Mirza Mei

Anorexia nervosa ili anoreksija je teak gubitak apetita iji su razlozi

emocionalne prirode. Anorexia nervosa je poremeaj jedenja u sreditu kojeg se nalazi veliki strah od debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita ve je rije o borbi protiv gladi zbog straha od debljanja koji ne poputa ni onda kad je mravost dostigla takve razmjere da je ugroen ivot bolesnika. Iako je u sreditu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma, tj. psihicka bolest. esto zapoinje relativno prirodnom eljom za gubitkom nekoliko kilograma. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i esto doivljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred. Oko polovice svih anoreksiara u nekom trenutku pone patiti od bulimije. Anoreksiari obino dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignua i esto trae savrenstvo , sluei se prisilom u mnogim vidovima ivota, osobito koli. Poricanje esto prati njihovu izrazitu usredotoenost na to da ostanu mravi; anoreksiari u pravilu nae htjeti priznati da neto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno. Dok neka istraivanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju, veina istraivaa vjeruje da su kljuni psiholoki imbenici. Anoreksiari imaju nisku razinu samopotovanja i osjeaju se nedostojnima ljubavi. U adolestenciji takve osjeaje mogu pogorati hormoni i hormonalne promjene, kulturoloke poruke te pritisci ili napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja moe biti nain na koji anoreksiar pokuava upravljati svojim ivotom ne samo oblikujui svoj izgled nego i osporavajui sazrijevanje i svoj spolni razvoj. Psihoterapija, redovito medicinsko praenje i voenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa lijeenja anoreksije. Lijeenje anoreksije e se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obino nuna, ako je pacijent izgubio vie od 25% svoje uobiajene tjelesne teine. U sreditu lijeenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i tekoe meuljudskih odnosa koji se moda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je takoer vrlo vana , ako pacijent ivi sa obitelji, a bihevioristika terapija moe pomoi da promijeni tetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku tono odreenog raspona teine, a vani su i prehrambena edukacija i medicinsko praenje. Osim cinkovog sulfata esto se propisuju i dodatne koliine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojaavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.

Simptomi :
- znatan gubitak na teini - strah od debljanja, ak i u omravljelom stanju - pretjerano dranje dijeta i vjebanje - iskrivljena slika o tijelu - abnormalna zaokupljenost hranom (zbrajanje kalorija ) - zatvor - suha, ukasta koa - rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose - prestanak menstruacije

Mirza Mei

- potiskivanje spolne elje - hladne ruke i stopala - kronina nesanica; neobjanjiv rast ili pad energije

Nutritivna potpora kod anoreksije nervoze

Ameriko drutvo Society for Adolescent Medicine (SAM) objavilo je smjernice za hospitalizaciju oboljelih od anoreksije, u kojima stoji kako treba hospitalizirati oboljele koji tee manje od 75 posto prosjene idealne tjelesne mase koja odgovara njihovoj dobi, spolu i tjelesnoj visini. Oboljeli od anoreksije nervoze nerijetko zahtijevaju hospitalizaciju kako bi se poeo odgovarajui proces hranjenja. Iako je mogua primjena nazogastrine sonde, veina oboljelih od moe se hraniti oralno. Cilj terapije je postupno povienje energetskog unosa, uz smanjenje potronje kako bi se postigla pozitivna ravnotea. Preporuuje se energetski unos od 130 posto vrijednosti bazalnog metabolizma koja moe biti izmjerena ili izraunata putem Harris-Benedictove formule. Obino se poinje sa 1200 do 1400 kcal/dan, a energetski unos postupno se poveava za 100 do 200 kcal, kako bi se postigao dobitak na tjelesnoj masi. Smjernice za dijetoterapiju anoreksije nervoze prikazane su u tablici. Ovisno o funkcionalnom statusu bolesnika i preferencijama, kod anoreksije se moe primijeniti enteralna formula kao oralni suplement ili putem sonde (prekonono hranjenje nazogastrinom sondom). Preporuuje se standardna polimerna formula, koja sadri 1 - 1.5 kcal/ml, dodatak prehrambenih vlakana i mikronutrijenata u vrijednostima koje zadovoljavaju preporuene dnevne doze. Autori studije objavljene u asopisu American Journal of Psychiatry 2002. godine navode pozitivan uinak prekononog hranjenja putem nazogastrine sonde na povienje tjelesne mase oboljelih od anoreksije. Koritenje nazogastrine sonde za uspostavu ponovnog hranjenja kod anoreksije predmet je kontroverzi koje poivaju i na klinikim i na etikim temeljima. Nazogastrino hranjenje smatra se prisilnim hranjenjem, a klinike su spoznaje usmjerene na injenicu da prisilno hranjenje moe povisiti izglede za pogoranje bolesti i negativno se odraziti na dugoroni ishod bolesti. Ipak, autori studije smatraju kako je to najpogodniji nain za uspostavu ponovnog hranjenja jer osigurava visok energetski unos i optimalno povienje tjelesne mase. Nadalje, veina oboljelih pokazuje usporeno pranjenje eluca i smanjenu pokretljivost crijeva, to predisponira pojavu psiholokih i fiziolokih smetnji pri konzumaciji vee koliine hrane u kratkim vremenskim intervalima, koje su potrebne za postizanje porasta tjelesne mase.

Multidisciplinarni pristup
Klinika prehrana bolesnika s anoreksijom nervozom obuhvaa sve oblike prehrane bolesnika, tj. uobiajenu peroralnu prehranu, dijetne modifikacije i pripravke te enteralnu i parenteralnu prehranu. U uem smislu klinika prehrana obuhvaa enteralnu i parenteralnu prehranu. Enteralna predmnijeva unos komercijalnih nutritivnih otopina, prije svega u eludac ili poetni dio tankog crijeva putem hranidbenih sondi. Smjernice za terapiju anoreksije nervoze ukljuuju multidisciplinarni pristup bolesti s naglaskom na dijetoterapiji, psihoterapiji i psihotropnim intervencijama. U klinikoj praksi, bolesnice se uglavnom hrane konvencionalnim nainom - oralno uz primjenu enteralnih pripravaka. Ovisno o funkcionalnom statusu bolesnika i preferencijama, kod anoreksije se moe primijeniti i enteralna formula kao oralni suplement ili putem sonde (prekonono hranjenje nazogastrinom sondom). U poetku intenzivnijeg nutritivnog lijeenja nuan je nadzor zbog moguih poremeaja, prije svega ravnotee elektrolita.

Mirza Mei

Smjernice za dijetoterapiju anoreksije nervoze

Energetski unos A 1.3 x izmjerena vrijednost potronje energije u stanju mirovanja (REE) B 1.3 x vrijednost bazalnog metabolizma izraunata putem Harris-Benedictove formule: a) izraun putem Harris-Benedictove formule: BM (kcal) = 655 + 9.56 x TM + 1.85 x V - 4.67 x D (TM = tjelesna masa /kg/; V = visina /cm/; D = dob /godine/) b) prilagodba za hipermetaboliko stanje: (1.84 x BM izraunat formulom - 1435) 1.3 (1.84 x BM izraunat formulom - 1435) C u poetku se obino propisuje 1200 - 1400 kcal na dan D dodatni energetski unos potreban je kod pojaane tjelesne aktivnosti E energetski unos povisuje se postupno za 100 - 200 kcal Makronutrijenti A Bjelanevine a) minimalni unos - 0.8 g/kg tjelesne mase b) 15 - 20 % ukupnoga energetskog unosa c) odabir bjelanevina visoke bioloke vrijednosti B Ugljikohidrati a) 50 - 55 % ukupnoga energetskog unosa b) poticati unos netopljivih prehrambenih vlakana radi prevencije i terapije konstipacije C Masti a) 25 - 30 % ukupnoga energetskog unosa b) poticati postupno povienje unosa masti