Mattia Pascal, apsurdni1 traga za slobodom

Ali ja istovremeno drim do svog postulata o miljenjima onih koji me okruuju, o predrasudama svoje ljudske sredine (drugi su tako sigurni da su slobodni, i ovo dobro raspoloenje je tako zarazno!). Ma kako daleko se moemo drati od svake predrasude, moralne, ili drutvene, djelomino smo pod njihovim utjecajem i ak najboljim meu njima (postoje dobre i loe predrasude), saobraavamo svoj ivot. Na taj nain apsurdni ovjek shvata da on stvarno nije bio slobodan.2 Ovo pitanje, pitanje slobode i utjecaja okoline, kroz cijeli roman pratilo je Mattiu Pascala. Ili moda bolje reeno, Mattia Pascal je jurio za odgovorom na ovo pitanje. Pirandello nam nastoji ponuditi rjeenje ove enigme. Njegova filozofsko-umjetnika misao proizlazi iz uvida u dubinu ivota, misli i svijesti ovjeka, iz doivljaja ovjeka kao marionete ivota, odnosno drutvenog mehanizma u kojem se mora trajno mijenjati i prilagoavati, to znai navlaiti na sebe raznovrsne maske, ovisno o prilikama ili osobama s kojima dolazi u kontakt. Ako posmatramo slobodu s ovog stajalita, moemo zakljuiti da ovjek nije slobodan. Meutim, to je samo jedan aspekt poimanja slobode. Drugi aspekt je onaj aspekt slobode koji za Alberta Camusa imaju mistici, neka vrsta individualne slobode. Mistici, najprije, nalaze slobodu u tom to se predaju. Ponirudi u svoga boga i prihvatajudi njegova pravila, oni sa svoje strane postaju na tajnovit nain slobodni.3 Ako pogledamo ovu stranu ljudske slobode, vidjet demo da oni koji se na neki nain pomire sa postojanjem determinizma u svakom segment ljudskog ivota, te se ponu prilagoavati tim normama, ili norme prilagoavati sebi, ustvari postaju slobodni. Norme su neophodne drutvu, da bi se sauvale odlike drutva. Forme i kalupi su postali obiljeja zajednice, te se ne mogu pobijediti. Mattia Pascal bjei od formi i kalupa koje su mu postavili ljudi oko njega, bjei u nepoznato, tragajudi za slobodom. Tada kreira Adriana Meisa, imaginarnog lika u njegovoj koi, misledi da de na taj nain postati slobodan. Sada sam bio sm, usamljeniji nego ikad, osloboen svake veze i obaveze, slobodan, potpuni gospodar samog sebe, neoptereden prolodu, s bududnodu pred sobom, koju sam mogao graditi po svojoj volji.4 Meutim prvi val radosti zbog osloboenja, bio je prekinut novim zarobljenitvom. Ovaj put, na putu do slobode su mu se isprijeile formalne drutvene norme i prolost. Kao kulminaciju potrage za slobodom, uzet demo ivot Mattie, nakon smrti Adriana. U njegovim stavovima, njegovom odnosu prema okolini od koje je pobjegao, da se primijetiti da je naao odgovor na pitanje koje mu je bilo postavljeno. Shvatio, da je osloboenje od forme, kalupa, normi, jesu nove forme, kalupi i norme. Da bijegom od jednih, dolazi do novih, koje mu uveliko odreuju ivot. On shvata da je sloboda ustvari, iznalaenje naina da se ivi u skladu s normama. Apsolutna sloboda ne postoji. ivot bez ogranienja ne postoji. to znai da je ovjek u ivotu ogranien u svom ponaanju. Meutim, sama sloboda postoji, ne u svim segmentima, ali postoji. Mattia Pascal je traio slobodu u onim stvarima u kojim je nije mogao imati. S tim se na kraju romana pomirio. Protratio je dio svog ivota u traenju neega to nije mogao nadi.
1
2

apsurd (lat. absurditas) logika nemogudnost, besmislenost, besmislica, nerazumljivost, glupost Albert Camus, Mit o Sizifu, Veselin Maslea, Sarajevo 1989., str. 66 3 Ibid, str. 67 4 Luigi Pirandello, Pokojni Mattia Pascal, Liber, Zagreb 1982., str. 93