APRIL U NIKSICU Drugi svjetski rat za mene je poeo u Nikiu. Tu e se i zavriti. estog april l941.

godine jeste zvanian datum kad je poeo rat, kad je bez objave rata Hitler napao Jugoslaviju. Bila je nedjelja kada su prestonica Kraljevine Jugoslavije u samu zoru razarale "tuke" Geringove "Luftvafe", pretvarajui Beograd u ruevine i plamen. Na hiljade Beograana nalo je smrt pod ruevinama. Beograd je zateen na spavanju. Hitlerov napad bio je iznenadan i sve je bilo nespremno za jedan ozbiljniji otpor. Dio aviona uniten je dok je bio prizemljen na aerodrumu u Zemunu. Samo jedna ekskadrila od 12 aviona tipa "IKA 3" uspjela je da uzleti, pruajui herojski otpor daleko nadmonijem neprijatelju. Toliko ih bilo i proizvedeno u zemunskom "Ikarusu". Uspjeli su i da obore jedan broj neprijateljskih avioni. Mnogi od njih padali su po vojvoanskim kukuruzitima. Seljaci su ih kupili i sahranjivali. Imena ovih hrabrih pilota heroja aprilskog rata su se znala. Ali za vrijeme komunistike vlasti, svi oni su bili bezimeni heroji kod naroda i onih koji su znali za njihov podvig. Imena su im bila pokrivena velom zaborava. Nikada nijesu proglaeni herojima za najslikovitiji primjer patriotizma. Nezaslueno nezapaeno prlazio je jedan dio istorije Jugoslovenskg Kraljevskog ratnonog vazduhoplovstva, koji su komunisti iz ideolokih razloga ignorisali, pa nije ni udo da dananje generacije nita ne znaju za podvige te avijacije. Za vrijeme kratkog aprilskog rata 1941. godine herojski podvig ratnog vazduhoplovstva razlikovao se od drugih rodova vojske Kraljevine Jugoslavije. Znali su koliko je neprijatelj premoan, i u prkos tome, svjesno su poli u smrt branei Otadbinu. Tokom aprilskog rata oborili su 95 aviona njemakog "Luftvafea" i poginulo je 13o njemakih pilota, za samo osam dana koliko su borbe u vazduhu trajale. ak ima zapisa iz kojih se moe vidjeti da su pojedini avioni jugoslovenskog ratnog vazduhoplovsta bombardovali Segedin i Sofiju. Bili su to istinski heroji naeg neba, a zakletvu koja se tada davala, Otadbini i Kralju, pokazali svojom hrabrou i vojnikom au kako se ona izvrava. Nikad im niko za to u vrijeme komunistike vladavine nije spomenik podigao, vijenac poloio, svijeu zapalio i pijelo odrao. U sastavu jugoslovenskog vazduhoplostva bili su sledei tipovi aviona: Hoker Fjuri, IKA2, IKA-3, Hoker Hariken MK-3,Mesermiti Me- 109E, Bristol-Belhajm MK-1, SavojeMarketi S. 79. Ratno vazduhoplovstvo 6.aprila 1941. godine imalo je 158 bombardera, 142 lovca i 120 izviaa, ukupno 494 aviona. Od toga je u aprilskom ratu oboreno 8o aviona, a poginulo je 137 pilota. U sastavu jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva nalkazilo se i nekoliko hidro aviona, ije su baze bile u Kumboru, Bokokotorskom zalivu, Divuljama kraj Splita i jedna eskadrila u Vodicama kraj ibenika. Hidro avioni bili su izviai du Jadrana. estog aprila pounik fregate Ratko Jovanovi stupio je u borbu protiv italijanskih bombardera. 21.Hidroplanska eskadrila i piloti 102.eskadrile iz Mostara bombardovali su Brindizi na jugu Italije i Dra u Albaniji. Njemako ratno vazduhoplovstvo "Luftvafe" sainjavali su avioni Hainkeri HE-111P, Junkers Ju- 88A, Doriner Do-17Z, Junkers Ju 87 B,Mesermit ME 109 E, Mesermit ME 110 C, Savoja Marketri S.79, FiatG.5obis,i Fiat C. R. 42, a broj neprijateljskih aviona koji

je napao Jugoslaviju bio je 1062 bombardera , 885 lovaca, i 289 izviaa, ukupno 2236 , od kojih je 1570 njemakih, a 666 italijanskih. Jugoslovenski piloti uprkos brojanoj premoi oborili su 95 aviona , a poginulo je 130 letaa. U nedelju 6 aprila u 6 sati i 50 minuta 234 bombardera napalo je Beograd sa sjevera iz Maarske i sa istoka iz Rumunije. Za etiri dana 6, 7,11 i 12 aprila Njemci su na Beograd bacili 4oo tona bombi. Tih dana sa aerodruma Petrovac kod Skoplja bombarderi Do-17 stupili su u estoku borbu iuznad Kumanova koji su sed sukobili sa njemakim mesermitima i HokerFjuritima . Njemci su oborili 11 jugoslovenskih lovaca ,a poginulo je 7 letaa. Njemci su u bitci iznad Kumanova izgubili 6 aviona. Ovi podaci naeni su kod njemakog pilota sa Junkersa Ju87-tuka, prilikom povlaenja kroz Sloveniju. Jedan mali broj fotografija aprilskog vazdunpog sukoba nalazi se u muzeju vazduhoplovstva u Surinu, a vei dio dokumentacije i fotografija koje je napravio njemaki pilot nalazi se u Muzeju revolucije u Ljubljani. Piloti heroji, dobro su znali, da nakon onih burnih deavanja kajem marta, sve je vodilo ka ratu. Zlo se spremalo i dogaalo negdje u daljini. Ali sve to do Nikia nije jo bilo stiglo. Na aerodrumu u Zemunu svi avioni na zemlji su goreli, oni koji su uzleeli bili su oboreni. Na Kapinom polju i Paspolju avioni Kraljevskog vazduhoplovstva su mirovali. estoaprilski rat nije bio omiljena tema komunistikog reima, a ni boljevikog, jer Kraljevina Jugoslavija nije bila u dobrim diplomatskim odnosima sa Staljinom i SSSR-om. estoaprilski rat jedini je dokumentovano zabiljeio i opisao general Velimir Terzi u svojoj knjizi "estoaprilski slom Kraljevine Jugoslavije". To djelo sa dragocjenom istorijskom graom ,prvi su Hrvati doekali na no. Nikada ovo izuzetno vano istorijsko tivo nije izuavano na vojnim akademijama Titove vojske, iz koga bi se izvlailo najdragocjenije iskustvo. U Terzievom djelu, istoriski, na naunoj osnovi, sa dokumentovanim injenicama, opisan je brzi slom Kraljevine Jugoslavije i ta je sve tome doprinijelo. Svu trule u bivoj Jugoslovenskoj vojsci Terzi je do detalja analizirao. Mnogi komunistiki generali tu su knjigu prosto ignorisali, jer je general Terzi imenom i prezimenom, u detalje dokumentovano opisao izdaju u Jugoslovenskoj Kraljevskoj Vojsci, a to je uslovilo brzu i bezuslovnu kapitulaciju. Koliko su Hrvati bili "privreni" i onoj Jugoslaviji u Terzievom djelu dokazuje se nepobitnim istorijskim injenicama i nepobitnom dokumentacijom. O tome najbolje govori i izjava tadanjeg ministra spljnih poslova Jugoslavije, Hrvata, Josipa Vrhovca kada se general Terizi oglasio knjigom. Kratko komentariui Terzievu knjigu o uzrocima sloma Kraljevine Jugoslavije Vrhovec je izjavio : " Onu Jugoslaviju nije trebalo braniti!" Srpski i crnogorski generali preutali su ovu "patriotsku" poruku svog ministra inostranih poslova zemlje koju zastupa pred Svijetom, a koja je i naslijednica zemlje koju " nije trebalo braniti". Broz je znao kako treba smirivati srpske i crnogorske oficire, djelei im visoke inove u vojsci. Rampom na ulazu u Titovo odmaralite Brione rukovodio je general. ivio sam u Cavtatu kada je ova knjiga objavljena. Knjiga se pojavila u prolee aprila mjeseca. Danima su se hrvatski mediji nijesu prestajali da ovu knjigu osuuju. U televizijskim dnevnicima bila je to udarna vijest, sa posebnim komentarima posveeni Terzievoj knjizi. Kritiari su se prosto utrkivali ko e eu paljbu osuti na Velimira Terzia i njegovo djelo sa ironinim naslovima "Slom generala Terzia". Ni jedan Titov general nije pokuao da ga komentarie, a kamo li da ga brani. itajui ovu knjigu, saznao sam mnogo toga o emu se nije mnogo znalo.

A ono to smo uili u novo napisanoj istoriji dosta toga bilo je i lano. Zatakavaju ovakve istine koje su sudbinske za jednu dravu i njene narode raeno je sa dalekosenim ciljem . Zatrpavajui ovakve istine vrijeme e kasnije pokazati zato je sve to tako raeno, jer se 1991.sve ponovilo iz 1941.godine. Iz tih razloga , nije se mnogo pisalo o velikoj izdaju u aprilskom ratu 1941.godine. Istorija se ponavlja 1991.godine. Terzieva knjiga je trebala da bude udbenik na svim vojnim kolama u Jugoslaviji, a ona je prosto anatemisana. Kad je knjigu proitao moj otac, koji je lino poznavao tada oficira Vojske Kraljevine Jugoslavije, Velimira Terzia, rekao mi je: sve to je u toj knjizi napisao Terzi velika je istina. Aprilsku izdaju u vojsci koje je opisao Terzi, vrlo brzo se manifestovala i u Nikiu kada je pristigla zloglasna njemaka divizija "Princ Eugen" sastavljena mahom od vojvoanskih folkdojera. A bivi komadant vojske garnizona u Nikiu od 1939. do 1941.godine bio je Hrvat Josip Buar koji je postao jedan od komandanata zloglasne "Prinz Eugen" divizije. Pripadnici ove divizije poinili su strane zloine po Pivi. Moja generacija nije bila stasala za ukljuivanje u ratne operacije, tada je vie razmilja o igri i kolskim obavezama. kola je esto prekidana, a livade su bila naa igralita. Danas mi se ini ,da livade nigje nijesu bilo talo lijepe kao tada u Nikiu. Rascvjetali april i miris proljenog cvijea , pokazivao je, da se i prolee uveliko razigralo. Ne sjeam se datuma, ali bila je to sredinom mjeseca aprila, kada smo trali preko livada do sela Brezovika kraj Nikia. uli smo da je doao kralj Petar II. Samo nekoliko dana ranije preskakali smo kolske klupe, da bi istrali to prije na ulicu da uzvikujemo: "ivio na mladi kralj Petar II!". Kao da se jo nijesmo ni smirili, od one buke krajem marta, a mladi Kralj iznenada doe u Niki. Sve se odvijalo munevito brzo. Nikad toliko crnih limuzina Nikiani nijesu vidjeli kao tih dana. Dolo je i nekoliko autobusa. Mladi Kralj i Vlada otsjeli su u zgradi tada Poljoprivredne kole u Brezoviku (danas sanatorijum za plune bolesti ). Tu je Kralj prespavao i svoju poslednju no u ve polomljenoj Kraljevini Jugoslaviji. Utorak, 17 . april. 41 osvanuo je prelijep sunani dan, bez i najmanjeg oblaka , koji bi proarao nebo nad Nikiem. Dan u potpunosti slian onom dvaset sedmo martovskom, kada sam bio redar u koli i kazivao "Oe na". Vrijeme i istorija, kao da su slutili i htjeli da kau: sve to, to se deavalo tih dana, kao da ih je i sam Bog povezao, da lie jedan na drugi. Ta dva datuma, prvi na kraju marta, a drugi na poetku aprila, ne samo to su ih povezali sunani prvi proljeni dana , a i sami dogaaji napravili su ih znaajnim, istorijskim datumima , koji e tako biti znaajni i vani za vaane istorijske tokove na ovim prostorima. Datumi za pamenje. Koliko smo samo tog dana , pretrali preko livada, do sela Brezovika, a umor nijesmo osjeali. I zbog mladosti i zbog radoznalosti. Trali smo uz priu i zadirkivanja. Nijesmo ni oisjetili da smo stigli da uzanog starog kamenog mosta na Duklu. Do Brezovika nije nam bilo ostalo jo mnogo. Preicom, preko livada , koje su izgledale udesno.

Takav cvjetni tepih satkan od hiljadu raznobojnih cvjetova izgleda kao dar s neba, koji moe samo priroda da napravi i podari takav poklon. Trali smo po tom livadskom tepihu , od hiljade boja, kakav samo nebo moe da istka i iara ,ini mi se ljepe i od najeveih umjetnika, a uz sve to, obogaen i opojnim mirisom raznobojunih cvjetova. Zadihani, od skakanja po livadama , stigli smo do Brezovakog mosta . Nikome se vie nije urilo. Posjedali smo na zid mosta. Ne oslanjajui se nogama na zemlju, spontano smo nogama cupkali na zididiu mosta . Toliko nam je bilo ugodno da i nijesmo pomiljali da uskoro krenemo. Rijeka Zeta bila je toliko nadola , a to obino ini u prvim danima prolea, kada se otapaju snjegovi na okolnim planinama, plavei okolne livade. Vrbe pokraj rijeke uljepasavale su taj predivni pejsa svojim dekorom. Tu idilu i ubor bistre rijeke brzo nas je oputao i odmarao, od onog malog zamora trei od centra grada. Sa Brezovakog mosta u vodi kao suza bistroj posmatrali smo pastrmke, kako se zavlae pod kamenje i vrbe. Vrbe , koje su se nadvile nad bistrom rijekom, djelovale su kao okvir predivnog pejsaa u koji se potpuno uklopila i naa grupa , bezbrino sjedei na onim branicima- zidia kamenog mosta . U bistroj vodi, koja je brzo proticala, mogli su se prebrojavati i najmanji kamenii, odajui utisak da i oni u tom uboru rijeke ne miruju. Pastrmke, izvodile su svoj ples , kao da znaju da ih gledamo. Na vrhovima planine Vojnik jo se vidio snijeg. Taj snijeg bio ne na orijentir, tada prava dugorona meteoroloka prognoza. Snijeg na planini Vojnik oznaavo je poetak sezone kupanja na plaama rijeke Zete. Kad bi bjelilo sa vrhova planine Vojnika potpuno nestalo, sezona kupanja na rijeci bi otpoinala. Snijeg se na Vojniku znao zadrati i do kraja juna. Prilino hladna voda nije nam mnogo smetala. Nestajanjem snijega na Vojniku, i temparatura vode bila bi podnoljivija. Voda je bila toliko ista da smo mogli po koji gutljaj popiti dok plivamo. Plae na rijeci Zeti u Nikiu imale su i svoja imena: Kruka ispod imanja Vujaia, Manitovc kao zvanina gradska plaa sa izgraenim skakalima , i skalinima za ulazak u vodu, zatim Kamenjak, apa, u selu Glibavcu Na plai Kruka , bio je jedan mali vodopad, koji smo zvali buk. U tom buku , dugo bi sjedeli, koji je svojim blagim udarima talasa djelovao vrlo prijatno. Taj buk na Kruci, u kojem bi se uvijek nalo po nekoliko kupaa , potpuno isprueni , jer ugoaj je bio kao danas u najljepim dakuzama. Na mnogim mjestima u bistru rijeku, ulivalo se u rano proljee po nekoliko izvora. Za svaki smo znali gdje se nalazi. U blizini izvora, voda je bila prehladna za kupanje. U tim izvorima uvijek bi se rashlaivale lubenice, a Nikiani i flae nikikopg piva . Toga dana na Brezovakom mostu, aprilsko sunce grijalo nas je kao u sred ljeta. Kad bi oednjeli, silazili bi s mosta, i napili bi se iste izvorske hladne vode. Sjedei na mostu neprestano smo posmatrali pastrmke, kojih je tada bilo u rijeci, kao danas u nekom mrestilitu. Odluili smo da na mostu ekamo, sve dotle dok ne prou crne limuzine i veliki autobusi. Najbolje emo na tjesnacu mosta , gdje limuzine moraju usporiti , vidjeti izbliza Kralja. Zakljuujemo, most je prilino uzan, pa e kolona crnih limuzina , na tom djelu , morati da uspori. ekanjem na Brezovackom mostu ostvarila nam se i elja. Kolona crnih limuzina iz pravca Brezovika kretala se prema nama. Kretali su se zaista sporo , a iza svake limuzine dizala se praina .

Asvalta tada u Nikiu nije bilo, tako da smo se poslije prve limuzine svi nali u oblacima praine. Jedna za drugom prelazile su most, a za njima i nekoliko autobusa. U jednoj od limuzina , za tren, uinjelo nam se da smo vidjeli i Kralja. Iako to nijesu bile brzine , kakave se postiu sa dananjim kolima, nama se uinjelo da su prosto projurila pored nas. Uinilo nam se da su tako brzo projurila preko mosta , da je u toj brzini projurio i kraljev lik . Projurio je tako brzo, izgleda i za uvijek.Prolazak kolone toliko nas je naprainjao izgledali smo kao mlinari u mlinu. Taj lik bi kasnije, obnavljali kroz slike i prie. Kralj kao da je za tren protutnjao pored nas , a samo je ostala iza Kralja praina po nama . Nijesmo mogli odoljeti ljepoti sunanog dana i prijevremeno otvorili sezonu kupanja na rijeci Zeti. Hladnoa nam je u kosti prodiurala. Izlazak iz hladne rijeke bio je vie nego prijatan na aprilsko sunce travnate obale . Rijeismo da odatle trimo pored rijeke do Kapina Polja. Kada smo stigli do Manitovca, naeg omiljenog kupalita, ugledasmo iz pravca brda Uzdomira avione, kako uzlijeu i krue nad Nikiem. Nebo nad Nikiem ispunila je buka aviona. Trali smo do duge , omiljene plae Kamenjak na rijici Zeti. Tu je i aerodrum Kapino Polje. Kad smo stigli oko dva sata poslije podne sve je bilo kasno. Kralj je ve bio odletio. Na kraju aerodruma blizu Mosta na rjeici Motanici vidjeli smo kako jedan avion gori. Kau da je pri pokuaju da poleti zapalio se. Po aerodrumu jo vidimo avione. Znali smo i koji su. To su oni mali kolski, "Bregeji" i "Potezi". Vraamo se na Kamenjak, ali nikome ne pada na pamet da se kupa. Voda je kako smo tada govorili kao led ledeni hladna Poslije mnogo decenija desila su mi se sluajna poznanstva sa ljudima , a ta poznanstva bie divne i istinite prie iz vremena koje se i te kako utisnulo u mom pamenju. Te istinite prie osvjeie ono to sam vidio i znao i dopuniti ono to nijesam vidio i znao. Poto vrijeme nezapisano nosi kao vjetar i brie, bila bi prava pteta ne uraditi to i ne zapisati. Prie koje ti kazuju poteni dobri ljudi, aktivni uesnici tih samih pria imaju i posebnu vrednost. Oni nita ne prepriavaju, oni jednostavno svjedoe ono to su vidjeli i doivjeli. Njihove prie nemaju nikakavu drugu namjeri i cilj, nego da odslikavaju istinu iz tog minulog vremena. ta se sve deavalo na aerodrumu Kapino Polje toga dana pria mi pilot- pitomac Petar Obradovi, Durmitorac sa abljaka, koga je kapitulacija Jugoslavije zatekla na Kapinom polju u Nikiu , a pripadao je sastavu eskadrila koje su se nale na aerodrumu: "U pilotskoj koli u Kraljevu 1940. godine u mojoj klasi poinje svoju priu Petar Obradoviem- pitomac je bio i Petar Karaorevi. Uio je pilotau. Kao pitomac Petar Karaorevi bio je jako omiljen, jer je bio drueljubljiv, veseo i vrijedan.

Kao pitomac , koji potie iz iz dinastije Karaorevi, iji je djeda bio Kralj Srbije omiljeni kao ika Pera I i zvanino kao "Kralj Osloboditelj", a otac Kralj Jugoslavije Aleksandar I Ujedinitelj, koju je stvorio. Vazduhoplovni pitomac Petar Karaorevi bio je izuzetno skroman. Na izgled bio je i vrlo lijep. Visok i stasit momak. A po ponaanju nije se razlikovao od ostalih pitomaca u koli. Zbog tih njegovih vrlina svi smo ga zavoljeli. Ni po emu nije se trudio da naglasi da je on kraljevi i prestolonaslednik. Moda i zbog toga Matija Bekovi u jednoj svojoj poemi kae : "Kralj Petar II Karaorevi, najbolji ovjek na svijetu" Tako sam Kralja dobro poznavao- nastavlja svoju priu, bivi pitomac vazduhoplovstva Petar Obradovi . Sudbina je htjela da se ponovo naemo zajedno na Kapinom Polju. Tog jutra kada je Kralj doao na Kapino Polje mi smo doli iz baraka pilane "Ombla" gdje smo spavali. Iz taba ete koji se nalazio u zgradi Optine u selu Koane u blizini aerodruma, dolo je nareenje da ustanemo neto ranije nego predhodnih dana. Najprije smo pomislili da se radi o napadu neprijateljskih aviona. Jedino sklonite koje smo imali na Kapinom Polju bila su okolna brda. Tako smo se svakog dana sklanjali tu, u ta brda, kako nas bombardovanje ne bi zateklo na samom aerodrumu, brisanom prostoru. Silazili sa brda samo na ruak . Tako je bilo i toga dana. Poto smo ruali, a bilo je negdje oko pola jedan ili jedan sat, postrojili smo se u kolonu i krenuli u stroju prema avionima. Odjednom zapazismo nekoliko autobusa, prilino velikih, a za njima su bile i neke limuzine. Mi se udimo, odakle sad ti autobusi? Neko u stroju povika: Izgleda da je doao Kralj! Utoliko kad to usmo zastade itava kolona. Primakosmo se na dvadesetak metara i ugledasmo mladoga Kralja Petra II kako ide naprijed prema avionu. Vidim ga na deset metara udaljen. Odjeven u plavoj pilotskoj iniformi sa plavim mantilom. U ruci je drao kapu. To je bila ona pilotska apka sa naim znakovima na njoj. Na 15 2o metara za njim iao je jedan vii oficir, sa injelom i crvenim generalskim reverima. General prati Kralja ka avionu. Kralj prilazi prvom tzromotornom avionu "Savoja Maceti". Predhodno iz "Savoja" izbaeni su svi nosai za bombe kako bi se stvorio vei prostor za ljude. Za Kraljem ide itava Vlada. Ali se rasporeuju u preostale avione. Poslednji ka avionima koraao je Bogoljub Jevti , bivi predsjednik Vlade. Ba sam zapamtio nosio je jedno uto kofere u ruci. Kako je Bogoljub bio mnogo debeo, polako je vukao one velike guzice, a svima se urilo da se to prije odleti. Oekivao se dolazak neprijateljske vojske u Niki i opasnost se uveavala iz sasa u sat. Neko od lanova Vlade poe da vie: "Potri Bogoljube, potri Bogoljube!" Uskoi i debeli Bogoljub u avioin. Kako je Kralj doao do Nikia ja to neznam. Prialo se da su doputovali nou do manastira Ostroga. A kako je pristigao na Kapino Polje i to ja ne znam. Ja i moji drugovi , a bilo nas je tu sto trideset pilota , vidjeli smo kako ide pjeke prema avionu .

A kako je doao do Kapina Polja mi nijesmo znali. Tu vie nije bilo nikakvih limuzina koje smo mogli vidjeti. Odjednom otrim i jakim glasom komandiur 105 eskadrile izdaje nareenje: "Stop! Zaustavite sve prilaze Kralju i avionu. Tu se vrpolji neka enska koja eli da prie Kralju i uskoi u avion. Vas dvojica zaustavite je ! Otjerajte je! Odreuje dvojicu pitomaca. Komandir poe da vie: "Ovdje nije Kralj komadant, ovdje sam danas ja komadant! Dvojica iz stroja po nareenju komandira 105 eskadrile zaustavie jednu prelijepu plavuu. Ona nasre i gura ovu dvojicu pilota. Oni je vuku i ne dozvoljavaju joj prilaz avionu. To ine i dosta grubo, a nama koji posmatramo sa strane ao nam te jadne djevojice koja plae i moli : "Dozvolite mi da priem Njedgovo Velianstvu Kralju? Mi se dobro znamo. Upitajte Kralja" koji nije mogao iz aviona da posmatra ovu scenu. Ne znamo da li je Kralj znao da se ova djevojka nalazi tu blizu aviona. Odakle ona tu, zaista nijesmo znali. Sigurno nije znao ni komandir. Komandir jo stroiji, i nareuje da je udalje. Ona plae.Saznajemo i odakle je. Bila je to jedna djevojka iz Nia. Bila je zaista prelijepa, prava ljepotica.Prilino dotjerana. Nijesu joj dozvolili da prie Kralju Petru . Ona se, jadnica sva uplakana potkupi, i ne znamo gdje se odatle izgubila. Kasnije , kad smo saznali da je to bila Kraljeva ljubavnica ili vjerenica, svima nam je bilo ao to se tako grubo postupilo sa njom. Stvori se neki red oko aviona . Iz Crne Gore tu je samo bio Marko Dakovi. Svih devet aviona "Savoja Maceti" bilo je pripremljeno za ukrcavanje lanova Jugoslovenske Vlade. Takoe su iz svih uzvaeni nosai za bombe kako bi se avion olakao i pripremio za transport ljudi. "Savoja" je imala nosivost za 1200 kg. bombi, a savreno precizni mitraljezi, ugraeni u krilima aviona, sa nianskim spravama su ostavljeni. Kralj, bez ikakve pratnje prvi je uao u jedan od tih "Savoja", a za njim su uli avio-mehaniari koji su pripremiali avione za let. Polijetanje je bilom oko jedan sat. Od dinastije Karaorevi niko nije bio tu na Kapinom Polju. Kraljica Marija kau da je ranije sa djecom otputovala za London. Meu nama pitomcima se prialo da je Kraljica Marija bila u nemilosti kod Kneza Pavla , jer je Pavle htio da ubije Petra kako bi on postao kralj Jugoslavije. Prialo se kako je Knez Pavle za roendan poslao poklon nepunoljetnom prestolonasledniku u kojem je bila smjetena paklena mainaTosu sve te dinastijske nesloge i prie oko grabljenja da se osvoji vlast i postane suveren Kad su avioni poleeli-nastavlja Petra Obradovi- ponovo smo pourili da se sklonimo po okolnim brdima. Odjednom, komandir izdaje nareenje da se okupimo u stroju:"Pitomci! Kralj je kidnuo! Vlada je kidnula! Nas su ostavili, pika im materina! Jebem im mater kukaviku! Poe da psuje, tipino za jednog Srbijanca i ne prestaje da pikara Kralja i Vladu. Taj na komandir bio je Srbijanac i zvao se Jevrem Nedajkovi. Komandir nas i obradova. Kae nam da idemo da primimo pare, i kae nam gdje treba da se javimo. Otili smo pravo pred kuu generala Mila ukanovia , postrojili se u redove. Tu su nam dali neke papire da popunimo i da jedan drgome potpiemo. Reeno nam je da treba da primimo po 3o.ooo dinara. Sjaam se to je bilo od Vukova mosta sa desne strane nekolike stotine metara bila je udaljena kua generala Mila ukanovia, a do kue od rijeke Zete odvajao se jedan kanal sa branom , gdje su bile pastrmke koje su se lako hvatale.Tu je bio i vodenica mlin gdje su seljaci iz okoline Nikia mljeli brano. Dobro se sjeam da su se zvali "Mlini ukanovia". Sa prozora kue, jedan kapetan II klase, svakome je davao po 3o.ooo dinara. Dok nam je kapetan djelio pare kroz prozor, pogledam sa strane po livadi mngo sanduka u obliku kocke.Saekam da primim novac i priem jednom sanduku, i pokuam da ga pdignem. Da vidim ta je u tim sanducima? Nepripremljen za teret, mislei da su ti sanduci lagani, u prvom pkuaju da ga podignem , neto mi utuknu u kimu, jer je sanduk bio preteak i uzviknem:"Uh, jebem vam mater ata je sad ovo! ta li je i njima teko kao olovo!?" Gledame jedan pitomac kako sam iznenaen teinom i kae mi:"To je neto teko to trecnu tako!" Prie i on, pripomoe mi da prevrnemo sanduk da malo bolje vidimo sta pie na sanducima, sa strane. Moda je unutra municija za avione. Ali , znamo da municija nije tako teka. Pogledamo sa strane, vidimo po tri crvena tambilja i pedata gdje je pisalo: Narodna Banka Jugoslavije.

Kad to vidim kaem :"Ovo je zlato!"Prialo se da je dovezeno 28o sanduka zlata na Kapino Polje. To je bilo u utorak. Odnekuda dok smo primali novac, preko one livade doe i general Bora Mirkovi sa apom.Pod ruku ga dri jedan oficir, koji podupire generala ispod pazuha. Bora nije imao desnu nogu. Izgubio je u nekoju nesrei, moda prilikom pilotae. Bio je odlian pilot. Na aerodrumu Kapinino Polje bila su ostala jo dva civilna putnika aviona "Lokida" koja su pripadala civilnoj kompaniji "Aeroputu". Pred sami zalazak sunca u jednom avionu "Lokidu" uao je general Bora Mirkovi i onaj oficir koji ga je pridravao i odleeo za Grku. Vjerovatno "Lokidom "je pilotirao Bora. Taj drugi avion "Lokid" u toku noi poto je odletjeo general Bora Mirkovi, jedna grupa pilota pokuala je sa njim da odleti za Grku. Avion je rulao, dugo nije mogao da se odlijepi od zemlje. Poslije nekoliko pokuaja da uzleti, nastavio da rula, nakon toga se zapalio. "Lokid" je potpuno izgorio. Niko od pilota nije nastradao. Navodno da su u tom avionu bila i dva sanduka sa zlatom.Utovorio ih je jedan pitomac iz nae klase. Navee smo uli kako su avioni sletjeli u Atinu. Preko radija sluamo kako je jedan avion grubo sletio zbog preoptereenosti, skoro se prelomio, a jedan sanduk teak ezdeset kila poletio je i udario je Marka Dakovia u glavu i na mjestu ga ubio. Ali , sjutri dan u srijedu mi smo ponovo doli do kue generala Mila ukanovia, poto nam je tu tab kole. Da vidimo ta da radimo dalje. Nas, sto trideset pitomaca se dogovorilo za plan.Dogovorili smo se da u toku noi, izmeu utorka na srijedu, napravili smo i marutu, da idemo, svi sto trideset pitomaca za Grku. Imali smo dovoljno aviona: "Bregeja", "Poteza" i " SP-2". Tu na Kapinom Polju imali smo preko pedeset aviona, jer je tu bila i vazduhoplovna kola.Nijesmo dali nikome da prie avionima. Sve je bilo spremno za polijetanje. Ali, na nau nesreu, sjutri dan je bila izuzetno niska oblanost . Meutim jedan podpukovnik nas pozva da ponovo sjutri dan doemo kod kue generala Mila ukanovia.Kad smo doli, vidimo dva kamionia po tri tone. Podpukovnik kae:"Hajde pitomci, da tovarimo ove sanduke !" Mi smo tovarili po 16 sanduka. Na tim kamioniima, na njihovim kabinama, bili su sa obadvije strane montirani laki mitraljezi. Sanduci nijesu imali drke, tako su bili glomazni zbog te teine, vrlo nezgodni za tovarenje. Prilino sam se zamorio i nagrdio sam ruke. Poslije dva utovarena kamiona, odustao sam da vie tovarim. Sve ruke krvave i isjeene. Drugi su nastavili da to radili. Taj potpukovnik bio je Miojodrag Lozi. Pitam ga:"Gospodin potpukovnie, gdje ide ovo zlato!?" Lozi odgovara:"Ide za Kotor!" Ja ga dalje pitam: "Gospodine potpukovnie , danas je srijeda, a jue u utorak prvee Italijani su uli u Podgoricu. Kako zlato moe da ide za Kotor?! Kuda moete proi sa toliko zlata za Kotor!? Potpukovnik Lozi uti i ne odgovara na moje pitanje.Tu dolazi jedan povisoki, mravi ovjek sa eirom. Bio je to Jevrem auli.A, tada u Nikiu predsjednik optine bio Jevrem auli i u dogovoru sa ovim potpukovnikom to su zlato negdje evakuisali!? Gdje samo Bog zna ? U Jugoslovenskom vazduhoplovstvu bila su poznata dva brata Lozia. Ovaj koji je evakuisao zlato bio je stariji brat Mijodrag Lozi. Na aerodrumu je ostalo oko 28o sanduka po 6o kilograma, a koliko je poneeno avionima za London to ja ne znamobjanjava pitomac Petar Obradovci- koji je oevidac svih dogaanja na Kapinom Polju tih dana kada je kapitulirala Jugoslavija- Kud je otilo ovo zlato i gdje ga je eo potpukovnik Miodrag Lozi zajedno sa Jevremom auliem ja to ne znam. Mlai Lozi odletio je sa Kraljem Petrom u avionu sa kojim je on pilotirao poginuo je senator Marko Dakovi. Jedan dio sanduka sa zlatom utovarili su u avion "Savoju" kojim je pilotirao on. Italijani su 1942. godine u manastiru Ostrogu nali jedan dio zlata. Kasnije 1943. godine kad je Italija kapitulirala i Njemci su nali jedan dio zlata u Manastiru. Zlato koje su Italijhani odnijeli iz manastira Ostroga prije nekoliko godina vraeno je. Njemci ga nikada nijesu vratili. Kao predava u vazduhoplovnoj koli do 1952. godine bio sam u Ljubljani, a odatle sam prekomandovan u Zadar, pa u Zemun u sastav transportnog puka. Jednog dana itam u "Politici" da su u selu Ozrinii kraj Nikia ispod kuare jednog psa pronaena dva

sanduka zlata. Kada sam to proitao, potsjeti me na sve ono vrijeme boravka na Kapinom Polju. Posebno se sjtim dana kada sam to zlato tovario. Uzmem i napiem jednu izjavu , pismo, otprilike sledee sadrine: da sam se 1941.godine za vrijeme kapitulacije Jugoslavije naao u Nikiu na aerodrumu Kapino Polje i da sam lino tovario to zlato. Glavni organizator bio je potpukovnik Miodrag Lozi sa Jevremom auliem iz Nikia. Potpukovnik Miojodarg Lozi sada se nalazi u Komandi PVO u Zemunu. On najbolje zna gdje je to zlato odnijeto. To pismo predam oficiru KOS-a . Naglasim da je potpukovnik Lozi bio odletio za London , a sad doznajem da se nakon nekolike godine vratio u Jugoslaviju i da je u Komandi ratnog vazduhoplovstva FNRJ-a. A kako se uvukao u Titovo Jugoslovensko ratno vazduhoplostvo nije mi poznato. Poslije moje prijave, samo nekoliko dana poslije, Lozi je lien ina i uhapen. Poslije toga nestao jeUDBA je iste godine pronala velike koliine zakopanog zlata u manastiru Ostrog i pohapsila arhimandrita Leontija Mitrovia i oca moga kolskog druga Petra Koprivicu. Ja sam dan danas siguran nastavlja svoju priu Petra Obradovi- da u nekom bunaru u Nikiu koji je zaravnjen ima jo tih sanduka sa zlatom. Kao djeak doao sam u Niki 1933.godine ,kada se gradio vodovod od Vidrovana do Nikia. Nikii se do tada snadbjevao vodom iskljuivo iz bunara kojih je bilo mnogo. Poznato pivo pravilo se od te vode iz bunara. Vjerujem da su potpukovnik Lozi i Jevrem auli dosta toga zlata sakrili po nikikim bunarima koji su zaravnjeni Braa Lozii su bili glavni oko transporta i manipulisanja sa zlatom Narodne Banke Jugoslavije Kraljevine Jugoslavije.. Treba znati da je onaj jugoslovenski dinar bio izuzetno jaka i priznata valuta. Dinar je bio jak, jer je imao zlatnu podlogu. Eto, svo to zlato nae se jednog dana u Nikiu i to u rukama brae Lozi. Pitomci koji smo ostali na kapinom Polju poslije bjekstva Kralja i Vlade poeli smo da ismijavamo i "prepravljamo" datu zakletvu , koja je glasila : "S vjerom u Boga za Kralja i Otadbinu- tako mi Bog pomogao!!" Poto je Kralj umakao, kaem ja naglas : "Kralj kidnu, pa u zakletvi vie nema , ono za Kralja!" Ostalo samo "za Otadbinu" , a evo i Otadbina ode u pm Jugoslavija je kapitulirala u utorak 17. aprila 1941.godine. Svi avioni na Kapinom Polju i Paspolju su ostali, oba aerodruma kasnije su zaposjeli Italijani. Avioni im nijesu mnogo trebali, jer to su bili mali neborbeni kolski avioni To je bila, sa jo mnogo interesantnih detalja pria , pitomca, oevidca Petra Obradovcia, koji je svoj vazduhoplovni radni vijek zavrio kao pukovnik avijacije SFRJa. I Petra potvruje da su devet aviona "Savoja" kruili iznad grada dok su formirli eskadrilu i odlijetali u pravcu iznad planine Vojnik.U tom pravcu su se udaljavali, pretvarajui se u niz crnih takica , koje bi za koji tren nestajale. Tako su te crne take u kojima je odmicao i Kralj nestajale u dubini nebeskog plavetnila.Sa nestajanjem tih crnih takica nestao je i utjecaj jugoslovenskog Kralja na sva kasnija zbivanja na prostorima njegove bive Kraljkevine. Josip Broz je organizovao i prve "demokratske " izbore u Novoj Jugoslaviji 11 novembra 1946 .godine.Na tim izborima Kralju je "pruena zadnja ansa za povratak". Glasalo se kuglicama , koje su odzvanale kada bi se ubacile u glkasaku kutiju. Kraljeva kutija zvala se "orava". Ko bi ubacio u novu kutiju kuglicu, znalo se, dobijao je etiketu od koje se nije mogao osloboditi sve do Brozove smrti. Kasnije i njihovoj djecu u karakteristikama su upisivali "grijeh orave kutije". Druga kutija je obeavala "srenu budunopst", jer i budunost bi bila orava sa "oravom kutijom". A , nesreni Kralj, kod oba oka ostao je orav do kraja ivota, jer ga je erir nagovorio , da pozove sve one koji su se zakleli Njemu na vjernost da se stave pod barjak i komandom Hrvata, komuniste, Josipa Broza. Mnogi Kraljevi pitomci tada su doivjeli svoj drugi poraz Sluajno, mnogo godina kasnije, putujui avionom za Pariz , mjesto do mene, imao je jedan krupan ovjek , izuzetno prijatnog ponaanja. Zavezani sigurnosnim pojasevima za sjedita pred polijatanje nijesmo komunicirali. im je avion postigao

odreenu visinu, nepoznati putnik pozvao je stjuardesu i neto je tiho na uho objanjavao. Ona ga je paljivo sasluala klimajui glavom. Otila j do pilotske kabine. Ubrzo se vratila, i odvela putnika kod posade aviona . Nijesam mogao da ujem ta je razgovarao sa stjuardesom. U pilotskoj kabini se skoro itav sat i vie. U meuvremenu stjuadese servirali su ruak. Stjuardesi sam pokazao upranjeno sjedite putnika koji se nalazi kod pilota i da moe da ostavi ruak i za njega. Ona je kazala da je sve uredu. Nijesam razumio ta je to uredu? Kad se vratio na svoje mjesto, rekao sam , da ruak moe da trai kod stjuardese, jer nije htjela da ga ostavi , iako sam insistirao. On mi je odgovorio da je ruao sa pilotima. Radoznao, interesovalo me je, ko je taj ovjek, koji je pilotima bio toliko interesantan? Zadrali su ga ak i na ruak u pilotskoj kabini? Kad sam se predstavio , elei da znam ko je moj saputnik, odmah mi se predstavio: "Ja sam Svetozar Lolic, pilot- major biveg Jugoslovenskg Kraljevskg Vazduhoplovstva!" Predstavljajui se gospodinu saputniku, upitao me je odakle sam ? Kazao sam da sam iz Nikia, da sam dugo ivio u vajcarskoj, a da sada ivim i radim u Dubrovniku. Cavtat nijesam pominjao kao blie odredite. Kad sam zavrio sa pretstavljanjem , on je nekoliko puta ponovio : Niki, Niki,NikiHotel "Amerika" uvena ljepotica Nikianka Spasojeva Dara, kae mi i pjesmu o njezinoj ljepoti, Kapino Polje, Paspolje, VidrovanNezaboravne uspomene. Nabraja moj saputnik mnogo toga iz mog rodnog mjesta. Na kraju nabrajanja kae : "Ja sam onaj koji 41. odletio sa Kraljem iz Nikia!" Sa Kapina Polja?- kaem. Da, da - potvruje saputnik. Objanjavam mu: Kakva sluajnost, da u avionu , na putu za Pariz, upoznam pilota koji je sa aerodruma Kapino Polje u Nikiu odletio sa Kraljem Petrom II. Kazujem, kako smo tog dana ekali Kralja na jednom mostu, na rijeci Zeti, kuda je trebao da proe . Pitam ga, da li je i u jednoj od onih limuzina ili autobusu, koje su prohujale pored nas bio i on? Kae da je prespavao u hotelu "Amerika", ali da je rano otiao do aerodruma, a odatle do mjesta gdje je Kralj prenoio, da obavjesti generala Boru Mirkovia da je na aerodrumu sve spremno za polijetanje. Bio je u poslednjoj limuzini.A mnogi lanovi Vlade i vii oficiri do aerodruma doli sa autobusima. ivot zaista pie romane. Priao sam mu , kako smo kao djeca trali da vidimo Kralja, i kako smo vas otptartili mahanjem sa Brezovackog mosta.Vidjeli smo neke ene kako ispred oblinjih kua za vama prosipaju vodu, to je znak po starom, crnogorskom obiaju; da putnik sreno otputije i da se zdravo vrati. Izmjenjali smo i adrese u avionu. Ali , zakazali smo i sastanak u kafeu " Coupole" na Montmartre . Boravak u Parizu, Sveto mi je uinio nezaboravnim. Ovaj kurpulentni ,iako u poodmaklim godinama, fiziki izuzetno dopadljiv , bio je divan i vrlo interesantan ovjek. Nevjerovatno, koliko je lijepih ena, poev od filmskih glumica u Parizu ovaj ovjek ponznvao. Veere sa Svetom na Ajfelovom tornju i po vrlo poznatim restoranima na Seni , u "Mulen Ruu", "Lidu", "Foli Bereju" sa izuzetnim drutvom, ostae van zaborava. Ragovarali smo puno o Nikiu. Priao mi je kako se u aprilu mjesecu 41. godine naao u ovom gradu. Doao je u onoj koloni limuzina i nekoliko autobusa.U koloni koja je napravila poslednju maruti sa Kraljem od Beograda do aerodruma na Kapinom Polju. Bio je i dvadesetsedmo martovac. Jedan od onih koji su se pripremali za vojni pu. Pu je bio isto engleska organizacija. Pripremila ga je engleska obavjetajna sluba , a izvela grupa beogradskih vazduhoplovnih oficira, na elu sa generalom vazduhoplovstva Borom Mirkoviem i braom Kneevi- ivanom i Radom. U razgovoru dopunio mi je i neka saznanja o 27. martu, kako je sve do njega dolo, i kako je pripreman. Kad sam mu kazao da se komunisti hvale , kako je to njihovo djelo, nasmijao se i kazao, da komunisti o svemu tome pojma nijesu imali, jer je sve pripremano, munjevito brzo i u najveoj tajnosti. Boravei dugo godina u Londonu , uvjerio se je da su nas na sve to nasukali Englezi. Jednom prilikom u Gradskoj kafani, na Stradunu, kada smo bili u drutvu sa Koom

Popoviem, koji se od ranije poznavao sa Svetom, kazao sam Koi u Svetovom prisustvu: "Koo gospodin Loli, kao jedan od aktivnih uesnika Dvadeset- sedmomartovskog vojnog pua 41. tvrdi , da vi komunisti , nijeste imali pojma o tome. Sve su kae- organizovali Englezi, a izvela ga je grupa beogradskih vazduhoplovaca, viih oficira!". Koa je kratko odgovorio: "U pravu je gospodin Loli!". Razgovarajui sa Svetom Loliem u Parizu o Dvadeset sedmom martu 41.godine, i kako sam taj datum doivio u Nikiu. Kaem, te nedjelje bio sam razredni redar u koli, i kako sam toga dana izgovarao "Oe na", a polagajui maturski ispit iz istorije, odgovarao sam na pitanje, koje sam izvukao o " 27. martu 41." Odgovarajui, govorio sam o " organizatorima pua ", genijanom Titu i slavnoj KPJ! Sveto je tu moju priu zapamtio i kroz smijeh ispriao drutvu kako sam polagao maturu i Nikiu i odgovarao na pitanje o Dvadeset sedmomartovskom puu, koji je "organizovala slavna" Partija i drug Tito. Branko opi je to prokomentarisao svojim humoristikim stilom: "Koo, uje li ti kako "narodni neprijatelji" ele da nam oduzmu taj datum ? Zar nije istina, da smo mi komunisti organizovali taj 27. mart, na elu sa drugom Titom i tobom , ali tek poslije 1945.!? Koliko smo znaajnih pobjeda osvojili poslije tog datuma i poslije 1945.! Ali , na papiru!". Hvalim se Branku ; da sam jo kao gimnazijalac, itao njegov roman "Mala moja iz Bosanske Krupe"i "Nikoletinu Bursaa". Sudbina je htjela , da sam poslije Brankove smrti u Beogradu, upoznao i " Malu iz Bosanske Krupe" kao pacijenta.Naalost , bila je u podmaklim godinama. Razgovor o 27.martu 41., zavrili smo pravom istinom o tom istorijskom datumu. Sa Svetom sam nastavio druenje mnogo godina kasnije . Bio je zanimljiv, pa nije udo to su ga piloti JAT-a zadrali u kabini itavo vrije,me leta i ruali sa njim. Priao mi je o avionima , sa kojima je on letio. Neuporedivo sa dananjim,ogroman tehniki napredak. Druenje iz Pariza i ugoaje koje mi je priredio , uzvraao sam u Cavtatu i Dubrovniku .Odlazili bi na karnevalske fete , uprkos to je na svojim leima nosio poprilino breme godina i buran ivot sa mnogo patnji. Bio je vitalan, nije se predavao . Bio je pun optimizma i tako je ivio do kraja. Koa Popovi, Branko opi i Peko Dapevia , rado bi ga sluali . Najee u Gradskoj kafani , na Stradunu . Te prie spadaju u najinteresantnije i najljepe koje sam sluao. Najljepe mi je sa Svetom bilo u mojoj kui u Cavtatu. Naim priama pridruila bi se i moja majka. Sveto je bio drag ovjek. Priao mi je o Nikiu u aprilu l941. godine. Pripovjedao mi je kako se obreo u Niiu , gdje je bila i kompletna Jugoslovenska Vlada i Kralj. U lijepom sjeanju ostao mu je u centru grada, jedan od najljepih hotela u tadanjoj Zetskoj banovini, hotel Amerika , iji je vlasnik bio Spasoje Vujovi . U tom hotelu prenoila je djelom elita koja je sa nikikog aerodruma napustili Jugoslaviju , prisatigla u pratnji Kralja i lanovi ondanje Vlade. Sa Vladom i Kraljem u Niki su stigli i sanduci sa zlatom i parama. Priao mi je , kako je poginuo Nikianin Marko Dakovi, senator, jedan od vodeih politiara i znaajnijih linosti uvene Podgorike skuptine 1918.godie posebno je interesantna.O pogibiji ovog ugledog ovjeka ispredale su se mnoge prie. Svetova pria se u potpunosti poklapa sa priom biveg pitomca vazduhoplovca Petra Obradovia. O Marku Dakoviu vladalo je opte miljenje, kao ovjeku bez i jedne mane. Doarao mi je u potpunisti istinitu sliku o Nikiu tih dana. Posebno , do detalja , kazivao je ta se sve deavalo na samom aerodrumu pred polijetanje aviona .Tu je bio i Marko Dakovi.Dva gorosrasa, razgovarala su pred sam ulazak Dakovia u avion. Bila je velika guva na aerodrumu oko samih aviona. Trebalo je utovariti i sanduke sa zlatom. Bilo je i onih koji su htjeli da lete , a za koje nije bilo mjesta. Dva brata Lozia , piloti, zadueni za transportovanje zlata, bili su pretovarili avion sanducima sa zlatom, naroito u zadnjem djelu, repu aviona. Sveto je upozoravao da to moe ugroziti bezbjednost letenja . Na upozorenje vazduhoplovnog majora Svetozara Lolia, braa Lozii nijesu se mnogo obazirali. Najvanije je bilo utovariti to vie sanduka sa zlatom.

A novac Banke Kraljevine Jugoslkavije, u ogromnim koliinama, u papirnatim novanicama, poneen je i smjeten u peini brda Trebjese, sa namjerom da se tu uniti. Sa novcem postavljene su i i mine. Kad je novac zapaljen, izvoai su oekivali , da e po sagorjevanju , mine eksplozijom obruiti veliki dio peiskih stijena , kako bi se gare novca, koji je jo bio jedina vaea valutau u kapituliranoj Kraljevini naao pod gromadama obruenih stijena. Meutim mine su prije eksplodirale, nego je novac sagorije i ugasile vatru , tako da je vea koliina novca, ostala ne oteena i dopala u ruke naroda, koji je hitao da to vie novca ugrabi. itave porodice nosile su novanice u dakovima. Nakon odnoenja novca iz trebjeke peine, veina prekonoi stvorenih bogataa, nazvani "peinaima" nije znala ta da radi sa tolikim parama. Mnogi su sa tim novcem pohitali ka Dubrovniku, Mostaru , Sarajevu kupujui sve to se kupiti dalo. Najvie novca ugrabili su seljaci najblieg sela trebjekoj peini, Ozrinii. Najvie se trgovalo u oblinjem Dubrovniku , jer se i najlake dolazlo uskotranom eljeznicom Niki Dubrovnik. U selo, gdje nikad do gusala nije bio ni jedan drugi instrument , gdje nikad niko note nije znao, nalo se nekoliko skupocjenih klavira marke "Stenveja". Sjeam se, da je jedan seljak , po imenu oro , hvalei se komijama , kako njegov klavir kupljen u Dubrovniku, sam svira u ranu zoru svakog jutra .Pripitae ga da li pria o satu budilniku ili klaviru Proglasie ga za najveeg laova u selu. Komije znajui ereta ora , kazae :"orova posla! Klavir, da sam svira". Ali, oro nije lagao. Klavir su ostavili u talu, zajedno sa kokokama. Za koncertni klavir u skuenim seoskim sobicama nije bilo mjesta . Seljaci otkrie "tajnu" orovog klavira , i njegove svirke svako jutro u ranu zoru. orov klavur nije imao zatitni poklopac za klavijaturu , vjerovatno je izgubljen u transportu ili je i bez njega kupljen. Po dirkama klavira pred svitanje , kad bi kokoti zakukurikali i najavljivali zoru, kokoke bi skakutale po klavijaturi i otpoinjale ovaj "jutarnji koncert". Na raun tih "peinskim parama" ispredane su raune ale i prie. O tome je snimljen i igrani film "Zle pare". Seljaci tog sela, koji su najprije i saznali da je novac ostavljen u peini, dobro su to "platili" kasnije. Zbog tih "zlih para" selo Ozrinii , stradalo je nekoliko puta. Palili su ga, kako je ko stizao : etnici, partizani, traei ostavljeno bogastvo , a taj nova Italijani jedno vrijeme priznali kao jo validni novac, ovjeravajui novanice specijalnim tambiljima , suvim i vlanim. Novanica nije smjela imati tragove paljenja. Nagorele novanice nijesu vaile. A to se tie jednog djela zlata to je posebna pria. Svo zlato nije utovareno u avione , tako da je jedan dio skrivan u Ostrokom manastiru . U manastiru Ostrog, sklonio se i spski Patrijarh Gavrilo Doi. Njemaki Gestapo tu ga je pronaao, i itav dan na kii, polu gola drali , odakle je odveden u zloglasni Dahau. Neto zlata zaplenili su Njemci, a veu koliinu zakopali su arhimandrid Leontije Mitrovi i Petar Koprivica. Tako je novac Narodne Banke Kraljevine Jugoslavije okonao u Nikiu; papirnati u trebjekoj peini , a zlato , manji dio u manastiru Ostrog, a jedan dio odletio je sa Kraljem za London. Jedina rtva tog zlatnog transporta bio je nesreni senator Marko Dakovi. Zbog preoptereenosti avion "Savoja" nije mogao sletjeti bezbedno. Zadnji dio samo to se nije prebio, a jedan sanduk pogodio je marka u glavu. Desilo se ono nata je Sveto upozoravao. Ironija ivota, kao da se proigrala sa Markom Dakoviem. ovjek, za koga se govorilo , da zbog svog potenja za ivota , nikad nije bio pohlepan za novcem i bogastvom ,a sudbina mu je odredila, da pogine zbog tueg zlata. Ovo je jedina istina koju mi je ispriao, ovjek koji je pred polijatenje sa nikikog aerodruma Kapino Polje poslednji koji je razgovarao sa Markom Dakoviem . Bio je i oevidac Markove pogibije. KRALJ OTIAO DOLO PROLJEE I OKUPACIJA Za nas u Nikiu ,odakle su Kralj i Vlada pobjegli , rat kao da jo nije ni poeo.Otiao Kralj, dooe Italijani. Vele okupacija. Ma kakva okupacija, sve to se deava ne lii na nju. Barem u Nikiu.Vojska je kapitulirala, a na Palama iznad Sarajeva, general Kalafatovi potpisao je bezuslovnu kapitulaciju Kraljevine Jugoslavije. Za jugoslovensku i

srpsku istoriju izgleda Pale su ukleto mjesto. Odatle se mjenjao tok istorijske bujice i srpskog sveopteg potopa , dva puta. Kad je kapitulirala Jugoslovenska Kraljevska Vojska , sjeam se kako se narod razleeo, pustoei vojne magacine, nosei sve do ega se dokopati moglo: od vojnikih ebadi do konzervi, u kojima je bio poznati vojniki gula i vojniki pasulj. Pljakalo se na sve strane. U toj pljaki vojnih magacina uestvovali smo i mi djeca. Navalismo na ono to niko drugi nije htio; na gas maske i lemove. Kasnije i nau igru prilagoavali smo osvojenim rekvizitima iz vojnih magazina. Igrali smo se vojske, ali ne i rata, jer jo u Nikiu nijesmo osjetili kako on izgleda. Marirali bi sa lemovima na glavi, sa gas maskana okaenim o rame, i pjevali : "Marirala, marirala Kralja Petra garda". Iako je tu sad neka druga vojska, italijanska, sa drugojaijim lemovima, ne osjeamo da smo okupirani . Bogami, jednom se iskupila itava naa mala eta. Odabrali smo i komandira. Mjenjali smo ga svakog dana, da mu ne oslaa komandovanje. Nabijali smo lemove na glave, marirali, marirali i pjevali . Stalno onu istu pjesmu:"Marirala, marrala kralja Petra, garda , korak ide za korakom , a ja junak za barjakom!" Barjak nijesmo imali. Jednog dana, prolazei pored nas nekoliko italijanskih vojnika i jedan njihov oficir, i u prolazu, posmatrali su kako se igramo. Osmjehujui se, zastadoe da vide malu "vojsku" , a jedan od njih uzviknu :"Bravo!" Osokoljeni, poesmo da se pravimo vani i nau dernjavu pojaasmo: "Marirala , marirala " Italijani su emotivci ostavljajui svoju djecu, oitito te emocije su uh zaustavile da nas posmatraju. Poslije nekoliko dana nabavismo i zastavu, ali italijnsku. Sve smo "sloili"; lemove Jugoslovenske propale vojske i zastavu okupatorske. Kau , djeiji i psei predosjeaj ne treba potcjenjivati. I ova naa igra , sa jugoslovenskim lemovima i italijanskom zastavom , kao da je predviala , da e, kad tad, doi do pomirenja i integracije neprijatelja. Nastavismo ponovo onu: " Mariral, marirala kralja Petra garda", ali poesmo i da je kombinujemo sa "Giovinecom". Brzo smo je nauili, jer se u tom uzraste najbre ui i pamti. A, zato i ne bi , kad su nam rekli da su nam Ttalijani "roaci-tetkii" vojnici crnogorske dive kraljice Jelene. Odrasli priaju da ih je ona poslala u svoju rodnu Crnu Goru, kako bi sauvala i njih i nas. Za razliku od Musolinijevih fanatika, "crnokouljaa" kraljiini vojnici bili su neka sasvim druga, blaa, pitomija vojska. Kao djeca, sve smo to posmatrali naim oima i rezonima, jer drugojaije nijesmo mogli razmiljati. Kakva li je to okupacija kad svako jutro kad se iznad Trebjese pojavi sunce i navee pred zalazak , trimo ulicama Nikia za italijanskom vojnom muzikom. Trei za muzukom brojali bi i muzikante. Nekad i preko ezdeset i vie. Za neke posebne prilike pojaala bi se i broj muzikanata. Ispred muzike je iao jedan , koji je bacao nekavu toljagu u vis, koja bi se prevrtala, a on bi je u hodu hvatao u svim varijantama. Mi smo mislili da je madioniar.U stvari to je bio kapelnik- dirigent orkestra. Vojnu muziku, jugoslovenske vojske, za razliku od ove italijanske, koju pratimo svaki dan dva puta, vidjeli smo samo, kad se loio Badnjak, na sred trga-pijace , gdje bi pop ukovi itao molitvu i polivao badnjak crnim vinom, a jedna od starijih Nikianki sa crnogorskim velom preko glave, posipala bi Badnjak itom i penicom. A, drugi put vojnu muziku uli bi za urev-dan , na revdanskom uranku, kod izvora pod Trebjesom. Na uranak, uranili bi i graani i vojska. Pekla bi se jagnjak, tu bi se okupio itav grad. Ali orkestar jugoslovenske vojske bio je pet puta manji od onog italijanskog. A na elo muzike, nije bilo onoga koji baca toljagu u vis i hvata je. Znai, vojna muzika u Nikiu dok ne dooe Italijani , dva puta godinje. A, kad dooe italijanski "cugginitetkii" ulicama grada, dva puta dnevno koraao je veliki orkestar. Kako da shvatimo da je dola okupacija kad se Niki prolama od italijanske muzike. Pred svakodnevne nastupe italijanske muzike , kaminom -prskalicom, polivali su ulice, da se ne bi dizala praina. Nikiani na glas, poee da govore; a to ranije ne dooe...! Na Karaorevom trgu, vojnici italijanske kraljice Jelene Savojske podigoe ogroman jarbol. Postavie ga na velikoj kocki od klesanog kamena, dugoj i irkoj 4-5 metara . Kameno postolje je imalo i est stepenika, gdje smo kad bi otpatili muziku ,

vraali se i sjeeli. To mjesto na sred trga , gdje bi se esto sastajali , nazivali bi "kod bandijere". Takva muzika i toliko veliki bleh- orkestar nikad vie nije koraao ulicama Nikia. Ni kad ga je posjeivao Josip Broz. Sve je to djelovalo, na nas, koji smo zapamtili Italijene, nekako ratimovano.Italijanska muzuka polazila je tano u osam sati ujutro, kad se podizala zastava, i predve - oko sedam, kad se sputala. Nikiani koji su se zatekli na trgu, ili u bilo kojoj ulici, dokle dopiru zvuci italijanske muzike i himne Giovinezze, morali su da stanu i u stavu mirno da pozdravljaju dizanje i sputanje zastave.Na sred nikike pijace,kako smo zvali dananji glavni trg, postavie i bioskopsko platno. Tada udo nevieno. Bioskop, a napolje!? U veliko kritukujemo "nae", kako nikad nijesu umjeli da postave bioskop napolje i to nasred trga. Ulaz besplatan. Postali smo kritiari , svega to je domae, pa bi govorili : kad bi ovako neto mogli da naprave "nai ogalji". Kad padne mrak, graani zajedno sa italijanskim vojnicima i oficirima gledali su i ratne i ljubavne filmove. Lijepe Nikianke, a mnoge su iz boljih kua , dolazile koliko zbog filma toliko da se kibicuju sa okupatorskim oficirima i vojnicima. Ulicama Nikia etali su krabinjeri. Elegantni sa karabinjerskom kapom i bijelim rukavicama. Isti onakvi, kakvi danas etaju ispred palate "Kii" u Rimu.Uniformu i onu iljatu kapu nijesu mjenjali od tada.Kako su izgledali tgada u Nikiu , takvi danas izgledaju u Rimu. Pozorite i opera za italijanske vojnike i za graane.Glumce su dovodili iz Italije. Sala u Nikiu, u kojoj su se odravale i bioskopske i pozorine pretstave sa loama na spratu i balkonom uvijek je bila prepuna.Kako istovremeno prestave nijesu mogle vidjeti svi rodovi italijanske vojske , ponavlajne su se po nekoliko puta. Ni jednu nijesmo proputali. Poslije poslednje, sve melodije nepogreivo bi ponavljali. Italijanske melodije najbolje su hvatli nai drugovi ipo, Pupo i moj brat oka. Bez greke bi ih ponavljali, pjevanjem i svirkom sa malom usnom harmonikom. Nikika dvorana bila je neto posebno. Sva u duborezu ,u raznim bojama. Tu u toj dvorani odvijao se kulturni ivot Nikia.Podigli su je zanatlije Nikia, dobrovoljnim prilozima. Pored bine, bilo je ispisano na crnoj mermernoj tabli o graditeljima i dobrotvorima Prije rata u toj dvorani na Savindan ,odravao se i Svetosavski bal.Nikiani priaju da su balu mogli prisustvovati graani samo u sveanim odjelima i graanke u balskim haljinama. Italijani prvi put, u Niki, dovedoe i operu ! Ulaz je bio slobodan i za nas djecu. Prvo bi putali njihove vojnike, a onda i nas. Jednu prestavu niko od nas nije propustio. Talijanska komanda sve je inila kako bi zabavili svoju vojsku. Ne samo, kako bi rekli, kulturno umjetnikim programima , obezbjedili su za svoje vojnike, i "ono drugo", za vojnike kraljice Jelene Savojske , mnogo ljepe i zabavnije. Otvorie i dva kupleraja: jedan na Mrkonici, a drugi u kuu utkia. Sve same ljepotice. Odakle su avo bi ga znao? Ali, su sve govorile naim, srpskim jezikom , jer pored italijanskog, neki drugi jezik nije postajao.O crnogorskom, ili kako bi okupatori kazali montenegrinskim, nije bilo ni govora. Taj jezik je novijeg datuma, tano nakon 62. godine od kad su Italijani napustili Niki i poveli sve lijepe Nikianke . Predvee kad bi se muzika vratila u kasarnu, trali smo prema kupleraju kod kue utkia, gdje bi se formirao red od italijanskih vojnika. Sjeam se, jednom prilikom, sa suprotne strane od ulaza, jedan italijanski voijnik kroz prozor spustio je puku prema dolje, drei je za kaji, a odozdo uhvatio bi se drugi vojnik, kojeg je ovaj vukao, da uskoi preko reda kroz prozor. Sprijateljili smo se i mi sa italijanskim putanamakurvama. Znali smo kad je "radna pauza" , pa bi se tuda muvali i dozivali ih. One bi izlazile na prozor i bacale bi nam okolade i bombone . Kad bi sve to pokupili , neko bi iz drutva savio kaiprst i palac u krug, pokazujui duvajui u taj obru sastavljen od kaiprsta i palca One su znale da traimo prezervative. One bi nam, po koji bacile, a mi bi u njih samo duvali i pravili balone i zamiljhali kako ih italijanski vojnici koriste. Poslije te nae igre, umorni, ili smo na spavanje rano. Novi dan donosio bi i novu igru. Jo vie zavoljesmo omiljenu italijansku kraljicu Jelenu Savojsku, kerku crnogorskog kralja Nikole I, to nam posla muziku i one lijepe italijanske momke, namirisane

parfemima i sa briljantinima ulijepljenim kosama .U takve momke zaljubljie se lijepe Nikianke. Poesmo i mi da imitiramo Italijane, da lijepimo kosu. injelo nam se , da je Kraljica slala meu svoje Crnogorce najzgodnije i najbolje italijanske momke. Poesmo da imitiramo Italijene, lijepljei kosu. Ali ne brilantinima, nego eerom razmuenim u vodu. Postasmo sa "cugginima-tetkiima" Italijanima i "svojta" A, o nekakvoj okupaciji jo nema ni govora. Nikada ljepi fudbal Nikiani nijesu gledali kao tada. Danas meu ivima Niksicanina, samo je bivi crnogorski reprezentativac,Toni Kotri , koji je na Cetinju, ispod Orlova Kra, igrao sa reprezentaciojom Italije. Utakmicu je posmatrao i guverner za Crnu Goru, general Pirzzio Birolli . Dok Evropom bijesni rat, u Nikiu jo nita od toga. Hitler nije jo udario na Rusiju. To potraja kratko-sve dok ih Crnogorci ne saekae i pobie na Pandurici i Virpazaru . Do tada Italijani ne taknue nikoga. Odjedno, ti mirni Italijani i za nas djecu promjenise se. Nijesu to vie oni koji sviraju ulicama grada .Od tetkica postadoe nam neprijatelji. Na Motanici, u blizini Kapina Polja posrijeljae mnoge Nikiane, a medju njima i tri brata Cicovia. Dodje zlo i do Nikia. Poe odmazda, za svaki napad , ranjavanje i ubijanje njihovih vojnika. Kao djeca , poslije one muzike i bioskpa na sred pijace(trga) ne shvatamo ta se sve deava. Kasnije kad je taj ratni tutanj proao, a mi poodrasli , poesmo i da shvatamo podosta od svega toga. Kaemo, to nam je sve to trebalo? I ono prokleto jutro, kada sam bio redar u koli i izgovarao "Oe na" , kao ak osnovne kole u Nikiu. Za mene je cio svijet bio tada, tu, u tom Nikiu. inilo mi se da se tu sve deava .Da se sve spetljava i otpetljava u Nikiu.Da tu sunce izlazi i zalazi. Kamo sree, prialo se, da smo Italijane pustili da do kraja sviraju nikikim, podgorikim , cetinjskim, i mnogim crnogorskim gradovima. Rat i svjetska zbivanja ila bi svojim tokom. Sve bi se to zavrilo, kako se i zavrilo, i bez naeg uea i pomnoi.Bez ikakve potrebe pri kraju 1941. godine udarie na Italijane i u Pljevljima. Italijani su izmasakrirali napadae. Nepotrebnije bitke , a vie pogibije crnogorska istorija nije zapamtila od "uvene Plevaljske bitke 41." Blae okupacije, a zeeg otpora nije istorija poznavala, zapiso bi u svojim sjeanjima Nikianin, general i narodni heroj Milija Stanii.Takvim vienjem, samo potvruje ono ega se i ja sjeam. ta bi se desilo da ne udarismo na Italijane, vojnike nae crnogorske dive Reggine Elene!? Svjetski dogaaji ili bi svojim tokom. A kod nas, ne bi bilo ni popaljenih sela i pogibija.Kad uleesmo u veliko zlo i obraun sa "cugginima", promjeni se sve. Odjednom , i mi djeca promjenismo zabavu. Glavna zabava bila nam je da zuzmemo to bolje mjesto pozadi Manastira, ili negdje pod Trebjesom da gledamo, surovi obraun , strijeljanja.Talijani bi zbog odmazde strijeljali taoce. Ali toj krvavoj igri pridruie se i Crnogorci. Meusobni obraun, podjeljeni ideologijom , bio je ei . Poe opta eranija, to od Italijana, a onu glavnu eraniju, otpoee Crnogorci meusobno. Od nekuda nae se u Niki neki Lujo, Jevrejin . Komunisti, nakon rata piu : doao iz Zagreba, po nalogu Partije. Igrali smo se sa Lujom . Prao je sue u hotelu Niksic, Filipa i Mile Makrid .U tim hotelu bili su smjeteni vii italijanski oficiri. Lujo nam je izgledao pomalo kao zamlatinast, blesav . Izgleda, da je to namjerno izigravao? Okupljao bi nas, i pokazivao neke madioniarske trikove.Tu bi se u prolazu zadesio i poneki italijanki oficir i sa simpatiujama posmatrao kako nas Lujo zabavlja. Izgleda da su ga i Italijani , zbog takvog ponaanja, prihvatili kao bezopasnog .Nita nijesmo znali o njemu? Kasnije , poslije rata, u dnevniku Vladimira Dedijera saznali smo; da je bio baletan iz Zagreba . Djelovao je njeno, mrav , izblijedelog lica , toliko slabaak , da ni mravu ne bi mogao nauditi.Takav Lujo najmanje je liio na opasnog ovjeka . Slobodno se kretao meu najviim italijanskim oficirima. Prije bi se posumnjalo da je italijanski pijun, nego bilo ta drugo. Jednog dana , za vrijeme ruka Lujo baci bombu za trpezom, meu italijanske oficire. Prialo se , dok je nosio supu da ih poslui . Vladimir Dedijer zapisuje i objanjava da je to uradio po zadatku Partije. Tada sam kao dijete shvatio; -jebe se Partiji za narod! Svaka partija gleda samo svoj interes.Gledao sam kako ga italijanski vojnici mrtva iznose u ebe, jer su ga ubili na mjestu. Nikada se nije saznalo

gdje je Lujo odneen i zakopan. Bio je to Luj Davio. Njegovo ime danas nosi jedna od najpoznatijih muzikih kola u Beogradu. Za odmazdu, Italijani su htjeli da strijeljaju itavu ulicu Cara Duana u kojoj se nalazio hotel "Niki" gdje je Luj Davio izvrio divrziju sa bombom. Spasio nas je tadanji predsjednik optine, Jevrem auli. Dan nakon te Lujove ludorije , jer se prialo da nije sa tom baenom bombom mnogo naudio Italijanima, Italijani pod Trebjesom postrijeljae mnoge taoce , Nikiane. Doao Lujo iz Zagreba meu Nikiane da ubija Italijane to e Lujo meu Nikiane? Kau po zadatku Partije. Partija je na sve bila spremna da "organizuje" od onog pua 27 marta 41.godine do Lujove diverzije i upie u svoje zasluge. Ostalo je nerazjanjeno od kuda on u Niki i zato je bacao bombu? Da li je Lujo zaista bio blesav ili je Partija izvravala svoj zadatak preko baletana iz Zagreba . Niiani nikada nijesu razjasnili, ali su ovaj Lujov "trik" sa supom i bombom estoko platili. Luja ubie, prestade njegova igra, a naa djeija zabava se nastavi. Strijeljana uestae.Od kada strijeljase tri brata Cicovica u Talijanima vidjesmo prave i mrske okupatore. Od tada tek poesmo da ih mrzimo i da ih se plaimo. Pogotovo kada pristigoe "camiccie nere"-crnokouljai. Strijeljanja , pogibija i obrauna sve vie. Ali i dalje se sve vie obraunavaju Crnogorci meu sobom .Kako je vrijeme odmicalo diobe meu Crnogorcima bivale su sve vee, a obrauni sve ei . Guverneru Pirzziu Birolliu iz Rima poruuju da angauje to vie pijuna , kako bi zaustavili napade na italijansku vojsku. A Guverner, odgovara Rimu, kako ima velikih tekoa da pijune angauje u Skadru i Tirani, a u Crnoj Gori , sami se javljaju. pijuna na sve strane. Za vrijeme Italijan pojavila se i "nova vrsta" Nikiana , takozvani "trakaa". Imali su "traku", italijansku trobojnicu, oko lijeve ruke. Kad bi se ula sirena, znalo se da je "coprifoco"- policijski sat. Jedino su "trakai" mogli slobodno da se kreu u vremenu policijskog asa. Trakai su bili pristalice separatista Sekule Drljevia ."Coprifoco"-policijski as koji je trajao od osam sati navee do osam sati narednog jutra.Naredba italijanske Komande bila je : kad se uje pucanj jednog topa u toku dana , to je znak , da se niko ne smije kretati, a ulice moraju biti pazne. Kad bi uli pucan topa, Nikiani bi to bre bjeali u svoja dvorita, pretravali ulice i sklanjali se u svoje kue . Vrlo ugledni crnogorski ban Mujo Soica , nakon pucnja topa, pretavao je ulicu Novaka Ramova , iz portuna apoteke Katuria, kako bi se sklonio u dvorite u kuu etka anovia. Pucanj topa, iskoristio je "traka", zelena-separatista, Stevo Poek i ubio crnogorskog Bana koji je bio projugoslovenske orijentacije. Posmatrao sam sa prozora iznad, kako crnogorski ban Mujo Soica lei mrtav na trotuaru , a Poek, mirno sa trakom oko ruke eta trgom, kao da je ubio kuka . Separatisti su 12 jula 41.godine formirali samostalnu -separatnu Crnnogorsku dravu pod okriljem Musolinija i italijanskog kralja Witoria Emanuela III .Proglaenju prisustvovao je i italijanski kralj .Novo formirana drava trajala je samo jedan dan. Sjutra dan ustadoe Crnogorci i napdoe Italijane. Sekule i njegovi prebjegoe kod Ante Pavelia. Ko zna, da ne bi tog proglaenja , moda ne bi prestala ni ona muzika ulicama Nikia. Pitanje je, da li bi se Crnogorci dizali na bunu , jer Italijani do tada ni zulum nijesu inili. Poslije toga italijanska okupacija se prestavila svom estinom. U septemru l943 . godine kapitulirala je Italija. Nikiani ponovo nagrnue na italijanske vojne magacine. Bili su prepuni . Ponovo se pljakalo se sve to je i njima osatlo; od okolade, italijanskog sira "parmiggiana" u velikim kolutovima kao automobilske gume, brana, makarona, pageta, eera do ebadi , vojnike odjee I za nas djecu bilo je poneto za pljaku ostalo, vie od one prve. Ponovo, to drugi nijesu htjeli da nose, uzimali smo mi Bilo je i okalde, potanskih karata napravljene za italijanske vojnike da se javljaju porodicama. Osalo je dosta hrane za italijanske mazge i konje, rogai. Rogai sa prava poslastica za nas. Ali i ovog puta ostali su i lemovi. Pokupili smo ih, koliko smo mogli nositi, neko dva, neko etiri... Sauvali smo jo one od jugoslovenske vojske. Poesmo ponovo da ih koristimo. Koristili smo ih maksimalno i to svakodnevno. Ambijent okruenja prenosio se i na nau psihu

,formirajui i takvu igru.Podjelili bi se, jedni bi nosili italijnske lemove i traku oko ruke, a drugi jugoslovenske. Imali smo i poekoju italijansku torbu u kojoj su italijani nosili uturicu za vodu. Gas maske bi izvukli iz torbi .Nakupili bi kamenja, napunili te torbe i epove, to vie, to bolje. Otpoinjala bi prava borba, gaajui se kamenjem. Toliko smo se odmah zakrvili da se nijesmo teeli .lem nije mogao sve da titi, pa je esto bilo glava oblivene krvlju. A, bogami bilo je bolova po itavom tijelu. Samo smo kopirali ta rade odrasli. Jednom smo jednog zarobili i dobro premlatili toljagama. Neko ree ovo je Stevo Poek. A, mi udri koliko god moemo da osvetimo crnogorskog Bana koga je ubio. Kasnije kad , smo odrasli "Stevo" nikad to nije zaboravio i mi bi ta dogaanja sa smijehom preprepriavali i sjeanja obnavljali. Nesreni "Stevo" bi kazao : "Jo "osjeam bolove" , od tada! Jebaste mi majku majkinu, zbog Bana!" Nastrada edo , kao "Stevo" ni kriv ni duan. To stradanje bilo je u naoj igri.A, koliko li je tek nevinih stradanja u meusobnom obraunu Crnogoraca bilo u njihovoj zbilji? I nikako da stane Kako Italijani odoe, dooe Njemci. Ne odoe ni svi Italijani. Ostadoe oni sa crnim kouljama i prikljuie se Njemcima. Nema vie one muzike i svega onog to su nam "tetkii" donijeli na poetku. Na "bandijeri", na trgu ne vijori se niija zastava. Njemci se neto ne motaju po gradu kao Italijani. Kao da su tu u prolazu. Glavnina njemakih snaga je na obali, jer se raunalo na savezniko iskrcavanje. Zato se i nijesu mnogo motali po crnogorskim gradovima u unutranjosti. Ali, zato ostadoe nai da se tuda motaju .Dovoljno da se zlo nastavi. Nikiani kao i ostali Crnogorci podjelie se, kao nikad do tada. To im je izgleda u krvi. Srbe izgleda nije teko podjeliti . Ideologija ih je brzo podjelila.Podjelila ih je do meusobnog klanja. Neki zabradatie. Pustie brade, vee od najvee , koju je nekad nosio svetenik ukovi. Sve ostale popove koje sam zapamtio, nijesu imali toliko dugu bradu kao to je imao pop ukovi.Ostali imali su krae brade. Jedni Nikiani zabradatie, a drugi se odmetnue u umu.Uglavnom bili su to komunisti. Nasta krvav obraun. Svaki dan i vee lelek. Dovoze ponekog sa bradom koga su ubili komunisti iz ume. Dovoze i one bez brade. Jednom prilikom oko pola noi ujem vrisak , lelek Jezivo, u gluvo doba noiDovezli su mladia Brnaka Bibedia, izbjeglicu iz Hercegovine i uitelja Jovanovia.Plavuana Branka dobro se sjeam.Sa Bratom orom stanovali su blizu nas, na samom trgu.Njihovu majku smo zapamtili kao divnu enu sa hercegovakom nonjom i hercegovakom kapom na glavi.Uvijek istom bijelom maramom koja je ukraavala hercegovaku nonju. Biberdii, izbjegli su ispred ustakog noa. A, mladog Branka doeka bratski metak na Javorku. Prialo se tada, da su im i oi iskopali. Crnogorci poee jedan drugome oi da kopaju. Jedan od tunijih trenutaka koji se deavao pred mojim oima bio je kada su partizani doli u Niki. Bilo oglaeno javno strijeljanje pozadi Manastira etiri etnika : ora Biberdia, starijeg brata poginulog Branka, Nova Radovia i dva brata Perovia iz Banjana. Raka je ve bila iskopana. Okupio se narod da posmatra bratski obraun. Grupa omladinaca i omladinki blizu iskopane rake pjeva : "Nema vie mermelade da etnici mau bradeSve pijune i lopove staviemo u okove !" Zatvor, iz kojeg su dovodili na strijeljanje bio je smjeten blizu glavnog trga na poetku ulice Nvice Cerovia u jednoj zgradi gdje je dananja trnica, jer oba zatvora, i onaj pod Bedemom, i onaj u kui utkia, bili su porueni saveznikim bombama. Dovodili su ih odvojeno, valjda zbog sigurnosti da ne pobjegnu.Prvo su ka iskopanoj raki priveli svezana jedan sa drugim, dva brata Perovia. Sprovodili su ih iz ulice Novice Cerovia jednom uskom stazom kroz nikiko groblje. Potom , svezana, doveli su dvometraa Nova Radovia. Na izlazu iz groblja ekao se i orov dolazak. Tu je bila ona divna starica sa hercegovakom kapom na glavi , majka brae Biberdi. Ispod ruku drali su je sin arko i kerka. Majka koje oekivala svezanog sina ora , drala je u ruci flau sa rakijom, crnogorskom "grlaom"( flaa sa irokim otvorom) .Majka koja je jo tugovala za sinom Brankom, sad eka da u smrt otprati drugog sina.Uas! Kada se pojavio svezani oro, majka je pritrala i vrisnula : "Sine oro, sine oro!" pruajui flau

ka sinu , kao poslednji oprotaj . Jedan od straara gicnu se kao konj, udarajui staricu koja je pala. oro , u hodi, vidi nesrenu majku i viknu: " Majko, platie zlikovci! Straari su ga vrsto drali ispod ruku i vodili ka pogubljenju . Sin aro i kerka na silu su vukli majku ka gornjem platou iza manastira, da nebi gledala svoju drugu tragediju i ovaj uasStarica je vriskala koliko je glas sluio. Postrojili su ih iznad rake. U sredini dva brat Perovia, sa desne oro, a sa lijeve Novo. Streljaka eta stavila je puke ka cilju. Vrisak majke odlijee , ekajui da odjeknu plotuni. Prije komande :"Pali!"Doro je viknuo : "ivio kralj Petar II Karaorevi !". Svi etvorica izvratili su sa "ivio". oro je htio jo neto da vikne.Plotun je odjeknuo , a vrisak majke plotun je nadjao . Metak je ora prekinuo na pola rijei. Pravo u lobanju, ini mi se kao da je pola nje za tren odleelo. Dvometra Novo sruio se za tren , i jedan od brae Perovi.A, drugi brat je ostao na nogama, dovoljno ne pogoen, gleda kako ga mrtvi brat vue ka zemlji. Plotun se nije ponovio. Priao je komandir streljakog voda, sa ruskom mainkom sa doboom punim metaka , ispalivi itav rafal u Perovia. Svi etvorica zavrili su ivot uz pjesmu omladinaca- "Skojevaca" pomjeana vrisakom majke ,brata i sestre strijeljanog ora. Vrisak majke, stare Hercogovke, sa velikom mukom su drali sad jedini sin i kerka, vukla ih koliko je snaga sluila da vidi mrtvog sina sa rascjepljenom glavom. Ta starica djelovala je i otmeno i ponosno. Kada sam se vratio kui, zatekao sam advokata Marka Perovia kod mojih roditelja, koji se upravo vratio sa strelita, plae kao malo dijete. Posmatrao je itavu scenu sa rovom majkom. Pria mojim roditeljima o tom uasnom prizoru. Plakala je i moja majka . oro nam je bio u komiluku. Sve to se deava pred oima djeaka, urezuje se neizbrisivo u pamenje.. Da li su ti ratni utisci, koje smo kao djeca utisnuli u svoja sjeanja , djetinjasta, infatilna, nerealna? Gledano sa dananje vremenske distance, mogu da kaem, da ne vjerujem da su infatilna i nerealna. Ratovi na djecu ostavljaju poseban snaan utisak, i djete rat doivljava na poseban nain. Zato i pamti i najmanje detalje. To se nesvjesno, neizbrisivo urezuje u njegovo pamenje. Ono to je vano, ta kazivanja su iskrena , ista kao suza i bez pretenzija. Kao to djeija olovka pie srcem, a nametnute slike ratnih dogaanja djete pamti .Pojedini likovi i dogaaji ponekad su zamagljeni. Ali, nema boljeg i potenijeg svjedoka od djeteta. Ratne slike djeteta- svjedoka, su upeatljive. U njegovoj svijesti sve je to duboko i bistro urezano . Prvi izgoni iz tople postelje, naputenog doma, bjeanije, prekinute igre, rastanak sa drugarima, defilovanje ljudi sa pukama i bombama u rukama, ubijanja, pucnjave, prasak bombi, nadletanje aviona Sve se to odigravalo u jednom prostoru koji je za mene prestavljao itav svijet.Koliko puta sam kazao ,tu je izlazilo i zalazilo sunce. Za neko, drugo, bolje i ljepe nijesam znao. O globalnim zbivanjima nijesam bio dorastao da ih shvatim. Niki je bio prostor gdje su se odigravala ta drama i za mene, sva svjetska zbivanja. Ona su za mene paradigma , svih naih odnosa na irem prostoru. Sve se to odigravalo na isti ili slian nain i van moga rodnog Nikia. Proklet je narod koji ne izvlai nauk iz svega ovog. A, izleda ne izvlai. PRAVI RAT Drugi svjestki rat, onaj pravi sa svim strahotama, poeo je poslije zvaninog , estog aprila 41. neke utiske pokuao sam da opiem . Sedmog aprila 1944. godine u Nikiu, u nedjelju, na samu Blagovijest, u pet sati poslije podne. Tog dana Niki je osjetio ta je rat. Tog dana saveznicka avijacija poela je bombardovanje Nikia.Do toga dana nebo nad Nikiem prelijetale su eskadrile na stotine aviona.Bili su to pravi uzurpatori nebeske tiine. Na sat vremena prije nego e nadlijetati preko grada, uli bi njihovo zujanje koje je dolazilo iz pravca planina Pusti Lisac ili preko Budoa koje se nalaze sa june strane grada. Eskadrila , za eskadrilom izlazila je iza ovih planina. Nijesmo se uopte plaili , tih crnih gvozdenih ptica. Naprotiv, bila je to naa svakodnevna zabava. itava jata bombardera i lovaca prelijetali bi grad. Prebrojavali bi ih i pljeskali

ekskadrilama naih saveznika. Saveznike Engleze i Amerikance u djeijim gledanjima i matanjima, doivljavali smo kao nae prijatelje i zatitnike. Oni su bili nai veliki prijatelji- govorili smo- sa kojima emo pobjediti mrskog neprijatelja . Njihovu svakodnevnu marutu tano smo znali. Kad bi preljetali grad , zamicali bi preko planina Vojnika i Tovia sa sjeverne strane grada.Uzlijetali bi sa aerodruma na jugu Italije , iz provincije Pulje, najvie iz Barija i Foggie. Na Blagovijest , toga dana izmijenili su uobiajenu marutu prelijetanja. Nekolike askadrile poele su da krue oko grada. Ponirali su sve nie i nie. Naoj radosti nije bilo kraja. Mislili smo da e da se sputaju na Kapino Polje, aerodruma sa kojega je odletio 1941.godine kralj Petar II Karaorevi i Jugoslovenska Vlada . Ponadali smo se da nam donose slobodu. Moda e sa njima i Kralj da se vrati. Iz pravca, brda Uzdomira avioni su slijetali i uzlijetali na Kapino Polje .Formirali su red iz tog pravca kao da hoe da se sputaju na nikiki aerodrum. ta se sve u naima djeakim glavama tada nije kombinovalo? Kako bi koji krug uhvatili, bili su sve nie, a naa radost bivala je sve vea. Odjednom su se izgubili iznad brda Zle Gore. Bilo je tano pet sati poslije podne, po italijanskom raunanju vremena. Tada su bila dva raunanja vremena ; italijansko i ovo nae.Italijansko je bilo kao to se danas rauna svuda u Evropi ljetnje i zimsko raunanje vremena.Kako su ga primjenili Italijani, nijesmo ga vie ni mjenjali. Iz pravca brda Uzdomira, jedan za drugim , poeli su da poniru- pikiraju. Radosni poeli smo da viemo: Pikiraju!.Ne znamo ta e da se desi za tren. U niskom letu,bombama i mitraljeskim rafalima poee da zasipaju iskljucivo centar mirnog grada. Ja i brat oka zatekosmo se na sred ulice. Zbunjeni osjeamo kao da je smak svijeta Vritei utrasmo u nau pekarsku radnju. Izbezumljeni , uplaeni legosmo ispod naava koja su bila zamjeana puna tijesta. Od praine , ne moemo da diemo. Osjeamo kako nas davi. Pored naava , neto na metar od nas , proara kao kad ivaa masina tepa- ije... Na samom kraju iz naava poe tijesto da curi.. . Kokoke iz drvorita, kao da ih lisica tjera , poee po pekari uznemirene, rairenih krila, da skau. Mitraljeski rafal proarao je krajni dio naava i sredinom pekare. Dotra majka. Kao lavica zgrabi nas obojicu , pretrasmo ulicu i utrasmo najnii sprat zgrade, gdje smo stanovali koji je ve bio prepun ljudi.To je bila neka vrsta podruma, magazin trgovca Jova Brajovia. Duboko u sjeanju ostala mi je ta panika, vriska, izbezumljenih lica...Majka da bi nam pojaala bezbjednost gurnu nas je jo u neki veliki sanduk- kaun. Ne znamo ta je sa ocem. Svi se molimo Sv. Vasiliju, dozivali ga za pomoKao da je nau molbu i usliio, imali smo sreu da su nas bombe mimoile. Da nas je pogodila , niko iv ne bi ostao. Samo dvadesetak metara sa zemljom sravnjena je kua Danila Mrava i kua Toma Stania, oca poznatog slikara Voja. Samo na predesetak metara od podruma gdje smo se sklonili , nalazila se kafana Kneevia. Na tom mjestu je dananja trnica. Tu se igrala tombola i karte po itav dan.Toga dana mnogo Nikiana zadesilo se u toj kafani.Kafana je bila prepuna , jer bio je svetac kada se ne radi. Bomba je direktno pogodila tu kafanu. Niko nije preivio. etrdeset Nikiana tu je nalo smrt. Prve bombe pogodile su zgradu gimnazije . Centar grada, za as pretvoren je u pakao. Oko dvjesta sedamdeset Nikiana poginulo je u prvom naletu. Znalo se da u gradu ne postoji ni jedan njemaki vojnik i vojni objekat. I da Niki kao takav je nebranjeni grad. Ali, uprkos tome, grad je nekoliko dana nemilosrdno razaran, a stanovnici mitraljeskom vatrom dotucani. Toga dana , bila jeBlagovijest. Nijesmo ili u kolu. Sa svojim nerazdvojnim kolskim drugom Perom Kavajom, najboljim akom skole, prije podne po Trebjesi brali smo prve aprilske ljubicice. Sa buketima nabranih ljubiica sa Perom i Brankom sjedjeli smo na bunaru ispred njihove knjiare Braa Kavaja . Inae knjiara je vlasnitvo Perovog oca Ilije.. Na trgu su bila dva bunara. Perova majka Rua sa prozora je zvala na ruak. Pozvala je i mene. Nijesam poao, jer tog dana bio je moj roendan , na ruak trebao je da doe moj drug Budo. Poslije podne u prvom naletu obasuti mitraljeskom vatrom iz aviona Pero je poginuo. Majka Perova je ranjena u glavu od istog metka koji je usmrtio Pera. Dugo nije znala za svoju tragediju Perovu smrt. Pero je bio jedinac.Toga aprilskog dana Niki je ostao bez

l8 jedinaca.Uinak saveznicke avijacije to se tie Njemaca; je jedna ubijena njemaka mazga u Rudom Polju.Njemaka obavjetajna sluba , putem uhvaenih radio veza, znala je, da e, i kada biti bombardovan Niki i ostali crnogorski gradovi.Tano su znali kada neprijateljski, a za nas savezniki avioni polijeu iz Italije, aerodruma u Foggi i Bariju .Moj kolski drug Pero Kavaja i mnogi Nikiani nadali su se da e nam Englezi donijeti slobodu, a umjesto oekivane slobode podarili su im smrt. Dug prema Peru, natjerao me je, da poslije toliko vremena napiem ove redove. Stradanje gadova u Srbiji i Crnoj Gori i ubijanje nevinog stanovnitva od strane saveznike avijacije, bila je tabu tema koja je dugo zatakavana. Namjerno baeno u potpuni zaborav. A, zasto je Niki bombardovan, i ne samo on? Ko je traio njegovo razaranje i ubijanje nedunog stanovnitva?Tim nevinim muenicima pola vijeka nikada niko nije pomen odrao, vjenac poloio, niti svijeu ,sem rodbine ,upalio.O bombardovanju Nikia,Podgorice i crnogorskih gradova nikada niko nije nita napisao.Ni spomen plou postavio ili spomenik rtvama podigao. Sve je to zatrpano nekim udnim velom tajni. Ne bez razloga? Blagovijest, 7 april l944,nepodoban dan za pamcenje .Toga dana nad Nikiem baeno je najvie eksploziva i potroeno avionske mitraljeske municije od njegovog postojanja. Zamjenio ga je datum za pamcenje .Osamnesti septembar l944! Tog dana za mene je zavrsen Drugi svjestski rat .Oslobodjen je Niki! Metka nije opaljeno.Borbe nije bilo.Nekoliko dana bio je niiji. Ni njemaki, ni etniki .I jedni i drugi su ga napustili bez borbe. Partizani su se mirno uetali u razoreni i naputeni i nebranjeni grad. Ono to je ostalo urezano u mom sjecanju poslije bombardovanja, Nikiani su pjevali odmah nakon bombardovanja :Maral Tito komanduje, da se Niki bombarduje.Prve bombe to su pale gimnaziju oburdale!Veliku tajnu koju jugoslovenski istoriari nikada nijesu razrijeili, kako i zbog ega su l944. godine razorani srpski i crnogorski gardovi, pogotovo to je Drugi svjetski rat bio pri kraju, a ishod se znao? To razarnje i ubijanje nevinog stanovnitva spada u najmisterioznije stranice novije istorije Srbije i Crne Gore. Zbog onoga to sam kao dijete doivio u Nikiu , alost za izgubljenim drugom Perom, poginulim komijama i prijteljima, i zbog toga to sam tada istinski doivio zlo i rat, tragao sam za istinom. Englezi-saveznici, o kojima smo matali kao djeca !Bilo nam je jasno zato su nas Njemci i Italijani bombardovali. Oni su tada bili nai neprijatelji.A zato ba Englezi, da tako brutalno nasrnu na mali i nebranjeni grad? Danima nijesmo vidjeli Njemca. O tom zloinu spomen obiljezje nigdje ne postoji. Danas iz raznoraznih politikih interesa manipulie se sa saveznikim razaranjem crnogorskih i srbijanskih gradova. Zatakava se istina. Ova tema, zbog traume koje je doivjela moja generacija,a to to sam doivio kao djete, nikad nije napustila moju panju i traganjem za istinom o bombardovanju od strane Engleza.. Zbog ega se sve to desilo? Prevrtao sam mnoge zapise, tragao za dokumentima, razgovorima sa ljudima koji su bili akteri dogaaja, a tada i veliki autoriteti. Istoriski je tano, da sistematsko ruenje vodeih gradova Srbije i Crne Gore, i sva vea bombardovanja, traio i odobravao je Vrhovni tab Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Bombardovanje Nikia i ostalih gradova ,decenijama uvanu tajnu, jedna je od najsumornijih istina o velikom zloinu koji je izvren nad Srbijom i Crnom Gorom. O toj udovinoj istini, koja djeluje nestvarno, saznao sam mnogo, lino, od Koe Popovia. Mnogim razgovirima kad je Koa bio moj pacijent, koristio sam da razotkrivam stvarne uzroke onoga to se tada zbilo. Sprijateljili smo se. Neoekivano za Kou, jer bolji i blii poznavaoci njegove linosti, znaju ga kao vrlo neugodnog sagovornika. Meni je dozvolio da mu se mnogo pribliim.

Takorei, druei se jedno vrijeme, dok smo bili stanovnici Dubrovnika, vodili smo duge razgovore kao da smo bili istogodinjaci i saborci. Vrlo vjeto, koristio bih trenutke oputenosti i nametao bih temu sa kojom sam bio zaokupljen: zbog ega su Saveznici, i to, pred kraj rata tako nemilosrdno avijacijom razarali srbijanske i crnogorske gradove i zbog ega je mnogo vie stradalo civilno stanovnisto od njemakog okupatora? Kakav je cilj to bombardovanje trebalo da postigne? Kome je i zato bilo najmjenjeno? Niki, pa ni Podgorica, tih dana nijesu bili neki znaajni vojni centri njemakih snaga. Naprotiv, Niki je bio izbjegliki centar srpskog stanovnitva iz Hercegovine , koji su pobjegli od ustakog noa i izbjeglica sa Kosova i Metohije. Oni su tu potraili zaklon, zatitu i mir. Ba taj april, mjesec kada se budilo prolee nije im bio dat za mir. Taj mjesec april u Niksicu l944 . godine, je mjesec kada je moj Niki u mojoj djeakoj viziji i "zvanino " uao u Drugi svjeski rat! Tog dana na njegova vrata zakucao je pravi rat. Ni godina dana ne izmae, kako je prestala ona italijanska muzika njegovim ulicama, "Saveznici" iznenada ulicama nebranjenog grada posijae ubijanja i razorie grad. Koga su to zasipali bomabama ? A ono to je jo monstruoznije koga su to mitraljirali po strogom centru , kad se dobro znalo, da tu, u samom centru grada, nema ni jednog njemakog vojnika. Istina, bilo je etnika pod komandom kapetana Ivana Ruia. Ti etnici bili su poznati kao Ruievci. E , tu lei jedno od objanjenja ko je traio i zato je traio intervenciju "saveznike" avijacije. Ko je bio etniki komadant , kapetan Ivan Rui? Dva brat Ivan i Jevto, iz Previa iznad avnika, bili su kolovani oficiri vojske Kraljevine Jugoslavije. Jevto je otiao sa Kraljem Petrom za London, a Ivan je ostao u rodni kraj. U uvenoj Pljevaljskoj bitci 1941. godine sa Italijanima Ivan je uestvovao u toj bitci na strani partizana. Ivan i Jevto imali su veliki ugled u svom kraju, ne samo kao obrazovani, nego daleko vie kao asni ljudi. Sasvim sluajno , doznao sam , zbog ega je Ivan , poslije Pljevaljske bitke, postao etnik? Na abljaku , jednom prilikom bio sam gost kod moga prijatelja i kolege doktora Blaa Vukovia. Njegova majka ispriala mi je pravu istinu o kapetanu Ivanu Ruiu. Ivan je kao i Darinka iz Previa, sela iznad avnika . Zajedno su ili u kolu. Dva bolja momka , od dva brata Ruia, nije bilo u itavom kraju - pria Darinka. Daro, zbog ega je Ivan, od partizanskog oformio etniki bataljon ? Da li znate, da je Ivan bio junak u Prevaljskoj bitci 41. - kae Darinka Poznato mi je - odgovaram. Ali, zaista ne znam zato je poveo toliko ljudstvo u Niki i formirao etniki bataljon. Sjeam se, da su se ti etnici zvali "Ruievci" - odgovaram. Ivan nije odveo te ljude. Oni su poli za njim . A, zato je Ivan postao poznati etniknastavlja svoju priu Darinka i zastaje. Osjeam da nerado pria o tome. Sin Darinkin , daje mi znak da je ne pitam vie. Ne shvatam o emu se radi!? . Pogotovo to sam itavu priu poeo aljivim tonom i aljivim pitanjem: Daro, to bi Ivanu da poe u izdajnike ? Darinka me pogleda otro. Utoliko upada Darinkin sin: " Mama, to se doktor ali !" Ne volim takve ale ! - uzvraa Darinka.

Sad, mi vie nita nije jasno. Naao sam se u jednoj munoj situaciji kao da sam joj nanio najveu uvredu. Darinkin sin, dalje daje znak, da vie o tome ne priamo. Daro, oprosti mi, nijesam ja mislio ozbiljno kada sam kazao ta bi Ivanu da poe u izdajnike. To sam pitao samo iz razloga, to me intertesuje tragina sudbina tih ljudi. Ivana i njegove "Ruievce" ubili su ustae i crnogorski separatisti Sekule Drljevia u Gradici ili Jasenovcu. etnici Pavla uriia osvetili su Ivana, iskasapili su Sekula i suprugu u Sloveniji pokuavam da objasnim Darinki moje interesovanje. Ivan, nije bio izdajnik, nego astan i hrabar ovjek. Junak je bio kada se tukao sa Italijanima i junak je i ostao kad se borio sa ustaama. U avniku, komunisti ubie dvadesetpet najvienijih ljudi u kraju. Sve su ih pobacali u jedan bunar. Ubie i predsjenika Optine u avniku, svrenog pravnika Karadia. Meu ubijenim i baenim u bunar su i moja dva brata. Komunisti su mi ubili jo tri brata. Tako je sestra od petoro brae, ostala bezbratnica. Kad je Ivan vidio, kako komunisti ubijaju najvienije ljude i bacaju u bunar, nije mu preostalo drugo, nego da se bori protiv komunista - Darinka pria svoju tunu priu. Kad sam jednog prvoborca - komunistu iz avnikog kraja, uesnika te revolucije upitao: " Zato pobiste najvienije ljude u avnikom kraju i baciste ih jo u bunar? To je bila direktiva ! - odgovorio mi je komunista revolucionar. Na dva dana pred savezniko bombardovanje Nikia, poginuo je jedan Ivanov etnik ispod Uzdomira. Na sred trga, sa onih kamenih stepenica "bandijere" koje su podigli Italijani odrao je dan uoi bombardovanja Nikia odrao je vatreni govor nad kovegom svoga borca. Prijetio je komunistima i svima koji pomau komuniste. Sjutra dan, 7. aprila 1944.godine taj trg i grad Niki bio je razoren saveznikim bombama. Bila je to "neminovna antietnika" akcija- kazao je Koa. Akcija u kojij su stradali nevini graani!