Slobodaza Ljubav - Ignacijanske Duhovne Vježbe

Slavko Pavin, SI
Ignacijanske duhovne vjebe
Sloboda za ljubav
Izdava Studentski katoliki centar Palma (SKAC Palma) Urednica Jadranka Garmaz Lektorica Ana Jakovljevi Grafika priprema Vladimir Pavli
CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 248.12 PAVIN, Slavko Sloboda za ljubav : ignacijanske duhovne vjebe / Slavko Pavin. Zagreb : SKAC Palma, 2002. ISBN 953-98976-0-2 I. Duhovne vjebe Isusovci 420702011
Slavko Pavin, SI
Sloboda za ljubav
SKAC Palma, Zagreb, 2002
Predgovor
Knjiga koja je pred vama nastala je kao plod dugogodinjega iskustva voenja duhovnih vjeba p. Slavka Pavina po naelima sv. Ignacija Lojolskog. Razmatranja u njoj sadrana, moljena su, promiljana, ivljena, nadopunjavana novim osobnim iskustvima i uivo izgovarana mnogim skupinama u domovini i inozemstvu. Pred vama su onakva kakvo ih je vrijeme zateklo od sijenja do lipnja 2002. godine kad je pater vodio duhovne vjebe u svakodnevnom ivotu za tristotinjak nazonih sudionika. P. Slavko Pavin, iskusan duhovnik, filigranski balansiran u nastupima se otkriva kao poznavatelj itavoga spektra stanja ljudske due. Polazi od ovjeka i njegovih osjeaja, svjetlom razuma virtuozno zalazi u njegove labirinte te ga blago, ali bespotedno privodi k Bogu. Knjiga izlazi u jubilarnoj, stotoj godini od izgradnje bazilike Srca Isusova u Zagrebu, uz koju su se ove duhovne vjebe odvijale. Poaeni smo to je knjigu povjerio na izdavanje Studentskom katolikom centru Palma. Znak je to i osobita prijateljstva prema mladima koji k njemu rado navraaju po rije ohrabrenja i utjehe. Svrha knjige sadrana je u geslu pod kojim su vjebe i voene: Udari peat na svoj ivot! Pred vama je da vam se to dogodi itajui je. P. Luka Raa
Uvod
Bog je stvarnost, temelj svake stvarnosti, izvor bitka, za ovjeka poelo i punina ostvarenja i sree. Bog uvijek trai ovjeka i eli se s njim povezati, sjediniti. Duhovne vjebe (DV) nam ele pomoi kako da u sebi i oko sebe, u svemu, traimo i prepoznamo njegovu prisutnost i njegovo djelovanje. Kako je Bog stvorio ovjeka na svoju sliku, kao svoga sugovornika i suradnika, ne namee mu svoju volju silom, nego eli od ovjeka slobodnu suradnju. Da bi ovjek mogao ui u razgovor s Bogom i s njim suraivati, mora upoznati sebe i prepoznati svoj specifian, osoban nain suradnje i sjedinjenja, prepoznati i ono to ga otvara Bogu i pomae trajnom rastu ivota u Bogu, kao i ono to usporava ili onemoguuje suradnju s Bogom. Duhovne vjebe, kako ih je doivio i nama predao sv. Ignacije Loyolski, idu za tim da ovjek samoga sebe pobijedi i svoj ivot uredi tako da se ne da voditi ni od kakva nagnua koje bi bilo neuredno (DV 21). Polazna toka vjeba je ovjekov pozitivan, dobrohotan stav prema drugima (DV 22). Ova knjiica pred mene stavlja iskustvo jednoga sveca u njegovu traenju i pronalaenju Boga. eli mi pomoi da i ja traim i pronalazim Boga i doem do osobnoga iskustva. Ignacijevo iskustvo, koje je zapisao i ostavio u Duhovnim vjebama, pomae egzercitantu (vjebeniku) da se osobno nae s Bogom oi u oi, licem u lice. Zato i onaj koji tumai duhovne vjebe i onaj koji ih obavlja trebaju unijeti u vjebe sebe, svoju dobru volju, svoju otvorenost, svoju velikodunost. Trebaju se otvoriti djelovanju Duha i prepoznavati njegovo djelovanje, put kuda ih vodi i barem naslutiti cilj kamo ih vodi. Duhovne vjebe su proces, hod, rast. A svaki, i najdulji, hod poinje prvim korakom. Ignacije eli da budem svjestan i svakoga koraka koji napravim i cilja prema kojemu idem. Zato svaki korak moram uiniti u skladu s
ciljem. Budui da je cilj duhovnih vjeba sjedinjenje s Bogom, svaki korak, svaka vjeba treba biti nastojanje da se postigne sjedinjenje s Bogom. Nutarnje raspoloenje bit e mi znak jesam li na pravom putu ili se od njega udaljavam. Iskusan voa pomoi e mi da prepoznam pravo stanje u kome se nalazim i kakvu pouku to stanje nosi u sebi. Svaki je ovjek osoba i kao takav obiljeen je odreenim osobinama, ogranienostima, tenjama i ciljem prema kome sve te sastavnice vode. Duhovne vjebe mi, prije svega, pomau da upoznam sebe, da krenem putem koji je obiljeen mojom osobnou i koji e me sigurno dovesti do cilja do osobnoga odnosa i sjedinjenja s Bogom. Duhovne vjebe u ovoj knjiici, po svojoj tematici i nainu doivljavanja, plod su mnogih vrsnih ljudi. Oni su svoje iskustvo unosili u osobno davanje duhovnih vjeba, koje je autor pod njihovim vodstvom obavljao, ili su nam ih ostavili napisane u knjigama, kojima se autor sluio. Spomenimo neke: kardinal Karlo Marija Martini, bivi rektor Papinskoga biblijskog instituta, poslije rektor Papinskoga sveuilita Gregorijana i sadanji milanski nadbiskup; Simon Decloux, negdanji osobni savjetnik isusovakoga vrhovnog poglavara; Juan Larrain Ochagavia bio je lan savjeta isusovakoga vrhovnog poglavara; Luis Gonsalez, strunjak za ignacijansku duhovnost i nekadanji predstojnik Instituta kranske duhovnosti na sveuilitu Gregorijana; Alfred Darmanin, psiholog, donedavno provincijal europske zajednice isusovaca u Bruxellesu; Alex Lefrank, njemaki strunjak za isusovaku duhovnost; Jean Laplace, francuski strunjak za duhovne vjebe u teoriji i praksi; Michel Ledrus, dugogodinji profesor na Papinskom sveuilitu Gregorijana i uvaeni duhovni voa; Toma pidlik, vrsni poznavatelj i pisac orijentalne duhovnosti; Ugo Vanni, profesor i strunjak za Otkrivenje sv. Ivana na sveuilitu Gregorijana; Gilles Cusson, kanadski isusovac, plodan duhovni pisac i vrstan poznavatelj duhovnih vjeba; Paolo Dezza, povjerljiva osoba vie papa (papa Ivan Pavao II. imenovao ga je delegatom (privremenim vrhovnim poglava-
Uvod
rom)) Drube Isusove; Pietro Schiavone, talijanski strunjak za duhovne vjebe; Indijac Anthony de Mello, psiholog i popularan i plodan duhovni pisac, kao i mnogi drugi. Knjiica se dri tekstova i dinamike duhovnih vjeba sv. Ignacija Loyolskog. Boja rije u kontekstu duhovnih vjeba kratko je interpretirana duhovno, psiholoki i egzistencijalno, prema potrebama onih koji ih obavljaju. Ni jedna tema nije razraena do kraja. One nalie vie usmjerenjima i uputama kojim putem treba krenuti. Egzercitantu mogu pomoi da pronae sebe i svoj put k Bogu. Uspjena uporaba knjiice pretpostavlja da imam u ruci Sv. pismo i tekst Duhovnih vjeba Ignacija Loyolskog. Ako elim obaviti cijele duhovne vjebe, onda one traju ili trideset dana po etiri vjebe dnevno, a svaka traje od 45 do 60 minuta, ili svakoga dana obavim jednu takvu vjebu tijekom vie mjeseci. Ovakve duhovne vjebe najplodnije se mogu obaviti uz vodstvo dobra poznavatelja i iskusna voditelja duhovnih vjeba. Vjebe se mogu obaviti i djelomino: uzmem est dana po etiri vjebe dnevno ili kroz mjesec dana po jednu vjebu dnevno. Vjebe mogu uzeti ili po redu kako se nalaze u knjiici ili se mogu posluiti pojedinim skupinama vjeba s namjerom da dublje, snanije i bogatije doivim odreene istine. Primjerice, ako elim produbiti temelje svoga odnosa prema Bogu, uzet u vjebe o Temelju na poetku duhovnih vjeba. elim li snanije doivjeti istine o grijehu i svojoj grenosti, uzet u vjebe o grijesima. elim li produbiti svoj osobni odnos prema Isusu Kristu, uzet u vjebe na poetku drugoga tjedna. Vrijednost svoga svakodnevnog ivota i rada najbolje u doivjeti ako pratim Isusa u svim okolnostima njegova ivota uzimajui razmatranja drugoga tjedna. Na pitanje koliko doivljavam da je moje zvanje istinito, vrijedno, koliko ga praktino ostvarujem, nai u odgovor u vjebama o zvanju pri kraju drugoga tjedna. Osjetim li potrebu produbiti svoje znanje i iskustvo o vrijednosti patnje, uzet u vjebe treega tjedna o Isusovoj muci i smrti. Treba li mi vie radosti i vedrine u ivotu, uzet u razmatranja
etvrtoga tjedna i vjebati kako ivjeti svoj ivot u prisutnosti Krista uskrsnuloga, pobjednika nad grijehom, zlom i smru. No svaka pojedina vjeba cjelina je za sebe i moe se obavljati prema osobnoj trenutnoj potrebi. Najvanije je da u svakoj vjebi prepoznam sebe, svoje trenutno duhovno stanje, prvi korak koji moram uiniti, put kojim trebam krenuti i da uinim konkretno ono to sada mogu uiniti. Autor
Prvi tjedan
Ulazim u temelje svoga bia. Otkrivam Poetnika svoga ivota Boga ljubavi. Sebe doivljavam kao plod Boje ljubavi. Ova misao treba proeti moje bie tako da me ona nadahnjuje i nosi, da se sve tekoe raspre pred svjetlom ove istine, da ivim obasjan njenim svjetlom kao suncem koje u meni izaziva i potie stalan rast. Dok razmiljam o Bogu Ljubavi, prepoznajem razliku izmeu njega i sebe. On je Ljubav koja se daje, a ja sam egocentrino usmjeren na sebe. Ovakva sebina usmjerenost izvor je i sr svih mojih grijeha. Zbog njih sam udaljen od Izvora bia, ivota, sree. Bog me kao Otac poziva da upoznam svoju grenost, da mi se ona ogadi, da je se oslobodim u sakramentu pomirenja pa da i u vremenu i u vjenosti ivim u njegovu oinskom zagrljaju. Isus je doao k meni da me oslobodi moga egocentrinog kruenja oko sebe, mojih grijeha. Priznanjem svoje krivnje dobivam potvrdu da sam spaen, doivljavam da su Oeva i Isusova ljubav u meni, da sam slika Boja, dijete Boje, suradnik Kristov u djelu spasenja svijeta.
Ignacijanske duhovne vje be

Uvodna tema Duhovne vjebe: Fizike vjebe iziskuju napor, ali on jami uspjeh. (Jesam li pokuavao svakodnevno gimnasticirati? Vlastita iskustva ustrajnosti) Duhovne vjebe duhovni napor i duhovni uspjeh. Jesam li spreman na svakodnevan ustrajan napor? Apsolutno najvaniji posao jer o njemu ovisi moja sudbina na ovom svijetu i u vjenosti: moje sjedinjenje s Bogom. esto sluam propovijedi, pouke, studiram duhovnu literaturu, pohaam seminare oekujui Boga da e mi doi izvana, od drugoga. A Bog ne dolazi izvana. On je u meni, u mom srcu i ja elim nauiti otkrivati ga, suraivati s njime, ui u njegov svijet. Cilj duhovnih vjeba: da ovjek samoga sebe pobijedi i svoj ivot uredi ne dajui se voditi ni od kakva nagnua koje bi bilo neuredno da bi se u slobodi mogao dati Bogu na raspolaganje, da ga Bog moe voditi svojim Duhom. Sredstva na raspolaganju: Sveto pismo, knjiica Duhovnih vjeba sv. Ignacija, pomona literatura. Nain vjebanja: Duhovne vjebe od 30 dana s 4 ili 5 razmatranja dnevno u izoliranosti, utnji i sabranosti za one koji se mogu povui u samou. Duhovne vjebe u svakodnevici s jednim razmatranjem svakodnevno.
Skica za vje bu (razmatranje)

1. napomena: Odredi prostor i poloaj gdje e obavljati svakodnevnu vjebu. 2. napomena: Odredi tono vrijeme u kojem e obavljati svakodnevnu vjebu. 3. trajanje vjebe je 1 sat: 5 minuta priprava 45 minuta vjeba 10 minuta osvrt Priprava za vjebu: 1) Zauzmi poloaj tijela koji ti najvie odgovara. 2) Budi pred Bogom u vjeri da ti On eli neto rei. 3) Moli ga da mu moe odgovoriti i rei mu sve to ti eli. 4) Zahvali Bogu za sva dobra (kojih si svjestan i kojih nisi svjestan). 5) Moli ga da ti oprosti sve grijehe. 6) Pomoli se da moe pred njim biti otvoren i sabran. 7) Pomoli se da prihvati sve to e spoznati kao Boju volju. Vjeba razmatranje susret s Bogom: 1) Uzmi materijal za razmatranje: Sv. pismo ili tekst i pozorno itaj. 2) Zaustavi se na poruci koju ti je Bog namijenio. 3) Razgovaraj s Bogom o toj poruci (zahvaljuj mu, klanjaj mu se, moli ga, pokaj se, obeaj mu uiniti to trai). 4) Zabiljei ono to smatra da je za tebe vano. 5) Moli ga da provede u djelo ono to on od tebe oekuje. 6) Zakljui vjebu sabrano molei Oena.
Skica za vjebu (razmatranje)
Ispitaj se kako si razmatrao: 1) Koja je bila glavna poruka vjebe? 2) to je bilo dobro, a to nije bilo dobro tijekom vjebe? 3) Koje plodove vjebe zapaa na sebi? 4) Pribiljei ono o emu bi bilo dobro razgovarati s voditeljem?
10
Oe na
(Mt 6,915) Izmoli molitvu polagano svjestan svake rijei koju izgovara. Zatim se vrati na svaku rije i oslukuj to ti po njoj Otac govori: Oe: Veliki, neizmjerni, tajanstveni Bog moj je pravi Otac. Ja nosim tragove njegove dobrote i ljubavi. Ja sam dijete ljubavi. Imam Oca koji me voli, koji mi se veseli, koji u meni uiva. Koliko ova temeljna istina moje vjere oivljuje, pokree, preobraava moje misli, rijei, djela, itavo moje bie? Na: On nije samo moj Otac. On je Otac svakoga ovjeka, svih ljudi. Zato smo mi svi braa i sestre. Skrivena povezanost jedva se primjeuje. Treba puno truda i vremena da nam se proiste oi srca da prepoznamo sve ljude kao svoju brau i sestre. Kako u u konkretnim ljudima prepoznati da su djeca Boja, za njih i s njima moliti, raditi? Koji jesi: Bog nije iluzija, imaginarna enja ljudskoga bia za snagom, njenou, ljubavlju. Bog je najstvarnija stvarnost temelj svake druge stvarnosti. Kako se stvarnost da Bog postoji odraava na moj ivot, na moje misli, rijei, djela? Na nebesima: Osim ovoga vidljivog svijeta postoji isto tako stvaran, nevidljiv, duhovni svijet. Heb 11,3 kae da vidljivo nije nastalo iz vidljivoga, nego iz nevidljivoga. Koliko je nevidljiva, duhovna stvarnost prisutna u mom nainu razmiljanja i djelovanja? Sveti se ime Tvoje: Kad upoznamo Boga kakav jest, trebat e nam vjenost da ga dostojno proslavimo, predanje itava bia Bogu da izreknemo ono to Bog zasluuje. Koliko se po meni Bog sada slavi?
Oe na
11
Doi kraljevstvo tvoje: Kraljevstvo istine i pravde, ljubavi i mira, kraljevstvo svetosti i milosti, punina sree i blaenstva. enja za sreom su tragovi toga Kraljevstva u mome srcu? Budi volja tvoja kako na nebu tako i na Zemlji: Volja Boja je Boja ljubav prema meni i svemu stvorenom. On zna i hoe ono to je za nas najbolje zato elim da bude onako kako On hoe. Doputam li da volja Boja po savjesti upravlja mojim ivotom? Kruh na svagdanji daj nam danas: Kruh je ivot i sve ono to uva i produuje ivot. Povjeravam li rado Bogu svoj ivot i sve to taj ivot podrava? Oekujem li s povjerenjem Boju pomo u svim mojim tjelesnim i materijalnim potrebama? I otpusti nam duge nae: Svi smo tako otrovani grijehom da se ne moemo sami izbaviti od toga zla koje nam pripravlja smrt. Kad nam Bog oprosti grijehe, postajemo slobodni od zla i ne bojimo se smrti jer smo iz smrti preli u ivot. Kako i mi otputamo dunicima naim: Kad kaem bratu, sestri: Opratam ti, jeka mojih rijei od Bojega Srca meni govori: Opratam ti. I ne uvedi nas u napast: Ne dopusti, Oe, takve okolnosti u kojima se neu moi osloboditi zavodljivosti grijeha. Neka mi Tvoja snaga i milost budu tit i obrana! Nego izbavi nas od zla: Snagom svoga Duha pobijedi zlo u meni i oko mene da ivim u dobroti, istini, ljubavi.
12
Upoznaj sebe!
Upoznaj svoje sadanje duhovno stanje Bog uvijek, u svakoj situaciji, u svakom raspoloenju djeluje. Vano je da budem iskren i otvoren. Onda u prepoznati njegovo djelovanje i put kojim me vodi. Zazovi svjetlo Duha Svetoga i ui u sebe da se u njemu prepozna, da vidi gdje se nalazi i kamo treba krenuti: 1) Moda sam slian putniku iz Jeruzalema u Jerihon koji je opljakan, izudaran, ostavljen polumrtav? osoba slomljena, neraspoloena, bezvoljna da djeluje pozitivno. 2) Moda sam u praktinom ivotu izgubio povjerenje u Boga, nadu da mogu ostvariti svoj ivot kao dvojica Isusovih uenika na putu u Emaus? 3) Moda mi je izblijedjela ivotna Istina i ne vjerujem dovoljno da je Krist u meni, u Crkvi, u ljudima oko mene, da On sve okree na dobro? 4) Moda vapim za osobnim, iskrenim, potpunim susretom s osobom Isusa Krista? 5) Moda osjeam potrebu da uem u svijet prave, nesebine, portvovne ljubavi koja dolazi od Oca po Kristu? 6) Moda u ovim duhovnim vjebama elim posvijestiti, obnoviti i uvrstiti Savez sklopljen s Bogom po krtenju? 7) Moda elim jasnije upoznati volju Boju sada, u ovom raspoloenju i u sadanjim okolnostima? 8) Moda elim dublje ui u Duh Evanelja da bih ga vie upio, asimilirao, da bi on oblikovao moj ivot i okrenuo ga prema Bogu? 9) Moda osjeam potrebu vratiti se ljudima kao brai i sestrama u pravoj, istoj, nesebinoj, portvovnoj ljubavi?
Upoznaj sebe!
13
10) Moda mi je potrebna vea sloboda od loih utjecaja okoline (drutva, televizije, loih obiaja, navika) u ozraju u kojem ivim? 11) Moda moje bie vapi za sigurnou, nutarnjim mirom, radou, sreom? P.S.! Odgovori na svako pitanje te prepoznaj i zapamti svoje raspoloenje!
14
Upoznaj sebe!
U odnosu na duhovne vje be: 1) Vjerujem li da u u ovim duhovnim vjebama doivjeti duhovnu promjenu svoje osobe, svoga naina razmiljanja i ponaanja? 2) Pouzdajem li se iskreno u Boga i u svoj rad? 3) Jesam li spreman velikoduno raditi, svaki dan jedan sat meditirati, gledati TV manje od umjerenoga, nametnuti sebi neku pokoru u odnosu prema sebi, prema svom poslu, prema ljudima? 4) Vjerujem li da e me u ovim duhovnim vjebama voditi Duh Sveti? 5) Jesam li spreman otvoriti se djelovanju Duha Svetoga, dopustiti mu da me On nadahnjuje i vodi? 6) Opratam li ovoga trena svim svojim dunicima koji su me ogovarali, uinili mi nepravdu, zagoruju mi ivot na razne naine prema molbi iz Oenaa: Otpusti nam kako i mi otputamo i Isusovim rijeima: Ako donese dar na oltar najprije se izmiri s bratom, a onda prinesi dar? 7) Jesam li spreman odrei se svakoga bolesnog kriticizma i negativizma u odnosu na ljude i okolnosti koji me okruuju? 8) Jesam li spreman izbjegavati bune zabave, stalno se truditi biti smiren i iznutra sabran da me teme iz razmatranja neprestano nadahnjuju i potiu na promjenu? U odnosu na svoju ivotnu zadau: 9) Bog je pozvao Nou, Abrahama, Mojsija, proroke, izabranike, sve ljude. Svatko ima svoj specifian poziv, misiju, poslanje. Prema mojoj naravi, darovima, okolnostima, ogranienjima, i JA IMAM SVOJU IVOTNU ZADAU, SVOJU MISIJU, SVOJE POSLANJE. Kako ga sada doivljavam?
Upoznaj sebe!
15
10) Kao Noa koji se oslobaa utjecaja ljudi i sam ostvaruje Boje naume! 11) Kao Abraham koji naputa svoj rodni kraj, rodbinu i polazi u nepoznato dajui se voditi od Boga? 12) Kao Mojsije koji dobiva zadau da izbavi svoj narod od njegova ropstva? 13) Kao prorok Samuel koji, oslukujui Boji glas, postaje Boji glas za kraljeve, knezove, cijeli narod? 14) Kao Marija Majka Isusova i naa Majka koja, izgovarajui svoj: Neka bude, omoguuje dolazak Spasitelja svijeta? 15) Kao Isus koji ree: Primjer sam vam dao da i vi inite kao to sam ja vama uinio? 16) Kao to su uinili svi oni kojima zahvaljujem ivot i sva dobra povezana sa ivotom?
16
Duhovne vje be
1) U duhovnim vjebama ulazim u najeminentniju stvarnost: Bog me je stvorio na svoju sliku. Bog u svom Srcu nosi vjenu tenju za mnom. Iz ljubavi prema meni Bog se liio, osiromaio samoga sebe, predao samoga sebe, rtvovao samoga sebe. Duhovne vjebe mi ele pomoi da se zaljubim u tu Ljubav, da budem velikoduan prema svome Stvoritelju i Otkupitelju. Da postanem indiferentan prema svemu to nije Bog i ukoliko me ne vodi Bogu. Nije li me navezanost na stvorenja uinila indiferentnim i hladnim prema Bojoj Ljubavi?! Zarobila stvorenjima? Onesposobila ivjeti za svoga Stvoritelja?! 2) Duhovne vjebe mi kau da je sve stvoreno samo zato stvoreno da mi otvori oi za Boju dobrotu i da me dovede k Bogu. ovjek je sveenik prirode, solist u orkestru prirode. Kad ovjek potuje Boga, Bog ga pritjelovljuje Kristu, uvodi u misterij Presvetoga Trojstva. Kad se ovjek pribliava Bogu, postaje duhovno zdrav, jak, bogat, sposoban pomagati drugima. Kao to je Isus Krist poslan od Oca, tako alje svakoga od nas jedne drugima. Zato svako ljudsko, kransko, sveeniko, redovniko zvanje nije nita drugo nego Boji poziv da svatko na svoj nain surauje na Kristovu djelu spasenja. 3) Duhovne vjebe mi ele pomoi da to bre, lake i radikalnije pobijedim zarobljenost stvorenjima. Tada u moi prihvatiti svjetlo vjere koje e me proeti i upravljati mojim ivotom. Tada u poi ususret Ljubavi koja me zove k sebi, koja mi nudi vjeni ivot. Tada u moi Bogu iz dna due zahvaljivati, sluiti mu, sluati njegov glas koji mi progovara po Utjelovljenom Sinu, dati se voditi od njegova Duha. A sve stvoreno to me okruuje samo je zato tu da mi otvori oi za Boju dobrotu i da me dovede do Cilja. 4) Moje srce? Distanciralo se od Boga: Bog eli biti stijena moga ivota i rada. eli me osloboditi praktinog ateizma i nemarnosti prema njemu. Bog me eli privui
Duhovne vjebe
17
k sebi i ugraditi me u Mistino Tijelo Kristovo na odreenom mjestu, poslu, slubi. 5) Moj ljudski, kranski ivot manjkav je, neostvaren je ukoliko nije suoblien Kristovu ivotu. Nikada nije kasno vratiti se Bogu i Bogu nita nije nemogue. Trebam se pouzdati u njegovu milost. Radnici jednoga sata primili su istu plau kao i oni to su radili cijeli dan jer su se uzdali u njegovu dobrotu. 6) U duhovnim vjebama otkrivam vjeru kao neto senzacionalno, prepoznajem svugdje oko sebe Boja stvorenja, a po njima prepoznajem Boje velianstvo kao izvor svega stvorenoga. Doputam da me posve prome duh Evanelja ive rijei koje nose u sebi snagu, razluuju duhovnoga od tjelesnog ovjeka, daju svjetlo mojim ivotnim putovima, prosuuju iskrenost moga raspoloenja i mojih motivacija u Bojoj slubi. 7) Voditi duhovne vjebe znai sudjelovati s potovanjem na djelovanju Duha Svetoga u dui egzercitanta. Zato se obavljaju u obostranu povjerenju. 8) Duhovne vjebe su najprikladniji nain da iziem iz svoga individualistikog, sebinog svijeta, da se proien od sebinosti otvorim za ljubav i predam u slubu drugim ljudima. To je naporan posao. Cilj mu je urediti ljudski ivot, pobijediti neukroene nagone, osloboditi se grenih elja, aktivirati neaktivirane sposobnosti, oblikovati novoga ovjeka, urediti njegov odnos s Bogom i ljudima, pobijediti samoga sebe i svoju buntovnost. Zato moram prihvatiti stalnu borbu. Pobjeda mi je zajamena kad se oslonim na Onoga koji je pobijedio grijeh, svijet, avla, smrt. Moja borba je svladavanje otpora, a ono uvijek daje svjetlost (kometi!). Molitva e mi pomoi. Snaga Duha Bojega je u meni.
18
U svjetlu vjere otkrivam Boga

Vjera je najstvarnija stvarnost jer nam otvara vrata u pravu stvarnost. Vjera je jamstvo (osiguranje, garancija) za ono emu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo (Heb 11,1). Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Bojom rijeju tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga (Heb 11,3). Vjerom Abraham postade blagoslov za ovjeanstvo; vjerom Mojsije izvede Izrael iz ropstva; vjerom Marija zae Spasitelja svijeta; vjerom se mogu premjetati bregovi (Mt 17,20) (najvee tekoe); Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit e se (Mk 16,16). Vjera je in cijeloga ovjeka, in ljudskoga srca kojim se ovjek posve priklanja, prianja, izruuje i predaje Bojoj rijei i odgovara joj i razumom i voljom i srcem i osjeajima i radom, svime to ima i svime to jest. U toj vjeri treba prepoznati sebe u Bogu, svoj ivot, svoje djelovanje, dogaaje koji nas prate izvana, kao i ono raznoliko unutarnje doivljavanje sebe i stvarnosti oko sebe. U svjetlu vjere pogledat u svoj ivot: 1) Sve stvara svojom ljubavlju, svojom Providnou upravlja ljudskom povijeu i mojom sudbinom do u najsitnije detalje: A vama su i vlasi na glavi izbrojene(Mt 10,30). Prepoznat u Boju prisutnost i Boju brigu u svakom asu ivota. Izdvojit u trenutke jasnijih Bojih zahvata. Prepoznat u ga u poslovima, dogaajima, doivljajima, u prirodi. Zapisat u one Boje zahvate koji su bitno utjecali na moj ivot! Ako je svjetlo moje vjere preslabo, neu ga prepoznati. 2) Budui da me Bog ljubi neizmjerno vie nego to ja mogu sebe voljeti, da me ne moe ne voljeti i da me ne moe malo voljeti i da ne moe nita uiniti to bi bilo sa-
U svjetlu vjere otkrivam Boga
19
mo na moju tetu, imam u njega apsolutno povjerenje. U ovim duhovnim vjebama provjerit u je li moje povjerenje u Boga stvarno, ulijeva li u mene dubok mir i sigurnost, potie li u meni elju da mu se posve prepustim? to mu se bojim prepustiti? 3) Iz potpuna povjerenja u Boga logino slijedi moje posvemanje podvrgavanje Bojem vodstvu, kako u srcu tako i u praksi. Moja spremnost da se odreknem neega to mi je ugodno, simpatino, to bi mi donijelo koristi, to bi pomoglo mom uspjehu, mojoj afirmaciji jer vjerujem da e mi bez toga biti bolje. Moja spremnost da prihvatim iz Boje ruke ono to je gorko, muno, poniavajue, to izgleda kao gubitak 4) Vjera mi osigurava trajno prijateljevanje s Bogom, zajednitvo ivota s njime, drugovanje s Bogom. Treba sauvati prisan, prijateljski stav i onda kada je Bog protiv mene, kada je Bog na strani mojih neprijatelja. Isus na kriu, nakon to ga je Otac predao u ruke grenika i u smrt na kriu, s bezgraninim pouzdanjem umire povjeravajui se Ocu: Oe, u ruke tvoje predajem Duh svoj! (Lk 23,45). Sumnje i nepovjerenje u Boga nagrizaju ovjeka od prvoga pada u raju zemaljskom. 5) Vjera se ivi u sadanjem trenutku, u ovim okolnostima, u ovom raspoloenju, u ovom odnosu s drugima, u ovim patnjama, u ovim grijesima Pravi vjernik ivi svaki trenutak u svjetlu posljednjega vjenog Cilja. Svaki trenutak proivljava dinamino, itavim biem, kao da je jedini i posljednji. ivi sadanji trenutak svjesno, angairano, vedro i tako dokazuje vrstou svoje vjere. Vjernik se ne vraa u prolost, jer je vie nema. Ne tri pred rudo u budunost, jer je jo nema. Zna da ima jedino sadanji trenutak u kome mu se Bog Jahve objavljuje, u kome se moe predati Bogu i po kome itav njegov ivot moe biti plodan, pun. Zna da se u ovom trenutku odluuje o njegovoj vjenosti.
20
Vjera je integralni dio ljudske naravi

Vjerovati ne znai odrei se razuma i drugih svojih moi (volje, osjeaja). Vjerovati ne znai biti pasivan, suziti i osiromaiti svoje bie. Vjera nije ni opijum da lake podnesemo ivotne tekoe. Vjerovati znai prihvatiti stav koji najvie odgovara ovjekovoj naravi cjelovito gledano. ovjek kao ogranieno bie ne moe spoznati svu stvarnost i ne zna to je za njega dobro, to bi trebao eljeti. Razum mu kae da mu je vjera potrebna, da vjerom moe otkriti pravu stvarnost. Vjerovati znai dati povjerenje drugome (Bogu i ljudima). Uvijek kad vjerujemo neijem svjedoanstvu, dajemo povjerenje toj konkretnoj osobi. ovjek je dakle po ogranienoj naravi upuen prema Neogranienom Biu Izvoru svakoga bitka. Ako je ovjek slobodan (nenavezan na sebe i na stvari oko sebe), rado e potraiti smisao svega izvan sebe. Blaise Pascal veli da je Bog tako nejasan da ga mogu odbaciti i ostati sasvim normalan ovjek. Ali je isto tako jasan da ga ne mogu odbaciti bez svoje krivnje. Mi, dakle, vjerujemo voljom, a razum nam kae da je pametno i dobro vjerovati. Mi vjerujemo, jer smo slobodni i jer hoemo vjerovati, jer smo se pozitivno postavili prema ivotu, jer ljubimo, jer smo sposobni izii iz svoga uskog svijeta i ivjeti, biti za druge. ovjek se ne moe opredijeliti u jednom asu. Potrebno je da se neprestano opredjeljuje, odluuje. Zato je vjera ivotni stav stalnoga opredjeljivanja. ovjek je osoba i mora se prema Bogu postaviti kao osoba: razumom, voljom, spontanom simpatijom, itavim biem, srcem. ovjekova volja utjee na razum kao to razum utjee na volju. Zato moralne kvalitete bitno utjeu na ovjekovu vjeru u Boga i ovjeka.
Vjera je integralni dio ljudske naravi
21
Ako je ovjek dobar, dobrohotan, ako je njegovo srce isto, slobodno, sposobno za ljubav, lako moe pronai Boga. Zato Sv. pismo kae da Bog govori ljudskom srcu, a ovjek odgovara Bogu srcem, itavim biem, spontanom simpatijom. Isus kae: Blago istima srcem, oni Boga gledaju! Filozofi kau: Nita ne volimo to prije nismo upoznali. Ipak, isto tako moemo ustvrditi: Nita ne moemo pravo spoznati ako ne volimo. Ljubav stav otvorenosti upuuje nas da vjerujemo. Osvojeni smo od Boga samo zato jer smo ljubljeni. Vjera ne spada u bit same ljudske naravi. Ona je dar Boji i mi je moramo primiti kao dar. Ali mi se bez vjere ne moemo spasiti. Zato vjeru treba hraniti dobrom voljom. Vjera, prema sv. Pavlu, mora biti ljubavlju djelotvorna. Moramo suraivati s Bogom. Kad mi Bog daje svjetlo za 5 koraka, moram napraviti tih pet koraka da bih dobio novo svjetlo. ovjek vjerom svladava besmisao smrti i svega onoga to je kao sjena smrti kao to su patnje, krievi, neuspjesi, neostvarenosti. Vjera ovjeku kae da je smrt promjena, ne nestanak, susret s onim u koga je vjerovao. Po vjeri sve dobiva pravi pozitivan smisao, dapae, sve postaje sredstvo na putu do ljudskoga potpunog ostvarenja. ovjek je drutveno bie. Oblik vjere uvjetovan je prilikama u kojima ivi. Patrijarhalne prilike lake su uvale vjeru nego dananje. Danas je vjera ugroena ovjekovom zarobljenou gospodarskim blagostanjem ili tekoama, materijalistikim pogledom na ivot, sklonou individualistikom zatvaranju. Vjernik mora biti jaka osobnost, mora se izdignuti iznad takva mentaliteta. Tijekom povijesti uvijek su vjernici pojedinci obogaivali mnotvo. Dok se mi pojedinci borimo za svoju vjeru, uvrujemo je, produbljujemo je, pomaemo drugima da prihvate vjeru i da u njoj rastu. Molimo kao apostoli: Gospodine, umnoi nam vjeru!
22
Smisao duhovnih vje ba tra iti i pronai volju Bo ju

1. Za Isusa vrenje volje Oeve bio je sav smisao njegova ivota. Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete. Uenici se na to zapitkivahu: Da mu nije tko donio jesti? Kae im Isus: Jelo je moje vriti volju onoga koji me posla i dovriti djelo njegovo (Iv 4,32.34). Vrenje volje Oeve crta je koja se provlai kroz cijeli Isusov ivot: Ulazei u svijet, Krist veli: Evo dolazim vriti, o Boe, volju Tvoju (Heb 10,5). U hramu e svojim roditeljima: Niste li znali da moram biti u kui svoga Oca! (Lk 2,49). Siao sam s neba, ne da vrim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao (Iv 6,38). Volja Boja bila je da umre na kriu. Kad ga u tome Petar eli sprijeiti, on se okrenu, pogleda svoje uenike pa zaprijeti Petru: Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti to je Boje, nego to je ljudsko! (Mk 8,33). U Getsemaniju govorae: Abba! Oe! Tebi je sve mogue! Otkloni au ovu od mene! Ali ne to ja hou, nego to hoe ti! (Mk 14,36). Umrijet e na kriu proboden kopljem i to je njegovo krtenje pred kojim je bio tjeskoban dok se ne izvri (Lk 12,50). 2. Za nas je volja Boja: Slijediti Kristov primjer u najdubljoj dubini njegova miljenja, njegovih stavova, njegova odnosa prema nebeskom Ocu. Stavio nam je u usta da svakodnevno molimo: Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Jo u Starom savezu Bog je objavio: Budite sveti, jer sam ja svet! (Lev, Izl). to je volja Boja, jasno govori Pavao: Volja Boja je vae posveenje! (1 Sol 4,3). Posveenje, svetost je nae sjedinjenje s Bogom Ocem po Kristu u Duhu, a to znai
Smisao duhovnih vjeba traiti i pronai volju Boju
23
izjednaenje naih misli, volje, osjeaja s Bojim. U Poslanici Filipljanima Pavao pie: Neka u vama bude isto miljenje kao i u Kristu Isusu! (Fil 2,5). Volja je Boja da se ponovno rodimo iz vode i Duha Svetoga (Iv 3,3); da ivimo ivotom dostojnim djece Boje, jer mi smo hram Duha Svetoga (1 Kor 7,19), mi smo subatinici Isusa Krista (Rim 8,17). Kad se otvorimo Bogu kao Ocu, mi smo tada otvoreni i brai i sestrama. Ii k Ocu znai ii brai i sestrama. Kad se otvorimo Duhu Bojemu, Bogu kliemo: Abba, Oe!, a ovjeku: Brate, sestro; prijatelju, prijateljice! Vriti volju Boju bezuvjetno je potrebno za spasenje: Nee ui u ivot koji mi govori nego koji vri volju Oca moga koji je na nebesima! (Mt 7,21). Vrenjem volje Boje ulazimo u topli rodbinski odnos s Bogom: Tko je majka moja i braa moja? I okrui pogledom po onima to su sjedili oko njega u krugu i kae: Evo majke moje, evo brae moje! Tko god vri volju Boju, on mi je brat i sestra i majka (Mk 3,3335). 3. Volja Boja i duhovne vjebe Smisao ignacijanskih duhovnih vjeba: treba traiti i pronai volju Boju i vlastiti ivot uskladiti prema njoj da bi ovjek spasio svoju duu. One pomau ovjeku da ue u Kristovu misao, da se uvrsti u temeljnoj opciji ivota, da ivi novim poletom, posebno u nekoj kreposti, da sve proima ljubavlju, da se angaira na drutvenom i crkvenom planu. Osobni susret s Kristom, u Duhu, ponijet e nas Ocu i otkriti nam njegovu volju. Nju treba prihvatiti i izvriti sa svim oduevljenjem i osobnim angamanom. Molimo da uvijek budemo raspoloivi vriti volju Boju. Recimo s malim Samuelom: Govori, Gospodine, sluga tvoj slua! (1 Sam 3,10).
24
Kako prepoznati volju Bo ju?

1. Cilj duhovnih vjeba: traiti i pronai volju Boju, otkriti Oev plan sa mnom, prepoznati svoje zvanje, talente, karizme, otkriti osobni identitet i ostvariti ga u Bogu, ostvariti svoj ivot sa svime to jesam i to imam Da bih mogao sve to ostvariti, moram se susresti s Bogom. U tom susretu otkrit u pravu vrijednost ivota; to znai ivjeti s Kristom, u Kristu i po Kristu; otkrit u svoje mjesto u drutvu i Crkvi i uiniti ono to samo ja mogu uiniti. 2. Da bi susret s Bogom bio autentian, treba: a) na podruju intelekta prihvatiti istinite i dobre misli, b) na podruju volje oistiti se od elja koje mogu biti pogubne, c) na podruju nagona treba se oslobaati pokreta koji nisu dobri, d) na podruju osjeaja nai ravnoteu izmeu hladnoga racionalizma i ovisnosti o emocijama. 3. Nae je bie obdareno mnogim darovima i mogunostima. Mi nismo gospodari nego samo upravitelji dobara. Treba svime upravljati po Bojoj namisli. 4. Da bismo rasli u slobodi: a) moramo se oslobaati egoistina, bolesna kruenja oko sebe, b) moramo traiti i prihvatiti Boga onako kako nam se objavljuje. Ludi bogata (Lk 12,1621). Pozorno proitaj tekst. Ovaj bogata je zatvoren u sebe, boji se za sebe, sam razgovara sa sobom, tat je, sam programira svoj ivot. Mi smo zarobljeni svojim bogatstvom: novcem, titulama, osobnim kvalitetama Svime se sluimo da bismo stekli dobit, ast, ugled, priznanje.
Kako prepoznati volju Boju?
25
Bogati smo svojim mislima, ugodnim uspomenama, fantaziranjima, susretima, dobrim djelima, rtvama podnesenim za vlastitu afirmaciju, sebinom ljubavlju, vrlinama kojima se ponosimo, sebinim planovima Ne nosimo li esto prazninu u srcu jer se nismo otvorili drugome ti? Otvorimo se da osjetimo da smo voljeni od Boga i da volimo Boga! Obraeni carinik Zakej (Lk 19,110). Proitaj tekst. a) I mi poput Zakeja imamo svoje obveze i odgovornosti u obitelji, drutvu, upi, koli, nekoj zajednici koje vrimo s mnogo sebinosti. b) Zakej je elio susresti se s Isusom. I mi u ovim duhovnim vjebama elimo vidjeti, doivjeti Isusovu prisutnost, osjetiti njegovo djelovanje. c) Ali zbog niska rasta nije ga mogao vidjeti. Mi zbog pomanjkanja ljudskih vrijednosti: iskrenosti, estitosti, pravednosti, finoe, zbog pomanjkanja vjere, nade, ljubavi, poniznosti, siromatva u duhu, jednostavnosti poput Zakeja malena smo rasta. d) Zakej se popeo na sikomoru. Mi se trebamo izdii iznad samih sebe, pobijediti sami sebe, neuredne sklonosti, ljudski obzir U ovim duhovnim vjebama poelimo primiti Isusa s radou, dati mu s radou ne samo pola naih dobara, nego nas same, nau volju, slobodu, inteligenciju, srce, osjeaje da On raspolae s nama i s onim to imamo po svojoj svetoj volji. Tada emo osjetiti da smo spaeni, da smo zaivjeli Boju volju, Kristovu ljubav, da je u nama prokljuao izvor Kristova ivota.
26
Tko sam ja?

Ljubav mi je darovala ivot Post 1,129. itaj prvi put! U poetku stvori Bog nebo i zemlju I ree Bog: Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina. Na svoju sliku stvori Bog ovjeka (Post 1,27). Na svoju sliku stvori Bog svakoga od nas, na svoju sliku stvori Bog mene. Prije nego to me je Bog stvorio, poznavao me je do sri. Od vjenosti. Od prapoetaka ovakva me planirao, u odreenom vremenu stvorio ba ovakva, kao originalno bie. Rekao je meni svoj DA! Neka bude! Razlog moga postojanja je On. Ja sam plod, dijete njegove ljubavi. Iziao sam iz njegove ruke, jedinstven, neponovljiv. Ja sam mu dragocjen ne po kvalitetama koje mi je dao, nego po onom to ja jesam, po onome to je moj Stvoritelj i moj najvei Dobroinitelj stavio u mene. To je temelj moje egzistencije. To sam ja u svjetlu Boje istine i Boje ljubavi. To su izvori moga bia. To je moja prava stvarnost. To je moj identitet. A stvorio me je samo zato da me ispuni nezamislivom sreom koja nikada nee imati kraja. On eli da jednom u punini postane moja radost, moja srea, moje sve. Moji roditelji mogli su jedino poeljeti dijete. A sve drugo: moj duh, moju duu, moje tijelo, sve moje osobine sve je On predvidio, sve je prihvatio, sve je zavolio moj Otac nebeski. Bog me savreno poznaje, neizmjerno vie nego to ja sebe poznajem. Dobro zna to je za mene najbolje. Sve to se zbiva u meni i oko mene svojom dobrohotnom providnou ureuje tako da bude na moje dobro. Sve ima samo jedan razlog: da mi pomae da doem do punine ivota. eli da mu povjerujem i da poem putem kojim me vodi. Nije li Isus rekao da su nam sve vlasi na glavi izbrojene i da nam ni jedna ne pada bez Oeve volje? (Lk 12,7).
Tko sam ja?
27
Moj prvi korak na tom putu jest da povjerujem, da mu priznam da mi je darovao ivot i sve to jesam, darovao mi je mene samoga. Dao mi je moje tjelesne, duevne i intelektualne sposobnosti, odreene specifine sklonosti, odreene manjkavosti, ogranienosti, slabosti, bolesti, temeljne nade i enje. Dao mi je tono odreenu mjeru ivota. Stat u pred njega zadivljen i zahvalan za niim zaslueni dar. Prepoznat u ga kao moje Svjetlo, moju sudbinu, smisao moga ivota, potrebu moga bia, moju sreu, moje blaenstvo. On mi se raduje, sprema mi mnogo vea iznenaenja. Jednom e mi se u potpunosti objaviti i zauvijek me privinuti k sebi. U toj vjeri i povjerenju prihvatit u samoga sebe kao dar proiziao iz Boje ruke, iz Bojega Srca. Stat u pred njega i zahvaliti za sve pojedine darove i za cijeloga sebe. Zahvalit u mu za tjelesne kvalitete (i za sve manjkavosti i ogranienosti); za sve naravne ljudske darove: za inteligenciju, pamenje, volju, osjeajnost, za sve ono to me ini ba ovakvom osobom; za sve duhovne darove; za sve ljude koje je stavio na moju ivotnu stazu za ovo vrijeme u kome ivim; za sva mjesta u kojima sam boravio, za sve stvari koje posjedujem, za sve krajeve u kojima sam ivio, za prirodu koju sam promatrao za sve. Molit u ga da itav moj ivot bude jedna velika pjesma zahvalnica i da mu s ljubavlju vraam sve to mi je u ljubavi dao! ivjet u u ljubavi prema Bogu, u sjedinjenju s njim i tako ispunjati njegov plan koji je utkan u moju narav. Dat u se voditi od njegova Duha i ii putem kojim me vodi do konanoga Cilja. U potpunu djetinjem povjerenju u Boga rado u prihvatiti: a) da Bog dobro reira moj ivot; b) da Bog zna odakle sam i kamo idem i kojim putem u doi do cilja; c) da On zna zato ne mogu od ove zemlje nainiti raj; d) da On zna zato se esto osjeam posve nemoan, izgubljen i osamljen i da u takvu stanju ostvarujem meni nepoznate Boje ciljeve.
28
Tko je Bog?
Iskustvena spoznaja otkriva Boga Kakva je moja ideja, moje iskustvo, moj doivljaj Boga? Svatko ima neki doivljaj, neko iskustvo Boga. I ono je od bitne vanosti za na duhovni ivot, nau upuenost prema Bogu. to je to iskustvo jasnije i snanije, vie nas oslobaa od navezanosti na stvorenja, vie nas povezuje s Bogom. Osnovno iskustvo imamo kad smo uvjereni da negdje Neto postoji. Najvie, apsolutno iskustvo imaju blaeni uronjeni u Boga. to je nae iskustvo jae, mi se bre pribliavamo Bogu. Sveto pismo oslikava nam Boga kao ljubav oca prema sinu, majke prema djetetu, zarunika prema zarunici, mua prema eni, prijatelja prema prijatelju. Isus nam dokazuje da Otac ljubi sve ljude, da nikoga ne iskljuuje. Kao Dobri pastir Bog trai one koji su odbjegli ili zalutali i raduje im se. Kao ena uporno trai mene izgubljenu drahmu. Kao Otac koji iekuje i doekuje mlaega sina koji ga je napustio, grli ga u ljubavi i vraa mu izgubljeno dostojanstvo. Ljubav Boja prema nama tako je velika da za nas daje svoga vlastitog ljubljenog Sina. Rijeima i djelima Isus oslikava Boga kao Oca koji nastoji svim silama, na sve naine, svoju djecu ohrabriti, pomoi im, uiniti ih sretnima. Slijedi ih i trai neumornom ljubavlju, kao da ne bi mogao biti sretan bez njih. Predmet posebne Isusove ljubavi bili su carinici, grenici, izgubljeni narod, oni koji su bili bez nade, beznaajni pojedinci, izgubljeni sluajevi Najvjerniji i najjai izriaj Boje ljubavi prema nama jest sam Isus, posebno na kriu, koji iz ljubavi prema Ocu i nama umire u najstranijim mukama.
Tko je Bog?
29
Danas ljudi teko vjeruju da Boja ljubav upravlja svemirom i ljudskom sudbinom: a) zbog mnogih vanjskih zala, nepravdi i tvrdoe ivota, b) zbog ovjekove grijehom ranjene naravi i nutarnje nemoi da sam ljubi. Iskustvena spoznaja najvie ovisi o istoi naega srca. U Starom savezu Bog vie puta ponavlja: Kad me budete traili itavim srcem, onda ete me nai! Isus kae da ljudi ista srca Boga gledaju. Mali Princ zna da se stvari dobro vide ne razumom, nego srcem. Biblija esto govori o ljudskom srcu. Traiti srcem znai ujediniti sve sile: i razum i volju i osjeaje i duh i tijelo, sve to imamo i to jesmo, angairati sve sile da bismo pronali Onoga koji je jedini vrjedniji od svega to mi imamo i to mi jesmo. Dvije prispodobe o blagu i biseru govore nam kako treba traiti Boga (Mt 13,4446): treba sve prodati i kupiti blago, biser. Bogatom ovjeku Isus govori: Idi, prodaj sve to ima, podijeli siromasima i imat e blago na nebu!(Lk 18,22). Kod mlaega sina slika oca: U mog oca i najamnici imaju kruha na pretek! i vraa se Ocu. Kod starijega sina: Tolike ti godine sluim, a nisi mi dao ni jareta! i ne ide na gozbu prireenu mlaem bratu (Lk 15,17,29). isto srce Boga ljubi iznad svega, nije niim zarobljeno. Sa sigurnou prepoznaje Boga u svim stvarima, u svim dogaajima, u svim doivljajima.
30
Bog temelj, sredite, smisao i cilj ljudskoga ivota

On je jedini Apsolutni, prema njemu se odreuju sve druge vrednote, svi drugi odnosi. On mora biti Prvi i Posljednji u naim mislima, u naim nakanama, u naem djelovanju. Tekst kao polazna toka za razmatranje: Luka 10,3842 (Marta i Marija). Isus ulazi u njihovu kuu i u njoj se osjea kao meu svojima. eli svojim prijateljicama donijeti mir, radost, svjetlo, snagu, puninu ivota. Tako dolazi u susret i nama koji ga traimo u duhovnim vjebama. eli ui u nae misli, osjeaje, brige, radosti, alosti, poslove, planove. Kljuno mjesto na kome se susreemo s njime je sredite naega bia. Isus eli biti u tom sreditu, eli zauzeti mjesto koje jedino njemu pripada, eli sam biti to sredite, eli da ga priznamo svojim apsolutnim Gospodarom. U ponaanju dviju sestara doznajemo kako staviti Gospodina u sredite naega ivota. Isus eli da u naim molitvama, djelovanju i patnjama On bude sredite, smisao i cilj! Marta shvaa vanost Isusova posjeta, vanost trenutka. eli biti na visini zadatka. eli pripraviti ruak koji e se stoljeima pamtiti. Zaposlena je, zabrinuta je kako e ostvariti svoju namjeru. No, u elji da to bolje poslui Isusa, izgubila je svoju slobodu i mir jer eli posluiti Isusa prema svojem zamiljaju, na takav nain da ona i njezini planovi ostanu na prvom mjestu. Zato je u sebi podijeljena izmeu Isusa i svojih nakana. Zato nije slobodna Isusa posluiti kako to On eli. Ispravno sluenje Bogu i blinjemu je ono kada mi njima dadnemo prvo mjesto i u srcu i sluimo im kako oni to ele.
Bog temelj, sredite, smisao i cilj ljudskoga ivota
31
Kad previe naglaavamo svoje poslove, svoje planove, svoje elje, svoje odluke mi nameemo Isusu sebe i svoje djelovanje. Marta postaje sve nervoznija, nemirnija, napetija, agresivnija najprije prema sestri Mariji, koju je uvrstila u svoje planove, a onda i prema Isusu. Ona sebe doivljava osamljenom, ostavljenom da sama posluuje, neke vrste muenicom. Sve se svalilo na njezina ramena Nije svjesna da se sama postavila u takav poloaj. Ne osjeamo li se svi mi vrlo esto kao Marta? Radi Martina neraspoloenja ozraje u kui postaje neugodno, napeto, teko. A Isus je doao donijeti mir u kuu! Napokon, Marta reagira otro i patetino. Okrivljuje i Isusa i sestru Mariju. Ona Isusu predbacuje da On za nju ne mari. Isusov odgovor je odluan: Marta, Marta samo jedno je potrebno! Isto tako e rei bogatom mladiu: Jo ti jedno nedostaje (Lk 18,22). Tako govori i svima nama Ovim odgovorom Isus mnoge nae smutnje i tjeskobe proglaava nepotrebnima, besmislenima, tetnima. Mi esto dajemo neto od sebe, ali ne dajemo sebe. A Bog ne trai neto od nas. On trai nas. Marija sjedi. Pozorno slua Isusovu rije. Puta je da padne u njezino srce kao sjeme. eli tu Rije kao sjeme sauvati, prema njoj oblikovati svoje misli, elje, djela. Nala je ono jedno potrebno: stavila je Gospodina u sredite svoga bia. Njezinim ivotom upravljat e samo Isusova rije, Isusova volja. Treba moliti za nutarnji mir, cjelovitost bia. To emo postii ako ivimo u Bogu i s Bogom. Tada emo lako nadii tjeskobe i brige (koje pokazuju da On nije u sreditu naega bia). Da bismo njega stavili u sredite mi moramo to sredite napustiti!!! Traite najprije kraljevstvo Boje, a sve ostalo e vam se nadodati! (Lk 12,22).
32
Toliko-koliko
Na poetku Duhovnih vjeba Ignacije je stavio Boga u sredite ljudskoga ivota. Odmah nakon toga govori o naem stavu prema stvorovima: (DV 23): Ostale stvari na zemlji stvorene su radi ovjeka, da mu budu od pomoi da postigne svrhu za koju je stvoren. Odatle slijedi da se ovjek smije njima posluiti toliko koliko ga podupiru u njegovu odreenju, a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tom prijee. Stoga je potrebno da se uinimo neopredijeljenima prema svim stvarima u svemu onom to je preputeno izboru nae slobodne volje i nije zabranjeno tako da, to se nas tie, ne volimo zdravlje vie od bolesti, bogatstvo vie od siromatva, ast vie od sramote, dug ivot vie od kratka ivota, pa tako i u svemu ostalom, elei i birajui jedino ono to nas vie dovodi k svrsi za koju smo stvoreni. Postoji kljuno pravilo da rijeim sve probleme, da napravim najbolju ivotnu odluku i da ostvarim najvii Cilj. Toliko se sluim stvorenjima koliko me ona vode prema Cilju. Toliko se ne sluim stvorenjima koliko me ona ne vode Cilju. Ako gradim kuu sve mora biti podvrgnuto planu i cilju gradnje. Ako studiram sve mora biti podvrgnuto postizanju znanja. Ako putujem sve mora biti podvrgnuto cilju prema kome idem. Sve moram mudro odvagnuti i prepoznati to me vodi, a to ne vodi prema jedinom smislu i zadnjem Cilju moga ivota. Nema propisa! Nema zabrana! Sve mi je dano da slobodno raspolaem svime. Ama et fac quod vis! Ljubi i ini to hoe!(Augustin). Slobodan sam mudro ili ludo
Toliko-koliko
33
raspolagati stvorenjima. Radi se o mudrosti koja je meni mjerilo uporabe ili ne uporabe, ovakve ili onakve uporabe stvorenja. Stvorenja su dobra. Stvorenja ne mogu biti zla. Zla moe biti njihova uporaba! Ukoliko imam pred oima i u srcu zadnji Cilj, ukoliko mi je ljubav prema Bogu vrhunska vrednota bit u slobodan i znat u mudro odabrati, znat u se toliko sluiti stvorenjima koliko me vode do cilja ili se njima ne u sluiti zato jer me ne vode k Cilju. Ovu slobodu od navezanosti nazivamo neopredijeljenou. ovjek je stalno u opasnosti da ne gospodari stvorenjima, nego da ona gospodare njime! Da bi sauvao svoju slobodu, stalno se mora pitati: to mi to koristi za vjenost? Pa ukoliko mi koristi u slobodi prihvaam, ukoliko ne koristi u slobodi ne prihvaam. Nije li bogata od Boga nazvan ludim jer je ludo raspolagao imanjem zaboravivi zadnji Cilj? (Lk 12,1621). Izgled tijela dobar je ako njime dobro raspolaem; lo je ako loe raspolaem. Seksualnost dobra je ako je upotrebljavam po zakonu ljubavi; loa je ako je upotrebljavam po zakonu sebinosti. Hrana i pie dobro je ili loe ovisi o mojoj uporabi. Novac dobar je ili lo ovisi o tome kako ga i u to troim. Odjea dobra je ili loa ovisi o mojoj nakani s kojom je nosim. Televizor dobar je ili lo ovisi o tome to gledam. Poloaj u drutvu dobar je ili lo ovisi o tome kako se njime sluim. Sve je za mene dobro ako se svime dobro sluim! Sve je za mene loe ako se svime loe sluim!
34
Boga otkrivam u prirodi

Priroda nam pokazuje Boje tragove. Oima due vidimo Boga u njegovim stvorenjima. Priroda je Sveto pismo za one koji ne znaju itati (narodna). itaj Hvalospjev stvorenja Stvoritelju (Dan 3,5190) u kome se poziva sva priroda da progovori svome Stvoritelju. Isus je preko stvorenja kontaktirao sa svojim Ocem. Poticao nas je da gledamo ljiljane, ptice, vrapce, gavrane i da prepoznamo kako se Boja providnost brine za sve stvoreno, posebno za ovjeka. Poticao nas je da gledamo sijaa kako sije, da gledamo zrno goruiino i da razmiljamo o kraljevstvu Bojem. Gledajui neplodnu smokvu, potie nas da na ivot bude bogat dobrim djelima. Da gledamo vinograd i prepoznamo sebe izrasle iz Krista kao loze izrasle iz trsa. Pria o dragocjenom zrnu bisera kraljevstva nebeskoga za koje moramo biti spremni sve bisere ovozemaljskih vrednota prodati da bismo ga mogli kupiti. Isus gleda kue sagraene na ivom kamenju i kae da i mi moramo imati svoje temelje u njemu. Gleda sol i govori o ukusu koji ona daje i kako uva hranu od kvarenja. Gleda kako pastiri napasaju svoja stada i pria dirljivu priu o izgubljenoj ovci da nas uvjeri kako je Bog dobar i milosrdan. Gleda klasove zrele penice i pria o zrnu koje donosi mnogostruk rod. Gleda penicu u kojoj ima kukolja i govori o Zlome koji sije kukolj zla na njive naih dua. Gleda djecu koja se bezbrino igraju i kae da svi moramo pred Bogom biti mala djeca koja se pouzdaju u Oca. Gleda svijenjak i govori: Ja sam svjetlo svijeta! A onda da smo i mi svjetlo od Svjetla. Uzima u ruke kruh i govori da je On Kruh koji podrava Boji ivot u nama. Stiava oluju na moru i pokazuje da je Gospodar svih oluja, da se sve njemu pokorava i da zato moramo imati povjerenja u njega. Gleda vinogradara koji obrezuje lozu da bi ona donijela vie ploda i potie nas da dopustimo Ocu da nas obrezuje kako
Boga otkrivam u prirodi
35
bismo bili to plodniji. Gleda kako poslodavci dolaze na trg unajmiti radnike za vinograd i pria o radnicima jedanaestoga sata. Gleda kako udovica baca u krabicu dva novia i upozorava da vrijednost ivota ovisi o istoi nakane i o velikodunosti u davanju, a ne o materijalnoj koliini. Gleda enu kako je umijesila kvasac u tijesto i pria o tijestu Bojega ivota koji mora proeti itavo nae bie. Gleda kako ribari iz mora izvlae mree sa svakovrsnom ribom i dok probiru ulov, upozorava nas da e tako uiniti aneli na koncu svijeta sa svima nama odijeliti dobre od zlih. Otvori oi i gledaj predmete oko sebe! Sluaj to ti govore. Predstavi si makrokosmos (promjer 120 milijardi godina svjetlosti?), sa svojim bezbrojnim zvijezdama, suncima, planetima (200 tisua sunanih sustava), s brzinama posve neshvatljivim za nae pojmove . Predstavi si jo neshvatljiviji mikrokosmos: u lici juhe ima 50 kvadrilijuna atoma. A svaki atom za sebe je kao sunani sustav. Brzina kojom se kreu estice oko jezgre atoma: 70.000 puta u sekundi. A gustoa? Kad bi se jezgra i estice u atomu stisnule u jednu vrstu masu, itavo bi ovjeanstvo stalo u jedan naprstak, a godinja proizvodnja elika na cijelom svijetu zbila bi se na veliinu jednoga jajeta, s time da bi teina ostala ista. Sve stvoreno nosi u sebi Boju poruku! ivjeti s prirodom znai vidjeti Boje tragove, uti Boju rije, prepoznati Boju providnost na djelu. Sve stvari su radi ovjeka da mu pomognu na putu do Boga (DV 23). Blago onima koji su ista srca, oni Boga gledaju! (Mt 5,8).
36
ovjek kao zrela osobnost

Pravila i kriteriji za ocjenjivanje zrelosti prema nauci Isusa Krista i u svjetlu personalne psihologije i njezinih zaetnika: E. Eriksona, C. Rogersa, E. Fromma, V. Frankla, W. G. Allporta i G. Cruchona. 1) Zreo ovjek ima svoj ja: misli svojom glavom, odluuje svojom voljom. Uspjeno se brani od iracionalnih i negativnih utjecaja i svoje naravi i okoline. 2) Ima prijatelje: sposoban je voljeti ljude, ivjeti za njih i s njima. Ima osoba u iji ivot ulazi s prijateljskom ljubavlju i kojima doputa da uu u njegov ivot s istom ljubavlju. 3) Uravnoteen je na podruju osjeajnosti: ne podlijee eksploziji srdbe, sljepilu euforije, ropstvu strasti. Ne gui svoje teke osjeaje u alkoholu, drogama, sanjarenju, psovkama. Nije sputan uskogrudnim brigama, zarobljen u svoj sebini svijet. Teke osjeaje svladava smireno, bez ispada, bez dramatiziranja; ne pribjegava praznovjerju. Prihvaa sebe, podnosi osjeaj frustriranosti, na neprijateljstva i neprihvaanja ne uzvraa agresivnou ili neprijateljstvom. 4) Ima jasan ivotni cilj. Svoje misli, rijei i djela usmjeruje prema njemu. Sve vrijeme stavlja u slubu cilja. Stalno je koncentriran na cilj i ne zarobljava se ni uspjesima, ni neuspjesima, ni poslom, ni odvie sitniavim pravilima ivota. 5) Realistiki gleda na ivot i spreman je na zalaganje. Objektivno sudi o stvarima, dogaajima i osobama; sposoban je rjeavati probleme praktinoga ivota i drutvenih odnosa; ustrajan je u ostvarivanju planova. Ocjenjuje realno okolnosti, uspijeva u svom naumu i to ga potie da se jo vie zalae. 6) Objektivno gleda na sebe i spreman je na humor. Ne ivi u iluzijama, ne lae sebi, ne uzdie se i ne poniava se. Objektivno ocjenjuje sposobnosti i ogranienosti, mjesto u drutvu, rad. Na manjkavosti reagira blagim humorom, prihvaajui stvarnost kakva jest. 7) Stalno proiruje svoj ivotni nazor, obogauje iskustvo. Spreman je na razgovor, stalnu korekturu, mi-
ovjek kao zrela osobnost
37
jenja sudove jakim dokazima koje prihvaa od pametnijih, uenijih, zrelijih, boljih ljudi. 8) Preuzima na sebe odgovornost za svoje ine i za ine onih koji su radili po njegovoj naredbi, volji, pod njegovim utjecajem, po njegovu primjeru. Ne umanjuje niti uveava odgovornost za svoje ine. 9) U tekoama se oslanja najvie to moe na sebe. Ne optereuje druge. Tekoe podnosi strpljivo, nije impulzivan, ne oklijeva, nije tjeskoban. No spremno prihvaa pomo kada mu je potrebna. 10) Pronalazi ravnoteu izmeu otvorenosti i zatvorenosti, ne gubi se u drutvu i ne bjei u izolaciju. Ima vremena za sebe, ne iskljuujui druge. Drugima prilazi kao individuum, a u individualnosti je svjestan drugih. Individualnou obogauje druge, a oni njega obogauju svojom raznolikou. 11) Prihvaa druge sa svim kvalitetama i slabostima, s njihovom irinom i skuenou, prihvaa ih kao drukije. Zna da je prihvaanje drugoga temelj dijaloga i prilagoavanja, a neprihvaanje drugoga izvor neuroze, agresivnosti, bojaljivosti, egoistinih reakcija, kao i lana ponaanja. U odgoju prevelika sustavnost i uniformiranost mogu uguiti osobnost. 12) Prihvaa kritiku i sugestiju, pa i nedobronamjernu, misli na ono to se govori, a ne tko govori; zna da e mu neprijatelj rei ono to mu se prijatelj ne usudi rei. 13) Usmjeruje sve tenje i aktivnosti da ostvari ivotni poziv. ivotnim nazorom na svijet osmiljava svaku misao, rije, djelovanje. Cjelovito gleda na ivot. Vjerom (ukoliko ne trai vlastitu sigurnost, interes i sentimentalno zadovoljstvo) formira ljestvicu vrednota podvrgavajui nie viima. 14) Hrabro se suoava s traginim, nepredvienim situacijama koje dovode u pitanje ivotno opredjeljenje, zvanje ili samu egzistenciju (smrt drage osobe, neuspjeh u poslovima, politiki neuspjeh, nepravdu, gubitak dobra glasa, bolest koja ga diskvalificira, neostvarenje pravedne tenje). U takvim situacijama dolazi do izraaja ovjekova vitalnost, energija, hrabrost, pozitivan, konstruktivan, snalaljiv duh. Ako moe gledati kako se rui tvoje ivotno djelo, ostati miran i nakon toga ii naprijed ti si zreo ovjek.
38
Molitva
Sveto pismo govori da treba uvijek moliti i nikada ne prestati. Isus Krist kae: Molite i primit ete, traite i nai ete, kucajte i otvorit e vam se! (Lk 11,9). Molitva je odraz moga ivota, vanjski izriaj moje vjere. Kako ivim, tako molim; kako molim, tako ivim. Samo po molitvi mogu spoznati temeljne ivotne istine: prije svega osobu Isusa Krista, tajnu spasenja, tajnu kria. Molitva je osobni odnos ovjeka i Boga. Nitko ne moe drugoga uvesti u njegov osobni odnos s Bogom. Svatko to sam mora nauiti. Samo Duh Boji moe ovjeka pouiti o tome kako i to e moliti. Duh potpomae nau nemo. Doista, ne znamo to da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima (Rim 8,26). Svatko treba nauiti i uvjebati svoju molitvu da bi bio pravi molitelj. a) Moliti znai razgovarati s Bogom. Razgovarati znai izrei sebe i uti drugoga. Zato ovjek treba biti iskren, poten, otvoren. Da bi ovjek uo Boga, treba htjeti uti istinu. uti Boga znai uti ono to On eli rei, znai jednostavno prihvatiti ga. to sam iskreniji u izriaju sebe i to sam spremniji uti Boga, to je moja molitva blia pravom prijateljskom odnosu s Bogom. Razgovarat u iskreno s Bogom o svojoj molitvi b) Moliti znai uzdii um i srce Bogu. Osloboditi se svega onoga to me sputava, vee, zarobljava i ne da mi da mi Bog bude prva ljubav. Pitat u se to me najee rastresa i tako otkriti gdje su moje misli i gdje je prema tome moje srce. to se isprijeilo izmeu mene i Boga? Zato mi Bog nije na prvom mjestu u mislima, rijeima, djelima? Tu zapreku u predati Bogu. c) Moliti znai htjeti u svemu svoju volju uskladiti s voljom Bojom. Dobro moliti znai htjeti ono to Bog ho-
Molitva
39
e i ne htjeti ono to Bog nee. Ako ne elim prihvatiti volju Boju, ne mogu ui u prijateljski razgovor s Bogom. Izmeu Boga i mene bit e ponor. Zato se bojim prihvatiti Boju volju? Ne vjerujem mu. Ne elim se odrei prihvatiti. Molit u s Isusom: Oe, ne moja, nego tvoja volja neka bude! (Lk 22,42). d) Moliti znai htjeti biti s Bogom. Kad nekoga volim, nije mi teko biti s njim. elim produiti trenutke zajednitva. Kad nekoga ne volim, vrijeme u prisutnosti takve osobe pretvara mi se u vjenost. to vie volim Boga, to mi je drae moliti, to ee molim. Molit u da Boga ljubim svim srcem svojim, svom duom svojom, svom snagom svojom i svim umom svojim. 1) Isusu se u molitvi otvorilo nebo, siao je na njega Duh Sveti Doao je glas s neba: Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao! (Lk 3,22b). Dok molim, otvara mi se nebo, doivljavam prisutnost Duha, doivljavam se ljubljenim, miljenikom, izabranikom. 2) Isus je ostavljao propovijedanje, lijeenje i povlaio se na samotna mjesta da moli (Lk 5,16). Na mojoj ljestvici vrednota zauzima li molitva prvo mjesto? Pronalazim li svakodnevno vremena za molitvu? Koje vrijeme mi najvie odgovara za molitvu? 3) Isus prije vane odluke moli: I provede Isus no molei se Bogu. Kad se razdanilo izabra Dvanaestoricu, koje prozva apostolima (Lk 6,12). Molim li prije svojih odluka za mudrost, velikodunost? Poslije: snagu da ih ostvarim? 4) Isus u muci vie, intenzivnije moli; moli cijelim biem. Njegova molitva postaje grevita borba da ostane vjeran Oevu planu: A kad bi u smrtnoj muci, usrdnije se molio (Lk 22,42). Molim li u tekoama, sumnjama, napastima, osjeaju klonua? Po kranskoj molitvi ovjek dobiva od Boga snagu da moe na Bojim rukama umrijeti sebi i predati se Ocu po Kristu u Duhu.
40
Smisao ivota: ljubav prema Bogu i bli njemu

Duhovne vjebe su me dovele dotle da sada prihvatim temeljni evaneoski stav. Cilj Bojega stvaranja jest da se Bog kao Ljubav objavi svemu stvorenom. Cilj stvaranja ovjeka jest da ga Bog usrei samim sobom. Cilj i smisao svakoga ljudskog ivota jest da upozna Boga kao Onoga koji ga voli i da mu vrati ljubav za Ljubav, da sebe dadne Bogu. Ljudski ivot se ivi u tri etape: prva traje 9 mjeseci, druga traje 99 godina, a trea 999999 godina. U prvoj ovjek se mora tjelesno razviti da bi, neovisno o majinu tijelu, odivio zemaljski ivot; u drugoj etapi ovjek se mora duhovno razviti, stei osobine djeteta Bojega, osloboditi se navezanosti na majku zemlju da bi mogao ivjeti u treoj etapi u vjenom ivotu. ovjek je po svojoj naravi traitelj, mnogostruko je aktivan, mui se oko mnogo ega i najee ne pronalazi ono bitno i ostaje nezadovoljan, nemiran, nesretan. Jesam li ovoga asa naao ono bitno i s njim mir, zadovoljstvo, sreu? Vjerujem li da mi je ono bitno na dohvat ruke? Bog me je stvorio za sreu. Isus je rekao da je doao da ljudi imaju ivot i da ga imaju u izobilju (Iv 10,10b). Vjerujem li Bojoj rijei: da je mogue biti smiren, radostan, sretan i da ja to mogu biti ako ostvarim ono bitno? Neu gubiti vrijeme! Troiti sile uzalud! Neu traiti ono bitno u sporednome! Potrait u ga u sri svoga bia! Ono bitno nije u pojmovima, rijeima, djelovanju, uspjesima, u bilo kojoj vanjskoj stvarnosti. Ono se nalazi u svemu, a mogu ga otkriti ako gledam Bojim oima kroz prizmu smisla i cilja Bojega stvaranja, uzdravanja i upravljanja. Ono bitno, ono najvanije, najsudbonosnije moe se u Bojem svjetlu ovako izrei:
Smisao ivota: ljubav prema Bogu i blinjemu
41
Darovana mi je sloboda da danas, sada, odgovorim na ljubav koja mi se daje da vratim ljubav za Ljubav! Bog i ovjek dva su bia koja se stalno trae: Bog ne eli biti bez ovjeka, a ovjek ne moe bez Boga. Bog svakoga ovjeka voli i svatko mora osobno odgovoriti na tu ljubav. Bog me sada pita: imune, Andrija, Stjepane, Franjo, Josipe, Kreimire, Marijo, Ano, Ivano, ljubi li me? Ljubi li me svim srcem svojim, svom duom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom? A sve druge ljubi li kao sebe samoga? Ono to je za ovjeka najvanije nije zdravlje, sposobnosti, bogatstvo, uspjeh, ugled pred ljudima, slavno djelo, nego darovana sloboda da se danas, sada otvorim Ljubavi, da sada ivim i djelujem u ljubavi, za ljubav. Veliko djelo, uinjeno s malo ljubavi, malo je djelo! Malo djelo, uinjeno s velikom ljubavlju, veliko je djelo! Siromana udovica je sa svoja dva novia dala vie od svih jer je dala sve s ljubavlju. Isus je sebe i cijeli svijet predao, izruio Bogu. I ja po Isusovu primjeru, uz pomo Duha Svetoga, moram sebe i sve oko sebe predati Ocu. Isus je ustvrdio: Tko izgubi svoj ivot radi mene, taj e ga sauvati za vjenost! (Lk 9,24). Jedino Bog me moe sauvati za vjenost. Isus mi je od Oca poslao svoga Duha Svetoga da mogu ostvariti ovo predanje. Ono nije nikakvo osiromaenje, nego cijena da bih dobio Sve. Da bih se mogao dati, moram biti slobodan. Zato moram izboriti slobodu. Neprijatelji slobode su bezbrojni: sebinost, strah pred tekoama, srdba na neprilike, kukaviluk. Trebam imati snage vidjeti sebe u istini. Ne bjeati, ne htjeti biti netko drugi. Ve to je savrenost u klici. Otac nebeski dat e sunca, kie, toplinu. Klica e se razrasti do punine. Sveti Augustin ree: Za sebe si nas stvorio, Boe, i nemirno je nae srce dok se ne smiri u Tebi! Kardinal Newman: Boe, od Tebe dolazim, u Tebi ivim. Daj da se Tebi vratim i ostanem s Tobom kroza svu vjenost! Novalis: Ljubav je zadnji cilj svjetske povijesti i Amen svemira!
42
Udiemo ozraje otrovano grijehom

Razmatranja i vjebe o grijehu upuuju me na Krista Spasitelja koji oprata, oslobaa, posveuje i usreuje. Moja vea spoznaja grenosti, snaniji osjeaj nemoi i ugroenosti, doivljaj veega tereta i odvratnosti zbog grijeha izaziva u meni veu potrebu za spasenjem, veu otvorenost da Isus ue u moje bie, arkiju molitvu za spasenjem, a time i vei mir i radost u srcu. S Kristom idem u ponor svoga zla jer nitko od nas nije sposoban sam suoiti se sa zlom u sebi. Bez Krista moemo se nai zapljusnuti vlastitom nemoi, pesimizmom, defetizmom, kapitulacijom, oajem. ovjek to nasluuje, a kako se ne oslanja na Krista, uope ne eli ulaziti u teku, mranu, grenu tajnu svoje nutrine. U vjeri stojim pred Isusom, Jaganjcem Bojim koji oduzima grijehe svijeta. Bog je objavio da e Isus osloboditi narod od njegovih grijeha. Isus je naglaavao da ima vlast opratati grijehe. Isus je spreman ui u najdublje dubine moga zla i u tom ponoru odsutnosti Boga donijeti mi svoje spasenje, milost i ljubav. On je doao spasiti izgubljeno Jesam li spreman podnijeti doivljaj da sam grean, sam sebi odvratan, zastidjeti se, zgaditi se nad sobom (Petar na jezeru govori: Otii od mene, grean sam ovjek, Gospodine! (Lk 5,8b)), doivjeti da sam izgubljen. Takvi neugodni osjeaji prethode obraenju. Gorki su, ali ljekoviti. Oni me potiu da budem prema svima blag, ne doputaju mi da ikoga osuujem. Osnovni preduvjet da doivim nutarnje iskustvo spasenja jest doivljaj grenosti i potreba za spasenjem. ovjek se sam ne moe spasiti kao to se utopljenik ne moe sam uhvatiti za kosu i spasiti. Isus nam kae: Zaista, zaista, kaem vam, tko god ini grijeh, rob je grijeha Bit ete slobodni ako vas Sin oslobodi (Iv 8,34.36). Svi sveci, uz veliko iskustvo Boje ljubavi i dobrote, imali su i snano iskustvo svoje grenosti. Oba iskustva uvijek su se ispreplitala.
Udiemo ozraje otrovano grijehom
43
Napomena: osjeaj krivnje je neprihvaena svijest grenosti koja je baena u podsvijest i ovjeka razara iznutra. Osjeaj grenosti je krivnja priznata i donesena Isusu da je odnese. Silaenje u ponor svoje grenosti uvijek me vodi prema veoj spoznaji onoga to u meni nije dobro, isti moje srce i upuuje me prema potpunijem predanju Bogu. Grijeh? Otklanjanje od Boga i priklanjanje stvorenjima. Ali zato se ovjek otklanja, udaljava od Boga i priklanja stvorenjima? Zato jer je svoj ja stavio na mjesto Boga. Prema tome: grijeh je egocentrino kruenje oko sebe; ostvarenje sebe za sebe; egoizam u svim oblicima ivljenja. U grijehu ovjek odbacuje Boga, jer misli da je sebi dovoljan; odbacuje blinjega ili ga eli podloiti svojim interesima; eli biti apsolutno neovisan kako o Bogu, tako i o blinjemu. Sveti Ignacije definira grijeh: Odbijanje da se tako sluim svojom slobodom da astim Stvoritelja Gospodina i da mu sluim. Na tipino ljudski grijeh je: a) U zaljubljenosti u sebe. elim biti sam sebi sredite, sreu traim u sebi. b) U zavedenosti i u prevarenosti. Robujem nagonima. Nemoan sam izii iz tamnice svoga ja. c) U loem izboru: stvorenja pretpostavljam Stvoritelju. Velik sam siromah u ljubavi. d) U slabosti volje: ne prihvaam to mi Bog daje, ne dajem Bogu to od mene trai, ne opredjeljujem se za Boga. Bojim se prepustiti Kristu, izgubiti u njemu (a samo Tko izgubi svoj ivot radi mene, spasit e ga (Lk 9,24)). Krist stoji preda mnom otvorena Srca, rairenih ruku. Primit e me samo s mojom svijeu da sam grean i da mi treba njegovo spasenje.
44
(istoni grijeh, Post 3) Ako se dogodi nesrea, ispitujemo uzroke. Ako grijeimo, potraimo razloge. 1) Zato su pali aneli? Da bi ih Bog mogao uvesti u svoj boanski ivot, morali su se slobodno odluiti. Zato im se Bog nije objavio u svoj svojoj veliini i privlanosti. Objavio im se dovoljno jasno da ga mogu prihvatiti i ostao dovoljno nejasan da ga mogu odbaciti. Bit njihova grijeha: Neu sluiti! Podii u svoje prijestolje zdesna Bogu; bit u jednak Svevinjemu! Trebao je ui u prijateljstvo s Bogom s povjerenjem i ljubavlju, a on se odluio za oholost, bahatost, neprijateljstvo, pobunu Taj duh avao ulijeva u ljudska srca koja tako postaju otrovana grijehom. Isus u raspravi sa idovima (Iv 8) kae: Vi imate avla za oca i vrite elju svoga oca. On je ubojica ljudi od poetka. On je laac i otac lai. Vi ne prihvaate Boje rijei jer niste od Boga! Gdje je neiskrenost i la, gdje je neprijateljstvo i mrnja koja ubija, tu je prisutan sotona. La i mrnja tipino su sotonske osobine. Svojstva avla i njegovih sljedbenika: skloni su varkama i laima. Zatvaraju se u sebe, osamljeni su, rastrgani, negativni prema drugima. Nemaju prijateljske odnose s drugima. Svojstva slobodne Boje djece: poklonici su istine. Otvoreni prema Bogu i ljudima, smireni i radosni. Sve gledaju dobrohotno, u ljubavi prijateljuju s Bogom i ljudima. 2) Zato su pali prvi ljudi? Zato mi grijeimo? Knjiga postanka, opisujui grijeh prvih ljudi, govori nam o uzrocima, procesu i posljedicama naih padova! a) avao je prvim ljudima prikazao Boju zabranu teom nego to jest da u njima izazove nepovjerenje prema Bogu: Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu? Na dnu grijeha krije se stav: ivot po
Pad i ruevine
Pad i ruevine
45
Bojem zakonu je preteak Tko moe ispunjati sve ono to savjest nalae? Bog nema pravo to od mene traiti! b) Pobuivao je u njima elju za neovisnou, apsolutnom slobodom, oholou: Ne, neete umrijeti nego ete biti kao bogovi! ovjek ne vjeruje da e mu ivot u prijateljstvu s Bogom donijeti sreu, blaenstvo. eli to osigurati sam sebi vlastitim silama. c) Nakon to je u njihova srca posijao sumnju, nesigurnost, praroditelji postaju plijen poude i strasti. ena vidje da je stablo dobro za jelo, za oi zamamljivo, za mudrost poeljno. I nama se Bog esto ini tvrd. A pouda i strast nude nam zadovoljstvo i sreu. Oslabljeni sumnjom pribjegavamo uicima koje prua pouda tijela, oiju i oholosti. d) Uinili su grijeh neposlunosti: ena uze njegova ploda i pojede. Kad robuje strastima, ovjek se sve vie udaljava od Boga, buni se, ne slua ga, postaje Boji neprijatelj, a to je trajno stanje grijeha. e) Grijeh sa sobom povlai lo primjer, sablazan, nagovaranje drugoga na grijeh. Dade ga i muu te je i on jeo. Kad ovjek grijei, teko podnosi da postoji kraj njega netko tko se dri Bojega zakona: sebe i druge uvjerava da dobro ini te nastoji, najvie javnim miljenjem, navesti druge da misle i ive kao on po zakonu grijeha. f) Rezultat grijeha: golotinja, praznina, ruevine bia. Koliko ljudi danas osjeaju nutarnju golotinju, nezadovoljstvo, prazninu, besmisao, ivotnu bljutavost? g) Kad ih Bog trai, skrivaju se. uo sam tvoj korak, pobojah se i sakrih. ovjek danas ne priznaje da je grijeh uzrok svemu zlu. h) Bog ih trai, pokazuje im uzrok njihove golotinje, nesree. Ti si dakle jeo sa stabla s kojeg sam ti zabranio jesti. Ali oni krivnju bacaju na druge: ena koju si mi ti dao dala mi je pa sam jeo Zmija me navela pa sam jela. I danas ovjek za svoje padove i neodgovornost baca krivnju na druge. i) Tada Bog s njima vie ne razgovara. Tjera ih iz raja. Moraju iskusiti posljedice svoga grijeha. Dokle god ovjek ne priznaje grijehe nego za njih okrivljuje druge, nema pristupa Bogu.
46
Strah i grijeh
Svi se mi bojimo da ne izgubimo to imamo ili i sami sebe: da umremo. Postoji povezanost izmeu straha i grijeha. Strah Boji poetak je mudrosti! Naravni strah poetak je ludosti, grijeha. Duh Boji smiruje, daje sigurnost. Zao duh uznemiruje, tjera nas da u tjeskobi inimo lude poteze. Obranimo se od straha koji vodi u grijeh i sauvat emo se od grijeha! Strah od gubitka: On postade naim sudionikom da smru obeskrijepi avla koji imae mo smrti pa oslobodi one koji od straha pred smru kroza sav ivot bijahu podloni ropstvu (Heb 2,1415). Tekst kae da je strah od gubitka neega, pa sve do gubitka samoga ivota, proeo nae bie i da nas stalno dri u ropstvu. elimo posjedovati neka dobra, elimo biti sigurni ne pouzdavajui se u Boga, nego u prolazna dobra. Bojimo se da emo ih izgubiti. U tom trajnom stanju straha treba traiti korijen grijeha. ovjek moe nadvladati strah samo milou Bojom. Moje iskustvo straha od gubitka zdravlja, uspjeha, prijatelja, dragih stvari, ivota? 1) Abraham praotac nae vjere, uz mnoge potekoe doao je do potpuna povjerenja u Boga. Post 12,1113 govori da se on u strahu ne pouzdaje u Boja obeanja, nego u prijevaru i da je bio spreman rtvovati ast svoje Sare da bi spasio svoj ivot. Post 15 i 16: Abraham je ve ostario, a jo uvijek nema potomstva. Uzalud mu Bog govori: Ne boj se! On eli imati poroda. U dogovoru sa Sarom Agara mu raa Jimaela. Post 17: Kad je Abrahamu bilo 99 godina, ukaza mu se Jahve i ree: Postat e ocem mnogih naroda. Saru u blagosloviti i dati ti sina. Abraham ree Bogu: Neka tvojom milou poivi Jimael. Bog ree: Ipak e ti tvoja ena Sara roditi sina. Prepoznajem li u sebi duboko nepovjerenje u svezi sa svojim ivotom, poslom, obitelji, budunou, s Crkvom? Pouzdajem li se vie u svoje sposobnosti nego u Boga?
Strah i grijeh
47
Priznajmo da se bojimo! Isus se u Getsemaniju bojao, drhtao, krvlju znojio: alosna mi je dua do smrti! Ali je molio snagu od Oca i dobio ju je. ovjekov strah pred tekoama i Bog koji taj strah uklanja vrlo je esta biblijska tema. 2) Mojsije (Izl 3) od Boga dobiva zadau: Zato hajde! Ja te aljem faraonu da izbavi moj narod! Mojsije odgovara Bogu: Tko sam ja da se uputim faraonu? Bog: Ja u biti s tobom! Mojsije iznosi tekoe: to u im rei, tko me alje? Bog mu se objavljuje i osigurava ga znakovima, udesima, Aronovom pomou. Ali Mojsije oklijeva: Oprosti, Gospodine, ne bi li poslao nekoga drugoga! Razljuti se Jahve na Mojsija i ree: Uzmi ovaj tap u ruku, njime izvodi znamenja! Idi! Pred kojim se tekoama ja bojim? to za mene znai Boja rije: Ja u biti s tobom? Vjerujem li da je milost jaa od moje slabosti? 3) Izraelce u pustinji (Br 13) nakon izvianja zahvati panian strah, gorina i pobuna. U strahu su velike oi: kanaanska zemlja prodire svoje stanovnike, ljudi su krupna stasa, ima i divova. Posljedica pobune? Tako ja bio iv, objavljuje Gospodin: U ovoj pustinji popadat e vaa mrtva tjelesa: svih vas koji ste se pobunili protiv mene. Prema broju dana u koje ste istraivali zemlju, dana etrdeset za svaki dan jednu godinu ispatajte svoje opaine etrdeset godina. Iskusite to znai mene napustiti! Nisu li mnoga zla u naem ivotu samo posljedice straha i nepouzdanja u Boga? ivot se pretvara u ivotarenje, meuljudski odnosi ostali su nerijeeni, vidimo divove gdje ih nema? 4) Kralj David, pobjednik, moan, slavan, bogat, ugledan (2 Sam 11 i 12), grijei s Bat ebom. U strahu za svoj ugled postaje licemjer, ubojica njezina mua. Od straha itav ivot moe postati licemjerje. Kolike smo nedune okrivljavali, optereivali, nanosili im boli iz straha za svoj ugled koji je doao u pitanje? Koliko takvih nepravdi u drutvu, u politici, u odgoju, u vrenju vlasti?
48
Bog je Davidu poslao proroka Natana da mu pokae zlo koje je iz straha poinio. Molim li ja da mi Bog poalje moga Natana? 5) Petar (Lk 22,54) je bio odreen za Isusova namjesnika. Na Posljednjoj veeri govori: Ako te svi zataje, ja te neu zatajiti nikada! A onda ga se, nakon nekoliko sati, u strahu za vlastiti ivot odrekao. Isusov ga je pogled spasio. Pouzdanjem u Boga nadvladavam strah. Nadvladavajui strah, pobjeujem grijeh!
Isus i Samarijanka
49
Isus i Samarijanka
(Iv 4,426) Isusov razgovor s ljudima bio je vrlo osoban, prilagoen sugovornicima, na njihovo duhovno dobro i duhovni rast. Oivimo jedan takav susret. Isus je bio umoran, gladan i edan. Poelio je ugasiti e, ali nije imao ime zahvatiti vode iz zdenca. Tada doe neka Samarijanka, jedna od mnogih, ali posve odreena osoba sa svojim kvalitetama i nedostacima, s radostima i alostima, s teretom grijeha. Isus ju je promatrao kao jednu od onih kojima je doao pruiti ruku, pokloniti panju, ljubav, spasenje. Hoe li ona prihvatiti pruenu ruku? Isus je nenametljiv, prema njoj se tako postavlja da ga moe prihvatiti i da ga moe odbiti. Prava ljubav potuje slobodu. ena je u Isusu vidjela stranca, idova, jednoga od onih koji se prema Samarijancima ponaaju neprijateljski. Ne eli s njim imati posla. Potie li me Isusov stav da u svojim odnosima prema loim ljudima zauzmem stav potovanja, slobode i ljubavi? Ili je on neprijateljski, vie slian stavu ove ene prema Isusu? Dok je ena zahvaala vodu, Isus joj se obrati kratkom molbom: Daj mi piti! Molei je za uslugu, s njom uspostavlja kontakt, eli joj pomoi; eli joj dati vodu koja tee u vjenost, pruiti joj ruku spasenja. Isusova pruena ruka nije prihvaena, naprotiv, izazvala je odreen prezir i ironian odgovor: Kako ti, idov, ite piti od mene, Samarijanke? Daje mu do znanja da ne prelazi olako preko neprijateljstva. Isus nije povrijeen eninom distancom i hladnoom. Moda i ja danima, mjesecima, godinama u sebi nosim gorinu, predbacujem drugima zlo koje su mi nanijeli, osuujem ih, ostajem nepovjerljiv, spor, hladan, tvrd,
50
uporno ukorijenjen u starim okrivljivanjima, razmiricama, svaama, ranjen starim nepravdama? Ili sam spreman, poput Isusa, zamoliti nezgodne osobe za kakvu uslugu i tako ui u dijalog? Isus eli pomoi eni da je otvori za mir, radost, sreu. S potovanjem prema njoj nastavlja: Kad bi znala dar Boji, i tko je onaj koji ti veli: Daj mi piti, ti bi u njega zaiskala, i on bi ti dao vode ive. ena mu vie ne govori da je idov, ali ipak s ironijom odvraa: Gospodine, ta nema ni ime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti, dakle, voda iva? Prihvaajui ga kao sugovornika, priznaje da imaju zajednikoga patrijarha: Zar si ti moda vei od oca naeg Jakova, koji nam dade ovaj zdenac, i sam je iz njega pio? Mogu li sugovornici u mom ponaanju prema njima osjetiti potovanje, otvorenost? Isus svakoga ovjeka potuje i voli bez obzira na njegove grijehe. Govori eni: Tko bude pio vode koju u mu ja dati, ne, nee oednjeti nikada; postat e u njemu izvorom vode koja struji u ivot vjeni. Otkrivajui joj najdublje tajne spasenja, prua joj ansu, ruku. ena se i dalje vrti iskljuivo oko zemaljskih dobara: Gospodine, daj mi te vode da ne oednim i da ne moram dolaziti ovamo zahvaati. Isus je eli povesti u dubinu gdje je izvor prave sree ili nesree: Idi i zovni svoga mua pa se vrati ovamo. Isus ulazi u njezin ivot, njezinu grenost. ena to eli izbjei: Nemam mua! Isus rui njezinu ogradu: Pet si, doista, mueva imala, a ni ovaj koga sada ima nije ti mu. To si po istini rekla. Iako gorka, istina oslobaa. ena je pogoena u sri svoje bijede. To boli. Isus dalje ne kopa po njezinoj rani. Ona izmie i svraa pozornost na spasenje koje i ona oekuje: Gospodine, vidim da si prorok. Nai su se oevi klanjali na ovome brdu, a vi kaete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati. Isus dalje nastavlja priati sa enom kao s prijateljicom. Govori joj da e se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, a ne na Garizimu niti u Jeruzalemu. Ne-
Isus i Samarijanka
51
vjerojatno Isusovo povjerenje u jedno greno stvorenje! ena prihvaa i izrie svoju potrebu za Mesijom koga i ona eka: Kad doe Mesija, objavit e nam sve. Tada joj se Isus u potpunosti objavi: Ja sam, ja koji s tobom govorim! Vjerujem li da i ja mogu biti prisan s Isusom? Da e se i meni objaviti? Da svaki grenik moe prijateljevati s Bogom? Da On moe svako ljudsko srce, pa i moje, promijeniti?
52
Grean sam ovjek, Gospodine!

(Lk 5,111) Uvjet da se ovjek vrati Bogu jest spoznaja i priznanje da je grenik. Molimo da nam Bog dadne spoznaju nae stvarne situacije u odnosu na njega, na ljude, na same sebe. ovjek ne moe svojim sposobnostima i silama shvatiti i podnijeti osjeaj grenosti. Shvaanje i prihvaanje svoje grenosti dar je Milosti. Ako se iskreno gledam u svjetlu Bojem, uvijek u pronai dijelove svoga bia koji nisu u Bogu i za Boga, koji nisu u slubi ljubavi. Lk 5,111: imun Petar oduevljeno je poao za Kristom. U njemu je bila skrivena svijest kako je on pravi ovjek u slubi Kristovoj, dostojan Isusova poziva. Bilo je potrebno da mu Krist otvori oi, da ga oisti. Kako je Isus istio, obraao Petra, tako ini i s nama i sa svakim koji ga eli slijediti. imun je bio poaen i ponosan time to je Isus pouavao ljude iz njegove lae. Doivljavao se kao onaj koji je vrlo vaan u Kristovu djelu, s kojim i Isus i ljudi mogu raunati. Isus eli dublje zahvatiti u Petrov ivot, u Petrovu duu. eli Petra vre privezati uza se. Prvi korak bio je u tome da Petar poslua Isusa: Izvezi na puinu i bacite mree za lov! To nije bilo tako jednostavno. Petar nije bio osobito raspoloen. TR cijelu no je uzalud lovio. Osim toga, svatko ima svoju struku i kompetenciju. Isus je uitelj, prorok, propovjednik, svaka mu ast. Ali nije ribar. Isus zna svoj posao. Ali i Petar zna svoj posao. Petar je strunjak u svom zanatu. Zna da se riba ne lovi u po bijela dana. to e rei ovi ljudi oko njih ako poslua Isusa? Pomislit e da mu se neto pobrkalo u glavi. A to e tek biti kada se budu vraali praznih mrea?! Pred Petrom su dvije mogunosti: ili to je logino pod pritiskom ljudskoga obzira ne ii u lov; ili
Grean sam ovjek, Gospodine!
53
to je nelogino, ali odgovara Petrovoj privrenosti Isusu pouzdati se u Kristovu rije i posluati je. Petar se odluio za ono to e biti presudno za itav njegov ivot, ali i za vjenost: odluio je posluati Isusa. Uspio je nadvladati profesionalnu oholost, uspio je pobijediti samoga sebe. Nije li borba protiv profesionalne oholosti koja vodi u profesionalnu deformaciju najtea zadaa? Doputam li Gospodinu primjedbe na moj profesionalni posao? Doputam li ljudima kritiku, sugestije na moju strunost? Petar je posluao. Dogodilo se dvostruko udo: 1) Isus je natjerao ribe u Petrovu mreu. 2) Petru je otvorio oi da upozna sebe u Bojem svjetlu i da ue u Isusov svijet. imun je shvatio da je Isus Gospodar riba, Gospodar cijeloga Genezaretskog jezera, Gospodar planina oko jezera i da je Gospodar cijelog svijeta da je on Bog! Istodobno uvia istinu o svojoj nutrini. U svojim oima i u oima ljudi izgledao je astan, ugledan, uspjean. Sada odjednom snano doivljava da je pun slabosti i mana, da je grean, dvolian, neist, jadan, ogranien posve nedostojan Isusova izbora. Izmeu sebe, jadna i grena, i Isusa, uzviena, sveta, vrijedna neizreciva strahopotovanja, vidio je nepremostiv jaz, ponor. Pod teretom toga dara imun Petar ne moe izdrati: Vidjevi to imun Petar, pade do nogu Isusovih govorei: Idi od mene! Grean sam ovjek, Gospodine! Isus je uvjerio Petra kako mu je neophodan popravak, promjena, obraenje ako eli biti u Isusovoj blizini, biti koristan u Isusovoj slubi. Prepoznajem li sebe u Petrovoj samodopadnosti, ali i u doivljaju grenosti? Grenici koji priznaju svoje grijehe u sreditu su Isusova Srca. Ako elim doivjeti ljubav njegova Srca, dopustit u da Isus energino zahvati i u moj ivot, da mi otvori oi, da me On uini prikladnim za svoga svjedoka.
54
Moj grijeh!
(Mk 7,2023)
Isus je doao na svijet da vjerom i ljubavlju rasvijetli i ogrije svako ljudsko srce. Upozorava da je ljudsko srce izvor svih zala i da njega treba oistiti. Tvrdi da su sav zakon i svi proroci u slubi preobrazbe ljudskoga srca. Sluajui Isusovu rije, molit u da mogu itavim biem izrei: Moj grijeh. 1) Iz ljudskoga srca izlaze zle misli: ja sam ono to mislim o drugima. Svetac misli da su svi sveci, lopov misli da su svi lopovi. Negativistiki stav proizlazi iz otrovna srca. 2) Razne vrste bluda: lutanja mojih misli, matanja, pogledi, djela slabe moju volju, otupljuju duhovni pogled, zarobljuju moje duhovne snage, onemoguuju moju upuenost na Boga, moje predanje Bogu. Duhovni blud? Nisu li proroci cijeli Izabrani narod nazivali bludnicom kada je taj narod ostavljao Boga i priklanjao se idolima? 3) Krae: od najgrubljih posezanja za tuim stvarima do najprofinjenijih oblika kada sve to jesam i to imam zadravam za sebe, a ne dajem onima kojima trebam davati. 4) Ubojstva ne moraju biti samo fizika, nego i moralna: kada nekoga ne mogu vidjeti, kada govorim: Daleko mu kua od moje!; kada je u meni mrnja jaa od ljubavi; kada kaem: Ti za mene ne postoji on za mene ne postoji, mrtav je. 5) Preljubi mogu biti oni stvarni, oni u braku, ali duh preljuba prisutan je kod svih koji sebino ljube, idu od osobe do osobe i trae ljubav, ali je nikome ne daju. 6) Lakomstva se oituju u elji i nastojanju da sve to mislim, govorim, radim, planiram, sve to inim sebi u prilog, da mi je zadnji cilj stjecati i posjedovati. 7) Opaine su izopaeni, iskrivljeni sudovi o ljudima i dogaajima. Do njih najee dolazi kada se u moje stavove umijeaju moji sebini interesi, simpatija, antipatija. Tada sam sposoban rei da je zlo dobro, da je dobro zlo; da je bijelo crno, a crno bijelo.
Moj grijeh!
55
8) Prijevara je kad iz sebinosti varam druge svojim rijeima i ponaanjem. Lukavo nastojim ivjeti na raun drugoga. 9) Razuzdanost je slabost volje da se discipliniram, nesposobnost da se odreknem tetnih ugodnosti i da prihvatim korisne neugodnosti. Preputanje vlastitim hirovima. 10) Zavist (zlo oko) ne moe podnijeti da drugi bude bolji od mene, voljeniji od mene, vie cijenjen od mene. Ne podnosim da padnem u sjenu. Zbog zavisti prema drugima sam zatvoren, blokiran, na druge ogoren, sklon ruiti lijepo i dobro, nesposoban radovati se uspjesima drugoga i alostiti se njegovim neuspjesima. 11) Psovka (zao govor, ogovor) uvruje u zlu onoga koji ogovara, truje onoga pred kim se ogovara, oteuje onoga koga se ogovara, osiromauje zajednicu u kojoj se ogovara. Uz to je stalno prisutna opasnost da ogovor prijee u klevetu. Kad god neto zinemo o drugome, uvijek neto zinemo i o sebi! ovjek moe biti slian leptiru (ako dobro govori o drugima) ili muhi (ako o njima zlo govori). 12) Oholost eli da se ostvarim izdizanjem i vladanjem nad drugima, potie me da se smatram boljim, sposobnijim, da budem sebi sredite, da se divim sebi, klanjam sebi, svojim sposobnostima, svojim rezultatima, da svu svoju sigurnost i sreu polaem u sebe. Zato sam nesposoban s drugim razgovarati, drugoga sasluati, od drugoga primiti savjet, biti jednak drugima. Oholost me najvie udaljava i od ljudi i od Boga. Bog raspri oholice umiljene silne zbaci s prijestolja (Lk 1,5153). 13) Bezumlje je pomanjkanje zdrava suda, pobrkana ljestvica vrednota. Isus nam najbolje tumai to je bezumlje kada pria o bogatau komu obilno urodi ljetina i koji sam sebi govori: Duo, evo ima u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Poivaj, jedi, pij, uivaj! Ali Bog mu ree: Bezumnie! Ve noas dua e se tvoja zaiskati od tebe! A to si pripravio, ije e biti? (Lk 12,1920). Nastojanjem oko istoe svoga srca vie u uiniti za kraljevstvo Boje, za svoje najblie i za sve ljude, nego bilo kakvom aktivnosti.
56
Za ivot i rad pred Bogom i ljudima Ono to mislim, govorim, inim, oblikovat e cijeli moj ivot, odredit e svu moju vjenost. U svojim rukama drim ovaj svoj zemaljski ivot i svoju vjenu sreu (ili nesreu). ivjeti odgovorno znai misliti, govoriti i initi tako da meni i drugima sve bude u prilog ivota dostojna ovjeka na ovoj zemlji i da sve bude u slubi sretne vjenosti. Neki od tekstova Evanelja neka mi pomognu da odgovorno shvatim svoj ivot. 1) Odgovoran sam za sjeme Bojega ivota u meni (Lk 8,515).Izie sija sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put i ptice ga nebeske pozobae. Drugo pade na kamen i osui se jer ne imae vlage. Drugo opet pade meu trnje i trnje ga preraste i ugui. Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom 2) Odgovoran sam za sve darove koje mi je Bog dao (Mt 25,1430).Kraljevstvo Boje je kao kad ovjek dade jednomu pet talenata, drugomu dva, a treemu jedan 3) Odgovoran sam za proces obraenja (Mk 1,15). Isus je govorio: Ispunilo se vrijeme, pribliilo se kraljevstvo Boje! Obratite se i vjerujte Evanelju! (Lk 13,19). Neki javie Isusu da je Pilat pobio neke Galilejce. Isus im odgovori: Ako se ne obratite, svi ete slino propasti! (Mt 23,3739). Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija proroke Evo, naputena vam kua (Lk 10,1315). Isto tako prijetei govori i drugim gradovima: Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! I ti Kafarnaume! (Lk 13, 6). Na to im pripovjedi prispodobu o nerodnoj smokvi. Kad gospodar ne nae ploda na njoj, ree vinogradaru: Evo, ve tri godine ne nalazim ploda na ovoj smokvi. Posijeci je. Rok za moje obraenje je odreen mojim ivotom. Vrijeme za donoenje plodova je ogranieno. Ako se za ivota ne obratim, nikada neu ui u Kraljevstvo. 4) Trebam volju Boju staviti na vrh ljestvice vrednota (Mt 7,2123). Nee u kraljevstvo nebesko ui svaki
Odgovornost
Odgovornost
57
koji mi govori: Gospodine, Gospodine nego onaj koji vri volju Oca moga nebeskoga 5) Trebam sve podvrgnuti kraljevstvu Bojem (Lk 12,2931): Zato i vi: traite kraljevstvo njegovo, a to e vam se nadodati! Uz to moramo biti kao djeca da bismo uli u kraljevstvo Boje (Lk 18,17): Zaista, kaem vam, tko ne primi kraljevstva Bojega kao dijete, ne, u nj nee ui. 6) Trebam dopustiti da me Duh Sveti preobraava (Iv 3,56): Odgovori Isus Nikodemu: Zaista, zaista, kaem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne moe ui u kraljevstvo Boje. 7) Trebam biti spreman svega se odrei radi kraljevstva Bojega (Mt 13,44): Kraljevstvo je nebesko kao blago skriveno na njivi. Kad ga ovjek nae, proda sve i kupi ga. (Mt 13,45): Kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac nae dragocjeni biser. Proda sve to ima i kupi ga. 8) Trebam biti spreman odrei se i ivota radi ivota. (Lk 9,2324): Hoe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe Tko hoe ivot svoj spasiti, izgubit e ga; a tko izgubi ivot svoj poradi mene, taj e ga spasiti. 9) Trebam sve dati da bih sve Boga dobio. (Mt, 25,3143): Tada e kralj rei onima sebi zdesna: Doite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u batinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! to god ste uinili jednome od moje najmanje brae, meni ste uinili Odlazite, prokleti! to niste uinili jednome od najmanje brae, ni meni niste uinili!
58
Povratak Prvoj Ljubavi

(Lk 15,1132)
Isus me upozorava da postoji samo jedan put da se sjedinim s Bogom da priznam svoje grijehe, da dopustim njegovoj Ljubavi da me vrati u Oev zagrljaj. Tragedija farizeja i moja: ne vidimo svoju grenost, za nju se ne kajemo, mislimo doi Bogu putem pravde, a ne putem milosrdne ljubavi. Bog eli da mu se vratim kao raskajani krivac, da moj odnos prema njemu bude odnos ljubavi, a ne pravde, da povijest moga hoda prema njemu bude povijest ljubavi, a ne trgovina. Isus je doao radi grenika, radi bolesnih, radi izgubljenih. To osjeaju carinici i grenici koji se zato i okupljaju oko Isusa. Farizeji, pismoznanci, sveenici smatraju se pravednima i energino se distanciraju od bilo kakva kontakta s grenicima. U prispodobi o izgubljenim sinovima Isus mi osvjetljava tajnu Bojega milosra. U njoj se moram pronai bilo kao odlutali, poputa mlaega sina, bilo kao hladni, tvrdi, ogoreni, poput starijega sina, ali svakako kao sretni povratnik koji se opet naao u Oevu zagrljaju. U ovoj vjebi uklonit u zapreke, ispuniti uvjete: gledam u duhu oba sina i Oca, prepoznajem u emu sam im slian! Molim Boga da bude svojim Duhom sa mnom. A) Mlai sin je zaelio raspolagati samovoljno dijelom svoje batine: otiao je od Oca, ivio za sebe, sve spiskao, ostao bez iega, jadan, siromaan, ponien i poniten. Uskratio je ocu ljubav i tako izgubio sve, postao ruevina, bezvrijedno bie. Kako se to moglo dogoditi? Otac je potivao njegovu slobodu. elio je da sin slobodno odabere njegovu blizinu i ljubav Prepoznat u u njemu sebe: dobio sam od Boga svoj dio batine: materijalna dobra, tjelesne kvalitete, duevne i duhovne sposobnosti. Nisam li i ja svojom batinom raspolagao sebino traei sigurnost, ugodnost, slavu? ivio sam, ne za Boga ni za
Povratak Prvoj Ljubavi
59
blinjega, nego za sebe? Nisam li i ja osjetio posljedice takva ivota: grinju savjesti, nutarnju prazninu, osjeaj da nisam ispunio ivotnu zadau, da sam u ivotu neto promaio? Osjetio se ponienim? Nisu li me drugi zbog toga omalovaavali, degradirali, ismijavali, prezirali, odbacivali? Ali u mlaem sinu ostala je iva slika dobroga oca koji daje na pretek hrane i najamnicima. To mu je dalo snage da ustane i vrati se ocu. Bog nita toliko rado ne daje koliko dar spoznaje svoje dobrote i dar moga povjerenja u tu njegovu dobrotu. Dok je jo bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potra, pade mu oko vrata i izljubi ga. Bogu nije svejedno kako se ja osjeam. On najvie eli da mu se, potaknut svojom bijedom, vratim i padnem mu u naruaj. Moj povratak Prvoj Ljubavi bio bi siguran i brz da nije zapreke u mom srcu. B) Stariji sin se rasrdi jer mu je mlai brat nainio nepravdu i jer je otac preko svega olako preao Negativan stav prema drugima, osuivanje drugih, ljutnja na Boga koji prihvaa i propalice to je est sluaj nepremostiva je zapreka da uem u radost svoga Gospodara. Otac tada izie i stane ga nagovarati ujem li Boji glas koji i mene nagovara, koji i meni govori da zaboravim uvrede koje su mi nanijeli ljudi oko mene, da im oprostim, da se oslobodim ogorenosti i otrovanosti, elje za predbacivanjem i osvetom? Moda sam u srcu posvaan s mnogima (makar to moda ne pokazujem izvana)? Mogu li sada i sebi i Bogu i ljudima priznati svoje nezadovoljstvo s drugima? Mogu li sada prihvatiti u ljubavi sve ljude bez razlike? Ako mogu, onda sam sigurno u Bojem zagrljaju! Stariji sin predbacuje ocu: Toliko ti godina sluim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. Stariji sin se, dakle, smatrao korektnim, pravednim, neporonim. Napravio je pri tom veliku pogreku: svrstao se meu one koji slue, sve gleda kroz zapovijed, a ne ljubav; on se
60
elio barem malo odijeliti od oca i proveseliti sa svojim prijateljima; osuuje brata da je s bludnicama prodro oevo imanje; okrivljuje oca da to na neki nain odobrava: a ti mu zakla ugojeno tele On je, dakle, u srcu ve odijeljen od oca. Oev odgovor na sinovljeve prigovore kratak je i jasan: Sinko (ne sluga), ti si uvijek sa mnom (nema zapovijedanja), i sve moje tvoje je (a trai jare!). No, trebalo se (ako ve ne razumije zakone ljubavi) veseliti i radovati, (a ne ljutiti) jer ovaj brat tvoj bijae mrtav i oivje, izgubljen bijae i nae se! Izgubljeni sin je onaj koji nema snage prihvatiti i voljeti i tako se vratiti Ocu
Smrt prijelaz u ivot
61
Smrt prijelaz u ivot

ivim svoju svakodnevicu, brinem se za sutranjicu elim si osigurati lijep, ugodan, radostan ivot. Doputam li svojim mislima da idu do kraja? Ili zatvaram oi pred najvanijom injenicom prema kojoj ide moj ivot? Prelazim preko crvenoga svjetla svoje savjesti. Optereujem duu nemirom, grizodujem, prazninom. Znam: trebam se promijeniti, popraviti. Ali mislim: imam vremena. Koliko imam vremena? U svakom sluaju, ono mi je do u sekunde odmjereno. Isus veli: Bdijte, jer ne znate ni dana ni asa! (Mk 13,3337). Pjesnik Izidor Poljak kae: Tiho idu zlatne zore, ginu dani sunani. Iz daljine viu: Ave! mrki grobni empresi. to bih sada uinio kad bih saznao da u za jedan sat umrijeti? Jedna izreka veli: ivi tako kao da ti je posljednji dan. Jednom e sigurno biti u pravu! Smrt je najsigurnija stvarnost! Ljudima je jednom umrijeti, a potom na sud! (Heb 9,27). im se ovjek rodi, dovoljno je zreo da umre. Izmeu datuma roenja i datuma smrti samo je jedna crta. Jednom e se za mene govoriti: ivio je bio je radio je! Poslije toga doi e novi narataj i pitati: Tko je on bio to je radio? A onda e nastati tiina: nitko nita o meni nee znati, nee govoriti Smrt je najvanija stvarnost! U kakvu u stanju i raspoloenju umrijeti? Isus upozorava: Zato i vi budite pripravni jer u as kad i ne mislite Gospodin va dolazi (Mt 24,4244). Kakva e biti moja smrt? Isus je umro govorei: Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj! (Lk 23,46). Mogu li sada izrei tu molitvu s Isusom kao da mi je posljednja u ivotu? Vjera mi kae: Tvojim se vjernima, Gospodine, ivot ne oduzima, nego mijenja! (Predslovlje za pokojne). Krist je svojom smru otkupio cijeli svijet i otvorio mu vrata u ivot. Kranin svojom smru
62
prolazi kroz ta otvorena vrata u vjeni ivot. U vjeri sebi neprestano ponavlja: Jednoga dana poloit u svoj ivot u ruke svoga Prijatelja Trenutak smrti trebao bi biti svjesno izruenje svoga bia Bogu, dragovoljna rtva svoga sudjelovanja na Kristovu vjenom sveenitvu za ivot svijeta. Ignacije Lojolski se u mladosti bojao smrti. U zreloj dobi se kajao to ivot nije bolje upotrijebio, pri koncu ivota plakao je od sree pri pomisli na smrt. On nas upozorava: ivi ovog asa tako kao da e za jedan sat umrijeti! Halil Dubran u Proroku veli: Vi biste da doznate tajnu smrti? Ali, kako ete je nai ako je ne potraite u srcu ivota? Jer, ivot i smrt jedno su, kao to su jedno rijeka i ocean. U dubini vaih nada i enja lei vae znanje o onostranom. I to je prestati disati, ako ne osloboditi dah iz nemirnih plima i oseka, da se moe uzdii i potraiti Boga neoptereen? I kad zemlja zatrai vae udove, tek ete onda odistinski proplesati. O svojoj smrti odluujem ja i to sada, u ovom trenutku. Sada u otvoriti ruke, srce, cijelo svoje bie i u poniznosti i ljubavi predati se Bogu kao da je ovo moj posljednji as. Molit u arko, itavim srcem da se po meni, po mom ivotu i posebno po mojoj smrti proslavi Bog. Molit u sada da se svojom smru ugradim u Kristovu smrt za spasenje svijeta. Molit u da ovo moje sadanje raspoloenje bude trajno i da se u potpunosti ostvari u asu smrti. Na taj nain nosit u u sebi dubok mir pri pomisli na smrt jer u u asu smrti zajedno s Kristom sigurno prijei u blaenu vjenost. Sveta Marijo, Majko Boja, moli za nas grenike sada i na asu smrti nae!
Mogunost sudbonosnoga promaaja (pakao)
63

Veliku ljubav prema Bogu trebam povezati s proienim strahom da ne uvrijedim Boga koji je izvor moje egzistencije i smisao moga ivota. Kad Boga ljubim, grijeh je najvea muka jer je on odijeljenost od Boga. U grijehu sam sebe unitavam. 1) Najvee zlo je grijeh: nemo da ljubim, odluka da se iskljuim iz ljubavi, ekskomuniciram iz dobra. Uronjen u grijeh, izvrem Oena: Sveti se ime moje, doi kraljevstvo moje, budi volja moja! nikoga ne trebam, ni o kome ne eli biti ovisan, opredjeljujem se za zlo, za unitavanje sebe i drugih, prestajem se boriti za dobro. Obuzet zlom, ohol i tvrdoglav odluujem: Manje boli biti mrtav nego iv. Vie ne vjerujem da netko stvarno voli. Gubim nadu. A to je dah pakla. Patnja je pomanjkanje dobra, pakao je pomanjkanje svakoga dobra. Predokus pakla: zatvoren u sebe, odbacujem druge, nemilosrdan, nesnosan sebi s mrnjom i eljom za osvetom, za unitavanjem. Za takvo stanje kriv sam ja, a ne Bog u kome ivim, miem se i postojim. Slian sam zgradi koja se izvana kupa u suncu (Bogu), ali su prozori i vrata zamraeni bez traka svjetla. Nebo primam od Boga, a pakao sam stvaram. Radije ivim u beznau i zdvojnosti nego da se pouzdam u Boga i s njim stalno iznova zapoinjem dok ne doem do Cilja. 2) Duhovni strah od grijeha dar je Duha Svetoga. On znade muiti tijelo i nae sebeljublje, ali nas izdie nad servilni, ropski strah od vjene kazne. Ovaj strah spasio je desnoga razbojnika na kriu: Zar se Boga ne boji ti koji podnosi istu kaznu? (Lk 23,3941). Iako ovakav strah nije savren, ipak je pametan i spasonosan jer duh je spreman, ali je tijelo slabo. Takav strah je plod injenice da se zbog mojih grijeha Spasi-
64
telj ponizio, u stranim mukama izdahnuo na kriu, izbrisao mi grijehe, donio mi ivot. Od mene oekuje da prihvatim dar i da suraujem. Potie u meni elju za borbom, svladavanjem nagona, elju da pomaem ljudima oko dobra, potie me da ozbiljno shvatim ivot, ini me poniznim i prema ljudima i prema Bogu. uva me od opasnosti da svojom krivnjom zaboravim ljubav Boju, potie me da sebe realno gledam u svjetlu Boje rijei, ini me spremnim da ovdje na zemlji prihvatim razne neugodnosti radi zlouporabe stvorenja, ini me budnim i daje mi snagu da nesmotrenou ne uvrijedim Boga, spremnim platiti svaku cijenu da nikada ne uvrijedim Boga. 3) Konana kazna za grijeh ne dolazi od Boga, nego od grijeha, jer je on pomanjkanje Boga. Konana kazna je spoznaja Dobroga koga sam zauvijek izgubio. Spoznaja Dobroga za blaene bit e poetak vjenoga ivota s Bogom, a za zle poetak vjene odijeljenosti od Boga, vjene tame, poetak nutarnje vatre koja razara, muke i odbojnosti koja razdire i unitava. Bog nije odsutan u osuenom, nego je osueni radi svoga glupog egoizma, kratkovidne egocentrinosti odsutan od Boga. Takva krajnja tama postaje dio njega samoga. Konano odbacivanje Boga stvara u osuenom raspadanje bia (vatra). Osueni se okrenuo od Dobroga. Zato je zao, odvratan i nepodnoljiv samom sebi, svjestan da je sve proigrao, mrzi samoga sebe, eli unititi samoga sebe (kao Juda), bori se protiv samoga sebe jer je lien ljubavi. Njegova oholost se bori protiv injenice da je nita i da je za sve to sam kriv. Stvorenja, odraz Boje dobrote, okreu se protiv osuenoga i uveavaju mu muku. Vjena kazna je posvemanje prianjanje uz grijeh, prevlast grijeha, sebinosti i oholosti. 4) Milosrdni i svemoni Bog eli predusresti ovakvu katastrofu, no potuje ovjekovu slobodu. Bog eli da s ljubavlju primim nebo kao dar. Nametnuto nebo ne bi bilo nebo, ono bi u sebi bilo besmisao. Nebo je plod moje uzvraene osobne ljubavi na Boju ljubav.
65
Ovom Bojem zakonu podvrgnuti su svi ljudi. Neznaboce Bog spaava snagom svoga milosra prema njihovoj dobroj savjesti. Strana mogunost da se moja braa i sestre upropaste u meni budi ar da velikoduno, portvovno radim, molim, trpim, da budem spreman i umrijeti za njih. Ozbiljan govor ljudima o mogunosti da propadnu moe biti djelo ljubavi djelotvornije od rijei o ljubavi Bojoj ukoliko im pomogne da se uvaju grijeha. Isus je 17 puta izravno ili neizravno govorio o mogunosti propasti u paklu.
66
Nebeska domovina
ovjek ezne za sreom, za blaenstvom. Sve njegove misli, elje, djelovanje, planovi sve je usmjereno prema tome pa i onda kada na krivi nain trai sreu. Bog je objavio da je onima koji ga ljube pripravio to ljudsko oko nije vidjelo, to ljudsko uho nije ulo i to u ljudsko srce nije ulo to nadilazi ovjekove elje. Uvjeti da postignem ono za im eznem spasenje i neizrecivo blaenstvo jesu: trebam Boga ljubiti svim biem i iznad svega, trebam eljeti na ovoj zemlji samo jedno njegovu slavu, trebam htjeti da se na meni ispuni Boja volja, trebam biti siromaan, slobodan od zemaljskih interesa i tjeskobnih briga. Ovo blaenstvo ne sastoji se samo u izuzeu onoga to me mui, nego se sastoji u beskonanoj radosti i punini ivota, u ispunjenju svih mojih enja. Isus ree: Doao sam da ljudi imaju ivot, u izobilju da ga imaju. Snagom Duha Svetoga mogu ispuniti Boju volju, biti proet duhom Evanelja i Duhom djeteta Bojega i u ovom ivotu doivjeti relativnu puninu, klicu neba. Nebo je familijarnost s Bogom, osobno stanovanje kod Boga, sudionitvo u Bojem ivotu Ui u tu sreu mogu samo putem vjere ljubavlju djelotvorne. Bog stanuje u nepristupanom svjetlu. Sveto pismo govori o Oevu krilu u kome se nalazi Sin ovjeji i svi sinovi ovjeji koji su oblikovani prema njegovoj slici. Kristov oprotajni govor na Posljednjoj veeri pun je povjerljivosti. Raduje se ivotu koji e dijeliti sa svojim uenicima tamo kamo odlazi da im pripravi mjesto. U govoru o Euharistiji (Iv 6) Isus govori o vjenom jedinstvu sa svojima: Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv, ima ivot vjeni i ja u ga uskrisiti u posljednji dan Onaj koji mene blaguje, ivjet e po meni Ja sam
Nebeska domovina
67
kruh ivota Tko jede ovaj kruh, ivjet e uvijeke tko od njega jede, nee umrijeti nikada Po milosti Bog stanuje u meni i ja u njemu i tako ve ostvarujem u klici Kristovo kraljevstvo. No, doivjeti to blaenstvo mogu samo ako se posve predam Bogu. Bog se daje meni, ja se moram dati njemu. Veliina moje ljubavi omoguuje mi iskustvo sjedinjenja s Bogom anticipaciju vjenoga blaenstva. U asovima kunje Bog nije manje prisutan u meni. On oituje svoju prisutnost snagom kojom podnosim kunje, razboritou u mom ponaanju, nadnaravnom plodnou moga djelovanja, postojanim mirom i stabilnou, ustrajnou u neprilikama, prisnom familijarnou. Sjetit u se primjera bezbrojnih svetaca i njihove prisnosti s Bogom. Boja prisutnost u meni moe se odraziti i kao sjena: kada se osjeam na ovom svijetu kao u tuini; kada eznem arkim uzdasima za sjedinjenjem s Bogom; kada doivljavam Isusovu prisutnost kao iza nevidljiva zastora; kada osjeam tjeskobu da ga ne izgubim; kada me obavija tama nejasnoe i nesigurnosti, a ja ipak u dubinama osjeam njegovu prisutnost i njenost; kada me kao slabo svjetlo vodi ivotnom stazom; kada mi govori da Sunce sja iza oblaka; kada u vjeri ustrajno ekam Gospodina; kada moje srce govori: Maranatha Doi, Gospodine Isuse! Na koncu ivota ova e se klica razrasti u Stablo ivota u vjeno sjedinjenje s uskrslim i proslavljenim Isusom. Smru se raspada kua ovozemaljskog boravka, ali se stjee vjeno prebivalite na nebesima. Ovo iskustvo zajameno je i dobrim razbojnicima. Na koncu ljudske povijesti nastat e novo nebo i nova zemlja. Tada e i moje tijelo sudjelovati u Bojem blaenstvu. Bog e biti sve u svemu. Svi e sudjelovati na dobroti i ljubavi svih. Poznavat emo se do kraja, komunicirati, voljeti se velikom, istom, neizrecivom, Bojom ljubavlju. Jedni drugima emo biti izvor sree i blaenstva. Kad bi bijedna liinka bila svjesna da e se jednom pretvoriti u prekrasnog leptira! ohrabruje nas sv. Terezija Avilska.
Drugi tjedan
Usredotoenost na osobu Isusa Krista karakteristino je raspoloenje drugoga tjedna, drugoga dijela duhovnih vjeba. Gledam osobu Isusa Krista kao Drugu Boansku Osobu, kao Spasitelja svijeta i moga osobnog Spasitelja, kao ideal svakoga ovjeka i moj najvii ideal. On se utjelovio radi mene i moga spasenja. Uspostavljam osoban odnos s njim, razgovaram s njim, ulazim u sve dublju spoznaju njegove osobe, njegove nutrine, njegovih misli, osjeaja, njegove volje. Pratim ga kroz njegov ivot, u pojedinim dogaajima otkrivam poruke za svoj ivot, nastojim ga nasljedovati prema svojim mogunostima. Sredinja toka ovoga dijela duhovnih vjeba je izbor, ivotna opcija, osobno ivotno opredjeljenje za Isusa Krista. Prema njemu je upravljen dinamizam svih duhovnih vjeba. Isus zove svakoga ovjeka da s njim surauje na spasenju i preobrazbi svijeta. Svatko je pozvan na svoj nain. Isus osobno zove i mene u svoju slubu da mu se pridruim u djelu spasenja, da mu sve to imam i to jesam dadnem na raspolaganje. Isusov poziv upravljen meni uvjetovan je Bojom milou, osobnim kvalitetama, sklonostima i okolnostima u kojima ivim. Izraz ovakve spremnosti sveti je Ignacije izrekao u molitvi: Vjeni Gospodaru svih stvari! Uz Tvoju milost i pomo prinosim Ti svoju rtvu pred neiz-
70
Ignacijanske duhovne vjebe mjernom Tvojom dobrotom i pred licem Tvoje preslavne Majke i svih svetaca i svetica nebeskoga dvora te izjavljujem da elim i da hou i da je to promiljena moja odluka, samo ako je na veu slubu Tebi i na Tvoju proslavu, da slijedim Tebe podnosei svaku nepravdu i svaku poruku i sve siromatvo u zbilji kao i srcem, samo ako me Tvoje presveto Velianstvo bude htjelo odabrati i primiti u takav ivot i stale (DV 98). Sveti Ignacije upozorava da Isusov poziv, upravljen meni osobno, mogu na razne naine prepoznati: 1) Bog me tako snano i jasno poziva u odreeno zvanje da ni trunka ne sumnjam u to. 2) Mir, sigurnost, radost i utjeha koju nosim u sebi pri odabiru odreenoga zvanja dokazuju mi da sam odabrao pravo zvanje. 3) a) U asovima smirenosti vaem razloge u prilog jednom ili drugom zvanju pa odabirem ono za koje prevagnu brojniji i ozbiljniji razlozi. b) Uivljujem se u duu drage osobe pa ono to bih njoj savjetovao sam prihvatim kao objektivno ispravno. c) Uivljujem se u as smrti ili u posljednji sud u posljednje stvarnosti prema kojima idem pa prihvatim ono to bi mi tada bilo drae da sam sada uinio.
Kristocentrinost ljudskoga ivota
71
Kristocentrinost ljudskoga ivota

(Mt 16,1325) Isus je sa svojim uenicima na samotnom mjestu kod Cezareje Filipove. eli produbiti odnos s njima. Isto tako eli produbiti u ovim duhovnim vjebama odnos sa mnom. I njih i mene pita: to govore ljudi, tko je Sin ovjeji? Apostoli su odgovorili da je Ivan Krstitelj, Ilija, Jeremija, jedan od proroka Ja znam da ljudi Krista smatraju mudrim uiteljem, osnivaem vjere, dobrotvorom ovjeanstva uo sam to misle oni koji u njega vjeruju: Crkva, teolozi, sveenici, katehete. Isus onda pita apostole: A vi, to vi kaete, tko sam ja? Isus danas i mene osobno pita: A ti, to ti kae, tko sam ja? On eli da u svom srcu ujem to pitanje na jedinstven nain, da odzvoni itavim mojim biem, da nadjaa sva druga ivotna pitanja i da odzvanja u meni sve dok na nj ne dadnem odgovor. Petar je u ime ostalih apostola odgovorio: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga ivoga! Njegov je odgovor bio sam Isus tvrdi nadahnue Oca nebeskoga: Blago tebi, imune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima! Molit u da i moj odgovor Kristu bude nadahnut Duhom Oca nebeskoga. Rei Isusu: Ti si Krist-Pomazanik! znai: itavim svojim biem poeljeti njegovo spasenje, iskusiti da mi je oprostio grijehe, da je moja grena prolost izbrisana, doivjeti Kristovu istinu kao najvie naelo mojih misli i djela, iskusiti u sebi Isusov mir i njegovu radost, opredijeliti se za ivot u istini, pravdi, dobroti i ljubavi, ivjeti tako da mogu s Pavlom rei: ivim, ali ne vie ja, nego ivi u meni Krist (Gal 2,20).
72
Jesam li ve oblikovao svoj osobni odgovor? Zauzeo svoj osobni stav prema Isusu? Je li moj odgovor slian Petrovu odgovoru? Rei Isusu: Ti si Sin Boga ivoga! znai: doivjeti da je Isus moj Stvoritelj, Izvor ivota, Smisao, Gospodar, Punina moga ivota, Blaenstvo moga bia, moj Bog, moje sve, vjerovati da me voli vie nego to ja volim sebe, da e mi dati neizmjerno vie nego to ja to mogu i poeljeti, dopustiti mu da me vodi kamo hoe, kuda hoe i kako hoe, da radi s mojim ivotom to hoe. Isus odgovara Petru: A ja tebi kaem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju i vrata paklena nee je nadvladati! Isus i meni kae: Ako vjeruje u mene i ako se osloni na mene, bit e jai od svih zlih sila i od svih neprijatelja u tebi i oko tebe; svako zlo preokrenut e u svoje dobro; i u najteim trenucima i u najveim gubicima bit e dobitnik; konano, bit e pobjednik. Ne bojte se, ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta! Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet! Isus tada navijesti kako e mnogo trpjeti, biti ubijen i trei dan da e uskrsnuti. Petar to ne prihvaa: Boe sauvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi! Apostoli nisu razumjeli tu istinu kao to je ni mi ne razumijemo. Kako predivne stvarnosti vjere spojiti s patnjom, progonstvima, mukama, smru? Ako to uspijem, otkrit u najteu, ali i najljepu tajnu ivota. Petar to nije mogao i Isus ga naziva sotonom. Neprihvaanje Bojega plana, Boje volje znai nai se u taboru Bojih neprijatelja. Isus mi sada govori: Hoe li za mnom, odreci se samoga sebe, uzmi svoj kri i idi za mnom. Hoe li ivot svoj spasiti, izgubit e ga, izgubi li svoj ivot poradi mene, nai e ga! Vjerujem li Kristu? Prihvaam li njegov put?
Poziv Vjenoga Kralja
73
Poziv Vjenoga Kralja

(DV 9198) (U ovoj vje bi treba luiti slike svojstvene odreenom Ignacijevu vremenu od poruke koja je neprocjenjivo va na za sva vremena.) Gledam sinagoge, gradove i gradie u kojima je propovijedao Krist Spasitelj. Sluam to govori ljudima. Gledam ga i sluam to govori meni. Molim milost da se ne ogluim na njegov poziv, da budem spreman i velikoduan i brz ispuniti u svemu do kraja njegovu volju. Predoit u sebi zemaljskoga vladara koga je odabrao sam Bog i na Gospodin, a koga prihvaaju i pokoravaju mu se svi vladari i svi krani. Sluam kako taj kralj govori svima svojima: Moja je odluka da sebi podvrgnem svu zemlju; stoga, tko hoe krenuti sa mnom, mora se zadovoljiti istom hranom kao i ja, istim piem, istom odjeom Isto tako mora se sa mnom truditi danju, a bdjeti nou da onda ima sa mnom udio i u pobjedi kao to ga je imao u naporima. Pretpostavljam to bi odgovorili vjerni podanici tako velikodunu i dobru kralju i kako bi, kada netko ne bi prihvatio ponude toga kralja, takav vitez zavrijedio da ga sav svijet izgrdi i nazove kukavicom. Ovu sliku sada primjenjujem na Krista naega Gospodina. Ako visoko cijenim ve takav poziv zemaljskoga vladara, upravljen podanicima, koliko li je vie dostojno razmotriti kad vidimo Krista, naega Gospodina, Vjenoga Kralja, i pred njim cijeli svijet koji on poziva, kao i svakoga pojedinca napose, te im govori: Moja je odluka da sebi podvrgnem cijeli svijet i sve svoje neprijatelje i da tako uem u slavu svoga Oca. Sto-
74
ga, tko hoe poi sa mnom, mora se sa mnom truditi pa da, kao to me je pratio u naporu, tako slijedi mene i u slavi. Pretpostavit u kako e svi u kojih bude pameti i razuma cijelu svoju osobu ponuditi i prihvatiti svaki napor. Koje napore bih ja trebao velikodunije prihvatiti? Oni pak koji ele pokazati to veu privrenost i istaknuti se u svakoj slubi svoga vjenoga Kralja i Gospodara svih stvari, nee samo ponuditi cijelu svoju osobu za svaki napor, nego e, radei i protiv vlastite sjetilnosti, protiv ljubavi puti i svijeta, prinijeti rtve vee cijene i vee vrijednosti govorei: Vjeni Gospodaru svih stvari! Uz Tvoju milost i pomo prinosim Ti, evo, svoju rtvu pred neizmjernom Tvojom dobrotom i pred licem preslavne Tvoje Majke i svih svetaca i svetica nebeskoga dvora te izjavljujem da elim i da hou i da je to promiljena moja odluka, samo ako je na veu slubu Tebi i na Tvoju proslavu, da slijedim Tebe podnosei svaku nepravdu i svaku porugu i sve siromatvo, u zbilji kao i srcem, samo ako me Tvoje presveto Velianstvo bude htjelo odabrati i primiti u takav ivot i stale. to za mene znai boriti se danas za Kristovo kraljevstvo? Potie li me ovaj tekst na velikodunost prema Isusu Kristu? Jesam li na mjestu i na poslu gdje, prema svojim sposobnostima, sklonostima i Bojom milou, mogu najvie uiniti za Krista?
Isus Krist uzor
75
Isus Krist uzor

Primjer sam vam dao, da i vi inite kao to sam ja inio(Iv 13,15). Isus mi je primjer kakav treba biti moj odnos prema Ocu, ljudima, svom zvanju, patnji i konanoj pobjedi. U Pjesmi o Sluzi Jahvinu Isusovoj svojevrsnoj osobnoj iskaznici Otac objavljuje lik Isusov. Odnos prema Ocu: Evo sluge mojega mog izabranika, miljenika due moje (Iz 42,1). Sav smisao Isusova dolaska na svijet je Oeva volja. Ona je za njega hrana, radost, jedini smisao ivota i djelovanja, jedina elja, jedini program Je li moje temeljno ivotno opredjeljenje volja Boja? U vjernosti Bogu doivjet u da sam miljenik, izabranik. Odnos prema ljudima: On ne vie, on ne die glasa On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj to tinja (Iz 42,24). U odnosu prema ljudima Isus je tih, ponizan, ne agitira za sebe, ne osvaja za sebe, blag, strpljiv, dobrohotan, ima razumijevanja za moje slabosti, jak je i ne da se pobijediti mojim grijesima Je li moj nain komuniciranja s ljudima strpljiv, blag, ponizan, dobrohotan? Odnos prema zadai povjerenoj od Oca: Ja, Jahve pozvah te, vrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvori oi slijepima, da izvede sunjeve iz zatvora (Iz 42,67). Sion ree: Gospod me zaboravi. Moe li ena zaboravit svoje dojene? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neu. Gle, u dlanove sam te svoje urezao (Iz 49,1416). Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelazi, s tobom sam; ili preko rijeke, nee te preplaviti Jer ja sam Jahve tvoj spasitelj (Iz 43,13) Isusa je Otac poslao, On ga vodi, uva, titi; pripravio ga je da izvri misiju: da povee ljude s Bogom, da im donese svjetlo, pokae put u vjeni ivot; da ljudi upoznaju pravi smisao ivota; da ih istrgne iz vlasti grijeha i smrti i uvede u slobodu djece
76
Boje Vjerujem li da je i mene Bog pozvao; da me voli vie nego moja majka; da me vodi, titi, posebno u tekoama; da mi je dao sve potrebno da izvrim zadau; da se ostvarenje moje zadae povezivati Boga i ljude, biti Boje svjetlo, oslobaati ljude temelji na Bojoj dobroti i vjernosti, a ne na mojim sposobnostima i mojoj snazi. Odnos prema patnji: Gospod Jahve ui mi otvori Lea podmetnuh onima to me udarahu i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja (Iz 50,56). Gospod mi Jahve pomae, zato se neu smesti Neka se svatko na Boga svog osloni (Iz 50,710). Ne bijae na njemu ljepote ni sjaja Prezren bjee, odbaen od ljudi, ovjek boli, vian patnjama, od kog svatko lice otklanja, odvrgnut (Iz 53,2b3). A on je nae boli na se uzeo Za nae grijehe probodoe njega njegove nas rane iscijelie Za grijehe naroda njegova na smrt ga izbie Sam se ponudio na smrt, da se zauzme za zloince (Iz 53,412) Prihvaam li dragovoljno patnju da njome nadopunjujem to nedostaje Kristovim patnjama Pouzdajem li se u Boga! Isus je prihvatio da bude ljudima odvratan, prezren, osramoen, odbaen Prihvatio je na sebe posljedice mojih grijeha Kako ja podnosim osjeaj frustriranosti, bezvrijednosti, odbaenosti? Odnos prema konanoj sigurnoj pobjedi: Gle, uspjet e Sluga moj, podignut e se, uzvisiti, proslaviti! (Iz 52,1315). Isus je trpio za mene, za cijeli svijet, da mi vrati dostojanstvo djeteta Bojeg. Dao se satrti da budem poteen udaraca. Bio proboden da otkloni strelice zloga uperene protiv mene grenika. Svojim ranama iscijelio me je od rana grijeha i zla. Izbijen do smrti da meni vrati ivot. Ubrojen meu zloince da mene zloinca spasi Znam li trpjeti za druge? Vjerujem li da patnja za druge vie koristi nego dobro djelo i dobra molitva? Kad god Isus svojim uenicima govori o svojoj buduoj patnji, uvijek naglaava da e uskrsnuti. Kad god se naem u patnji, moram misliti na ono poslije patnje. Patnju mi Bog alje ne zato da me ubije, nego zato da me osposobi za bogatiji, sretniji, blaeniji ivot.
Isus Krist milosrdni Bog odbaen
77
Isus Krist milosrdni Bog odbaen

Isusov programski nastup (Lk 4,1430)
Isus Krist je Put, Istina i ivot. Za mene poziv! Trebam ga slijediti. Trebam se odazvati (DV 91,104). Ii za Kristom znai doivjeti ono to je On doivio. Isus me eli posve proeti svojim Duhom. Molit u da ga mogu slijediti i u krutoj stvarnosti. Isus se u snazi duha vrati u Galileju. Slavljen od sviju, nauavae po njihovim sinagogama. Njegovi ga Nazareani pozivaju u svoj grad, a On koristi priliku da objavi svoj ivotni program. Isus je u Nazaretu proivio najvei dio svoga ivota. Sada se vraa pun Duha, kao prorok, Boji poslanik. Pozvan je u sinagogu. Ponudie mu svitak. Isus odmata tekst: Duh Gospodnji me pomaza. Posla me blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sunjima osloboenje, vid slijepima, osloboditi potlaene, proglasiti godinu milosti Gospodnje, i doda: Danas se ispunilo ovo pismo to vam jo odzvanja u uima! dolo je vrijeme spasenja. Oi sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. Svi su uzbueni, iekuju neto veliko. Sve je naelektrizirano, nabijeno osjeajima. TR ovaj veliki prorok iz njihova je grada. Svi ga poznaju. Ponose se njime. No, oni ga ipak promatraju kroz prizmu vlastitih interesa. Oekuju da ispuni njihove elje. Zato mu povlauju, ele da im se prilagodi, pomogne gradu materijalno, podigne mu ugled. Njihovo razoaranje bilo je veliko kada su shvatili da Isus ne govori o politikom ili gospodarskom osloboenju, nego o osloboenju u Duhu, o slobodi djece Boje. Oni za to ne mare. Isus govori da je Duh Boji ve na djelu, da se spasenje ve moe doivjeti. Kljuna rije napetosti i sukoba jest ona o proglaenju godine milosti Gospodnje. Isus ne govori o danu osvete i kazne za zloince. Isus kae da vrijeme Milosti i Milosra iskljuuje osvetu. Ne boji se njihove reakcije i neprihvaanja. Tvrdi: Danas se ispunilo ovo pismo to
78
vam jo odzvanja u uima! Spasenje je u svakoj prilici, u svakom poslu, u svakom trenutku ivota. Isus je prisutan u Nazaretu mojih duhovnih vjeba u svakodnevici, u mom srcu. Danas ostvaruje svoju spasiteljsku misiju. Dolazi mi ako ga ekam onakva kakav jest, a ne onakva kakva ga elim. eli me siromana u duhu obogatiti, osloboditi potlaenosti od zla i grijeha. Dati da progledam u vjeri. Ojaati me kad hramam, kad sam slab, nestalan, klonuo. To je moja godina milosti Boje. Isus nije ispunio oekivanja Nazareana. Oni zakljuuju da On ne moe biti prorok. On je samo sin Josipov? Sva njegova rodbina redom obini ljudi Ako je stvarno prorok, mora se dokazati. Neka uini kakvo udo, kao to su uli da je uinio u Kafarnaumu. Isus tvrdi da nijedan prorok nije dobrodoao u svom zaviaju. Naglaava da kod Boga nema povlastica. Prorok Ilija spasio je udovicu u Sarfati Sidonskoj kada su stotine udovica u Izraelu umirale od gladi. Elizej je izlijeio od gube Sirca Naamana dok su mnogi Izraelci od te bolesti umirali Nato se Nazareani napune gnjevom, izbace ga iz grada da ga strmoglave. Isus je branio slobodu Radosne vijesti od robovanja: ljudskim interesima, povlasticama, onima koji svojataju Boga i Boju rije za sebe, onima koji je sputavaju svojim ideologijama, onima koji tumae da je Bog pristran, onima, koji zazivaju Boje kazne na svoje neprijatelje. Isus je znao da e to biti sudbina Boje rijei kroz vjekove? Da e njegovi pravi uenici doivljavati njegovu sudbinu Jesam li ja sklon Boju rije podvrgavati svojim interesima; da ne sluim njoj, nego ona meni; da Boga prisvojim za sebe. Samo slobodna i ista srca mogu doivjeti godinu milosti Gospodnje. Isus je u ovoj vjebi u mom Nazaretu. Hoe li morati otii zato to nije ispunio moja oekivanja? Ili e radosno ostati sa mnom zato to prihvaam njegov Duh, njegovu ljubav koja obuhvaa sve ljude?
Isus ovjek
79
Isus ovjek
Ostvarujem sebe kad sam u svemu slian Isusu Kristu prema svojim mogunostima. Isusa mogu promatrati kroz njegov odnos prema ljudima: djeci, grenicima, siromasima, enama, apostolima Ili kroz njegova udesa, njegovu nauku, pouke, govore Ili kroz itanje nekoga evaneoskog izvjetaja. Dok gledam Isusa, nastojim osjetiti otkucaje njegova Srca. Mogu ga upoznavati: kao Sina Bojega, kao Sina ovjejega, kao Mesiju, kao kralja, kao uitelja, udotvorca, dobroga pastira U ovoj vjebi gledat u Isusa Krista kao ovjeka. 1) Isus je bio osoba bogata osjeajima. Nije ih skrivao. Bio je radostan i alostan, snaan i umoran, opratao je i prijetio, plakao je, iao je u drutvo i povlaio se u samou, spavao je kao i svi mi, jeo je koliko mu je trebalo Sve je to bilo djelo jedne osobe boansko-ljudske i sve je to ugraeno u djelo spasenja. Snano je doivljavao ljudsku ljubav: volio je svoju majku i s njom ivio u Duhu; volio je apostole i s njima dijelio njihove radosti i alosti; volio je djecu i djeca su voljela njega. Posebno je volio one koji su bili u materijalnoj ili moralnoj bijedi. Patio je kada mu ljudi nisu uzvratili ljubav: kada ga je Juda izdao, kada ga je bogati mladi napustio, kada mu devetorica gubavaca nisu zahvalila, kada se farizej imun pokazao kritiki hladnim. 2) Njegovi odnosi prema ljudima bili su vrlo osobni: u razgovoru sa Samarijankom, s Nikodemom, s Magdalenom, s Pilatom, s Judom, s apostolima (na Genezaretskom jezeru). Ivan se naslanjao na njegove grudi, preljubnica mu je pomazala noge, ljubila ih. 3) Isusov karakter bio je specifian, bio je odreeni individuum, determiniran krajem, spolnou, vanjskim izgledom, kulturom
80
4) Psiholoki profil: kao dijete imao je oznake svojstvene svakom normalnom djetetu; kad je odrastao, radio je kao i drugi odrasli mukarci; imao je specifine odnose prema roditeljima kao druga djeca. Volio je skrovit nain ivota. 5) Njegove naravne sposobnosti: bio je lider, voa, hrabar, poten i potivan, prihvaen i voljen, iskren, povezan s ljudima da bi im sluio, ponizan, vrst protiv farizejizma, blag prema grenicima; spojio je jaku volju s blagou i ljubavlju prema ljudima. 6) Njegove profesionalne kvalitete: dobar profesor, psiholog, govornik, odvjetnik siromaha, dobar radnik, nije volio zakon i sud, nije bio pisac, ne bi bio dobar vojnik, nije imao sklonosti prema upravi i vlasti. 7) Njegove ideje su bile revolucionarne: okretao je vjeru od vanjtine na nutrinu, poboljavao obiaje, zakon nije smatrao apsolutnom vrednotom, bunio se, napadao je one koji su zlorabili vlast, ljubio je istinu, pravdu, slobodu, naglaavao je ljubav kao najviu vrednotu i najvie mjerilo djelovanja. 8) Bez straha je inio dobro. igosao je farizejizam, druio se s grenicima, bio autentina osoba. Rekao je istinu i Herodu i Pilatu i Kajfi. 9) Imao je povlatene osobe: siromahe, bolesnike, djecu, grenike, naputene, potlaene, izgubljene. Imao je prijatelje (Petra, Ivana, Lazara, Mariju, Martu). Isusov ljudski ivot proivljen u svjetlu volje Boje ne slae se s naim shvaanjem: mi bismo ga programirali, da se izbjegnu nesporazumi, neuspjesi. Mjesto roenja bio bi Rim, Atena, Jeruzalem, bogata palaa, od poznatih roditelja. Previe je bio u Nazaretu 30 godina. Dovoljno bi bilo 18 godina. Trebao je putovati izvan Palestine. Danas svi znaajni ljudi putuju. Njegovi odnosi prema ljudima bili su previe osobni, gubio je vrijeme s njima. Trebao je organizirati centar s trustom mozgova. Odvie se distancirao od novca. Izbor apostola je bio promaaj. Nauku nejasno prezentirao. Bio je odvie demokratian da bi ga ljudi mogli slijediti. Posljednja veera bila je po-
Isus ovjek
81
sljednji promaaj. Nije li s kria mogao sve obratiti kad su mu govorili da sie? Prerano je umro. Na Uskrs se trebao javno ukazati.. Ovakvi savjeti pokazali bi da ne shvaam ni Isusov ni svoj ivot, da ne shvaam Isusov duh. Previe bih gledao na djelotvornost, a najvanija je ljubav.
82
Utjelovljenje Sina Bo jega

(Lk 1,2638; DV 101109) Bog je stvorio ovjeka za sreu, za vjeni ivot. Kada se ovaj grijehom osudio na propast, Bog ga eli spasiti. Presveto Trojstvo promatra sa aljenjem i enjom zemaljsku kuglu i ljude koji se bez njega upropatavaju. Odluuje da Druga Boanska Osoba postane ovjekom i tako spasi ljudski rod. alju anela Gabrijela Mariji da ona svojom slobodnom odlukom i dragovoljnim pristankom bude put kojim e Krist doi na zemlju. Gledam u duhu cijeli svijet u kojem borave toliki i tako razliiti narodi; gledam napose kuu i stan nae Gospe u gradu Nazaretu u pokrajini Galileji. Isus se utjelovio zbog mene, da meni objavi istinu o sebi, o meni, o svijetu, o vjenom ivotu. Molit u ga da ga to dublje upoznam, vie zavolim i radikalnije nasljedujem. a) Gledam ljude po svoj kugli zemaljskoj, razliite po miljenju, odijelu, hrani, vladanju bijele, crne, crvene, ute one u miru i one u ratu, one koji plau i one koji se smiju, zdrave i bolesne, one koji se raaju i one koji umiru Predstavljam sebi Tri Boanske Osobe u svojoj boanskoj slavi kako motre cijeli krug zemaljski i sve narode u tolikoj zaslijepljenosti te kako ginu i propadaju. Gledam nau Gospu kako je aneo pozdravlja, kako ga ona pita i kako prihvaa Boji plan da postane majkom Sina Bojega Iz svake slike koju gledam nastojim izvui pouku za sebe, uti Boji glas koji govori meni sada, prepoznati to Bog sada od mene oekuje. b) Sluam to govore ljudi na zemaljskoj kugli: razgovaraju, svaaju se, zaklinju, proklinju, psuju
Utjelovljenje Sina Bojega
83
Sluam to Boanske Osobe govore: Otkupimo ljudski rod! Sluam to govore arkaneo Gabrijel i Gospa. Sve to treba odjeknuti u mojoj dui. Moram uti to preko svega Bog meni govori. c) Gledam to rade ljudi na zemlji: kako se meu sobom mrze, vrijeaju, tuku, ubijaju, srljaju u propast to rade Boanske Osobe, kako tvore presveto Utjelovljenje Sina Bojega da on bude ovjek i da po njemu, koji je postao ovjekom, sve ljude spasi to ine aneo i Marija, kako aneo vri poslaniku slubu, a naa Gospa kako se ponizuje i zahvaljuje Boanskom Velianstvu. Onda u to primijeniti na sebe da se okoristim svime. to u ja rei Trima Boanskim Osobama Utjelovljenoj Vjenoj Rijei Majci Isusovoj i mojoj? Prema onome to budem osjeao u sebi molit u sve ono to e mi sluiti da to blie slijedim i nasljedujem naega Gospodina koji se upravo utjelovio. Isus mi je obnovio dostojanstvo djeteta Bojega. Zato u kao dijete Boje izmoliti Oena.
84
Utjelovljenje po Duhu Svetom

(Nastavak kontemplacije o Utjelovljenju) Bog je Mariju ispunio svojim Duhom i ona je zaela Sina Bojega. Bog eli i mene ispuniti svojim Duhom i tako u mojoj osobi oblikovati lik Isusa Krista. Tajna Utjelovljenja u Marijinu ivotu otkriva mi tajnu kako se Isus utjelovljuje u meni. Pratim izvjetaj sv. Luke o Isusovu zaeu i primjenjujem ga na sebe (Lk 1,2638): 1) Posla Bog anela svoju rije koja govori mom srcu, eli me oblikovati po Bojoj volji to mi ta rije sada govori? 2) Gabrijela svoju snagu kojom je Marija zaela Isusa, Sina Bojega, kojom i ja oblikujem u sebi Sina Bojega. Pouzdajem li se u tu snagu? 3) u grad imenom Nazaret k djevici zaruenoj s muem koji se zvao Josip; a djevica se zvala Marija. etiri puta spominje se ime. Time Bog naglaava da On surauje u konkretnim mjestima s konkretnim osobama. Marija je bila posve obina osoba, a jedinstvena. Iako nikom poznata najvea, najvanija u povijesti ovjeanstva. U usporedbi, primjerice, s Cezarom Augustom, Marija je neizrecivo vea, vrjednija, njezina uloga neprocjenjivo vanija. Bog eli suraivati i sa mnom, konkretnom, jedinstvenom osobom. 4) Aneo ree: Zdravo, haire, raduj se! Bog eli da i ja, suraujui s njime, budem sretan, pun ivota, da ga dijelim drugima. 5) milosti puna! Marija je, po izuzeu od istonoga grijeha, bila milosti puna, a meni je Bog po Isusu Kristu i u Isusu Kristu dao milost na milost, zamilovao me u Ljubljenome. 6) Gospodin s tobom! Bog je Emmanuel s nama Bog. U svetoj misi sveenik etiri puta govori: Gospodin s vama!
Utjelovljenje po Duhu Svetom
85
7) Na tu se rije ona smete Bog je neizmjerno velik, a mi ljudi neizmjerno maleni. ovjek s pravom moe osjeati odreeni strah i pred Bojom veliinom i pred neizvjesnou onoga to Bog od nas trai. Sveti Ignacije Lojolski rado upotrebljava rije neizmjerno Boje Velianstvo Kakav osjeaj imam pred neizmjerno velikim Bogom? Jesam li pred njim ponizan, malen? 8) Aneo ree: Ne boj se, Marijo! Ta nala si milost u Boga. Bog ne eli da ga se bojimo, ali ne zato to smo mi veliki i dobri, nego to nas neizmjerno voli, to smo nali milost u Boga. 9) Evo, zaet e i roditi sina i nadjenut e mu ime Isus. Najvanija poruka: Marija e, ispunjena Bogom, zaeti i roditi sina Onda e ga dati ljudima Tako i ja moram u sebi oblikovati lik Isusa Krista, utjelovljenoga Boga: u svojim mislima, rijeima, djelima, pogledima na ivot, u svom odnosu prema ljudima. Moram biti christianus kristoliki, drugi Krist. 10) Marija pita: Kako e to biti kad ja mua ne poznajem? Ja pitam: Kako tako malen, slab ovjek mogu oblikovati u sebi neizmjerno velikoga Boga? Odgovor na tu tekou: Ljudima je to nemogue, ali Bogu je sve mogue. 11) Aneo: Duh Sveti sii e na te i sila e te Svevinjega osjeniti Ono to ne moe Marija, uinit e Duh Sveti Ono to ne mogu ja, slab ovjek, uinit e Duh Boji. 12) A evo tvoje roakinje Elizabete: ovo je ve esti mjesec. Ta Bogu nita nije nemogue! ena, nerotkinja, ve je u estom mjesecu trudnoe! Ta Bogu je sve mogue! 13) Na to Marija ree: Evo slubenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijei! Ovim rijeima dopustila je Bogu da s njom raspolae po svojoj rijei, po svojoj volji, prepustila mu se da radi s njom to hoe, radosna to tako na najodliniji nain uzvraa Bogu ljubav za ljubav Prava veliina i spasenje svakoga ovjeka jest u to-
86
me da izrekne svoj DA. Prvi ovjek rekao je NE i upropastio se. Drugi ovjek, Sin ovjeji, rekao je DA i cijeli svijet je bio spaen. Jesam li spreman izrei Bogu svoj DA?
Susret Marije i Elizabete
87
Susret Marije i Elizabete

(Lk 1,3956)
Prema opisu sv. Luke, bio je to susret koji je nadahnjivao i obogaivao i Mariju i Elizabetu. Odakle ova radost? Zbilo se ono za im ezne u najdubljim dubinama svako ljudsko bie: nakon grijeha i prekida odnosa izmeu ovjeka i Boga dolo je vrijeme ponovnoga susreta s Bogom, dolo je vrijeme spasenja. Marija, puna milosti, slua rijei: Gospodin je s tobom! Bog je ispunja svojom prisutnou, proima svojim Duhom te ona i srcem i tijelom zainje Sina Bojega, Spasitelja. A onda dolazi do susreta ovjeka s ovjekom: Marija se susree s Elizabetom. Ovaj susret prototip je svih pravih susreta. Marija, ispunjena Bogom, uri Elizabeti da s njom podijeli radost. A Elizabeta, nosei u sebi plod, dar Boji Ivana, ispunjena silinom Duha Svetoga, pridruuje svoju radost Marijinoj u jedinstven usklik radosti i zahvalnosti Bogu. Njezina radost bila je tolika da ona vie iz svega glasa. Susret Marije i Elizabete nadahnjuje elju da se i ja nauim ivotno susretati s Bogom i da tu puninu susreta ivim u susretu s ljudima. Da se dogodi takav susret, moram se najprije susresti s Bogom i dopustiti mu da mene osobno ispuni Bog; da Duh Boji oplodi moje misli, rijei i djela, preobrazi me u Krista. A onda u tom svjetlu da prepoznam drugoga s istom milosti, koji se susreo s Bogom, koji nosi u sebi isti dar ivota, istu radost, puninu. Susresti se s drugim znai donijeti mu bogatstvo koje je Bog meni dao i primiti bogatstvo koje je Bog njemu dao i tako se sjediniti u pjesmu zahvalnicu za velika djela koja nam uini Gospodin. Tada moja elja da pomognem drugima na putu prema Bogu nee biti dunost, obveza. Ona e se roditi iz punine koju sam nosim u sebi i zbog koje ne mogu mirovati, nego je elim podijeliti s drugima kao to je to
88
uinila Marija. Tada e moji susreti biti plodni i radosni prema izreci: Radost podijeljena s drugim dvostruko je vea. U susretu s drugima dolazi do izraaja ono to ja u sebi jesam i to u sebi nosim. Zato mi susreti s drugima mogu pomoi da prepoznam sebe i svoju objektivnu vrijednost. U drugome, kao u vlastitom zrcalu, prepoznajem svoj pravi, istinski, objektivni lik, svoj identitet. Ako druge obogaujem, ako se drugi kraj mene i u drutvu sa mnom osjeaju istinski lijepo i dobro, ako im uzdiem duh, oplemenjujem srce, potiem na hrabar hod naprijed, ako u tom smislu razveseljujem druge, onda djelujem s onom vrijednou i dobrotom koju je Bog meni dao Ako moji susreti, naprotiv, drugima donose nemir, tugu, gorinu, prazninu, osjeaj ponienosti onda ja djelujem pod utjecajem zloga i njegovih plodova. Nai susreti odraavaju i na afinitet, nau konaturalnost. to nam je netko bilo u emu sliniji, to se lake i bogatije s njim susreemo, prepoznajemo sebe u njemu i njega u sebi prema izreci: Reci mi s kim si i rei u ti kakav si! Da se mogu stvarno susresti s drugima, moram prevladati ljudske razlike, ljudske kategorije, ljudske granice koje suavaju i moje horizonte i moje srce. ovjek uskih horizonata uskogrudno bira samo sebi sline, a i njih samo na kratko vrijeme. ovjek koji je irokih horizonata i iroka srca, koji se moe uivljavati u razne temperamente i naravi, moe se suivjeti s veim brojem ljudi, vie komunicirati, vie davati i vie primati.
Isusovo roenje
89
(Lk 2,114; DV 110117) Gledam kako iz Nazareta Marija i Josip polaze na put dug tri dana hoda. Marija je u posljednjem stadiju trudnoe. Siromani su. Vjerojatno je Marija sjedila na magarcu. Idu u Betlehem da se upiu prema Cezarovoj zapovijedi i da plate porez. Cezar ima svojih planova, a Bog svojih Pratim ih na putu, u dolasku u Betlehem, mjesto Isusova roenja: talu, spilju, njen oblik, veliinu. Vjerojatno je hladna, prljava, smradna, po kutovima pauina. Molim unutarnju spoznaju Gospodina koji je postao ovjek zbog mene da ga vie uzljubim i radikalnije nasljedujem. Gledam osobe: nau Gospu Mariju i njezina zarunika Josipa, maloga Isusa. Gledam mladu Majku kako se nadvija nad svoje edo, uzima ga svojim rukama i grli ga Dijete, koje je Bog, nalazi se u zagrljaju svoje Majke! Nije li ovo malo Dijete Boji poljubac itavom ovjeanstvu? To je bila elja svih vjekova, svih pokoljenja, svega stvorenog na zemlji! Gledam Josipa koji itavo svoje bie ugrauje u Isusovo djelo. Bit u spreman posluiti svete osobe u njihovim potrebama, s najveom odanou, potovanjem, radou i ljubavlju i razmiljati Ne dogaaju li se sve velike stvari na tako skroman nain? Nije li kraljevstvo nebesko kao zrno goruiino, manje od svega sjemenja, razraste se u stablo? Ne zbiva li se tako i s kraljevstvom nebeskim u mom srcu? Sluam, zamiljam to govore na putu, u Betlehemu, u talici Pribliavam se Majci, razgovaram s njom. Molim je da svi moji susreti sa ivim Isusom, posebno u Euharistiji, budu puni vjere, ljubavi, predanja. Molim je da mi stavi na ruke svoje Dijete, moga Spasitelja, da ga privinem na svoje srce, da ono bude Srce moga srca. Gledam malo dijete Isusa kako me promatra svojim djejim
Isusovo roenje
90
oima i govori mi: Iz ljubavi prema tebi rodio sam se u ovoj jadnoj talici. Radi tebe sam ostavio svoje Boansko Velianstvo i spustio se ovako nisko da te spasim. Daj mi svoje ovjetvo, a ja u ti dati svoje Boanstvo. Daj mi svoje vrijeme, a ja u ti dati svoju vjenost. Daj mi svoje slabo tijelo, a ja u ti ga preobraziti u vjenu mladost. Daj mi svoje slomljeno srce, a ja u ti dati ljubav svoga boanskog Srca. Daj mi svoje nitavilo, a ja u ti dati Sve, svoj Boanski ivot! Ve prije svoga roenja Isus je bio odbaen od ljudi koje je doao spasiti. Rodio se u neljudskim uvjetima u tali. Poloen je u jasle, na slamu. Tako je Bog doao na svijet. Od tada brojimo godine nove ere, Isusove ere. Onda u doi Josipu koji Mariji i Isusu slui u poniznosti, nezapaenosti i povuenosti i moliti ga da i ja svoju ivotnu misiju ostvarujem u nesebinu ugraivanju u Kristovo djelo spasenja u duhu malenosti, tiho, neprimjetno, nezapaeno, povueno, ponizno. Gledam i razmatram ono to svete osobe rade i to im se dogaa: na putovanju, u tekoama koje ih prate, pri dolasku u Betlehem. Sluam kako Betlehemci odbijaju Mariju i Josipa, jer su siromani, jer je ona trudna, jer je Josip potomak Davidov, a time i opasnost zbog Herodovih pijuna. Zato se Isus raa u najveem siromatvu, u tali. Poslije e, nakon bezbrojnih napora, gladi i ei, nakon ege i studeni, nakon nepravda i kleveta umrijeti na kriu, a sve to poradi mene Molim Isusa da razumijem zato je odabrao siromaan nain ivota, da ga i ja zavolim vie nego sve blago na zemlji; da Isusa uvijek nosim u srcu znajui da se Isus i tisuu puta rodi, ako se ne rodi u mom srcu, nita mi ne koristi! Evanelje propovijeda siromasima. Lake e deva kroz iglene ui, nego bogata u kraljevstvo Boje? Kada se oko tijela gomila bogatstvo, oko due se gomilaju grijesi. Isus je postao siromaan da nas obogati svojim bogatstvom. Ako prihvatim njegovo siromatvo, On mi daruje svoje boansko bogatstvo.
Boi
91
Bo i
1) Boi? Veliki Bog postaje maleni Bog Boi, postaje dijete Isus, koje nije prihvaeno od sebinih ljudi i zato se rodilo u bijedi; zato je povijeno u pelenice i poloeno u jasle; koje drhti od hladnoe i prirodne i ljudske da svi maleni mogu doi k njemu, da bi po svojoj malenosti, zajedno s njim i po njemu, postali veliki: djeca Boja. 2) Marija? Miljenica, Izabranica Boja tri dana pred porod mora na put, prihvatiti nevjerojatne napore Ona ih prikazuje Bogu za nas da mi znademo prihvaati i vrednovati tjelesne napore. 3) Josip? uvar, pooim, u povuenoj poniznosti i velikodunoj ljubavi slui Mariji i Isusu Kako nam je potreban stav ponizna sluenja ako elimo ostvariti volju Boju, svoje ivotno zvanje. 4) Betlehemci? Pred svojim Spasiteljem zalupili su vratima svojih kua i svojih srdaca: a) jer od Marije i Josipa nisu mogli oekivati bogatu nagradu za svoju uslugu, b) jer bi njezina trudnoa od njih iziskivala dodatan napor, na to oni nisu bili spremni, c) jer je Josip bio Davidov potomak, a oni se nisu htjeli zamjeriti Herodu iji su uhode preplavili grad. 5) Pastiri? Siromani i slobodni od svih sebinih interesa: ekonomskih, osobnih, politikih, prepoznali su u siromanom Novoroenetu, u Mariji i Josipu ljude sline sebi. Tako su, slini njima, mogli u malom, bespomonom djetetu prepoznati Mesiju i svima nama biti uitelji u najdubljoj mudrosti da samo po slinosti Bogu moemo shvatiti i doivjeti Boga, po duhovnom siromatvu ui u Kraljevstvo. 6) talica? Hladna, prljava, smradna mjesto je u kome se rodio Stvoritelj svega svijeta da bi bio u svemu to sliniji nama, to blie nama i da nas uvjeri kako je
92
On uvijek spreman roditi se i u talicama naih siromanih srdaca koja su esto hladna, bez ljubavi, uprljana grijesima i smradna sebinou uz uvjet da mu se otvorimo i da ga prihvatimo kada doe. 7) No? je bila osvijetljena Kristovim, Bojim svjetlom da nam naznai kako je Isus Krist za sve nas Svjetlo u tami naih neistina, sumnja, neznanja ako smo spremni odrei se djela tame i prihvatiti svjetlo Kristove istine. 8) Isusovo naputanje, lienje svoga Boanstva i prihvaanje ljudske sudbine dokaz je njegove ljubavi prema nama: siao je k nama da bismo mi mogli uzii k njemu i postati djeca Boja. Poniznost je najsigurniji put do velikoga Boga i do ovjeka koji je pun slabosti, ogranienosti, grijeha i nesavrenosti. 9) Cezar August Marija Cezar iako vladar cijeloga tada poznatoga kulturnog svijeta i misli da je dobrotvor ovjeanstva spominje se samo usput, jer mu je i uloga usputna Daleko je vanija i utjecajnija uloga nepoznate, skromne, mlade idovske djevojke Marije. Ona je svojom otvorenou Bogu, svojim pristankom na Boji plan, svojim da omoguila Boji dolazak na ovaj svijet Bog i danas dolazi na svijet, ovom narataju, u ovim okolnostima, po onima koji izriu svoj da Bogu. 10) Aneli su navijestili i donijeli ovjeanstvu radosti neba. Pouili su nas da Bog ljubi ljude i da tu ljubav mogu doivjeti svi ljudi dobre volje. Da mogu biti ispunjeni Bojim mirom, Bojom radou, Bojim ivotom
Bogojavljenje
93
Bogojavljenje
(Mt 2,112; Mudraci Hod prema Bogu) Isus je Spasitelj svih ljudi. Mudraci koji trae i nalaze to smo svi mi, to sam ja koji traim i nalazim Boga. Slijedim mudrace na njihovu putu prepoznajem svoj ivotni put k Bogu. Njihova iskustva pokazat e mi to sve moram uiniti na svom ivotnom putu traenja Boga. Gdje je taj novoroeni kralj idovski? To pitanje ih je vodilo cijelim putem. Oni su zaista traili. A Isus ree: Traite i nai ete! Vidjesmo gdje izlazi njegova zvijezda Preko odreenoga vanjskog znaka oni su u svojim srcima prepoznali Boji glas, Boji poziv da ga trae. Vanjski znakovi i moja nutarnja spremnost da traim volju Boju omoguit e mi da je sigurno naem. Prevladali su mentalitet drutva, sredine, miljenja onih koji su drukije mislili i moda im se podsmjehivali kada su odluili slijediti neobinu zvijezdu. Svladali su prirodne zapreke: planine (oholost), provalije (propuste), pustinju (duhovnu suhou), rijeke (nagone), bespua (nesigurnosti i sumnje) Prorok Izaija kae: Svako brdo neka se slegne, svaka dolina neka se ispuni, krivudavo (nepotivanje istine) neka bude pravo i hrapavo (neuglaenost) glatko i svako e stvorenje vidjeti spasenje Boje! Borili su se protiv divljih zvijeri (strasti koje zarobljavaju i unitavaju). Isus je rekao: Tko god ini grijeh, rob je grijehu! A grijeh razara i ubija ovjeka ba kao divlja zvijer. Pobijedili su razoaranje nad kraljem Herodom: izdigli se iznad ljudskoga mentaliteta po kojemu veliki ljudi ovoga svijeta prihvaaju Boga. Naprotiv, oni ga esto odbacuju.
94
Pobijedili su razoaranje nad knjievnicima koji su znali, a nisu prakticirali; nad sveenicima koji su govorili, a nisu inili. Doosmo pokloniti mu se. Mudraci su eljeli pokloniti se novoroenom kralju. Spremnost da ovjek daruje, predaje, otvara se najvie ga osposobljava da pronae Boga. Herod se uznemiri i sav Jeruzalem. Velikoduni mudraci vesele se dolasku novoga Kralja; sebinjaci, uivatelji, borci za vlast boje se njegova dolaska. Iz Betlehema e izai vladalac Izraela! kau sveenici i pismoznanci. Oni znaju, ali ne trae, ne dolaze Onome koga su ekali, jer nije doao prema njihovu oekivanju. Kad ga naete, javite mi da mu se i ja poklonim. Herod, u strahu za sebe, postaje i lukav i okrutan. U borbi za imetak, uitak, vlast ljudi postaju lukavi, beskrupulozni, okrutni. Mudraci, razoarani ovakvim ponaanjem, dalje trae. Bog im je jo blii: I gle, zvijezda iae pred njima. Kada su ih drugi ostavili na cjedilu, pouzdali su se u svoju zvijezdu i obradovae joj se veoma velikom radou. Isus kae da e se naa alost preokrenuti u radost. Ugledae Dijete, obino, siromano; ne kralja, ne bogataa, nita izvanredno. Ali nutarnji glas i njihova zvijezda im kau: to je Mesija. Prinesoe mu darove: zlato, tamjan i smirnu spremni sluiti mu kao Kralju, kao Bogu i kao Spasitelju. Mogu li ja sada itavim biem izrei Ignacijevu molitvu: Uzmi, Gospodine, i primi, svu moju slobodu, moju pamet, razum i svu moju volju. Ti si mi dao sve to imam i to posjedujem. Tebi sve to vraam da svime upravlja po svojoj svetoj volji. Daj mi samo svoju milost i svoju ljubav i to mi je dosta (DV 234).
Prikazanje Gospodinovo
95
Prikazanje Gospodinovo
(Lk 2,2240) Isus Krist, Sin Boji, donesen je u hram da bude prikazan Ocu. Njegovo prikazanje itavoga ivota Ocu oslobodilo nas je krivnje u koju smo upali neposlunou, ali pod uvjetom da se i mi zajedno s njime prikaemo Ocu nebeskom i da nasljedujemo Isusa u predanu vrenju volje Oeve. Mal 3,14: Bog nam govori da dolazi u svoj hram u moje srce. Tu ga mogu pronai ako ga traim, ako za njim udim, ako sam spreman na proienje svoga srca, jer je On kao oganj ljevaev i kao luina bjelioeva. Nije li najei nesporazum izmeu mene i Boga u tome to nisam spreman na ienje, na popravak, na promjenu?! Isus kae: Blago istima u srcu, oni Boga gledaju! Heb 2,1418: ovjek se boji gubitka. Najvie gubitka samoga ivota. Sotona to zna. Zato i meni ulijeva strah u kosti pred gubitkom, zato me nagovara da se borim za ovaj ivot, da ga nikome ne dam, ni Bogu. Sotona mi Boga prikazuje kao onoga koji eli ivjeti na moj raun, koji me eli osiromaiti, oplijeniti, na neki nain muiti. Svaki ovjek nosi u sebi izvjesno nepovjerenje prema Bogu i pokuava se obraniti od njega. Isus Krist je doao na svijet samo zato da prihvati smrt, da je pobijedi, da kroza smrt ue u vjeni ivot i sa sobom povede sve koji ga slijede. Tako me oslobaa straha pred gubitkom, smru. Pokazuje mi da smrt nije ni gubitak ni kraj, da kroza smrt idem u ivot. Lk 2,2240: Isusa su donijeli u hram da ga, prema Mojsijevu zakonu, prikau Bogu. Gledam dogaaj, sluam rijei, oslukujem glas u svom srcu! Marija i Josip znaju da Isusa prikazati znai prepustiti ga velikom Bogu da s njim raspolae po svojoj volji. Znaju da su u tom trenutku prisutne sve Isusove patnje, sve neprihvaanje, odbacivanje, njegova muka i smrt. Na
96
to ih je podsjetila imunova rije: Ovaj je postavljen na propast i uskrsnue mnogima, za znak kome e se protiviti A i tebi samoj ma e probosti duu. Prikazanje u hramu djeteta od 40 dana i Isusova smrt na kriu jedan je in Isusove volje da svoj ivot rtvuje iz ljubavi prema Ocu i ljudima. Kada su Isusa donijeli u hram, nitko od mnogih klanjatelja Jahvi nije ga prepoznao. Oni nisu ekali siroto dijete, nikom poznato. Za njih Mesija mora biti kralj, poznat, moan, silan, utjecajan. ekam li ja Boga onakva kakav mi dolazi ili onakva kako ga zamiljam? Prepoznajem li ga u malim ljudima, obinim dogaajima, kako mi dolazi bez senzacija? U malom djetetu velikoga Boga i Mesiju prepoznao je starac imun. Zato? Bio je pravedan, poten, svakoga je s potovanjem susretao kao Bojega stvora. Bio je poboan, bogobojazan. Boga je stavio na prvo mjesto, u sredite svoga bia. Iekivao je, vjerovao, nadao se, bio raspoloiv da Boga svugdje prepozna. Njega je Duh Boji ispunjao, preobraavao, nadahnjivao, vodio. Duh Sveti ga je potaknuo da doe u hram i imun ga je posluao. U malom djetetu velikoga Boga prepoznala je i proroica Ana. Zato? Prihvatila je svoj mukotrpan udoviki ivot bez plaa ili ljutnje. Sluila je u hramu sa svim neugodnostima i ponienjima. Nametnula si je postove i pokore i tako pokazala snagu svoje ljubavi prema Jahvi. Danju i nou je molila i po molitvi uvijek bila povezana s Bogom.
Bijeg u Egipat
97
Bijeg u Egipat
(Mt 2,1323) Grijeh je izazvao progonstvo iz zemaljskoga raja. Grijeh je izazvao lanac beskonanih progonstava tijekom ljudske povijesti. On je i danas uzrok progonstava, odbacivanja, ugroavanja. Polazim s Isusom, Marijom i Josipom u progonstvo. Razgovaram s njima o ovom zlu koje pogaa, prije ili poslije, svaki ljudski ivot. Molim da prihvatim progonstvo kao sastavni dio ivota, molim za progonitelje, da nikoga ne progonim, za one koje sam progonio. Uzrok progonstva je Herodova sebinost i oholost. Herod eli ubiti Dijete. Smatra ga takmacem. Osjea se ugroenim u svojoj vlasti, a ne zna kakvu vlast to Dijete uzima, a kakvu donosi Kada sam doivio da me drugi gura u pozadinu, da mi prijeti, zagoruje mi ivot? Kome, kada i kako sam ja drugima zagoravao ivot? Aneo trai od Josipa da odmah, nou, otputuje. Neugodnosti dolaze naglo, nepredvieno, u najnezgodnije vrijeme, posve isprevrnu moje planove, ugroavaju me, ele mi oduzeti sigurnost i mir Povezujem li se u takvim trenutcima s Bogom spreman prihvatiti nove okolnosti? Budi ondje dok ti opet ne kaem! Vremenska neizvjesnost. Dokle e ostati u Egiptu? Tjedan dana, mjesec dana, godinu dana, deset godina? Imam li strpljivosti u vremenima progonstava, kad me drugi napada, zagoruje mi ivot? Oslanjam li se na Boga? Vjerujem li da je progonstvo dragocjeno, da e progonstvo oploditi moj konkretan rad, itav moj ivot, moju vjenost? Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko! Da sam u progonstvu sliniji Kristu Prognaniku? Molim li tada za sve prognanike, izbjeglice, odbaene, prezrene, ugroene? Herod naredi da se poubijaju sva muka djeca od dvije godine pa nanie Djeca, maleni, nemoni, bezaz-
98
leni, esto su predmet progonstava. Moda upravo ta injenica upozorava da je proganjanje plod avolskoga djelovanja Kolika su djeca poubijana i prije roenja zbog ljudske sebinosti! Jesam li spreman u poniznosti priznati sebi i drugima da sam i ja, makar nehotice, bio izvor boli mnogim nedunima? Molim li za te rtve? Kad umrije Herod, aneo ree Josipu: Idi u zemlju izraelsku! Herod je morao umrijeti, grijeh mora nestati iz ljudskih srdaca, da se svi prognani mogu vratiti u svoja mjesta, u svoje domove, na svoje poslove. Borei se protiv vlastite sebinosti, oslobaamo pozitivne energije u ljudima, lijeimo itavo ljudsko drutvo. Josip ode u pokrajinu Galileju Arhelaj je bio slian ocu Herodu. Josip zato odluuje biti oprezan. Povlai se u manje poznati grad, meu neprijazne i tvrde ljude: Iz Nazareta da moe neto dobro doi? U prezrenu Galileju: Nismo li ti rekli da si Galilejac i da ima avla? Kako ja podnosim svoje Nazareane? Zahvaljujem li Bogu i za njih i za svoju Galileju? Zvat e se Nazareanin! Isus Nazareanin, Kralj idovski. Prihvaam li miljenje drugih o meni, ime, nadimak koji nije pozitivan, kao dio moga ivotnog progonstva? Da sam i po tome blizak mome pogrenom Isusu?
Isusov skroviti ivot
99
Isusov skroviti ivot

(Lk 2,3952) Poetak i svretak izvjetaja o Isusovu skrovitu ivotu opisuje se gotovo istim rijeima: Dijete je raslo i jaalo, napunjajui se mudrou A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima. Kako se to raste u mudrosti i milosti? Skrovit ivot Isusov i svagdanji ivot ovjeka nije nekoristan, beznaajan. On je stalan rast u dobru, Bojem ivotu. A to se dogaa neprimjetno. Isus je 90% svoga ivota proveo skrovito. Nitko nita naroito nije zapaao na njemu. Nije to bilo sluajno! Takav ivot provodi najvei broj ljudi. U njemu se nita osobito ne dogaa. Sve se dogaa u nekoj tajnovitosti. Vrijednosti takva ivota, osoba, rada otkrivaju se vjerom, molitvom. Isus, ivei beznaajnim ivotom, otkriva prave vrijednosti. Otvaram srce, prepoznajem vrijednost sive svakodnevice, prihvaam milost obina ivota. Po njoj i ja neprimjetno rastem i obogaujem nevidljivim dobrima i sebe i druge kao sjeme koje samo od sebe raste danju i nou. Nazaretski ivot otkriva vrijednost svakodnevice ispunjene uvijek istim, smirenim i radosnim, napornim i dosadnim radom, prijateljskim posjetima, gostoprimstvom, razgovorima, dogaajima, manjim i veim pothvatima, manjim i veim radostima, nadanjima, odricanjima, razoaranjima, gubicima, patnjama Pratim te dogaaje. Doivljavam ih u vjeri i ljubavi prema Bogu i ljudima i tako neprestano rastem u mudrosti i milosti Vjerujem li da nita u mojoj svakodnevici nije sluajno, nevrijedno, beznaajno, beskorisno? Jedan dogaaj izronio je iz Isusove sive svakodnevice: Dvanaestogodinji Isus hodoasti u hram (Lk 2,4150). Nastojim ui u osjeaje, u srce djeaka Isusa: On je u kui
100
svoga ljubljenog Oca? Hram je bio mjesto gdje je Otac na poseban nain prisutan, sredite Izabranoga naroda okupljenog oko svoga nebeskog Oca. Isus duboko doivljava da je njegov ljubljeni Sin, da je doao na ovaj svijet da ga vrati Ocu. Zato Isus nije rekao roditeljima da e ostati u hramu? Za Mariju i Josipa Isus je bio vidljiva slika nevidljivoga Boga. Njegov nestanak za njih je bio veliko iznenaenje, izazvao je prazninu, nesigurnost. Tjeskobno i uporno ga trae. Nau ga meu uiteljima koji se dive njegovoj mudrosti. Ne razumiju to se to s njim dogaa. Pitaju ga: Zato si nam to uinio? Mi smo te tjeskobno traili. Marija i Josip slika su svih tjeskobnih traitelja prave istine i pravih vrednota, traitelja Boga i ovjeka. Meni, koji esto ne znam gdje traiti, kako traiti da ga naem, Isus kae: Zar niste znali da moram biti u kui svoga Oca! Kao da kae: Trai li Oca, nai e mene! Kako se ponaam kada mi se ini da je Bog dalek, nestvaran, kao da ga nema? Pretvori li se tada itavo moje bie u traenje Boga? Oni nisu razumjeli to im je htio rei kao to ni ja ne razumijem mnoge Boje zahvate. No, Majka je njegova razmiljala i tako sve vie shvaala da je On za sve ljude sredinja toka susreta s Ocem; da e ljudi po njemu nai Oca svoj vjeni ivot; da je put do Oca put poslunosti koji e On do savrenstva ostvariti na svome krinom putu Traim li i pronalazim li smisao svega u intimnom, prijateljskom, prisnom odnosu prema Ocu? to se vie poveem s Ocem, to u sigurnije dobiti odgovore na sva ivotna pitanja. Otac je sredite Isusova ivota. Njegova je prva rije zapisana u Evanelju: Niste li znali da moram biti u kui svoga Oca?! A posljednja je ona na kriu: Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj! Smisao skrovita ivota jest: a) prepoznati prisutnost Boju u vjeri, b) vjebati se u poslunosti Bojem glasu.
Marija Majka Crkve
101
Marija Majka Crkve

Marija je na Boju ponudu izrekla svoj da. Ovaj pristanak ivjela je u svakodnevici. Prepoznajmo u Marijinu ivotu svoj ivot, u njezinu da svoj da! Zaee Isusovo donijelo joj je veliku radost: u svom tijelu nosi Sina Bojega. Ali i nesigurnost: Josip se eli povui od nje. I tekoe: Nazareani nee dobro shvatiti djevojku u blagoslovljenu stanju. Njezin dobar glas je ugroen. Na sve to rekla je da. Marija je ula za milost danu Elizabeti. uri dati joj svoju radost i primiti njezinu; ide je posluiti. Susret Marije i Elizabete tipian je susret osoba u Duhu Bojem: obostrano darivanje. Elizabeti je izrekla svoj da. Isusovo roenje bilo je ushit radosti: gleda svoje i Boje dijete, enju ovjeanstva. Ono je bilo popraeno mnogim neugodnostima: putovati pred porod tri dana, negostoljubivi Betlehemci, Marija raa Isusa u hladnoj, prljavoj, smradnoj tali. Na sve izrie svoj da. Prikazanje Isusa u hramu bio je njezin in osobnoga predanja Bogu. Ona Bogu predaje Srce svoga srca. Rijei starca imuna ranjavaju je poput maa: Isus, Prva Ljubav svijeta, bit e odbaen. Oni koji ga odbacuju, propast e. A On ih je doao spasiti. Je li to mogue? Ona izrie da. Poklon mudrac otkriva Isusa kao Spasitelja svijeta. Kraljevi se klanjaju, prinose darove. Marija gleda sve due koje e se dati Spasitelju svijeta na raspolaganje. Sretna je. Izgovara svoj da. Herod u svom astohleplju i vlastoljublju eli Isusa ubiti. Ovaj je postavljen na propast Marija pred nasiljem bjei u progonstvo i osjea gorinu tuine. Prihvaa je: da. ivot u Nazaretu, meu Nazareanima, nije bio lak. Svoj njeni svijet ivjela je u sivoj svakodnevici i u trnju ljudske krutosti i sebinosti, ali uvijek sa svojim da.
102
Isus je ostao u hramu. Bolan trenutak, jer je ostala bez njega. Utjean dogaaj, jer je Isus uivao biti kod svoga Oca. Neka bude! Da, Oe! Kada je Marija imala oko 45 godina, Isus je napustio Nazaret. Pratila ga je molitvom i rtvom. Radovala se s njime, alostila, strahovala i uvijek izgovarala svoj da Na svadbi u Kani oitovala se njezina uloga u Crkvi, u ivotima ljudi. Isusu govori: Nemaju vina!, a ljudima: to vam god rekne, uinite! Isusu uvijek recite da! Sukob Isusa proroka s Nazareanima i pokuaj da ga ubiju duboko ranjava njezino srce. Isusa osporavaju, odbacuju oni meu kojima je ivio, za koje je radio. njegovi ga ne primie zapisat e sv. Ivan. I na ovu krutost Marija ima samo jednu rije: Da, Oe! Marija s Isusom dijeli najgore trenutke ivota: u Getsemaniju, na kriu. U duhu jedno s Isusom govori: Oe, neka bude volja tvoja! Tako zavrava svoj: Neka mi bude po rijei Tvojoj! Slua Isusove rijei: eno, evo ti sina! Gleda Ivana koga joj Isus daje namjesto sebe: Evo ti majke! i izgovara svoj da. Uskrsno jutro je pobjeda ivota, kraljevstva Bojega. Povezanu s Isusom, kao kerku Boga, kao majku Sina, kao zarunicu Duha Isus je uvodi u nebeski, boanski svijet. Plod je to njezina da. Marija, okruena Isusovim uenicima, moli dar Duha. Po Duhu je zaela tjelesnoga Isusa. Po Duhu sada se zainje i raa mistini Isus, Crkva. Ona je u srcu Crkve kao njezina Majka.
Marijin duh
103
Marijin duh
(Prema apostolskom pismu Marialis cultus Marijino tovanje) Bog je ljude upuivao na Mariju kao nadu ovjeanstva od prvoga grijeha pa do danas. Ona svojim porodom pobjeuje Zloga. U spomenutoj enciklici pape Pavla IV. uoavam etiri temelja na kojima je Marija izgradila uzvienu zgradu svoga ivota i svoje suradnje s Bogom. 1) Marija slua. Oslukuje Boju rije, pozorna je, spremna, raspoloiva izvriti u svemu volju Boju. Zbog takva osnovnog raspoloenja ona lako i sigurno svugdje otkriva Boju prisutnost, Boje djelovanje u sebi i u drugima. Razmilja nad Svetim pismom, razumijeva Rije, shvaa njezino praktino znaenje i doputa da je vodi nepredvidivim i nepredvienim putovima. U Starom savezu Bog je jako naglaavao sluanje Boje rijei (Sluaj, Izraele!). U Novom savezu Isus tvrdi: U kraljevstvo Boje e ui onaj koji njegovu Rije slua i uva. Oslukivanje je temeljni stav kranske vjere, dokaz vjere u prisutnoga Boga! 2) Marija moli svoju molitvu hvale i zahvale: Velia dua moja Gospodina! U molitvi trebamo slaviti Boga. Nisu li prva tri zaziva Oenaa upravo enja da se Bog proslavi, da nam doe i da nas ispuni njegovo Kraljevstvo, njegov Duh, i da se na nama do kraja ostvari njegova volja? Prosnom molitvom: Nemaju vina! Bogu se svia da mu se obraam s pronjama, jer na taj nain lake posvjeujem svoju posvemanju ovisnost o njemu i tako izbjegavam opasnost da pokuavam traiti ivotna rjeenja bez njega. S obzirom da je Bog moj neizmjerno Dobri Otac, veseli ga iznad svega da ga molim s bezgraninim pouzdanjem.
104
Marija je u sreditu zajednike molitve Prve Crkve: Apostoli su postojano molili s Marijom, Majkom Isusovom. Bog eli da nauim i da rado molim s drugima, da u molitvi budemo jedno srce i jedna dua, da nas povezuje i sjedinjuje njegov Duh. Tada nema stvari koju nam Bog po molitvi ne bi dao. Molitva je osobni izriaj moje osobne vjere i moje elje da se sjedinim s Bogom. 3) Marija raa Sina Bojega i sina svoga. Ona ga je po svojoj vjeri i poslunosti Duhom Svetim zaela i rodila (LG 63; Marialis cultus 19). Tako raa i Crkva: po vjeri i poslunosti, snagom Duha. Poslanje Marijino poslanje je i Crkve. Crkva smo svi mi. Ja se predajem Bogu u vjeri, pouzdanju, ljubavi i poslunosti te u osobnom sjedinjenju s Bogom zainjem i raam Boji ivot, koji onda dajem drugima. ivot kranina, Bojeg svjedoka, mora biti plodan Bojim ivotom za druge. 4) Marija prinosi, dariva Sina, potaknuta istim Duhom po kome ga je i zaela. Kad Marija prikazuje Isusa, ne izvrava samo Mojsijev propis. Ona s Onim koji joj je drai od nje same dariva sebe Bogu. Jaslice i Kalvarija jedna su stvarnost, jedno predanje, jedna rtva. Crkva, zajednica vjernika, neprestano na oltarima prinosi Sina Bojega i samu sebe i tako potvruje rtveni karakter svoga poziva. Predanje Bogu je cilj ljudskog ivota i vrata u vjeni ivot.
Isusovo krtenje na Jordanu
105
Isusovo krtenje na Jordanu

(Mt 3,1317; Mk 1,911; Lk 3,2122) Prvi Isusov korak u javni ivot: ide na Jordan, ukljuuje se meu one koji su se javno priznali grenicima i koje je Ivan krtavao. Kako je Isus na sebe uzeo grijehe svijeta, kako ga je Bog za nas uinio i grijehom i prokletstvom, Isus je i sam htio primiti krtenje. Gledam Isusa kako prilazi Ivanu, sluam njihov razgovor, gledam in krtenja, Isusa kako moli, gledam rastvoreno nebo, oi vide svjetlo, Duha u obliku goluba, ui sluaju rijei: Ovo je Sin moj, ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! Nastojim ui u tajnu Isusova Srca! Isus se krstio krstom kajanja i pokore. U moje ime, javno se priznao grenikom, kajao se za grijehe i Ivan ga je oprao. To je vanjski znak da je u Isusu i meni Bog oprostio... Uvrtavam li se ja spremno meu grenike ili se guram meu pravedne? Kajem li se za grijehe? Nije li Isus rekao da nije doao zvati pravednike, nego grenike? Da je doao spasiti ono to je izgubljeno? Isus je ustanovio krtenje kao kupelj od grijeha i kao izvor vjenog ivota. Iako sam po naravi grean ovjek i moram biti spreman priznati se grenikom... ja sam krten, roen iz vode i Duha Svetoga za Boji ivot. Dok se Isus molio, otvori se nebo... Evanelist Luka naglaava da se Isus poslije krtenja molio: srcem je bio kod Oca, ljubavlju je pozivao Oca da sie na zemlju koju e On svojim ivotom, smru i uskrsnuem otkupiti. Dok se molio, doista se nebo otvorilo, silo je na zemlju. Od tada shvaam da je sam Isus ulaz, vrata u nebo. Ako se poveem, sjedinim s Isusom, i ja gledam u vjeri otvoreno nebo, Duha kao goluba, ujem neizrecive rijei Oeve ljubavi, pun ushita zahvaljujem Bogu za krtenje i trudim se ivjeti kao dijete Boje, Bojim ivotom.
106
Sie na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku, poput goluba... Duh Sveti je povezanost Oca i Sina, ivot Oca i Sina, ljubav Oca i Sina. Objavom Duha Svetoga Bog u Isusu i po Isusu povezuje nebo i zemlju, Boga i ovjeka Ispunja li me, proima li me i vodi li me Duh Sveti? Sluam li njegova nadahnua i poticaje? I doe glas s neba: Ti si Sin moj, ljubljeni moj, koga sam odabrao! Ove rijei odnose se neposredno na Isusa. Ali po njemu i u njemu i na mene. Sveti Pavao kae: Zamilova nas u Ljubljenome! Svatko od nas je u Isusu i po Isusu ljubljeni sin Oev, ljubljena kerka Oeva, izabranik, izabranica, miljenik, miljenica Oeva Srca Vjerujem li da sam ja sin Boji, kerka Boja, miljenik Boji, miljenica Boja, odabranik Boji, odabranica Boja? I da je to vanije od bilo koje zemaljske stvarnosti?
Prijateljevanje s Bogom i ljudima
107
Prijateljevanje s Bogom i ljudima

Prijateljstvo je idealan odnos izmeu ovjeka i Boga, izmeu ovjeka i ovjeka, ozraje nutarnje otvorenosti u kojoj se Bog i ovjek, ovjek i ovjek, najlake prepoznaju kao bliski. Prijateljstvo je afinitet dviju osoba, sposobnost da svoje radosti i alosti, brige i zadovoljstva, uspjehe i neuspjehe rado dijelimo s drugima. Sposobnost da uemo u ivot drugoga, da hodamo s drugim na ivotnom putu. Otvorena vrata svoga doma pred otvorenim vratima doma svoga blinjega. Suivot osoba. Obogaivanje drugih ivota i obogaivanje svoga ivota ivotima drugih. Otvorena vrata u svijet izvan osobnoga svijeta. Otvorena vrata prema naem najboljem Prijatelju koji je dao svoj ivot za nas svoje prijatelje(Iv 15,13). Vrijednost ovjeka kao ovjeka nadilazi odnos poslodavac radnik, uitelj uenik, mukarac ena. Prije negoli netko u prijateljstvu otkrije drugoga i sebe kao bogata ili siromana, mukarca ili enu, uitelja ili uenika, otkriva sebe i drugoga kao ovjeka. ovjek svjestan svoga bogatstva i svoga siromatva postaje u prijateljstvu svjestan da mora davati to ima i primati ono to nema (Ignace Lepp Psihologija prijateljstva, str. 136). Iv 15,1216: Vee ljubavi nitko nema od ove: da tko ivot svoj poloi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako inite to vam zapovijedam. Vie vas ne zovem slugama vas sam nazvao prijateljima jer vam priopih sve to sam uo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod va da ostane te vam Otac dadne to ga god zaitete u moje ime. Isus eli da izmeu njega i mene bude prijateljska otvorenost. Sa svoje strane uinio je najvie to se moe uiniti: dao je svoj ivot za mene, svoga prijatelja. Ali doivjeti njegovo prijateljstvo prema meni mogu samo ako sam mu slian. Samo ljubav otkriva ljubav. Samo
108
prijateljski stav otkriva prijatelja. Doivjeti Isusa kao prijatelja, ui u njegov svijet, mogu ako djelujem, ako inim to On hoe. Svoj svijet opisuje rijeima: priopih vam sve to sam uo od Oca svoga; dao nam je ono to je najljepe, najbolje, boanski dobro, to mu je najdublje u Srcu: odnos prema Ocu. Yves Raguin u knjizi Lesprit sur le monde govori o izvorima, o srcu svih prijateljskih odnosa: Otac i Sin uronjeni u svoju ljubav, u svoga Duha! Tim Duhom Bog eli zagrliti cijeli svijet, svako ljudsko bie. Poslanje Crkve, svakoga od nas, jest da stalno ivimo u Duhu, u otvorenosti Bogu i ljudima, u prijateljstvu, da bismo tako Boji ivot nosili u sebi i poklanjali drugima, kao to je Isus Oev ivot poklonio nama. Isus to eli: Kao to je Otac mene poslao, i ja aljem vas! (Iv 20,21). Bog je zbog prijateljevanja s ljudima predloio Izabranom narodu Savez. Bog je kroz Isusa Prijatelja sklopio Novi, Vjeni savez sa svim ljudima. Bog eli po meni, po mom prijateljstvu povezati svijet sa sobom. No na Prijatelj nije bio prihvaen: K svojima doe, i njegovi ga ne primie! (Iv 1,1011). To je razlog zato na svijetu tolika osamljenost, osjeaj naputenosti, izgubljenosti. A onima koji ga primie dade mo da postanu djeca Boja; onima koji su roeni od Boga (Iv 1,1013). Biti dijete Boje znai biti prijatelj s Bogom i ljudima. Prijateljstvo izmeu Isusa i mene plod je njegove inicijative: on je mene izabrao. Razlog da nae prijateljstvo urodi dobrim djelima, Bojim djelima. Zbog ega se danas ovjek teko odluuje za prijateljstvo? Ako kao dijete nije bio prihvaen pa nosi rane, ako je psihiki labilan, ako ne prihvaa samoga sebe, ako ne prihvaa druge, ako se ne izdigne iznad sebinoga mentaliteta u kome ivi, ako se ne odlui za nesebinu ljubav, ako eli sam sebi biti sredite Isuse, prijatelju! Uvedi me u prijateljstvo sa sobom i ljudima!
Kunja u pustinji
109
Kunja u pustinji
(Mt 4,111)
Isusova kunja u pustinji otkriva njegov ivotni program. Svaka Isusova misao, rije, gesta za nas je od bitne vanosti, treba biti program naega ivota. Odvede ga Duh u pustinju da kroz 40 dana posti, moli, da pobijedi sotonsku napast. Biblijski broj 40 znai mnogo: Izraelci su lutali pustinjom 40 godina, Mojsije je molio i postio na Sinaju 40 dana Duh Sveti vodi svakoga ovjeka u pustinju pokore, samoe, molitve, Boje blizine, ali i kunje. Dajem li se ja voditi od Duha Svetoga u svoju pustinju? Pobjeujem li snagom Duha Svetoga napasti? Za to vrijeme nije nita jeo Post, razne vrste pokore, mrtvljenje, odricanje sastavni su dio kranskoga ivota. Isus je rekao da se ovaj rod izgoni postom i molitvom. Kakvo mjesto zauzimaju post i pokora u mom ivotu? Napasti poinju zamkom: Ako si Sin Boji, to jest, ako te Bog voli, onda slijedi da ima pravo na uitke, uspjeh, ast i vlast. Nasjedam li ovom mentalitetu? Ako si zaista Sin Boji, reci ovom kamenju da postane kruh. Napasnik eli da Isus svojom boanskom moi gospodari svojim ivotom, da sebi olaka muke ovozemnoga ivota i tako ga izvede iz pustinje, da nadnaravna mo bude podvrgnuta ovozemnoj stvarnosti. Kruh je ivot. Napasnik uvijek stavlja na prvo mjesto onu niu ovjekovu stranu. Ne ivi ovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijei koja izlazi iz Bojih usta! Isus uspostavlja ravnoteu tako da svaka mo bude na svom mjestu: nije rekao da ovjek ne ivi o kruhu, nego ne ivi samo o kruhu. Boja rije, Boja volja treba upravljati kruhom naega ivota. Tako ovjek ostvaruje sebe avao mi govori da je moj ivot moja stvar, da ovisi samo o meni, da sam ja svoj gospodar. Odatle napast na samodostatnost, samoodreenje, bez obzira na Boju rije, Boju
110
volju No moj ivot je prije svega dar Oev. Zato ga trebam odivjeti prema njegovim planovima kao upravitelj dobara, a ne kao gospodar. Borim li se za dominaciju duha nad tijelom? Ako si zaista Sin Boji, baci se dolje Kad ljudi vide da dolazi odozgor, svi e ti povjerovati, pokloniti se Ali Isus zna da njegovo djelo spasenja ne ovisi o miljenju i prihvaanju ljudi, da mora ii putem koji je Otac odredio. Sve drugo bi bilo kuanje Boga. Ne kuaj Gospodara, Boga svojega! Moda mislim da uspjeh moga ivota ovisi o tome koliko me ljudi cijene, to o meni govore i piu? Ili vjerujem da mogu i bez toga uspjeti? Jedini ovjekov pravi uspjeh je izvravanje volje Boje. A to ne ovisi o vanjskim okolnostima, nego o Bogu i o meni. Nadvladavam li sklonost prema slavi zadovoljan onim da sam neizrecivo vrijedno dijete Boje? Sve u ti ovo dati ako padne niice te mi se pokloni kae Napasnik Isusu nakon to mu je pokazao sva kraljevstva svijeta i njihovu rasko. Potie ga da ljude nasiljem, mrnjom, ratom, razaranjem, ubijanjem podvrgne sebi i da nad njima vlada. Vladati nad drugima avolski je program s ljudskim ivotima. Isus odgovara: Pisano je: Gospodaru, Bogu svomu se klanjaj i njemu jedinom slui! Mnogi prihvaaju avolski program i odatle mnoga zla. Isus e izbaciti kneza ovoga svijeta i zavladati ljudima, ali kako? Kad budem uzdignut sa zemlje (raspet na kri iz ljubavi), sve u privui k sebi (ne silom, nego ljubavlju) Gdje god ljudi ive zajedno, postoji napast da jedni nad drugima vladaju. Na koji specifian nain ovu sklonost prepoznajem u sebi? Nadvladavam li je ljubavlju, Duhom sluenja, na korist sveopega napretka ljudi?
Evanelje Borba dvaju svjetova
111

I. Sva naa ivotna borba vrti se oko dvije stvarnosti: Isus Krist je doao od Oca k nama da nam donese Boji svijet, da nas uvede u taj svijet, da nas povede kui, Ocu. Naa narav, suprotno, eli prizemljiti nebeske stvari, Boju stvarnost, zarobiti je u na mali, ogranieni, zemaljski, prolazni svijet, uiniti je slugom zemaljskim interesima. Stvarni sukob ovih dvaju svjetova prepoznajemo gotovo na svim stranicama Evanelja. Isus i njegov svijet s jedne strane njegovi uenici i njihov svijet s druge strane. Isus ih je pozvao da ga slijede. Oni neprestano nastoje prinuditi Isusa da slijedi njih, da ispunja njihove elje, ostvaruje njihova oekivanja. U Bojoj rijei prepoznat u sebe. Lk 2,34: Isusovi suvremenici oekujui slavnoga Mesiju. Bog po starcu imunu govori da e ovaj biti postavljen za znak osporavan. Oekujem li da se u svom ivotu proslavim, da uspijem ili sam spreman na neugodnosti, protivljenja, prezir, progone? Mt 10,16: Isus: aljem vas kao ovce meu vukove ljudi e vas predavati sudovima, bievati vas Svi e vas zamrziti zbog imena mojega Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo Nisam doao donijeti mir nego ma Tko ne uzme kria svoga i ne poe za mnom, nije mene dostojan. Tko nae svoj ivot, izgubit e ga, a tko izgubi svoj ivot poradi mene, nai e ga. Uenici, naprotiv, stalno sanjaju o tome tko bi od njih mogao biti najvei i to nakon tri godine boravka s Isusom. Svladavam li uspjeno stalnu napast da budem poznat, velik, vrijedan u oima ljudi prihvaajui nepoznatost, neuglednost, malenost? Lk 10,21: Mi vrednujemo ljude po svojim kriterijima. To su fizike, intelektualne, psihike, duhovne kvalitete.
112
Po njima ljudi postiu uspjeh, stjeu ugled, osiguravaju budunost, nadmo nad drugima. Isus, naprotiv, tvrdi da se kraljevstvo nebesko apsolutna ovjekova vrednota ne postie ni inteligencijom ni ugledom ni moi, jer Otac nebeski sakriva pravu mudrost i prave vrednote od mudrih i umnih, a objavljuje ih malenima. Radujem li se vie onom to imam ili onome to jesam: dijete Boje? Lk 16,13: Mi se pouzdajemo u ono to vidimo, pipamo to nam donosi konkretnu materijalnu, vidljivu korist. Isus jednom reenicom izrie bit Evanelja: Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu! Trai da nae pouzdanje u njega bude apsolutno vee od pouzdanja u bilo koja dobra ovoga svijeta. Koji od dva ivotna puta svakodnevno odabirem: da sve to imam prodajem ili da sve to imam predajem, dajem? Lk 11,28: eni koja vie kako mora biti divno Isusovoj Majci to ima takva Sina Isus odgovara da su vanije i da jo vie usreuju duhovne veze s njim koje ostvarujemo sluanjem i usvajanjem njegovih rijei. Imam li duhovno iskustvo bliskosti s Bogom i ljudima? Mt 11,16: Isusov sud o njegovim suvremenicima (i o svima nama): mi smo kao djeca koja se stalno igraju na trgu i jedni drugima dovikuju: Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste. Sve se, dakle, cijeli svijet, mora prilagoditi njihovim (naim) prohtjevima, eljicama, raspoloenjima Isus svoju prispodobu potvruje primjerom farizejskoga ponaanja prema Ivanu Krstitelju i prema njemu: za Ivana, koji je bio velik pokornik, rekoe da ima avla, a za Isusa, koji se izvanjskim nainom ivota posve prilagodio nama ljudima, rekoe da je izjelica i pijanica. A Isus je doao da nam rijeju i primjerom pokae kako se u svemu trebamo prilagoditi i podvrgnuti volji Bojoj. ekam li u ivotu zgodne prilike da neto dobro napravim ili koristim one prilike (i neprilike) koje su mi dane?
113

II. Mk 2,2122: U raspravi o postu i farizejski i Ivanovi uenici ele da se Isus prilagodi njima, da poprimi neke obiaje koji su ve postojali, da se ukljui u njihove suvremene vjerske tijekove, da definira koje su glavne smjernice njegova uenja i njegove kole. Isus kae da je njegov nauk neto posve novo, da ga i ne pokuavamo izjednaavati sa svojom praksom. Njegov nauk je apsolutna novost i svatko ga mora kao takva prihvatiti: Nitko ne priiva krpe od prijesna sukna starom odijelu i nitko ne ulijeva novo vino u stare mjeine. elim li ozbiljno do kraja prihvatiti Isusov nauk i Isusovu volju i primijeniti je u svakom asu i na sve prilike svoga ivota? Mk 5,17: Isus oslobaa opsjednutoga Gerazenca kako bi ljudima pokazao svoju mo nad Zlim koji ih svojim laima dri u ropstvu. To osloboenje morali su platiti krdom svinja koje je sotona podavio u jezeru. Gerazenci, razoarani nad svojim gubitkom, zamolie ga da otie od njih. Nisu vidjeli nita dalje od svojih svinja, od svoga imanja, od ovozemaljskih potreba. to sam sada u svojoj velikodunosti konkretno spreman ponuditi Isusu, odrei se nekih i tako platiti prijateljstvo s njime? Mk 7,3: Farizeji trae da se Isus prilagodi njima i njihovu nainu shvaanja. Isus im odgovara: Ovaj me narod usnama asti, a srce mu je daleko od mene. Od njih trai da se radikalno promijene, da svoje srce oiste; samo tako e moi dostojno sluiti Bogu. Znam li praviti razliku izmeu obiaja i sadraja, forme i smisla, vanjtine i nutrine i elim li u svemu i po svemu svoje srce dati Bogu? Lk 9,2244; 18,37: Kad god su Isusovi uenici bili u napasti da Isusov i njihov ivotni put shvate kao put slave i moi Isus im stavlja pred oi da Sin ovjeji mora biti predan, ponien, odbaen, muen, ubijen, ali e trei dan uskrsnuti. Nije li temelj svih mojih ivotnih razo-
114
aranja u tome to ne prihvaam ivot s njegovom bijelom i crnom niti, to se ne snalazim kada me snau razne kunje? Lk 12,22: Uenicima koji su se puno brinuli za zemaljske potrebe ree: Ne budite zabrinuti za ivot, to ete jesti, u to ete se obui Otac va zna da vam je sve to potrebno Nego, traite kraljevstvo njegovo, a to e vam se nadodati! Molim li s pouzdanjem da e mi Bog dati sve to mi stvarno treba? Molim li vie za duhovna nego za materijalna dobra, vie za vjena nego za prolazna, zemaljska? Mt 13,44: Nebesko kraljevstvo nije kao neki dodatak onomu to imamo, da budemo bogatiji. Onaj tko hoe ui u kraljevstvo Boje, mora biti spreman sve prodati, sve rtvovati, svega se odrei i tako, razvlaten od svega to ima i to jest, moe samo samim sobom kupiti najdragocjenije zrno bisera s kojim se nikakvo zemaljsko bogatstvo ne moe ni usporeivati. Je li meni Bog vrjedniji od svega to mi je vrijedno, je li mi drai od svega to mi je drago, jesam li spreman sve dati da bih ivio s njime? Iv 6,171: Isus je umnoio kruh i ribe i nahranio ljude. Ljudi su ga zato htjeli uiniti kraljem iz sebinih interesa. Apostoli su im se prikljuili i ve gledali Isusa na Davidovu prijestolju. Isus ih prinudi da otplove. A ljudima, koji su ga doli traiti u Kafarnaum, ree da ga trae zato to su se najeli. Kad im je obeao duhovnu hranu, za vjeni ivot svi ga ostavie. Hoete li i vi otii? izazovno pita Isus apostole. On ne eli svoju boansku mo upotrijebiti da slui iskljuivo zemaljskim interesima. Doputam li Bogu da me isti od navezanosti na ovozemaljsku stvarnost da se u slobodi posvetim duhovnoj stvarnosti? Mt 17,1: Kod Preobraenja uenici ele zaustaviti divan trenutak, uivati u njemu, dok im je Isus svojim preobraenjem htio pomoi da ustraju na putu prema Bogu, da ga sluaju i da mu do kraja povjeruju. Vrednujem li svoj ivot prema ugodnim pobonim osjeajima ili prema spremnosti da u svemu sluam glas Boji?
115

III.
Mt 21,33: Vinogradari ele oteti Gospodaru vinograd da uivaju sami njegove plodove. Zato ubijaju gospodarove sluge, ubijaju i njegova Sina. Gospodar ubija zle sluge i vraa u posjed svoj vinograd. Koje plodove svojih talenata i svoga rada elim prisvojiti za sebe, a ne za Boga i blinjega? Mt 22,1: Kralj je priredio svadbenu gozbu sinu i pozvao uzvanike. Oni, svaki zabavljen svojim poslom: volovima, njivama, enidbom... odbijaju doi. Na koje sam radosti i ugodnosti navezan, kojim sam uicima zarobljen da se ne mogu odluiti za posvemanje predanje Bogu? Iv 18,36: Isusa optuuju pred Pilatom da se pravi kraljem i da tako prijeti rimskom caru. Isus Pilatu govori da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, da prema tome nikoga ne ugroava, nikome nita ne oduzima. Znam li u sebi i u svom ivotu razlikovati zemaljsku od nebeske stvarnosti i u svom osobnom ivotu, u ivotu Crkve, u svijetu? Lk 23,35: Glavari sveeniki, farizeji, narod, vojnici govore: Ako si sin Boji, sii s kria pa emo ti vjerovati! (Upotrijebi svoju boansku mo da spasi ovaj zemaljski ivot!) Isus uti, trpi, umire. Svoj zemaljski ivot On posve svjesno i dragovoljno stavlja u slubu vjenoga ivota, Bojega kraljevstva, Boje volje. Mislim li i ja da sam Bogu drag, blizak samo onda kada me uva od tekoa i osigurava mi komotan ivot ili se, naprotiv, spremno odriem ugodnosti radi svoje duhovne koristi i radi duhovne koristi drugim ljudima? Lk 24,13: Dvojica uenika na putu u Emaus priznaju da su se razoarali, da su izgubili nadu jer Isus nije ostvario njihova oekivanja: da stalno ostane prorok silan na djelu i na rijei pred Bogom i narodom. Isus im govori da je trebalo trpjeti, umrijeti jer je to bio jedini put da
116
se doe do slave, ne zemaljske, nego nebeske, vjene, za to je Isus i doao na zemlju i sve podvrgnuo tom cilju. Drim li se tvrdoglavo slike kako bi trebao izgledati moj ivot ili doputam da ga Bog oblikuje kako on hoe vjerujui da je tako za mene najbolje? Mt 28,17: Isus uzlazi na nebo, ostvario je Boju volju: ivotom, smru i uskrsnuem spasio je svijet. Ali, neki posumnjae, pitali su: Hoe li sada uspostaviti Davidovo kraljevstvo? Isus nije ostvario zemaljsko kraljevstvo, nije drugima oteo kraljevstvo, nije donio zemaljski raj. Sumnjam li u Boju ljubav i dobrotu prema meni zato to mi nije dao ono to sam od njega traio, molio? Mt 28,18: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! to je vlast nad Knezom ovoga svijeta, nad zlom u naim srcima, vlast nad grijehom koji je najvee zlo. Ali to nije vlast nasilja nad drugima, vlast gospodarenja, vlast za iskoritavanje drugoga. Prihvaam li da je najvea mo svakoga ovjeka u tome da pobijedi zlo, grijeh, svoju sebinu volju i da tako postaje pravi gospodar, vladar, kralj? Dj 2,1: Dolaskom Duha Svetoga, Duha koji je apostole i Jeruzalemce uveo u svu Istinu, koji ih je uveo u Boji svijet, o kome je Isus stalno govorio napokon su se promijenili, shvatili su Istinu, dopustili da ih promijeni pobijedio je Boji svijet. Doputam li Duhu Svetom da me prosvjetljuje, jaa, vodi, preobraava?
Govor na Gori Boanska povelja slobod
117
Govor na Gori Bo anska povelja slobod

(Mt 5,112; DV 278) Boja rije je kao kia. Pada na zemlju, natopi je, ozeleni i oplodi. Sv. pismo je Boja rije. Evanelja su vrhunac Boje rijei. Jezgra Evanelja je Isusov Govor na gori. On sadri sve to Bog eli rei ovjeku. U duhu se penjem na goru. Pogledom se susreem s Isusom. Kao da mi govori: Sad u ti rei sve to treba znati i initi. itam ovaj tekst i sluam Isusa. Ugledavi mnotvo, uzie na goru. I kad sjede, pristupe mu uenici. On progovori i stane ih nauavati: Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago oaloenima: oni e se utjeiti! Blago krotkima: oni e batiniti zemlju! Blago gladnima i ednima pravednosti: oni e se nasititi! Blago milosrdnima: oni e zadobiti milosre! Blago istima srcem: oni e Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni e se sinovima Bojim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slau protiv vas! Radujte se i kliite: velika je plaa vaa na nebesima! Na gori, simbolu uzvienoga Bojeg svijeta, Isus izrie ono to mu je najvie na Srcu. Daje nov pogled na sve to postoji. Radikalno mijenja ljestvicu vrednota ovoga svijeta. Proglaava zakon slobode kako bi se ovjek mogao opredijeliti za ljubav. Sluajui to Isus govori, razmiljam koliko sam prihvatio Kristov pogled, mentalitet, Kristovu mudrost. 1) Siromah duhom je nenavezan, nikim i niim zarobljen, slobodan od svega stvorenoga, u slobodi uzdie pogled i srce prema Cilju kraljevstvu nebeskom. 2) Oaloeni je slobodan od navezanosti na ono to je postigao. Svjestan je da u njemu i oko njega ima puno toga to nije dobro. Teko mu je zbog toga. Ne miri se s
118
time. Pati to nije onakav kakva ga je Bog zamislio. Trudi se biti ono to treba biti. 3) Krotki, blagi, strpljivi ukorijenjen je u Bojem svijetu, proet Bojom milou i ljubavlju, uiva Boji mir. Slobodan je od elje da se bori za bilo to ili bilo protiv ega jer ima ono najvie Boga. Zna da onaj koji se maa hvata od maa i gine. 4) Gladan i edan pravednosti nije vezan uz ono to je postigao, nego gleda ono to jo mora napraviti. Vjeruje da moe biti pravedniji, bolji i trudi se to svakodnevno ostvarivati. Bog mu osigurava uspjeh. 5) Milosrdni se ne vrti oko sebe i svojih muka. Ima slobodan pogled. Srcem vidi potrebe i muke onih oko sebe i djelotvorno pomae gdje, kako i koliko moe. 6) ista srca je onaj koji, svjestan da je Boje dijete stvoreno za vjenu ljubav, ne eli svoje srce zarobiti ljubavlju prema bilo kome i bilo emu prolaznome. U slobodi daruje svoje srce onoj Ljubavi koju prepoznaje u svim okolnostima. 7) Mirotvorac u sebi nosi Boji mir. Taj mir je jai od svih nemira. Plod je pobjede dobra nad zlom. Svoj mir pobjednika iri oko sebe. Slika je Boga mirotvorca. 8) Progonjeni zbog pravednosti nije ovisan o prilikama i neprilikama, izdie se nad dobre ili loe postupke, nije uvjetovan ljudskim ovozemaljskim ostvarenjima. Vjeruje da se moe ostvariti i kad je neostvaren poput Isusa osuenoga, muenog i ubijenog. Spreman je zbog istine trpjeti. Opredjeljuje se za pravednost i kad ga zato progone. U sebi nosi mir i onda kada ga izvana optereuju nemirni ljudi. ivi u ljubavi i kad ga ljudi zbog toga mrze. Ovakve Isus naziva blaenima. Oni se uistinu ostvaruju ve ovdje na zemlji, a na drugom svijetu osigurano im je kraljevstvo nebesko. Jesam li ja meu njima? elim li se ozbiljno opredijeliti za takav ivotni nazor i takvu praksu?
Isus poziva apostole
119
Isus poziva apostole

(Iv 1,3551) Bog ovjeka poziva: a) kada ga stvara, daje mu odreene osobine i darove koje treba ostvariti, b) kada mu daje dar vjere i krtenja, poziva ga da nastavi Kristovo djelo: Poite i uinite mojim uenicima sve narode! (Mt 28,19), c) kad ovjeka uputi u odreeno zvanje i sredinu, daje mu i konkretnu zadau. U tom svjetlu prepoznat u put kojim Bog mene vodi i zadau koju mi povjerava. Iv 1,3551: Dvojica Ivanovih uenika kad su ula Ivanove rijei: Evo Jaganjca Bojega koji oduzima grijehe svijeta! pooe za Isusom Kako je Isus mene pozvao da suraujem s njim: po savjesti, preko ljudi, dogaaja? Isus se obazre i vidjevi da idu za njim, upita ih: to traite? Isus i mene pita: Kad mene trai, to zapravo hoe, to trai? Oni mu rekoe: Rabbi to znai: Uitelju gdje stanuje? Bili su zbunjeni i izrekli su ono to im je najdublje na srcu: Gdje se tebe moe nai? I mene najvie zanima gdje Isus boravi, gdje se Isus moe nai, u kakvu ozraju, raspoloenju, pod kojim uvjetima? Ree im: Doite i vidjet ete. Nije im teoretski tumaio gdje trenutno stanuje. elio je da dou, da vide, da osjete, iskuse njegovu blizinu, osobu, da im On moe dati ono to stvarno trae. Pooe dakle i vidjee gdje stanuje i ostadoe kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura Odazvali su se. Poli su s njim, prijateljski razgovarali. Taj susret im je ostao neizbrisiv. Svaki pravi susret s Isusom je neizbrisiv. Ostavlja trajne tragove. Obnovit u u sjeanju susret
120
s Isusom koji je bitno utjecao na moj ivot. Oivjet u ga jer mi on i sada ima neto rei. Jedan od one dvojice bijae Andrija, brat imuna Petra. On nae svoga brata imuna te e mu: Nali smo Mesiju! to znai Krist Pomazanik. Dovede ga Isusu Plod Andrijina susreta s Isusom bio je djelotvoran. Andrija je potaknut da pozove brata imuna Kakav plod je donio moj susret s Isusom? Koga sam doveo Isusu? Ljudi koji su susreli Boga, ne mogu utjeti, zrae i kad ute, njihov ivot jednostavno mora biti djelotvoran, bez obzira na koji nain. Isus pogleda imuna i ree: Ti si imun, sin Ivanov! Zvat e se Kefa! to znai Petar Stijena Prvi susret sa imunom mijenja mu ime. Simbolinim novim imenom otkriva mu budunost, zadau koju e ostvariti: bit e mnogima stijena, oslonac, znak nepokolebljive vrstoe, neslomivosti, nepobjedivosti, vrata paklena nee nadvladati ni Petra ni Crkvu, jer su jedno s Kristom. Sutradan Isus nae Filipa i ree mu: Poi za mnom! Jednostavan, kratak, jasan poziv: poi za mnom bez opisivanja, mudrovanja. Jednostavnom srcu jednostavan poziv. Filip nae Natanaela i javi mu: Nali smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta. Svoje uvjerenje prenosi na prijatelja. Ree mu Natanael: Iz Nazareta da moe biti to dobro? Natanaelova iskustva s Nazareanima nisu dobra. Ali Bog se ne ravna ljudskom logikom. Filipov argument Natanaelu jednostavan je kao i Isusov: Doi i vidi. Isus zna kako e s Natanaelom: Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare! Ulazi u njegovu nutrinu, otkriva ono najdublje u Natanaelu: Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom. Nato e mu Natanael: Uitelju, ti si Sin Boji! Ti kralj si Izraelov! I Natanael poe za njim I toliki drugi do danas. Treba se odazvati Isusovu pozivu. Ostalo e slijediti: Zaista, zaista, kaem vam: gledat ete otvoreno nebo i anele Boje gdje uzlaze i silaze nad Sina ovjejega. Kristov poziv upravljen meni zavrava u vjenosti.
Isus alje apostole
121
Isus alje apostole

(Mt 10,116)
Isus je izabrao apostole najprije da budu s njim, da ga sluaju, da gledaju to ini. elio ih je uputiti u navijetanje Radosne vijesti. To je njegov nain: najprije ovjeka povezuje sa sobom, ui ga svojoj mudrosti, privikava ga na suradnju s milou i kad ovjek stekne dovoljno iskustva, prenosi ga na druge. Isus dozva dvanaestoricu i dade im vlast nad neistim dusima: da ih izgone i da lijee svaku bolest i svaku nemo. I meni je Isus dao mo da pobijedim zlog duha: la, mrnju, ubijanje (Iv 8,44). Istinoljubivost i pravednost u svim prilikama, snaga opratanja i pozitivan stav prema drugima dokaz su da imam mo nad zlim. Lijeiti bolest i nemo znai puninu ivota koju je Isus donio predavati drugima. A ovo su imena dvanaestorice apostola: imun i Andrija, Jakov i Ivan, Filip i Bartolomej, Toma i Matej, Jakov Alfejev i Tadej, imun Kananaj i Juda Ikariotski, koji ga izda Mogu li s uvjerenjem uti kako Isus izgovara moje ime i povjerava mi zadau navijetanja, prilagoenu mojim sposobnostima i okolnostima ivota? Tu dvanaestoricu posla Isus uputivi ih: K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Poite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Sam Isus je propovijedao domu Izraelovu. Uenike upuuje da najprije propovijedaju svojim sunarodnjacima. I meni kae da navijetam radosnu vijest najprije najbliima, s kojima ivim, radim, druim se. Putom propovijedajte: Pribliilo se kraljevstvo nebesko! Put simbolizira ivot, sve trenutke, sve osobe s kojima se susreemo, sve prilike i neprilike u kojima se naemo. Ako sam sjedinjen s Kristom, ako u sebi nosim kraljevstvo nebesko, ja ga pribliavam drugima. Jesam li nauio vjetinu kako prenositi svoje uvjerenje na druge i kako potivati drugoga da rado i slobodno ue u Kraljevstvo koje sam mu pribliio.
122
Bolesne lijeite, mrtve uskrisujte, gubave istite, zloduhe izgonite! Snaga Boje rijei je u lijeenju. Ne mora ono biti samo tjelesno. Ni Isus nije izlijeio sve bolesnike. Ali ako nauim ljude da s pouzdanjem mole za ozdravljenje, onda e ih Gospodin ili izlijeiti ili e ih uzeti kao bliske suradnike u svojoj patnji za spasenje svijeta. Mrtve uskrsavam kada ljude koji su zatvoreni u svoju sebinost i mrtvi za druge, otvorim i uputim da slue drugima. Gubave istim kada ljudima pomognem da se oslobode robovanja strastima koje ih kao guba razaraju i dovodim ih do nutarnjega zdravlja i jakosti. Zloduhe izganjam kada ljude podiem iz sotonskoga mentaliteta lai, nepravde, neprijateljstva, negativistikoga stava prema bilo kome ili emu. Besplatno primiste, besplatno dajte! Isusov naglasak na besplatnosti rada proizlazi iz duha Evanelja koje ovjeka oslobaa od svake navezanosti na dobra koja posjeduje i od svake elje da neto stekne. Svaki posao, a pogotovo duhovni posao, mora biti in iste ljubavi bez primisli na koristoljublje. U koji god grad ili selo uete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite. Ulazei u kuu, zaelite joj mir. Bude li kua dostojna, neka mir va sie na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir va k vama vrati. Isus eli da imam inicijativu u navijetanju Evanelja, da se u Duhu prijateljski poveem s ljudima, da svi budemo jedno srce i jedna dua. Ako doivim neuspjeh, ne smijem klonuti, izgubiti mir. Treba nastaviti propovijedati, biti uporan. Gdje vas ne prime iziite iz kue ili grada toga i prainu otresite sa svojih nogu. Ova gesta treba svjedoiti da su moje namjere bile iste i nesebine, da nisam traio nikakve koristi za sebe. Evo, ja vas aljem kao ovce meu vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! Isus iz moga navijetanja iskljuuje bilo kakvo nasilje. Niti se smijem dati isprovocirati loim postupkom niti smijem odstupiti od duha Evanelja.
Umnaanje kruha
123
Umna anje kruha

(Mt 14,1321) Isus je govorio: Ne ivi ovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijei koja izlazi iz Bojih usta! Ako se ovjek odlui Boga i Boju rije staviti na prvo mjesto, onda se Bog pobrine za sve ostalo. Isus umnaa kruh i ribu i hrani one koji su ga sluali. Time dokazuje da se on brine za ostalo. Isus se odande povue laom na samotno mjesto. Isus je rado iao na samotna mjesta. Isusa zato najlake mogu nai kad se povuem u osamu, saberem se, dopustim da u molitvi ujem njegov glas, da mu odgovorim. Douo to narod pa pohrli pjeice za njim iz gradova. Narod je osjetio snagu Isusove osobe i Isusove rijei. Pohrlio je za njim. Prvi znak da me je Bog zahvatio jest elja da ga traim, da ga elim susresti. Traim li ja iskreno Gospodina? to oekujem od njega u ovoj vjebi? Kad on izie, vidje silan svijet, saali mu se nad njim te izlijei njegove bolesnike. Gledam Isusovo lice, njegove oi dok gleda izmueni narod. U njima vidim ljubav, suut koja nema granica, elju da mu pomogne. Isus prilazi mnotvu, prigiba se k bolesnicima, pogledom, kretnjom ih lijei, pridie. Susreem se s njegovim pogledom. Pita me trebam li njegovu pomo? Trebam li od ega ozdraviti, u emu ojaati, doivjeti veu snagu i radost? Uveer mu pristupe uenici pa mu reknu: Pust je ovo kraj i ve je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane. Uenici se iskreno brinu za narod koji je cijeli dan sluao Isusovu rije i skoro zaboravio na okrjepu. Bespomoni mole Isusa za narod. Predlau mu da otpusti narod. Neka se nekako sam snae. Ima trenutaka i prilika kada osjetim potrebu ljudima konkretno materijalno pomoi, ali nemam mogunosti; kad im elim duhovno pomoi, ali ne znam kako. Osjeaj bespomonosti je stvarnost. Treba ga prihvatiti, ali ne i
124
kapitulirati pred njim. Isus je udesno nahranio pet tisua ljudi. Time mi je dao nadu da On moe svaki problem rijeiti. eli da mu s pouzdanjem iznesem svoje potrebe, potrebe drugih. Ako sam otvoren za njegovu milost, i danas e uiniti udo, bilo materijalno, bilo duhovno. U mojim potrebama, u potrebama drugih je li moje povjerenje u njega moj ivotni stav? Isus im ree: Ne treba da idu, dajte im vi jesti. Oni mu kau: Nemamo ovdje nita osim pet kruhova i dvije ribe. I meni Isus kae: ako eli nekom pomoi, onda najprije pogledaj to sam moe napraviti. I kad si svjestan svoje nemoi, znat e se s pouzdanjem obratiti Bogu da ti pomogne. U susretu sa svojom nemoi susrest e se s Bojom svemoi. A on e im: Donesite mi ih ovamo. I zapovjedi da mnotvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izree blagoslov pa razlomi i dade kruhove uenicima, a uenici mnotvu. Gledam u duhu to se dogaa. Dok apostoli donose koaricu, Isus pogledom i kretnjom daje znak mnotvu da posjeda. Uzdie svoj boanski pogled kojim se sjedinjuje s Ocem, blagoslovom daje snagu onim kruhovima i ribama i oni se umnaaju. Boja mo koja daje zrnu da raste, daje kruhu i ribama da se umnaaju. On je Bog. On sve moe. Ljubav ga tjera da nahrani gladno mnotvo. Gledam Isusa kako je radostan to je mogao nahraniti narod, kao da govori: Ja sam kruh ivota. Tko bude jeo od ovoga kruha, ivjet e uvijeke. Opet nam se pogledi susretoe. Kao da njegov pogled prodire u moju nutrinu, prepoznaje moje nepovjerenje, eli ga izlijeiti. Dopustit u mu da me osvjei kad sam umoran, prosvijetli kad sam u tami, ojaa kad sam slab, ispuni kad sam prazan Kad molim prije jela, Gospodinov pogled me prati. eli svojim blagoslovom mojoj hrani dati snagu da po njoj stalno rastem, preobraavam se, postanem mu to sliniji.
Dobri Samarijanac
125
Dobri Samarijanac
(Lk 10,2537) Neki zakonoznanac upita Isusa: Uitelju, to mi je initi da ivot vjeni batinim? Trai od Isusa odgovor na najvanije pitanje o smislu ivota. Isus ga upuuje na Zakon: U Zakonu to pie? Kako ita? Zakonoznanac citira Pnz 6,5 i Lev 19,18: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom duom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga blinjega kao sebe samoga! Isus mu na to odgovara kratko: To ini i ivjet e! No pismoznanac, elei opravdati svoje pitanje, nastavi: A tko je moj blinji? Pitanje nije bilo besmisleno. idovi su imali ljestvicu od oko est stupnjeva po kojoj su svrstavali ljude kao blinje, poevi od najbliih pa do onih koje su idovi jedva smatrali blinjima. Za sve ostale zakon ljubavi nije vrijedio. Isus prispodobom dokida tu ljestvicu. Pokazuje da su nai blinji svi ljudi i da smo svi mi drugima blinji. Pripovijeda o ovjeku koji je bio napadnut, opljakan, izudaran i napola mrtav ostavljen na cesti Pokraj njega su prola dvojica asnih vjerskih slubenika: sveenik i levit. Vidjeli su ga, zaobili i proli. Nita skandalozno. Ako bi mu prili i htjeli mu pomoi, a moda je ve bio mrtav (Isus kae: polumrtav), oni bi se oneistili i po Zakonu onesposobili za vrenje vjerskih obreda. Isus ovdje navodi sveenika i levita da istakne Samarijanevu dobrotu u usporedbi s onima koji ive po Zakonu, ali nisu tako dobri kao taj mrski Samarijanac. Tako Isus upozorava kako vrenje Zakona nije dovoljno da ovjek batini ivot vjeni. Neki ga Samarijanac vidje, saali se, pristupi mu i povije rane zalivi ih uljem i vinom odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj Isus upita zakonoznanca: Koji je od ove trojice bio blinji onomu koji je upao meu razbojnike? Zakonoznanac je zateen. Izbjegavajui i ime
126
Samarijanac, odgovori: Onaj koji mu iskaza milosre. Blinji je bio ba mrski Samarijanac. A na njega se, prema tadanjem uvjerenju zakonoznanaca, ne odnosi zakon ljubavi. On ne ivi po Zakonu. Iskrivljuje ga. Raskolnik je. Zavodi druge. Iskljuen je iz Saveza. Zato ga idovi mrze. Ako ga Isus naziva blinjim, znai da se i na njega mora odnositi zakon ljubavi. U prispodobi Isus tumai Zakon, korigira ga, usavrava ga, nadilazi ga. Rui sve dotadanje ograde i okvire Zakona. Naglaava da su nam svi ljudi blinji, da nema razlike meu ljudima, da treba otkloniti distancu i udaljenost, da treba prevladati zapreke izmeu nas i drugih, da otkrijemo drugoga kao blinjega tako da mu se mi pribliimo, da prema svakom drugom moramo imati ljubavi. Pred vrlo zahtjevnom zadaom u opasnosti smo da zastanemo, da pomislimo kako se moe ivjeti i bez njega. Opasno je nasjesti toj napasti. Sebe moemo ostvariti samo prihvaanjem drugih: Samog sebe e tek onda nai kada nae drugoga! Razliku i udaljenost izmeu nas i drugih, posljedicu sebinosti i grijeha, svladavamo milosrdnom ljubavlju. Samarijanac je u snanom nutarnjem pokretu milosra nadvladao stoljetne razmirice i svae izmeu Samarijanaca i idova, pobijedio mrnju i postao blinji unesreenome. On mi je putokaz. Krist trai da poem putem milosra. Da nadvladam razlike: naravne, kulturne, nacionalne, vjerske; da pobijedim svaku odbojnost i mrnju. Samo tako u batiniti ivot vjeni. Sveti oci su ovo itanje tumaili kristoloki: Isus je milosrdni Samarijanac. On se uinio bliskim meni. Pun milosra nadvladao je grijeh i uvrede koje sam mu nanio; prignuo se nada mnom koji sam ranjen sebinou i grijehom, kome je prijetila vjena smrt; izlijeio me i spasio. Isus e od zakonoznanaca, od sveenika i od narodnih voa biti proglaen buntovnikom, onim koji iskrivljuje Zakon, koji zavodi narod i kao takav bit e izbaen iz svoga naroda. Farizeji, htijui ga pogrditi, rekoe: Nismo li ti rekli da si Samarijanac i da ima avla?!
Dobri Samarijanac
127
Isus mi prispodobom govori: Ljubav prema Bogu nedjeljiva je od ljubavi prema blinjemu. I kao to je misterij milosra u korijenu Boje ljubavi prema meni, tako moje milosre prema drugima mora biti u korijenu moje ljubavi prema drugima. Kao to se Isus za mene pobrinuo, tako od mene trai da se i ja brinem za druge, da budem drugima milosrdan. Primljeno milosre trebam dati drugima. Bog preko mene eli objaviti svoje milosre onima koji ga jo ne poznaju. Kad iziem iz svoje uskogrudnosti, bit u svjedok Bojega milosra. Kolika je snaga moje ljubavi prema Bogu? Ali i prema drugima? Koliko sam spreman biti milosrdni Samarijanac?
128
Svadba u Kani
(Iv 2,11) Prvo udo Isus je uinio na svadbi u Kani. Ne da izlijei bolesnika, uskrisi mrtvaca, oslobodi opsjednutoga. Pretvorio je vodu u vino da ne pokvari radost na svadbi. Ova svadba je vana jer mistino oslikava na ivot: kao to se mladenci na svadbi pripremaju za zajednitvo ivota, tako se i mi u ovom ivotu pripravljamo za zajednitvo vjenoga ivota s Bogom. Na ivot, bez obzira koliko tekoa, patnji i zala nam ga zagoravaju, jest Boji poziv na spasenje, na radost, na sreu, na sudjelovanje u Bojem ivotu, poziv na svadbenu gozbu Jaganjevu. Isus o svom ivotu govori kao o svadbi: On je Zarunik koji je doao po svoju Zarunicu (Iv 3,29). Njemu je Kralj priredio svadbenu gozbu (Mt 22,1). U Otkrivenju (21,9) naa ljudska povijest opisana je kao priprava za svadbenu gozbu nebeskoga Jaganjca. Prisutnost Isusova i Marijina na svadbi u Kani i njihovi zahvati oslikavaju njihovu ulogu u naim ivotima. Isus je pokazao koliko mu je stalo da ovjeka zaista usrei, da mu pokae put do punine ivota, a Marija se nala kao vjerni tuma Isusove volje. Idem u duhu na svadbu u Kanu Galilejsku. elim biti dionik dogaaja. Marija majinskim srcem sve prihvaa. Zato majinskim okom vidi situaciju i eli sprijeiti nezgodu. Isto tako, majinskim okom vidi sve moje potrebe i majinskim srcem prati me na mome ivotnom putu. Toplo moli Sina za mladence: Nemaju vina! To je njezina uloga u ivotima svih ljudi. Govori Sinu: Nemaju vina radosti i sree, nemaju onoga to njihov ivot ini punim, lijepim, plodnim, sretnim, radosnim. Previe je u njihovu ivotu razoaranja, lomova, neuspjeha, nemoi, zla, besmisla, grijeha, opasnosti, nesigurnosti, straha, nepovjerenja, lutanja i kao da ga pita: Nisi li ti do-
Svadba u Kani
129
ao na zemlju da ljudi imaju ivot i da ga imaju u izobilju? Koliko povjerenja imam u snagu Marijine zagovorne molitve? Ona je od poetka ljudskoga roda dana ljudima kao nada, jer ona donosi pobjedu (Post 3,15); ona donosi Boga koji e zauvijek ostati s nama (Iz 7,14); nju nam je sam Isus s kria dao za Majku (Iv 19,26); nju i meni daje za Majku, Odvjetnicu, Zagovornicu. to u joj sada povjeriti? Marija savjetuje sluge: to vam god rekne, uinite! (Iv 2,5). Ona je, nadahnuta Duhom Svetim, odgovorila Bogu: Neka mi bude po rijei tvojoj! (Lk 1,38). Njezinim pristankom na volju Boju dolo nam je spasenje. Ona zna da e i naim vrenjem volje Boje Boje spasenje ui u nae srce. Nije li vrenje volje Boje bio sav smisao Isusova ivota? Moja je hrana vriti volju Onoga koji me je poslao Oe, ne moja, nego tvoja volja neka bude! Isus i meni govori: Ako me tko ljubi, uvat e moju rije, pa e i Otac moj ljubiti njega i k njemu emo doi i kod njega se nastaniti. Kad se Bog nastani u meni, kao to je Isus bio prisutan na svadbi u Kani, onda on vodu moje bezvrijednosti pretvara u vino radosne punine, u izobilje ivota, u snaan doivljaj spasenja. Put od zemlje do neba, od ovjeka do Boga, od praznine do punine, od grenosti do svetosti, od nesree do sree uvijek je samo jedan vrenje volje Boje. Doivljavam li da po ovom molitvenom susretu s Marijom i s Isusom postajem svjeiji, vedriji, jai, bogatiji Bojim svjetlom i Bojim ivotom? to je volja Boja? Isus govori slugama: Napunite posude vodom!, a nama: Ispunite posude svoga ivota savjesnim vrenjem svojih dunosti. Iako je sve to bljutava voda, ja je svojom prisutnou i blagoslovom pretvaram u najkvalitetnije vino plodnosti i radosti ivota. Napunite posude! Neka ne budu prazne! Radite dok je dan! Mojim blagoslovom sve u vaem ivotu postaje blagoslovljeno i vi sami postajete blagoslov, izvor radosti, izvor ivota za druge.
130
Vjerojatno je za sluge bila najtea kunja kada im je Krist rekao: Sad zahvatite i odnesite ravnatelju stola! Bili su svjesni da zahvaaju vodu! I za mene je najvea kunja kada se doivljavam bezvrijednim, beskorisnim, bljutavim, a moram ii drugima, moram davati. Tada me prisutni Krist blagoslivlja, daje mi snagu i radost. I bljutavost moje bezvrijednosti i mojih poslova oivljuje ljude. Oni postaju radosniji, sretniji, blaeniji, blii Bogu. Neka se svadbena pjesma zaori svadbenom dvoranom moga srca!
Preobraenje
131
Preobra enje
(Lk 9,2836) Uspinjem se na brdo preobraenja. elim biti svjedok dogaaja. Osam dana nakon tih besjeda kad su apostoli s Petrom posvjedoili da je Isus Mesija, Sin Boji, i kada ih je Isus upozorio da je Oev plan spasenja drukiji od njihova zamiljaja povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova onu trojicu koji e biti svjedoci Isusove tjeskobe u Getsemaniju. To je Isusova odgojna taktika: koga odredi za uzvienje, toga ui poniznosti; koga ponizuje, onoga sprema na proslavu. uzie na goru da se pomoli Po molitvi otkrivam da Isus nije samo jedan izmeu nas, nego da je Sin Boji, a sebe shvaam kao sliku Isusa, Sina Bojega. Po molitvi prihvaam Boji put, razumijem svoj osobni odnos prema Ocu. Lake razumijem Isusa kada govori: Hoe li tko za mnom, neka se odree samoga sebe, neka uzima kri svoj i neka ide za mnom Po molitvi shvaam da me Isus kroza smrt vodi u ivot. Po molitvi njemu preputam da mi odredi put u nebeski Jeruzalem. Molit u da me Isus uvede u prisni odnos s Ocem, da shvatim kako je jedini put da postanem dijete Boje put odreknua od sebe, put kria, put umiranja. ivot postiem samo tako da ga izgubim. Dok se Isus molio, promijenio se: njegovo se lice preobrazilo, postalo je bljeskom svjetla. Otkriva tajnu njegova intimnog ivota s Ocem. Tako su apostoli mogli otkriti Isusovu slavu na svom ivotnom putu s njim u zemaljski i nebeski Jeruzalem. Ova snana milost bila im je potrebna da mogu svladati sablazan kria koji ih na tom putu eka. S Isusom razgovaraju Mojsije i Ilija. Oni su ivi. Isusov svijet je svijet ivih. Pojavljuju se u slavi Isusovoj. U
132
Mojsiju je zastupljena sva prolost Izabranog naroda, u Iliji su prisutni svi proroci, a Isus je smisao sve povijesti. On povezuje ovjeanstvo s Bogom. Vodi ga iz ropstva grijeha u slobodu djece Boje. Razgovaraju s Isusom o njegovu Izlasku, to se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. Mojsijev izlazak iz egipatskoga ropstva bio je slika: Isusov Izlazak s itavim ovjeanstvom iz ropstva grijeha je stvarnost. Mojsije je vodio Izabrani narod kroz pustinju u Obeanu zemlju. Isus nas vodi kroz pustinju ivota u Vjenu domovinu. Ii za Isusom prema Jeruzalemu znai biti putnik na ovom svijetu, ne praviti sebi stalnoga boravita na ovom svijetu, jer on nije naa prava domovina. Isus stoji preda mnom kao Put u Vjenu domovinu. Poi s njim i stii do Cilja znai izii iz sebe, ivjeti u svijetu, ali ne od ovoga svijeta. Kada su uenici ugledali njegovu slavu, bili su svladani snom. Poslije e jednako tako u Getsemaniju biti svladani snom. San oznaava nemogunost da nadvladam razliku izmeu mene i Boga, moju grenost koja se isprijeila izmeu mene i Boga. San ih prijei da uu u Isusovu slavu. U Getsemaniju san ih prijei da uu u sinovski odnos, sinovski dijalog s Bogom. I dok su oni odlazili od njega, ree Petar Isusu: Uitelju, dobro nam je ovdje biti Petar se grevito hvata dogaaja. eli da potraje vjeno Kako est sluaj u naem ivotu kada se veemo na duhovne utjehe i radosti! Nainimo tri sjenice Luka odmah dodaje da Petar nije znao to govori. On doista ne zna tajnu odnosa s Bogom. Bog treba objaviti mjesto i nain susreta s njime, a ovjek treba prihvatiti Boju ponudu. Ne mogu ja nuditi Bogu mjesto i nain susreta. Petar je izrekao moju svagdanju napast: Boga smjetam gdje hou, kada hou i kako hou; s njim elim raspolagati po svojoj volji. Dok je on to govorio, oblak ih zasjeni Mudrost ivota jest u tome da dopustim da me obuhvati oblak Boje tajanstvenosti, da mi oduzme svu naravnu snagu i sigurnost i da me povede u svoj svijet. On me moe pre-
Preobraenje
133
straiti, pokolebati, izvui mi tlo ispod nogu no u oblaku je Bog prisutan i iz oblaka On sigurno govori. A glas se zau iz oblaka: Ovo je Sin moj, izabranik! Ba kad sam u oblaku nesigurnosti i tame, oglasit e mi se Boja rije i tad u spoznati pravu istinu o svom pozivu, o svom sinovstvu u Isusu, o svom odabranju u Isusu, o sluanju Boje rijei koja je, u najtamnijim ivotnim trenucima, najsigurniji putokaz u Vjenost. Njega sluajte! Sluati Rije i onda kada mi govori o patnji i o smrti kao putu prema pravom ivotu. Sluati Sina znai postati s njim Sin, slijediti njegov put, prihvatiti njegov kri, s njim izgubiti ivot. Isusova rije je Rije ivota, a ne smrti (razgovara sa ivim Mojsijem i Ilijom). Kad je Oev glas zautio, Isus je ostao sam na svom putu. Ali Oeve rijei odzvanjanju u mom srcu kao rijei ivota. Ja sam s njim, u njemu i po njemu Sin Boji. Isus je moj Put koji me vodi u vjeni ivot.
134
Isus trs
(Iv 15,18) Najvea Boja elja Staroga i Novoga saveza jest da Bog i ovjek budu jedno. U punini vremena veliki Bog je doao k nama i postao Emmanuel s nama Bog. Bog je onaj koji dolazi ovjeku, ovjek je onaj koji prilazi Bogu. Smisao ovjekova ivota jest da se preda Bogu, da ostvari jedinstvo s njim ve ovdje na zemlji da bi bio s Bogom kroza svu vjenost. itam tekst i sluam Isusa koji mi izrie ovu vjenu Boju elju. Poziva me da uklonim sve zapreke izmeu mene i njega, da budem jedno s njim. Ja sam istinski trs, a Otac moj vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on sijee, a svaku koja rod donosi isti da vie roda donese. Vi ste ve oieni po rijei koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao to loza ne moe donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne moete uiniti nita. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i rijei moje ako ostanu u vama, to god hoete, itite i bit e vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji uenici. Ja sam pravi trs vi ste loze. Zorna slika odnosa izmeu Isusa i njegovih uenika! Isus Krist je korijen, trs moga bia. On je izvor samoga ivota, izvor svih zdravih ivotnih sokova, izvor sve moje plodnosti. Ja trebam izrasti iz njega kao to loza izrasta iz trsa, da bi moj ivot bio plodan. Za sve to imam i to jesam trebam zahvaliti njemu. Koliko sam povezan s Kristom u svojim mislima, osjeajima, odlukama, planovima? Otac je moj vinogradar lozu koja ne donosi rod, sijee a svaku koja donosi rod, isti, da vie roda donese Bez povezanosti s njim ja dakle nemam nikakve anse. Beskoristan sam i odbaen. Ako sam koristan, Otac me odgaja da budem jo korisniji, da se neprestano usavravam. Sve to se zbiva u ivotu, sve to na bilo koji
Isus trs
135
nain utjee na mene ide za tim da budem plodniji, korisniji. Prihvaam li ovo neprestano usavravanje? Nije li moje oklijevanje da se predam Gospodinu izraz moje nevjere, sebinosti, traenja smisla u sebi, a ne u Bogu? Ostanite u meni, i ja u vama. Kao to loza ne moe donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni! Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne moete uiniti nita. Intenzivno me poziva da budem jedno s njim da bih tako donio rod. I ponavlja mi da nema roda bez moje povezanosti s njim. Moj ivot bez Isusa je prema tome jalov i besmislen. Ova tema Isusovih upozorenja vrlo je esta: bez mene nita sa mnom sve! Zar ne inim puno toga bez njega, pae, protiv njega? Za Isusa je neto samo ono to ostvaruje ovjeka, to je dobro, to ostaje vjeno. Osjeaj plodnosti i vrijednosti ivota proizlazi iz moje povezanosti s Kristom. Osjeaj besplodnosti i nevrijednosti proizlazi iz moje udaljenosti od Krista. Isus me sada poziva da mu se povjerim, predam, sjedinim s njim. to u konkretno uiniti? Biti izvan njega znai: ne ostvariti se, biti jalov, izgubljen. Isus me ne eli ostaviti u lanim, meni tako simpatinim, iluzijama da ja neto bez njega mogu, da ja neto bez njega jesam. Sjetit u se Isusovih izjava: Uistinu, bez mene ne moete uiniti nita! i: Ljudima je to nemogue, ali Bogu je sve mogue. Kako te Isusove rijei odzvanjaju u mojim uima? U mom srcu? Ako ostanete u meni i rijei moje ako ostanu u vama, to god hoete, itite i bit e vam. Doivljaj praznine me upozorava da nisam povezan s Bogom. Poziva me da se poveem s njim: po molitvi, dobrim djelima, prihvaanju stvarnosti, patnji, drugim ljudima. Doivljaj punine ostvarujem u sjedinjenju s njim. Znai da vrijednost svakoga mog ina toliko vrijedi koliko je uinjen u Kristu. Moja rije, moja misao, moje djelo toliko vrijedi koliko je usklaeno s Kristovom rijeju, s Kristovom misli, s Kristovim djelom spasenja. Iz ove moje povezanosti s Kristom dozrijevaju dobri plodovi koje Isus od mene oekuje. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji uenici.
136
Zvanje
ovjekova tenja da trai i pronae smisao ivota dovodi ga u krajnjoj liniji da trai i pronae svoj osobni, jedinstveni ivotni poziv; da trai i pronae svoje mjesto na zemaljskoj kugli, u vremenu u kome ivi, u poslu koji obavlja, u drutvu koje ga okruuje i da bude siguran da je tamo gdje ga Bog eli i da ide ivotnim putem kojim treba ii. Zvanje je skup svih naravnih i nadnaravnih osobina koje ovjek u konkretnim okolnostima eli i moe ostvariti i po njima ostvariti sebe. Kriza osobnoga identiteta pokazuje da ljudi ne pronalaze svoje pravo zvanje, da nisu zadovoljni ni svojom osobom, ni svojim radom, ni svojim ivotnim putem. Moe li se uope pronai svoje pravo zvanje? Moe li ovjek biti siguran da ivi i djeluje u svom zvanju? Vjera u Boga ukljuuje vjeru u ovjeka, a ova ukljuuje vjeru u ovjekov ivotni poziv, ivotnu zadau. Sv. Augustin veli: Onaj koji te je uinio (stvorio), zna to e s tobom uiniti. Moje ivotno zvanje odreeno je od onoga asa kada me je Bog odluio stvoriti ba ovakva kakav jesam, s ovakvim osobinama koje mi je dao i u ovakvim okolnostima u koje nas je postavio. Kao to je svaka osoba jedinstvena, neponovljiva i nenadomjestiva, tako je i svako zvanje jedinstveno, neponovljivo i nenadomjestivo. Bog zna to e sa mnom uiniti. Znadem li to ja? Zvanje je sudjelovanje na Kristovu pozivu: Kao to je mene poslao Otac, tako i ja aljem vas I kao to je Isus imao zadau da sebe i cijeli svijet vrati i preda Ocu tako i svaki ovjek u biti ima zadau da sebe preda Bogu i da pomogne drugima da se predaju Bogu. Ostvarenjem svoga poziva ovjek ostvaruje svetost i tako postaje najkorisniji drugim ljudima. Kranin je po krtenju i potvrdi pozvan da kao ud mistinoga tijela Kristova Crkve ostvaruje svoj poziv. Svojim ostvarenim ivotom ostvaruje, oivljuje, izgrauje, oplouje, posveuje Crkvu. Zvanje je:
Zvanje
137
a) sudjelovanje na sveopem spasenju, b) ostvaruje se u konkretnoj zajednici, c) u sklopu zadae ire zajednice svatko ima osobnu zadau. Zbog trostruke poude ovjek bira zvanje u kojem e mu biti lake, u kojem e se vie obogatiti, gdje e ga ljudi vie slaviti i gdje e vie vladati nad drugima. Kad ne bi bilo tenje za lakim i ugodnijim ivotom (poude tijela) svi bi ljudi prihvatili i najtei posao radosno da ostvare svoj poziv. Kad ne bi bilo elje za dobitkom (poude oiju) svi bi ljudi gledali kako e najvie koristiti drugome. Kad ne bi bilo elje za au, slavom i vlau (oholost ivota) svi bi ljudi u poniznosti i ljubavi sluili jedni drugima. ovjek mora nadvladati trostruku poudu da moe ostvariti svoje pravo zvanje. Mora se obratiti, odrei se svoje sebinosti i okrenuti se prema drugima. Ostvariti zvanje moe se ako se odabere ono u kome e sve dati od sebe, u kome e uiniti najvie dobra, u kome e drugi od njega imati najvie koristi. Narod veli: Niti kruna ini kralja, nit misnika bijela halja! Sv. Ignacije ovjeku koji eli u potpunosti ostvariti svoje zvanje stavlja pred oi lik Isusa Krista Kralja, Vou, Uitelja, Uzor, Ideal, da bi u Isusu pronaao svoj nenadomjestivi, najvei i najsavreniji uzor. Potie ga da promatra Kristovu osobu i Kristov poziv, da puno moli kako bi prepoznao Kristov put i imao snage ii tim putem. Zvanje nije statika stvarnost: Bog pozove, ja se odazovem. Zvanje je stalno Boje pozivanje i stalno ovjekovo odgovaranje. Svijest i jasnoa moga poziva razvija se stalnim aktivnim djelovanjem, angairanjem. Zvanje ima najrazliitija imena, najrazliitije oblike i naine ostvarivanja, ali ono po emu se svako zvanje ostvaruje uvijek je isto: izlaenje iz sebe, umiranje sebi. Tako ovjek prihvaa druge kao cilj svojih misli, rijei, djela, rtava, umiranja.
138
Kad se ovjek posve razda u svom zvanju, doivljava vrijednost i ljepotu ivota. Zvanje? Ljudska osoba sa svojim mogunostima koje treba ostvariti. Vjerujem li da me Bog osobno pozvao na sasvim konkretnu zadau? Od ega se moram proistiti da lake upoznam i ostvarim svoje zvanje? Vjerujem li da je ovaj posao koji sada radim moje ivotno poslanje? Koji je moj specifian nain kako trebam mijenjati i spaavati svijet?
Obnoviti ivot ili promijeniti zvanje?
139
Obnoviti ivot ili promijeniti zvanje?

Bog mi je dao odreene sposobnosti i sklonosti, stavio me u konkretne okolnosti i time mi zacrtao ivotni put, ivotnu zadau. Tu zadau mogu ostvariti u slobodnoj suradnji s njim. Neusklaenost mojih naravnih elja s najviim Dobrom potie me da pronalazim tisuu razloga u prilog mojim asovitim eljama, koje nisu u skladu s posljednjim Ciljem. Specijalisti mi mogu dati dobar savjet da lake upoznam svoj ivotni cilj i steknem vei poticaj da ga ostvarujem, ali svoja osobna ivotna pitanja moram rjeavati sam. Moram rtvovati vrijeme, uloiti trud i aktivirati svoje sposobnosti da pronaem svoj ivotni put i ivotni cilj. Kod nezrelih osoba svijest ivotne zadae moe izazivati nemir, nesigurnost, tjeskobu i klonue. Ako je jedno zvanje u objektivnom redu vrjednije, ne znai da je ono za mene. Dobar glumac ne mjeri se po ulozi koju glumi, nego po nainu kako je odglumi. Tako se ni moja vrijednost ne mjeri po zvanju u kome ivim, nego po nainu kako zvanje odivim. Neuspjesi i razoaranja su sastavni dio svakoga dobro ivljenog zvanja. Nijedno zvanje nije idealno i nijedno samo po sebi ne donosi sreu. Odabrati pravo zvanje mogu: 1) Ako imam psiholoku, ljudsku zrelost da slobodno odluujem. Teko je postii zrelost. Zbog ega sumnjam u svoju zrelost? 2) Ako proem svojim ivotom od djetinjstva i otkrijem milosti i darove koje mi je Bog najvie davao. Tako u lake otkriti Boju ruku na putu kojim me vodi. 3) Ako prepoznam koja je moja sadanja, konkretna, ivotna elja? I kakav je moj sud o njoj u svjetlu duhovnih vjeba? Kakvi su motivi u prilog mojoj ivotnoj elji i oni protiv njena ostvarenja? I kakva je vrijednost tih motiva? Kako se osjeam pri pomisli da u sigurno ostvariti
140
ovu elju? A kako ako sam siguran da je neu moi ostvariti? 4) Ako u ostvarivanju moje ivotne elje prepoznam zapreke i tekoe na koje nailazim s moje strane, sa strane drugih ljudi, od okolnosti u kojima ivim? 5) Ako saznam u odnosu na ostvarenje moje ivotne elje kakvo je miljenje i kakvi su stavovi ljudi koji me dobro poznaju i koji mi ele dobro. Odgovorit u na ova pitanja u molitvi, u nutarnjem miru, u slobodi srca. Tako u biti siguran da je moje ivotno opredjeljenje u skladu s Bojim planom. to initi kad zvanje doe u pitanje? Ako kaem: Izgubio sam svoje zvanje, podsjetit u se da zvanje nije statika stvarnost, da se ono razvija uz moju suradnju i da ono blijedi zbog mojih propusta. Ako ustvrdim: Prevario sam se Nisam zrelo odluio Pod pritiskom sam se odluio Bitni uvjeti su se promijenili i moram revidirati izbor? tada ni slijepa vjernost prvoj odluci ni nagle promjene nisu dobra rjeenja. Trebam se u Bojoj prisutnosti pitati zato nisam siguran da je ovo volja Boja i kako pronai istinu i mir. Teoretske rasprave, vraanje s gorinom na prolost ili nada da e mi promjena vanjskih okolnosti pomoi nisu mi ni od kakve koristi. Promjenom i obnovom vlastitoga ivota postiem izgubljeni mir i slobodu. Prihvaanjem Boje volje pobjeujem sebeljublje, nezadovoljstvo, gorinu i nemir. Prihvaanjem pametnih ljudskih savjeta, pa i kritika, postajem mudriji i bolji. Prihvaanjem rtve popravljam pokvareno, nadoknaujem proputeno. Prihvaanjem staroga puta, ali sada s istim, jasnim i bistrim motivima Ako uza sve to ne naem mir, znak je da ovo nije moj put i da mogu traiti drugi.
Dvije zastave
141
Dvije zastave
(DV 136148) (dva tabora, dva svijeta, dvije mudrosti, dva ivotna nazora, dvije borbene taktike, duh siromatva, slobode i ljubavi) Magistralni evaneoski tekstovi: Govor na gori (Mt 5,112), Kunja u pustinji (Mt 4,111), molitva Oenaa (Mt 6,915), Marijin Velia! (Lk 1,4655), Sedam rijei na kriu, Slanje apostola (Mt 10,142), Bogati mladi (Lk 18,1827), Kraljevska svadbena gozba (Mt 22,114), Prispodoba o bogatau i siromanom Lazaru (Lk 16,1931), Pria o ludom bogatau (Lk 12,1621), Posljednji sud (Mt 25,3146) Isus Krist: Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu! (Mt 6,24); Siromasima se propovijeda Evanelje!(Lk 7,22). Sv. Ignacije, nadahnut Duhom Bojim, tumai Evanelje: Zao duh eli zarobiti ljude u svoje mree i okove. To postie tako da ih najprije napastuje na pohlepu za bogatstvom. Iz toga ih vodi dalje da tee za tatom ljudskom asti. A onda do oholosti, izvora svih grijeha (DV 142). Isus Krist svoje alje da budu svima na pomo. Da bi to postigli, moraju se odluiti za najvii stupanj duhovnoga siromatva (slobode), a po volji Bojoj i do stvarna siromatva. Drugi stupanj je elja da podnesu pogrde i prezir. Iz toga dolaze do prave poniznosti (DV 146). Siromatvo je sloboda od navezanosti na materijalna dobra, na tjelesna dobra, na ljudske kvalitete, na duhovne darove Boje. ivotno opredjeljenje za prave vrednote, pravo zvanje, korisne poslove, plodan apostolat, najvie ovisi o duhu siromatva. Ovo razmiljanje je sr Kristove nauke, bljesak svjetla koji osvjetljava nae bie, svijet oko nas, dogaaje koji nas prate. Ono nam kae da je cijelo ovjeanstvo i svako ljudsko srce podijeljeno u dva tabora, dva grada, dvije ljuba-
142
vi. Da u svima nama postoji stalna napast da sve to imamo zadrimo za sebe, da se prilijepimo uz dobra koja posjedujemo, da se na njima zaustavimo, da se s njima identificiramo, da se dadnemo njima zarobiti, da ih apsolutiziramo i tako zadovoljni prolaznim dobrima vie ne traimo vjena dobra. Tako zatvoreni u prolazna dobra postajemo nemoni otvoriti se, nesposobni za ljubav, za rast u Bogu. Ovu napast prepoznajemo: kad naglaavamo pravo na svoje djelo, na svoju krepost, na osobne i skupne kvalitete, na uspjeh, u elji da uvijek pobjeujemo, u sklonosti da zaokruimo svoje shvaanje i dalje ga ne proirujemo Duhovno siromatvo koje je cilj ovoga razmatranja cilj je cijele evaneoske poruke, temelj svake zdrave duhovnosti, zreo stadij duhovnoga ivota, izvor savrenosti. Ono razvlauje ovjeka od njega samoga i omoguuje mu da se u ljubavi preda Bogu i blinjemu. U njemu su sadrani svi zakoni i svi proroci. Isus Krist je svoje sposobnosti, bogatstvo i mo predao u slubu Ocu. Zato nije bio u svom sreditu. On je samo Sluga Jahvin. Krist eli stvoriti zajednicu siromaha, zajednicu ljudi slobodnih od svake navezanosti. Samo slobodni moemo otvoriti srce prema svima. Umjesto usmjerenosti na bogatstvo, u ljubavi smo otvoreni jedni prema drugima. Kako ovu boansku mudrost ne moemo ni shvatiti ni poeljeti svojim naravnim moima, potrebno je ponizno, intenzivno, angairano, ustrajno moliti. Ignacije predlae trostruki kolokvij: veliku milost nutarnje slobode najprije molimo od Marije, Majke Isusove, onda s Marijom od Isusa, onda s njima od Oca nebeskoga izvora svakoga ivota i svetosti.
Tri vrste ljudi
143
Tri vrste ljudi

(DV 149164) Pripravljam se ili za izbor ili za obnovu zvanja? elim provjeriti koliko su ispravne i iste moje nakane, motivacije, ciljevi. Nije dovoljno da predmet koji biram bude dobar niti je dovoljna moja spremnost da biram. Nije dovoljno da neto zakonito posjedujem da bih u sebi imao Boji mir (bogati mladi!). Nije dovoljno da se maksimalno angairam u nekom pothvatu i poslu. Dobro djelo moe biti loe motivirano. Da mogu napraviti dobar izbor ili radikalnu reformu ivota, moje oko mora biti zdravo, jer samo tada je i itavo moje tijelo zdravo (Lk 11,34). Ima ljudi koji se odriu mnogih lagodnosti, jako su aktivni za Boju stvar, puno govore o pravdi i ljubavi i pri svemu tome ine ono to oni hoe. Njihova muka, a i onih oko njih, poinje kada vie ne ide onako kako su oni zamislili, kada se dogode neoekivani obrati, kada doive neuspjeh. Drei se tvrdoglavo svojih zamiljenih planova i ciljeva, oni nastoje Boju volju okrenuti na svoju. Iskreno i slobodno slue Bogu oni koji nisu navezani ni na stvari ni na posao, koji ine ono to je objektivno dobro, to je volja Boja, to je vie na slavu Boju. Sloboda srca postie se dugotrajnom vjebom tijekom cijeloga ljudskog ivota! Ovakav ideal postie samo uravnoteena osoba. Ovo razmatranje je test, ispitivanje savjesti, ispitivanje mojih najdubljih motiva koji pokreu moj ivot i moje djelovanje. Gledam pred sobom Krista koji me s ljubavlju promatra, kao to je promatrao bogatoga mladia i govori mi: Ostavi sve! Podijeli sve to ima! Hajde za mnom prema vjenom Cilju! Molim da se danas ne ogluim, da prihvatim njegovu volju. Molim ga da me nikakvo prolazno bogatstvo ne zarobi, da uvijek idem naprijed! Sv. Ignacije predlae da sebi predstavim tri vrste ljudi koji su dobili veliku svotu novca. Svi su potaknuti da se radi veega dobra odreknu dobivenoga bogatstva.
144
Prva skupina se eli otresti navezanosti na novac. No sve ostaje na pustoj elji. Nita ne poduzimaju da bi ostvarili svoju elju. Put do pakla poploan je dobrim eljama! Druga skupina se eli otresti navezanosti, no tako da novac, ili stvar, ili uitak ostane u njihovu vlasnitvu. ele da im se Bog prikloni, da im dadne potrebnu slobodu, ali sami nemaju snage osloboditi se i krenuti Bojim putem. Trea skupina eli se osloboditi sklonosti da njima ne gospodari elja da steenu stvar zadre. Oni tu stvar hoe toliko koliko Bog eli da je hoe. Oni tom stvari i eljom hoe samo jedno proslaviti Boga! Njihova elja za tom stvari uvjetovana je njihovom eljom da proslave Boga. Njihova najvea elja je da u svemu slave Boga, a sve drugo je podlono tom cilju. Moj problem u sluenju Bogu je moja slaba volja. Sv. Augustin kae: Homines sunt voluntates! (Ljudi postaju ono to hoe). Ja znam to bi trebalo initi, ali nemam snage to provesti u djelo. Puno raspravljam, izvana pokazujem kao da hou, ali stvarno malo poduzimam. Kardinal Jean Danielou kae: Nae 20. stoljee ostat e zabiljeeno u povijesti kao stoljee velikih rasprava i velikoga otpada od vjere! Ja elim poi Bojim putem, ali ga isto tako elim sam odabrati ili odrediti. Znakovi da sam na svom, a ne Bojem putu su: nezadovoljstvo, nestrpljivost, razdraljivost, agresivnost, razoaranje, strah, praznina. Isus kae: Jer si mlak, ni vru, ni hladan, izbacit u te iz svojih usta. Strm je put i uska su vrata koja vode u ivot i malo ih je koji njime idu. Tko hoe biti moj uenik, neka se odree samog sebe, neka uzme svoj kri svaki dan i neka ide za mnom. Kraljevstvo nebesko silu trpi i siloviti ga osvajaju. Tko ne uzme svog kria svaki dan i ne poe za mnom, nije mene dostojan. to uiniti pred ovom zahtjevanou? Ignacije predlae trostruki razgovor: najprije s Gospom, onda s njom i Isusom, onda s njom, Isusom i Ocem nebeskim. Vjerujem li da je mogue postii nemogue. Isus mi kae: Ljudima je to nemogue, ali Bogu je sve mogue! (Mt 19,26).
Tri naina ljubavi (poniznosti)
145

(DV 165168) Kao razmatranja o Dvije zastave i Tri vrste ljudi, i ovo razmatranje me priprema da ispravno odaberem ivotno zvanje. U razmatranju o Tri vrste ljudi proistio sam svoje motive i nakane. Ovo mi eli pomoi da se posve otvorim ljubavi. Vjeba o Tri naina ljubavi ili Tri naina poniznosti (kod sv. Ignacija je to isto) govori o temelju moga odnosa prema Bogu. Ljubav je spremnost da budem na raspolaganju Bogu koji je ljubav, da izvravam njegovu volju. Ona pretpostavlja odricanje od svojih sebinih i oholih elja. Gledam pred sobom Isusa. On se radi mene i moga spasenja ponizio, siao s nebesa, postao posluan, ponien do smrti na kriu. Pokazao mi je put u vjeni ivot. Iz ljubavi prema meni dao je svoj ivot da bi mi uskrsnuem poklonio svoj boanski ivot. Oslukujem kucaje njegova Srca. to mi sada govori? Prijatelju, pomakni se navie, vie mi se priblii! Ukoliko sam velikoduan prema Isusu, hrabro u prekoraiti sve granice ljudske logike i poi ususret Isusu. Molim ga da me tako zahvati njegova ljubav, ispuni njegovo svjetlo, ojaa njegova snaga, preobrazi njegov Duh, da me nikakav egoizam, nikakav strah pred rtvom, nikakva ljudska logika, ne zaustavi na putu koji me vodi u Boji svijet. Stav prema Bogu ne ponaa se po logici razuma i interesa, nego po logici srca, ljubavi. Blaise Pascal ree: Srce ima svoje razloge koje razum ne moe razumjeti! Crkva je mistino tijelo Kristovo. to su krani vie slini Kristu, to e Crkva biti vjernija slika Kristova. Zato se trebam obui u Krista, suobliiti mu se, upiti njegov duh: da Kristova misao bude moja misao, Kristove
146
tenje moje tenje, Kristova snaga moja snaga, Kristov mir moj mir, Kristova radost moja radost, Kristov ivot moj ivot. Krist treba postati srce moga srca! Da bih doao do toga vrhunca, Ignacije mi predlae razmatranje o tri naina ljubavi: Prvi nain sastoji se u tome da se tako odluim ljubiti Boga da nikada neu teko sagrijeiti. Od te odluke ne bih odstupio ni uz cijenu da dobijem cijeli svijet niti da mi oduzmu ivot. Ovo je visok stupanj ljubavi. Iskljuena je svaka mogunost da se svjesno i slobodno odijelim od Boga, da poinim teak grijeh. No, ovaj nain ne iskljuuje lake grijehe, nesavrenosti, nemarnosti, izbjegavanje krieva i ponienja, elju za svjetskim radostima. A onda nisam siguran da u ustrajati u dobru. Tako se ipak nalazim u opasnosti da padnem i u teki grijeh. Drugi nain savreniji je od prvoga. Tako ljubim Boga da mi je svejedno jesam li bogat ili siromaan, aen ili prezren, hou li dugo ili kratko ivjeti. elja da sluim Bogu vanija mi je od svega. Uz to, ni za itav svijet, pa ni uz gubitak vlastitoga ivota, ne bih poinio samo jedan laki grijeh. Onaj koji je doivio da je ljubljen shvaa svu teinu lakog grijeha. Prihvaanjem svjesno i slobodno lakoga grijeha kao da sam probio rupu na lai svoga ivota. Trei nain je savren. Pretpostavlja prvi i drugi: u pretpostavci da u jednako proslaviti Boga, samo da se vie povedem za Kristom, da mu postanem to sliniji: radije odabirem siromatvo sa siromanim Kristom, nego bogatstvo; radije pogrde s Kristom, zasienim pogrdama, nego asti; vie elim da me smatraju ispraznim i ludim poradi Krista, kojega su prvoga smatrali takvim, nego pametnim i mudrim na ovome svijetu. Tako se posve suobliujem s Kristom koji je prihvatio nepravde, prezir i sramotnu smrt. Ja, iz ljubavi prema njemu, prihvaam radije prezir nego pohvalu, radije patnju nego uitak, radije sramotu nego ugled, radije umiranje nego radostan ivot. Tko je doao do toga stupnja ljubavi, zahvaljuje na svemu Bogu, sretan je sa svime, niemu se ne protivi. Da
147
bih doao do toga stupnja ljubavi, moram se svakodnevno vjebati podnositi sramotu, izbjegavati elju za isticanjem, rado primati pouke, prigovore, opomene Moramo dopustiti da padnemo u zemlju kao zrno, da nas pokriju gnojem prezira, da na nas napada snijeg hladnoe i nemara, da nas pokrije vrijeme zaborava tek tada e doi vrijeme da donesemo prave plodove (P. Forestat). Svi ljudi imaju svoj kri. Samo, neki ga nose rado i zato im je upola laki. Drugi ga nose protiv volje i zato im je dvostruko tei! (sv. Alfonso Liguori). Trostrukim razgovorom zamolit u da mi Gospodin dadne dar ovoga treeg naina ljubavi.
148
Izbor (reforma ivota)

(Lk 18,1530; DV 169189) Gospodin me u ovim duhovnim vjebama, u ovom razmatranju, poziva da neto konkretno uinim za njega. Moje sadanje duhovno raspoloenje, iskustvo u ovim duhovnim vjebama, pokazuje mi kakav treba biti moj odgovor Bogu. Evaneoski tekst e mi pojasniti i Boji poziv i moj odgovor. Bit e ovdje iznimno korisno zapisati ono to spoznam i odluim uiniti. Isusov susret s bogatim mladiem Isus i bogatom mladiu i meni nudi vjeni ivot. Oekuje od mene da ga primim. Bogati mladi pita: Dobri uitelju, to mi je initi da batinim ivot vjeni? Isusa naziva Dobrim oekujui od njega dobrohotnost i neko dobro za sebe. Isus mu odgovara da je samo Bog dobar i da treba samo njega eljeti, a ne neko dobro koje ne bi bio Bog. Dajui zapovijedi, Bog je na prvoj ploi stavio sebe kao najvee dobro. Isus, uei nas molitvu Oenaa, najprije nam u usta stavlja elju da se Bog proslavi. Bogati mladi je bio vjeran, pouzdan, odravao je zakon ba kao to i ja savjesno vrim kranske dunosti, angairano izvravam povjerene mi poslove. No ulazak u vjeni ivot Isus uvjetuje neim drugim: Jo ti jedno nedostaje! A to jedno vie je od svega. Mora prije svega sluati Boju rije i dati se voditi od nje. A to ta rije govori? Idi, prodaj sve to ima! Ne temelji ivot na onom to ima, to zna, to moe. Oslobodi se navezanosti na imetak, uitak, naravne i duhovne darove. Ostvaruje se Isusova tvrdnja: Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu! (Mt 6,24). Podijeli siromasima! ivi za druge, budi ovjek za druge, shvati da samo ono posjeduje to si dao drugima,
Izbor (reforma ivota)
149
da je tvoja vrijednost ne u tome to o sebi misli, to ima, to ini, to ljudi o tebi misle, nego samo u onome to je otilo od tebe drugima, od ega drugi ive. Siromasi su svi ljudi koje je Bog stavio na moj ivotni put, poevi od najbliih. Svi smo za sve siromasi i svi smo duni dijeliti s drugima sve ono to nam je Bog dao. Imat e blago na nebu! ne trai sigurnosti ovdje na zemlji, sve upravi prema vjenosti (Traite najprije kraljevstvo Boje, a sve ostalo e vam se nadodati!, Skupljajte sebi blago tamo gdje moljac ne grize i gdje tat ne krade!). Onda doi i slijedi me! idi za mnom, ini ono to sam ja inio, uvijek ponovno sluaj, uvijek ponovno zapoinji, oslobaaj se od materijalnih dobara i svega to te prijei da ide za mnom, prihvati da ivi u odreenoj neizvjesnosti, ovisan o Bojem govoru. Trebam moliti da vidim to posjedujem, to me zatvara u mene samoga i onemoguuje mi da sve to imam i to jesam shvatim kao dar drugima. ega se trebam osloboditi, da budem raspoloiv za Isusov poziv. Vjerujem li da s Isusom mogu ostvariti nemogue? Tekoe bogataa i moje: mladi ode vrlo alostan jer bijae veoma bogat. Biti bogat (stvarima, uicima, kvalitetama, duhovnim darovima) znai biti nemoan, neslobodan, okrenut prema sebi, nesposoban ostvariti svoj ivot. Mrana tajna bogatstva: ono to bogata (neslobodan) posjeduje to posjeduje njega! Ono ime eli raspolagati, gospodariti to raspolae, gospodari s njime! Ono to zadrava za sebe to zadrava njega u hodu prema Bogu! Lake je devi kroz iglene uice proi, nego bogatau ui u kraljevstvo Boje! Bogata se, dakle, uope ne moe odazvati na Kristov poziv. Kako smo svi skloni posjedovati, zadravati za sebe naa je situacija beznadna. Pred Isusovom zahtjevnou smo nemoni. Isus to potvruje: Ljudima je to nemogue! Ali odmah pokazuje izlaz, rjeenje: Bogu je sve mogue! Sa-
150
mo me Bog moe osloboditi, razvlastiti od svega to me zarobljava. On to stalno ini doputajui mi gubitke, neuspjehe. Prepustit u mu se kao dijete. Neka ini to hoe. Suraivat u s njim. On e uiniti ono to ja ne mogu. Mladi je otiao, a Petar pita: Evo, mi smo ostavili sve svoje i poli za tobom. Isus odgovara: Nema nikoga tko je ostavio radi kraljevstva Bojega kuu, ili enu, ili brau, ili roditelje, ili djecu, koji nee primiti mnogo vie ve na ovom svijetu, a u buduem svijetu ivot vjeni. Trostrukim razgovorom molim od Boga da me uini slobodnim, da mu se mogu odazvati.
Isus isti hram
151
Isus isti hram

(Iv 2,1321) U hramu je na poseban nain Jahve-Bog bio prisutan. Njemu su svake godine dolazili lanovi Izabranoga naroda i susretali se s njim u pronjama, u slavljenju Boga, u prinoenju Bogu sebe i onoga to im je Bog dao. Hram je bio mjesto susreta Boga i lana Izabranoga naroda. Nakon to je Isus uio da e doi vrijeme kada e se pravi klanjaoci klanjati Bogu u duhu i istini (Iv 4,2324) i nakon to je ustanovljenjem Euharistije i svojom kalvarijskom rtvom uspostavio Novi i vjeni savez s Bogom, hram je izgubio svoje znaenje (I gle, zastor se hramski razdrije odozgor do dolje, na dvoje, Mt 27,51). Hram je slika naega srca, jer nae je srce hram Boji. Bog najradije boravi u ljudskom srcu. Isus je doao oistiti, posvetiti i spasiti ljudsko srce. On eli da ga mi tujemo ne samo rijeima, nego srcem. Gledam oima dogaaj, sluam rijei, pratim milju to se zbiva i prepoznajem poruku Isusovu upuenu meni sada u ovoj vjebi. Isus uzie u Jeruzalem. U Hramu nae prodavae volova, ovaca i golubova i mjenjae gdje sjede. Prodavai stoke i mjenjai novca bili su korisni hodoasnicima u hram. U hramskom se predvorju moglo nabaviti sve to je potrebno za rtvu. Ono to je Isusa naljutilo i ono zbog ega je djelotvorno pokazao svoju ljutnju jest zloporaba hrama. Smisao hrama bio je susret s Bogom, molitva, predanje i rtvovanje Bogu. No u praksi ova trgovina je uvarima hrama postala vanija. Na taj nain oni su namicali novac potreban za uzdravanje hrama i za sebe. Obistinilo se ono to je sr Isusova evaneoskog nauka: Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu. Ovdje je bogaenje, novac, postao vaniji od pobonosti, molitve, susreta s Bogom. Narod kae: Gdje je Bog sagradio svoju crkvu, tamo je sotona podigao svoju kapelu. Sklonost da ovjek izvlai iz svega korist za sebe nema granica. I djelo milo-
152
sra moe biti izraz sebinosti, i molitva moe biti sredstvo stjecanja, i pokora moe biti vrtnja oko sebe (Mt 6,1,5,16). U ljudskom srcu odvija se stalna borba izmeu Boga i bogatstva. I u mom srcu stalna je borba izmeu ljubavi i sebinosti. I naini bi od ueta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjaima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavaima golubova ree: Nosite to odavde i ne inite od kue Oca mojega kuu trgovaku. Prisutan sam tom dogaaju. Prilazim Isusu i hrabro ga molim da i u hramu moga srca napravi red. Ako treba, i biem. Ako Boga stavim na prvo mjesto, onda e u mom srcu biti sve na svom mjestu. Ako Bog nije na prvom mjestu, onda je svugdje nered. Duhovne vjebe se obavljaju da ovjek uredi svoj ivot ne dajui se voditi ni od kakva nagnua koje bi bilo neuredno (DV 21). Moja ljubav prema Bogu esto je premalena da bi me poticala da sam napravim red. Moja ljubav prema stvorenjima esto je prevelika da bih ih sam izbacio iz srca, da bih se oslobodio navezanosti na njih. Zato je potrebno upotrijebiti silu, svladavati se, initi pokoru. Kraljevstvo nebesko silu trpi i siloviti ga osvajaju. idovi ga upitaju: Koje nam znamenje moe pokazati da to smije initi? Odgovori im Isus: Razvalite ovaj hram i ja u ga u tri dana podii. Isus je Bog. uvari hrama trae potvrdu od Isusa da moe tako postupati. Kao dokaz vlasti nad hramom i hramskim uvarima Isus govori o moi kojom e biti ubijen i pokopan uskrsnuti. Isus je kao Bog gospodar moga hrama, moga srca. On moe uiniti ono to ja ne mogu, zato nemam snage. On moe u mom srcu sve tenje okrenuti prema Bogu, Boga staviti na prvo mjesto. Prisjetit u se iskustva kako je to Isus do sada inio, posebno u ovim duhovnim vjebama. Molit u ga da bdije nad mojim hramom, da zahvati i ona osjetljiva podruja u koja se ja bojim ui. Molit u ga da spremno prihvatim i bolne zahvate.
istoa srca
153
istoa srca
(Mt 6,16;1618) Isus je doao k nama da oisti nae srce od svega to nije u skladu s Bojim Srcem da mu budemo to sliniji. Sve to ovjek misli, govori, ini, treba proizlaziti iz istoga srca ili treba ovjeku pomagati da neprestano proiava svoje srce. Mt 6,14: Pazite da svoje pravednosti ne inite pred ljudima da vas oni vide. Inae, nema vam plae u vaeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeli milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama ine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kaem vam, primili su svoju plau. Ti naprotiv, kada daje milostinju neka ti ne zna ljevica to ini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit e ti! ovjek se esto uhvati u mislima to e ljudi rei na ono to govori ili ini? Ima sluajeva kada je ta misao opravdana jer smo mi ogranieni ljudi i subjektivni i nismo sigurni je li neto objektivno dobro ili nije, uspjeno ili neuspjeno. No ima sluajeva kada ne gledamo vrijednost naih ina nego elimo afirmirati svoj ja, svoj ego. U tom sluaju treba nastojati da na ego-izam prijee na podruje drugoga, da inimo ono to je drugima dobro, a to je altru-izam. Ono to je uinjeno iz iste ljubavi ima vjenu vrijednost. Ono to je pomijeano sebinou i ljubavlju treba biti proieno. Ono to je uinjeno iz iste sebinosti nema nikakve vrijednosti. Je li to moj kriterij u mojim odnosima prema drugima, pri mom djelovanju? Mt 6,56: Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojei u sinagogama i na raskrima ulica da se pokau ljudima. Zaista, kaem vam, primili su svoju plau. Ti naprotiv, kad moli, ui u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit e ti. Molitva je izriaj vjere. Kako vjerujem, tako molim. Kako molim, tako vjerujem. No molitva moe biti deformirana, moe biti i
154
izriaj moje elje da samom sebi dokaem kako sam dobar vjernik. Ili da pred drugim vjernicima pokaem koliko sam ja vei vjernik od drugih. U tom sluaju ja ne molim pred Bogom, nego pred ljudima. To je deformacija vjere i molitve. Moda brino brojim koliko sam kojih molitava izmolio vjerujui da je moja vrijednost u koliini molitve. A molitva je samo toliko dobra koliko me izdie iznad mentaliteta sebinosti i grijeha i upuuje prema Bogu. Molitva je toliko vrijedna koliko mene mijenja, proiava, preobraava. Zatvoriti se u svoju lonicu znai izii iz svijeta sebinosti i ui u Boji svijet povjerenja i ljubavi. Takvu molitvu Bog uvijek slua i usliava. Mt 6,1618: I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobliuju lica da pokau ljudima kako poste. Zaista, kaem vam, primili su svoju plau. Ti naprotiv, kad posti, pomai glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako posti, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit e ti. Post ovdje oznaava sve vrste pokore, odricanja i rtve. Post, pokora, slobodno je i dragovoljno nametanje neugodnosti, ali ne iz nekih sadistikih ili mazohistikih razloga, nego iskljuivo iz elje da provjerim koliko sam slobodan od navezanosti na uitke i ugodnosti da bih u slobodi mogao odabrati ljubav. Takav post, takvo odricanje uvijek je korisno i pomae ovjeku da bude vie ovjek. No, gotovo nevjerojatno, i takvo opredjeljenje za rtvu moe biti bezvrijedno, beskorisno, ak tetno ukoliko ta rtva nije u slubi ljubavi nego u slubi sebinosti. Moe se dogoditi da se sam pred sobom elim dokazati, da se usporeujem s drugima zato da vidim koliko sam bolji od drugih. Jesam li spreman prepoznati u sebi tragove ovakve vrste sebinosti? to sam spreman poduzeti da se protiv nje borim. U sluenju Bogu nema nikakva izmicanja, nema paktiranja sa sebinou. Isusova reenica: Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu u punoj snazi moe se primijeniti na ova tri podruja. Sve to inim, molim, trpim, a cilj je iskljuivo moja sebinost, jest bogatstvo. Ono mi ne doputa da sluim Bogu koji je ljubav.
Bogata i Lazar
155
Bogata i Lazar
(Lk 16,1931) Sveti Luka je evanelist Isusova milosra. Po njemu Bog eli sada oplemeniti moje srce da u njemu ima vie mjesta za sve potrebite, otvoriti mi oi da vidim oko sebe ljude ne kao kamenje ili drvee, nego kao svoju brau i sestre u potrebi. eli me upozoriti da djela milosra nisu samo preporuena, nego zapovjeena. O njima ovisi moja vjena sudbina. Bijae neki bogata. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. ovjek koji je imao svega i mislio samo na sebe, gledao kako e izgledati pred ljudima, uivao u ugledu koji je imao pred ljudima i u dobrima koje je posjedovao. Bogata je ovjek koji je posve uvrnut u sebe, okrenut prema sebi i u sebi eli nai sreu. Primjenjujem ovo na sebe i pitam se: koliko se ja vrtim oko sebe u svojim mislima, rijeima, djelovanju? Koliko ja uivam u sebi i za sebe? Ili plaem nad sobom i elim da se opet svi vrte oko moje muke? A neki siromah, imenom Lazar, leao je sav u irevima pred njegovim vratima i prieljkivao nasititi se onim to je padalo s bogataeva stola. ak su i psi dolazili i lizali mu ireve. Siromah je ovjek koji nema onoga najpotrebnijega. Bolestan je onaj koji trpi tjelesne ili psihike muke. Ovaj siromah ne bi nita kotao bogataa. Mogao je preivjeti od bogataeva suvika. Trpio je zbog sljepoe i tvrdoe bogataeva srca. Drastinu sliku psa koji lie Lazarove ireve dao je sam Bog. eli nam rei da je pas, simbol vjernosti i bliskosti, u ovom sluaju blii ovjeku nego njegov brat, rekli bismo ljudski, ima vie razumijevanja za ovjeka nego ovjek ije je srce otvrdnulo u onom to posjeduje. Kad umrije siromah, odnesoe ga aneli u krilo Abrahamovo. Siromah je nosio svoj kri. Bog koji ima milosrdno Srce nagradio je patnika zbog onoga to je prepatio na zemlji. Koliko sam uvjeren da e sve patnje koje
156
prihvaam strpljivo i s ljubavlju jednom biti izvor vjene sree? Da e Bog nagraditi obilato sve siromahe, zaputene, posebno one koji trpe zbog ljudskoga nemara i ljudske tvrdoe? Umrije i bogata te bude pokopan. Tada u tekim mukama u paklu, podie svoje oi te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: Oe Abrahame, smiluj mi se i poalji Lazara da umoi vrak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strano muim u ovom plamenu. Ree nato Abraham: Sinko! Sjeti se da si za ivota primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tjei, a ti se mui. K tome izmeu nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijei odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema. Zato je bogata poslije smrti doao u pakao? Ta ne spominju se nikakva zlodjela, grijesi. No njegovo srce nije bilo dobro, a pomanjkanje dobra je zlo. Nisu li dobra ili loa djela plod ovjejega srca? (Mk 7,20). Nije li Isus doao na svijet da promijeni, proisti, oplemeni ljudsko srce? Dati milostinju nije samo dati neto od svoga suvika, pa makar i puno. Dati milostinju znai s darom koji ublaava tjelesne potrebe i muke dati i svoje srce koji potrebitome vraa ljudsko dostojanstvo, pribliava ga meni i drugim ljudima, ugrauje ga u ljudsku zajednicu. Je li to moje raspoloenje pri dijeljenju milostinje bilo koje vrste? Vjerujem li u nagradu za dobra djela i kaznu za ono to sam trebao uiniti, a nisam uinio? Nato e bogata: Molim te onda, oe, poalji Lazara u kuu oca moga. Imam petero brae pa neka im posvjedoi da i oni ne dou u ovo mjesto muka. Kae Abraham: Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka posluaju! A on e: O ne, oe Abrahame! Nego doe li tko od mrtvih k njima, obratit e se. Ree mu: Ako ne sluaju Mojsija i Proroka, nee povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane. Da bih se promijenio, oplemenio, esto mislim da su potrebni veliki Boji ili ljudski zahvati. Da drugi uini ono to ja moram. Nije li najvanije da sluam Boju rije koja mi preko savjesti govori, opominje me i mijenja? to ta rije sada govori mom srcu? Nije li opasno preuti Boju rije?
Isus lijei duu i tijelo
157
Isus lijei duu i tijelo

(Lk 5,1725) Isus je naglaavao da je donio ljudima puninu ivota, da je doao pronai izgubljeno, spasiti propalo, izlijeiti bolesno. On eli da njegovi uenici budu puni ivota u dui i tijelu. Da u svakoj situaciji prepoznaju ansu da ostvare ljubav. Molit u Gospodina da po ovoj vjebi doivim neto od te punine. Da Isusa prepoznam kao onoga koji mi vraa zdravlje tjelesno i duhovno, koji mi daje puninu ivota. A sila Gospodnja nukala je Isusa da lijei. Isus i danas ima oka i srca za nae patnje, bolesti, duhovne, duevne i tjelesne. On eli ili da budemo posve zdravi ili da bolest prihvatimo kao i zdravlje (sv. Ignacije), uvjereni da i u bolesti kao i u zdravlju moemo sluiti Bogu i pomagati ljudima. I gle, ljudi donijee na nosiljci ovjeka koji bijae uzet. Traili su da ga unesu i stave preda nj. Budui da zbog mnotva nisu nali kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga izmeu crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. Nevjerojatne li ljubavi i snalaljivosti! Ovi ljudi vjeruju u Isusovu mo. Vole svoga prijatelja. Isusa posebno veseli kad ljudi stoje pred njim u mislima i molitvama. Vjera u Isusa i ljubav prema blinjemu ine udesa. Imam li osobno iskustvo kako su me prijatelji donijeli pred Isusa i izmolili mi zdravlje duha i tijela. Jesam li susreo ljude koji pate, koji su uzeti moda ne tjelesno, nego duhovno, nemoni okrenuti se drugima i initi dobro, koji su zarobljeni bezvoljnou, beznaem, koji trunu u svojoj sebinosti? Jesam li takve, kao ova etvorica, u vjeri donosio pred Isusa, povjeravao ih Isusovoj snazi i ljubavi? Vjerujem li da nema beznadnih situacija ako imam vjeru? Vidjevi njihovu vjeru, ree on: ovjee, otputeni su ti grijesi! Vjera jednih spaava druge. Vjera kao zrno goruiino premjeta bregove, isti due, lijei tijela. Vje-
158
ra je svemona. Kad bih imao vjere, koliko bih dobra mogao uiniti. Isusa najvie veseli kad imam vjere. Najvie ga alosti pomanjkanje vjere: Dokle mi vas je podnositi, nevjerni rode! etvorica nisu traila lijeenje duha. A Isus zna da je to puno vanije. Kako mu se jako svidjela njihova vjera i ljubav, uinio je i ono za to ga nisu molili: izlijeio mu je duh. Pismoznanci i farizeji poee mudrovati: Tko je ovaj to huli? Tko moe grijehe otputati doli Bog jedini? Proniknuvi njihovo mudrovanje, upita ih Isus: to mudrujete u sebi? to je lake? Rei: Otputeni su ti grijesi ili rei: Ustani i hodi? Ali da znate: Vlastan je Sin ovjeji na zemlji otputati grijehe! Slijepci i voe slijepima, kako je Isus nazvao one koji su bili oslijepljeni zaviu i mrnjom, ne mogu doivjeti radost duhovnoga osloboenja. Uza zdrave oi ne vide Kristovu ljubav na djelu. A Isus je doao na svijet prije svega da oslobodi svijet od grijeha. Prisjetit u se trenutaka kada mi je Isus govorio: Odrjeujem te od grijeha i sada mu ponovno zahvaliti. Povjerovat u da Isus tako svima oko mene oprata grijehe. Da bih vidio udesna Boja djela, moram imati zdravo oko: dobru volju, isto srce. I ree uzetomu: Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kui! I on odmah usta pred njima, uze na emu leae i ode kui slavei Boga. Kada je Isus uinio ono to mu je najvie na Srcu oistio bolesnikovo srce od grijeha svojom boanskom snagom pridie bolesnika, vraa mu zdravlje i snagu. Bolesnik, sav presretan i ushien, uzima postelju na kojoj su ga donijeli Isusu i kree u ivot biti koristan drugima. To je smisao svakoga uda, svake milosti: podii ovjeka, osposobiti ga da nosi svoj teret i poslati ga ususret drugima da darom koji je primio dariva druge.
Isus lijei i uskrisuje
159

(Lk 8,4056) Prikljuujem se mnotvu koje eka Isusa. elim biti sudionik dogaaja, doivjeti osobni susret s Isusom. Molim ga da me primi u svoju blizinu. Isusa doeka mnotvo jer su ga svi eljno iekivali. I gle, doe ovjek, ime mu Jair, koji bijae predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da doe u njegovu kuu. Imae ker jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umirae. Mnotvo vjernika i danas okruuje Isusa. eljno oekuje njegovu rije, vidjeti udesa, udovoljiti svojoj znatielji. Nae se i poneki Jair, ovjek koji s pouzdanjem oekuje pomo u nevolji. Kakvu pomo ja oekujem? Vjerujem li da e mi Isus pomoi? Dok je onamo iao, mnotvo ga guralo odasvud. A neka ena koja je ve dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potroila na lijenike i nitko je nije mogao izlijeiti, prie odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. Mnotvo gura Isusa, uznemiruje, optereuje, ali nema raspoloenja ove ene koju je teka bolest dovela blizu smrti. Ostavit u ovo jalovo mnotvo, prikljuiti se eni, pokuati s njom podijeliti njezin muan ivotni put tijekom mnogih godina, pokuat u osjetiti vrstu nadu u njezinu srcu, sigurnost da e joj Isus pomoi, diskreciju kojom pristupa Isusu. Usporedit u njezino raspoloenje sa svojim. I ree Isus: Tko me se to dotaknu? Svi se branili, a Petar e: Uitelju, mnotvo te gura i pritie. A Isus: Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene. Neobino Isusovo pitanje. Mnotvo ljudi sa svih strana pravi pritisak na Isusa i oni najblii stalno ga dotiu, makar i protiv volje. No takvi doticaji njega ne diraju. Ali netko se dotakao njegova Srca. Netko ga je pogodio u slabu toku. Netko je s pouzdanjem od njega oekivao pomo. Neije srce je krvarilo i takvo se pribliilo Isusovu Srcu. Takve Isus uvijek osjeti. Takvi ga dotiu.
160
Takvi u njemu izazivaju suut i djelotvornu ljubav. Tada njegova snaga dolazi do izraaja. A ena, vidjevi da se ne moe kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zato ga se dotakla i kako je umah ozdravila. A on joj ree: Keri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru! ena se krila jer je to to je napravila bilo protiv Zakona. Njezina ju je bolest uinila neistom i kao takva nije smjela doticati druge. U svojoj muci, makar u najioj namjeri, prekrila je taj zakon. Sada kada je ozdravila, ne eli nita vie tajiti. Boji se onih koji e uprijeti prstom u nju zbog krenja zakona, ali se nimalo ne boji Isusa koji joj je vratio zdravlje. Otvoreno pria pred svima o svojoj sada ve bivoj bolesti. eli Isusu zahvaliti. Isus i eni i svima oko sebe pokazuje gdje je izvor zdravlja: vjera te tvoja spasila! Ah ta vjera! Je li bila velika kao zrno goruiino? Koliko bi bilo manje bijede, manje nesree, manje bolesti da je vie vjere. Gledam sretnu enu, a onda idem u svoju nutrinu da prepoznam kolika je moja vjera. Dok je on jo govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: Umrla ti ki, ne mui vie Uitelja. uo to Isus pa mu ree: Ne boj se! Samo vjeruj i ona e se spasiti! Jair slua kako mu je ki ve umrla. U velikoj je kunji. Pomislio je da je Isus moe izlijeiti. Ali smrt je previe i za njega. Kao da Isusova mo ima granica. Ue u kuu, ali nikomu ne dopusti da s njim ue osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. Isus se ne protivi da i ja uem s njima u kuu. Isus ne eli spektakularnost. eli pomoi. Prava ljubav prema Bogu i ljudima oznaena je intimnou. Isus ne eli baciti biser pred svinje. A svi plakahu i alovahu za njom. A on im ree: Ne plaite! Nije umrla, nego spava! No oni mu se podsmjehivahu. Koliko su stvarno bili alosni zbog djevojice vidi se iz nagle promjene, jer su mu se odmah podsmjehivali. Ali za Isusa nekoga vratiti u ivot isto je to je nama nekoga probuditi oda sna. On je uhvati za ruku i povika: Dijete, ustani! I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu je-
161
sti. Njezini se roditelji zaudie, a on zapovjedi da nikome ne reknu to se dogodilo. Nezaboravna slika: Isus pun tople, milosrdne ljubavi prilazi krevetu, hvata djevojicu za ruku i zapovijeda: ustani! Ona otvara oi, gleda dubokim pogledom onoga koji joj je vratio ivot. Isus joj rukom pomae da ustane, a onda, jer je bila iscrpljena i gladna, blago naredi roditeljima da je nahrane. No ljubav i dalje treba ostati intimna: zapovjedi da nikome ne reknu to se dogodilo. Kad smo ostali sami Isus i ja, otvaram mu svoju duu, iznosim pred njega sve ono to mene titi, optereuje, boli. Razgovaram s njim.
162
Ozdravljenje uzetoga
(Iv 5,118) Pratim Isusa kako hoda jeruzalemskim ulicama, razgovara s ljudima, trai one najjadnije. Zna za jednoga koji je desetke godina bolestan. Nitko mu ne pomae, jer svatko gleda svoje interese. ovjek je izgubio nadu. A sada Nada hoda njemu ususret. Gledam, sluam, ukljuujem se u ovaj dogaaj tako blag i tako snaan. Nakon toga Isus uzie u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovjih vrata nalazi kupalite koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je lealo mnotvo bolesnika slijepih, hromih, uzetih: ekali su da izbije voda. Aneo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi uao poto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. Opis ljudske bijede, mjesta kamo ljudi svraaju samo ako moraju, preko volje. Ovi bolesnici su najee preputeni sebi. Gledam slijepce koji pruaju ruke i oekuju dar, hrome, uzete, iznakaene, deformirane sa svim vrstama manjkavosti. Ivan opisuje zagonetne Boje zahvate po kojima su pojedinci ozdravljali. No trebalo je biti brz i spretan da se to postigne. Bijae ondje neki ovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje lei i kada dozna da je ve dugo u tome stanju, kae mu: eli li ozdraviti? Odgovori mu bolesnik: Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalite kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi ve prije mene sie. Isus je znao za ovaj beznadni sluaj. Bolesnik je trideset i osam godina leao bespomoan. Njemu se nikada nije nasmijeila nada u ozdravljenje. Izgubio je zdravlje, prijatelje, nadu. to mu je ostalo? Isus ide k njemu, gleda ga, poinje razgovor s njim. Sluam taj razgovor, gledam as Isusa, as bolesnika. Isusovo pitanje: eli li ozdraviti? on shvaa kao iz uljudnosti, bez velikoga znaenja. Njegov odgovor je bolan, tuan, beznadan: Nemam nikoga! Ne znai li
Ozdravljenje uzetoga
163
to biti izgubljen? Nije li Isus doao spasiti ono to je izgubljeno? Jesam li se kada osjetio kao ovaj bolesnik, kada nisam imao nikoga jer za moje muke nitko nije znao ili nije htio znati. Svi su ili svojim putovima, borili se za svoju ivotnu sreu. Jesam li svjestan da sada ima puno ljudi koji se osjeaju kao ovaj bolesnik: ostavljeni, zaboravljeni, preputeni svojoj bijedi? Traim li ja takve poput Isusa? Vjerujem li da im u Isusovo ime mogu pomoi? Kae mu Isus: Ustani, uzmi svoju postelju i hodi! ovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Bolesnik je, odgovarajui na Isusovo pitanje, izrekao svoju muku ne oekujui nita osobito. No tada se poinje neto dogaati. Isus upire pogled u bolesnika. Ovaj ga osjea kao da iz tih oiju struji u njega ivot. Ne da mu mira. Ne doputa mu da i dalje lei. Isusove rijei, blage i odlune, slua kao zapovijed kojoj se ne moe oprijeti: Ustani, uzmi svoju postelju i hodi! Pokuava, pridie se oslanjajui se na lakte, pokuava privui i zgriti noge. Uspijeva. Hoda. Gleda i dalje u Isusove oi. O, taj pogled! Ne doputa da ponovno legne na postelju. Skuplja snagu, pridie se, stoji nakon 38 godina, vrsto, sigurno, snano. Ah da, treba i postelju uzeti, iskuati svoju snagu. Smata leaj, stavlja ga pod ruku. Gleda Isusa jo uvijek nesvjestan do kraja to se to zapravo dogodilo. On je sada kao svi drugi ljudi. On stoji, on hoda, on nosi svoju postelju. I krene onamo kamo ga je esto nosila misao, elja. Samo on je to znao. Jo jedan pogled uenja, radosti, zahvalnosti Isusu i ode. Isus i ja ostajemo sami. Isus me gleda, pogledom pita: eli li i ti ozdraviti! to u mu odgovoriti? Koju bolest, slabost, manu, grijeh, nevolju trebam sada staviti pred njega? Isusu je sve mogue. Ovaj susret za mene je jedinstvena prilika. Hou li je iskoristiti ili promaiti? Isus eli da njegovi uenici budu zdravi, da hrabro i vedro hodaju ivotnim putovima, da nose, ne samo svoje postelje, nego terete drugih, slabijih, nesigurnijih. Isus treba moje zdravlje, moju snagu i nadasve moju spremnost.
164
Isus i grenici
(Lk 7,3650)
Bog je stvorio ovjeka na svoju sliku da bude vrijedan, dobar, ljubav. ovjek to eli svim biem. No sotona je posijao u ljudsko srce sjeme nevrijednosti, zloe, smrti. Zbog toga se ovjek osjea nevrijedan, nepravedan, zarobljen u svoj egoizam. ovjek je razapet izmeu ove dvije krajnosti. Moe glumiti pravednost i ljubav, ali svojim silama to ne moe ostvariti. Dogaaj o kome razmatram pokazat e ove dvije krajnosti i nai najbolje, jedino rjeenje: Isus Krist stoji izmeu jedne i druge stvarnosti, povezuje ih u jednu stvarnost. Po milosrdnoj ljubavi Kristovoj ovjek, unato grenosti i slabosti, uzdie se u beskrajne visine, postaje vie nego to je bio prije grijeha, postaje ljubljeno dijete Boje. Vjerujem li da ja, unato doivljaju svoje bezvrijednosti, bijede i sebinosti, mogu beskrajno nadii sebe i biti ljubljeno dijete Boje. Kako to postii, rei e mi Boja rije. Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On ue u kuu farizejevu i prie stolu. Kad eto neke ene koja bijae grenica u gradu. Dva svijeta: pravedni farizej, koji se trudi ivjeti po zakonu i zato u oima ljudi prihvaen i aen, i ena grenica, i zato osuena i odbaena. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kui pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poe mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomau. Njezin dolazak Isusu odraava njezino pouzdanje da je Isus nee odbaciti, njezine suze pokazuju njezino iskreno kajanje, dragocjena pomast dokaz je velikodunosti koja daje najbolje to ima. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to ena koja ga se dotie: da je grenica. Odvie runa i naalost tako esta reakcija pravednih u odnosu prema grenicima.
Isus i grenici
165
imun osuuje i otpisuje i enu, ali osuuje i Isusa koji se ne zna distancirati od ovakvih kao to je ova ena, koji oito ne zna razlikovati zle od dobrih. Isus e mu: imune, imam ti neto rei. A on e: Uitelju, reci! Farizejska reakcija! Iznutra rune misli, izvana uglaene rijei. Zato nema snage biti dosljedan? Isus e mu pomoi da upozna svoje stanje priajui mu priu. Neki vjerovnik imao dva dunika. Jedan mu dugovae pet stotina denara, drugi pedeset. Budui da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji e ga dakle od njih vie ljubiti? imun odgovori: Predmnijevam, onaj kojemu je vie otpustio. Isus daje objektivnu sliku odnosa izmeu vjerovnika i dvojice dunika. Kako se tu imun ne nalazi, ne boji se izrei objektivan sud. Vjerovnika e vie voljeti onaj kome je vie oprostio. On zna naela, zna ih objektivno primijeniti. Ali to ne zna primijeniti na sebe. Ne zna da je on onaj dunik s pedeset denara, a ena ona s pet stotina denara. Zaslijepljen svojom pravednou i ne pomilja da je tako velik dunik da ne moe vratiti duga. U toj zaslijepljenosti je njegov najvei problem. Ree mu Isus: Pravo si prosudio. I okrenut eni ree imunu: Vidi li ovu enu? Uoh ti u kuu, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako ue, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomau noge pomaza. Stoga, kaem ti, oproteni su joj grijesi mnogi jer ljubljae mnogo. Komu se malo oprata, malo ljubi. A eni ree: Oproteni su ti grijesi. Isus izrie svoj boanski sud. Priznaje imunu da je objektivno dobro prosudio. No zbog subjektivnoga raspoloenja ne zna se okoristiti objektivnim sudom. Potie ga da pogleda enu, da je ne otpisuje, da uspostavi s njom vezu. Isus pravi izmeu njih dvoje usporedbu: to radi ena, a to nije radio imun. Usporedbom utvruje da ena vie voli. Zato? Jer joj je vie oprostio. imun manje voli. Zato? Jer ne doivljava da Isus njemu treba neto oprostiti. Reenicu: Oproteni su joj grijesi mnogi
166
jer ljubljae mnogo moemo dvojako tumaiti. Jer joj je Isus puno oprostio, puno ga je zavoljela. Ili, jer je puno ljubila, puno joj je Isus oprostio. A on ree eni: Vjera te tvoja spasila! Idi u miru! Stat u pred Isusa svjestan svojih grijeha i proitati u njegovim oima odgovor: Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!
Vjera rimskoga satnika
167

(Mt 8,513) Kad biste imali vjere kao zrno goruiino, premjetali biste bregove! Vjera, tako divna stvarnost, a tako zagonetna. Vjerom ovjek nita ne izmilja, ne fantazira. Vjerom otkriva puninu stvarnosti. Vjera je ulaz u ivot. Molit u da tako vjerujem da ostvarim sve ono to Bog od mene oekuje. Gledam dogaaj, sluam razgovor. Oko Isusa je mnogo ljudi, znatieljnika i namjernika. No malo ih je koji vjeruju. Ovdje je bio, ini se, samo jedan, i to stranac, i to omraeni rimski vojnik, asnik. No dogaaj pokazuje kako u tim vojnikim grudima kuca toplo, njeno, majinsko srce. udna povezanost tvrdoe i njenosti, krutosti i blagosti, poganstva i najdublje vjere. ovjek je zagonetno bie i nikada neemo prodrijeti u njegovu nutrinu. Mi vidimo samo vanjtinu, po njoj sudimo, a ona moe prevariti. Kad Isus ue u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: Gospodine, sluga mi lei kod kue uzet, u stranim mukama. Kae mu: Ja u doi izlijeiti ga. Kafarnaum! Nije li Isus rekao: Jao tebi, Kafarnaume! Zar e se do neba uzvisiti. Do u podzemlje e se strovaliti! Zato? Zbog nevjere. U njemu je Isus puno propovijedao, mnoga udesa uinio, a on je ostao tvrd. I eto, ba u tom gradu predivna uda: jedan rimski vojnik uo za Isusa, prikupljao informacije, pratio ga u mislima, povjerovao je da je Boji poslanik. Uto mu se dogodi nesrea. Sluga koga je potivao i volio, obolio. Teko, neizljeivo. Teko mu je dok gleda svoga slugu u mukama, a onda mu doe nadahnue: Isus iz Nazareta, prorok, udotvorac, Boji poslanik! Spremi se i krene k njemu. S pouzdanjem iznosi svoju molbu. ovjek na visoku poloaju, a toliko humanosti prema sluzi. Rekli bismo: zasluio je da ga Isus uslia. Ali satnik ne razmilja tako. On se pouzdaje samo u Isusovu dobrotu i ljubav. I kad slua Isusa kako govori
168
Duhovne vjebe u svakodnevici
da e odmah krenuti k njemu i izlijeiti mu slugu, satnik je zateen. Iskreno ponizan pita se: Tko sam ja da ovaj veliki ovjek dolazi k meni? Odgovori satnik: Gospodine, nisam dostojan da ue pod krov moj, nego samo reci rije i izlijeen e biti sluga moj. Nije ni slutio da e njegove rijei tisuljeima odzvanjati i u srcima bezbrojnih vjernika i u hramovima i crkvama svi krana. Koliko puta sam izgovorio te rijei sam ili s drugima: Gospodine, nisam dostojan da unie pod krov moj, nego samo reci rije i ozdravit e dua moja! Jesam li imao raspoloenje duboke vjere i iskrene poniznosti poput ovoga vojnika? Petar je u trenutku poniznosti govorio: Idi od mene, grean sam ovjek, Gospodine! Satnik govori u istom duhu. Uistinu veliki ljudi imaju skromno miljenje o sebi. Ta i ja, premda sam ovjek pod vlau, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: Idi! i ode, drugomu: Doi! i doe, a sluzi svomu: Uini to i uini. Satnik izraava vjeru u Isusa kao Boga, Gospodara ivota i smrti, zdravlja i bolesti. Govori: ako ja, mali ovjek, imam pod sobom vojnike, zapovijedam im i oni me sluaju, koliko vie se bolest mora pokoravati Isusu koji je apsolutni Gospodar svega. uvi to, zadivi se Isus i ree onima koji su ili za njim: Zaista, kaem vam, ni u koga u Izraelu ne naoh tolike vjere. Isus govori gorku istinu onima koji su bili uvjereni da su najbolji vjernici, da su miljenici Boji. Jesam li uvjeren da danas ima dobrih vjernika meu onima koje ja ne smatram vjernicima i da im Bog ini velike stvari. Kod Boga nema povlatenih osoba, stalea, naroda, rasa. Njemu je najvanija osobna prava vjera. A kaem vam: Mnogi e s istoka i zapada doi i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi e kraljevstva biti izbaeni van u tamu. Ondje e biti pla i krgut zubi. Isus ide do kraja. Tko nema vjere u srcu bez obzira na vjerske obiaje, vjersku formalnost, nabrajanje dugih molitava koje su prazne kao to su prazna srca koja ih izgovaraju nema mu pristupa u kraljevstvo Boje, u Boji svijet.
169
I ree Isus satniku: Idi, neka ti bude kako si vjerovao! I ozdravi sluga u taj as.Bih li ja bio zadovoljan da mi Isus sada kae: Neka ti bude kako si vjerovao! Zavapit u iz dubine svoga srca: Isuse, vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!
170
Farizej i carinik
(Lk 18,914) ovjeka s pravom zanima tko je i to je. eli znati je li vrijedan, estit, dobar. Zato mu je Bog dao savjest da ga vodi od dobra na bolje, prema sve veoj vrijednosti. No moe se dogoditi da njegova mjerila prosuivanja ne budu dobra, da ne gleda svoje srce, svoju duu u Bojem svjetlu, nego se mjeri ljudskim ovozemaljskim mjerilima. Ako je po ljudskim mjerilima napravio vie, kvalitetnije, bolje, zakljui da je onda bolji od drugih. Tako doe u napast da druge podcjenjuje, omalovaava, ak prezire. U tom sluaju treba se sjetiti da on u svoju lou misao o drugima projicira samoga sebe pa je onda upravo on ono to misli o drugima. Istina o kojoj sada elim razmiljati neka mi pomogne da bolje, dublje upoznam sebe. Istina je katkada gorka. Ali istina oslobaa. Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, ree zatim ovu prispodobu: Dva ovjeka uzioe u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: Boe, hvala ti to nisam kao ostali ljudi: grabeljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega to steknem. A carinik, stojei izdaleka, ne usudi se ni oiju podignuti k nebu, nego se udarae u prsa govorei: Boe, milostiv budi meni greniku! Kaem vam: ovaj sie opravdan kui svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit e ponien, a koji se ponizuje, bit e uzvien. Dva ovjeka ovdje predstavljaju dva svijeta, dva mentaliteta. Mentalitet farizeja mi je poznat. No moda nisam svjestan koliko je on prisutan u meni i koliko mi je drag. Kada se primjerice usporeujem s drugima, obino upadam u zamku da o sebi mislim bolje nego o drugima. Ili ako doivljavam osjeaj manje vrijednosti, nije li taj osjeaj neugode ba zato prisutan to ne prihvaam da budem ispod drugih. Tako je osjeaj manje vrijednosti nalije iste medalje: nezadovoljene potrebe da budem vrjedniji od
Farizej i carinik
171
drugih. Nisu li se i apostoli usporeivali i pitali tko bi od njih bio najvei (Lk 22,24). Usporeivanje u ovom smislu nikad nije dobro. Tenja da se usporeujem redovito mi eli pokazati da sam bolji od drugih. Tako vie ne ivim u svijetu ljubavi, nego u svijetu nezdrava bolesna nadmetanja, izdizanja nad druge. Zdravo nadmetanje ide za tim da postigne bolje rezultate, a nezdravo da ponizi drugoga. Kad su se apostoli prepirali tko bi od njih bio najvei, Isus im ree: Ja sam posred vas kao onaj koji posluuje Ta Sin ovjeji nije doao da bude sluen, nego da slui i da svoj ivot dadne kao otkupninu za mnoge. Farizej se molio uspravan, uzdignut, svjestan svoje pravednosti, vrijednosti, superiornosti. Uivao je u njoj. Zahvaljivao je Bogu, a nije znao da ta zahvala nije usmjerena prema Bogu, nego je utjelovljenje njegovih sebinih i oholih osjeaja. On svojom zahvalom kao da i Bogu eli rei: gledaj me, Boe. Jesi li ponosan na mene? Ima pravo to biti. Drugi ljudi nisu kao ja. Oni su grabeljivi, nepravedni su, robovi su seksualnosti. Svijet je prepun takva oloa. Evo i ovaj carinik. On ovamo i ne spada. Po to je doao ovamo? Zna ga kakav je. ivi na tui raun. A ja sam pravi. Sposoban nametnuti si pokoru, postiti, rtvovati se. Tebi na slavu dajem propisanu desetinu Sve to je farizej govorio bila je istina. On je sve to inio. Samo jedno nije nije volio, nije nauio biti plemenit, nije nauio ljubiti. Prepoznajem li klice farizejtine u sebi. Otvorit u Gospodinu svoje bolesno srce i moliti ga da me izlijei, oisti, oplemeni. Carinik je pognut, svjestan da nema pravo pogledati Bogu u lice. Od njega oekuje samo smilovanje i pomo. Govori: Boe, milostiv budi meni greniku! Petar je u trenutku spoznaje svoje grenosti rekao: Idi od mene, grean sam ovjek, Gospodine! Mogu li i ja sada izrei carinikovu molitvu? Pogotovo ako sam se prepoznao u farizeju. Moda e molitva ruskoga hodoasnika biti najprikladnija da izreknem svoje raspoloenje: Gospodine Isuse Kriste, Sine Boji, smiluj se meni greniku! Tada i samo tada ut u Isusovu rije da sam od molitve otiao opravdan, pomilovan, spaen, ljubljen.
172
Bezuvjetno oprostiti
(Mt 18,2135) Opratanje je esta tema Sv. pisma. Isus u raznim prigodama naglaava da treba uvijek opratati. Nama je teko opratati jer smo ranjeni nepravdama i jer nam opratanje izgleda kao slabost, poputanje jaemu, neto to nalikuje na puzavost i da bolje prolazi onaj koji je jai, nametljiviji, tvri. Narodna izreka to potvruje: Tko je jai, taj kai! Pomolit u se da doivim kako je opratanje snaga, mo, pozitivna superiornost nad zlom i onim koji ga ini. Kad opratam, najsliniji sam Bogu koji uiva u opratanju. Boje oprotenje moj je siguran put u vjeni ivot. Opratanje je temelj naega zajednitva jer opratanjem ruimo zidove, premoujemo ponore meu ljudima. Tada pristupi k njemu Petar i ree: Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogrijei o mene? Do sedam puta? Kae mu Isus: Ne kaem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam. Na Petrovo pitanje Isus odgovara da treba bezbroj puta oprostiti. Bibliari kau da je Isusov odgovor aluzija na tvrdu reenicu koju je izrekao Lamek: Ako e Kajin biti osveen sedam puta, Lamek e biti osveen sedamdeset sedam puta (Post 4,24). Opratanje je kao nevidljiva duhovna granica izmeu dobra i zla, duhovne slobode i duhovnoga ropstva. Tko oprata, slobodan je, dobar je. Tko ne oprata, rob je, zao je. Isusova prispodoba nije opis konkretnoga dogaaja. Ona nam opisuje to se stalno dogaa u naim srcima, u naim meuljudskim odnosima, u odnosima meu narodima, dravama, svugdje. Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odlui urediti raune sa slugama. Kad zapoe obraunavati, dovedoe mu jednoga koji mu dugovae deset tisua talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, ena mu i djeca i sve to ima te se podmiri dug. Nato sluga padne niice preda nj govorei: Strplje-
Bezuvjetno oprostiti
173
nja imaj sa mnom i sve u ti vratiti. Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. Isus u prispodobi poinje s naim velikim dugom Gospodaru neba i zemlje, toliko velikim da ga nitko od nas ne moe vratiti. Gospodar je milostiv. Na molbu sluge gospodar mu ne umanjuje duga, on ga brie. Ova Boja milosrdna ljubav izvor je nae nade, sigurnosti, mira i radosti. A kad taj isti sluga izae, naie na jednoga svoga druga koji mu dugovae sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govorei: Vrati to si duan! Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: Strpljenja imaj sa mnom i vratit u ti. Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Ova je slika muna, tvrda, neshvatljiva. Sluzi je sve oproteno, zaboravljeno. Umjesto da uiva u plodovima gospodareva milosra, da bude radostan, sluga se namrgoen i bijesan okree prema onome koji mu je dugovao puno manje nego on gospodaru i stade ga maltretirati, daje ga na sud, trpa u zatvor. Prepoznajem li moda sebe u ovom sluzi? Kad njegovi drugovi vidjee to se dogodilo, silno raaloeni odoe i sve to dojavie gospodaru. Zlo neopratanja nikad nije osobna, privatna stvar. Ono optereuje meuljudske odnose i sve ljudske zajednice. Tada ga gospodar dozva i ree mu: Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluje svome drugu, kao to sam se i ja tebi smilovao? Boja milosrdna ljubav treba biti mjerilo, uzor ovjeku kako treba opratati. I gospodar ga, rasren, preda muiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako e i Otac moj nebeski uiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu. Nakon nemilosrdne kazne nemilosrdnom sluzi, Isus, to je rijetko u Evanelju, tvrdo prijeti da nikome koji ne oprata nee biti oproteno. Otvorit u svoje srce Bogu i moliti ga da bude slino Bojem milosrdnom Srcu, da uvijek mogu oprostiti, da osjetim kako mi se na moju rije upravljenu bratu, sestri: Opratam ti! vraa jeka Bojega Srca: Opratam ti!
174
Isusov duh slu enja

(Mk 10,3545) Reci mi s kim si i rei u ti kakav si kae narodna izreka. Koliko god ona bila istinita, u Isusovoj prisutnosti nije je bilo lako ostvariti. Apostoli su bili s Isusom gotovo tri godine. Gledali su ga. Sluali ga. Upijali njegov duh. Pa ipak. Njegova zapovijed nesebine, ponizne i portvovne ljubavi nadilazila je i njihovo shvaanje i njihove mogunosti. Tijekom povijesti Crkve moda nas iznenauje i razoarava nemo lanova Crkve, udova Mistinoga Tijela Kristova, da ive Kristovu zapovijed ponizna sluenja. Pred tom injenicom nije dobro ni razoarati se ni rezignirati ni osuditi. Najdjelotvornija e biti jednostavna konstatacija i pokuaj da ja sada napravim to mogu, da se vjebam u sluenju drugima. Isus me zove da u svjetlu njegove rijei prepoznam sebe u svojoj nemoi, ali i u iskrenoj elji da idem naprijed. I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govorei mu: Uitelju, htjeli bismo da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva. Isusovi roaci Jakov i Ivan iskreno vole Isusa. Spremni su mu se dati na raspolaganje. No oni za to oekuju nagradu i to ne bilo kakvu. Misao na nagradu izbila je u prvi plan. Prirodno je da ovjek, jer je ogranieno bie i ne moe sebe uiniti potpuno zadovoljnim i blaenim, oekuje od Boga da e ga takvim uiniti. Ali to iekivanje moe biti i neprirodno, moe i previe zaokupiti ovjeka, moe ga dovesti do duhovne deformacije. Isus eli da se ponaamo kao sluge beskorisne koji kad naprave to su trebali napraviti, s uvjerenjem govore: Uinili smo ono to smo bili duni uiniti. Je li pravo djelo ljubavi u tome da oekujemo kako e nas ljubljena osoba nagraditi ili je radost to smo mogli neto uiniti ljubljenoj osobi naa najvea nagrada? A Isus im ree: Ne znate to itete. Moete li piti au koju ja pijem ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?
Isusov duh sluenja
175
Oni mu rekoe: Moemo. A Isus e im: au koju ja pijem pit ete i krstom kojim se ja krstim bit ete krteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati to je onih kojima je pripravljeno. Na ovakvu neobinu elju Isus reagira upadno blago, strpljivo, s razumijevanjem. On pozna ljudsku narav, ovjekove tenje za vrijednou i zna da se one katkada oituju na nestvaran nain. Umjesto odgovora na njihovu molbu, on im skree pozornost na ono to u ivotu trebaju napraviti, to trebaju pretrpjeti ako ga zaista vole i ele podijeliti njegovu sudbinu. No to se nagrade tie, i na ovom mjestu i drugdje Isus nas ostavlja u neizvjesnosti. Ona e sigurno biti i ona e nadii svako nae ljudsko iskustvo, ali kakva e biti, to nitko ne zna. Kad su to ula ostala desetorica, poee se gnjeviti na Jakova i Ivana. Reakcija ostale desetorice pokazuje da su proeti istim duhom. Uvrijedili su se, jer oito i oni raunaju na prva mjesta. Jednom su se svaali tko je ovdje na zemlji meu njima prvi. A sada se bore da i u kraljevstvu nebeskom budu prvi. Moda nam ova reakcija pomogne da shvatimo mnoge bolesne enje za afirmacijom, ugledom pred ljudima, poloajima. Umjesto da se gnjevimo na druge, nastojmo se odgojiti za nesebinu rtvenu ljubav. A Bog se sigurno nee dati nadmaiti u velikodunosti. Zato ih Isus dozva i ree im: Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikai njihovi dre ih pod vlau. Nije tako meu vama! Naprotiv, tko hoe da meu vama bude najvei, neka vam bude posluitelj! I tko hoe da meu vama bude prvi, neka bude svima sluga. Kratka, britka, odluna poruka: Vrijednost nije u poloaju i vlasti, nego u ljubavi koja slui. Najvei je onaj koji najvelikodunije slui. Jer ni Sin ovjeji nije doao da bude sluen, nego da slui i ivot svoj dade kao otkupninu za mnoge. Na kraju moemo samo dodati Isusove rijei: Primjer sam vam dao da i vi inite kao to sam ja inio! Kako bi trebao izgledati moj ivot u svjetlu ove poruke?
176
Isus u oluji
(Mt 14,2233)
Jedna od naih velikih potekoa jest u tome to mislimo: kad povjerujemo, kad se predamo Gospodinu, da e na ivot tei kao mirna rijeka, da emo izbjei sve nezgode. injenice govore suprotno. ovjek, da bi mogao zrelo sluiti Bogu, mora biti spreman na oluje. Mnoge nam je nevolje podnijeti na putu prema vjenom cilju. Neka mi ovo razmatranje pomogne da vie mislim kako u se prepustiti Gospodinu, a manje kako e mi biti na ivotnom putu. Podsjetit u se prethodnoga: Isus je nahranio s pet kruhova i dvije ribe preko pet tisua ljudi. Oni ga ele uiniti kraljem uvjereni da su u najboljoj namjeri. A zapravo ih je vodila sebina elja da sebi, uz Isusovu pomo, osiguraju lagodan ivot. I odmah prisili uenike da uu u lau i da se prebace prijeko dok on otpusti mnotvo. Narod se najeo kruha i riba. Ozraje naelektrizirano. Ako Isus pristane biti kralj, nita im nee nedostajati. Apostoli promatraju mnotvo, pojedince koji agitiraju za Isusa. Pomiljaju da je doao pravi trenutak. Ako Isus bude kralj, oni e s njim podijeliti ministarske stolice. Petar se ve vidi u ulozi ministra pravosua, Matej bi mogao biti ministar kulture, Ivan i Jakov, sinovi groma, ministri obrane, Juda, dakako, ministar financija Svi su bili uzbueni u iekivanju. Jedino je Isus bio smiren i alostan. Uinio je udo iz iskrene suuti prema gladnom narodu, a sada ljudi namjeravaju zlorabiti njegovu boansku mo: da im osigura miran i udoban ovozemaljski ivot. Kako uski horizonti! A poto otpusti mnotvo, uzie na goru, nasamo, da se pomoli. Uveer bijae ondje sam. Ni narod ni uenici nisu mislili na Oca. Jedino Isus. Samo On je bio otvoren za Oeve planove. Sam je stajao pred Ocem, kao to je, unato mnogim navalama mnotva, obino u duhu bio sam. To je sudbina ljudi koji su odabrani da budu veza iz-
Isus u oluji
177
meu neba i zemlje (Noa, Abraham, Mojsije, Ilija). Uziao je na goru, izdigao se iznad ovozemaljskoga ljudskog mentaliteta. TR on je doao radi Oca, da uspostavi njegovo kraljevstvo. Ovdje je polo sve po zlu, a da ljudi toga nisu ni svjesni. Laa se ve mnogo stadija bila otisnula od kraja, ibana valovima. Bijae protivan vjetar. Isus je prinudio apostole da otplove. Onda je i oluju poslao. Htio ih je pouiti kako e u ivotnoj opasnosti moliti i dobiti pomo i Isusa doivjeti kao Gospodara ivota i smrti. O etvrtoj nonoj strai doe On k njima hodei po moru. A uenici, ugledavi ga kako hodi po moru, prestraeni rekoe: Utvara! I od straha kriknue. Pred jutro Isus krene po valovima u pomo uenicima. Po obiaju, ne eli se nametnuti. eli da ga oni zamole za pomo. No apostoli, od umora iscrpljeni, od straha izbezumljeni, ne vide doli utvaru koja hoda po valovima. Koliko je ta slika bila uvjerljiva govori njihova reakcija od straha kriknue. Bila je to gorka mjeavina straha od potonua i straha od mranih sila koje im prijete, a oni sami, posve bespomoni. Da su barem mogli naslutiti kako im je ba sada Isus sasvim blizu. No strah im je zaslijepio i oi i srca. Isus im odmah progovori: Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se! Isus ih ohrabruje, objavljuje im se i odnosi strah. Bog ne eli da ga se ljudi boje. On je uvijek za njih, ono to ini ini njima u prilog pa i onda kada im prijeti propau. Petar prihvati i ree: Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da doem k tebi po vodi! A on mu ree: Doi! I Petar sie s lae te, hodei po vodi, poe k Isusu. Petrova reakcija, svojstvena njegovoj naravi, ide iz krajnosti u krajnost. Tjeskoban strah pretvara se u euforiko stanje. Osim Isusa, nita vie ne vidi, ni oluju, ni valove, ni dubine jezera. Isusu se svia ovakav zanos. Ide mu ususret. Govori Petru: Doi! Poziva ga u oluju, u valove, u opasnost Slika Crkve kroz povijest, slika svakoga ovjeka kroz osobnu povijest. Ovakav Boji plan nije prilagoen slabiima, kukavicama.
178
Ali kad spazi vjetar, poplai se, pone tonuti te krikne: Gospodine, spasi me! Dok je Petar upirao svoj pogled u Isusa, uzdigao se iznad svih opanosti, pobjeivao je sve neprijateljske sile, hodao je po valovima. No kad mu je prestraeni pogled zapeo za oluju i valove, izgubio je vrstou (tlo i tako nije imao pod nogama) i poeo tonuti. Snana i jednostavna poruka! Dok upiremo pogled u Krista, jai smo od svih neprijateljskih sila. Kad smo pesimisti i gledamo samo tekoe, mi neminovno tonemo. Isus odmah prui ruku, dohvati ga i kae mu: Malovjerni, zato si posumnjao? Kad uoe u lau, utihnu vjetar. A oni na lai poklone mu se niice govorei: Uistinu, ti si Sin Boji! Kristova ruka die Petra iz valova. Kristove rijei upozoravaju: tone jer si posumnjao, jer svoj pogled vie nisi upirao u mene. Koliko god bilo bolno ovo iskustvo, uvjerljivo je. Apostoli doivljavaju Isusa kao Gospodara oluja. Priznaju ga Bogom i klanjaju mu se.
S Kristom kroz ivotne oluje
179

(Mk 4,3541) Kada sam se naao u sumnjama u odnosu na Boga, ljude, samoga sebe, koje su me razdirale nisam li tada bio u oluji? Kad sam doivljavao neuspjehe, razoaranja, izgubljenost i osjetio se kao da tonem u bezdan nisam li tada bio u oluji? Kada me je pogodila bolest, a s njom nesigurnost u kojoj mi je izmicalo tlo ispod nogu nisam li tada bio u oluji? Kad su me pogaale nepravde, progoni, gubitci nisam li se tada nalazio u oluji? Oluje u mom ivotu imaju isti pedagoki smisao kao i smirena, ugodna stanja. Bog me po njima odgaja, upozorava me da je On zaetnik i zatitnik ivota. Poziva me da mu se povjerim, da se oslonim na njega, da se oslobodim straha i tjeskobe za svoj ivot, za svoju budunost. Uveer istoga dana kae im: Prijeimo prijeko! Oni otpuste mnotvo i povezu Isusa kako ve bijae u lai. A pratile su ga i druge lae. Najednom nasta estoka oluja, na lau navale valovi te su je ve gotovo napunili. A on na krmi spavae na uzglavku. Probude ga i kau mu: Uitelju! Zar ne mari to ginemo? On se probudi, zaprijeti vjetru i ree moru: Utihni! Umukni! I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im ree: to ste bojaljivi? Kako nemate vjere? Oni se silno prestraie pa se zapitkivahu: Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju? Nadvladati ivotne oluje i iz njih izii kao pobjednik mogu ako dopustim Isusu da ue u laicu moga ivota, da uzme kormilo u svoje ruke? Kada, gdje i zato mi je teko ispustiti kormilo iz svojih ruku i prepustiti ga njemu? Prijeimo prijeko! Isus ima inicijativu. Doputam li mu da i u mom ivotu ima inicijativu, da njime upravlja po svom boanskom promislu pa i onda kada se ini da me vodi u propast? Vjerujem li da se onima koji Boga ljube sve okree na dobro?
180
Najednom nasta estoka oluja. Imala je svojih uzroka: promjena temperature, hladan zrak koji se s Hermona naglo sputa na jezero Uvijek postoje uzroci naih oluja: nekontrolirani osjeaji, neukroena sebinost, nezasitna oholost i slabost moje naravi da ih nadvladam. Najei uzroci oluja u mom ivotu? Mogu li ih iz dosadanjega iskustva predvidjeti, zatititi se od njih? Uitelju! Zar ne mari to ginemo? Apostoli kao iskusni ribari poznavali su ud jezera. Ali ova oluja nadilazi njihovu vjetinu i snagu. U ivotnoj su opasnosti. Prave ivotne oluje, koje Bog priputa, uvijek nadilaze ljudsku snagu i ljudsku spretnost. Kao to si ni vjeti ribari nisu mogli pomoi, tako ni vjeti duhovni voe ne mogu zatititi ni sebe ni ikoga drugoga pred olujama u koje, prije ili poslije, mora upasti svaki Isusov uenik. U realnoj opasnosti u kojoj su se odjednom nali apostoli doivljavaju da su preputeni na milost i nemilost neprijateljskim silama i da ih je Isus zanemario, ostavio, da se za njih ne brine, da mu nije stalo do njih, da su izgubljeni. Isusovo spavanje doivljavaju kao nebrigu, nezainteresiranost za njih i to jo vie potencira njihov strah i njihovu zlovolju. Gospodin je upravo to htio. Pokazati im njihovu lanu sigurnost, slabost njihove vjere. Istina o njihovu pravom stanju moe ih osloboditi od privida u kojem su ivjeli. Njihov povik bio je povik ljutnje: Ti ne mari, povik beznaa i oaja: mi ginemo, ali i s mrvicom nade da taj Isus moe i hoe neto uiniti. U bezbrinim, moda euforinim prilikama mi esto ivimo u lanoj sigurnosti da smo jaki, da vjerujemo Bogu. Ali oluje nau lanu ivotnu sigurnost rue kao kulu od karata. Smisao i cilj svih oluja je da nas spuste na zemlju, da opipamo svoje stvarno stanje, da iskusimo svoju nemo i ugroenost. Tek tada egzistencijalno, iskreno, iz dna bia vapimo za pomo. Utihni! Umukni! Dvije kratke rijei dovoljne su da Isus pokae svoju mo. Nije ih ni trebao izgovoriti. Ali ih je izgovorio radi uenika. Uz iskustvo slabosti i nemoi koje izazivaju oluje moram postii i drugo prelijepo iskustvo Gospodinove moi iz koje se onda raa u meni mir i
181
sigurnost. Tada se vie ne brinem kako e me Gospodin voditi. Najvanija mi je njegova prisutnost. to ste bojaljivi? Zato nemate vjere? opomena je upuena apostolima i meni. Ona me kao vatra isti, ali i podie do neba, ohrabruje i izaziva u meni mir, radost, raspjevanost. Kad bih u olujama povjerovao u Isusovu prisutnost, u njegovu snagu i ljubav prema meni niega se vie ne bih bojao. Noen na krilima Bojega Duha, uvijek bih uivao mir. Moj pravednik e od vjere ivjeti!
182
Uskrisenje Lazara
(Iv 11,145)
Prije nego to e Isus ui u zavrnicu spasenja svijeta, zablistao je u punom sjaju kao plemenit ovjek i Gospodar ivota i smrti. Bijae neki bolesnik, brat Marije i Marte. Sestre poruie Isusu: Gospodine, evo onaj koga ljubi, bolestan je. Bolesnik je njegov prijatelj. Njegove sestre su njegove prijateljice. Molba sestara diskretna je, njena, enstvena. Vjeruju u Isusovu prijateljsku ljubav. Bog ni ovu prijateljsku obitelj nije potedio od tragedije. uvi to, Isus e: Ta bolest nije na smrt, nego da se po njoj proslavi Sin Boji. Nije bio Oev plan da ga izlijei. Lazar e umrijeti, sestre trpjeti. Prijatelji e rtvom sudjelovati u Isusovoj objavi kao Gospodara ivota i smrti. Prijateljevati s Isusom znai sve podloiti Bojoj proslavi. A Isus ljubljae Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak ostade jo dva dana u onome mjestu. Onda ree: Poimo u Judeju! Lazar, prijatelj na, spava, no idem probuditi ga. Tek poslije ree: Lazar je umro. Ivan naglaava da je Isus ljubio prijatelje, a ipak je ostao jo dva dana. On rtvuje Lazara i sestre, sam zbog toga trpi, ali volja Oeva se mora izvriti. Kad je Isus stigao, Lazar je etiri dana u grobu. Marta poe Isusu u susret i ree: Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali znam: to god zaite od Boga, dat e ti. Kaza joj Isus: Uskrsnut e brat tvoj! A Marta mu odgovori: Znam da e uskrsnuti u posljednji dan. Ree joj Isus: Ja sam uskrsnue i ivot: tko u mene vjeruje, ako i umre, ivjet e. I tko god ivi i vjeruje u mene, nee umrijeti nikada. Vjeruje li ovo? Odgovori mu: Da, Gospodine! Ti si Krist, Sin Boji! Isus je doao prekasno. Lazarovo se tijelo raspada. Ali Marta vjeruje u Isusovu ljubav i mo i nada se. No kako to povezati s injenicom da joj se brat raspada? Isus inzistira da On
Uskrisenje Lazara
183
sada i ovdje moe uskrisiti, a ne samo o uskrsnuu mrtvih. Rekavi to, ode, zovnu svoju sestru Mariju i ree joj kriom: Uitelj je ovdje i zove te. Ona brzo ustane i poe k njemu. Dogodit e se neto veliko. eli da u tome i sestra sudjeluje. A kad Marija doe, baci se Isusu k nogama govorei: Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Marija izrie isto to i Marta. Bile su proete istim duhom vjere i povjerenja u Isusa. Ule su u Kristov svijet, u Kristov ivot, u Kristovu ljubav. Kad Isus vidje kako plae ona i idovi koji je dopratie, potresen u duhu i uzbuen upita: Kamo ste ga poloili? Odgovorie mu: Gospodine, doi i pogledaj! Isusovo pitanje: Kamo ste ga poloili? vodi ga prema grobu. Po grijehu ovjek se osudio na smrt. Isus-ivot ide ususret smrti da mrtve ugrabi iz ralja smrti. Lazarovo uskrisenje zorna je slika onoga to e se zbiti na Kalvariji svima nama: Isus e ui u smrt i svima nama rei: Ustanite! Dao sam svoj ivot da vi ivite vjenim ivotom. I zaplaka Isus. Isus, moj prijatelj, plae. Osjeam li strahopotovanje, njenost, ljubav? Pribliit u se Isusu, podijeliti s njim alost. Ne plae li to Isus nad sudbinom svih nas? Isus suosjea s nama. Oni koji su bili tvrda srca, i ovdje su bili hladni analitiari ili kritiari. Isus onda, ponovno potresen, poe grobu i zapovjedi: Odvalite kamen! Kae mu Marta: Gospodine, ve zaudara. Ta etvrti je dan. Isus trai od ljudi da surauju u udesnom zahvatu. Ali ljudi nemaju vjere. Malo prije Marta je rekla da je Isus Sin Boji. Ali sada, pred stranom injenicom da se njezin brat ve raspada, njezina vjera je preslaba. Kae joj Isus: Nisam li ti rekao: bude li vjerovala, vidjet e slavu Boju? Odvalie dakle kamen. Isus svojom vrstoom eli ojaati Martinu vjeru. A Isus podie oi i ree: Oe, hvala ti to si me usliao. Ja sam znao da me svagda usliava, no rekoh to zbog nazonog mnotva: da vjeruju da si me ti poslao.
184
Isusu je beskrajno stalo do toga da povjerujemo u njegovu ljubav, u njegovu mo. Samo ako vjerujemo, moemo uskrsnuti, postati dionici njegova ivota. Rekavi to, povika iza glasa: Lazare, izlazi! I mrtvac izie, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano runikom. Gledam Isusa. Sluam njegove rijei jae od smrti. Gledam Lazara kako teko pomie vezane noge i kao iva mumija ide prema svom ivotvorcu. Isus ree: Odrijeite ga i pustite neka ide! Ljudi su izvan sebe. Isus smireno trai od njih da sudjeluju, angairaju se u vraanju ivota. Milost novoga Bojeg ivota u meni bit e plod i Boje snage i moje suradnje.
Zakonitost duhovnoga razvoja
185

Odazvao sam se Gospodinu. Doputam da me On vodi i odgaja. Njegov nain odgoja esto nije predvidiv. Boja rije kako je Isus odgajao apostole, posebno Petra, neka mi bude putokaz. Iv 1,42: Isus pogleda imuna: Ti si imun, sin Ivanov! Zvat e se Kefa Petar Stijena! Pri prvom susretu predskazuje mu zadau. Moj ivot u svjetlu prvoga susreta s Kristom? Lk 5,111: Petar postaje svjestan svoje grenosti. Ponizniji je. Ohrabruju ga Isusove rijei: Ne boj se! Od sada e ljude loviti! Kako je Bog mene istio? Jesam li suraivao? Poslije toga doivio veu, prisniju povezanost s Gospodinom, veu plodnost ivota? Iv 6,6771: Gospodine, kome da idemo? Ti ima rijei ivota vjenoga! Isus je izbio iz ruku apostola sve naravne elje i oekivanja. Ostao im je samo vjeni ivot. Bog i mene stalno oslobaa od navezanosti i upuuje mi pogled prema vjenosti. Prisjetit u se nekih Bojih zahvata. Mt 16,1320: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga ivoga! Ti si Petar-Stijena! Tebi u dati kljueve kraljevstva Krist e puno trpjeti, biti ubijen. To se tebi ne smije dogoditi! Nosi se od mene, sotono! Nije ti na pameti Boje, nego ljudsko! Priznanje, obeanje, razoaranje, neshvaanje, odbacivanje. Tako biva kad je u meni i u svima nama isprepleteno nadnaravno i naravno. Jesam li nauio luiti milosno od naravnoga, Boje od ljudskoga? Mt 17,19: Na brdu Preobraenja. Dobro nam je biti ovdje. Nainit u tri sjenice. Ovo je Sin moj, ljubljeni, njega sluajte! Petar, Jakov i Ivan kao i u Getsemaniju. Milost i kunja uvijek su u jednakom omjeru. Znadem li se okoristiti milou da izdrim u kunjama? Cilj milosti nije uivanje, nego nova snaga. Cilj kunje nije ponitenje, nego oplemenjivanje.
186
Mt 14,2433: Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da doem k tebi po vodi! Doi! Gospodine, spasi me! Malovjerni, zato si posumnjao?! Tjeskoba zbog oluje pretvara se u oduevljenje, hrabrost, gotovo preuzetnost. Dok gleda Isusa, hoda po vodi. Kad gleda oluju, tone. Gospodin ga pridie i kori zbog nevjere. Ima trenutaka kada je Boja pedagogija zgusnuta, kada doivljavam nagle promjene. Upirem li tada pogled u Gospodina? Mt 18,2122: Gospodine, koliko puta da oprostim Do sedam puta? Ne kaem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam. Neopratanje je veliko zlo, slabost, ropstvo. Isus trai da oprostim. Tako brani moju slobodu od nemoi i ropstva zlu i otvara mi put do Oeva milosrdnoga Srca. Mt 19,2729: Evo, mi smo sve ostavili i poli za tobom. to emo za to dobiti? Stostruko na ovom svijetu, a na drugom ivot vjeni! Kad dajem dobivam, kad ne dajem gubim. Mt 26,33: Ako se i svi sablazne, ja se nikada neu! Zaista, kaem ti triput e me zatajiti! Preuzetnost, tvrdoglavost, umiljenost pripremaju pad. Mi obino ne grijeimo kada se osjeamo slabi i nesigurni, nego onda kada se osjeamo jaki i sigurni (K. Rahner). Lk 22,49: Gospodine, da udarimo maem? Pita, ali ne eka odgovor. esta pojava. Traim li ozbiljno savjet od Boga spreman promijeniti svoje stavove? Lk 22,5662: I ovaj bijae s njim! Ne znam ga, eno! I ti si od njih! ovjee, nisam! Doista i ovaj bijae s njim! ovjee, ne znam to govori! Dubok pad! Odrekao se Isusa u strahu za svoj ivot. Nesigurnost, strah, kukaviluk u tekoama, u opasnostima, redoviti su uzroci da zatajim Isusa, vjeru, potenje, prijatelje, nevjernosti dobrim odlukama. Prepoznajem li svoje slabosti, zatajenja? Priznajem li ih sebi i drugima? Isus upre pogled u Petra I on izie te gorko zaplaka. Obasjan Isusovim pogledom, prosvijetljen milou, Petar prepoznaje ruevine svoga bia, svoga prija-
187
teljstva s Isusom i svoga poziva. Jesam li u svjetlu Kristova pogleda spoznao svoju grenost? Gorke suze kajanja? Vjerujem li da se iskrenim kajanjem uvijek vraam Bogu? Iv 21,15: imune Ivanov, ljubi li me vie nego ovi? Da, Gospodine, ti zna da te volim. Pasi jaganjce moje, pasi ovce moje! Na kraju Petar u potpunosti ostvaruje Kristov plan. Unato slabostima, lutanjima, zatajenju. Utjena istina. Unato slabostima i grijesima, kad se kajem i borim, ostvarujem Boji plan. Boja je snaga u meni tada jaa od moje slabosti! Iv 21,18b: Kad ostari, drugi e te voditi kamo nee! Petar e umrijeti za Gospodina, kao to je tvrdio na Posljednjoj veeri, ali ne svojom snagom, nego onom od Duha Bojega. Iv 21,19b: Idi za mnom! bila je posljednja Isusova rije u tom sudbonosnom razgovoru. Ii za Isusom znai misliti, osjeati, djelovati kao Isus. Za mene to je ono jedno potrebno.
Trei tjedan
Pratim Isusa u asovima njegove najvee ljubavi prema meni i nastojim mu vratiti ljubav za Ljubav. Nastojim se uivjeti u osjeaje moga prijatelja i Spasitelja Isusa patnika i s njim doivjeti teinu njegovih boli, slomljenosti i ponitenosti. Prisutan sam na Posljednjoj veeri kod ustanovljenja Euharistije. Sluam ga kako govori svim prisutnima i meni za kruh i vino: Ovo je tijelo moje Ovo je krv moja! Uzmite jedite, uzmite pijte! U duhu pristupam stolu Gospodnjemu i primam njegovo Tijelo i njegovu Krv. Gledam ga s ostalim uenicima dok se krvlju znoji u Getsemaniju. Uivljavam se u njegovu muku, borbu da prihvati volju Oevu da radi mene ide u smrt. Gledam i sluam kako ga svjetina hvata i zlostavlja, Veliko vijee ispituje, alje Pilatu, Pilat Herodu. Sluam kako ga Pilat osuuje na smrt. Gledam ga kako nosi svoj i moj kri. Sluam njegove posljednje rijei. Gledam kako umire na kriu i svoj duh predaje Ocu u ruke, kako ga skidaju s kria i polau u grob. Tako je Bog pokazao i dokazao svoju ljubav prema meni, prema svim ljudima.
Pashalni misterij
191
Pashalni misterij
Pasha je prijelaz iz ropstva u slobodu, iz grijeha u svetost, iz smrti u ivot. Isusov dolazak na svijet, njegov ivot, posebno vrijeme muke i smrti, posveeno je preobrazbi svijeta, svakoga ovjeka, okretanju od prolaznoga prema neprolaznom, vjenom, prema Bogu. Isus Krist je ostao s nama pod prilikama kruha i vina, simbola ivota, da nam pokae kako je On na vjeni ivot. Postao je posluan do smrti i to do smrti na kriu. Umro je da mi ivimo. Bio je proklet da mi budemo blagoslovljeni. Postao je grenik da mi budemo sveti. Njegova ljubav prema nama nije bila ni senzacija ni sentimentalna igra. Ljubio nas je tako da je za nas dao sve, i ivot. Ono to je Bog u ljubavi stvorio, to otkupljuje ljubavlju koja nema granica, koja je jaa od smrti. Boji in stvaranja ovjeka na poetku zavrio je ovjekovim otkupljenjem. Stvaranje i otkupljenje jedan je in ljubavi. Otkupljenje je zavrni in stvaranja. Prije muke Isus je napravio najvee udo ljubavi: obian kruh, simbol sve ljudske hrane kojom ovjek uzdrava i produuje ivot, pretvorio je u svoje tijelo. Vino, simbol svega pia koje je ovjeku jednako potrebno kao i hrana, pretvorio je u svoju krv. Tako je slikovito jasno oznaio da je On na duhovni ivot, onaj ivot kojim emo u Bogu vjeno ivjeti. Onda je pozvao sve ljude rijeima koje kod svake mise sluamo: Uzmite, jedite; uzmite, pijte! Hranite se duhovnom hranom, pojite se duhovnim piem, da moete duhovno ivjeti, da moete postii ivot vjeni. Uzmite i jedite od ovoga svi, ovo je moje tijelo koje e se za vas predati! Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kale moje krvi, Novoga i Vjenoga koja e se proliti za vas i za sve ljude na otputenje grijeha. Ovo inite meni na spomen! Kruh je Boji Onaj koji silazi s neba i daje ivot svijetu. Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv, ima ivot vjeni i ja u ga uskrisiti u posljednji dan! (Iv 6,
192
33,54). Nevjerojatna Boja enja koju stalno ponavlja kroz cijeli Stari i Novi zavjet: Bog eli da budemo jedno s njim. Zato nas je stvorio. Krist eli da se sjedinimo s njim. Zato nas je otkupio. Sve djelovanje Duha Svetoga ide za tim da nas sjedini s Ocem i Sinom. Sakrament Euharistije, misa, arite je ove Boje enje, sredinja toka u kojoj je sadrano sve to je Bog elio i u Sv. pismu izrekao. Ustanovljenjem Euharistije ostao je stalno prisutan meu nama: Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta. Budui da je preuzeo na sebe grijehe svih nas i posljedice grijeha sve zlo i na kraju smrt, u suradnji s Ocem (Oe, doao je as, proslavi sina svoga da on proslavi Tebe!) i u snazi Duha uao je kroz tjeskobu i muku u tamu smrti. ivot je uao u bit smrti, razorio je iznutra i otvorio nam put k uskrsnuu i vjenom ivotu. A on je nae bolesti ponio, nae je boli na se uzeo Za nae grijehe probodoe njega, za opaine nae njega satrijee. Na njega pade kazna radi naeg mira, njegove nas rane iscijelie Jahve je svalio na nj bezakonja naa za grijehe naroda njegova na smrt ga izbie sam se ponudio na smrt i meu zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zloince(Iz 53,412). Isusovu ljubav u Euharistiji, patnji i smrti trebam doivjeti u dubokoj, osobnoj, prisnoj povezanosti s Isusom. Bog svakoga ovjeka stvara napose. Bog ga tako i otkupljuje. Gledao me je, vidio me u opasnosti da se zauvijek upropastim, uao je u tamu smrti i svojom me rukom izvukao na svjetlo ivota. Kad doivim spasenje osobno, onda u moi razumjeti spasenje koje je Krist pohranio u krilo Crkve, onda u svakoga ovjeka moi doivjeti spaenim. Isusov kri se naao u sreditu crkava, domova, sela i gradova. On treba biti i u sreditu moga srca. Ne kao simbol tragedije, nego kao simbol Isusove prijateljske ljubavi prema meni. On daje svoj ivot za mene svoga prijatelja. Zagledat u se u oi Krista u Euharistiji, Krista raspetoga. Neka me Isusov pogled privue, proisti, preobrazi, zauvijek sjedini s njim, mojim vjenim ivotom.
Novi savez u mojoj krvi
193

Ovo je kale moje krvi novoga i vjenoga saveza! Isus je arko elio s uenicima blagovati Pashu prije svoje muke! (Lk 22,14) jer ih je do kraja ljubio (Iv 13,1). Poziva nas da se u ljubavi s njim sjedinimo: Ostanite u meni i ja u vama. Kao to loza ne moe donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda (Iv 15,45). Isus oekuje da se odazovemo na njegovu ljubav i obeava: Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao to je mene poslao ivi Otac i ja ivim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje ivjet e po meni (Iv 6,5657). aa blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajednitvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajednitvo tijela Kristova? (1 Kor 10,16). Duh Sveti nam osigurava zajednitvo s Isusom. Ja u moliti Oca i on e vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek (Iv 14,1516). Isus moli da njegovi uenici budu sjedinjeni s Ocem? Molim da svi budu jedno kao to si ti, Oe, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno kao to smo mi jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao to si mene ljubio (Iv 17,2023). Uvjeren sam doista: ni smrt ni ivot, ni aneli ni vlasti, ni sadanjost ni budunost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor nee nas moi rastaviti od ljubavi Boje u Kristu Isusu Gospodinu naem (Rim 8,3139). Po Euharistiji sjedinjujemo se s Bogom, ali i meusobno: Budui da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi (1 Kor 10,17). a) Stari savez: Poslije Adamova grijeha svi su bili odijeljeni od Boga. No Bog obeava spasenje. Nakon potopa Bog sklapa s Noom Savez. Poslije sklapa savez s Abrahamom (Post 12,13; 22,1618), Izakom (Post 26,36) i Jakovom (Izl 3,6).
194
Od Izraela trai vjernost Savezu: Stoga, budete li drali moj Savez, vi ete mi biti predraga svojina, vi ete mi biti kraljevstvo sveenika, narod svet (Izl 19,56). Sklapanje Saveza: Doe Mojsije i kaza narodu rijei Jahvine. A puk odgovori: Sve rijei to ih Jahve ree, vrit emo. Tada Mojsije podigne rtvenik. Naloi mladim Izraelcima da prinesu rtve paljenice i da rtvuju Jahvi junce kao rtve priesnice. Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije po rtveniku. Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno proita, a narod uzvrati: Sve to je Jahve rekao, izvrit emo. Mojsije potom krvlju pokropi narod govorei: Ovo je krv Saveza koji je Jahve s vama uspostavio (Izl 24,38). Mojsije govori: Ta ti si narod posveen Jahvi; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da meu svim narodima bude njegov predragi vlastiti narod. Stoga dri zapovijedi, zakone i uredbe. Bude li ove naloge i izvravao Jahve, Bog tvoj, ljubit e te, blagoslivljati i razmnaati (Pnz 7,615). Izrael je krio saveze. Zato Bog po prorocima najavljuje Novi, trajni, vjeni savez (Jer 31,31). b) Novi savez: Proroci Jeremija i Izaija navijetaju Novi savez: Evo s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopit u Novi savez. Zakon u svoj staviti u duu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit u Bog njihov, a oni narod moj. I oprostit u bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neu vie spominjati (Jer 31,3134). Sabrat u vas. Oistit u vas od svih neistoa i kumira. Izvadit u iz tijela vaega srce kameno i dat u vam srce od mesa. Duh svoj udahnut u u vas da hodite po mojim zakonima i da uvate i vrite moje naredbe (Ez 36,2427). Novi savez bit e, dakle, obiljeen s dva bitna elementa: Bojim oprotenjem grijeha i interiorizacijom vjere. Obeani Novi savez sklopio je Isus u svojoj krvi: Ovo je moja krv, krv Saveza koja se prolijeva za sve za oprotenje grijeha(Mt 26,28). Vjerujmo vjerom ljubavlju djelotvornom (Gal 5,6). Isus je u Novom usavrio Stari savez: Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge, kao to sam ja ljubio vas. Po ovom e svi znati da ste moji uenici: ako budete imali
195
ljubavi jedni za druge (Iv 13,3435). Ako me ljubite, zapovijedi ete moje uvati. I ja u moliti Oca i on e vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek (Iv 14,1516). I dodaje: Ako me tko ljubi, uvat e moju rije pa e i Otac moj ljubiti njega i k njemu emo doi i kod njega se nastaniti (Iv 14,23). Iz Boje ljubavi prema nama proizlazi naa ljubav jednih prema drugima: Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga, i svaki koji ljubi, od Boga je roen i poznaje Boga. Ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo duni ljubiti jedni druge. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama (1 Iv 4,78.12). I tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu (1 Iv 4,16). ovjek moe ljubiti samo snagom Duha Svetoga: Bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj nee doi k vama; ako pak odem, poslat u ga k vama (Iv 16,7). Duh Sveti daje da je ovjekova ljubav velikoduna, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se; ne trai svoje, ne pamti zlo, raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi (Kor 13,47). Pavao tvrdi: Ta ljubav je Boja razlivena u srcima naim po Duhu Svetom koji nam je dan! (Rim 5,5). ivjeti po Duhu znai ljubiti Boga i ovjeka, sve, ui u Boji svijet i biti stalno povezan s Bogom.
196
(Mt 26,1729; Mk 14,1225; Lk 22,720; Iv 1317) U duhovnim vjebama konano sam se opredijelio za Krista. elim se do kraja dati Kristu koji se do kraja dao nama, ivjeti u zajednitvu s Kristom, poprimiti Kristove dimenzije ljubavi koja se do kraja daje Ocu i ljudima. Po Euharistiji ne ivim vie ja, nego Krist ivi u meni, po meni, u svijetu u kome ivim. Po Euharistiji moj ljudski ivot postie puninu za koju sam stvoren. Euharistija je sredite moga bivstvovanja. Sjedinjenje s vjenim Bogom. Vjeni ivot u klici. Kao to je mene poslao ivi Otac i kao to ja ivim zbog Oca, tako e i onaj koji mene jede ivjeti zbog mene (Iv 6,57). Po Euharistiji Krist je prisutan u meni kada sam slab, da me ojaa; kada sam kolebljiv, da bude moja sigurnost; kad patim, da posveti moju patnju; kad zlo inim, da pati zbog mene; kada umirem, da s njim umirem i s njim uem u vjeni ivot. Molitva euharistijskom Isusu jednostavna je, kontemplativna, nesebina, bliska svakodnevici, upuuje na djelotvornu ljubav, pomae mi da pronaem Boga u svemu. U molitvi jednostavno stojim pred Gospodinom, klanjam mu se, zahvaljujem mu ili nita ne govorim; doputam Kristovoj ljubavi da me oslobaa samoga sebe i preda Isusu i ljudima. Vrue sam elio da blagujem s vama ovu pashalnu veeru (Lk 22,15). Isusova ljubav prema ovjeku dovela ga je na ovu zemlju. Ljubav ga tjera da se dadne meni. Ljubav njegova Srca jaa je od svega onoga to mora trpjeti. Radi ljubavi ljudi su ga odjenuli u luaku haljinu Moe li mentalitet ovoga svijeta razumjeti to je prava ljubav? Isus se htio Posljednjom veerom oprostiti od svojih dragih uenika. Kao to gozba simbolizira vrednote nebeskoga kraljevstva, tako veera simbolizira toplinu i intimnost koja treba biti izmeu ovjeka i Boga. Isus je re-
Posljednja veera
Posljednja veera
197
kao da e onom koji vri njegove zapovijedi doi i da e s njim veerati. Njegov oprotajni govor pun je intimnosti. Idem vam pripraviti mjesto, da i vi budete gdje sam ja (Iv 14,3). Nazvao sam vas prijateljima, jer sam vam priopio sve to sam uo od Oca (Iv 15,15). Ostanite u mojoj ljubavi (Iv 15,9). Povjerljivost i toplina dola je do izraaja i u trenutku kada je Isus zagrlio svoga ljubljenog uenika Ivana. Bog eli da do kraja povjerujem njegovoj ljubavi, da mu uvijek kao dijete Ocu iznosim sve to nosim u srcu, da s njim podijelim sva raspoloenja i neraspoloenja, uspjehe i neuspjehe, radosti i alosti. Veliina i snaga moje vjere oituje se u trajnom prijateljevanju s Bogom u svim ivotnim situacijama, posebno u tekima. Isus je raspet na kriu sauvao potpuno povjerenje u Oca: Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj! (Lk 23,46). Povjerljivost i bliskost s Bogom pomae nam da budemo povjerljivi i bliski s ljudima, da znademo u njima otkriti prave vrednote, da moemo s njima podijeliti dobro i zlo, da nauimo ivjeti ne uz ljude, nego s ljudima. Prijateljstvo s Kristom isti me od sebinosti i ui me nesebinoj ljubavi. Kad se oistim, Krist e me uvesti u svoju lonicu intimnoga prijateljstva. Ukoliko se ne dam istiti, prije ili poslije napustit u Krista i poput Jude prodat u njegovo prijateljstvo za srebrnjake bogatstva, uitka, slave, moi. Koja je moja slaba toka, stvorenje uz koje se priklanjam. Moram vie bdjeti na tom podruju. Moram neprestano premjetati teite svoga ivota od imati na biti, od posjedovati na davati (ljubiti). Tako u biti u trajnom prijateljstvu s Isusom. Za vrijeme veere Isus je oprao noge uenicima i rekao: Dao sam vam primjer, da i vi inite kako ja uinih vama (Iv 13,15). Ponizna ljubav je tajna. Isus eli da je otkrijem: Uite od mene jer sam krotka i ponizna srca! (Mt 11,29). Euharistija je prisutnost Krista Spasitelja pod vidljivim, opipljivim prilikama kruha i vina, ne da bude preda mnom, nego da bude u meni i po meni u svima, u cije-
198
lom svijetu. Po Euharistiji ostvaruje se trajno zajednitvo koje ni smru nee biti prekinuto. Ovo je onaj kruh to s neba silazi da onaj koji jede od njega, ne umre (Iv 6,50).
Duhovno bogatstvo Euharistije
199

Ova vjeba pomoi e mi da dublje uem i trajno doivljavam bogatstvo Euharistije pod razliitim vidovima. Euharistija je duhovna stvarnost: kruh i vino, hrana i pie. Tjelesna hrana i pie znae ivot. Bez toga ovjek je mrtav. Duhovna hrana i pie je Boji ivot u nama. Bez toga ovjek je duhovno mrtav. Ako ne jedete tijelo Sina ovjejega i ne pijete krvi njegove, nemate ivota u sebi! (Iv 6,53). Euharistija je uvijek prisutni Krist koji je arko elio blagovati ovu pashalnu veeru, elio je ostati sa mnom, biti moj ivotni suputnik; da ga uvijek mogu nai, kroza ivot putovati s njim, razgovarati s njim, boriti se s njim, sve dijeliti s njim. Osoban, prijateljski susret s Kristom. Po prilikama kruha i vina Isus mi prilazi na vidljiv nain. Doputa mi da doem k njemu, da se druim s njim. Ta me blizina malo po malo preobraava da, prema onoj narodnoj: Reci mi s kim si i rei u ti kakav si, Kristove misli postupno postanu moje misli, Kristovi osjeaji moji osjeaji, Kristovi planovi moji planovi, Kristov svijet moj svijet, Kristova ljubav moja ljubav. Za sjedinjenje s Kristom najkarakteristinija je uloga Euharistije. ovjek se sam ne moe spasiti. Njegovo spasenje je u Isusu Kristu. To je bitan element kranske vjere. Sv. misa je uzajamno davanje Isusovo meni i moje Isusu. Kao to je Isus dao meni sebe, tako On ne trai neto od mene, nego trai mene samoga. Meusobno zajednitvo vjernika prvi je plod naega zajednitva i sjedinjenja s Kristom. Krist se daje svima. Svi jedu od jednoga kruha, piju iz istoga kalea. Tako su svi povezani u ivi organizam kome je Krist Glava. Odatle potreba da se vie naglaava zajednitvo. Da sudionici sv. mise budu aktivni, da se osobno ukljue u misno slavlje. Pruaju jedni drugima znak mira. Tako vidljivim na-
200
inom iskljuuju diobu, podijeljenost, nepomirljivost, stranarenje, neprijateljstva. Po Euharistiji svi postajemo bogatiji da dijelimo, jai da trpimo, ponizniji da pratamo i sluimo, zreliji da budemo korisniji. Kristovo Srce, komu se po Euharistiji suobliujemo, pokretaka je snaga koja nas tjera da inimo dobro. Preobraeni po Kristovu tijelu, sposobni smo preobraavati druge. Euharistija je gozba Kristova vjenoga ivota, sudionitvo na punini radosti, blaenstva. Isus je uzeo sliku ovozemaljske gozbe da oslika bogatstvo vjene gozbe. Ali Euharistija nije slika, simbol, usporedba. Ona jest gozba vjenoga ivota. Euharistija je dar Oev meni, svom djetetu, dar Isusov samoga sebe svom prijatelju, dar Duha Ljubavi koji me ispunja i posveuje. Iako Isusa nisam dostojan, On mi se daje da bih postao dostojan i mogao sebe dati onima koje teko mogu smatrati dostojnima. Euharistijski dar poziv je da i ja budem dar, da budem za druge, da ivim, radim, molim, trpim, umirem za druge. Euharistija je rtva Kristova za moje spasenje, rtva Crkve koju ona stalno prinosi za cijeli svijet. To je jedina prava rtva koja spaava cijeli svijet. Euharistija ini prisutnom Isusovu kalvarijsku rtvu u svako vrijeme, u svim krajevima, meu svim narodima. Po toj rtvi i ja, ud njegova Mistinoga Tijela, moram biti iva rtva na hvalu slave Boje, kako kae III. euharistijska molitva. Po njoj postajem dionik njegove rtve, istim se od grijeha, oslobaam ropstva sebinosti, spaavam se od zla pretvarajui ga u sredstvo duhovnoga rasta. Po Kristovoj rtvi na kriu i po mom sudjelovanju u Euharistiji sve moje rtve dobivaju peat jedine, Kristove rtve, sve moje boli, tjeskobe, nesigurnosti, progoni, sve nedefinirane patnje postaju sredstvo blagoslova. Tajna vjere jer Euharistija nadilazi moje ljudsko shvaanje. Sama pretvorba ovisi o smislu reenoga, a ne o rijeima. Tajna je mogunost da se Neizmjerni skriva pod prilikama kruha. Tajna je kako doivjeti u Euharistiji i Krista patnika, i Krista proslavljenoga, i Krista u ovom trenutku prisutnoga. Zato sveenik klie: Tajna vjere!
201
Euharistija je doksologija, proslava dostojna Boga od stvorenja koje je posve nesposobno proslaviti Boga. Euharistijski Isus Utjelovljena Doksologija slavi Oca u moje ime, u meni i po meni. Po njemu postajem dostojan i sposoban slaviti ga. Zato hvala, slava, klicanje, pjesma, radost jesu pravo moje raspoloenje za misnoga slavlja. Izriaj raspjevane zaljubljenosti i predanja moga bia Onome koji me voli. Euharistija je sjedinjenje s Ocem. Po Kristu i u Kristu jedno sam s Ocem, jer je Isus jedno s Ocem: Filipe, tko vidi mene, vidi i Oca. Kristov Abba po Duhu Svetom i moj je Abba, Otac. Euharistija je nebo prisutno u mom srcu. Ako su Otac, Sin i Duh u meni, onda su u meni prisutni i svi oni koji ive u Ocu. Zato usklik: Gore srca! Uzdiem se tamo gdje je moja vjena domovina, gdje Krist sjedi s desne Ocu okruen anelima i svetima. Euharistija je predokus neba, sudionitvo u zajednitvu svetih. Euharistija je Kristova uskrsna pobjeda koja se ponavlja u sudionicima misnoga slavlja. Krist pobjednik nas hrabri: Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet! Krist Pobjednik prisutan u meni po Euharistiji pobjeuje grijeh, svijet, avla, smrt. Zato mi Euharistija jami Boji trijumf u meni. Po njoj sam ispunjen Kristovom uskrsnom radou i ve anticipiram radost Isusove konane pobjede i njegove vladavine ljubavi nad svim stvorenjem. Po Euharistiji postajem sija radosti.
202
Isus prihvaa muku

(Lk 22,1423.56) (Mt 26,1527,53; Mk 14,2615,13; Iv 18,419.34) Pratim Isusa prema Lukinu Evanelju i nadopunjam ga drugim evaneljima: Lk 22,14: Vrue sam elio jer je to bio smisao njegova dolaska na zemlju, njegova ivota: pokazati snagu ljubavi jau od najstranije smrti. Tako me samo Bog moe voljeti. Lk 22,15: Kraljevstvo Boje Isus je donio na ovaj svijet da bih ja mogao postati dionik toga kraljevstva, batinik Bojega ivota, jer sam subatinik Kristov. Isusova smrt mi otvara vrata u Kraljevstvo. Od tada sve ljudske smrti vrata su u novi Boji ivot. Lk 22,19: Ustanova Euharistije je tajna neizrecive Boje ljubavi prema nama, rtva za moje spasenje, susret i sjedinjenje s Bogom, gozba na Bojem ivotu, dostojna proslava Boga, Kristova pobjeda nad grijehom, zlom, sotonom, smru, zajednitvo neba i zemlje, proslava ljudskoga zajednitva, peat Novoga, Vjenoga saveza izmeu Boga i ovjeka. Lk 22,21: Dok se Isus predaje iz ljubavi, Juda, jedan od njegovih najbliih, izdaje ga, prezire njegovu ljubav, priklanja svoje srce prolaznim dobrima. to ete mi dati pa da vam ga izdam?(Mt 26,15). Za imetak, za 30 srebrnika! Vanije mu je bilo da ima, nego da ljubi. U dvojbi izmeu imati ili biti, opredijelio se za imati. Htio je sauvati svoj ivot i zato e ga uskoro izgubiti. U Isusu se konano razoarao jer je shvatio da s Isusom ne moe ostvariti svoje ovozemaljske planove. Mojih 30 srebrnika? Lk 22,22: Sin ovjeji odlazi kao to je pisano. Nije Juda zaetnik Isusove sudbine. Vjeni Bog ima svoje planove u kojima je Juda samo sredstvo, makar i svjesno to ini Puno puta mi se ini da ljudi sa mnom manipuliraju, ali u stvari iza svega stoji vjena Boja providnost.
Isus prihvaa muku
203
Lk 22,23: Oni stadoe pitati tko bi ga to mogao izdati. Mnogo je korisnije i meni i svim ljudima pitati se: to je to to nas dovodi do izdajstva ljubavi. Svatko od nas ima svoju Ahilovu petu, svoju slabu stranu. Zatitit u se! Lk 22,24: Apostoli se prepiru tko je od njih najvei. Dok Isus ide u ponienje, ponitenje i smrt, oni misle na sebe i na svoje vlastito ostvarenje. To je uzrok izdajstva ljubavi, Boga i ovjeka kod njih i kod mene, kod svih ljudi. Lk 22,25: Duh ovoga svijeta tjera ljude da se bore za ovozemaljsko ostvarenje. Duh Isusa Krista tjera ljude da se rtvuju, da se ponize, da slue na ovom svijetu, ali im jami pobjedu i proslavu u Isusovu kraljevstvu (29. redak). Mt 26,31: Svi ete se vi jo noas zbog mene pokolebati Apostoli su se oduevili s Isusom kada su vidjeli njegovu snagu, sluali njegovu mudrost, gledali njegovu slavu. Ali noas e vidjeti njegovu slabost. On e pred njima biti samo ovjek, drhtat e pred tekoama, krvlju e se znojiti. Oni nisu u biti shvatili temeljnu Isusovu poruku i zato su u opasnosti. Lk 22,31: Sotoni je doputeno kuati ih Isus upozorava Petra, ali dodaje da e se moliti za njega i zatititi ga. Tako e trebati i Petar tititi one koji e mu biti povjereni. Isusova molitva i moja je snaga i moja sigurnost u pobjedu. Lk 22,33: Petar je preuzetan, ponosan, ne pozna svoju slabost. To je najei izvor grijeha, slabosti, nevjere kod svakoga od nas. Lk 22,34: Isus mu prorie da e ga zatajiti. Njegov prvi namjesnik e ga zatajiti, odrei ga se, pokazati svu svoju slabost da svima bude jasno kako Isus gradi svoju Crkvu, ne na ljudskoj slabosti, nego na svojoj snazi. Lk 22,36: Isus upozorava apostole na opasnost, eli ih pripremiti na borbu. Ali oni nita ne shvaaju. Zatvoreni u svoje shvaanje ivota, svoje planove i elje, za patnju, borbu, gubitak, nisu ostavili mjesta. Na njihovu ne-
204
umjesnu primjedbu da imaju dva maa, odgovara kratko: Dosta je! Ni ja gotovo nita ne shvaam kada mi Isus govori o spremnosti na borbu, patnju, smrt. Mora mi biti dano, moram tu milost izmoliti od njega. Mk 14,28: Ali kad uskrsnem, ii u pred vama u Galileju. Isus je vie puta za ivota pretkazivao da e biti predan, muen, ubijen, ali je uvijek dodavao da e poslije toga uskrsnuti. Kako apostoli nisu nikada htjeli prihvatiti patnju, sruili su most do uskrsnua. Kad god su moje oi uprte u patnje, ne smijem biti kratkovidan pa previdjeti sve ono lijepo to je plod patnja i umiranja.
Isus u Getsemanskom vrtu
205
Isus u Getsemanskom vrtu

(Lk 22,3946; Mk 14,50) U Getsemanskom vrtu Isus je unaprijed proivio sve ono to e mu se dogoditi sljedeih 20-ak sati. Mnoge nae tjeskobe i nemiri u svjetlu Isusove getsemanske agonije dobivaju svoj smisao i svoju vrijednost. Lk 22,39: U Getsemani ide Isus prvi, za njim uenici. Isus je uvijek prije nas u naim tjeskobama, patnjama, mukama. Uprimo pogled u njega, u molitvi traimo pomo, kao to nas On upozorava: Molite da ne padnete u napast! Lk 22,40: Oe, ako hoe, otkloni ovaj kale od mene. Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja! Najdublja, najkvalitetnija molitva predanja, uzor svih molitava, molitva kroz suze, znoj i krv, molitva rtvovanja, molitva spasenja, molitva ovjekova izruenja u ruke Oeve, molitva povratka cijeloga svijeta u Oev zagrljaj Mogu li se smireno, itavim biem, prikljuiti toj molitvi, uiniti je svojom, posebno onda kada sam u tekoama? Lk 22,41: Aneo ga je hrabrio. Otac ga nije ostavio sama. Nije mu otklonio kria, ali mu je dao utjehu i snagu da ga moe nositi. Pokazao mu je smisao patnje i kria. esto moje molitve raaju istim plodom: Bog ne otklanja kria, ali mijenja mene da mogu podnijeti nepodnosivo. Lk 22,44: U veoj muci arkije moli. Molitva je kao i ivot borba. to je ta borba tea, to molitva mora biti intenzivnija. U patnji nikada ne smijemo prestati moliti jer bi to bila naa gotova propast. Moje iskustvo molitve u patnji? Lk 22,44: Znoj mu postade kao guste kaplje krvi. Pred svim patnjama koje su ga ekale njegova narav se gri, bori se, odbija svoje ponitenje. No njegova volja eli prihvatiti volju Oevu. Njegova narav se slama. Sa znojem koji obilno tee mijea se i krv. Njegova volja da pri-
206
hvati volju Oevu jaa je od naravi. U Isusu se borilo itavo ovjeanstvo. Isus je pobijedio. Njega trebam zazivati u pomo kada me oekuju tekoe, a ja se osjeam slab. Njegovom pomou i ja, iako slab, mogu postati pobjednik nad zlom, nad svojom palom naravi. Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet! govori nam Isus. Lk 22,46: Apostolima koji spavaju govori: Molite da ne padnete u napast! Svi evanelisti naglaavaju da su apostoli u najteem trenutku spavali. Za sve nas, za mene, to je vano upozorenje: neprilike me obino zateknu nespremna. Krievi me redovito zaskoe, iznenade. A Isus, kao i apostolima, tako i meni neumorno ponavlja: Molite da u asovima slabosti ne padnete! Molitva e te odrati budnim, molitva e ti dati snage da izdri, da pobijedi Zloga, da bude s Bogom. Mk 14,50: Tada ga svi ostave i pobjegnu: sva ona velika hrabrost o kojoj je govorio Petar i ostali rasplinula se kao mjehur od sapunice. Obino se svi precjenjujemo kada nismo u konkretnim, neposrednim opasnostima. Dobro je o sebi, ako treba, korigirati sliku da bismo bili realniji i mudriji. injenica je da je Isus u najteim trenutcima ostao sam. injenica je da sam i ja i svi drugi u asovima patnje gotovo redovito sami. Ali mi nikada nismo sami. Ja nikada nisam sam. Bog je uvijek sa mnom, kao to je bio i s Isusom. Zato se pouzdajem mnogo vie u snagu Boju i oslanjam se na nju!
Isus uhvaen i predan
207
Isus uhvaen i predan

Pratim Isusa u njegovoj muci, gledam ga, razgovaram u duhu s njim, dijelim s njim njegovu muku, svoju muku pridruujem njegovoj muci. Lk 22,47: Svjetina su ljudi koji ne misle svojom glavom i ne odluuju svojom voljom, koji poneseni osjeajima poput lavine rue sve to im se nae na putu. Takvoj svjetini dobro dou izdajice, oni koji su se razoarali u vjeri, Bogu, zvanju, zajednici Oni oslobaaju razornu snagu svjetine. Oni opravdavaju i usmjeruju negativistiki stav svjetine prema svemu to je Boje. Iv 18,5: Koga traite Ja sam padoe na zemlju Ovaj kratak dijalog pokazuje da Isus nije zateen, da ide slobodno u smrt, da se moe braniti, ali nee. Sigurnost da vrim Oevu volju moe mi dati nadljudsku snagu. I kad po zemaljskom shvaanju gubim, onda pobjeujem. Za takvu sigurnost i snagu trebam moliti. Lk 22,48: Juda, poljupcem izdaje Sina ovjejega! ree Isus svom ueniku. Kako boli izdajstvo prijatelja! Kako boli himbeno dranje koje finom vanjtinom sakriva nutarnje odbacivanje, prezir, osudu, unitenje! Kako sam esto u napasti da sakrijem svoje grobove pune kostiju vanjskim bojanjem, vanjskim prividom, vanjskim lijepim ponaanjem! Lk 22,49: Gospodine, da udarimo maem? pita jedan od uenika, Petar, da umiri savjest koja je zarobljena negativnim osjeajima, ali nema ni snage ni volje uti savjet i po njemu se ravnati. esto pitam, govorim, izriem neke istine da umirim svoju savjest, ali nemam volje uti pravi odgovor, pravu istinu. Iv 18,10: Petar se hvata maa, ali Isus mu govori: Zar da ne pijem kale koji mi prui Otac? Petrova naravna reakcija prirodna je i razumljiva. Ona izgleda kao hrabrost, ali bilo bi mnogo hrabrije da se je mogao suoiti sa stvarnou i poput Isusa prihvatiti je. Moje prirodne reakcije nisu uvijek u skladu s Bojim planovima. U vjer-
208
skim stvarima dva podruja Boje i moje mogu se zamijeniti. Isus mi pokazuje u emu je prava mudrost ivota: piti kale koji Otac prua. To je i najvea hrabrost. U tome je i najvea plodnost moga ivota i mojih rtava. Lk 22,51: Isus prekida agresivnost, lijei uho i time razoarava Petra i uenike. Oni imaju dojam da ih je Isus napustio, da se priklonio neprijateljima, da ih je izdao. Nisu se mogli osloboditi svojih pogleda na Mesiju, svojih planova u vezi s njim, svojih nada koje su konano poele tonuti. Odijelivi se tako od Isusa, oni su izgubili svaki oslonac i sigurnost. Bili su izgubljeni Takvo distanciranje od Boga u ivotnim tekoama za mene znai kapitulaciju i izgubljenost. Lk 22,52: Izili ste kao na razbojnika ree Isus sveenicima, straarima, starjeinama. Takav njihov stav prema Isusu proizlazi iz najdubljih dubina njihova bia. Kakvi su oni, takvim su smatrali i Isusa Nije li moje postupanje prema drugima, u prvom redu, izriaj moje nutrine, moga bia? Lk 22,53: Ovo je va as i vlast tame! Isus je rekao da je Svjetlo dolo na svijet, ali su ljudi vie voljeli tamu nego svjetlo, jer su im djela bila zla i nisu htjeli izii na svjetlo da ne bi bili raskrinkani. Jesam li svjestan da moja djela, moje ponaanje bitno utjeu na moje pribliavanje ili udaljavanje od Boga? Da se moja vjera dokazuje djelima? Lk 22,54: Isusa uhvatie i odvedoe, njega koji je doao k nama samo zato da nam donese slobodu, njega koji je rekao: Bit ete slobodni, ako vas Sin oslobodi! (Iv 8,36) uhvatie u mree svojih lai i mrnje da ga uklone, da ga ubiju, unite Koliki porobljeni, obespravljeni, prognani sada mogu nai Isusa u svom jadnom stanju. Zato je Isus i prihvatio takvu sudbinu: da bude najblii najjadnijima. Nije li Isus prisutan u mojim zarobljenostima, slabostima, nemoima?
Isus pred Pilatom i Herodom
209

(Lk 23,118; Iv 18,3638; 19,2,5) Lk 23,1: Odvedoe ga Pilatu, iako im je bio neprijatelj. Sada im treba, iz interesa. U mrnji na Isusa spremni su se i poniziti. Pilat je ovjek beskimenjak, dezorijentiran, koji nema pravih naela, ne zna to je objektivna istina, kojim se moe manipulirati. Lk 23,2: Optuba glasi: Ustanovili smo: ovaj buni narod, zabranjuje caru porez, tvrdi da je Mesija, kralj. Koliko tvrdnji, toliko lai: nisu ustanovili, nego su izmislili; ne buni narod, nego su se neki bunili to ne pobuni narod protiv Rimljana; kad su traili porez, izvadio je stater iz ribljih usta i pruio im; nije takav Mesija da bi ugrozio zemaljske kraljeve, jer njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta Koliko puta su moji sudovi, moji ivotni stavovi, moji odnosi prema drugima utemeljeni na krivim pretpostavkama, ali ja ih prihvaam, usvajam, jer mi odgovaraju! Kad bismo svi bili poklonici jedne Istine, ne bismo nikada ustajali jedni protiv drugih, ne bismo sudili nikoga. Iv 18,36: Jesi li ti kralj idovski? Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta! Razgovor izmeu zakonite zemaljske vlasti i one nebeske. Isus smiruje Pilata: nee mu oduzeti ni umanjiti zemaljsku vlast. Isus je doao vladati, ne ljudski nego boanski, a to znai s ljubavlju. U Crkvi postoji samo jedan nain izvravanja vlasti: onaj Kristov s ljubavlju. imune, sine Ivanov, ljubi li me? Pasi ovce moje! (Iv 21,15). Boja vladavina je vladavina ljubavi. Iv 18,37: Doao sam da svjedoim za istinu Svatko koji je prijatelj istine slua moj glas. Isus tvrdi da svatko tko trai istinu slua njega, jer on je Istina. Ako ne prihvaam Isusa, znai da nisam prijatelj istine. Ako Krista nisam vie, dublje upoznao, znai da nisam dovoljno otvoren istini. Nutarnje prianjanje uz istinu uvjet je da upoznam Isusa.
210
Iv 18,38: Ja ne nalazim na njemu nikakve krivnje. Pilat je bio toliko slobodan od mrnje na Isusa da je vidio istinu, ali toliko neslobodan od mrnje prema idovima i od straha za sebe i svoj poloaj da ju je odbacio. Ne nalazi krivice na Isusu, a ipak e ga osuditi Moje nelogino, esto kontradiktorno, ponaanje plod je moje zarobljenosti: interesima, strahu, neprijateljstvu i priprema patnju kako meni, tako i onima oko mene. Lk 23,5: Oni su jo upornije navaljivali. Zlo u meni i oko mene je uporno, navaljuje i treba se boriti protiv njega, treba biti uporniji od zla, trebam mu se oprijeti svim silama jer kraljevstvo nebesko silu trpi i samo ga siloviti osvajaju. Lk 23,6: Kad je Pilat uo da je Isus Galilejac, poslao ga je Herodu koji je tih dana bio u Jeruzalemu iako su bili neprijatelji. Zdruili su ih ne ljubav, nego interesi. Pilat se htio rijeiti neugodnoga sluaja, izvui se iz neprilike u koju su ga uvalili idovi. A Herodu je polaskalo to mu je Pilat priznao kompetenciju. Time je Pilat Isusu jo vie uveao muke. Moje neprincipijelno ponaanje nita ne rjeava, nego samo stvara veu muku meni i drugima. Lk 23,8: Herod u ije ruke je upao Isus bio je ovjek edan vlasti, edan uivanja, okrutan, intrigant, nesposoban ita shvatiti i prihvatiti od objektivne istine. Pomislio je kako e Isus biti lijepa zabava, kako e se Isus pokuati izvui iz kripca moda kakvim neobinim potezom, udom. Bit e dakle zanimljivo. Lk 23,9: Na mnoga njegova pitanja Isus odgovara utnjom. Ni rijei onome koji nema potovanja pred ljudskom osobom, koji nije prikladan prihvatiti istinu, koji je rob svojih strasti. Nije li Isusovo ponaanje i meni velika opomena? Kad nisam spreman prihvatiti istinu, odrei se uitka, tada Bog uti, eka moju promjenu. Lk 23,10: I dok Isus nemoan stoji pred Herodom koji je rob svojih strasti, branei se jedino utnjom, mrnja sveenika i knjievnika bjesni, sve vie raste i prijeti Isusu, elei ga unititi.
211
Lk 23,11: Herod ga prezre i naruga mu se jer mu se takav nain rjeenja inio najprikladniji izlaz iz neugodnosti. Kad mu ne pomae sila, kad nema protiv Isusa nikakvih pametnih razloga, onda je ruganje dobro dolo. Nije li moje ruganje drugima najee izraz vlastite nemoi pred onima koji su od mene jai ljudski i moralno?
212
Petrovo zatajenje
(Lk 22,5462)
Koliko je Petar samouvjereno nastupio na Posljednjoj veeri, toliko se sada pokazalo koliko je njegovo samouvjerenje bilo bez ikakva temelja. Razmiljanje o Petrovu sluaju pomoi e mi da budem iskreniji i ponizniji, da se vie ne oslanjam na sebe, nego iskljuivo na Boga. Lk 22,54: Petar je Isusa slijedio izdaleka. U sebi rastrgan, podvojen izmeu pristanka i odbijanja, izmeu radoznalosti i straha upao je u osinjak, izloio se opasnosti koja je bila vea od njegove snage. I ovdje je njegova preuzetnost dola do izraaja. Bila je dovoljna rije jedne vratarice da se nae ugroen i da potrai spas u nijekanju svoga Uitelja. Obina zemaljska vratarica nadvladala je nebeskoga vratara da mu bude jasno kako Isus nee graditi budunost svoje Crkve na ljudskoj snazi, nego na Kristovoj prisutnosti i milosti. Lk 22,57: eno, ne poznam ga! kae Petar eni za Isusa. Da, moda je imao i pravo: nije poznavao Isusa u njegovoj nutrini, nije shvaao Kristove stavove, nije prihvatio Kristov nain spaavanja ovjeanstva. Do dolaska Duha Svetoga Isus mu je bio nepoznanica. Tek ga je Duh Istine uputio u svu istinu. Lk 22,58: I ti si njihov! Nisam! Dijalog s nekim drugim ovjekom prinudio je Petra da se odrekne i svojih drugova, onih za koje je rekao da bi mogli izdati Isusa prije njega. Kad ovjek zanijee Boga, zanijee i ovjeka. Stav prema Bogu ponavlja se u stavu prema ljudima. Lk 22,59: Nakon sat vremena: I ovaj je bio s njim. ovjee, ne znam to govori! Petar je imao itav sat vremena razmisliti o onom to je uinio svom Isusu. Nita nije smislio. Strah ga je natjerao da govori, a da ne zna to govori. Ni na Taboru, u euforiji, nije znao to govori. Osjeaji, i pozitivni i negativni, mogu ovjeka blokirati, odvesti na krivi put. Osjeaji su dobri sluge, ali loi gospodari.
Petrovo zatajenje
213
Lk 22,61: Pijetao zapjeva Isus upre pogled u Petra. Sve je srueno. Dok Isus daje ivot za svoga uenika, za svijet, njegov prvi uenik ga se odrie Moda bi pijetao uzalud kukurikao da Isus nije upro pogled u Petra. O, taj Kristov pogled! To Boje prodorno oko koje dijeli kosti i modine. Pod svjetlom toga pogleda Petar je ugledao ruevine svoga prijateljstva s Isusom, svoga izabranja, svoga bia. Sve je slomljeno, uniteno Morao je Petar, vie nego drugi, doivjeti da Isus ide u smrt kako bi, prije svih ostalih, njega spasio. Jednom je tonuo u valovima i Isus mu je pruio ruku. Sada je potonuo u svoj kukaviluk, strah, grijeh. Odijelio se od ivota. Lk 22,62: Izie te zaplaka gorko. Bile su to suze iz dna Petrova bia koje je u svom dnu do kraja ponieno i ugroeno i koje vapi za spasenjem; bile su to suze alosti, suze bola, suze ponitenosti. Isus je prije rekao: Blago onima koji tuguju, jer e se utjeiti! (Mt 5,4).
214
Osuda na smrt
(Lk 22,1423.56) (Mt 26,1527.53; Mk 14,2615,13; Iv 18,419.34) Lk 23,13: Isus je opet kod Pilata, opet ispitivanje, tvrdnja da je Isus neduan, ali Pilat ve poputa pod pritiskom sile, kapitulira: Iibat u ga i pustiti! Ako je neduan, zato ga ibati, ako je kriv, zato ga pustiti? Mnoge praktine nedosljednosti u mom ivotu samo su posljedica principijelne ivotne nedosljednosti jer sam zapleten u svoje interese. Iv 19,2: Vojnici mu stavie trnovu krunu na glavu ogrnue ga skrletnom kabanicom, u desnicu mu stavie trsku, pljuvali su po njemu, udarali su ga pesnicama po obrazima: Zdravo, kralju idovski! pokrivali lice i govorili: Prorokuj! Bila je to okrutna igra nemilosrdnih vojnika, posebno s njegovom prorokom misijom. No Isus je na taj nain htio zadovoljiti za svu oholost koja je izvor tolikih zala. Za tolika izigravanja proroka sa strane lanih proroka. Toliko puta prieljkujem da mi se ljudi klanjaju, dive, da me oboavaju. Bilo bi korisno, kada mi se u glavi raaju ohole misli, pogledati Isusa izbievana, okrunjena trnovom krunom, izudarana, popljuvana, s trskom u ruci umjesto ezla, oblivena krvlju. Iv 19,5: Pilat je takva Isusa izveo pred narod, pred sveenike, starjeine, knjievnike, vojnike, sluge, pred cijeli svijet rijeima koje e kroz tisuljea odzvanjati: Evo ovjeka! Ovako izgleda pravi, potpuni ovjek. ovjek koga je grijeh nagrdio, avao izmuio i predao na milost i nemilost ljudima otrovanima grijehom. Ranjeni Isus je slika ovjeka iznakaena grijehom i izmuena posljedicama grijeha. Prepoznajem li sebe obuena u ruho grijeha? Kako najee osjeam posljedica svojih grijeha, grijeha ljudi oko mene, grijeha mojih predaka? Ja sam ranjeni ovjek komu se Isus htio suobliiti. Prepoznajem
Osuda na smrt
215
li oko sebe ljude grijehom i patnjom iznakaene? Moj stav prema njima? Lk 23,18: Ovoga smakni, a pusti nam Barabu! Kroz povijest ovjeanstva, kroz povijest pojedinih naroda, kroz povijest Crkve, povijest pojedinih zajednica, ovaj zahtjev se esto uje. esto traim da mi se pusti Baraba, esto opravdavam lopove, nepotene, razbojnike, one koji su na bilo koji nain krivi jer mi je to u interesu, dok poteni, pravedni, istiniti ljudi moraju trpjeti na neprijateljski stav, nae kritike, naa ogovaranja i klevetanja. A kako me je boljelo kada su nepotene, loe ljude pretpostavili meni! Mk 15,13: Razapni ga! bila je jedna od najee ponavljanih rijei za vrijeme Isusova procesa. Otkako je Isus doao na nau zemlju, pred oima mu je lebdjela slika raspea. Kroz cijeli ovozemaljski ivot bio je raspet izmeu neba i zemlje, izmeu Boje pravde i Boje ljubavi prema ovjeku. Na sebe je uzeo grijehe svijeta i znao je da ih mora raspeti na kri, moju preteku zadunicu pribit e na kri i tako je unititi zauvijek. Nisu li mnoge moje razapetosti, mnoge moje rastrganosti posljedica mojih grijeha? Podnosei ih strpljivo, predano u volju Oevu, oslobaam se mnogih zala. Iv 19,11: Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti kad ti ne bi bilo dano odozgor. Ovdje Isus posve jasno daje do znanja da ga je Otac predao u ruke Pilatu. Koliko god je teko prihvatiti tu istinu, u ivotu bi mi mnoge patnje bilo lake podnijeti kada bih povjerovao da iza njih stoji Otac sa svojim tajanstvenim boanskim planom spasenja u koji su ukljuene i te konkretne patnje. Iv 19,15: Mi nemamo drugog kralja osim cara! Tako su se idovi odrekli Isusa. Odrekli su se nebeskoga Kralja koji vlada ljubavlju i poklonili se zemaljskom caru koji e im razoriti grad i hram, tisue njih povjeati na krieve Koliko ludih izbora u mom ivotu: zbog asovitih interesa, inata, mrnje, ogranienosti, sljepoe. Zbog ega bih mogao sada prekriti volju Boju, odrei se prijateljstva s Bogom?
216
Mt 27,25: Krv njegova na nas i na nau djecu! rekoe idovi, ne znajui to govore. Da, Isusova krv e pasti, prolit e se, ali ne kao prokletstvo, nego kao blagoslov, kao izvor vjenoga ivota. To je krv Novoga i Vjenoga saveza koja pere sve grijehe svijeta. U toj krvi trebam prati svoju duu. Pravednici koje je Ivan vidio u nebeskom Jeruzalemu ubijelie svoje haljine u krvi Jaganjevoj. Lk 23,24: Pilat poputa pod pritiskom, pred silom. On nije nikakav pravi poteni borac, iako je po zvanju vojnik. Nema motiva zato bi se borio za Isusa. Nema nikakvih principa istine i pravde. Daje se nadvladati od asovite sile koja na nj juria. Ako ovoga oslobodi, nisi prijatelj caru! (Iv 19,12): Pilatov poloaj je neposredno ugroen i taj razlog e prevagnuti protiv Isusa. Kako se borim kada me pritisne sila? Imam li snage i motiva za borbu? Pilat je predao Isusa na volju neprijateljima da spasi sebe. Kada sam ja predao Isusa, Istinu, Ljubav na volju nutarnjim neprijateljima (sebinosti i mrnji) i vanjskim (ponuenim ansama ili prijetnjama na moju komotnost ili afirmaciju)?
Isus ide ususret smrti
217
(Lk 23,2653; Mt 27,46; Iv 19,26,28,30,34) Iv 19,17: Isusu su natovarili kri, simbol svih patnja svijeta. Na sebe je uzeo moje grijehe i kao posljedicu grijeha terete, krieve, patnje. Lk 23,26: imuna Cirenca su prisilili da mu pomogne nositi kri. On je slika mene koji nosim kri najee samo kada sam prisiljen. Ta prisila imunu je bila blagoslov, kao to su i svi moji krievi meni. Trebam pristati na njih i nositi ih kao Isusov uenik. Lk 23,28: Keri jeruzalemske, ne plaite nada mnom Isus razumije suosjeanje ena. Ne odbija ga. Ali ih upozorava da je najplodnije suosjeanje ono koje uklanja uzroke patnja: grijehe, sebinost, nepravde. Osjeaji su dobri ako su djelotvorni. Razmiljanje o Isusovoj patnji korisno je ako me potie da uklonim iz svoga ivota i iz drutva uzroke patnja. Je li moja pobonost djelotvorna? inim li sve to mogu da bude u meni i oko mene manje nepravda, manje grijeha, manje zla? Lk 23,32: Isusa su raspeli izmeu dva razbojnika. To je bila sudbina Boga meu ljudima, Istine u raljama lai, Ljubavi okruene mrnjom. Veliki Bog, Apsolutna Pravda, htio je postati rtva najgore nepravde. Isus je htio biti proklet da nas proklete spasi prokletstva. Htio je umrijeti raspet izmeu dva zloinca kao najvei zloinac da ne bude ni jednoga zloinca na zemlji koji ne bi smio raunati na Isusovo oprotenje. Lk 23,35: Napasti: avao koji je Isusa kuao u pustinji sada ima povoljniju priliku: Isus je u mukama, ostavljen od Oca, odbaen od ljudi. Na usta sveenika progovara: Ako si Mesija, Sin Boji, Izabranik Boji, spasi sam sebe! Pokai svoje boanstvo! Sii s kria? Ali ljubav i poslunost prema Ocu Isusa prisiljavaju da ostane na kriu. Tako e ovjeanstvo vratiti Ocu. Nisam li i ja esto kuan da raspet na svoje svakidanje krieve traim svoju potvrdu i ostvarenje na ovom svijetu?
218
avao govori i na usta vojnika: Ako si zaista kralj idovski, spasi sam sebe! Pokai da si Kralj i mi emo ti sluiti. Ali on je Sluga Jahvin. On nije doao kraljevati, nego sluiti Bojim planovima i tako spasiti ljude koji su htjeli vladati kao Bog i tako se upropastili. avao govori na usta lijevoga razbojnika: Zar nisi ti Mesija? Spasi sebe i nas! Misli na sebe! Ti ima pravo i dunost spaavati ivot koji ti je Bog dao. Tvoj ivot ti je jedino to ti je ostalo! Ali Isus eli svoj ivot dati za svoje prijatelje. U asovima krize avao i meni svraa pogled na mene samoga, na nepravedne rtve koje ljudi od mene trae i uvjerava me da je dosta takvih nepravda i da ve jednom i ja imam pravo misliti na sebe. Lk 23,38: Natpis na grkom, latinskom i hebrejskom jeziku: Ovo je kralj idovski potvruje da je Isusa osudila i poganska misao i rimska ovozemaljska vlast i idovska vjera koja je postala sredstvo sebinih interesa. Lk 23,40: Dobri razbojnik priznaje svoju krivnju, kaje se i moli Isusa da ga se sjeti u svome kraljevstvu. Takvo raspoloenje omoguuje mu spasenje bez obzira na teinu grijeha i zloina. Pred Bogom, posebno u asu smrti, najsigurnije raspoloenje jest priznanje svojih grijeha, iskreno kajanje i oekivanje spasenja od Bojega milosra. Uvjebavam li svakodnevno takvo raspoloenje? Lk 23,46: Isus je izdahnuo s rijeima: Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj. Od Oca je doao, za Oca je ivio, u Oca se pouzdavao, u Ocu umire. U najteim trenutcima, kad se osjetio ostavljenim i naputenim, nije izgubio povjerenje u Oca: da je njegov ljubljeni Sin, Miljenik, Izabranik. Posljednjim izdisajem Isus se naao u vjenom zagrljaju s Ocem. Ali ne sam. Na oinsko Srce stavio je cijelo ovjeanstvo, cijeli svijet. Boje djelo stvaranja i otkupljenja je dovreno. Boja ljubav je pobijedila sve zlo. Zaklani Jaganjac je sjeo s desna Ocu, postao je Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, postao je Gospodar svemira. Mt 27,45,5153: Popratni dogaaji: tama, raskidanje hramskoga zastora, potres, pucanje peina, otvaranje
219
grobova, uskrisenje mrtvih pokazuju da je Kristova smrt djelo tame, djelo Zla koje Isus pobjeuje. Isusova smrt je razderala zastor izmeu Boga i ovjeka, premostila ponor izmeu neba i zemlje. Po njoj Bog e biti svugdje prisutan i pravi klanjaoci e mu se klanjati u Duhu i Istini. Pokazala je Isusovu snagu veu od prirodnih zakona, sposobnu uskrisivati mrtve. Iv 19,34: Jedan od vojnika kopljem mu probode bok Otvori Srce da ja vidim kako vie u njemu nema nita to mi nije dao. Otvoreno Srce govori: Zakon ljubavi trai da dadnem ivot za ivot. elim li ivjeti po tom zakonu? Isus je bio pokopan kao jedina nada ovjeanstva: uao je u beznae groba i istjerao ga iz svoga korijena. Gdje su pokopane moje nade uskrsavam na vjeni ivot.
220
Isusovih sedam rijei

Njegov svjetonazor i oporuka Isus mi s kria ostavlja oporuku. Neka mi poslui kao ispit savjesti ivim li po njegovoj volji, jesam li usvojio njegov duh, njegove osjeaje, njegova naela, njegov pogled na ivot. Lk 23,34: Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine! govori onima koji su ga mrzili, ubijali, htjeli unititi. Ova molitva je postala pramolitva svih potlaenih, nepravedno osuenih, odbaenih, prezrenih. Nju ponavljam u asovima kada me napast tjera u gnjev, osvetu, mrnju. Njome se elim izdii iznad kaljue ovozemaljskoga duha: Oko za oko, zub za zub! Ona odraava snagu Duha Bojega u meni. Ona mi otvara vrata u beskrajne prostore slobode djece Boje. Ona izrie otkucaje beskrajno milosrdnoga Bojeg Srca. Opratam li? Molim li za progonitelje? Blagoslivljam li ih? Mk 15,34: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio! U jednom trenutku Isus se osjetio posve sam, ostavljen od Oca, od sviju. Ovaj se krik vinuo iz najdubljih dubina zla u kojem se nalo njegovo bie. Isus je na sebe preuzeo grijehe svijeta. Svojstvena posljedica grijeha je ostavljenost, zaputenost, ivot bez Boga, bez Izvora i smisla ivota. Bio je to as kenoze, ponitenja njegova bia: Boga kao da nema, ljudi ga mrze i ubijaju, sam u sebi nema nikakve snage. Isus se spustio u taj ponor nitavila da me tu pronae, zagrli i povede u slobodu, u svjetlo, u ivot. Kada se naem u nepodnoljivim prilikama za moju ljudsku narav, sjetim li se da je On bliz svima skrena, slomljena srca i da je doao spasiti ono to je izgubljeno? Vapim li tada Bogu za pomo ili zdvajam, padam u oaj? Lk 23,43: Zaista, kaem ti, jo danas bit e sa mnom u raju! Razbojniku koji se kaje za svoju krivnju i
Isusovih sedam rijei
221
moli Isusa da ga se sjeti u svom kraljevstvu Isus govori rijei koje odzvanjaju kroz tisuljea i koje daju nadu svakom greniku, svakom zloincu. Prvi ovjek koji se s Isusom naao u Oevu zagrljaju bio je, ne sluajno, razbojnik. Jesam li spreman, elim li iskreno priznati svoje grijehe? Vjerujem li da kajanje otvara vrata Bojega srca? Ispriavam li se spremno onima koje sam svjesno ili nesvjesno povrijedio? Iv 19,26: eno, evo ti sina Evo ti majke! Tako Isus govori najdraim osobama. Sebe je rtvovao za spasenje svijeta. Htio mi je dati i svoje najdrae: srce svoga Srca svoju Majku. Prihvaam li je s potovanjem, sa zahvalnou i radou kao svoju duhovnu Majku koja mi je rodila Isusa Vjeni ivot? Isus je uputio Mariju na Ivana, Ivana na Mariju. elio je da njegovi najblii budu bliski i jedni drugima. Moja bliskost s Isusom treba se odraziti i na moju bliskost s onima koji me okruuju. Dijelim li dobro i zlo s onima koje je Bog postavio na moj ivotni put? Iv 19,28: edan sam! Svim fizikim mukama pridruila se i e. Kad mu dadoe piti tekuinu da mu olakaju boli, ne htjede je uzeti. Njegova ljubav prema meni toliko je velika da je spreman za mene ispiti sve patnje do posljednje kapi. Prikazujem li svoje patnje za one za koje trebam ivjeti, raditi, trpjeti, umirati? Vjerujem li da bi mi vea ljubav pomogla da lake, spremnije i velikodunije podnosim ivotne krieve? Iv 19,30: Svreno je! Pribliio se posljednji as. Isus je zavrio savreno svoje poslanje. Vie nema to dati, prepatiti. Volja Oeva je izvrena. Otac e staviti toku na njegov ivot. Svojom strpljivou, izdrljivou, ustrajnou do kraja spasit u svoju duu. Molim li da Bog to prije ukloni tekoe ili putam Bogu da on stavi toku na moje patnje?
222
Lk 23,46: Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj. Tim rijeima je izdahnuo. Od Oca je doao, za Oca je ivio, u Oca se pouzdavao, u Ocu umire. U trenutcima ostavljenosti i naputenosti nije izgubio povjerenje u Oca da ga neizmjerno ljubi kao svoga ljubljenog Sina, svoga Miljenika, svoga Izabranika. Posljednjim izdisajem naao se u vjenom zagrljaju s Ocem. Ali ne sam. Ocu je doveo i na oinsko Srce stavio cijelo ovjeanstvo. Boje djelo stvaranja i otkupljenja je dovreno. Boja ljubav je pobijedila zlo, zapreke. Zaklani Jaganjac sjede s desna Ocu, postaje Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, postade Gospodar svemira. Jednom e doi moj as. Spremam li se na nj svagdanjim povjerenjem, predanjem Bogu, posebno u tekim prilikama? Jesam li spreman sada izruiti svoje bie Bogu?
Ponièni Isus
223
Ponièni Isus
Nasljedovati Isusa znai biti spreman na ponienja, jer je to Isusova sudbina. Bio je ponien, odbaen, izrugan, osramoen, prognan, ubijen, uklonjen izmeu ivih kao onaj koji nije vrijedan da ivi. A on je bio ivot. Gledam Isus kako ga udaraju, kako se kao s bezvrijednim ovjekom poigravaju, zastiru mu lice i govore: Proreci! Nabacivali su se i drugim pogrdama (Lk 22,63; 18,31; 1 Pt 2,22). 1) Tko vrijea Isusa? Sluge, vojnici, oni koji su drugima podloni i zato su nauili biti prezreni. Oni imaju svoju filozofiju: bolje prolazi onaj na vrhu. Sada su oni nad Isusom, oni trijumfiraju, mogu iskaliti sav svoj bijes koji se u njima gomila dok ih drugi tlae, svu svoju mrnju. Gaje u sebi nie osjeaje iivljavanja nad drugima koji su slabiji. To je ukorijenjeni osjeaj u ovjeku: eli gospodariti nad drugima. Oni imaju teak ivot. Njihova egzistencija je neprestano u opasnosti od tlaitelja. Zato ne poznaju velikih radosti. ivot im je pun tjeskobe i alosti. Takvi ljudi ele alostiti druge. Daju drugima ono to imaju. Oni u sebi nisu zli. Oni su robovi poloaja i straha pred jaim. To je svojstvo sotone koji nesretan eli unesreiti druge. 2) to rade ljudi? Izruguju Isusa, zlostavljaju ga, pljuju po onom to je Isusu najintimnije, najvrjednije. On je prorok Boga svemoguega. Govorio je tako. Oni doivljavaju da je to nemogue. Razmiljaju: da je prijatelj Boji, ne bi ga Bog stavio u ovu muku, ne bi ga dao u njihove ruke. Bog uva svoje miljenike. Ovaj dakle nije ni miljenik Boji, nije ni ovjek Boji. Prema ovim njihovim pojmovima o proroku, ovo je obian laac. Imaju dakle pravo to ga ovako kanjavaju. Oni smiruju svoju savjest mislei da ine Bogu ugodno djelo. Idu korak dalje. U svojim mislima shvaaju da ovaj ovjek ne zna svoj posao, nije sposoban za posao koji je zapoeo, nije kadar obraniti svoju misao. Bit e neki fan-
224
tasta. Evo, ne zna se ni braniti. On je dakle prilino glup (Herod mu oblai luaku haljinu). Da je on prorok, odgovorio bi ognjem s neba. S takvim se ovjekom ne isplati boriti izravno. Ne zna ivjeti, ne zna se braniti, nije heroj. Treba ga do kraja izrugati. 3) Isus sam (koji odabire lude ovoga svijeta, slabe, ono to nije... da postidi mudre, jake, ono to jest). Ne govori kao nekada Ivan (zmijska legla), niti kao to je sam prije govorio (obijeljeni grobovi). Mogao si je vratiti ast mudrim rijeima, zamkama. Mogao je izazvati svau meu njima (kao kasnije Pavao). On uti, kao janje koje vode na klanje. Djelom pokazuje svoju ljubav, raspoloivost prema Ocu da se dadne za ljude. Upravo tim raspoloenjem pokazuje u emu je grijeh svijeta. Prua im priliku da razmiljaju o korijenima grijeha (sluzi: Ako sam rekao zlo, dokai...). Nee tako raditi ni njegov veliki apostol Pavao kad bude planuo: Udarit e tebe Bog! Isus govori blago kao prijatelj. Pred Ocem ispriava one to ga mue da ne znaju to ine. Oni se kao robovi ele svidjeti svojim gospodarima. Njihovo ponaanje je plod njihova tekog ivota. Zaslijepljeni su. Isus upravo za takve ljude daje ivot, za svakoga od njih. Za one za koje nitko nije mario, koji su bili prezreni od svih. Otac ga daje njima u ruke. 4) Prepoznajem li sebe? Moje zlo srce puno je zlih pokreta. Ponaam se kao vojnici, kao sluge. Rijeima i djelima elim uutkati slabijega, priklanjam se jaem. Rijeima elim drugima zaepiti usta, borim se za presti, ugled, utjecaj. Odbacujem one koji su slabiji. U meni ivi u isto vrijeme i servilnost i ukus nasilja, slabosti, straha i bojaljivosti. elja da iskoristim za sebe mo i neznanje drugih. Isus zna da sam takav jer sam pun straha, rob sam svoga ugleda, svoga uspjeha. On mi oprata jer zna da ne znam to inim. Daje mi neto od svoga bogatstva. Siromah je krt. Bogat dobrotom oprata sve, daje samoga sebe. Ljubljen znade ljubiti. Tko doivi da je ljubljen od Boga, lako ljubi brau. Krist me obogauje da budem slobodan, vedar, radostan, sretan, pun ivota.
Isus patnik i njegov odnos prema Ocu
225

Promatram Isusa patnika u njegovu odnosu prema Ocu. Otac i od mene oekuje da se ponaam kao Isus. Iv 12,27: Dua mi je sada potresena i to da kaem? Oe, izbavi me iz ovoga asa? No, zato dooh u ovaj as! Oe, proslavi ime svoje! Uto doe glas s neba: Proslavio sam i opet u proslaviti! Isus na to ree: Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada e knez ovoga svijeta biti izbaen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve u privui k sebi. To ree da oznai kakvom e smru umrijeti. Njegova narav protivi se muci. Zato moli: Oe, izbavi me iz ovoga asa! Ali spreman izvriti Oevu volju, dodaje: Zato dooh u ovaj as, da proslavim, Oe, tvoje ime. Isusova i moja muka uvijek je proslava Oeva, uvijek je pobjeda nad zlim. Isus je darovao ivot svijetu i svojom ljubavlju sve privukao k sebi. Od tada svako moje umiranje moja je pobjeda nad zlim, moje preobraenje u Boje dijete koje ljubavlju osvaja svijet. Lk 22,42: Oe, ako hoe, otkloni ovaj kale od mene. Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja! Ova molitva predanja Ocu u najteim trenutcima treba mi biti uzor kako u se i ja u najteim trenutcima predavati Ocu. Mk 14,62: Veliko vijee slubeno pita Isusa: Jesi li ti Mesija, Sin Preslavnoga? Isus spremno odgovara: Jesam i vi ete vidjeti Sina ovjejega gdje sjedi s desne Svemoguega i gdje dolazi na oblacima nebeskim. U asu i u stanju kada je to najmanje izgledao i kada je to bilo najmanje poeljno, Isus je priznao udesno divnu istinu, onu koju mu je objavio Otac: Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, u tebi mi sva milina! (Lk 3,22). Kako je meni katkada preteko pred onima koji me ponizuju, obezvrjeuju, preziru, priznati istinu o svojoj vrijednosti, dostojanstvu, veliini? Kako je katkada teko samom sebi priznati svoje dostojanstvo i veliinu kada
226
sam ponien svojim grijesima, slabostima, nesavrenostima! A ipak, i tada ja jesam ljubljeno dijete Boje. Iv 19,11: Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti kad ti ne bi bilo dano odozgo. Isus daje do znanja da ga je Otac predao u ruke Pilatu. Koliko god ja teko prihvaam tu istinu, u ivotu bih mnoge konkretne patnje lake podnio kada bih povjerovao da me je Otac po njima ugradio u svoj boanski plan spasenja. Lk 23,34: I dok su ljudi Isusa mrzili i unitavali, On je za njih molio: Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine! Isus eli da i ja zajedno s njim, kao Oevo ljubljeno dijete, molim za sve, posebno za one koji mi nanose zlo. Mt 27,40: Isus visi raspet na kriu u uasnim mukama, ostavljen od Oca, odbaen od ljudi. avao koji je Isusa kuao u pustinji naao je povoljnu priliku da ga napastuje. Na usta sveenika progovara: Ako si Sin Boji, Izabranik Boji, spasi sam sebe, sii s kria! Nije li ovo pravi trenutak da Isus pokae svoje boansko dostojanstvo? Da sie s kria? Ali ljubav i poslunost prema Ocu Isusa prisiljavaju da ostane i umre na kriu. Nisam li i ja esto kuan kada, raspet na svoje svakidanje krieve, traim od ljudi svoju potvrdu, svoje ostvarenje? Trebam povjerovati u nadnaravnu vrijednost svojih patnja bez obzira kako se ljudi prema meni postavili. Mt 27,46: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio? Ostavljenost od Oca posljedica je grijeha. Isus kao ovjek treba doivjeti ostavljenost od Oca, ponitenje svoga bia. I ja u se nai u slinu raspoloenju, osjeaju ostavljenosti, kao da Boga nema. No On je uvijek blizu onima koji su skrena srca. On je doao spasiti ono to je izgubljeno (Lk 19,10). Iv 19,30: Svreno je! Isus je zavrio svoje poslanje. Izdrao je do kraja. Volja Oeva je izvrena. Isus mi govori da u i ja svojom strpljivou, svojom izdrljivou spasiti svoju duu. Kako esto traim da me Bog oslobodi nekoga kria. Molit u da se prepustim Bogu, da On stavi toku na sve patnje, jer je to za mene najbolje.
227
Lk 23,46: Isus je izdahnuo s rijeima: Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj. Ljubav prema Ocu jaa je od smrtnih muka. Tom ljubavlju i mene je doveo u oev zagrljaj. Da tu stvarnost mogu doivjeti, moram s Kristom ponavljati ove njegove rijei.
228
Kri`ni put
Prva postaja: Isusa osuuju na smrt. A On je smrt pretvorio u ivot. Gospodine, daj da se ne bojim nikakvih osuda, jer me sve osude ovoga svijeta, prihvaene u Tvome duhu, oslobaaju od navezanosti na prolazno i osiguravaju neprolazno, vjeno. Druga postaja: Isus prima na se kri. Tako je sve nae krieve pretvorio u sredstvo spasenja. Gospodine, zahvaljujem Ti na svim krievima i molim Te snage da ih mogu zajedno s Tobom nositi za spasenje svoje brae i sestara. Trea postaja: Isus pada prvi put pod kriem. Prirodno je pasti pod teretom koji me nadilazi. Ali je isto tako prirodno ustati i nastaviti ivotni put. Gospodine, daj da me nikada ne obeshrabre padovi, klonua, slabosti i nesigurnosti. etvrta postaja: Isus susree svoju svetu Majku. Po njoj je doao na ovaj svijet. Ona je prisutna sada kad patnjama i smru vraa ovaj svijet Bogu. Gospodine, pridrui i moje patnje svojim i Marijinim patnjama da tako djelotvorno sudjelujem u Tvome djelu spasenja. Peta postaja: imun Cirenac pomae Isusu nositi kri. ovjek pomae Bogu nositi kri jer tako Bog hoe. ovjek ovjeku pomae nositi kri jer je to zakon ljubavi. Gospodine, hvala Ti to mogu s Tobom nositi kri. Daj da i ja dopustim da mi drugi pomognu nositi moj kri. esta postaja: Veronika prua Isusu rubac. Isus joj ostavlja utisnuto svoje patniko lice. Samilosnom ljubavlju prema drugima otkrivam pravo patniko lice brata i sestre. Gospodine, daj mi da imam oka i srca za patnje drugoga. Sedma postaja: Isus pada drugi put pod kriem. Najee klonemo pod svagdanjim teretima i patnjama koje se stalno ponavljaju. Gospodine, daj mi snage da ustrajem do kraja nosei svoj svagdanji kri. Osma postaja: Isus tjei jeruzalemske ene. Prihvaa njihovu samilost, ali ih upozorava na najvee zlo grijeh
Kri`ni put
229
koji je izvor svih patnja. Gospodine, daj mi takvu samilost koja e mene i svijet mijenjati na bolje. Deveta postaja: Isus pada trei put pod kriem. Teret je za njegova plea prevelik. No njegova ljubav prema meni i elja da mi smru podari vjeni ivot jo je vea. Gospodine, daj da moja ljubav prema Tebi i ljudima bude vea od svih patnja. Deseta postaja: Isusa svlae. Odijelo boanske slave odloio je dolaskom na svijet. Sada doputa da mu skinu i ljudsko odijelo i ljudsko dostojanstvo. Skidanjem odijela otvaraju se rane od bieva i udaraca. Gospodine, nije li patnja kad sam lien osjeaja ljudskoga i kranskog dostojanstva najvea patnja? Ali i najplodonosnija? Naui me tako trpjeti. Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na kri. eljezni avli otkrivaju neslomivu snagu Isusove ljubavi kojom je prikovan uz Oevu volju. Gospodine, daj da i mene moja ljubav prema Tebi prikuje na ivotni kri po kome se spaavam. Dvanaesta postaja: Isus umire na kriu. Isus je umro da ja ivim. Kad s Isusom ivim i umirem na ovom svijetu, On mi otvara vrata vjenosti. Gospodine, daj da s Tobom svakodnevno umirem, daj da mi posljednje umiranje bude poetak vjenoga ivota. Trinaesta postaja: Isusa skidaju s kria. Nakon to je izvrio ivotnu zadau, vraa se u krilo Majci. Sada moe biti posve njezin. Gospodine, daj da shvatim kako mogu svima pripadati tek onda kad spremno izvravam od Oca povjerenu mi zadau. etrnaesta postaja: Isusa polau u grob. Nada ovjeanstva ulazi u beznae groba. Vie ne smije biti beznaa ni u grobu, ni u svijetu, ni u ljudskim srcima. Gospodine, otvori mi oi srca da vidim kako vie nigdje nema beznaa. Petnaesta postaja: Isus ustaje iz groba. Smrt nije kraj. Ona je prijelaz iz ovoga ivota u drugi. Gospodine, daj da mi i smrt i patnje budu prijelaz, priprava, preobrazba u vjeni ivot.
230
Budi volja tvoja!

(prema Luis Evely: Notre Pere Oe na) Moja spontana molitva ide najee za tim da se Bog prikloni mojoj volji. Je li moja ivotna elja da se oslonim na sebe ili da se dadnem voditi od Duha Bojega? Prvi ovjek Adam htio je biti apsolutni gospodar, sam sebi biti mjerilo dobra i zla. elio je drati konce u svojim rukama, znati gdje je, kamo ide, koji je smisao Boje volje. Novi Adam, Isus Krist, govori: Moja je hrana da vrim volju onoga koji me posla! Zato mu Otac odgovara: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Ljudski gledano, Bog je zastraujue zahtjevan. A Isus je posvemanje odricanje, rtvovanje samoga sebe, posvemanji polet prema Ocu. Ja elim biti istodobno i svoj i za drugoga. Ova podvojenost je izvor rastrganosti i nesree. Ostvarenje moga ivota jest u ekstazi prema Bogu. A ja se bojim otvoriti Bogu. Ljubim, a bojim se rtava. Poklanjam, a bojim se gubitka. Odluim li se davati, zaprepaten sam kad primijetim da, darivajui, gubim. Kao da se ruim u ponor. Trebam se iz gorue kue ljudske egzistencije baciti u mreu Oeve ljubavi, ali ja ne vidim ni Oca ni mreu. Vidim samo crni dim i ponor. To mi ne da da posluam. A dolje me eka Otac rairenih ruku i otvorena Srca. U konkretnom ivotu elim se preobraavati, ali i uvati ono to jesam. elim se mijenjati, ali ne napustiti stare navike. Uvijek sam sklon bjeati od Boga i biti apsolutno neovisan! Predanje, ovisnost, ljubav pretpostavljaju bolnu promjenu, bolno raanje. Samo tako mogu ostvariti svoj ivot. Strah pred darivanjem znak je moje neraspoloivosti, neslobode.
Budi volja tvoja!
231
A zadrati svoj ja najgori je gubitak. Tko eli sauvati svoj ivot, izgubit e ga! Kad putam to grevito drim to poinjem posjedovati. Adam se nije htio predati Bogu. Krist se predao na kriu: U ruke tvoje predajem duh svoj! Za ovakvo predanje trebam se vjebati, govoriti: Neka mi bude po rijei tvojoj! Kad kaem da prihvaam kri, ja mislim na ono to i nije pravi kri. Pravi kri je nametnuti kri: moje slabosti, bolesti, narav, razne prisile, ljudi s kojima ivim, moje zvanje, moji glupi neuspjesi Sve mi je to nepodnoljivo, kukavno, poniavajue i tetno. Pomiljam kako mi ba ovaj kri ne pristaje. Vie bih volio onaj susjedov, onaj moj prijanji, onaj koga sebi zamiljam. Ovaj sadanji mrzim, jer me upropauje, jako me boli. Oajno dozivam neki drugi kri, po mojoj mjeri, podnoljiv, vie duhovan, koji me podie, koji mi godi. Ali onda to i nije kri. Otklanjajui krieve koji me mue, odbacujem sve krieve koje mi Bog alje. A ti krievi uvijek su poniavajui, odvratni i teki, ranjavaju tamo gdje sam najslabiji, najranjiviji, gdje sam bez obrane. Pravi kri je nepodnoljiv. Boja volja mi je nepodnoljiva. Sam Bog mi se katkada ini nepodnoljiv, nesnosan. Zato me Isus pita: Moe li piti kale koji u ja piti? Isus Krist prije raspea moli, krvlju se znoji i ponavlja: Oe, ne moja, nego tvoja volja neka bude! I on je doivio svoj kri nesnosnim, nepodnoljivim. S jakim vapajima i suzama molio je da bude od toga osloboen. Moja narav neprestano otklanja Boju ponudu za poboanstvenjenjem zato to se moram predati, zaboraviti sebe, pretpostaviti drugoga sebi. A ja to doivljavam kao razapinjanje, muku, smrt. Protivno mom raspoloenju, Sin Boji u tome nalazi radost: Moja je hrana da vrim volju onoga koji me poslao! Marija, njegova i naa Majka, odrekla se svojih planova i dala pristanak na djelo otkupljenja koje e se ostvari-
232
ti drukije nego to je oekivala: Neka mi bude po tvojoj rijei! Slijedila je Boji glas, a da nije znala kamo je vodi. Prihvatila je ponienje, neizvjesnost, protuslovlje: odrekla se majinstva, a onda joj ga Bog namee. Sa svojim Sinom doivjet e tjeskobu, alost, osamljenost, odbaenost. U svemu tome prepoznavala je Boga. Na Kalvariji je umrla sa svojim Sinom i postala Majkom svih ivih. U svome da otkrivala je lice Boga koji je patnjama duboko ranjavao srce svoje vjerne Slubenice. Bog razoarava. Od Utjelovljenja nije nikada govorio jezikom koji bismo mi ljudi oekivali. Isus je razoarao svoje zemljake (zato su ga htjeli ubiti), svoje apostole (Petar ga je odvraao od kria), svoga Preteu (koji pita: Jesi li ti onaj koji ima doi ili da drugoga ekamo?). Razoarava i danas svakoga od nas i mene. Bog me jedini moe promijeniti da prihvatim neprihvatljivo. On e to uiniti ako ustrajno molim. Tada u prihvatiti i ono to sam u poetku svim svojim silama odbacivao. Dopustit u mu da to ini. Molit u da mogu itavim biem moliti i iskreno eljeti: Budi volja tvoja!
Hod kroz pustinju ìvot kao pokora
233

esto nam se namee pitanje o smislu i koristi pokore. Na ivot je hod iz ropstva grijeha u obeanu vjenu domovinu. Izabrani narod je putovao iz egipatskoga ropstva u Obeanu zemlju. Usporedimo ta dva putovanja. I jedan i drugi hod vodi kroz pustinju. 1) U Svetom pismu tema o pustinji je esta. Strahota pustinje: Pnz 1,19: prijeosmo svu onu veliku i stranu pustinju kako esto nam se ivot ini nesnosnom pustinjom. Pnz 2,7: On je bdio nad tvojim putovanjem ovom velikom pustinjom U njoj se ovjek osjea malen, bespomoan, u opasnosti. Nema travke, ivotinje, ptice Raa se egzistencijalno pitanje o smislu ivota. Velika je potreba za Bogom u nemoi koju ovjek osjea u pustinji. Pnz 8,15: koji te je proveo kroz onu veliku i stranu pustinju, kroz zemlju plamnih zmija i tipavaca, suhim i bezvodnim krajem Prozirna je potreba za Bogom pred strahom od smrti, opasnostima. Bezvodni kraj je ivotarenje u kome se javlja potreba da nadivimo opasnosti uz Boju pomo. 2) U pustinji narod je nevjeran, prkosi, buni se. Ps 78,4: Koliko mu prkosie u pustinji i alostie ga Slika nae pobune kad nas snau tekoe. Tada se javlja i elja za vrijeanjem Boga (primjerice kod psovaa). Ps 136: On izvede Izraela iz ropstva On Crveno more razdvoji Provede Izraela posred mora On narod svoj voae pustinjom On se spomenu nas u ponienju naem On daje hranu svakom tijelu Sve je to dokaz da je vjena ljubav njegova i da se moemo bezgranino pouzdavati u Boga.
234
3) Bog daje sigurnost da e pustinja procvasti (daje smisao patnje). Iz 32,1516: Tada e pustinja postati vonjak u njoj e se nastaniti pravo (aluzija na razbojnike i nesigurnost u borbi za ivot). Ps 35,12: Nek se uzraduje pustinja, nek bujno cvatom cvate! To je navjetaj plodnosti Kristova ivota i muke, i naega ivota i naih patnja kad smo s Kristom povezani. 4) Na ivot je nae putovanje iz grijeha kroz patnju u slobodu djece Boje: pun je asova sue, nesigurnosti, straha, praznine, slabosti, nevjere, beznaa. ini nam se da je sve varka. Napastovani smo da se vratimo u egipatsko ropstvo vlastitih pouda, da se vie ne borimo. Izl 17,17: Sva izraelska zajednica zapodjene prepirku s Mojsijem: Daj nam vode da pijemo! A Mojsije im odgovori: Zato kuate Jahvu? Ali je narod mrmljao Mojsije je zazivao Jahvu: Jo malo pa e me kamenovati. Istupi pred narod! rekne Jahve Mojsiju. Uzmi u ruku tap. Udari po peini! Iz nje e potei voda pa neka se narod napije. Mojsije uini tako naoigled izraelskih starjeina. Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga to su se Izraelci prepirali i kuali Jahvu govorei: Je li Jahve meu nama ili nije? I mi se pitamo gdje je Bog, zato doputa tolika zla? Odustati od tekoa znai nikada ne doi do cilja, nikada ne susresti Boga, jer se on javlja ba u tekoama. Pustinja je bila bitna na putu Izraelaca iz ropstva u Obeanu zemlju. Patnja je bitan dio naega izlaska iz grijeha i hoda prema Bogu. Prihvatiti tekoe znai susresti se s Bogom, odbaciti ih znai promaiti susret s Bogom. Iluzija je zamiljati svoje prijateljstvo s Bogom kao neprestanu radost i zadovoljstvo. Prihvaena pustinja znai plodnost naega ivota (pustinja procvate!). To najtee shvaamo ba u pustinji. U naoj pustinji dogaaju se najljepe tajne izmeu Boga i ovjeka.
235
Ho 2,16: Stoga u je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu! U pustinji Bog govori, pustinja je mjesto susreta sa zarunicom (ovjekom). Tako Bog ini pustinju plodnom. Bogu koji govori u pustinji treba odgovoriti. 5) Isusova pustinja: a) 40 dana je bio u pustinji. Sotona ga eli izvesti, ali On je ustrajao. Kada je odbio sve napasti, dolaze mu aneli i posluuju ga (Mt 4,11). b) Naputenost i osamljenost na kriu: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio! poetne rijei Psalma 22. odaju osjeaj duhovne naputenosti, ali je itav psalam pun nade. Na kriu sotona ga je napastovao: Ako si Sin Boji, sii s kria, izii iz pustinje, vrati se u ivot! Isus odbija napast, pati u nadi i zavrava ivot u bezgraninom pouzdanju u Oca. Isus je ostao u pustinji i kroz nju proao u Obeanu zemlju i sve nas poveo sa sobom ako idemo za njim.
etvrti tjedan
Isus je umro samo zato da bi uskrsnuo. Da bi meni darovao novi, svoj, vjeni ivot i pokazao mi put kojim trebam ii. Trei dan nakon njegove smrti i ukopa u ranu zoru gledam prazan grob, anele, Isusa kako se ukazuje enama, kako Petru i Ivanu objavljuje da je uskrsnuo i da je iv. Sluam Isusa dok razgovara s dvojicom uenika na putu u Emaus. Gledam ga kako im se kod veere objavljuje. Kako se objavljuje uenicima u dvorani Posljednje veere, na Genezaretskom jezeru, kako uzlazi na nebo. Prisutan sam s uenicima pri dolasku Duha Svetoga koji i njih i mene preobraava. U svjetlu Duha Svetoga ulazim u svijet ljubavi. Boga doivljavam kao izvor ivota i ljubavi. Svim silama nastojim vratiti ljubav za Ljubav. Zajedno s Ignacijem molim: Uzmi, Gospodine, i primi, svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve to imam i to posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraam; sve je tvoje, raspolai sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta (DV 234). U svjetlu njegove ljubavi prepoznajem ga u sebi, u svim ljudima oko sebe, u svim stvarima koje me okruuju, u svim dogaajima koji me zapljuskuju. Doivljavam njegovo djelovanje koje sve ljude povezuje u jednu Boju obitelj i vodi je prema vjenom ivotu.
Uskrsnuli Isus s Majkom
239

Krist nas je istrgao ispod vlasti tame i pozvao u svoje divno svjetlo! (Kol 1,13). Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludno je nae propovijedanje, uzaludna je i vaa vjera! (1 Kor 15,14). Isusovo uskrsnue jamstvo je da e se poslije sumraka ovoga ivota i poslije tamne noi smrti roditi novi, vjeni dan u kome nee biti ni suza, ni boli, ni jauka. Pobijediti smrt, nadvladati patnju, pobijediti zlo bila je i ostat e temeljna i vjena tenja ljudskoga roda. ovjek eli biti sretan i ne moe se te elje odrei ni onda kada bira smrt (jer misli da e smrt biti manje zlo). Smrt je ve pobijeena dokaz zato je Isusovo uskrsnue. Zlo je svladano. Doao je kraj svim ljudskim nevoljama. Pod jednim uvjetom: svaki pojedinac i cijeli ljudski rod mora se ukljuiti u Kristovu ekonomiju spasenja. Kranstvo je osvojilo svijet zato jer je u nj ulo s uskrsnom pobjednom pjesmom (Peter Delp). Isus je svojim uskrsnuem ostvario ono to je za zemaljskoga ivota rekao: Doao sam na svijet da ljudi imaju ivot i da ga imaju u izobilju! ivimo optereeni raznovrsnim patnjama. Mislimo na to da je patnja kratka, a korist od patnje vjena. Smrt se dogaa jednom, a ivotu poslije smrti nema kraja. Netko ree: Budi sretan radi radosti koja ti je dana! Budi sretan radi patnje jer ona vodi k Bogu, u punu radost! Teko je prodrijeti u tajnu Uskrsa, jer nas u svemu nadilazi, kao to je nadilazila apostole i sve Isusove prijatelje. Isus se ukazuje svojoj Majci. Sv. Ignacije predlae da prvo razmatranje o uskrsnulom Isusu bude posveeno tom dogaaju. Kako se to zbilo, ne moemo znati, ali je sigurno da se Isus na poseban nain objavio toga blagoslovljenog jutra svojoj Majci.
240
Marija je bila povezana i sjedinjena s Isusom trostrukim vezama: vezama Kerke prema Ocu, Zarunice prema Zaruniku, Majke prema Sinu. Takvo sjedinjenje donijelo je Mariji i neizrecivu patnju u Isusovoj muci, ali i neizrecivu sreu u Isusovu uskrsnuu. Isus i Marija, Sin i Majka, bili su jedno u mislima, eljama, u ivotnim stavovima, u muci, na Kalvariji. Sjedinjena u Duhu s Isusom, Marija je intenzivno proivljavala njegovu osudu, muku, smrt, ukop. No, taj isti Duh koji ih je povezivao u Isusovoj patnji podario joj je neizrecivu radost Isusova uskrsnua. Gledajmo dogaaj! Nakon Isusove smrti i ukopa Marija je sama. U njoj odzvanjaju proroke rijei o Isusovu uskrsnuu. U Duhu je sigurna da e Isus uskrsnuti. Tako se njezina bol smiruje, njezina osamljenost postaje podnoljiva. Uskrsnuli Isus postupno preobraava njezine patnje. Njezinu osamljenost ispunja svojom uskrsnom prisutnou. Njezinu bol postupno preobraava u neizrecivu sreu. U njezinoj dui kao da odzvanjaju nebeski glasovi: Kraljice neba, raduj se, aleluja, jer koga si bila dostojna nositi, aleluja, uskrsnu kako je rekao, aleluja! Vidi li ga svojim ljudskim oima ili ga doivljava puno snanije u srcu? Doivljaj je neizrecivo snaan, predokus nebeskoga blaenstva. Njezin Isus je iv, s njom je, u njoj je, proima je svojom nebeskom radou. Kao to ju je Duh Isusov ispunio u asu Isusova zaea kada je Isus po njoj doao na zemlju, tako je sada taj isti Duh ispunja i uvodi u puninu Isusova novoga uskrsnulog ivota. Majka i Sin u zagrljaju! Vjenom zagrljaju! Vie ih nita nee moi odijeliti. Oni e kroz vjenost ostati jedno u ivotu Presvetoga Trojstva. Marija je za ovozemaljskoga ivota u svemu ispunjavala Isusovu, Oevu volju. Od sada Isus e u svemu ispunjati njezinu volju. U njezine e ruke poloiti obilje svojih milosti. Ona e ih obilno dijeliti svim ljudima jer sada je cijeli otkupljeni svijet njezina velika obitelj. S kria joj u srcu odzvanjaju rijei: eno, evo ti sina! Marija prihvaa otkupljeni, preobraeni svijet ljubavlju kao svoju obitelj.
241
Marija me ui i potie da sjedinjujem svoje patnje s Isusovim patnjama da bih tako mogao s Kristom i uskrsnuti. Ui me da ja kad trpim, u sebi nosim Kristove patnje. Potie me da sve patnje prihvatim strpljivo, bez gorine prema progoniteljima, u dubokoj vjeri da su moje patnje lijek za moje grijehe, da mi patnje pripremaju vjeno spasenje. Ui me da svi koji su s Kristom jedno u Duhu nose u sebi Kristove rane, ali i ivot Krista uskrsnuloga, nose klicu novoga ivota. Majka Marija slika je Majke Crkve. Crkva poput Marije zainje Boji ivot u srcu vjernika, vodi ih putem milosti, podrava u borbi, tjei ih u patnjama, vodi ih prema konanoj sigurnoj pobjedi.
242
Isus se ukazuje ènama

(Mt 28,110; Mk 16,111; Lk 24,111; Iv 20,1118) Teko je doivjeti, iskusiti uskrsnu radost. Uzrok tome su mnoge nae nutarnje alosti, nesigurnosti, bolna iskustva, nepovjerenje prema ivotu. Pratim ene na putu prema praznom grobu i njihovo iskustvo Isusa uskrsnuloga. elim otkriti Gospodinovu poruku za mene. ene odoe na grob ranom zorom: tjeralo ih je veliko potovanje i velika, ista ljubav prema Isusu. Htjele su mu iskazati posljednju panju, uslugu. Nisu razmiljale o zaprekama na putu do Isusova tijela. Vodilo ih je srce. Razboriti ljudi bi ih upozorili na trostruku zapreku do Isusova tijela: na straare, koji im nee dopustiti da dou do groba; na veliki grobni kamen, koga ni vie ljudi ne bi moglo maknuti; na peat Velikog vijea, koji nitko nekanjeno ne moe skinuti. Kada su stigle na grob, straari su ve pobjegli, kamen je bio otkotrljan daleko, a peatu ni traga. Bog je jai od vojnika: od ljudske moi, od prirodnih sila otkotrljao je kamen daleko, od ljudske vlasti i ona mu se mora pokoriti. Ako dopustim da me srce vodi k Bogu, nee postojati nikakva zapreka na putu do njega. Traim li Boga iskreno, s ljubavlju, spreman da mu se predam, da ivim za njega? Ili u traenju Boga eznem da meni bude lijepo? Zato traite ivoga meu mrtvima? On nije ovdje! Nije li moj pogled odvie okrenut prema grobu, patnji, nesrei, zlu? Ako previe upirem pogled u zlo, ako sam pesimist, nikada neu prepoznati Boga koji je iv, koji je izvor ivota, radosti, sree. alost je dah koji pue iz pakla, ree blaeni Columba Marmilon. Uskrsnuo je! On je iv. Ne moe umrijeti. On sam je ivot i svemu daje ivot. Doputam li mu da me stalno oivljuje, ispunja, usreuje?
Isus se ukazuje ènama
243
Sjetite se kako vam je govorio dok je jo bio u Galileji: Treba da Sin ovjeji bude predan u ruke grenicima i da bude razapet te da uskrsne trei dan! Ono na to je Bog preko anela podsjetio ene, na to podsjea i mene: moram sluati Krista, biti spreman s Kristom biti predan, izdan, moram biti spreman biti razapet na svoj ivotni kri ali ne smijem nikada zaboraviti da sve te nedae sigurno vode prema uskrsnuu. Idite i recite njegovim uenicima, posebno Petru: Pred vama ide u Galileju; ondje ete ga vidjeti, kako vam je rekao. Zadaa koju su ene dobile vie je nego lijepa: navijestiti radost Isusove pobjede, radost novoga ivota. To je njihovo poslanje, njihova zadaa tijekom cijele povijesti Crkve. Bog se objavljuje ljudima da ga oni objavljuju dalje. Kada, kako i gdje se Bog meni objavio? Kako mi se sada objavljuje? Objavljujem li ja uskrsnu radost drugima? Marija Magdalena je plaui traila Isusa. Njezina enja za Isusom bila je vea od njezine alosti. Ljudi velikih elja, velike ljubavi prema drugima uvijek e biti jai od pesimizma. eno, zato plae? pita Isus Magdalenu. ovjee, zato plae? pita Bog mene. Zato sam, nakon Kristova uskrsnua, jo uvijek alostan? Zato sam alostan nakon to mi je oprostio grijehe? Zato sam alostan kad mi je pripravio stan na nebesima? Zato sam alostan kad mi je obeao dati Snagu odozgo, kad mi osigurava pobjedu dobra nad zlom? Uzee moga Gospodina i ne znam kamo ga stavie tako je mislila Magdalena. Tako i ja esto mislim, posebno onda kada me Bog povede trnovitim putem patnja, gubitaka, umiranja. A upravo onda kada mi se ini da su mi ga drugi ukrali ili da su mi ga ukrali moji grijesi, moja nevjera, On mi je najblii, On tada sa mnom razgovara, On mi dolazi kao Spasitelj, Prijatelj. Marijo Rabbuni! Bljesak susreta! Isus je izgovorio njezino ime s boanskom ljubavlju i to je Mariju preobrazilo. Marija mu se, zauzvrat, poklonila, obujmila
244
mu noge. Kad Bog izgovori moje ime, kad ga ujem srcem, predat u mu se poput Magdalene. Nemoj me dulje drati, jer jo nisam uziao k Ocu, nego idi k brai mojoj i reci im: Uzlazim svome Ocu i vaemu Ocu, svome Bogu i vaemu Bogu. Isus pouava Mariju da ovaj ivot nije mjesto vjenoga susreta s Bogom. Ne smije ga zadrati za sebe. Treba ii Isusovim uenicima, Isusovoj brai, i njima javiti radosnu vijest Uskrsnua. Rei im da e Isus uzii svome Ocu koji je poslije Isusova djela Otkupljenja postao Otac svim ljudima. Nije li to i moja zadaa: ne ponaati se ovdje kao da sam ve u raju, nego govoriti ljudima, i rijeima i djelima, da je Isusov i na Otac na nebesima. On nas eka da nas primi u vjeni zagrljaj. Ovima se te rijei uinie kao izmiljotina. I nisu im vjerovali. Bilo je odvie teko povjerovati da se tragedija Velikoga petka okrenula u uskrsnu radost. Nakon mnogih razoaranja i gubitka nade teko mogu vjerovati da je prava istina o ivotu ljepa nego to je mogu zamisliti.
Petar i Ivan na grobu
245

(Iv 20,310) Rijei koje su ene izgovorile apostolima da su im se ukazali aneli i rekli da je Isus iv, da im se i ukazao priinie im se kao obina tlapnja. Jednostavno nisu mogli povjerovati da se nakon tragedije u petak mogu dogoditi tako lijepe stvari kako im priaju ene. Kao to za Isusova ivota nisu vjerovali u mogunost da e Isus biti predan u ruke grenika, da e biti prezren, muen i ubijen, tako sada ne mogu vjerovati u ovu prelijepu istinu. A Isus im je upravo te dvije stvarnosti stalno spominjao i povezivao u jednu stvarnost: Bit e predan umrijet e, ali e trei dan uskrsnuti. Kako nisu prihvatili ono prvo: da e biti ubijen, nisu jednostavno mogli doi do toga da povjeruju kako e uskrsnuti i pobijediti smrt, grijeh, sotonu, sve zlo. Ipak, meu uenicima nala su se dvojica, Petar i Ivan, koji su razmiljali o onome to su ene rekle. Odluili su i poli na Isusov grob da se sami uvjere u istinu o kojoj su ene govorile. Petar, vjerojatno potaknut dubokim kajanjem to je zatajio Isusa, to ga se odrekao u asu muke, a Ivana je tjerala na grob velika ljubav prema Isusu. Kajanje i ljubav dva su temeljna raspoloenja koja ovjeka redovito dovode Bogu. Svijest vlastite grenosti, koju redovito daje Bog kao milost, tjera ovjeka Bogu da ga moli za oprotenje, da se oslobodi tereta kako bi mogao zapoeti novi ivot u prijateljevanju s Bogom. Ljubav koja je najvei dar Boji (1 Kor 13) ne da ovjeku mira, tjera ga da ide naprijed, da trai Boga dokle god ga ne pronae i sjedini se s njime. Imam li u sebi ova dva raspoloenja? Kakvo je moje dosadanje iskustvo? Za to se obino kajem? Kako prepoznajem svoju ljubav prema Bogu?
246
Obojica su trala Marija je urno pola Elizabeti Zakej je sretan pourio primiti Isusa u svoju kuu Dvojica uenika iz Emausa urno su se vratila u Jeruzalem nakon to im se Isus objavio. Dinamizam koji dolazi od Boga ne daje mi mira, tjera me iz moje sporosti, lijenosti, komotnosti. Daje mi krila da radosno i brzo izvravam volju Boju. Ova uurbanost nema nikakve veze s tjeskobnom urbom koja dolazi od straha da neu postii to elim, da u promaiti cilj, da u se osramotiti pred ljudima. urba ove dvojice uenika puna je nasluivanja, nade, vedrine, lakoe, sree koja tei prema svojoj punini. Ivan je trao bre vjerojatno zato jer je bio mlai. No, ukoliko on simbolizira ljubav, onda je razumljivo da je ljubav bra od kajanja, jer je ljubav najuzvienija vrlina, jer je sveza savrenstva. Pavao kae da je temelj svega: vjera, ufanje i ljubav, ali da je od njih najvea ljubav. No ne ue u grob. Ivan je potivao prvenstvo koje je Isus obeao Petru, potivao je autoritet koji dolazi od Boga. Unato tomu to je Ivan bio svjedok Petrova zatajenja, potuje Petra kojemu je Isus obeao dati kljueve kraljevstva nebeskoga. esto oni koji nose teret autoriteta nisu onakvi kakvi bi trebali biti. Moda nas sablanjavaju svojom arogancijom, slabou, nerazboritou. Znam li se izdii nad ljudske slabosti i gledati u ljudima vlast koju su dobili od Boga? Omalovaavam li ljude od autoriteta zbog njihovih slabosti? Osuujem li ih? Ogovaram li ih? Mogu li se u duhu vjere izdii nad ljudsko doivljavanje i u svemu gledati Boga koji stoji iza slabih, grenih ljudi kao to je stajao iza Petra? Petar ue u grob, vidje plahtice i runik to bijae oko Isusove glave koji je bio napose smotan na jednom mjestu. Tada ue i Ivan, vidje i povjerova Trenutak susreta s Isusom, ali ne na vidljiv nain, nego u vjeri, koja se temelji na jasnim znakovima danim od Boga. Isus se apostolima postupno objavljivao: najprije preko znakova, a tek onda osobno. to su ova dvojica vidjela? Tekst nije posve jasan, ali nas upuuje na stvarnost koju su doivjeli. Runik kojim je bila omotana Isusova glava i koji je bio napose smotan
247
na jednom mjestu bio je kao neka prazna ahura. Ostala je u onom stanju kako je omatala Isusovu glavu. Isusa, dakle, nitko nije ukrao, nitko nije dotaknuo runik. Isusovo tijelo je jednostavno nestalo iz omota, a omot je ostao ivi Bog prisutan je i u meni i oko mene, svugdje. Po mnogim znakovima pripravlja me da mi se jednom objavi u punini. Prepoznajem li znakove po kojima mi Bog objavljuje svoju prisutnost? Kako mi se objavljuje ovoga asa? Jo ne bijahu razumjeli Pisma da je trebalo da Isus uskrsne od mrtvih. Ivan u skromnosti i jednostavnosti priznaje da nisu razumjeli Pisma. Nakon tri godine druenja s Isusom nisu razumjeli ni Isusovih rijei da e uskrsnuti! Kako Isusova stvarnost teko ulazi u moje srca! Koliko vremena treba da prihvatim Isusove misli, poglede, osjeaje? Prihvaam li istinu da jo ne razumijem dovoljno Isusa? I da trebam stalno napredovati u iskustvenoj spoznaji Isusa Spasitelja, Sina Bojega?
248
Na putu u Emaus
(Lk 24,1335) Sluam razgovor u uskoj povezanosti s duhovnim vjebama. U njima sam razgovarao s Gospodinom. On mi je objasnio tajnu svoga i moga ivota. Sada se ohrabren i radostan vraam na put na kojem me Isus prati u stopu. Dvojica uenika su izgubila nadu. Dezertirala su: a) jer su sve gledali svojim oima, b) jer su polovino shvaali ono to je Isus govorio, c) nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli iva. Molit u: da prepoznam svoj ivotni put, Gospodina na njemu, sigurnost da sve patnje vode prema uskrsnuu i proslavi. Uskrsnuli postupno, ali sigurno ulazi u moju svakodnevicu i tjera me da mijenjam ivotni hod od Emausa (vlastite sebinosti) do Jeruzalema (ivota u zajednitvu). Toga istoga dana kada je Isus uskrsnuo, pobijedio smrt, kada je trebalo kliktati od veselja Dvojica od njih, od onih koji su bili s Kristom, gledali su ga, sluali Sama izvanjska blizina i sluanje Rijei, vrenje vjerskih ina nije dovoljno da me ouva od nesporazuma i klonua. Ili su iz Jeruzalema, iz zajednice u koju ih je Isus pozvao, naputali su zadau koju im je Isus povjerio, razoarani zbog dogaaja koji su pokopali sve njihove nade. U Emaus, simbol moga osobnog, sebinoga svijeta, u koji se vraam nakon razoaranja. Razgovarali su i raspravljali o svim tim dogaajima. Ali su prihvatili samo ono to im je odgovaralo. Manjkala im je i nutarnja cjelina svega to je Isus govorio. Misterij Kristova kria bio je nepremostiva zapreka Kad ne prihvaam cjelovito Evanelje, doivljavam neuspjehe, okove, razoaranja. Onda okrivljujem ljude, dogaaje,
Na putu u Emaus
249
samoga Boga. Povlaim se u sebe. To su asovi tame i klonua. Tada ne smijem mijenjati ivotni pravac. Moram povjerovati da su moje muke plod neprihvaanja cjelovitoga Evanelja. Priblii im se Isus te poe s njima. Tako se zbilo u ovim duhovnim vjebama i na mom ivotnom putu. Uskrsnuli mi se prikljuuje. Hoda sa mnom. On je Bog sa mnom. Isus se hrabro ukljuuje u moje razgovore, ulazi u moju nutrinu, u moj svijet, moje osjeaje, brige, planove. Proivljava sa mnom moju situacije, muke, ne gubi strpljivost zbog moje neuljudnosti. to to putem pretresate meu sobom? Moli ih da mu kau kako se osjeaju. Oni su neraspoloeni i ljutiti: Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne zna to se u njemu dogodilo? On inzistira: to to? Oni odgovore: Pa ono to se dogodilo s Isusom koji je bio silan prorok rijeju i djelom, pred Bogom i pred cijelim narodom Takav Isus ih je oduevljavao. Za takvim su Isusom oni poli. Takav Isus je bio njihova nada i radost. Nisu li moji ivotni stavovi slini? Prihvaam samo ono to je lijepo, ugodno, to razveseljuje. Sve je to samo jedan dio stvarnosti. Pola stvarnosti. kako ga nai glavari sveeniki i lanovi Velikog vijea predadoe da bude osuen na smrt te ga razapee. Razoaranje potpuno. Razlozi veliki: osudili su ga sveenici Boji namjesnici i Veliko vijee koje je od Boga dobilo vlast. Sve je svrilo neuspjehom, razoaranjem, prazninom, smru. Kapitulirali su. Sruilo se sve to su gradili. ene na grobu? Bio je prazan. O ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega to su proroci govorili! On ne daje jeftinu utjehu. Govori im da su spore pameti da vjeruju sve, a ne samo neto. Tako ih Isus okree prema rjeenju. Sredinja toka povijesti odakle se sve moe shvatiti i prihvatiti jest sam Isus Krist. Sve upuuje na njega, sve zavrava u njemu. On je sudbina ovjeanstva. Isusov pashalni misterij je sredite povijesti.
250
Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi da ue u svoju slavu?! Isus izraava neophodnost da se sve trebalo dogoditi kako Otac hoe. Isus eli u njima spojiti smrt i uskrsnue u cjelinu. Ponaanje ove dvojice se promijenilo. Sad su raspoloeni, otvoreni, radosni, prosvijetljeni. Ostani s nama, jer je veer; dan je ve na izmaku! Ovom molitvom izriu najdublju ljudsku tenju za Bogom. Bili su obraeni. I moje obraenje je u tome da nauim gledati, sluati, shvaati svoju povijest u sklopu Isusova djela spasenja. Kad se susretnem s Uskrsnulim, moj ivotni hod, i nakon traginih zbivanja, moe se mirno nastaviti prema Cilju. Dok je sjedio uze kruh razlomi ga pa im ga dade. Njima se otvorie oi i prepoznae ga Ali njega nestade ispred njihovih oiju! Isus im se objavio kada je htio. I meni se objavljuje kad hoe. Ako molim, ako ekam, sigurno e mi se objaviti. Kada je nestao ispred njihovih oiju, znali su da je nevidljiv s njima, da ih prati u stopu. U isti se as digoe i vratie u Jeruzalem. To je plod susreta s Isusom. To je plod dobro obavljenih duhovnih vjeba. Na mom ivotnom putu vie mi ne smeta ni umor, ni tama, ni glad, ni loi putovi. Naoe Jedanaestoricu s njihovim drugovima. Vratie se na put kojim ih je Isus poveo, k povjerenoj zadai, k ljudima s kojima trebaju ivjeti. Kad se susretnem s Kristom, rado se vraam u zajednicu, na posao, u ivot za druge.
Uskrsli Isus meu svojim uenicima
251

(Mk 16,14; Lk 24,3643; Iv 20,1929) Tijekom uskrsnoga dana uenici su dobivali sve vie informacija o Isusu uskrsnulome. Tako ih je Isus pripremao za veernji susret. Uveer, dok su vrata kue bila zatvorena zbog straha od idova, doe Isus Moda je Isus ekao veer, jer je ona vrijeme intimnosti (kao to je to bilo na Posljednjoj veeri)? Moda je ekao da se apostoli otvore stvarnosti o kojoj im je govorio? dok su vrata kue bila zatvorena. Zatvorenost, njihova i moja nemo da se otvorimo pravoj stvarnosti, vjenoj istini, dobroti, ljubavi, velika je konica na putu prema vjenosti. Isus je jai od njihove i moje zatvorenosti. od straha pred idovima. Oni su u petak izgledali jai od Isusa, od istine, od pravde Apostoli se pokuavaju, na primitivan nain, zatititi: zakljuali su i zabarikadirali vrata. Jo nisu imali snage Duha Svetoga da nadvladaju strah. Svi imamo neke svoje idove i u svom biu i izvana: bojimo se neuspjeha, slabosti, nepravde, napora i rtava, ljudskih misli i rijei, zlih postupaka, samoe smrti. Prepoznajem li u sebi strah i zatvorenost? Isus je pobijedio smrt, izvor svih strahova. Pokazao mi je da se preko svih gubitaka moe i mora doi do pobjede, do ivota. Vjerujem li mu? doe Isus i stade u sredinu. Ne smetaju mu zatvorena vrata ni strah uenika. Za njega nema vie zapreka. On eli doi k meni u moje zatvoreno srce. Ako ga zamolim, On e sada doi. Dokaz njegove prisutnosti jest mir u srcu. To je njegov pozdrav, dar svima. Isus im ree: Mir vama! eli mi dati svoj mir, mir pobjednika, mir sigurnosti. Mir svijeta je u postignuu nekoga dobra koje prolazi. Mir Kristov je trajni mir. Temelji se na istini da u svakoj prilici i neprilici mogu du-
252
hovno rasti, ii prema cilju. To je mir borca koji je dobro naoruan i koga neprijatelj ne moe svladati. Pokaza im ruke i bok! znakove svoje borbe, patnje i pobjede. On je onaj isti Isus koji je bio predan, muen, raspet. Sada je opet iv. Kao to je mene poslao Otac, tako i ja aljem vas! Ponovno im govori: Mir vama! A onda im nareuje da nastave njegovo djelo spasenja. On im osigurava mir, a to znai pobjedu nad svim neprijateljima. Jesam li spreman suraivati u Kristovu djelu spasenja? Imam li u sebi njegov mir? irim li ga oko sebe? Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oproteni su im; kojima zadrite, zadrani su im! Daje im dar Duha Svetoga i mo opratanja grijeha. Apostoli su slabi ljudi. Duh Sveti bit e njihova snaga. Kod ispovijedi, u formuli odrjeenja sluam rijei: I izlio je Duha Svetoga za oprotenje grijeha Duh isti od grijeha, preobraava, daje Boji ivot. Isus nareuje svima da opratamo grijehe izvan sakramenta pomirenja. Samo snagom Duha Svetoga ovjek moe velikoduno i radosno oprostiti drugima. Molim li snagu Duha Svetoga da mogu drugima oprostiti? Osloboditi se gorine, ljutnje, elje za osvetom? Dok ne vidim na rukama njegovim znak od avala i ne stavim prst svoj u mjesto od avala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neu vjerovati. Toma nije bio s ostalima. Iz konteksta zakljuujemo da je izgubio vjeru i nadu, sklon pesimizmu. Slika svih nas koji smo nevjerni, pesimisti, nepovjerljivi prema ljudima. To nas zatvara pred drugima i pred Bogom. Mir vama! Prui prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Prui ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi vie nevjernik, ve vjernik! Toma se vie pouzdavao u svoja iskustva, nego u Gospodinove rijei. Mnogi danas trae znake s neba zato jer ne vjeruju jednom izreenoj Bojoj rijei koja e ostati i onda kada prou nebo i zemlja. Trebam se pitati: vjerujem li Bogu, njegovim rijeima, ili sebi i svojim iskustvima?
253
Gospodin moj i Bog moj! Rijei divljenja, kajanja, radosti i klanjanja. Jer me vidi, vjeruje. Blago onima koji e vjerovati, a da nisu vidjeli! Ne vidjeti, a vjerovati znai ne oslanjati se na svoje osobno iskustvo, nego iskljuivo na rije Boju. Ako vjerujem da mi Bog sve okree na dobro, nee mi biti teko povjerovati i onda kada mi se ini da je sve, pa i Bog, protiv mene. Nije vano razumijem li to ili ne. Dijete vjeruje ocu. Molit u Gospodina da mi se objavi, da mi kae makar rijei prijekora, ali rijei koje e me uvjeriti da je On iv, prisutan u meni, da On i u meni pobjeuje sve zlo.
254
Uskrsnuli na Genezaretskom jezeru

(Iv 21,119) Isusovo Uskrsnue sr je kranske vjere, jamstvo da e nadivjeti kunje, slabosti svojih lanova i mrnju protivnika. Snaga kranstva je uskrsnuli ivi Krist. Smrt, ubijanja, ratovi, tjeskobe, razoaranja, nemiri i nesigurnosti ne mogu unititi nadu ukorijenjenu u Uskrsnulom. Krist nam govori: Uskrsnuo sam, i sada sam s tobom! Ljudi su ga ubili, a On je nadvladao smrt. Ljudi ga ubijaju grijesima, ali On uskrisava u sakramentu pomirenja. Ubijaju ga ubijajui njegove uenike. No njihove smrti sjeme su novih vjernika. Unato slabostima, pogrekama, kukaviluku, lutanjima, grijesima radost treba ispunjavati svako vjerniko srce. Isus je iv. Njega vie nitko ne moe ubiti. Njega nitko ne moe pobijediti. I mi emo s njim sigurno pobijediti. Kad stvarnost Isusova uskrsnua bude moje duboko osobno iskustvo, bit u autentian Kristov svjedok. U duhu sam na Genezaretskom jezeru. Isus se objavljuje uenicima kao Spasitelj, Brat, Prijatelj. Za njih je dao ivot. Oprata im kukaviluk, grijehe, slabosti. On s njima rauna i oni s njim raunaju. Bit e s njima uvijek: kada toga nisu svjesni, kad ih poslovi odvie zaokupe, u nezadovoljstvu radi neuspjeha, u probdjevenim noima, kad su umorni od posla, gladni, bezvoljni. Djeco (deki), zar nemate malo ribe? govori iz jutarnje polutame. Svjesni su svoga neuspjeha. Ovo ih pitanje pogaa jer ga nemaju ime ponuditi. Nemamo! promrsili su. Kako je teko nakon neuspjeha pobijediti neraspoloenje! Jo je tee kada neuspjeh moramo priznati drugima! A ipak to je sudbina svih nas. Bacite mreu na desnu stranu laice i nai ete! Je li to zapovijed, sugestija, molba ili moda ak ironija? Ili je moda stranac s obale neto primijetio?
Uskrsnuli na Genezaretskom jezeru
255
Bacie je i ve je nisu mogli izvui zbog mnotva riba. Posluali su. Ne ovise li ivotni uspjesi o mojoj poslunosti Bojem glasu, ali i o mojoj upornosti? Ivan ree Petru: To je Gospodin! Ivan ima isto srce i zato prepoznaje Boga i u ovim prozainim okolnostima, u ovom jutarnjem mamurluku. Prepoznajem li ja svugdje Isusa? Petar navue na se gornju haljinu te skoi u more. U njemu se sve pokrenulo prema Gospodinu. Ostavlja ribe, mree, drugove, laicu da bi to prije bio uz svoga Isusa. Neraspoloenje tekoga jutra pretvara se u ushit, oduevljenje, sreu. Drugi uenici dooe laicom vukui mreu s ribama. Smirenija i prirodnija reakcija, ali ista ljubav prema Isusu i ista elja da ga to prije vide. I jedna i druga reakcija bile su dobre, u skladu s njihovim naravima. Vjerujem li da razliite reakcije mogu proizlaziti iz iste, prave, velike ljubavi? Otkrivam li razliitost karizama? Kad izioe na kopno, opazie kruh, razgorjelu eravu i na njoj ribu. Isus im je pripravio doruak. Jutros gotovo da i nema rijei. Ozraje je tople, prijateljske, povjerljive ljubavi. Isus pokazuje da im oprata kukaviluk Velikoga petka. Ne razgovaraju ni o emu velikom. Isus im pokazuje svoju ljubav. Ona e im dati snage da za Isusa i ivot dadnu. Prisjetit u se intimnih trenutaka Gospodinove ljubavi. Dopustit u i ja toj ljubavi da me obuhvati, zagrli, ponese. Isus se primakne, uzme kruh pa im ga dadne, ribu isto tako. Gledam Isusa kako uzima kruh i ribu i prua svakom ueniku s jednostavnom toplom ljubavlju. Gleda s njenou one po koje je iao ak u smrt. Oni su sada jedno s njim i meusobno. Vie nema nesporazuma, protivljenja. Isusova ljubav ih je uvela u njegovo Kraljevstvo. Oni e nastaviti njegovo djelo. Sada Isus dolazi k meni, prua mi kruh, stavlja na nj ribu, pogledom se susreemo imune, sine Ivanov, ljubi li me vie nego ovi? Prisno ozraje, prisno pitanje. Temelj Crkve bit e ne
256
intelektualna, politika, ekonomska ili organizacijska spretnost, ne sposobnosti, ne ljudska mo, nego ljubav. Ona je alfa i omega u Kristovu kraljevstvu. Da, Gospodine, ti zna da te ljubim. Petrov odgovor je odluan i skroman. Njegova je ljubav zrela i jaka. Krist mu moe povjeriti svoju Crkvu. Ne smetaju mu Petrove slabosti i padovi. Pasi jaganjce moje, pasi ovce moje! Povjerava Petru i nasljednicima da se brinu za Crkvu na Kristov nain: Starjeina meu vama neka bude kao poslunik Ja sam meu vama kao poslunik! (Lk 22,26.27). Kad si bio mlad hodao si kud si htio. Ali kad ostari drugi e te voditi kamo ti ne bi htio. Mlad po dobi ili po mentalitetu je onaj koji radi po svojoj glavi i ne prima niijega savjeta. Nije li Petar ak i Isusu davao savjete? Znak zrelosti duhovnoga ivota je kada ovjek slua Boji glas. Tada mu nije vano to i gdje radi. Vano mu je da samim sobom slavi Boga. ovjek svojim umiranjem moe vie uiniti nego svojim djelovanjem. To je boanski pogled na stvarnost. Slijedi me! sluaj moju rije, daj se voditi od moga Duha. Posluat u Isusa.
Uzaae
257
Uzaae
(Mt 28,1820; Dj 1,614) Pratim dogaaj, gledam Isusa, uenike, sluam govor, upijam u sebe dojmove. Molim za milost iskustva stalne Boje prisutnosti. Nato ga sabrani upitae: Gospodine, hoe li u ovo vrijeme u Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo? On im odgovori: Nije vae znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ete snagu Duha Svetoga koji e sii na vas i bit ete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje. Kada to ree, bi uzdignut njima naoigled i oblak ga ote njihovim oima. I dok su netremice gledali kako On odlazi na nebo, gle, dva ovjeka stadoe kraj njih u bijeloj odjei i rekoe im: Galilejci, to stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen isto e tako doi kao to ste vidjeli da odlazi na nebo. Onda se vratie u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I poto uu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i imun Revnitelj i Juda Jakovljev svi oni bijahu jednoduno postojani u molitvi sa enama, i Marijom, majkom Isusovom, i braom njegovom. Druga Boanska Osoba, Isus Krist, siao je s neba na zemlju, hodao njome, propovijedao Radosnu vijest, izvrio djelo otkupljenja, dokazao da je Emmanuel uvijek prisutni Bog i onda kada ga ne vidimo i ne osjeamo. Kad su apostoli dozreli u vjeri, nestao je ispred njihovih oiju. No nevidljiv, prisutan je na svakom mjestu, u svakoj dui, za sva vremena. Njegovo Uzaae bilo je korak naprijed u ivotu Crkve, priprava za dolazak Duha, koji ljude upuuje u svu istinu. Kad budem uzdignut sa zemlje, sve u privui k sebi! Preko kria Sin ovjeji uzdignut je u boanski ivot i za sobom je privukao itavo ovjeanstvo.
258
Na oprotaju s apostolima Isus je rekao: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Poite i uinite mojim uenicima sve narode krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i uei ih vriti sve to sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta. Isusova vlast je pobjeda Dobra nad Zlim, grijehom, smru. Isusovi uenici trebaju uputiti sve ljude u tu stvarnost. Krstiti ih znai omoguiti im da uu u ivot Oca, Sina, Duha Svetoga. Vriti zapovijedi znai ivjeti Bojim ivotom i vriti Boja djela. Isus je uvijek i svugdje prisutan. Kad se netko otvori njemu, pobjeuje zlo u sebi i oko sebe. Zato Isus govori: Tko uzvjeruje, u moje e ime izganjati zloduhe, novim e jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li to smrtonosno, nee im nauditi; na nemonike e ruke polagati i bit e im dobro Sve su to slike snage Duha Bojega u nama slabim ljudima, slike Isusove pobjede nad zlom u nama i oko nas. Da bi apostoli mogli izvriti Isusovo djelo, Isus im obeava silu Duha. I dok su apostoli promatrali Isusa kako postaje nevidljiv, aneli im govore: Galilejci, ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo, isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo, vratit e se. Isusov vidljivi odlazak je privremen. Oblak koji ga je zastro njihovim oima hebrejski je izraz koji nam govori da vjenost nadilazi nae ogranieno, ljudsko zemaljsko iskustvo. Produhovljenje zapoeto po Duhu Svetom u Isusovu Utjelovljenju nastavlja se oblikovanjem svakoga ovjeka u Bojega Sina. Isusovo se tijelo u Mariji postupno oblikovalo. Tako se Isus postupno oblikuje u ovjeku. ovjek postupno prestaje biti tjelesan, senzualan, sebian, podvrgnut nagonima, da bi istodobno postajao duhovan, nesebian, slobodan od nagona za istu ljubav. I apostoli su postupno rasli u Duhu: za Isusova ivota nisu prihvaali Kristov program, a sad se s velikom radou vraaju u Jeruzalem te sve vrijeme blagoslivljaju Boga. Isus Krist je u svojoj boanskoj slavi sakriven naim oima, a ipak tako prisutan da ga uvijek moemo s nadom ekati i sa sigurnou ga otkrivati i tako se pripravljati za njegov konaan slavni dolazak. Prisutan je u
Uzaae
259
sakramentima. U molitvama, radu, rtvama, poslanju vjernika. Po Euharistiji je prisutan u svemiru i po njoj itav svemir postaje Euharistija proslava Boga. Apostoli su puni njegove prisutnosti: Znamo kome smo povjerovali! Spremni su se za njega istroiti. Rade na zemlji, ali misle na vjenost. Pomau ljudima u njihovim tjelesnim potrebama da bi im spasili due. Voeni Kristovim Duhom ire Istinu o vjenom ivotu kao najsigurnijoj stvarnosti, o Ljubavi koja izvire iz Bojega Srca, o Milosti koja grli sve ljude. Poslani su objaviti ljubav Oevu koji po Kristu daje Duha da bi itavo ovjeanstvo imalo udjela u boanskom ivotu. Duhovne vjebe su pri kraju. Isus Krist koji nam se u njima objavljivao moda e se sakriti ispred naih oiju. No On je uvijek s nama. Svjesni njegove prisutnosti, predanjem Duhu Svetom, svjedoit emo za njega, svima navijetati Istinu o Kraljevstvu lijeei svaku bolest i svaku slabost sa sigurnou da nas eka stan koji nam je Isus otiao pripraviti. Isus nas ohrabruje: Ne bojte se, ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta!
260
Duh Sveti
Isus je doao na svijet da nam donese spasenje, Boji ivot, ivot u Duhu Svetom. Nakon Isusova djela spasenja Duhu Svetomu je povjereno da svakoga ovjeka i cijeli svijet uvede u to spasenje. Zato je sadanje vrijeme vrijeme, era Duha Svetoga. Isus je na Posljednjoj veeri u ozraju intimnosti rekao apostolima: Bolje je za vas da ja odem. Ako ne odem, Duh nee doi, ako li odem, poslat u ga k vama. I. Duh Sveti je najvei plod spasenja: a) Duh Sveti je Duh istine. Upuuje nas u svu Isusovu istinu. Isus je govorio apostolima da mnogo toga sada ne mogu razumjeti, ali e razumjeti kasnije, kada doe Duh Sveti. ovjek ne moe razumjeti Bojih tajna, ni sebe, ni svoj ivot, ni dogaaje u povijesti ako mu Bog ne dadne svoga Duha. Apostoli su kroz tri godine druenja s Isusom jedva to razumjeli od onoga to im je govorio. Poslije, Duhom prosvijetljeni, sve razumiju. b) Duh Sveti je Tjeitelj. On tjei, jaa, ohrabruje. On ne oduzima kri, ne osigurava lagodan ivot, ali nas djelotvorno uvjerava kako su sve patnje dragocjene, kako nas preobraavaju. Tako one prestaje biti gorke, iako uvijek ostaju teke. Snaga Duha Svetoga omoguuje ovjeku da ne malake, da nosi kri smireno, strpljivo i s ljubavlju. c) Duh Sveti je Branitelj. U nama pobjeuje Zloga. Raskrinkava njegove zamke i prijevare. Daje nam mir i sigurnost. ovjek, ispunjen Duhom Braniteljem, iako slabo stvorenje, osjea se zatienim, poput djeteta bezbrian. Zli mu nita ne moe nauditi. II. Duh Sveti je uvijek prisutan: a) u djelu stvaranja kao izriaj Boje dobrote. Lebdio je nad vodama i raao ivot, b) upravljao je povijeu svijeta,
Duh Sveti
261
c) odreivao je povijest Izabranoga naroda, d) u punini vremena osjenio je krilo Djevice Marije da je mogla zaeti i roditi Sina Bojega, e) u Duhu Svetom Otac je na Jordanu objavio Isusa kao Ljubljenoga Sina u kome je sva njegova milina. Duh Sveti je nadahnjivao i poticao Isusa: da ide u pustinju, da propovijeda, da ini udesa, da lijei, da izgoni avle, da prihvati i najstraniju smrt iz ljubavi. Duh Sveti ga je uskrisio, proslavio, uveo u Oev ivot. Otac daje Duha svoga svakome: svecu i greniku, vjerniku i nevjerniku, shizmatiku i heretiku. Njegovo djelovanje nije vezano uz vanjske znakove. Duh pue gdje hoe, kada hoe i kako hoe kae sam Isus. No Duh na poseban nain djeluje u Crkvi. Crkva se rodila dolaskom Duha Svetoga. Duh Sveti je dua Crkve. On je oivljuje, nadahnjuje, oplouje i vodi. Napose je djelotvoran u sakramentima: u krtenju postajemo djeca Boja, batinici Bojega ivota, lanovi Bojega naroda. U potvrdi daje nam se Duh da u ivotnoj borbi sauvamo Boji ivot; to je ljubav. U Euharistiji pretvara stvorenu materiju u Tijelo i Krv Sina Bojega, a nas po njoj sjedinjuje s njim. U ispovijedi oprata grijehe, daje slobodu od zla i sigurnost da smo, unato prolim grijesima, voljena djeca Boja. U pomazanju nas ini dionicima Kristove patnje i pobjede. U svetom redu posveuje i sveenikovu osobu i druge po njemu. U enidbi daje branim drugovima snagu da duh bude jai od tijela, ljubav jaa od sebinosti, da daju djeci ne samo tjelesni, nego i duhovni, Boji ivot. Po sakramentima Isus Crkvu, svoju Zarunicu, oivljuje, uljepava, ini je podatljivom njegovim zahvatima, ispunja je Bojim ivotom; oplouje je da moe raati Boju djecu. Kako je Crkva ljudska zajednica slabih, krhkih i nestalnih ljudi, Duh Sveti je oivljuje, pridie, isti, jaa, uva od ovozemaljskoga shvaanja ivota, mijenja je, preobraava, potie je da ide putovima Bojim, da se usavrava, da bude sve slinija Isusu, svome Zaruniku.
262
Kao to Duh Sveti oivljuje cijelu Crkvu, tako oivljuje, prosvjetljuje, potie i vodi svakoga njezina lana. Duh Sveti, dakle, oblikuje i moj ivot! Prisutan je u mom ivotu po sakramentima, po dobrim djelima, molitvama, rtvama. Nadahnjuje me, potie, jaa. Sve to se u meni i oko mene zbiva upravlja prema Cilju. U svjetlu vjere otkrivam djelovanje Duha na svakom mom koraku, u svakom trenutku, u svim prilikama i neprilikama, u svim dogaajima i doivljajima. On djeluje na najrazliitije naine Najvea je mudrost ivota prepoznati prisutnost Duha Svetoga, znati suraivati s njim, preputati se njegovu blagotvornu djelovanju.
Simboli i djelovanje Duha Svetoga
263
Simboli i djelovanje Duha Svetoga

Duh Sveti nam otkriva svoju prisutnost i svoje djelovanje po simbolima, znakovima. Objavljivao se: a) kao golub objavio se na Jordanu kod Isusova krtenja. Golub simbolizira prisnost, intimnost i poslanje. Hebrejskim jezikom golub se kae Jona. A taj je prorok bio poslan i oznaava sve od Boga poslane osobe. Isus je Miljenik, Izabranik, ali i Poslanik Boji. Duh Sveti daje ovjeku ove dvije osobine: doivljuje se kao miljenik, izabranik, ali i onaj koji je poslan navijetati ovo prisno iskustvo odnosa s Bogom; b) kao olujni vjetar koji rui sve to nije u skladu s voljom Bojom, to nije utemeljeno na Bogu, to nije izgraeno po Bojem planu (kao bespravno izgraene vikendice ili vile); c) kao vatra koja svijetli u tami i grije ono to je hladno, bez topline ljubavi. Na naem svijetu nema ivota bez svjetla i topline. Tako nema ni Bojega ivota bez Istine i Ljubavi, a to su plodovi Duha. Vatra je sredstvo ienja. isti dragocjene metale, dijeli trosku od kovine. Vatra Duha Svetoga isti ovjeka od svega to je prljavo, pomijeano s neim to nije dostojno Boga; d) kao novi ljudski i boanski jezik kojim govorimo u Bojem Duhu. Tako nas i Bog i ljudi mogu razumjeti. Jedini jezik koji razumiju svi, i Bog i ljudi, jest jezik ljubavi; e) kao zrak koji udiemo. Kao to nae tijelo ne moe ivjeti bez zraka ni 3 minute, tako ni na duh ne moe ivjeti bez Bojega Duha. Na Uskrs Isus je dahnuo u apostole i rekao: Primite Duha Svetoga!; f) kao izvor ive vode u pustinji. Nae je bie bez Duha Bojega kao pustinja bez vode: suha, besplodna, bez ivota. Kad padne kia Duha ili kad provre Izvor, nastane iva, plodna, bogata oaza. ivot u Duhu najvie se oituje u mom djetinjem odnosu prema Bogu, mom ljubljenom Ocu, i u mom odnosu prema ljudima koji mi postaju bliski i dragi. to su moji
264
odnosi prema Ocu i brai otvoreniji i topliji, to mogu biti sigurniji da je Duh Sveti djelotvorno prisutan u meni. Duh Sveti stalno u meni djeluje. Ako sam paljiv, lako prepoznajem njegovo blagotvorno djelovanje: plodovi Duha Bojega su dobre misli, dobre rijei, dobra djela, dobre nakane i elje. Isus ree: Bez mene ne moete uiniti nita! Duh Sveti me, kao i apostole, mijenja, suobliuje Isusu Kristu, ini me dostojnim djetetom nebeskoga Oca. Djelovanje Duha Svetoga otkrivam u svakodnevici. Stalno me oivljuje, oplouje moje misli, rijei i djela: daje da dobro mislim o svima, daje da izgovorim pravu rije u pravo vrijeme, na pravi nain, daje mo da vrim svoje dunosti iz iste ljubavi, da strpljivo i s ljubavlju sluam drugoga, da inim dobro i nezahvalnima, da nosim terete drugih, da imam vremena i za teke i antipatine, jadne i nevrijedne, jednostavno da radim, rtvujem se ne oekujui odatle nikakve nagrade za sebe. ivjeti po Duhu Svetom znai ivjeti ljudski, kranski, svetaki, savreno, ivjeti boanskim ivotom. Sve je u ivotu po Duhu: sav smisao svih naih molitava, rtava, sakramenata, dobrih djela, naega zajednitva. Ako ivim po Duhu, u klici ve na zemlji ivim vjeni ivot. Trebam se stalno moliti Duhu Svetom: da mi rasvijetli misli, dadne snagu mojim rijeima, oplodi moje djelovanje, da imam ispravan odnos prema svakom ovjeku. Kada sam iskusio djelovanje Duha Svetoga u svojim mislima, rijeima, djelima, zbivanjima oko sebe? Kako sam se osjeao kada sam se dao od njega voditi, a kako kada se nisam dao voditi? Zato se nisam dao voditi? Na to me sada Duh Sveti potie? Da bih prepoznao tragove njegova djelovanja, moram sve gledati u svjetlu vjere, u svjetlu Bojem. to znai za mene dati se ovoga asa voditi od Duha Svetoga? Svi oni koje vodi Duh Boji, sinovi su Boji (Rim 8,14).
Presveto Trojstvo
265
Presveto Trojstvo
Veliki, tajanstveni Bog, Stvoritelj, Otkupitelj, Posvetitelj, Smisao i Cilj moga ivota, Izvor svega Dobra, neprestano stoji preda mnom kao izazov, kao poziv da ga traim, da ponovno zapoinjem i da mu stalno hitim u naruaj, da tako u njemu i po njemu ostvarim sebe. Tajna Trojstvenoga Boga nadilazi ono to shvaam i to oekujem. Ona me izaziva da stalno traim, da se propinjem, da idem dalje i dalje. Ii prema Bogu, otkrivati ga sve vie znai svakodnevno mu postajati sve sliniji. Trojstveni Bog je Bie koje po svojoj biti ljubi, koje ivi od ljubavi i za ljubav. Otac govori: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina (Mt 3,17). Sin govori: Moja je hrana da vrim volju Onoga koji me je poslao! Ova uzajamna upravljenost jedne osobe prema drugoj ivi u njima kao trea osoba Duh Sveti, njihova Ljubav, njihovo Zajednitvo, njihov ivot. Tajna Presvetoga Trojstva otkriva nam da Bog nije samac, da je Bog u biti zajednitvo. On je u sebi neizreciva srea. On eli druge uiniti sretnima kao to je On. U toj nakani stvara ovjeka na svoju sliku, sebi slina: da mu moe pokloniti svoju sreu, svoj ivot, svoju ljubav. Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju on ga stvori (Post 1,26). Kao to je Bog u biti Bie koje je trojstveno, koje ivi u zajednitvu i od zajednitva osoba, tako i ovjek postie svoju puninu, svoj smisao, svoju bit kad ostvari zajednitvo ljubavi s Bogom i drugim ljudima. Ono po emu je Bog Bog, po tome je i ovjek ovjek po zajednitvu, po ljubavi. to se ovjek vie otvori prema Bogu i blinjemu, to je vie ovjek, jer je to sliniji Bogu. Za ovjeka nije bitno ono to misli, to govori, to radi, nego da izie iz sebe, da nae smisao svoga ivota u drugome i da nae svoju sreu u davanju drugome, u ivotu s drugim. ovjek je po svojoj biti traenje Boga, jer je u njemu najjaa tenja za ljubavlju. ovjek je potpun ovjek kada ljubi i kada je ljubljen. ovjek je potpuno sretan kada je
266
ozraen ljubavlju. ovjek je siguran da ide prema Cilju samo onda kada napreduje u ljubavi. Kristove mi rijei trebaju neprestano odzvanjati u uima i u srcu: Ostanite u mojoj ljubavi. Ostat ete u mojoj ljubavi ako budete vrili moje zapovijedi, kao to sam i ja vrio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi (Iv 15,9). Ovo je moja zapovijed: ljubite jedan drugoga kao to sam ja ljubio vas. Nitko nema vee ljubavi od ove: poloiti svoj ivot za svoje prijatelje Ovo je moja zapovijed da ljubite jedan drugoga (Iv 15,1217). A kada doe Duh istine, uvest e vas u svu istinu. On nee govoriti sam od sebe uzet e od onoga to je moje i to objaviti vama (Iv 16,13). Isus Krist zapovijeda da ljubim jer zna da bez ljubavi ne mogu ostvariti sliku Boju, ne mogu doi k njemu. On zna da je moje srce sebino i zato od mene trai bezuvjetno izlaenje iz sebe, trai da se pretaem u drugoga. Zbog prevelike sebinosti moje naravi ranjene grijehom, meni je ovo izlaenje teko, bolno kidanje. Zato je na ovoj zemlji moj put do ljubavi ne uivanje, nego odluka da se odriem sebe, da se rtvujem za druge, da budem spreman na patnju koja me isti od sebinosti, da prihvatim svoj kri i da ga nosim kao to je Isus nosio svoj i umro na njemu iz ljubavi prema Ocu i meni. U tom mom bolnom izlaenju, u toj patnikoj ljubavi, Bog mi je bljetavi uzor. Otac me je ljubio toliko da je za mene dao ono najdrae to je imao svoga ljubljenog Sina. Isus me je, nadahnut Duhom, ljubio do smrti na kriu. Uenik koga je Isus posebno ljubio najdublje je shvatio ovu Kristovu zapovijed. Zato nam govori: Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga i tko god ljubi, od Boga je roen i poznaje Boga U tome nam se oitovala ljubav Boja to je Bog poslao na svijet svoga jedinoroenoga Sina da ivimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao rtvu pomirnicu za nae grijehe (1 Iv 4,7). Kad traim Boga ljubim! Kad nalazim Boga ljubim! Kad se od Boga raam ljubim! Otac daje Sina, jer ljubi. Ja dajem najdrae kad ljubim! Ljubav se uvijek daje! Ne zaustavlja se dok se posve ne preda! Tako ulazi u tajanstveni ivot trojstvene Boje ljubavi.
Ljubav
267
Ljubav
(1 Kor 13) Ljubav je snaga koja rui sve zapreke, prodire u sve tamne zakutke svijeta, svladava sve udaljenosti izmeu ljudi, pobjeuje sebinost, patnju, smrt. Ljubav nas na svojim krilima nosi do Srca Bojega. Ako ne odluimo pravo ljubiti, ostajemo neostvareni, u sri nezadovoljni, nanosimo drugima boli, a i sami sebe osuujemo na patnju. 1 Kor 13,13: Ljubav je neopisiva rijeima. Pavao je ne definira. Ili se ivi pa onda i shvaa. Ili se ne ivi i onda se i ne shvaa. Pavao govori samo o manifestacijama ljubavi koja se doivljava u dubini bia. Tko gori od ljubavi, moe o njoj i govoriti. Za Pavla, koji je gorio, ljubav je sve. Sve to nije prava ljubav kao entuzijazam, sentimentalnost, rijei jest mjed koja zvei. Pravu ljubav prepoznajemo intuicijom. Proroanstva bez ljubavi nita su, inteligencija bez ljubavi nita je, posljednji razlog u svakoj, posebno u svetoj znanosti mora biti iskljuivo ljubav. Teolog bez ljubavi nije nego umjetni cvijet s umjetnom bojom bez mirisa i bez plodova. Mjera ljudske vrijednosti jest samo jedna ljubav. Ako bi ovjek i ivot dao, a da to nije iz elje za darivanjem, ne bi mu vrijedilo nita. Moe u ovjeku postojati prividni heroizam, ali ako u svemu trai sebe, to je privid velikodunosti, to nije nita. Ljubav je po svojoj biti izlaenje iz sebe, nesebino davanje sebe, bez ikakve raunice, bez oekivanja ikakve nagrade. Ona jednostavno uiva u tome da se daje. ovjek ljubi kad je spreman odrei se sebe. Tko izgubi svoj ivot, sauvat e ga. 1 Kor 13,46: Ljubav se shvaa logikom srca. Srce ima svoje razloge koje razum ne razumije. Ljubav se ne hvali, ne gleda sebe, ljubav je strpljiva, dugotrajna, ne
268
vrti se oko sebe, zaboravlja sebe, ponizna je, sebe se odrie, velikoduno podnosi drugoga, nije nepristojna, profinjena je i mila, plemenita, pazi na male stvari, ne trai priznanje, ne trai prednost, priznaje drugima dobro, ne zavidi, hvali druge, trai dobro drugoga, tui uspjeh doivljava kao svoj, raste preko uspjeha drugih, ne da se ogoriti ni razljutiti zlom drugoga, spremno oprata, ne pamti zlo, ne kapitulira u tekoama ve ih svladava, uvijek je tu za drugoga. Dobrostiva je i dobrohotna, ne veseli se nepravdi, ne raduje se tuem padu i zlu, ne nadima se, mirna je, blaga, tiha, prihvaa i uva drugoga, ima suosjeanja s drugim, ako je stroga, nije otra, nosi ulje blagosti, ne trai priznanje, nije ironina ni cinina, potuje druge. 1 Kor 13,7: Ljubav raste u zrelosti polaganim koracima, sve junaki podnosi (umor, prijevaru, iskoritavanje, prezir, ismijavanje), sve vjeruje, svemu se nada, sve ispriava, daje ansu drugima da se poprave, doputa mogunost uda, dolazi u susret sa strpljivou, nita ne predbacuje, svojom dobrohotnou pomae obraenje. 1 Kor 13,812: Ljubav je vjena, nema kraja. Na kraju ivota ostaje nam ivot ljubavi. Sve se mijenja i nestaje, samo nju nosimo u vjenost. Zato je ljubav u srcu usred ovoga svijeta dio vjenoga ivota. Sve drugo je nesavreno i prolazno. Stalnost postoji samo u ljubavi. Ona stvara jedinstvo. Djetinjasto, nestalno, promjenjivo u ljudskoj ljubavi treba odbaciti. Treba ljubiti snano. Treba joj se ozbiljno predati da bi se po njoj rodio pravi ovjek. Sada gledamo kao u ogledalu. U vjenosti emo gledati Boga jasno, izravno, licem u lice, srcem u srce, ti u Ti. Razumjet emo ga na nain kako On nas razumije do kraja. Ljubav ve sada u klici posjeduje nepromjenjivu vjenost, novi svijet, Boga. Bog je po njoj ve sada prisutan meu nama, u nama. Zato je ljubav jaa od smrti. Do ivota u ljubavi treba doi u ovom ivotu, uskim putem i
Ljubav
269
kroz tijesna vrata smrti slijedei Isusa Krista utjelovljenu Boju ljubav. Ako u Hvalospjevu umjesto rijei ljubav stavimo rije Krist, dobit emo njegov portret. Samo ljubav vrijedi i samo ona ostaje uvijek. Sve ostalo nije nita. Moramo htjeti ii putem ljubavi. Primi, Gospodine, moju dobru volju, primi moju krhku, napuknutu ljubav i pretvori je u svoju veliku boanski jaku ljubav! 1 Kor 13 ogledalo je poniznosti i svetosti. Ogledaj se esto u njemu. Sve prolazi, a vjeno ostaje samo ljubav.
270
Kako da postignemo ljubav

(kontemplacija) (DV 230237) Ova kontemplacija, na kraju duhovnih vjeba, vie je od razmatranja, od vjebe. Predlae mi nov, cjelovit pogled na ivot, nov nain bivstvovanja u svakodnevici, neprekidan nain molitve u svemu i po svemu. Ona je proimala sve vjebe, ali ima posebno znaenje na koncu duhovnih vjeba nakon konane odluke da stalno ivim po zakonu Ljubavi. Sve je usredotoeno na ljubav kao temeljnu i vjenu stvarnost. Boja se ljubav objavljuje u stvaranju, u daru njegova Sina i Duha Ljubavi, u poboanstvenjenju ovjeka. Moja je ivotna zadaa da u svemu pronaem Boga, njegovu prisutnost, njegovo djelovanje da bih mu vratio ljubav za Ljubav. Zato se i dalje trebam oslobaati, razvlaivati samoga sebe od svega to nije Bog. Isus Krist je Ocu u ljubavi vratio sebe i cijeli svijet. Ja kao Isusov uenik sebe i sve oko sebe vraam Bogu u ljubavi i u svemu ispunjavam volju Boju. Od Boga elim samo Milost i Ljubav. Kao Isusov uenik prihvaam i kri jer je on najuoljivija manifestacija Ljubavi Boje prema meni i moje ljubavi prema njemu. Od Golgote dalje svagdanji kri je izvor ivota. Kao dijete Boje, po Kristu spaeno, po Duhu posveeno, elim biti bitno jedno sa svojim Izvorom. Zato stalno molim: Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve to imam i to posjedujem. Ti si mi to dao. Tebi, Gospodine, sve vraam. Sve je Tvoje. Raspolai sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta. Ovakva kontemplativna molitva brie razliku izmeu misli i djela, rijei i srca, sebe i drugih. Biti kontemplativan u akciji znai jednako traiti Boga u djelovanju, u molitvi, u odnosima, u patnji, svugdje, jer Bog je u svemu!
Kako da postignemo ljubav
271
Da bih u svemu pronaao Boga, sv. Ignacije mi predlae: a) Da promatram dobroinstva koja sam primio od Boga Stvoritelja svijeta i svakoga ovjeka iz ljubavi. Svijet i ja postojimo samo zato jer smo od Boga voljeni. Bog upravlja povijeu svijeta i mojom povijeu s ljubavlju. Bog mi eli dati sebe, svoj boanski ivot jer me ljubi Pod uvjetom da se i ja predam Bogu s ljubavlju. Zato itavim biem molim: Uzmi, Gospodine, i primi! b) Da prepoznam prisutnoga Boga: u neivim stvarima, dajui im bivstvovanje, u biljkama, dajui im ivot, u ivotinjama, dajui im osjeanje, u ljudima, dajui im da mogu razumjeti i voljeti. Mene je uinio svojim hramom i eli se u meni trajno nastaniti. A ja mu se s najveom ljubavlju predajem: Uzmi, Gospodine, i primi! c) Da prepoznam u svemu Boga koji djeluje. Svojim vjenim zakonima sve stvoreno neprestano usavrava i vodi prema punini. Prepoznat u u sebi Boje djelovanje koje me eli uiniti to slinijim sebi. Pustit u Duhu Bojem da u meni moli: Uzmi, Gospodine, i primi! d) Bog je izvor svakoga dobra, svake savrenosti, svake svetosti. Kao to od sunca dolaze zrake svjetla na zemlju, tako svi darovi dolaze od Boga. I sve ono to ja imam i to jesam, dolazi od Boga: moja snaga dolazi od Boje snage, moja inteligencija od Boje inteligencije, moja dobrota od Boje dobrote, moja pobonost od Bojega bitka, moje milosre od Bojega milosra Zato sve u meni udi za njim i potie me da molim: Uzmi, Gospodine, i primi! U svjetlu ove kontemplacije itam rije Boju zapisanu u Svetom pismu. Napose doivljavam ono to je Bog objavio u Psalmu 139. ili u Prvoj Ivanovoj poslanici pjesmi ljubavi. Euharistiju doivljavam kao sakrament Ljubavi. Po njoj On sam mi svakodnevno dolazi i daje mi sva ostala dobra. Po njoj i ja moram postati dar njemu. U duhu ove kontemplacije promatram ljude, stvari, zbivanja do u najsitnije detalje, jer Bog je u svemu, Bog sve podrava, Bog sve voli i eli da se preko svega predam njemu.
272
Tri temelja zajednitva

Bog je stvorio ovjeka na svoju sliku. Poslao je ljudima Isusa koji je molio: Oe, neka budu jedno kao to si Ti u meni i ja u Tebi! Poslao nam je svoga Duha, povezanost izmeu njega i nas, po kome se svi prepoznajemo kao braa i sestre. ovjek se raa, raste i razvija u obitelji, ui i radi s drugima. Jedini put ovjekova ostvarenja je blinji. Kad je postao ovjek za druge, ostvario je samoga sebe. Prvi temelj zajednitva je vjera u ovjeka. Mi smo djeca Boja i jo se ne oitova ono to emo biti Gledat emo ga kao to jest! (1 Iv 3,2). ovjek beskrajno nadilazi samoga sebe kae Blaise Pascal. Isus nas je uinio svojim svjedocima, svojim ambasadorima: Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju Gospodin je s njima djelovao i potvrivao Rije udesima (Mk 16,1520). Vjerovati u ovjeka znai vidjeti njegovo dostojanstvo skriveno razumu i osjetilima. Vjera u Boga dovodi nas do vjere u ovjeka. Vjerovati u ovjeka znai vjerovati da mi se po njemu otkriva Bog, da mi po njemu govori, da je drugi ovjek moj put Bogu, most koji me vee s Bogom. Kad u toj vjeri gledam druge: susjede, suradnike, prijatelje i neprijatelje, simpatine i antipatine, sposobne i nesposobne, snagom Bojom nadvladavam sile zloga duha koji mi neprestano lae o drugima, poniava druge preda mnom po njihovim slabostima i u meni izaziva nepovjerenje, neprijateljstvo, sukobe, mrnju, odijeljenost i udaljenost. Kad u vjeri gledam drugoga, govorim novim jezikom ljubavi koji razumiju i Bog i ljudi. Jezik ljubavi proizlazi iz srca koje ljubi, jer iz punine srca usta govore U svom odnosu prema drugima ravnam se ne po postupku drugih prema meni, nego po zakonu ljubavi koja je jaa od nanesenoga mi zla.
Tri temelja zajednitva
273
Kad povjerujem u drugoga, ni zmije nepovjerenja i mrnje, ni otrov tuega zla nee mi nauditi. Bit u jai od zla u meni i od zla izvan mene. Kad povjerujem, ja u u susretu s ljudima lijeiti i pridizati slabe, bolesne, klonule, bezvoljne, slomljene, dotuene. Vraat u zdravlje, ivot, smisao za prave vrednote, radost, sreu. Prepoznajem li po plodovima svoga komuniciranja s drugima vlastitu kransku autentinost i osobnu ukorijenjenost u Krista? Drugi temelj zajednitva je djelotvorna ljubav. U svjetlu Lk 10,29 prepoznat u jesam li drugima blinji ili nisam. ivim li zajednitvo s drugima ili ga moda razaram? Milosrdni Samarijanac milosrdnim je srcem prepoznao ovjeka u nevolji i samilou pokazao da mu je blizak. Milosrdnim djelom mu se pribliio i trajno se s njim povezao. Mene okruuju ljudi koji su upali meu razbojnike (sebinjake, fanatike, grubijane), u dui, a esto i na tijelu, ranjeni, izudarani, slomljeni, polumrtvi (bez volje da komuniciraju s ljudima). Pokraj njih drugi ive i rade, zaslijepljeni interesima, komotnou, blokirani straljivou, vide ih, zaobiu i prou. Jesam li ja osoba koja ima oka i srca za drugoga? Isus je smjestio bogataa u pakao samo zato jer je uivao u svome bogatstvu i tako previdio Lazara (Lk 16,19). to bih znao rei o osjeajima, potrebama, mukama onih koje svakodnevno susreem? Trei temelj zajednitva je bezuvjetno i neprestano opratanje. Isus u Mt 18 govori o nemilosrdnom sluzi. Gospodar mu je oprostio 10.000 talenata, a on nije mogao oprostiti 100 denara! Zbog toga je bio najotrije kanjen. Isus na kraju parabole nemilosrdnima prijeti: Tako e i Otac moj nebeski postupiti s vama ako od srca ne oprostite jedni drugima! Mi smo svi slabi, greni ljudi. Jedni druge vrijeamo, ranjavamo, poniavamo, iskoritavamo, muimo. Ako se elimo povezati samo s onima koji nas nisu povrijedili, onda neemo ivjeti ni s kim u zajednitvu. Tko trai devu bez mane, neka odmah ide pjeice! kau Arapi. Neu traiti korektnost drugih prema meni, nego snagu opratanja u sebi!
274
to initi za dobre odnose s drugima?

elim imati dobre odnose s drugima. Takvi odnosi ne nastaju sami od sebe. Treba ui u dinamiku odnosa, neprestano neto initi da bih bio dobar. to initi? Analiziram ljude oko sebe, no ne na tetu naih odnosa. Potujem druge i to im pokazujem. Ne idealiziram druge. Ne doputam da u odnosu prema neugodnim ljudima u srcu otvrdnem, ogrubim. Otkrivam posebnosti i jedinstvenosti drugoga. Izbjegavam nastojanje da promijenim one koji su mi dragi, kao i one koji su mi neugodni. Doputam drugome da se slobodno razvija prema potrebama vlastite naravi. Najprije uoavam i gledam pozitivne strane drugih, tek onda doputam da vidim i negativne. Meusobni odnosi su promjenjivi. Ako nita ne inim da ih poboljavam, postajat e loiji. Neugodne doivljaje s drugima gledam kao nove spoznaje, nova korisna iskustva. Nastojim biti utiv. Pokazujem pozitivne osjeaje. Trudim se pokazati vie naklonosti prema drugima. Uim i razgovaram sa sobom i sasluavam drugoga. Ne oekujem od drugih savrenstvo. Ustrajnom strpljivou poboljavam svoje odnose s drugima. Naputam iluziju da drugi moraju imati isto miljenje kao ja i da isto osjeaju kao ja. uvam se rijei koje peckaju i ujedaju. uvam se sklonosti da utjerujem pravdu, okrivljujem drugoga, iskoritavam drugoga, da gospodarim nad drugima. uvam se pohlepe, sebinosti, nepromiljenosti, srdbe, poniavanja drugoga.
to initi za dobre odnose s drugima?
275
Odnosi prema drugima pomau mi da se razvijam, da rastem. No, oni ne mogu biti sredstvo za postizavanje mojih osobnih ciljeva. Imam vremena i za samoga sebe. Svjesno, slobodno i dragovoljno odluujem mijenjati sebe. Oslobaam se sklonosti da igram ulogu neke druge osobe i ostajem jedinstven, ono to jesam. Doputam svom unutarnjem suncu da svijetli u meni. Razvijam suosjeanje i toplinu srca u odnosu s drugima. Ne borim se za prvo mjesto. Razvijam humor. Rado i iskreno se smijem. Trudim se prema drugima i prema sebi biti poten. Nastojim postii vlastitu osobnost usaenu u moju narav. Ne upadam u ovisnost o drugima bilo koje vrste. Ne nadam se svojoj srei od drugih. Mogu je i moram sam ostvariti. Izvor moga zadovoljstva, mira, stabilnosti i sree uvijek sam ja sam u sebi. Moje zadovoljstvo i moja srea ne ovise o tome voli li me netko ili ne voli. Dovoljno je da me voli Bog.
276
@ivjeti u evan|eoskoj slobodi djece Bo`je

Na kraju smo duhovnih vjeba u svakodnevici. Nastavljamo svoj ivotni hod u slobodi djece Boje. Za slobodu nas Krist oslobodi! (Gal 5,1). Kad govorimo o slobodi, onda mislimo na nutarnju, duhovnu slobodu. Ona pretpostavlja fiziku i psihiku. Veina ljudi fiziki je slobodna (nisu u zatvoru, kreu se slobodno). Manje ljudi je psihiki slobodno (ovisnici su o drogi, alkoholu, seksu, navikama, okolini, modi, televiziji, jelu, piu, puenju, kavi, portu, radu, hobiju, tuim idejama). Vrlo mali broj ljudi je duhovno slobodan. A jedino duhovna sloboda daje ovjeku diplomu slobodna i zrela ovjeka. Da ovjek bude duhovni rob ne treba nita raditi. Da ovjek postigne duhovnu slobodu mora se stalno boriti. Mora pobijediti ambiciju, interese, bezvoljnost, neodlunost, mlitavost Kako je ta borba teka i rijetki u potpunosti pobjeuju, mnogi tvrde da i nema prave slobode. Naa sloboda nije sloboda sigurnosti da me nitko i nita nee napasti. Naa sloboda je sloboda vojnika dovoljno naoruana i dovoljno hrabra da se uspjeno brani. Mnogi su pustili da kormilo ivota i ivotne oluje nose njihovu lau kamo hoe. Za takve rimski mudrac Seneka kae da su ivi mrtvaci i da bi trebali na sebi nositi natpis: Ovdje lei (izvjesni) Vacije! Slabii, mlitavci, ovisnici, robovi ne ive. Oni lee poput mrtvaca. Kod vjernika nesloboda se pokazuje u promjenjivosti raspoloenja, nestalnosti u dobrim odlukama, nemiru, hirovitosti, sitniavosti, neodlunosti, u ovisnosti o ugodnostima, duhovnim uitcima. Kada vjernik slobodu ne ostvaruje radom i borbom, sklon je pobonim matanjima, uivanju u samodopadnosti, podloan je uvredljivosti, razdraljivosti, nervozi i nezadovoljstvu sa samim sobom i s Bogom. Neki takve vjernike nazivaju robovima prikovanim uz crkvene klupe.
@ivjeti u evan|eoskoj slobodi djece Bo`je
277
Sloboda nije iroko more na kome moe plivati kuda hoe, nego pista s propisima kojih se treba pridravati eli li doi do cilja. Duhovna sloboda je ivot u ljubavi, za ljubav, mogunost biranja onoga to je dobro. Istinsku slobodu imaju samo oni koji Boga ljube svim biem i koji doputaju da ih u svemu vodi Boji Duh. Oni ovise samo o Dobru. Slobodni su pravedni, mirni i radosni u Duhu Svetom. Slobodnima je volja Boja najvie mjerilo ivota. Sv. Franjo Saleki kae: Ne ljubi Boju volju zato jer se slae s tvojom, nego ljubi svoju volju zato to se slae s Bojom. Prihvaanje volje Boje pretpostavlja predanje Bogu vlastite volje. No mi ne vjerujemo Bogu. Mi smo sebini. Nas od nas samih moe osloboditi samo ljubav. Kad ljubimo, mi nita vie ne moramo, mi sve hoemo. Ljubav nas ini slinima Onome koji nas je stvorio iz ljubavi. Ljubavlju se pretvaramo u slobodnu djecu Boju. Ljubimo i inimo to hoemo! (sv. Augustin). Slobodni su neovisni o svemu to ih okruuje. Sretni su jer ih ne steu nikakvi lanci, pa ni oni najopasniji zlatni. ive u miru. Gospodari su svojih elja i svojih ina. ine neto zato to hoe initi, a ne zato to ih na to netko ili neto prisiljava. Ne zavodi ih slava. Ne zarobljavaju ih krtost ni uici, bilo tjelesni bilo duhovni. Ne koi ih ljudski obzir. Ne smeta im miljenje, kritika, ruganje, prezir drugih. Nesree, patnje, ponienja i ostale vrste krieva njima se okreu na dobro. Slobodni su neovisni i o samima sebi, o svojoj mati, nestalnosti svoje volje. Nepokolebljivi su u odlukama, jasni u naelima, odluni u pothvatima, sreeni u djelovanju. Duh Boji kao da prenosi svoju nepromjenjivost na stvorenja po sebi tako promjenjiva. Nije li to bio na blaeni Alojzije Stepinac? I toliki drugi? Teko je doi do potpune slobode, no ve i prvi koraci ovjeku donose neizmjerno vie od onoga ega se odrie. Nisu li svi sveci upravo zato bili sretni? Slobodni su neovisni i u odnosu prema Bogu. Kakav god stav Bog zauzme prema njima, bilo da ih tjei, bilo da ih kua, bilo da im je blizu ili daleko, ravnotea njihova
278
duha uvijek je stabilna. Povrina njihova bia moe biti uznemirena, ali dubina je u miru. Unaprijed slobodno prihvaaju sve to im dolazi od Boga. Sa sigurnou mogu rei: u kakvu god se stanju nali, u njemu nisu protiv svoje volje. Pa i kad su okrueni i kao slomljeni krievima, preplavljeni bolima, kad avao, ljudi i, kako im se ini, sam Bog slono protiv njih ratuju, kada nemaju ni vanjskoga ni nutarnjeg oslonca, oni su zadovoljni i ne bi ovo stanje zamijenili ni za koje drugo. U takvoj je slobodi ivio Isus Krist i predao ju je nama. Vjerujem li da je, uz Boju pomo, mogu postii? Trudim li se svakodnevno ii putem slobode djece Boje?
Plod duhovnih vje`ba je ìvot u Duhu
279
Plod duhovnih vje`ba je ìvot u Duhu

Duhovne vjebe od 30 dana produljene, po jedna vjeba dnevno, na pet mjeseci bile su djelo Duha Svetoga. On je u meni djelovao, nadahnjivao me i vodio me. Nauio me je da je najvanije suraivati s njime. Najvei uspjeh duhovnih vjeba u svakodnevici jest u tome to sam nauio oslukivati Duha i preputati mu se da me vodi. U I. dijelu nastojao sam ui u sebe, prepoznati se kao ljubljeno dijete Boje, iskreno i radikalno otvoriti svoju grenu nutrinu Bogu, u poniznosti i kajanju primiti oprotenje grijeha, srediti nered koji je nastao zbog grijeha i neurednih sklonosti. Duh Boji bio je jai od moje grenosti i od moje slabosti. On me je oistio, posvetio i sjedinio s Bogom. U II. dijelu promatrao sam Isusa Krista Prvu Ljubav svijeta, vie ga upoznavao, vie ga zavolio. U dubinama bia uo sam njegov glas: Doi mi blie! Kao to je Otac poslao mene, i ja aljem tebe! (Iv 20,21). uo sam njegov glas, odazvao mu se, predao mu se To je bilo djelo Duha Bojega. Duh uvijek povezuje Boga i ovjeka. U III. dijelu shvatio sam da me predanje Kristu i sjedinjenje s njime vodi u angairano predanje njegovu djelu spasenja. Odluio sam nasljedovati Isusa Krista u cijelom ivotu, posebno u patnji, u umiranju zato da se Boji ivot rodi u ljudima. U IV. dijelu nastojao sam se duboko ukorijeniti u istini da sve patnje zavravaju Kristovom i mojom pobjedom, u slavi Uskrsnua, da je pobjeda ve osigurana, da se treba svakodnevno odluivati za Kristovu i moju pobjedu. Kao to je dolazak Duha Svetoga bio roendan Crkve, polazna toka u aktivnom ivotu Crkve, tako bi trebale biti i duhovne vjebe u svakodnevnici u mom ivotu: ro-
280
endan intenzivnijega Bojeg ivota u meni i polazna toka moga djelovanja u Duhu. Kako u svakodnevici otkrivati djelovanje Duha i ivjeti i djelovati u Duhu? u vjeri prihvaati svoj ivot; u svjetlu Duha Svetoga otkrivati Boju prisutnost i Boje vodstvo u svemu; preputati se vodstvu nevidljivoga Boga: po ljudima, stvarima, dogaajima. to ini ovjek koji ivi u Duhu? sve gleda kroz ljubav: oprata, slui drugima, ne sudi, ne prolazi mimo, sve susree, svima pomae koliko i gdje moe; molitvom se sjedinjuje s Bogom. Po njoj stalno ui ivjeti u Duhu. Ona je raznovrsna kao to je i ivot pojedine osobe drukiji od drugih; prepoznaje djelovanje razliitih duhova i duhovnih pokreta: prije svega u svojoj nutrini, a onda oko sebe, u Crkvi, svijetu; ivi stalno povezan s Kristom u duhu predanja prema Ignacijevoj molitvi: Uzmi, Gospodine, i primi; stalno raste u iskustvu Duha koje je zapoelo u duhovnim vjebama u svakodnevnici; svoje duhovno iskustvo prenosi na ljude s kojima ivi. Sve na veu slavu Boju!
Sadràj
Uvod......................................................................................1 Prvi tjedan ..................................................................................5 Ignacijanske duhovne vjebe ...............................................7 Skica za vjebu (razmatranje)..............................................8 Oe na................................................................................10 Upoznaj sebe! .....................................................................12 Upoznaj sebe! .....................................................................14 Duhovne vjebe ..................................................................16 U svjetlu vjere otkrivam Boga............................................18 Vjera je integralni dio ljudske naravi.................................20 Smisao duhovnih vjeba traiti i pronai volju Boju ....22 Kako prepoznati volju Boju? ............................................24 Tko sam ja? .........................................................................26 Tko je Bog? .........................................................................28 Bog temelj, sredite, smisao i cilj ljudskoga ivota .........30 Toliko-koliko...................................................................32 Boga otkrivam u prirodi.....................................................34 ovjek kao zrela osobnost ..................................................36 Molitva................................................................................38 Smisao ivota: ljubav prema Bogu i blinjemu..................40 Udiemo ozraje otrovano grijehom ..................................42 Pad i ruevine .....................................................................44 Strah i grijeh.......................................................................46 Isus i Samarijanka..............................................................49 Grean sam ovjek, Gospodine!......................................52 Moj grijeh!...........................................................................54 Odgovornost .......................................................................56 Povratak Prvoj Ljubavi ......................................................58 Smrt prijelaz u ivot ........................................................61 Mogunost sudbonosnoga promaaja (pakao)...................63 Nebeska domovina .............................................................66
Drugi tjedan ..............................................................................69 Kristocentrinost ljudskoga ivota ....................................71 Poziv Vjenoga Kralja ........................................................73 Isus Krist uzor .................................................................75 Isus Krist milosrdni Bog odbaen.................................77 Isus ovjek ..........................................................................79 Utjelovljenje Sina Bojega .................................................82 Utjelovljenje po Duhu Svetom ...........................................84 Susret Marije i Elizabete....................................................87 Isusovo roenje...................................................................89 Boi ...................................................................................91 Bogojavljenje ......................................................................93 Prikazanje Gospodinovo ....................................................95 Bijeg u Egipat .....................................................................97 Isusov skroviti ivot ...........................................................99 Marija Majka Crkve .......................................................101 Marijin duh.......................................................................103 Isusovo krtenje na Jordanu............................................105 Prijateljevanje s Bogom i ljudima ....................................107 Kunja u pustinji ..............................................................109 Evanelje Borba dvaju svjetova I ..................................111 Evanelje Borba dvaju svjetova II.................................113 Evanelje Borba dvaju svjetova III ...............................115 Govor na Gori Boanska povelja slobod......................117 Isus poziva apostole..........................................................119 Isus alje apostole.............................................................121 Umnaanje kruha ............................................................123 Dobri Samarijanac ...........................................................125 Svadba u Kani ..................................................................128 Preobraenje ....................................................................131 Isus trs ...........................................................................134 Zvanje ...............................................................................136 Obnoviti ivot ili promijeniti zvanje? ..............................139 Dvije zastave.....................................................................141 Tri vrste ljudi....................................................................143 Tri naina ljubavi (poniznosti) ........................................145
Izbor (reforma ivota) ......................................................148 Isus isti hram ..................................................................151 istoa srca.......................................................................153 Bogata i Lazar.................................................................155 Isus lijei duu i tijelo .......................................................157 Isus lijei i uskrisuje .........................................................159 Ozdravljenje uzetoga........................................................162 Isus i grenici....................................................................164 Vjera rimskoga satnika ....................................................167 Farizej i carinik ................................................................170 Bezuvjetno oprostiti .........................................................172 Isusov duh sluenja ..........................................................174 Isus u oluji ........................................................................176 S Kristom kroz ivotne oluje............................................179 Uskrisenje Lazara ............................................................182 Zakonitost duhovnoga razvoja.........................................185 Trei tjedan .............................................................................189 Pashalni misterij ..............................................................191 Novi savez u mojoj krvi.................................................193 Posljednja veera..............................................................196 Duhovno bogatstvo Euharistije .......................................199 Isus prihvaa muku..........................................................202 Isus u Getsemanskom vrtu ..............................................205 Isus uhvaen i predan ......................................................207 Isus pred Pilatom i Herodom ...........................................209 Petrovo zatajenje..............................................................212 Osuda na smrt ..................................................................214 Isus ide ususret smrti.......................................................217 Isusovih sedam rijei ........................................................220 Ponieni Isus ....................................................................223 Isus patnik i njegov odnos prema Ocu .............................225 Krini put .........................................................................228 Budi volja tvoja!................................................................230 Hod kroz pustinju ivot kao pokora ..............................233
etvrti tjedan..........................................................................237 Uskrsnuli Isus s Majkom .................................................239 Isus se ukazuje enama....................................................242 Petar i Ivan na grobu .......................................................245 Na putu u Emaus .............................................................248 Uskrsli Isus meu svojim uenicima ...............................251 Uskrsnuli na Genezaretskom jezeru ...............................254 Uzaae ...........................................................................257 Duh Sveti ..........................................................................260 Simboli i djelovanje Duha Svetoga...................................263 Presveto Trojstvo .............................................................265 Ljubav ...............................................................................267 Kako da postignemo ljubav ..............................................270 Tri temelja zajednitva.....................................................272 to initi za dobre odnose s drugima?..............................274 ivjeti u evaneoskoj slobodi djece Boje ........................276 Plod duhovnih vjeba je ivot u Duhu .............................279
Izdava STUDENTSKI KATOLIKI CENTAR PALMA Zagreb, Palmotieva 31 Za izdavaa: Jadranka Garmaz
Tisak Denona, d.o.o. Naklada 2000 primjeraka

Slobodaza Ljubav - Ignacijanske Duhovne Vježbe

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Slobodaza Ljubav - Ignacijanske Duhovne Vježbe

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Slavko Pavin, SI

Ignacijanske duhovne vjebe

SKAC Palma, Zagreb, 2002

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vje be

Ignacijanske duhovne vjebe

Skica za vje bu (razmatranje)

Skica za vjebu (razmatranje)

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

U svjetlu vjere otkrivam Boga

U svjetlu vjere otkrivam Boga

Ignacijanske duhovne vjebe

Vjera je integralni dio ljudske naravi

Vjera je integralni dio ljudske naravi

Ignacijanske duhovne vjebe

Smisao duhovnih vje ba tra iti i pronai volju Bo ju

Smisao duhovnih vjeba traiti i pronai volju Boju

Ignacijanske duhovne vjebe

Kako prepoznati volju Bo ju?

Kako prepoznati volju Boju?

Ignacijanske duhovne vjebe

Tko sam ja?

Tko sam ja?

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Bog temelj, sredite, smisao i cilj ljudskoga ivota

Bog temelj, sredite, smisao i cilj ljudskoga ivota

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Boga otkrivam u prirodi

Boga otkrivam u prirodi

Ignacijanske duhovne vjebe

ovjek kao zrela osobnost

ovjek kao zrela osobnost

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Smisao ivota: ljubav prema Bogu i bli njemu

Smisao ivota: ljubav prema Bogu i blinjemu

Ignacijanske duhovne vjebe

Udiemo ozraje otrovano grijehom

Udiemo ozraje otrovano grijehom

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Grean sam ovjek, Gospodine!

Grean sam ovjek, Gospodine!

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Ignacijanske duhovne vjebe

Povratak Prvoj Ljubavi

Povratak Prvoj Ljubavi

Ignacijanske duhovne vjebe

Smrt prijelaz u ivot

Smrt prijelaz u ivot

Ignacijanske duhovne vjebe