VJERA NAIH OEVA JO UVIJEK IVI

Homer C. Hoeksema Preveo s engleskog: Goran Bosanac Osijek, 2008.

UVOD Ovaj traktat objedinjuje tri zasebna traktata. Svaki od tih traktata sadravao je tekst govora Homera C. Hoeksema na Sinodama odranim pod pokroviteljstvom Protestantskih Reformiranih Crkvi u Americi. Prva dva odnose se na Reformirane Sinode odrane u starom Civic Auditorium, Grand Rapids, MI, prva listopadu 1965., druga u listopadu 1966.godine. Trea Sinoda je odrana u South Holland, IL, u sijenju 1967.godine. Misijski odbor PRC je nakon svakog izlaganja ista tiskao u pisanoj formi u obliku prigodnom za tiskanje traktata. Traktati su dosta vremena ekali do dana tiskanja. Evangelizacijski odbor Jugoistonih Protestantskih Reformiranih Crkvi, iznova ih je otkrio te budui da ni nakon 25 godina tekstovi nisu nita izgubili od svoje aktualnosti i znaaja za dananju crkvenu scenu, odluio tiskati pod naslovom Vjera naih otaca jo uvijek ivi i distribuirati ih u korist onih vjernih sinova i keri reformacije koji prepoznaju da nije sve ba tako dobro u reformiranom Sionu. Zaista, ako je godine 1967. bilo tono da grobna opasnost prijeti reformiranim crkvama, koliko je to jo vie istinito za danas! Ovaj traktat stoga predstavlja jasan alarmantan ton svima kojima je reformirana batina vanija od svega ostaloga. Hoeksema je jo prije 25 godina vidio teku krizu reformiranih crkvi, koja je zasigurno jo uvijek nad nama. Pravo pitanje za crkve i denominacije reformirane zajednice je hoe li ustrajati u reformiranoj vjeri ili nee. Mi stoga prenosimo rijei autora iz uvoda drugog traktata: Moja je ponizna molitva da Kralj Crkve iskoristi ove rijei da probudi i potakne pravu djecu reformacije, da bi oni mogli u ovim vremenima velikog otpada odrati svoj reformirani poziv i da bi crkva tako bila ouvana i pozvana natrag u dragocjenu batinu reformirane vjere. Evangelizacijski odbor

Jugoistonih Protestantskih reformiranih crkvi

SADRAJ NAA REFORMIRANA BATINA DJECA REFORMACIJE KRIZA REFORMIRANE VJERE

NAA REFORMIRANA BATINA Ljubljena djeco reformacije! Obraam vam se sa svrhom da apeliram na vas koji ste nasljednici velike radosne vijesti vjere jednom zauvijek predane svetima, vjere predane po reformaciji 16. stoljea. Nadalje, takoer i stoga to sebe smatram sinom reformacije, a isto tako i sve crkve koje su sazvale ovu skuptinu reformiranih crkvi u punom smislu toga znaenja. Ja sam protestant! Ja sam reformirani! U tome se nalazi poveznica izmeu mene i vas. Ove smo godine (1965. op. urednika) napunili 448. godinjicu dogaaja koji je zapalio plamen reformacije, a koji je zahvatio cijeli kranski svijet. Taj dogaaj je pribijanje 95 teza rukom dr. Martina Luthera na vrata crkve u Wittenbergu, koji se podigao u pravednom gnjevu protiv sramne prodaje indulgencija (oprotajnica) u svrhu sakupljanja novca za papinsku riznicu. Taj dogaaj je zapalio vatru reformacije koja je prvo poela gorjeti u Lutherovom srcu, kad je saznao, kroz Sveta pisma, koliki je blagoslov i mir onima koji su opravdani samo po vjeri opravdani udom iste i suverene milosti. Takvo izgaranje potpalio je vjeru i pobonost, ljubav i poslunost Pismu, samoodricanje i noenje kria. Na tom plamenu su se ugrijale itave generacije sve do dananjeg dana. Mi, nismo ti koji emo oboavati nekog heroja. Svijet ima svoje heroje (velikane) i tuje ih. Ukoliko bi i mi inili isto postali bi nevjerna djeca toj istoj reformaciji koja je donijela toliko osloboenje od crkvenog ropstva u esnaestom stoljeu. Ni Luther, ni Zwingli, niti Calvin ili bilo koje manje svjetlo koje je sjalo kroz povijest crkve toga doba i kasnije, nisu bili prvi pokretai oslobaanja koje je dolo. Dapae, mi znamo da su oni bili samo instrumenti nekog drugog. Oni su bili pripremljeni i pozvani od

Kralja crkve Isusa Krista, onoga koji hoda izmeu zlatnih svijenjaka i dri sedam zvijezda u svojoj desnoj ruci. Ovdje se sjeamo toga, sa zahvalnou i s ciljem oivljavanja predanosti Bojem djelu, Bogu naeg spasenja, radi ouvanja, obogaenja i oivljenja batine vjere jednom predane svetima, evaneoske vjere. Stoga ne mogu, a da ne ukaem na sljedee: NAA REFORMIRANA BATINA I. DRAGOCIJENA BATINA II. OPASNOSTI KOJE PRIJETE III. UZVIEN POZIV DRAGOCIJENA BATINA Isprva pogledajmo od ega se sastoji naa batina. Ovaj traktat ne moe obuhvatiti sve. Batina je tolika da, ukoliko bi netko o tome napisao itavu knjigu ne bi sve stalo. Stoga, moram ukratko izloiti samo glavne crte. Prvi i temeljni aspekt nae batine je Biblija. Luther i Calvin, dva velika reformatora, nisu se u svemu slagali. No, glede temeljnih stvari zasigurno jesu. Sloili su se oko apsolutnog autoriteta Svetog pisma. To principijelno znai da nema drugog autoriteta za doktrinu ili za ivljenje, za vjerovanje ili djela, od Svetog pisma, i to Pisma kao nepogreivo nadahnute Boje rijei. Obiljeje djece reformacije je kao to jedan na credo kae: vjeruj bez sumnje u sve to je sadrano u 66 knjiga Staroga i Novoga zavjeta. To takoer znai da je Pismo neophodno i da bez Pisma nema spoznaje istine o Bogu niti istine o naem spasenju. Tree, reformatori su bili sloni oko jasnoe i razumljivosti Svetog pisma. To znai da se u tekstu Pisma jasno i razumljivo objavljuje Bog, tako da svako dijete Boje moe s punim shvaanjem samostalno itati Pismo. Isto tako, to znai da tekstovi Svetoga pisma imaju vie moguih tumaenja i mogu biti razliito shvaeni. Svaki vjernik je pri itanju i tumaenju neovisan od bilo koje institucije, jer svaki vjernik ima Kristov Duh. Ponavljam da su oko navedenog temelja reformatori imali potpunu suglasnost. U tom smislu reformacija je vratila Bibliju Bojem narodu.

To je temelj! Kao to je jasno iz drugog poglavlja poslanice Efeanima crkva je izgraena na prorocima i apostolima, a sam Isus Krist je ugaoni kamen. Uklonimo li Bibliju, ili ju razvodnimo, ili ako zanijeemo njen apsolutan i nepogreiv autoritet, ruimo samu osnovu, temelj batine koja je predana crkvi! Drugi, i sredinji aspekt sadraja reformirane batine je istina o suverenoj i potpunoj milosti. Mada su Luther i Calvin mogli imati neslaganja u mnogim stvarima i u pristupu nekim pitanjima i zasigurno su se i sami razlikovali po osobnoj povijesti. Meutim, treba jasno rei da su Martin Luther sa svojim samo po vjeri i Jean Calvin sa svojim samo po milosti bili sutinski usuglaeni. To vidimo u Efeanima 2. Ukazujem osobito na retke 8. i 9.: da, milou ste spaeni po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Boji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. Ponekad se reformirana batina uprizoruje kroz simbol tulipana (eng. TULIP o.p.). TULIP sainjava tzv. pet toaka kalvinizma koje ja nazivam cvijetom reformacije. Pogledajmo poblie. Cvijet ima pet latica, koje kad se na engleskom speluju ine rije T-U-L-I-P. Latice su: 1) POTPUNA ISKVARENOST (eng. Total o.p.) Ova istina tvrdi da je ovjek, bez Boje obnavljajue milost, po naravi nesposoban initi dobro ve je predan zlu. Prirodan ovjek ne eli i ne moe htjeti initi nita osim grijeha. 2) BEZUVJETAN IZBOR (eng. Unconditional o.p.) Ova istina kae da je Bog u vjenosti i po vlastitoj suverenoj volji izabrao odreene osobe za vjeni ivot i vjenu slavu u Isusu Kristu, to znai da je On cijelu Crkvu izabrao u Isusu Kristu. Neodvojivo od te isitne stoji i ova da je Bog svojom suverenom voljom, ostale koje nije izabrao, predestinirao za vjeno prokletstvo po njihovim vlastitim grijesima i nevjerovanju. 3) OGRANIENO POMIRENJE (eng. Limited o.p.) Ova istina kae da je na Gospod Isus Krist poloio svoj ivot za svoje ovce, donosei im time vjeno i potpuno otkupljenje koje je pomirilo Boju pravdu i njihove grijehe, dajui im, i samo njima, potpuni blagoslov spasenja.

4) NEODOLJIVA MILOST (eng. Irresistible o.p.) Ova etvrta latica donosi istinu da Bog po Kristovom Duhu obnavlja, a po Rijei evanelja suvereno, bezuvjetno i uspjeno pokazuje dar spasonosne vjere, pokajanja i obraenja, zajedno sa svim blagoslovima spasenja, onim ljudima koje je izabrao udom milosti. udom koje ni na koji nain ne ovisi o ovjekovoj volji. 5) USTRAJNOST SVETIH (eng. Preservation o.p.) Ova peta latica reformatorskog tulipana (TULIP) kae istinu da Bog zasigurno uva svoj narod, tako da nema otpadanja od milosti, tako da Njegov narod biva ouvan i ustrajan do same smrti, ustrajava i nadvladava kunju, bori se u borbi vjere i postie konanu pobjedu na Dan dolaska Isusa Krista. to je lijep cvijet reformacije! Paljivo pogledajmo taj divan cvijet i uoimo da je to samo jedan cvijet. Ukoliko iupa samo jednu laticu ne samo da mu unitava tu jednu laticu ve i samu ljepotu cvijeta. upanjem jedne latice, odnosno nijekanjem jedne istine, ili oteivanjem latice tj. dovoenjem u pitanje samo jedne istine upropauje itav cvijet. Unitava mu ljepotu! Ostavlja ga osakaenim i on e zasigurno uvenuti i umrijeti! Oevi reformacije da to kaem oinski jasno su vidjeli sve to, osobito istinu o bezuvjetnom izboru. Oni su tu istinu neto drugaije iskazivali te su isto opisivali rijeima da je izbor srce Crkve. Oni su to shvaali na nain da u srcu ivota, strukture vjere i istine crkve snano kuca puls bezuvjetnog izbora! Ukoliko nije tako moete biti sigurni da e doi do sranih problema. Problemi sa srcem su ozbiljni, mogu biti smrtonosni. Dopustite mi da se jo zadrim na simbolu cvijeta. Postoji neto to je traginije od je prostog sjeenja cvijeta. Taj cvijet je roen od sjemena koje je Boja Rije. Lukovica ili korijen iz kojega je cvijet nikao jeste na Gospodin Isus Krist, Sin Boji u tijelu, Krist Svetih pisama u svoj svojoj punini. Tlo na kojem je izrastao je vjeno zadovoljstvo Trojedinog Boga. Iskoristimo simbol cvijeta jo i dalje kako bi oslikali trei aspekt nae dragocjene batine. Iz stabljike cvijeta nastaje plod-cvijet. Plod koji je na slavu Boga naega spasenja.

Reformacija je naglasila i razvila istinu koja je takoer iskazana u Efeanima 2, 10.: Njegovo smo, naime stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima ivimo. Iznova je naglaen Boji poziv za izdvajanjem Njegovog naroda, poziv da bude putnik i stranac u svijetu, poziv da svijetli u sred tame. Ponovno je naglaen poziv Bojem narodu da nema dio u nevjernikom jarmu. To je poziv Bojem narodu da ostvari svoj poziv u djelu zavjetne milosti, kao posebne grupe ivog Boga u svijetu. Ukratko, to je poziv Bojem narodu da ivi ivot u svemu zajedno s nevjernicima, izuzev milosti. Smisao tog posebnog poziva Bojem narodu usred svijeta je upravo u tome da mogu dati hvalu Njemu koji ih je izveo iz tame u svoje udesno svjetlo. Takva je naa reformirana batina! Dozvolite da kratko ponovim dragocjenosti te batine. Batina je dragocjena jer nam prenosi da je Bog poetak, sredina i kraj naega spasenja. Dragocjena je takoer i radi toga jer Bojem narodu jednom zauvijek predana vjera, tvrdo jami nepromjenjivo sigurnu i utjenu sigurnost. Utjehu koja je temeljena na stijeni naega spasenja. Batina je dragocjena jer sadri samu sutinu one jedine utjehe o ivotu i smrti o kojoj na poznati Heidelberki katekizam govori. To je naa batina. Njeno izvorite je u Pismu. Sauvana je i iznova potvrena u reformaciji. Do nas je dola kroz prijekore i progonstvo, gubitke dobara i bogatstva, imena, statusa i samoga ivota, prenoena pred licem ljutih neprijatelja, tako sve od reformacije pa do uvene Sinode u Dordrechtu 1618-1619, kroz zasjedanje 1834. u Nizozemskoj i nadalje kroz podjelu poznatu kao Doleantie 1886.g. Moram vam rei da ja, da mi iz Protestantskih reformiranih crkvi, imamo to ljubljeno nasljee, kad dar Boji, u svoj istoi, bez ogranienja i u potenju. Drimo privilegijom i dunou pred Bogom da vas djecu reformacije podsjeamo na dragocjenosti reformacijske batine.

OPASNOSTI KOJE PRIJETE Netko tko bi danas promatrao crkvenu scenu mogao bi zajedno sa starim prorokom rei: Kako je zlato potamnjelo?

Zato? Zaista, kada gledamo natrag prema reformaciji, iz nje je nastalo mnogo crkvi. Povijesno gledano ima mnogo sinova reformacije, ali nije ostalo mnogo od gorljivosti za ouvanje dragocjene batine! Dapae, moe se uoiti kako vreba smrtna opasnost. To ne znai da je Boje djelo u opasnosti! Bog e zasigurno izvriti svoje namjere, bilo putem nas ili nekog drugoga. U to moemo biti sigurni. Za to se ne trebamo plaiti! Postoje, meutim, opasnosti za nas i sadanju generaciju, opasnosti protiv kojih se uz Boju pomo trebamo boriti! Ukratko u spomenuti neke od tih opasnosti. One su lako uoljive i lako prepoznatljive. Na prvom mjestu nalazi se opasnost koja dolazi od ekumenizma koji je sav predan izvanjskom jedinstvu, ali bez osvrta na pravo jedinstvo crkve u Kristu i to jedinstva u istini i u vjeroispovijedanju. Druga opasnost je opasnost odbacivanja Svetog pisma. U naem pseudoznanstvenom dobu ta opasnost se oituje u pokuajima poricanja izvjetaja o stvaranju. Takoer, u negiranju pouzdanosti Svetih pisama. Dananja tolerancija prema raznim doktrinama takoer, je jedan od naina poricanja autoriteta Pisma. To je tolerancija koja priznaje pod kranskim imenom i uenja potpuno suprotna Pismu. Na treem mjestu je opasnost od antikonfesionalizma. Oituje se u odricanju od naih konfesijaispovijedanja kao neega to je imalo vrijednost u prolosti ali ne vie danas i ponovnom artikuliranju tih konfesija, toboe, radi prilagoavanja dananjici, ali ustvari je rije o potpuno drugaijim vjerovanjima. Kao etvrta opasnost dolazi opasnost od arminijanskog uenja o slobodnoj volji. Upravo kroz ovo uenje dolazile su i dolaze najopasniji napadi. To je posvuda tako, ali osobito u amerikim crkvenim zajednicama. Arminijanizam uvijek smjera protiv suverene milosti i suverenog predodreenja. On uvijek dolazi kroz generaliziranje evanelja propovijedajui milost Boju za sve ljude i Krista za sve ljude. Uvjeravam vas da se time namjerava odrezati sve latice cvijeta reformacije! Oevi reformacije su tu herezu smatrali toliko opasnom da su joj posvetili itave kanone iz Dordretchta i zavjetovali su svakog propovjednika reformacije da nastoji iskorijeniti tu herezu arminijanizma radi dobrobiti sinova reformacije. Apatija, je peta opasnost. Apatija nasljedovatelja reformacijske batine danas se vidi u tri oblika. Postoji apatija koja se pokazuje kao potpuno neznanje i nemarnost prema reformacijskoj batini.

Drugi oblik se moe opisati sloganom: Moja crkva, bila u pravu ili ne!, a trei oblik se saima u motu: Mir pod svaku cijenu!. Naposljetku bi upozorio na opasnost od prilagoavanja svijetu. ivimo u vremenu kada je crkva manje sklona biti odvojena od svijeta, a mnogo vie je sklona biti dio svijeta na sve naine. Zaudno je da je to tako ba danas kod posljednje manifestacije Antikrista, kada e ljudi da bi mogli kupovati i prodavati biti prinueni primiti ig zvijeri na ruku ili na elo. Pismo nam govori da je blizu kraj svih svjetovnih stvari!

UZVIEN POZIV Imajui sve to u vidu u emu vidimo da je na poziv? Openito taj poziv bih opisao na sljedei nain. to se tie crkava reformacije, jedini je izlaz da ostanu i budu ono to kae i njihovo ime: Reformirane! Djeca reformacije su pozvana, kako u svijetu tako i u crkvi pa ak ako treba i protiv crkve, biti vjerna djeca reformacije! Ali, kako to oni mogu pokazati? Ako su prava djeca reformacije, drati e reformacijsku batinu vanijom od svega i radi toga se vrsto i bez kompromisa drati vjere jedanput predane svetima! Preciznije to bi se pokazalo na nekoliko naina. Na prvom mjestu je sveani poziv crkve da propovijeda evanelje i da iri Boju rije bez ikakve pokornosti autoritetima svijeta u harmoniji s reformiranim konfesijama. Nadalje, djeca reformacije i imaju i svako ponaosob osobni poziv. Pozvana su znati istinu, biti uvjereni u istinu, biti utemeljeni u istini. Pozvana su odrati istinu Boje rijei i naih konfesija protiv svih napada. Dalje, djeca reformacije su pozvana cijelu crkvu-ako treba ba i onu vau crkvu-pozvati na pokajanje i vraanje istini. Radi toga djeca reformacije trebaju bili gorljivi borci za od Boga dano pravo na reformaciju crkve! Znam da takav poziv nije ugodan niti popularan. Postoji sklonost da se taj posao prepusti voama ili da se radi na nivou propagandistike promidbe istine, ali sinovi i keri reformacije trebaju uraditi puno vie. Mora se uti njihov glas za obranu Crkve!

Ne smiju se dati pesimizmu koji kae da se batina ne moe ouvati. Da su Luther i Calvin imali taj stav, nikad ne bi ni bilo reformacije! I ukoliko bi takav stav prevladao danas, batina bi nestala bila bi pogaena. Konano sve reeno djeca reformacije trebaju biti obiljeena posveenim hodom kroz ovaj svijet, hodom stranaca i putnika.

ZAKLJUAK Zakljuni bi rekao tri stvari. Nae Protestantske reformirane crkve su spremne poduprijeti svakoga tko treba crkvenupomo. elimo pruiti puno zajednitvo u jedinstvu vjere, jer volimo itavu batinu reformacije. Ovo ne govorim kao hvalisanje, jer to imamo od Boga nam je dano. Nemamo se ime ponositi osim Gospodinom! Drugo, to elim rei je rije upozorenja. Ono to budete radili kao djeca reformacije nee samo utjecati na vas ve i na generacije. Na vau djecu i djecu vae djece! Zapamtite, da crkva nije nikada stajala nepomino bilo na strani istine ili pogreke. Konano, rekao bi rije ohrabrenja od Gospodina: U svijetu ete imati nevolju, ali ne bojte se, ja sam nadvladao svijet! Stoga, ljubljeni budite nepomini i ustrajni u djelu Bojem tim vie to znate da va trud nije uzaludan u Gospodinu! Neka to Gospod plati! Amen.

DJECA REFORMACIJE Ljubljena djeco reformacije! Ovim traktatom ne elim samo obratiti se vama, ve i pisati o vama. Nije mi na prvom mjestu baviti se reformacijom i reformatorima, mada sam prethodno morao napraviti kratak osvrt. Meni je najvanije pisati o djeci reformacije koja je bila u 16 stoljeu i to pratei povijesnu crtu od tada do danas. Crtu na kojoj stoje vie-manje sve protestantske crkve. Sve to sam do sada rekao

moe se saeti pod jedno pitanje: Tko su i koja su to djeca reformacije? Obraam vam se s konkretnim praktinim pozivom i to pozivom na preispitivanje samih sebe. Rekao bih da postoje etiri vrste djece reformacije. Na prvom mjestu moe se govoriti o povijesnoj djeci reformacije, koja su po roenju pripadnici neke crkve nastale iz protestantizma. Takvi esto ne mare za reformaciju, dapae, esto joj se i otvoreno protive. Na drugom mjestu moe se govoriti i o tradicijskoj djeci reformacije. Oni pripadaju crkvama koje u odreenoj mjeri jo uvijek ispovijedaju velike istine reformacije i reformirane batine, ali su sami u sebi mrtvi i osobno nemare za batinu reformacije i esto prigovaraju navodnim zabranama pobonog ivljenja te se ponekad pokuavaju otrgnuti od tih navodnih ogranienja. Tree su pospana djeca reformacije. U srcu oni jesu prava djeca reformacije, ali su sanjivi ili su ak duboko zaspali te su stoga u velikoj opasnosti, radi toga to nisu u dodiru sa stvarnou. Po takvima se na crkvu usred svijeta sputa smrtna opasnost. Takvu pospanu djecu treba probuditi i ona e se, prava djeca meu njom, i probuditi. Konano postoje istinita, iva i pozorna djeca reformacije. Njima je njihova batina draga i uzrok je ive vjere kojom se trude usred crkve i usred svijeta ivjeti kao djeca reformacije bez rezerve i kompromisa. Imajui u vidu prethodno opisane vrste djece reformacije, pitajmo se opet: Tko sam i to sam ja? Ukoliko smo se prepoznali u neemu to nije bilo navedeno pod etvrtom vrstom, prepoznajmo se i to prepoznajmo se s pokajanjem pred Bogom. Ukoliko milou Bojom sebe prepoznajemo pod posljednjom navedenom skupinom, budimo osnaeni i ohrabreni za jo veu vjernost i revnost. Imajui takvu praktinu svrhu na umu pozivam vas da poblie pogledamo: DJECA REFORMACIJE i temeljitije proemo kroz sljedee: I. REFORMACIJSKO SRCE II. REFORMACIJSKA POSLUNOSTI I RASUIVANJE III. REFORMACIJSKA BORBENOST

REFORMACIJSKO SRCE Reformacijsko srce je srce omotano u tzv. temeljni princip reformacije. Ve je postalo profano govoriti o tim principima. Pozivajui se na Luthera kae se da je taj temeljni princip istina o opravdanju vjerom tj. preciznije samo vjerom. Kod Calvina je, makar sutinski jednako, taj princip doivio jo bolji izraz u terminu samo po milosti ili eksplicitno u iskazu o Bojoj apsolutnoj suverenosti. Nadalje, se taj iskaz razvio u sljedei: Boja suverena i pojedinana milost, to se sumira u tzv. pet toaka kalvinizma. Meni se ini da kad se sluimo izrazom temeljni princip sve ostaje dosta hladno i apstraktno te neobjanjiva nam mnogo. Ne otkriva nam to je bitno za svaku reformaciju pa i onu danas i to je karakteristino za djecu reformacije danas. Za trenutak vratimo se u povijest da bi nali odgovor na ovo pitanje: to se zaista dogaalo u tadanjoj reformaciji i to je bitno za svaku reformaciju? Primjer Martina Luthera daje oba odgovora. Moemo postaviti pitanje, to je to ponukalo Martina Luthera da uradi to to je uradio? to ga je natjeralo da prekine s crkvom u kojoj je roen, krten i odrastao? Ovo je ozbiljna stvar! Nikad nije mala stvar kada netko prekida sa vlastitom crkvom uz izuzetak onih nemarnih osoba kao to je bio npr. Ezav. to bi bilo to to je potaklo Luthera da prekine sa crvkom koja mu je bila duhovna majka i izvan koje, prema tadanjoj doktrini, nije bilo spasenja, pa je vjeni ivot ili vjena smrt vjernika bila direktno ovisna o povezanosti s tom crkvom. to ga je pokrenulo da izae iz tada jedine crkve i poloi na sebe teret traenja neke nove? Odgovor se najprije nalazi u osobnoj povijesti Martina Luthera. Dogodio se snaan lom u Lutherovom osobnom ivotu koji je doveo i do loma odnosa sa crvkom. Luther je imao veliki i dubok problem, problem s duom. Taj problem je glasio: kako moji grijesi mogu biti oproteni? Na koji nain mogu biti opravdan pred Bogom i primiti vjeni ivot? To je bilo njegovo pitanje! Crkva mu je na to pitanje ovako odgovorila: moe dobiti oprost i mir kroz samoodricanje i samokanjavanje. Luther je o tome rekao: Muio sam sebe sve do smrti, da bi dobio mir s Bogom. Nije mu pomoglo.

Crkva mu je dalje odgovarala: moe nai oprost i mir hodoaenjem u Rim i iskazivanjem tovanja papi. Odmah je 1511.g. otputovao, ali uzalud. Oni su mu dalje rekli: moe postii oprost, a time i mir, kupovinom indulgencija (oprotajnica, o.p.), time primanjem crkvenih papinskih deklaracija, kojima papa jami izuzimanje iz istilinih muka. Kao i mnogi drugi, Luther je pokuao i to, ali uzalud. I tada je bio po gradskom propovjedniku Erfurtu zainteresiran za itanje Biblije. Budui da je uskoro njegov prijatelj poginuo od udara groma, to ga je jo vie podsjetilo na blizinu smrti, tim vie to je i sam bio ozbiljno bolestan. Konano je u manastiru pronaao pranjavu, lancem povezanu Bibliju, a u njoj po prvi put odgovor na svoje problem: Pravedni su oni koji ive po vjeri! Isprva nije shvatio niti je doivio osobno iskustvo sa tim rijeima, sve dok nije otputovao do prijestolja rimske prevlasti. Rim ga je okirao, dok je u njemu promatrao pokvarenost crkve. Kui se vratio duboko povrijeen i nezadovoljan dok mu je stalno odzvanjalo pitanje: Kako mogu biti opravdan pred mojim Bogom? Konano su mu se drevne rijei snano vraale u duu: Pravedni su oni koji ive po vjeri! Tad i upravo u taj as Martin Luther, budui pomiren po vjeri u Isusa Krista, postao je drugi ovjek. Mnogo drukiji no to je i sam pomiljao. Taj neizbjeni lom je bio neophodan, makar to crkva nikad nije shvatila, lom se dogodio u Lutherovoj dui, srcu i osobnom ivotu. To je lom koji je oblikovao naknadnu povijest. Skoro je identino sa Jeanom Calvinom. Nain i oblik toga loma bio je drugaiji, radi mnogo razloga u koje nam sad nije potrebno ulaziti. (Ne zaboravimo da Calvin nije zaetnik reformacije, ve je i sam stajao u Lutherovom svjetlu.) Okolnosti su uinile da Calvin shvati kao to nikad prije njega nije bilo shvaeno, da Bog jeste Bog, suvereni Bog naeg spasenja, Bog suverene i zasebne milosti. Ono to se dogodilo u Calvinovom sluaju u sutini je isto kao i u Lutherovom. Jednostavno postavite pitanje: to je to pokrenulo Calvina? to ga je pokrenulo da riskira svoj ivot ve u domovini Francuskoj? to ga je natjeralo da sve napusti i ode iz svoje domovine u enevu?

Zato je posluao nagovore Williama Farela da ostane u enevi pouavati i propovijedati? to je bio uzrok da vlastitim tijelom titi svetost Gospodnjeg stola pred libertinskim maem? to ga je ponukalo da se vrati natrag u enevu nakon to je bio protjeran i da tamo izgara za crkvu i akademiju? Isti je odgovor. To je istina evanelja: evanelja opravdanja po vjeri, evanelja da je Bog zaista suvereni Bog, evanelje da je spasenje od Boga, po slobodnoj, suverenoj milosti. Ta istina evanelja, vjera naih oeva, taj osnovni princip reformacije, ima peat na njihovim srcima. To ih je nagnalo da kau zajedno sa piscem Psalma 46.: S nama je Jahve nad Vojskama., naa je utvrda Bog Jakovljev Jezikom toga psalma oni su rekli: Bog je na Bog zauvijek; On nam je zatita i u smrti! To je istinito za svaku reformaciju u svako doba. To bilo istinito i za svaku u Bibliji opisanu reformaciju. Tako je bilo i za tisue Europljana probuenih Lutherom i Calvinom. Istina je to i za sve male reformacije nastale unutar protestantizma kasnije sve do dananjeg dana. Analizirajmo navedeno s primjenom na nas same. Na prvom mjestu to znai, da djelo reformacije, svake reformacije, nije djelo ovjeka, nego Svemogueg Boga. Boga svoje crkve. Upravo je to ono to ini razliku izmeu reformacije i revolucije. Revolucija je uvijek ljudsko djelo, djelo grenih ljudi. Reformacija je uvijek djelo i postignue Boje. Boga koji Duhom svetim priprema djecu reformacije, bilo da su mali ljudi ili voe za nadljudsko djelo koje niti jedan obian ovjek ne bi mogao postii. Ovo je jedini nain na koji se moe objasniti reformacija. Ne, nije nju uzrokovalo to da bi Luther bio Nijemac usijane glave. Nije to zato to su oevi iz Nizozemke bili tvrdoglavi Nizozemci. Nisu oni bili napredni individualisti s novom idejom. To je bilo zato to im je sam Bog dao tvrdo uvjerenje u istinu evanelja tako da im je to postala najvanija stvar. U tome je bit reformacije. Drugo, to bi rekao je da djeca reformacije imaju reformatorsko srce i to je jedno srce. Njihovo srce nije razdijeljeno. Razdijeljen ovjek, kae Biblija, je nestabilan na svim svojim putovima, jer je ovjek koji stoji izmeu dva razliita miljenja. Takav ne moe imati udjela u reformaciji. ivot izvire iz srca. Kad je ovjek razdijeljen u srcu, razdijeljen je u mislima, u volji i eljama. Rezultat je to da je takav danas za Boga, a sutra za svijet. Danas stoji uz istinu, sutra

uz prijevaru ljudskih filozofija. Danas stoji uz Boje kraljevstvo, a sutra ga vidite kako zajedno sa svijetom pokuava oistiti izvor prljave vode, istei pumu za vodu. Danas je uz tebe, sutra uz tvoje protivnike. Osobito u stresnim trenutcima, kada neprijatelj napada, kada protivljenje ostane snano, kada je nuno samoodricanje, kad je oito da treba patiti za Kristovu stvar, podijeljen ovjek nee ii zajedno s tobom. Djeca reformacije su definitivno sazdana od drukijeg materijala. Djeca reformacije imaju jedno srce. Srce jednostrano na strani dobra. Takvo srce, jeste obnovljeno srce, srce roeno odozgo, dar suverene milosti. To je srce omotano Kristom, koje ivi vjerom koja dolazi od Krista. To je srce koje je reklo zbogom avlu, kraljevstvu avla, metodama avla, avolskom ivotu, da bi pristalo uz Krista, objavu Boga naega spasenja. Takvo srce je zahvaeno, zapeaeno evaneljem. Srce koje jednako stoji za Boje kraljevstvo, crkvu, Boju stvar, istinu, namjere. Srce kojim dominira jedan princip koji upravlja svim ovjekovim mislima, eljama, stremljenjima i djelima. Jer kakvo je ovjeku srce takav je i on sam! Takva su djeca reformacije!

REFORMACIJSKA POSLUNOSTI I RASUIVANJE Kae se da je osnovni princip reformacije autoritet Svetog pisma, oba dijela Boje rijei. To je tono. No, kad stavimo osnovi princip reformacije u takvu formu, to zvui hladno i ne prikazuje na pravi nain reformaciju niti pravi karakter djece reformacije. Moramo razumjeti da reformacija neizbjeno znai sukob. Nikada nije bilo reformacije bez sukoba. Reformacija znai sukob, ali na prvom mjestu to znai sukob s vlau, primarno crkvenim autoritetima. To je, takoer, neizbjean dio svake reformacije. Postavlja se pitanje: je li tome zaista tako? Je li to ispravno biti u sukobu sa crkvenim vlastima? Zar to nije isto to i revolucija? Znaajno je shvatiti u emu je razlika! Razliku je nuno znati, jer mi definitivno nismo revolucionari. Kada smo umijeani u djelo reformacije tada radimo Boji, a ne ljudski posao. Bitno je to shvatiti i s praktinog aspekta, jer djecu

reformacije se naziva zlonamjernicima, uzronicima nevolje u Izraelu (kako je Ahab nazvao Iliju), policajcima, ogranienima, tvrdoglavcima, sektaima, istraivaima hereze! Bolje vam je da to prihvatite! Ako ste dijete reformacije to ete sve uti! to ete odgovoriti na to, koje e biti vae stajalite? U emu e biti vaa sigurnost? Nema dvojbe: revolucija je uvijek u krivu, a reformacija je uvijek u pravu. Bolje vam je da zaista i budete u pravu. Da bi vidjeli razliku vratimo se zajedno u reformaciju 16. tog stoljea. Od kada je u nastao lom u dui Martina Luthera, razumjet e te, on nije mogao, a da ne zabije svojih 95 teza na crkvena vrata u Wittenburgu, kad je vidio besramnog redovnika Tetzela koji je doao prodavati papinske oprotajnice. Lom u njegovoj dui neizbjeno se tako probio i van. Zabijanje teze bio je in protesta i in reformacije. Taj dogaaj nije bio povijesni lom. Povijesni lom doao je kasnije. Trebalo je proi neko vrijeme. Isprva se Luthera pokualo potiho smiriti. Lutherov pravedni gnjev nije trebao biti smiren. Potom se prelo na tvre metode i prijetnje. Istovremeno je trajao pokuaj da ga se pobijedi kroz debatu. Tako je nastala uvena debata izmeu Luthera i Von Ecka. Svi su ti pokuaji samo izotrili Lutherovu reformatorsku misao i uinili ju zrelijom te jo uvrstili njegova osobna uvjerenja, a to je vidljivo i iz njegovih spisa u periodu 1517.-1521.godine. Konano, dola je papinska bula, kojom se Luther osuuje kao heretik te se on zajedno sa svojim uenjem izopuje iz crkve. Kada je Luther uo da je bula dola, rekao je da e ju spaliti na javnom trgu, to je i uradio, idui na elu procesije sastavljene od svojih studenata. Time je pokazao da je potpuno svjestan svojih stavova te je nedvojbeno pokazao da je mu je savjest slobodna od papinstva i da vie ne priznaje rimski autoritet. Ali, zato ne? Ukoliko elite znati zato, dozvolite da vas povedem do zasjedanja u Wormsu. Na tom zasjedanju 1521. bili su zajedno okupljeni papa, car i svi crkveni i dravni velikodostojnici. Pred njima na stolu Lutherovi omraeni heretiki spisi. Luther je, upitan da se spisa odrekne, zatraio neko vrijeme za promisliti. To je bio prijeloman

trenutak za Luthera i za reformaciju. Ubrzo on se vratio i podugakim izlaganjem se obratio skupu. Konano je nazone pozvao da ili temeljem Pisma ili zdravog rasuivanja temeljenog na Pismu dokau da je u krivu. Budui kako je zatraio od njih neto nemogue, skupu je jo jedino preostalo uti njegove, sada ve uvene rijei: Tu stojim. Ne mogu drugaije. Tako mi Bog pomogao. Amen. Eto tu je odgovor i za vas. Princip je to isti kojeg se nalazi i kod Calvina i drugih reformatora. Princip koji je uvijek privlaio Boje vjerne u vremenima otpada od vjere i reformacije. To je princip apsolutne poslunosti autoritetu Boje rijei. to bi to znailo? To znai mnogo vie no priznati doktrinu nepogreive nadahnutosti i cjelovitosti Pisma. Bitna je to doktrina, ali nedovoljna. Reformirana poslunost znai da sva vaa doktrina i sva vaa praksa, ili ivot, znai poslunost iskljuivo i samo Rijei Svetog pisma. Reformirana poslunost, nadalje, znai da na sve vlastitu vjeru, ivotni put, vlastitu crkvu, propovijedanje, pouavanje, crkveno zajednitvo, doktrine i zvanine stavove podvrgavate samo testu Boje Rijei. Na treem, mjestu to znai da ono to proe taj test vi ete i sami odobravati, a ono to ne moe izdrati taj test i vi ete odbaciti i usprotiviti se. etvrto to bi znailo jer ovo e vas sve staviti u konfliktne situacije kada god doe do toga da morate birati kojem autoritetu ete se pokoriti, crkve ili Boje Rijei, ak i kada to znai da e te morati napraviti prekid s vlastitom crkvom, kao Luther, uvijek bez zadrke vi ete izabrati drugo, a odbaciti prvo. Vidite li zato? Kada se stvar tie poslunosti Rijei Bojoj ustvari je rije o poslunosti Bogu! Iz toga razloga Luther nije rekao: ja neu raditi drugaije, ve ja ne mogu drukije. Za njega je bilo nemogue drukije! Reformirana poslunost je nedvojbeno pravo po milosti, ali i sveti poziv svakoga vjernog djeteta reformacije!

To znai da djeca reformacije imaju mo rasuivanja. Rasuivati znai razumjeti vremena, znati to se zbiva, a da to ne prolazi neopaeno. Napraviti svojim poslom saznavati to se zbiva. Potom to znai biti upoznati s pogledima i idejama, kretanjima, tendencijama i aspiracijama, stanjem i duhom vremena i dogaaja. Nadalje, to znai zbivanja staviti pod test Boje rijei i po njemu rasuditi o duhu vremena. To znai moi dati odgovor na pitanje: Je li to pravi duh ili pogrean? Je li to u harmoniji s Rijeju Bojom ili joj je suprotno? Je li to neto emu se trebam pridruiti ili neto emu se trebam protiviti? To je rasuivanje! Takvo rasuivanje je nunost! Da Luther nije rasuivao svoje vrijeme i da nije vidio kako je neto sutinski pokvareno u Tetzelovom postupanju, i da nije vidio kako je njegova majka crkva sva u zabludi, a da je on Luther u pravu, ne bi bilo reformacije. Ne bi bilo 95 teza. Ne bi bilo paljenja papinske bule. Ne bi bilo sveane izjave u Wormsu. Isto je i danas. Rasuivanjem trebamo providjeti hoemo li ii s duhom vremena ili mu se protiviti, makar ostali i sami. Teko je pokazivati takvo rasuivanje. Jasno mi je da to u sutini vrlo lako i jednostavno. Jednostavno je jer imamo jasan test Svetog Pisma koje moe i najjednostavnije dijete Boje primijeniti. To je isto tako lako i radi toga to je evanelje jednostavno i lako za razliku od lai koje nisu. Vrlo je lako i stoga to sva Boja djeca, ne samo Luther i Calvin, imaju pomazanje Duhom kojim naelno znaju sve stvari. Meutim, u praksi je teko. Lako je kad gledamo u prolost vidjeti kako je Luther bio u pravu, a Rim u krivu, ali kada si u sadanjosti kojom prevladava odreeni duh, kada je plima protiv tebe i kad su tvoje voe propustile da te vode, ili te ak zaveli, kada veina ide za duhom vremena, kad te prekore da si ogranien i uporan, tada kad je ak i cijela crkva protiv tebe, tada nije lako. Mora rei: Ja sam upravu. Upravu sam jer sam na strani Boje rijei. Kada tako gledamo vidimo da smo u strano ozbiljnom vremenu! Ukoliko imate rasuivanje, duhovno rasuivanje, ako imate oi za vidjeti, vidjet ete da nije sve uredu na Sionu. Nita bolje no prije 449 godina. Otvorenim oima moete vidjeti crkvu koja se poinje sramiti autoriteta Boje rijei i pirjanja nevjernikom kriticizmu i racionalizmu. Vidjeti ete crkvu umornu od batine reformacije.

Crkvu koja je postala ili potpuno moderna ili maglovito evangelikalna i univerzalistika najee pod tim podmuklim geslom primjerenosti i prilagoavanja komunikacije potrebama modernog ovjeka. Treba te znati da ovjek 20. (21. st. o.p.) stoljea nije bitno drugaiji od ovjeka 16. stoljea. Jednako je potpuno iskvaren. Jednako u potrebi za suverenom milosti! Ako imate oi za vidjeti, vidjeti ete crkvu koja je ekumenski orijentirana ne za jedinstvo u vjeri ve za jedinstvo i to uglavnom kroz rtvovanje reformiranih ispovijedanja na oltaru crkvenog jedinstva. Vidjeti e crkvu koja se dri Svjetskog saveza crkava i Savjeta za jedinstvo crkvi. Kada gledate dananju crkvu vidjeti ete crkvu koja prezire dane malih stvari ve je zainteresirana za velike, za svoje mjesto pod suncem, za priznanje svijeta. Crkvu koja se slae sa svijetom kroz modernistike, humanistike verzije socijalnog evanelja. Crkve koja sebe nalazi u meunarodnoj politici, socijalnoj pomoi, aktivnostima oko ljudskih prava. Crkvu koja je obrisala crtu duhovnog razdvajanja izmeu svijeta i sebe i koja se bolje snalazi u svijetu no to posjeduje um Kristov. Vidjet ete crkvu koja pomae lanom proroku iz Otkrivenja 13, kod izgradnje njegovog kraljevstva, a ne onu koja trai Boje kraljevstvo. Kada imate oi vidite crkvu koja je proeta pelagijanizom. To znai da je sve u vezi ovjeka, a nita u vezi Boga. Ne treba daleko gledati da bi to sve vidjeli. To moete vidjeti u reformiranim crkvama vaoj crkvi ili vaoj denominaciji.

REFORMACIJSKA BORBENOST Trea je karakteristika djeteta reformacije da je ono borbeno. Djeca reformacije jesu borbena! Luther je bio borac. Calvin je bio borac. Imali su svoj stav. Protivili su se pod prijetnjom izopenja. Mi smo protestanti, mi smo protestanti samo to smo danas zaboravili znaenje svojega imena. Biti protestant, ne znai samo da ima istinu za sebe ve i da protestira! Ti si protestant! To znai da stoji nasuprot svoj lai i korupciji u crkvi. Ukratko, to znai da zna da te eka borba. Crkva je borbena! Ona vidi da svijet nije igralite ve bojite. Tako je uvijek bilo i biti e. Ne

gledajmo na one u crkvi koji viu : Mir! Mir!, a mira nema. Biti borac znai da si spreman za borbu, ne protiv mesa i krvi, ve duhova pakosti pod nebom. Borba koja ne zahtjeva ljudsko naoruanje, ve Boju snagu. Boji tit prema Efeanima 6. Pojas istine je ono to ujedinjuje. I da vam kaem, kopa toga pojasa je suverena predestinacija. Nadalje, borbenost znai da dri svoj poloaj vojnika zajedno sa svima koji svoju vjeru smatraju dragocjenom. Ukoliko to znai stalni sukob u tvojoj crkvu, neka. Ukoliko to znai da e inae ostati sam i izoliran, neka. Ono to elim rei jeste da mi moramo biti u punom smislu reformirani! Za to vam stojimo na raspolaganju, kao i svima drugima koji cijene reformiranu batinu. elim vam rei i naglasiti da borbena djeca reformacije stoje u jedinstvu vjere ma kako to jedinstvo bilo i ma kakve tomu bile posljedice.

ZAKLJUAK Konano bi istakao dvije stvari. Prvo je ova: u ovom traktatu sam vam predoio nita do istinite Rijei Boje. Dodao bi jo jedan odlomak. Velika je razlika izmeu djece Boje kako sam ih ja opisao i svetopisamske slike vojske Boje koja je dola Davidu kod Hebrona, prema 1 Ljet 12,32 i 33. itali ste kako su oni imali rasuivanje za dobrobit Izraela, naoruanje, ratnu vjetinu, ustrajnost i nepodijeljeno srce. Drugo je ovo: vama, djeco reformacije, pripada pobjeda! Idite u ovaj svijet. Va dio u svijetu e biti: prijekor, sramota, rtva i progonstvo, ali na kraju pobjeda! Crkva je zasigurno spaena! Gospod nad vojskama je na Bog i Bog Jakovljev nam je pomonik. Mi smo i vie od pobjednika! Amen.

KRIZA REFORMIRANE VJERE Ljubljena brao i sestre u Isusu Kristu!

S nekoliko biranih rijei bih zapoeo ovaj traktat. Prvenstveno vam se obraam kao batinicima i ljubiteljima batine reformirane vjere. Drugo, ja vam se obraam kao onaj tko voli reformiranu batinu. Na treem mjestu obraam vam se kao lan Protestantske reformirane crkve, koja je u svijetu stekla ime u Reformiranoj zajednica koja se danas se nalazi u krizi. Takoer, rekao bi par uvodnih rijei. Da budem jasan, za mene je reformirana vjera isto to i vjera evanelja u najistijoj biblijskoj formi koje ima. Radi toga vrijedi sav trud ovog teksta. To nadalje znai da je stvar Boje crkve, Bojeg Siona, to je iznad svake institucije, tema ovog traktata. Sam naslov ukazuje na to da smatram kako se reformirana vjera suoava s krizom. Radi toga je trenutak da se govori glasno, a ne tiho. Priroda svake krize je da je ona istovremeno vrijeme za davanje upozorenja. Vrijeme za savjetovanje i za svjedoenje osnova nae vjere u Boju rije. Znai da mi smatramo kako imamo to za rei i da nas treba posluati. To vjerujem cijelim svojim srcem. Imajui to sve u vidu pred vas stavljam predmet: Kriza reformirane vjere i to sa sljedeim podnaslovima: I. REFORMIRANA VJERA II. KRIZA U KOJOJ SE NALAZI III. NA POZIV UNUTAR KRIZE

REFORMIRANA VJERA Na to mislimo pod tim? Na prvom mjestu bih reformiranu vjeru opisao na strogo formalan nain bez ulaenja u detalje, jer je reformirana vjera odvie bogata i arolika. Ukljuuje cjelovitu biblijsku vjeru, to nadilazi ovaj traktat. Ograniiti u se na glavne i pratee aspekte, kako materijalne tako i formalne naravi. to je reformirana vjera, dakle prvo s formalnog gledita? Naravno, da je na prvom mjestu rije o konfesionalnoj vjeri. Reformacija je utjelovila nekoliko creda i konfesija vjere, koje se nazivaju reformirane ili prezbeterijanske. Creda i konfesije (ispovijedanja o.p.) kreirane su po zemljama u kojima je dolo do reformacije. Za veinu od nas najvanija su tri creda Formule jedinstva koja dolaze iz Nizozemske tradicije: Heidelberki

katekizam, naa knjiga utjehe, Belgijsko ispovijedanje, 37 toaka vjere, i kanoni iz Dordrechta, poznatih kao Pet toaka kalvinizma. Navedena ispovijedanja javni su dokumenti u kojima reformirane crkve izraavaju svoje vjerovanje u Boju rije. S tim credima mi svoju vjeru postavljamo nasuprot cijeloga svijeta, razliito od ostalih crkvi u svjetlu boanskog poziva da nae svijetlo kao Boje crkve svijetli i da stalno dajemo ispovijed vjere. Tim credima takoer-i to se nikad ne treba podcijeniti-naa se dragocjena batina uva i predaje kroz generacije u crkvi, kako bi svi bili odgajani u vjeri. Kroz kreda izraavamo nae jedinstvo. Naa ispovijedanja predstavljaju vrst oslonac ujedinjenja pojedinaca i crkava. Karakteristino je za rei kako su ta creda obvezujua: ne za savjest jer po reformiranoj vjeri nita pored cjelovite svetopisamske Boje rijei nije obvezujue za savjest. Creda su obvezujua kroz slobodnu poslunost kako slubenika tako i vjernika crkve. Doli smo do drugog formalnog aspekta reformirane vjere. Kako sam ve istakao ta ispovijedanja ako neto i obvezuju, obvezujuu snagu crpe iz Svetog pisma. U tom je dublji pogled na reformiranu vjeru. To znai vjeru u nepogreiv autoritet verbalno nadahnutog biljeenja Boje rijei. To je vjera u nepogreivo nadahnutu nepogreivu Boju rije. Za reformiranu vjeru je kao to i jedno nae vjeroispovijedanje kae: vjerujemo bez sumnje u sve sadrano u 66 knjiga Staroga i Novog zavjeta. To je osnovno! Mimo ili pored Svetog pisma nema znanja o Bogu niti je mogue nae spasenje. Nadalje, to govori da je Sveto pismo jednostavno shvatljivo. Pismo je shvatljivo i jedinstveno u svom znaenju i stoji otvoreno i jednostavno pred svakim vjernikom. Ne morate biti teolog da bi shvatili Pismo. Pismo je jasno i jednostavno. U naelu, svako dijete Boje ita i razumijeva Pismo. Konano to implicira da su djeca reformacije bezuvjetno posluna toj i takvoj Rijei Bojoj. Pismo je jedini test sve vjere i sveg ivota. Ono je jedini i apsolutni autoritet pred kojim se klanjamo bez pogovora. Ono je jedini autoritet iz kojega proizlazi kredo i vjeroispovijedanje. Reformirana vjera znai da se mi klanjamo samo pred Pismom i ako smo prinueni birati izmeu autoriteta Pisma ili Crkve, biramo prvo. To znai biti reformiran! Razumljivo je da se u reenom nalazi temelj reformirane vjere. Ba tako kae i Pismo! Pie da je crkva izgraena na apostolima i prorocima, a sam glavni kamen (ili ugaoni kamen o.p.) je Isus Krist. Ukloni tu rije Pisma i

uklonio si temelj reformacije. Razvodni tu rije Pisma, oslabio si temelj. Poreci autoritet i nepogreivost Pisma i ugroziti e temelj crkve i temelj same vjere. S reenim na umu postavimo pitanje: to je reformirana vjera u materijalnom smislu? Ponavljam jo jednom da neu moi navesti sve to ini materijalni smisao vjere. Nema vremena za sve rei. Istakao bi samo ono to reformiranu vjeru razlikuje od ostalih vjera. Ono to razlikuje reformiranu vjeru od modernizma na primjer modernizam koji jo uvijek sebe naziva crkvom, modernizam koji nijee sve osnove Kristovog kraljevstva, Bibliju, Pomirenje, Utjelovljenje, uskrsnue i drugi dolazak Isusa Krista? Nadalje, to razlikuje reformiranu vjeru od ortodoksnog kranstva koje jo uvijek ispovijeda neke osnovne istine vjere i kranstva koje jo uvijek sebe naziva fundamentalistikim ili evangelikalnim? to razlikuje reformiranu od luteranske vjere? to je razlikuje od metodizma, od dispenzacionalizma, od baptistike vjere, od arminijanizma? Konano to je razlikuje od rimokatolicizma, koji jo uvijek dri neke osnovne istine? To je pitanje! Za razliku od svih navedenih, naa vjera je reformirana! To to je reformirana znai da se dri istine o apsolutnoj suverenosti Boga u djelu spasenja Njegove djece. To je obiljeje reformirane vjere: dri se u cijelosti istine o suverenoj i pojedinanoj milosti. U samom srcu reformirane vjere nalazi se od uvijek napadana istina o suverenoj predestinaciji, suverenom izabiranju izabranih i prokletstvu ostalih, koja je i danas u krizi. Oevi reformacije su tu istini nazivali srcem crkve. Sredinja istina! Cjelovita istina o suverenoj i pojedinanoj milosti saeta je u Pet toaka kalvinizma tzv. TULIP u. Ukratko TULIP znai: Potpuna iskvarenost (prema eng. abecedi o.p.), to znai da je ovjek po naravi ne sposoban, bez osobite Boje milosti, initi dobro ve samo zlo. To je Potpuna iskvarenost, bez obzira to se sve danas pod tim imenom moe nai. Potpuna iskvarenost znai da ovjek po prirodi ne moe i ne eli, i ne moe ni poeljeti initi dobro, ve radi samo grijeh. Takav je ovjek! To je obiljeje reformirane vjere, da je ovjek nita, a Bog je sve. Druga je ve spomenuta istina o Bezuvjetnom suverenom izabranju, a nerazdvojno od nje istina o isto takvom preputanju ostalih pravednom prokletstvu. Istina kae da je Bog prije poetka vremena po nahoenju vlastite volje, neke ljude izabrao za svrhu spasenja istih i vjeni ivot u Isusu Kristu, dapae cijelu crkvu. S druge strane ovo sadri istinu i da je Bog ostale koje nije izabrao za

navedenu svrhu, suvereno predestinirao, kao proklete, na vjeno prokletstvo, a sve po mjeri njihovih osobnih grijeha i nevjerstva. Tree, istina o ogranienom pomirenju ui da je Isus Krist poloio svoj ivot kao vjeno vaeu rtvu samo za svoje ovce, to je u potpunosti sukladno s pravdom Boga u odnosu na grijehe izabranih, i stoga pribavio je za njih sve blagoslove spasenja. Na etvrtom mjestu je istina o Neodoljivoj milosti da Bog po Duhu Isusa Krista spaava izabrane grenike, koji su u sebi sami isto tako potpuno iskvareni te sposobni samo za grijeh kao i svi ostali Bog od njih sam ini djecu Boju. To radi tako da ih neodoljivo i bezuvjetno obnavlja time da kroz sluanje Rijei evanelja i po svom Duhu iste dariva spasonosnom vjerom. To je Boje djelo, a ne ovjekovo. ovjek tad pokazuje obraenje i pokajanje, i to je Boje djelo. Bog to radi tako da svoju djecu daruje svim blagoslovima spasenja. To je udo iste, suverene milosti, ne ovisne na bilo koji nain od volje ovjeka. Konano tu je istina o Ustrajnosti svetih, koja govori da grenik, od vjenosti izabran, otkupljen i pomiren dragocjenom Kristovom krvlju, te neodoljivo pozvan iz tame u Boje svjetlo, je tom istom milou ouvan u vjeri i to do kraja. Bog odrava vjeru izabranih kroz kunju i u borbi vjere sve do kraja i do konane pobjede u Dan Isusa Krista. To je u materijalnom smislu sutina reformirane vjere: istina o suverenoj, posebnoj milosti. To nije sve, ima jo jedna istina koju bi istakao. Istina koja zasigurno razlikuje reformiranu vjeru od ostalih, a danas je zanemarena. Mislim na istinu o Bojem zavjetu. Reformirana vjera i reformirana teologija jeste zavjetna teologija! To je u samom sreditu reformirane vjere. To je vrlo malo promiljano u dananjem vremenu. Vrlo je malo zavjetne svijesti u dananjoj crkvi. Vrlo malo! Meutim, rije je o vrlo dragocjenoj istini. Ona vam nee biti dragocjena sve dok o zavjetu imate shvaanje da se radi o ugovornom odnosu ovjeka i Boga. Takvo miljenje nije uope ono to bi se moglo nazvati zavjetno. Reformirana vjera kae da se Bog zavjetovao na vjeno prijateljstvo prema svojoj djeci u Isusu Kristu.Prema vjernima i njihovom potomstvu, kroz generacije. elimo rei da se milost Boja pokazuje kroz zavjetni odnos Boga prema svojim izabranicima. Izvan reformirane zajednice, ima i drugih koji se pokuavaju drati Pet toaka kalvinizma, ali bezuspjeno, jer pogreno shvaaju to je to zavjet milosti. Iz toga je razloga, npr. baptistika vjera zavrila u arminijanizmu, makar je zaeta u kalvinizmu.

Trea temeljna istina koja proizlazi iz navedenih je istina o potpunoj suprotnosti. Jo jedna zaboravljena istina. Potpunoj suprotnosti izmeu svjetla i tame, istine i lai, izmeu crkve i svijeta, izmeu vjernika i nevjernika. Ta karakteristina reformirana vjera, znai da djeca Bojeg zavjeta, jesu Bojih ruku djelo stvoreni u Isusu Kristu za dobra djela koja su unaprijed odreena. To znai da je djecu zavjeta Bog postavio u dobra djela u Isusu Kristu, unutar zlog svijeta. Dao im je poziv da budu Njegova djeca u svijetu. Da budu posebni duhovno odvojeni ljudi unutar svijeta. Mi kao djeca Boja imamo u sebi obnovljen nebeski ivot. Svijet oko nas se kree i ivi po jednom potpuno drugom principu. Principu grijeha. Principijelnom neprijateljstvu protiv Boga. Mi kao djeca Boja sa svijetom imamo sve zajedniko, osim milosti Boje. To je reformirana istina. Mi smo stranci i hodoasnici na zemlji kao svjetlo unutar tame. Shodno tome i tu ete imati praktinu primjenu istine dolazimo do neega to je i te kako zaboravljeno, odbaeno i zanijekano: mi imamo sveani poziv da odbacimo zajedniki jaram sa svijetom i da se ne mijeamo u poslove svijeta. Kao Boja svjetla hodamo u svemu ivotu sa svijetom, izuzev u Bojoj milosti u principu obnovljenja, principu novog ivota. To je naa reformirana vjera i ona je za reformiranog vjernika objekt vjere. To ga ne ostavlja hladnim i nezainteresiranim.Vjeruje u to! Vjeruje cijelim srcem! Cijelim srcem vjeruje da je to evanelje prema Svetom Pismu

KRIZA U KOJOJ SE NALAZI Ukoliko obraate pozornost na crkvenu situaciju, nije vam moglo promai kako je reformirana vjera u krizi. Danas je to ope priznata stvar meu reformiranom zajednicom. Znai, to ne tvrdim samo ja niti iskljuivo Protestantske reformirane crkve. Mnogi drugi su to prepoznali. Ima onih koji trae izlaz i koji prepoznaju krizu i onih koji vide da su i sami krizi doprinijeli. Govori se o vjetrovima promjena u reformiranim crkvama. Takoer, ima i onih koji openito zabrinuti radi predmetne krize. ivimo u vremenima brzih promjena, brzih promjena i u crkvi. U crkvi je ozraje oekivanja, neto visi u zraku, neto se treba dogoditi, a istovremeno postoji strah da nije sve kako treba na reformiranom Sionu. Kriza je. Ideja krize znai da je dolo do krucijalne toke nepoznato dugog trajanja. O ideji krize se govori u raznim drutvenim podrujima. Tako se govori npr. o krizi u ekonomiji. Recimo da je ekonomski prosperitet doao do krize.

Stoga, kriza ovisi o tome hoe li se taj prosperitet nastaviti ili e doi do depresije i ekonomskog sloma. To znai kriza. Dakle, dolo je do krucijalne toke kada je u pitanju hoe li se reformirana vjera nastaviti ili nee. Nadalje, to znai da postoje stremljenja koja guraju u pogrenom pravcu i izazivaju krizu. Opozicijske snage su postupno rasle i jaale te konano krizu dovele do krucijalne toke. Dolo je do glave i budunost je ve odluena na ovaj ili onaj nain. Bilo je mnogo slinih kriza u povijesti crkve, ova nije prva. elim da razumijete da nema i ne moe postojati kriza same reformirane vjere. Reformirana vjera je istina. Pitanje je kako emo mi stajati u odnosu na nju. Uvijek e postojati Boja istina i Boja crkva, bez obzira hoemo li mi biti u njoj ili ne. To je istina Pisma i Bog e ju odrati. Nee ovisiti o nama. U vremenima krize moemo se i time utjeiti. Bog se brine za svoje djelo, mi se ne moramo brinuti! Meutim, prijelomni trenutak krize e se nas osobno mnogo ticati. Kriza je to reformirane vjere unutar tzv. reformirane zajednice. Kriza e dovesti u pitanje hoemo li mi i naa djeca ouvati reformiranu vjeru ili ne. U tome je pitanje krize. Kriza e imati vrhunac u pitanju hoe li uope biti nekoga tko se dri reformirane vjere ili nee. Odluivati e se hoemo li uope makar i samo po imenu ostati reformirani ili emo se prikloniti nekoj verziji modernizma. Takva, kriza, koja je ve sada djelomino prisutna ubrzo e postati opom. Sjeme krize djeluje ve due vrijeme. Obino je tako. Danas kao nikada ranije prijeti teka kriza. Postoji mnogo vie negativnih snaga i tendencija unutar same crkve no ikada prije. Zapazite, govorim o onima u samoj reformiranoj zajednici! Dogaa se brza promjena koju se skoro i ne moe vie pratiti. Karakteristino je da ti utjecaji dolaze iznutra. Inae takvi utjecaju uvijek postoje, ali sada dolaze iznutra. Dolaze s visokih mjesta, od voa koji imaju utjecaj na crkvu i to putem uilita, propovjedaonica i crkvenih asopisa. Mnogo je dokaza. Postoje doktrinarni dokazi. Pismo je napadnuto. U tom je jedan vid napada. Unutar reformirane zajednice napada se nepogreivost i nadahnutost Pisma. Mnogo je raznovrsnih napada. Skrivenih, ali i otvorenih! Usko povezano je i sljedee: u crkvi je pokrenuta rasprava kreacionizam ili teistiki evolucionizam. To je lo znak. To

je sama ia krize, jer je za reformiranu vjeru takvo pitanje van svake rasprave i jer ukljuuje i vjerodostojnost Pisma. Da bi usvojili evoluciju morate odbaciti Bibliju. Dalje, unutar reformirane zajednice, otvoren je napad na istinu o suverenoj posebnoj milosti, i ostaje bez ikakve disciplinske reakcije crkve. Pouava se da Bog voli sve ljude, da je Krist umro za sve ljude, i da je svrha evanelja i rada crkve spasiti sve ljude. To su simptomi neega to ja nazivam ultraliberalizam. Pojavljuje se na koledima, teolokim fakultetima, i u samim crkvama i see prema visokom kriticizmu Biblije, koji dovodi do njenog odbacivanja. S tim u vezi otvoreno se napadaju vaee konfesije vjere. Naziva ih se arhainima, staromodnima, odnosno ne valjanim za dananjicu. Previe su, kau, ograniena! Pokuaji su da ih se izmjeni. Unutar crkvne stvarnosti imamo na djelu evanelje koje je sutinski arminijansko i protivno istini ili s druge strane dolazi ultraliberalno socijalno evanelje. Makar liberalno evanelje nije neto novo, prezentira se unutar reformirane zajednice kao najnovija stvar. Sve to uzrokuje da se je izgubilo karakteristino reformirano razotkrivajue propovijedanje i radi toga ljudi gube utjehu iznoenja Rijei u propovijedanju. Nastavno na reene simptome nadovezuje se stremljenje ka ekumenizmu koji eli sve ujediniti u nekakvu jednu svjetsku crkvu. Ovaj ekumenizam se ne temelji na istini ve na ignoriranju istine, vjeroispovijedanja i relativiziranju vjere svoenjem iste na potpuno slobodnu stvar koja nema mjerilo valjanosti. Takozvano praktino kranstvo se svelo na aktivizam u svijetu putem raznih filantropijskih aktivnosti i zalaganja za mir u svijetu. Svjetski savez crkava je jedan od tih saveza s kojima reformirana zajednica ne bi trebala imati posla, a takoer ni sa Savjetom za jedinstvo crkava (COCU). Takva tijela nisu novost, ve je novost da je reformirana zajednica istima sve sklonija. Ta zbivanja znak su zvijeri i lanog proroka iz knjige Otkrivenja! Takvi pokreti idu na ruku Antikristu! Posljedica je svega toga, da je u svim oblicima u crkvi prisutan konformizam prema svijetu, u knjigama, kolama, umjetnosti, poslovanju i u domovima vjernika. Umjetnost kranske separacije od svijeta, je danas zaboravljena vjetina. Oito je tako.

NA POZIV UNUTAR KRIZE to je na poziv?

Zasigurno ne smijemo uzeti stav noja i zabiti glavu u pijesak dok sve ne proe i nadati se da e sve izai na dobro. To je pogreno! Takoer, ni stav da smo duni biti vjerni naoj crkvenoj zajednici pa makar bila u pravu ili u krivu, nije dobar. Ne treba postojati takva lojalnost! Zavriti e te sigurno u krivu zajedno s vaom crkvom. Reformirana vjera je vea i vanija od svake institucije! Dalje, stav kako probleme s vjerom, jeste problem koji trebaju rijeiti klerici, je isto tako pogrean. Umijeana je vaa crkva i vaa vjera! Isto tako, pogrean je stav, koji sve preputa Bogu, jer je sve to ionako Kristova stvar. To to dolazite iz crkve i prepoznajete da niste nita tamo dobili, i o to malo komentirate, nije nita, ne radite tako nita! Tako ne uzimate stav niti preuzimate akciju. Ne inite nita dobro i ako ste starija generacija koja kae zajedno s Ezekijom. Neka bude mir dok sam ja iv. Moda i hoe, moda, ali to e biti s vaim potomcima? Moda ste sad pomislili da u rei:Bolje vam je da svi to prije postanete reformirani protestanti! Volio bi to rei, ali ne elim to rei. Stei par novih lanova crkve nije nikakav zgoditak. Situacija je mnogo ozbiljnija da bi se bavio prozelitizmom. Radi se o duhovnom principu kojeg ljubitelji reformirane vjere moraju shvatiti. Onaj tko shvati taj princip, temeljem istog moi sam rjeavati svaki praktian problem. Jednu stvar, mi moramo, stalno raditi, bez obzira na posljedice, a ta je stalno traiti istinitu crkvu! Moramo uiniti da nam to bude misao vodilja naeg crkvenog ivota. Mi ne smijemo traiti naucrkvu, ma koja to ona bila. To je princip crkva reformirane vjere! Moramo je traiti i suditi prema naelu istog propovijedanja Boje rijei. To je glavno obiljeje prave crkve. Crkva mora propovijedati! Mora propovijedati istu Boju rije! Nadalje, stoji drugo obiljeje: pravilna raspodjela sakramenata i prakticiranje crkvene discipline. To je nae Belgijsko ispovijedanje, to se tie crkve. Nae je stajati rame uz rame sa svima koji ispovijedaju takvu reformiranu vjeru. Ukoliko to zahtjeva sukob unutar crkve kojoj pripadamo, neka. Ukoliko to zahtjeva podjele i potom nova grupiranja, neka. Postoji samo jedno pitanje: trai li crkvu, Boji Sion? To je princip stalnog traenja. Ukoliko od moje denominacije trebate pomo, savjet ili bilo to i mi smo rame uz rame svakome kome je draga reformirana vjera. Mi stojimo u jedinstvu u vjeri. Tamo gdje je takva vjera, gdje su obiljeja crkve, tamo i jeste crkva. Tamo je Krist! Gdje nije tako, nema Krista! Tamo gdje je pokvarena

vjera, tamo se moraju pokajati ili e nestati! Tamo gdje je ista vjera, tamo je Krist, njegove zapovijedi i svaki blagoslov. Neka Bog uini da se vi i ja drimo tog principa i da ako smo odlutali, moemo se i vratiti ka vrstom dranju vjere i primiti Njegov blagoslov! Amen.