5.

OBJEKTNO ORIJENTISANI MODEL PODATAKA Objektno orijentisana paradigma softversko predstavljanje realnih entiteta putem parova (struktura podatka, ponaanje), a ti parovi predstavljaju objekte. Ponaanje se odnosi na programsku realizaciju postupaka putem kojih objekti mijenjaju stanje ili daju informaciju o njemu. Stanje je definisano strukturom podataka putem koji je realni entitet predstavljen. 5.1 NOVE OBLASTI PRIMJENE BAZA PODATAKA 1. Softverski sistemi za raunarom podrano projektovanje -Nehomogenost podataka (razliiti tipovi s malim brojem pojava) -Nizovi promjenjive i nizovi velike duine -Kompleksni objekti (rekurzivno se dijele u manje) -Upravljanje verzijama (1 objekt moe imati samo jednu prethodnu i vie paralelnih narednih verzija (alternativa), verzijama nastaje struktura stabla) -Evolucija eme -Ekvivalentni objekti (vie reprezentacija istog objekta) -Modularnost (dijelovi projekta) -Dugake transakcije 2. Multimedijalne baze podataka 3. Baze znanja (AI i ekspertni sistemi) 5.1.1 OGRANIENJA RELACIONOG MODELA PODATAKA -Rad sa nehomogenim skupinama podataka -Intenzivne izmjene eme baze podataka -Upravljanje razliitim verzijama jednog objekta -Upravljanje ekvivalentnim objektima -Upravljanje dugakim transakcijama 5.1.2 PORIJEKLO OOM PODATAKA Razvoj je zasnovan na: - objektno-orijentisanim programskim jezicima - semantikom modelu podataka Semantiki modeli podataka imaju 2 mona koncepta: -Agregacija postupak izgradnje sloenih objekata-agregata, od objekata-komponenata. Dva sluaja slinosti izmeu agregata i koncepata ER modela su: 1. agregacijom obiljeja dobivamo tip entiteta-agregirani objekat. 2. kombinacija meusobno povezanih tipova entiteta u agregirani tip entiteta na viem nivou apstrakcije. Odnos izmeu agregata i komponente je veza je dio. Ugnjedavanje pojava eme relacije u ulozi obiljeja neke druge eme relacije.

-Specijalizacija elementi neke klase se mogu specijalizovati i grupisati u podklase. Jedna podklasa nasljeuje sve osobine svojih superklasa. Elementi podklase pripadaju i superklasi. Elementi podklase posjeduju i svoje specifine osobine. 5.2.2 POJAM OBJEKTA Objekat jedan od moguih modela realnog entiteta. Ima dvije komponente: stanje i ponaanje. Stanje se reprezentuje putem strukture nad skupom podataka o realnom entitetu. Ponaanje skup procedura koji se nazivaju metodama ili operacijama, a slue za izmjenu stanja objekta (auriranje strukture podataka) ili samo za davanje informacije o stanju. 5.2.3 PORUKA Jedino metode, pridruene posmatranom objektu, imaju pravo pristupati njegovoj strukturi podataka. Metode se pozivaju putem poruka. Poruka je zahtjev upuen objektu da izvri neku od svojih metoda. Objekti meusobno komuniciraju putem poruka. Osnovni oblik poruke je (<prijemnik>, <naziv metode>). <prijemnik> predstavlja adresu objekta koji prima poruku. <naziv metode> ukazuje o kojoj je metodi rije. Za svaku poruku postoji odgovarajua metoda koja izvrava poruku. Paradigma objekat/poruka pretpostavlja: - da svi podaci predstavljaju objekte - da svaki objekat posjeduje skup metoda - da su nazivi tih metoda poznati drugim objektima - da svaki objekat odgovara samo na svoje poruke - da objekti meusobno komuniciraju samo putem poruka 5.2.4 INKAPSULACIJA

Svaki objekat ima svoj privatni i javni dio. Privatni dio objekta ine struktura podataka i skup metoda za tu strukturu podataka. Taj je dio objekta nazvan i implementacija. Javni dio objekta ine identifikator i nazivi metoda. To je njegov interfejs (sprega s okolinom). Uvoenje privatnog dijela objekta dovodi do principa skrivanja informacija. Detalji realizacije objekta su skriveni od svih programa van objekta. Objekat inkapsulira podatke i programe, i unutranjost te kapsule ne mogu da vide drugi objekti, ali mogu da koriste taj objekat pozivajui, putem poruka, njegov programski dio. 5.2.5 KLASA

Osnovni pojam OOMP-a je klasa. Sastoji se od 2 komponente od kojih je jedna tip objekta koji nosi informaciju o strukturi podataka. Druga je skup metoda, a to su operacije koje se primjenjuju na sve objekte, ija struktura je definisana putem tipa objekta. Svaki individualni objekat je pojava neke klase. Komponenta tipa objekta je dvojka (obiljeje, tip podatka). Obiljejem je definisana semantika komponente tipa objekta. Tip podatka je domen obiljeja, a naziva se i

interpretacijom( skup iz kojeg neki semantiki koncept uzima vrijednosti). Tip objekta se definie kao struktura nad skupom tipova objekata. Ekstenzija skup aktuelnih objekata. Deklaracija klase: - nazivi njenih objekata sa pripadajuim domenama - nazivi metoda sa odgovarajuim programskim kdom Kolekcija klase ugraene u sam jezik. Skup i torba vrste kolekcija Torba vrsta kolekcije u kojoj se moe nalaziti vie jednakih objekata. Primjer 1: Ako imamo klasu Zaposleni i ekstenziju te klase Radnici, tada bi se Radnici deklarisali kao nova pojava ugraene klase, npr. Skup. Metode ugraene klase Skup omoguavaju upravljanje ekstenzijom klase Zaposleni, poto je objekat sa identifikatorom Radnici pojava klase Skup. 5.2.6 APSTRAKTNI TIPOVI PODATAKA

Apstraktni tipovi podataka predstavljaju uoptenje pojma osnovnog tipa podataka. Koncepti: - inkapsulacije - javnog i privatnog dijela - poruke i metode su vezani za pojam apstraktnih tipova podataka. Apstraktni tip podatka opisuje skup svih moguih objekata sa datom strukturom i datim ponaanjem. Taj skup moe biti neogranien, a nasuprot toga klasa opisuje objekte svoje ekstenzije, koja sadri konaan broj pojava klase. 5.3 NASLJEIVANJE

Objektna orijentacija ima 2 cilja: - izgradnja to je mogue vjernijeg modela realnog svijeta - obezbjeenje uslova za proirljivost i ponovno koritenje softvera. Oba se ova cilja postiu nasljeivanjem. Objekti nasljeuju osobine (tip strukture i metode) od svoje klase. Meutim i klasa moe nasljeivati osobine od drugih klasa. Klasa koja nasljeuje osobine od drugih klasa, naziva se podklasa. Klasa ije osobine nasljeuje jedna ili vie drugih klasa, naziva se superklasom. Putem nasljeivanja grade se nove klase na osnovu postojeih. Postoji 7 aspekata nasljeivanja: - Nasljeivanje i podtip: Podtip je logika kategorija, a nasljeivanje mehanizam za njenu programsku realizaciju. - Vidljivost nasljeenih obiljeja i metoda: obiljeja superklase mogu biti javna i privatna. Privatne su za podklasu nevidljiva, pa ih ne moe nasljediti.

Nasljeivanje i inkapsulacija: Vidljivost obiljeja naruava inkapsulaciju, jer objekatpojava podklase koristi metode superklase koja za njega predstavlja tuu klasu. Nasljeivanje je mehanizam za dijeljenje programskog kda i tipa strukture. Postupci specijalizacije: Nasljeivanje se ostvaruje specijalizacijom postojeih klasa. Klase se specijalizuju proirenjem njihove strukture ili ponaanja. Metaklase: Klasa koja opisuje skup klasa, klase tog skupa postaju objekti, pojave metaklase. Nasljeivanje objekata: veina OO jezika podrava nasljeivanje samo na nivou intenzije, a ne i na nivou ekstenzije. Viestruko nasljeivanje: jedna klasa nasljeuje osobine od vie superklasa.

5.3.1 PODTIPOVI Tip-podtip je semantiki odnos izmeu dva tipa objekata. Tip T1 je podtip tipa T2 ako svaka pojava tipa T1 predstavlja pojavu i tipa T2. Tada je i tip T2 supertip za tip T1. Pojava podtipa se moe koristiti kada god se u nekoj operaciji, ili konstrukciji oekuje pojava supertipa. Ovaj fenomen se naziva principom zamjenljivosti. Odnos tip-podtip se moe uspostaviti izmeu: - skupova - strukturiranih tipova - metoda 5.3.4 NASLJEIVANJE I PODTIPOVI

Nasljeivanje je mehanizam putem kojeg se realizuje relacija je podtip. Relacija je podtip snabdjeva skup tipova hijerarhijom ponaanja, a ne vodi rauna o implementaciji. Potklasa nasljeuje i tip strukture i metode od svoje superklase. 5.3.5 NASLJEIVANJE KLASA

Potklasa moe nasljediti od svojih superklasa: - obiljeja sa njihovom fizikom strukturom - metode, to vodi dijeljenju i ponovnoj upotrebi programskog kda - interface, to znai da objekti potklase mogu pozivati metode superklase. Problemi nasljeivanja obiljeja i metoda su: - naruavanje inkapsulacije - potreba da se nasljeene metode modifikuju u cilju prilagoavanja zahtjevima potklase - potreba selektivnog nasljeivanja obiljeja i metoda.

5.3.5.2 NASLJEIVANJE METODA

U hijerarhiji nasljeivanja potklase nasljeuju metode, definisane u njihovim superklasama. Nasljeene metode postaju dio interfejsa objekata potklase, tako da ih objekti potklase mogu pozivati. 5.3.5.3 PREKLAPANJE NAZIVA METODA Preklapanje naziva omoguava da se metode s istim imenom, ali razliitom semantikom i implementacijom primjene na objekte razliitog tipa. 5.3.5.4 DINAMIKO POVEZIVANJE Dinamiko ili kasno povezivanje znai da OO sistem povezuje naziv sa kdom metode u trenutku izvravanja programa, a ne prilikom prevoenja. 5.3.5.5 PARAMETARSKI POLIMORFIZAM Polimorfizam je sposobnost poprimanja razliitih oblika. Ukazuje da iste (ne samo po imenu) operacije mogu da se primjene na objekte razliitog tipa. Preklapanje naziva je oblik polimorfizma. Koristi tipove podataka kao parametre, koji se prosljeuju metodi (parametarski polimorfizam). Ti parametri informiu metodu nad kojim od generikih tipova podataka ona treba da se izvri. Osnovni efekat koritenja parametarskog polimorfizma je stvarno dijeljenje programskog kda. U sluaju preklapanja naziva, samo je ime isto za, u sutini, razliite procedure. 5.3.5.6 SELEKTIVNO NASLJEIVANJE Realizuje se uvoenjem pojmova: javne, privatne i zatiene osobine. - javna, tada objekat bilo koje klase moe da joj direktno: pristupi, da njome manipulie ili da je pozove - privatna, tada samo objekti posmatrane klase mogu da joj direktno: pristupe, da njome manipuliu ili da je pozovu - zatiena, tada samo objekti posmatrane klase i njenih potklasa mogu direktno: da joj pristupe, da njome manipuliu ili da je pozovu. 5.3.6 NASLJEIVANJE INTERFEJSA

Nasljeivanje metoda znai irenje interfejsa objekata potklase nazivima metoda superklasa. 5.3.7 NASLJEIVANJE OBJEKATA

Kada bi nasljeivanje objekata bilo dozvoljeno, tada bi objekat Op nasljeivao stanje objekta Os za sva ona obiljeja koja klasa P nasljeuje od klase S. Tada bi za svaki objekat Op klase P postojao jedan objekat Os klase S, od kojeg bi Op nasljeivao stanje. Pri tome, Op ne bi sadrao podatke, koje sadri objekat Os.

je vrsta

pojava

Op

je vrsta

Os

Sistemi koji podravaju nasljeivanje objekata nazivaju se prototipskim sistemima. 5.3.8 VIESTRUKO NASLJEIVANJE

Ako svaka klasa ima najvie jednu superklasu, tada je hijerarhija klasa struktura stabla. Kada klasa ima vie superklasa dolazi do generalizacije hijerarhije klasa, koja se naziva usmjerenim aciklinim grafom, latisom. Jedna klasa moe nasljeivati osobine vie superklasa. 5.4 IDENTITET OBJEKTA

Svaki objekat dobija identitet koji mu je stalno pridruen i ostaje nepromjenjen bez obzira na promjene stanja objekta. Identitet je interna osobina objekta. Namjena mu je da reprezentuje objekt, bez obzira na to kako se objektu pristupa, to sadri ili gdje se nalazi. Identitet objektu pridruuje osobinu bitnosti, predstavlja i mehanizam za povezivanje objekta s drugim objektima. Jedan objekat postaje komponenta drugih objekata tako to se njegov identitet javlja kao vrijednost odreenog obiljeja tih drugih objekata. 5.4.2 POSTUPCI ZA IMPLEMENTACIJU IDENTITETA OBJEKATA Postoji vie postupaka za realizaciju identiteta objekata: - virtuelne i fizike adrese - korisniki nazivi - surogati 5.4.2.1 ADRESA KAO IDENTIFIKATOR Na eksternoj memoriji objekat dobija drugi identifikator. Taj identifikator je relativna ili apsolutna adresa lokacije na eksternoj memoriji. Prilikom uitavanja objekta u operativnu memoriju, transformie se iz jedne u drugu reprezentaciju.

5.4.2.2 KORISNIKI NAZIVI KAO IDENTIFIKATOR Svakom objektu se dodijeli jedinstveni naziv, bez obzira na klasu objekta. Taj naziv postaje identifikator. Ovaj postupak dodjele je fleksibilniji od koritenja adresa, ali potreban je idirektni pristup. 5.4.2.3 SUROGATI Surogati su globalno jedinstveni identifikatori. Za njih je karakteristino: - da ih generie OO sistem - da su potpuno nezavisni bilo od stanja, bilo od adrese objekta - da predstavljaju integralni dio objekta - da se mogu koristiti za pristup objektima ne eksternom memorijskom ureaju Surogat se ukljuuje u objekat kao vrijednost specijalnog obiljeja. Takoer dovodi do potrebe indirekcije u adresiranju. 5.5 INTEGRITETNA KOMPONENTA OBJEKTNO-ORIJENTISANOG (OO) MODELA PODATAKA

Uslovi integriteta baze podataka relacionog modela: - nula vrijednost - integritet entiteta - referencijalni integritet - integritet domena trebaju da budu zadovoljeni i u objektno-orijentisanoj (OO) bazi podataka. 5.5.1 NULA VRIJEDNOST Ogranienje posjedovanja nula vrijednosti za odreena obiljeja se u OO sistemima: - ili navodi eksplicitno u deklaraciji strukture tipa objekta klase - ili rijeava u okviru metoda za konstruisanje objekata klase. 5.5.2 INTEGRITET ENTITETA Identitet objekta je jedinstven, ali, po pravilu, nije pod kontrolom korisnika. Identifikator, kao implementacija identiteta objekta, ne nosi nikakvu dodatnu semantiku o objektu. Postoje dva pristupa u rijeavanju problema integriteta entiteta u OO sistemima. 1. Definisanje integriteta entiteta kao ogranienja, vri se navoenjema fraza tipa unique i required pri opisivanju domena obiljeja. 2. Zahtjev za generisanjem odgovarajueg objekta tipa kolekcija, koji sadri informaciju o ekstenziji promatrane klase i omoguava pristupanje svakom objektu klase. 5.5.3 REFERENCIJALNI INTEGRITET Kada je rije o kompleksnim objektima, identitet objekta obezbejeuje uslov referencijalnog integriteta. Komponente neprimitivnog objekta, sadre ili primitivne

objekte ili identifikatore drugih objekata. Identifikatori drugih objekata predstavljaju direktnu realizaciju referencijalnog integriteta. Da bi se izbjegli problemi pri brisanju objekta-komponente ili takva promjena stanja neprimitvnog objekta, potrebno je predvidjeti da referentno obiljeje moe imati i nula vrijednost. 5.5.4 INTEGRITET DOMENA

To je specifikacija odreenih ogranienja, koja vrijednosti obiljeja treba da zadovolje. Ta ogranienja mogu biti kompleksnija, jer domen u OO modelu podataka moe biti klasa sa proizvoljno kompleksnom strukturom objekata. 6 DISTRIBUIRANE BAZE PODATAKA To su takve baze podataka u kojima su podaci fiziki smjeteni na najmanje dva servera baze podataka. Bez obzira to su dijelovi baze fiziki raspodjeljeni na vie servera, baza podataka predstavlja jedinstvenu cjelinu. Svi serveri na kojima je baza distribuirana moraju biti povezani komunikacijskom mreom, na barem treem nivou referentne ISO/OSI arhitekture mree.

1. Obrada podataka na distribuiranoj bazi podataka, pri emu se zadaci logike obrade podataka i upravljanja obradom mogu raspodjeliti na sve servere, predstavlja distribuiranu obradu podataka. 2. Distribuirani informacioni sistemi posjeduju: - viu raspoloivost - bolje preformanse - bolje preduslove za obezbjeenje integriteta baze podataka. Distribuirana baza podataka moe biti organizirana kao homogena ili kao heterogena. Kod realizacije homogene baze podataka upotrijebljen je samo jedan sistem za upravljanje. Za heterogene baze podataka je potrebno najmanje 2 sistema. Pojam lokalnog i globalnog upotrebe podataka: - Lokalna transakcija je transakcija koja se u potpunosti izvrava nad dijelom baze podataka koji je smjeten na tano jednom serveru, u okviru sesije koja je na njemu otvorena. - Globalna(distribuirana)transakcija se izvrava nad djelovima baze podataka, na najmanje dva servera. - Lokalni upit je upit realiziran putem lokalne transakcije. - Globalni upit je upit realiziran putem globalne transakcije. - Lokalno auriranje je auriranje putem lokalne transakcije. - Globalno auriranje je auriranje putem globalne transakcije. - Lokalni korisnik svoje korisnike zahtjeve realizira putem lokalnih transakcija. - Globalni korisnik svoje korisnike zahtjeve realizira putem globalnih transakcija. REPLIKACIJA PODATAKA

To je postupak namjernog uvoenja kontrolisanje redundanse u bazu podataka, smjetanjem istih podataka na najmanje dva servera baze podataka. Cilj replikacije podataka je povienje stepena raspoloivosti podataka. 6.2 DISTRIBUIRANI SISTEMI ZA UPRAVLJANJE BAZAMA PODATAKA

Zadatak im je omoguiti izgradnju i efikasno koritenje i auriranje distribuiranih baza podataka. Opi zahtjevi su: - upravljanje transakcijama - ouvanje konzistentnosti baze podataka u viekorisnikom sistemu rada - zatita od neovlatenog pristupa podacima od strane korisnika - zatita baze od unitenja - obezbjeenje efikasnog koritenja baze podataka to se tie viekorisnikog reima rada SUBP mora omoguiti: - jedinstveno potvrivanje ili ponitavanje cjelokupne globalne transakcije - automatsko auriranje svih kopija repliciranih dijelova baze podataka - ouvanje integriteta baze podataka pri automatskom auriranju svih kopija repliciranih podataka. Rijenik podataka predstavlja bazu podataka samog sistema za upravljanje bazama podataka (SUBP), moe biti distribuiran, a njegovi dijelovi replicirani na vie servera. Moe biti organizovan kao: - Potpuno centralizovan rijenik kad mu je kompletan sadraj smjeten samo na jedan server baze podataka u sistemu. - Potpuno autonomni rijenik ukoliko se na svakom serveru baze podataka odrava samo lokalni rijenik podataka - Replicirani rijenik isto kao i autonomni samo to se dijelovi rijenika koji se tiu informacija o distribuciji i replikaciji same baze, takoer repliciraju na druge (neke ili sve) servere baze podataka. 6.2.2.1 IZVOENJE GLOBALNE TRANSAKCIJE Izvoenje poinje na serveru baze podataka na kojem je otvorena sesija krajnjeg korisnika, putem koje korisnik ostvaruje vezu s bazom podataka. Taj server baze podataka se naziva globalni koordinator transakcije. On zahtjeva uslugu od drugih servera baze podataka i eka odgovor, a zatim oni, po potrebi, zahtjevaju uslugu treih servera baze podataka i ekaju njihov odgovor. Na taj nain se formira stablo transakcije. Globalni koordinator je korijen stabla transakcije. vor koji nije list ili korijen u stablu naziva se lokalni koordinator transakcije, a njegov direktno podreeni vor se naziva usluni server. Svaki vor koji ima svog direktnog prethodnika i direktnog sljedbenika je istovremeno i lokalni koordinator i usluni server. Listovi stabla su samo usluni serveri. Zavretak globalne transakcije se odvija prema postupku koji se naziva dvofazni protokol zavretka distribuirane transakcije.

Definie dvije faze: 1. faza pripreme zavretka 2. faza realizacije zavretka. FAZA PRIPREME Na poetku faze pripreme globalni koordinator obezbjeuje bezuslovno zapisivanje sadraja blokova sistemskog dnevnika na disk i upisuje u sistemski dnevnik slog tipa [priprema_transakcije, T], gdje je T oznaka transakcije. Nakon toga alje poruku tipa izvri priprema direktno podreenim vorovima u stablu transakcije i aktivira satni mehanizam. Globalni koordinator u okviru ovog intervala mora dobiti odgovor od podreenih vorova da bi se transakcija nastavila. U protivnom donosi se odluka o ponitavanju transakcije. FAZA REALIZACIJE Globalni koordinator prvo odluuje da li transakciju treba globalno potvrditi ili ponititi. Odluka o potvrdi se donosi samo ako su u zadatom intervalu vremena svi direktno podreeni vorovi globalnog koordinatora proslijedili odgovor spreman ili samo upit. U protivnom se transakcija ponitava. U sistemski dnevnik se zatim upisuje slog tipa [globalna_potvrda_transakcije, T] ili [globalno_ponitenje_transakcije, T]. Zatim se alje poruka potvrdi ili poniti direktno podreenim vorovima. Ako se nakon potvrdi dobije odgovor potvreno u sistemski dnevnik se upisuje slog tipa [zavrena_transakcija, T]. SISTEMSKE GREKE Mogu biti greke ispada servera i greke izgubljenih poruka. Server globalne potvrde transakcije je server koji sadri najkritinije podatke sa stanovita transakcije. 6.2.3 REPLIKACIJA PODATAKA Osnovna replikacija podrazumjeva da se nad repliciranim dijelovima baze podataka mogu samo sprovoditi upiti, putem operacije slekecije podataka. Simetrina (dvosmjerna) replikacija omoguava da se nad repliciranim dijelovima baze podataka mogu sprovoditi i operacije auriranja. Replikaciona kopija u relacionom SUBP predstavlja relaciju, odnosno tabelu, koja se formira i aurira preuzimanjem (kopiranjem) podataka iz jedne ili vie drugih tabela. Moe biti: - statika ukoliko su nad njom samo dozvoljene operacije selekcije podataka - dinamika ukoliko su nad njom dozvoljene i operacije auriranja. 6.2.3.2 PROPAGACIJA AURIRANJA

Auriranje sadraja osnovnih tabela baze podataka zahtjeva da se operacije auriranja sprovedu i nad replikacionim kopijama, odnosno da se izvri osvjeavanje sadraja kopija. Auriranje sadraja dinamike kopije zahtjeva da se iste operacije auriranja sprovedu i nad odgovarajuom osnovnom tabelom. Takvo auriranje baze podataka se naziva auriranje s propagacijom, odnosno prosljeivanje naredbi za auriranje ka drugim serverima baze podataka. Sa stanovita vremena pokretanja moe biti: - sinhrona - asinhrona. Sinhrona (trenutna) propagacija auriranja se izvrava neposredno nakon samog auriranja podataka tabele ili kopije u okviru iste transakcije. Asinhrona (odloena) propagacija auriranja se izvrava naknadno, u optem sluaju, nakon to je transakcija auriranja podataka ve zavrena. Kolizija auriranja nastaje kada se u sluaju primjene asinhrone propagacije moe dogoditi da se isti podaci auriraju na razliitim lokacijama, u okviru istog intervala vremena izmeu dvije propagacije. Mogu biti: - kolizija integriteta entiteta - kolizija brisanja - kolizija modifikacije Kolizija integriteta entiteta nastaje naruavanjem ogranienja kljua eme relacije. Kolizija brisanja nastaje sprovoenjem sljedeih operacija: - brisanje torke sa istom vrijednou primarnog kljua iz tabele ili njene replikacione kopije, na najmanje dva servera baze podataka - brisanje torke iz tabele, ili njene replikacione kopije, na jednom serveru baze podataka i modifikacija torke s istom vrijednou primarnog kljua, na drugom serveru baze podataka. Kolizija modifikacije nastaje pokuajem modifikacije vrijednosti istih obiljeja u torkama s istom vrijednou primarnog kljua, na dva razliita servera baze podataka. SPREAVANJE KOLIZIJA AURIRANJA Ekskluzivno pravo auriranja uvodi ogranienje po kojem se auriranje tabele, ili njene replikacione kopije, moe sprovoditi samo na jednom serveru baze podataka. Dinamiko pravo auriranja uvodi ogranienje po kojem se unos, modifikacija ili brisanje bilo koje torke tabele, ili torke njene replikacione kopije, moe sprovesti na najvie jednom serveru baze podataka, ali se to pravo prenosi s jednog na drugi server dinamiki, tokom vremena. Dijeljeno pravo auriranja ne uvodi ogranienja na prava auriranja podataka. To znai da se moe dogoditi da isti podaci, na dva razliita servera, budu aurirani u toku istog intervala, izmeu dvije sukcesivne propagacije auriranja.

RAZRJEAVANJE KOLIZIJE AURIRANJA Moe biti: - runo - automatsko Runim razrijeavanjem kolizija SUBP e u rijenik podataka samo upisati informacije o otkrivenim kolizijama i nee biti primjenjeni nikakvi posebni automatizmi za razrijeavanje tih kolizija. Automatskim razrijeavanjem kolizija se podrazumjeva da e projektant transakcija unaprijed kreirati, ili samo izabrati jednu ili vie postojeih predefinisanih metoda za razrijeavanje otkrivenih metoda.