Mirza Mešić

Anorexia nervosa ili anoreksija je težak gubitak apetita čiji su razlozi
emocionalne prirode. Anorexia nervosa je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi veliki strah od debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnika. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma, tj. psihicka bolest. Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku počne patiti od bulimije. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo , služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; anoreksičari u pravilu naće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno. Dok neka istraživanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju, većina istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici. Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi. U adolestenciji takve osjećaje mogu pogoršati hormoni i hormonalne promjene, kulturološke poruke te pritisci ili napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati svojim životom – ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući sazrijevanje i svoj spolni razvoj. Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i voĎenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće meĎuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je takoĎer vrlo važna , ako pacijent živi sa obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku točno odreĎenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog sulfata često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.

Simptomi :
- znatan gubitak na težini - strah od debljanja, čak i u omršavljelom stanju - pretjerano držanje dijeta i vježbanje - iskrivljena slika o tijelu - abnormalna zaokupljenost hranom (zbrajanje kalorija… ) - zatvor - suha, žućkasta koža - rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose - prestanak menstruacije

1

autori studije smatraju kako je to najpogodniji način za uspostavu ponovnog hranjenja jer osigurava visok energetski unos i optimalno povišenje tjelesne mase. uz smanjenje potrošnje kako bi se postigla pozitivna ravnoteža. U užem smislu klinička prehrana obuhvaća enteralnu i parenteralnu prehranu. a kliničke su spoznaje usmjerene na činjenicu da prisilno hranjenje može povisiti izglede za pogoršanje bolesti i negativno se odraziti na dugoročni ishod bolesti. Nazogastrično hranjenje smatra se prisilnim hranjenjem. Cilj terapije je postupno povišenje energetskog unosa. u kojima stoji kako treba hospitalizirati oboljele koji teže manje od 75 posto prosječne idealne tjelesne mase koja odgovara njihovoj dobi. koje su potrebne za postizanje porasta tjelesne mase. Preporučuje se energetski unos od 130 posto vrijednosti bazalnog metabolizma koja može biti izmjerena ili izračunata putem Harris-Benedictove formule. tj. dodatak prehrambenih vlakana i mikronutrijenata u vrijednostima koje zadovoljavaju preporučene dnevne doze. uobičajenu peroralnu prehranu. psihoterapiji i psihotropnim intervencijama. U kliničkoj praksi. većina oboljelih pokazuje usporeno pražnjenje želuca i smanjenu pokretljivost crijeva.1. Ipak. Preporučuje se standardna polimerna formula.potiskivanje spolne želje . koja sadrži 1 . većina oboljelih od može se hraniti oralno.5 kcal/ml. što predisponira pojavu psiholoških i fizioloških smetnji pri konzumaciji veće količine hrane u kratkim vremenskim intervalima. kako bi se postigao dobitak na tjelesnoj masi. kod anoreksije se može primijeniti enteralna formula kao oralni suplement ili putem sonde (prekonoćno hranjenje nazogastričnom sondom). Ovisno o funkcionalnom statusu bolesnika i preferencijama. prije svega u želudac ili početni dio tankog crijeva putem hranidbenih sondi. spolu i tjelesnoj visini. Smjernice za terapiju anoreksije nervoze uključuju multidisciplinarni pristup bolesti s naglaskom na dijetoterapiji. a energetski unos postupno se povećava za 100 do 200 kcal. bolesnice se uglavnom hrane konvencionalnim načinom . Obično se počinje sa 1200 do 1400 kcal/dan.kronična nesanica.Mirza Mešić . Korištenje nazogastrične sonde za uspostavu ponovnog hranjenja kod anoreksije predmet je kontroverzi koje počivaju i na kliničkim i na etičkim temeljima. Ovisno o funkcionalnom statusu bolesnika i preferencijama. U početku intenzivnijeg nutritivnog liječenja nužan je nadzor zbog mogućih poremećaja. prije svega ravnoteže elektrolita. dijetne modifikacije i pripravke te enteralnu i parenteralnu prehranu. Smjernice za dijetoterapiju anoreksije nervoze prikazane su u tablici. neobjašnjiv rast ili pad energije Nutritivna potpora kod anoreksije nervoze Američko društvo Society for Adolescent Medicine (SAM) objavilo je smjernice za hospitalizaciju oboljelih od anoreksije.oralno uz primjenu enteralnih pripravaka. Enteralna predmnijeva unos komercijalnih nutritivnih otopina.hladne ruke i stopala . godine navode pozitivan učinak prekonoćnog hranjenja putem nazogastrične sonde na povišenje tjelesne mase oboljelih od anoreksije. kod anoreksije se može primijeniti i enteralna formula kao oralni suplement ili putem sonde (prekonoćno hranjenje nazogastričnom sondom). Nadalje. Oboljeli od anoreksije nervoze nerijetko zahtijevaju hospitalizaciju kako bi se počeo odgovarajući proces hranjenja. Multidisciplinarni pristup Klinička prehrana bolesnika s anoreksijom nervozom obuhvaća sve oblike prehrane bolesnika. Autori studije objavljene u časopisu American Journal of Psychiatry 2002. Iako je moguća primjena nazogastrične sonde. 2 .

30 % ukupnoga energetskog unosa b) poticati postupno povišenje unosa masti 3 .8 g/kg tjelesne mase b) 15 .67 x D (TM = tjelesna masa /kg/.84 x BM izračunat formulom .0.56 x TM + 1. V = visina /cm/. D = dob /godine/) b) prilagodba za hipermetaboličko stanje: (1.1435) C u početku se obično propisuje 1200 .4.20 % ukupnoga energetskog unosa c) odabir bjelančevina visoke biološke vrijednosti B Ugljikohidrati a) 50 .1400 kcal na dan D dodatni energetski unos potreban je kod pojačane tjelesne aktivnosti E energetski unos povisuje se postupno za 100 .3 x izmjerena vrijednost potrošnje energije u stanju mirovanja (REE) B 1.3 (1.55 % ukupnoga energetskog unosa b) poticati unos netopljivih prehrambenih vlakana radi prevencije i terapije konstipacije C Masti a) 25 .Mirza Mešić Smjernice za dijetoterapiju anoreksije nervoze Energetski unos A 1.3 x vrijednost bazalnog metabolizma izračunata putem Harris-Benedictove formule: a) izračun putem Harris-Benedictove formule: BM (kcal) = 655 + 9.85 x V .84 x BM izračunat formulom .200 kcal Makronutrijenti A Bjelančevine a) minimalni unos .1435) 1.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful