogomoljka! Volim te zato jer je dua ista. Volim te zato jer istina blista! Volim i zato jer nesebino daje, volim te zato to toliko traje! Istina i pravda to je ivot tvoj, trajat e vjeno toga se ne boj! Volim, to sam prijatelj tvoj! Prijateljstvo pravo to je neto lipo, i vjera u tebe, vjerujem ti slipo! Vjerujem i zato, due su nam iste, al' okolnosti nisu tako iste! Ovo prijateljstvo trajati e vjeno, ma kakve kritike dobivali esto!

Volim te zato, to ti samo zna, dua u dui ne raa se ba! Duh je ovdje bitan to ti samo zna!

Prigodna pjesma posveena Ani tefok Tvoj glas toliko mi pae, prieljkujem jedno vee nae! Tvoja ruka mene dodiruje; njeno,njeno lice mi miluje! Moje srce tvome odgovara, dua moja sa tvojom se spaja!

(napisana dan poslije njene smrti)

Nada i vjera! NADA je ono emu ovjek tei, nada je vjera od eg se ne bjei! S nadom rado idem lei, s nadom se budim, u radosti i srei! Da nade nije, ne bi bilo lipo, jer bez te nade sve bi bilo slipo. Nadati, se to uvik postoji, i ta nada u glavi mi stoji! Nadati se, normalno je i lipo, najlipe je, kad ti se ostvari! ivjeti bez nade, ivot nema smisla. Vjerujem u nadu, jer nada i vjera to je prava mjera Amen!!

Aneo sa neba! Tekom mukom ovo objavljujem, jer ne volim da te rastuujem. ....Sa neba ti anel progovara, Nado moja dri se do kraja, prola ti si i gore dane, zacijelit e i te tvoje rane! Nemoj sada da ti suza kane, jer otvara onda stare rane. Ne ranjavaj vie svoju duu, sve e ii kako vitri puu. Keri moja ja sam tu kraj tebe, i volim te kao samu sebe! Volim tebe vie nego sebe, stalno bdijem i gledam te stalno, ti si meni sveto tijelo moje! Nita tebe nee kolebati, slui Bogu (puku) ko' i tvoja mati. Sluim Bogu i nad tobom bdijem, ide putem koji ti je zadan! Bog je s tobom, u naravi vazdan! Svakog dana i svake minute, prati ivot tvoje teke pute. Brino uvaj prijatelje svoje, nema puno, ima samo dvoje!

Ti ih dri sad u srcu svome, nemoj nikad izdat ih nikome. Samo jedan pozna tvoju duu, njegova ti ruka stie ruku! Dr' ga vrsto, s obe dvije ruke, on poznaje sve tvoje muke. Iste muke i on proivljava, keri moja on ti se otvara! Srest ete se, neete ni znati, on e tebe lako prepoznati! Amen!

Na obali - morska vila! Na obali sjede on i pas, tihim glasom javlja mu se glas, a tim glasom progovara vila, morska vila ljepotica mila! Morska vila glasom progovara, a srce se ovjeku otvara. Otvorio on je srce svoje, Progovara; Vilo sunce moje! Sunce zae, vila mora poi, ide kui sretnija u noi! Ispravila svoje vitko tijelo, skok u more to je ba veseli! Veseli se kad na rivu seli, tad nestade u toj mrkloj noi. Nema noi da i jedna proe, morska vila u san da ne doe! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Smokva e ponovo raati-zloba Gledam smokvu, ispod nje je Frane, a ne ubra pokljucae vrane. Pokljucat e i njega i Zoru, jer drugima stvaraju nevolju! Brao smokve ispod njene grane, a susjedu stvarao je rane, sve te rane njega ne diraju tue smokve ruke mu biraju(kradu)! Ej, lupei i sa ove strane, kradu tue i pod stare dane. Bog e njima sve to naplatiti a smokva e ponovno roditi! Odolila neveri i buri odolit e i zlobnoj kulturi! Grana pukne, al' zalijei rane! Smokve bile jo u rajskom vrtu, preivjet e i ovu malu muku. Smokva ivi, gorina ostaje zlobnost ljudi nikad ne prestaje !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Morska idila!!! Grlimo se, ljubimo se, ko galuba dva! Volimo se svakog dana, neka svako zna! Glas galeba, miris mora, to je ljubav ta, kad valovi zapljuskuju naa tijela dva! Na moru se zaljuljae i kaia dva. Grlimo se, ljubimo se ko galeba dva! Na kaiu stajala su galebia dva, Galebii, lipi tii, divna bia ta! Na moru ih prati sria, morska vila zna, sria prati i golubicu tu! Golubica moja draga s galebom u snu!!!!!

ivot!!! ivot ivim, njemu se radujem, u pjesmama tebe opisujem! Opisujem ljubav i ljepotu, opisujem duu i dobrotu! Sve to radi to iz due svoje, ko da krade ti iz due moje! Sreli smo se. vidili se nismo. Bog sam znade kome piem pismo! Ovo pismo nisam trebo' pisat, u srcu sam trebao narisat. Nariso sam ja u srce svoje, to spoznaje iz dubine svoje! Neu vie, moda u pogrijeit' a ne volim mogao bi zgrijeit', tko ovakvo prijateljstvo gradi duboko ga u srce usadi, usaeno isupat se nee dok ivimo ako bude sree! to je ivot ve pjena na vodi?

Pjena na vodi to je ivot ve pjena na vodi, a ljudi su Bog te oslobodi. To je tako ve odavno-zna se, ljudi danas misle samo na se! to sve zloba uiniti moe to e teko ispraviti Boe!!!!
(ast izuzecima ,ima ih nekolicina!)

elja! Dal' e mi se elja ispuniti, da te mogu jednom zagrliti, zagrliti,onda poljubiti, poljubiti tebe cjelivati i sa tobom lijepo uivati! Uivati dok nas bude volja, volja, elja i blisko prisustvo donosi nam i novo iskustvo! Volim tebe kao samog sebe, kad bi znala ne bi razmiljala, dola bi mi u naruje moje! Da zagrlim toplo tijelo tvoje, da te grlim i da te cjelivam, i u tome da jako uivam! Cjelivo bi sve do rane zore, sve do zore milo janje moje, ti bi onda da zora ne svane, ve nagnuta ti na moje rame! Da lei u naruju mome, da mi dade ko nikad nikome, pokloni mi i srce i duu!

Podari mi osmijehe i suze, Sretna bude to te ljubav uze! Silno eli, to vie ne skriva, da ti mene takoer cjeliva! U ljubavi pronaosmo sreu, onu sreu koju smo sanjali, i tu sreu rado doekali, doekali stalno njegovali! Tako smo si elju ostvarili, da smo nau elju ispunili, ispunili i ta elja traje, i nikad se vie ne predaje! Do vjeka smo u srei i veselju, jer smo skupa ispunili elju! Nije elja ve je ljubav prava! Ljubav naa koja nema kraja, i na kraju due se spojile, nikada se nisu razdvojile! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! A m e n !!!!

Bez naslova - ili tuga sa sretnim krajem ! Ne znam to u napisati, ali moram tebe zvati! Kako li u govoriti? to ja mogu izustiti? Znam da pomo jako treba, nesigurnost stalno vreba, teki kri je na nju pao, zato joj je Bog to dao? Ona nita nije kriva, mora patnju da sakriva, Boe dragi, to se zbiva? Daj mi snage i mudrosti, da je maknem od alosti!

Svakog dana ja se pitam, u mislima, duom skitam, al' ideja mi ne pada, dragi Boe to u sada? Svoj ivot sad bih dao, kad bih barem pomogao! Kako dalje? to da radim? Sada u se pomoliti, u patnjama tvojim biti, tvoje tuge i nevolje nek nestanu, bit e bolje! Ali kako sada rei, radujem se tvojoj srei?

Budi dobro, sretna budi, jer te netko, arko ljubi, tebe ljubi i cjeliva. Voljet e te dok si iva !!!

Podrka mladoj umjetnici Suzani!!!! Lipa mala lipo piva, svoj talenat sad ne skriva, sve pjevui i gugue kad po kui poskakue! A ujutro kad ustane, ispred pigle kada stane, sve se ori i odzvanja ona lipu pismu sanja! Pismu sanja i pjevui grdelinka je u kui! Kad je rivom prolazila sve sirene pozdravila. One su joj pljesak dale, kad su pismu odsluale! Pozdravlja je sad i riva, postala je mala diva! Pivaj Suzi, pivaj samo, Lipo piva svi to znamo!

Grdelinu sad je muka, ostao je on bez zvuka, grdelinka sad je bolja, to je bila njena volja! Amen!

ti si ta odabrana tvoj aneo uvar i pratitelj je tvoja mati Ustadoh u 6. sati i napisah ovo u dahu za Veroniku Vere - Nadu Landeka napisah joj kao prijatelj drag Nadahnue! Zato toje borac bila, sto put si je nagradila, iz tvog sina crpi snagu, nee da se preda vragu! Borac bila i ostala, vjera joj je snagu dala. Njen je anel njena mati (koja nju rodi), ona e joj snagu dati! Kada svi su loe volje, ona snagu dobi bolje! Svoje srce daje svima, a najvie patnicima! Patila je i ona mnogo, pa ponekad izgleda strogo, zato Majko ti joj pomozi, ti to sina na slami porodi!

Tvoj joj sinak snagu daje, zato ona tako (ovako)traje, i trajat e mnogo ljeta, dok je njena narav sveta! To joj prizna dragi Bogo vjerno je kroz ivot vue, te prolazi nemogue, sve nedae i nevolje! Ona kae bit e bolje, tako bude jer zna za se, tue grijehe uzme na se! Zato Nado ti nas vodi, prema miru i slobodi! Tvoja snaga jaka,sveta, dumanima puno smeta! Nek se spreme, ut e za te! Tvoj anel je tvoja mati, nije te nikad napustila, uvijek je uz tebe bila! Nisu sveci velikani ve su ljudi od boga dani!
posveeno napisano u jednom dahu za Nada Landeka (Veronika Vere)-od srca i iz dna due)

Ljubav Sluat ete, sluati i neete razumjeti! Gledat ete, gledati i neete vidjeti jer usalilo se srce naroda ovoga: Ui zaepie, oi zatvorie da oima ne vide, uima ne uju, srcem ne razumiju, te se ne obrate pa ih izlijeim.

San Sanjao sam da sam mala ptica, sanjao sam da sam lastavica, sanjao sam da sam golub plavi, sanjao sam da sam galeb pravi! Sanjao sam da sam morska trava, sanjao sam da sam riba prava, sanjao sam puno lijepih stvari, probudih se i sve se pokvari...

O PISCU
Miroslav Mirko Bori ima duu njenu i osjetljivu poput latica maslaka. Njean poput lahora, emotivan, lirski nadaren, u direktnoj vezi s Anelima koji piu njegovom rukom. Njegova dua je otvorena knjiga! Mirko je roen 1959 godine u Rabu, njegovom najdraem gradu. Roen je u Starom gradu, u Starom rodilitu na Staru godinu! Kao mlad otiao je na brod. Najprije je radio kao mali od kuine, a kasnije za ankom u baru. Uz rad je zavrio etverogodinju ugostiteljsku kolu, a kasnije, do umirovljenja zbog invalidnosti, radio kao voditelj anka ili bara. Mirko je kao mlad uvijek matao o pisanju. Neto bi napisao pa bacio -mislio je uvijek da njegovo pisanje nikog ne zanima. Onda je poeo pisati za svoju duu i objavljivanjem na blogu i facebook profilu, vidio da se mnogima svia kako pie. Tako je i nastala ova zbirka njegovih pjesama. Osokoljen poticajima brojnih prijatelja kojima su se njegove pjesme izuzetno svidjele, nastavio ih je pisati i objavljivati, svakodnevno, tako da je koliina napisanih pjesama postigla zaista znaajan broj za ak dvije zbirke. Kako su istina i pravda dvije najznaajnije vrijednosti u njegovom ivotu, njegov prvijenac u kojem je sabrao svoje najdrae pjesme, nazvan je upravo tako! Miroslav Mirko Bori voli svoje more, voli izranjati, traiti bisere. On ih trai u moru, a itatelji e vjerujem pronai skupocjeno biserje u njegovim pjesmama jer direktno dotiu duu. Miroslav pie na sve teme, kako mu doe inspiracija. U svakoj temi netko e se pronai, netko e nai dio sebe.