ZCODOVI NSKI 'V

CASOPIS
HISTORICAL REVIEW

SEPARAT

zGoDovINSKI

CASOPIS

. 58 . 2A04.34 (130) '377-389

377

Vladislav B. Sotirovid

Nacionalno samoodretlenje Hrvata i srba putem jezika u Tiojednoj Kratjevini Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji,
1835.

1848. g.

>pod 'nacionalizmom' ja 6u podrazumwati ideoloiki pokret za ostvarivanje i oiuvanje i identiteta ljudske populacije, iiji ga pojedini pripadnici prihvataju popuda bi fominti stvamu iti potenciiatnu 'nacijuk...>'Naciju' 6u definisati kao ljudsku javnu kulturu, taciju koja ima img istoriisku teritorija zajedniiki mit i pamie4ie, masovnu jedinstvenu ekonomiju i obaveze za sve svoje ilanova<, (Smith L996,359).
awtonomije, jedinstva

>Jugoslavijo na noge pjevaj nek te duju ko ne slu5a pjesmu slu5a6e oluju< (iz pesme >Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo<< sa istoimenog albuma sarajevske rok grupe Bijelo Dugme).

analitidki istraZim glarme tokove i ideolo5ku osnovu sukobajezidkih nacionalizama kod Srba i Hrvata na prostorima Provincijala i Vojne krajine Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 1835. do 1848. g. U isto vreme je pra6ena i pojava madarizacije ovih prostoraputem nametanja madarskog jezika kao jedinog drZavnog (>>politidkog<) jezika u ditavoj Kraljevini Ugarskoj. Razlog za5to sam izabrao ba5 ovaj juZnoslovenski prostor za istraZivanje juhroslovenskih lingvistidkih nacionalizama je taj Sto se upravo na teritoriji Trojedne fratievine su5tina nacionalnog odredenja putem jezika i pisma u gore navede,o* pirioa,, kod JuZnih Slovena moZe najbolje uoditi, shvatiti i pratiti. Ni na jednom drujasne go111 i.o.to- Jugoistodne Evrope sukob dva lingvistidka nacionalizma nije dobio tako jak uticaj na formiranje nacionalne svesti pojedinih naroda kao Sto je to bio .rt" ii-uo tako sludaj sa Hrvatima i Srbima u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Takode, lingvistidki nacionalizmi ova dva naroda su tipidan primer kako ideolozi i politidari koriste jezik kao instrumente za formiranje nacionalne ivesti i nacionalne drZave uzimajuii ih kao jedinstveni i apsolutni simbol nacije. Ako usvojimo Gelnerovu aksiomu da je nacionalizam >politidki princip p9d kojim se podrazumeva podudarnost politidkog jedinstva sa nacionalnim jedinstvom< (Gelln"i t989,-t:; onda se na primeru hrvatskog i srpskog lingvistidkog nacionalizma od 1835. do 1848. g. moZe dobro uoditi i pratiti fenomen pridavanja razlii:ite vaZnosti terminu >nacionalno jedinswo< u dijametralno iuprotnim politidkim ideologijama sukobljenih politidkih aklora.l Uop5teno govore6i, hrvatski i srpski nacionalizmi u ditavom XIX. i XX' veku su na onim prostorima na kojima su ova dva naroda Xvela zajedno imali dvojak karakter: 1) nacionalno odredenje i pretenzije na pojedine teritorije kroz religioznu pripadnost (Hrvati su rimo-katolici

Cilj ovog dlankaje

da

i O lingvistidkom nacionalizmuvideti u (Fishman

1975).

378

sornovld: Y,SUW
v.

ooreoenJtr o"o'*'";;rli doksu Srbipravosravci) i2) odretlenjepripiq""i:*:J]1Pf:,Ui:if svi koji pi.u clok su Srbi pravoslavcl) r'2) Si"i"r"iLt":f*ci,

svudo

6irili.T?:liHf:#,l fl*gi:ltXfif#,',:iil#il:i"ffi;;r""iuryvisyi ulogu' kao i zbog jezika (i rtt*"'i-t'r# 'iO*.1.9i*" nalnih sukoba u tojima-slriirr.r,i.i ,""i"iii'-i ttrvatal ouu aru-nuri", fngvistidki kasnijih posredica za zaiednldkiiarot posebnu paZnju istraZivada' " na orostoruTroiedSrba od 1835. do f e+A' ;' '^foZuju g' do Analizaglavn,n.u"i"ffiri#;i"p.k"g'dilGryi--o3+r*unaprostoruTrojedp"rirdffornirin3u llirskog pokieta 1835' nice u ovom dtanku p;il;;;;;#r.ki hrvatskog i razvitku zaokruZenu cetinu u istorijskom Revolucije 1848.-49. g. i predstavlja pa je stoga.v*T";;;i;^i:",T'f]: a srpskog naroda u Troiednici istorijski dogadaj u Centralnoj Ewopi
a

sam

Zuoezlii*"u"io-

otadibi* su
Procesn zemaljakru
gvaj

i Y:j:''did teritorijenal
ske Stoie skog

linryi*

t*l

zapolitihrm

j-;trt

Revolucija 1848.-1849. i. narodito naprostorima Habsburske 'Irotedmcr u tol(u sko-srpskih odnosa u

Y*Tto:;-*{lii"":;?:iiHfffiffiHffi I otvo^'""'";1,;;il;*G Monarhiji ffi::[:'ffi:'ffiHTtLi".:f"iT:ti;T'd'i'1"]"1:i:i:;*:1ffii""1*,'Ji'J# I i Madara ffirru{**t';'":r"mffiffi,';11i,('ory:.1*:'::T:i}.'.':l:#:T?"*: : it""^;;'i"A ,t *" poritidkog

a sto se

predstavlja

ry1i,"ti]i

ffi: 3#A'#;I"'#3]."i*l?Ji"1,,",:lg:"*;;d". p"t"* *oa"o:u o=bun"'nog madarrprou"rti pre i nakon 1g4g.-4g. g.l i*au *".*-tJ drLave(od Karpata pa do Jadrana) .*oJrit" *ririrn" manjina skog jezika ru .u"
kao zvanidnog
(Bideleux, Ieffties Hrvati t Srbl
sa

vodstva

I I

'"&ffi
odbtraDe'

5ga up*t&
juils' ril
hije je u

il*fffi qyrYTr
p

""r*" asimilaciji nacionanin i drzavnofi"r*" s,":" r"nti"ti 'ooirt ka iu;i;r 6ito tsgs,33.-44; Kontler ,rni,*#iSrJdi-rz

Z4t,244, ZgZ, Zg8).rr",i, "r.frog riLUu]DAv

prostora

eksktuziv;;g;;iltl"g ii,gui.,ifkog

nacionalizma'
svestr

leee'

243-246:h,
t

ffi#*i:Hr**rj,g!"?ffi1',rii:ii l \DLU\.VoN,''"' '-"

oa st,

tr;ili!i;tr#*,;n#x+r#
iooi'.c.,verle hrvatski iezik (tj.

je nacionalne

ostalih odlukaodluceno ::*"JHIft:T:,*":Ti#'?.ffi;;;;;;:"1,,;;;,:i,:i':i:::1T#Si:itx?JHJ:l; il; h*atsfog (feudalnog) stale5kog s-fora odluke po't11-^,;^,-^

JJi":"

H;I"J;,j*11',-?TH::ff:r"':ili#;;'iffi;k;;;;;'?;f}:ffi;",'#i,ii ii3,l;?..iliilfffiffi;ffid::jffi4d'd:i:?:1"'x,13?l;i:t1:11:
institucije (na pnmer u postc, u

I I [T'"*ffiff"Jffi]Ji";S,'i"ffffiiQ:#ffi.,1i**i1,Tify3i1;iffi"HJff I 3H:,i:-ffi;'"i#: ;::[,:'-iffi,:;; ;{;tii:**:.::ll*:::"?iJ*}iffiT I

Uila prirodna posledica

tzv.
g.

i I
I [
I

YqLD^vJ

' ""

[**t*;m**m"i]"i'l;'i,'llffi,1lffil'ffi,11i3.1ffd*iT#tHifiTJ,$I t ttoi. g. sa pravom na unutrainju autonoi:'#:-:i:T:".:ffi;1il',';,ffivr"a*.r" *"*:S"*HIJl"'Hffiffi3'

'n'?:;i'''r3l^daj miju,alinikakonisupristajaridaispune-zahtet#fY1n,"]#H:aTffi:lfti.ffi#"o

;;*l*i

aa uoei ievolucionarne 1848.

*'l I trH gg

iffi: Iffiffi :ry *"*i ffi58 ffi ffi-H Kor, rE HE

*nrr.iaE

[{xlil ql

Hll,#"1[f;?,I,il,Xiiflil,1l",i!t=fi1ir'*g,.i,r1iry:Lf.[:''ffi#,*:1i,5 j:';ffi;;;iiiJ""*:a i poritidiog opstenja (Kontrer

I r I
I

Filrr ffi

iffi:i3"glJtT'#':':il;;;;;;;re9gr'1:i,:r,Y:?ili*tr*ffi "",T"iiI ?H{i[:i]::'#T;,1[Hil;ffiiil;,,*qr:x:,:f]::l*::;{'ff1iilffi mogupokazati*ei**,1,il''effiT ;':;[:iigj:11.11:i:::;"+:-:#ffH,:l;i*] dranka srbi svi i

il,##,1?ffi'ffi,;Hl["^?]:iffi;;*;,"r.",pi'*:"vukovog
- *,"**-*'bioprvihrvatskidelegat tskide,esatnaMatr"*o"i*"ffi'ffiiJffii*i*':itiy]*:::J*g#,';ffiruX,*trffiX skidelegatnaMatlarskojdietiHermanlluzan(rDuv'-rov''b'trve
je u }kvatskoj-Slavoniji jezika kao <diplomatiEkog> umesto latinskog

pridavan ringvistidkom

T:t1:,,'1"1:*':: ?T*.TitfXJ::H,H:

5"*# I EI ffi t

I ffi I ffi
I
I |
I

np*os.ir ffil r rrimaj

rn

nagovesio_brva-

g:l*i#itg:tnf5:,mH;ip$"i:',lfli;#fffi'B"XillH,;;"v*'lenaskora upotrebuu rlrvatskoj-slavoniji.

f:'J#"tff#ffi?liiroIriirl"
"

I :-'=lirH( I -Sfl.br
--- - -

m,*,g fr

.r"n"r"

zGoDovINSKI ensopls . 58 . 2004.34

(130)

379

movu jezika i

qii

pi5u 6irililftstine nacio-

i samo godinu dana pre pisanja Gara5aninovog Nadertanija): >>Smatram za svoju otadibinu sve teritorije na kojima se govori rumunskim jezikom!<< Proces nacionalne identifikacije putem nacionalnog jezika je bio u usponu na prostorima
svuda
zemalja krune Sv. I5tvana kojima su pripadali i Hrvati i Srbi u Hrvatskoj-Slavoniji. Medutim, ovaj lingvistidki nacionalizam koji je pohesao temelje ditave Habsbur5ke Monarhde je imao i bvoje politidke posledice inaLene u tehrjama da nacionalna drLava mora obuhvatati sve teritorije na kojima se govorilo nacionalnim jezikom. Nacionalno odredenje putem jezidke pripadnosti je bilo narodito opasno za egzistenciju teritorijalnog integriteta >istorijske< Madarske Sto je bio jedan od glavnih razlogada se vode Matlarske revolucije 1848.-49. g. opredele za politiku madaizacrle svih nacionalnih manjina u Madarskoj putem proklamovanja madarskog jezika kao zvanidnog drZavnog jezika koji bi imao odigrati i ulogu drZarmo-nacionalne homogenizacije. Ovakva politikaje narayno sa svoje sffane prouzrokovala narastanje lingvistidkog nacionalizrna kod svih pripadnika nacionalnih manjina u etnolingvistidki veoma heterogenoj Matlarskoj pa i kod [kvata i Srba koji su svoje teorijske modele nacionalnog odretlenja putem jezika gradili ne samo kao vid nacionalnog budenja ve6 i kao jako sredstvo nacionalne odbrane. U periodu prve polovine XIX. veka medu svim nacionalnim manjinama Habsburike Monarhije je u punom jeku bio proces strandardizacije lingvistidkih normi radi negovanja matemjeg

gu kao i zbog ilirmi Hrvata i

rutoruTrojed-

M 1835. g. do lhl hrvatskog i

halnoj EvroPi a frristika hrvate tada doSlo do a Sto se i otvotiv madarrzaciie mdswa Madara
oveznog madara pa do Jadrana)

qnalnih manjina

h Kontler

1999,

rg nacionalizma.

@ovorili Potenreionalne svesti

iuZagrebu Pored Fzikom u Trojed,sfiale5kog Sabora

Iski jezik (tj. tzv.

lgg7 ,166-1 67).2
og jezika u Javne
. .i

B svih madarskih
nionarne 1848. g. flii Hrvatske i SlaEtrtra5nju autonoMavnika u madar-

hici

u toj skuP5ti-

qstenja (Kontler
unja na Prostorima Enijim decenijama Eksi, najbolje nam ftademiji u Ja5iju u
qg

ilanka Srbi

svi i

uiii Ha
rlfti

je nagovestio hrvarzjavio da 6e Hrvati p.ri hrvatski delegat

je nagove5tena skora

stvaranja nacionalnog knjiZevnog jezika (Kontler L999, 243246;Kannt974,367405). Dokje naprimer slovadkaluteranskaintelektualnaelitakrajem XVil. i podetkom XIX. veka insistirala na upoffebi de5kog idioma favorizovanog od Antona Bernol6ka (koji je t787 . g. napisao slovadku gramafiku i istoriju knjiZevnosti), na kome je J6n Kolldr napisao svoje apoteoze Slovenstvu kao i >Bibliju< pan-Slavizma - Slavi dcera (L821. g., popuna verulja 1832. g.), dotle je Uudovit Stfr potrenuo 1845. g. Slovenskije Ndrodnje Novini koje su Stampane iskljudivo na slovadkom jeziku. Promovi5u6i narodni dijalekt srednje Slovadke, kao i slovadki nacionalni preporod osloboden >de5kog lingvistidkog tutorsva<< iza koga je stajala de5ka aristokratija ali i slovadki intelektualci kao na primer filolog J6n Koll6r, L udovit Sturje otvorio novu fazu u razvitku slovadkog nacionalnog preporoda baziranog uglavnom na lingvisfidkom modelu slovadkog nacionalnog odredenja. Tako, uglarmom zahvaljuju6i Sturu, sredinom XD( veka slovadki jezi! koji su pojedini slavisti (Josef Dobrovskf, Jernej Kopitar, Palacky, Jungmann) smatali de5kim dijalektom, je priznat kao poseban jezik i samim tim i Slovaci kao posebna nacija (MnnocasJrepuh 1997,430). Na drugom laaju Habsbur5ke Monarhije, u Transilvaniji,izlazila je Gazeta de Transilvania na rumunskom jeziku od 1838. g. a diji je prvi urednik bio George Barif;u (Treptow 1996, 242; Kontler 1999, 2M) kao vidan protest protiv pe5tanske politike madarizacije. Matlarski liberali koji supredvodili Revolucdu 1848.-49. g. (Lajos Kossuth, Ferenc De6k, grof Lajos Batthyriny) su od svih etnidkih grupa na teritoriji velike (istorijske) Matlarske bili spremni da priznaju >istorijski status nacije<< jedino Hrvatima. Ovakav stav madarskih liberala je prevashodno proisticao iz dinjenice da je hrvatski nacionalni preporod, W. Ilirski pokret (1835.-1848. B.), od svih nacionalnih preporoda etnidkih grupa u Madarskoj bio najrazvijeniji do Revolucije 1848.-49. g. Takotle je hrvatski nacionalni preporod tidesetih i Cetrdesetih godina XIX. veka uspeo da standardizuje hrvatski knjiZevni jezilg nakon neuspelih poku5aja da na ve5tadki nadin spoji tri govorna dijalekta (dakavski, kajkavski i Stokavski), uzimanjem novoStokavskog dijalekta za njegovu osnovu. Promovi5udi >>Stokavicu<<, voda Ilinkogpokrera Ljudevit Gaj (1809.-1872. g.)l se ujednontaridnozalagaozajtfuoslovensko jezika, nacionalne knjiZevnosti
3 Ljudevit Gaj je poticao iz nemadke porodice i po ocu Schmidt. Kao maternji jezik Gaj je govorio nemadki.

i po majci. Njegov otac se prezivao Gay a majka

380

v.scrflRovlc:NACIONALNOSAMOODREDENJEIIRyATAIS\PAPUTEMJEZIKA"'

1833; Kopu,ar

lt

ujedinjenjepodilirskimimenom.KaoosnovatomujedinjenjulrebalojedaposluZizbliaavanje je tod Srba standardizovan podetkom Hrvata i Srba preko ,":"arii't"g t":Zeunog3ezimtoii (Ee'r' 1814' r') i 2o6ory npocmo?a-uap-oda XIX. veka preko llucueHwle cpncKo?iesyxa-no $787.-1864' g')' Ljudevit
cpncxoz

na je ipali irqlcoi se prosrilralla 0d .

(I

pjeunuxats"r,'iil'is.1.j
tpene D;i,r!zl,

vri* st"r*oriii'kiauie"

caiietatoeepoe"o,"ro,-,,pravopisaknjizevnoeiezikaHrvataizdavanjemls30.g'uBudimu na dva jezika nemadkom

broSure Kratka osnova

n vaisko-siar"nrkogo p*?ropisanianapisane pravopis Hrvata na kajkavo tojoj i"1^"o pt"Aog za novi i kajkavskom prema deskoj grafiji tato-p-o-reo sa ortografikom reformom skom jezidko* poa-"1o.'ca1je 1973' zooo,zii;iozii, Cirkwi6, Ekmedi6, Dedijerpravoiz XV. veka (tzv. >gajicu) (iavlidevi6 >ugarski 1) kajkavski su koristili sedam pravopisa: 23g). Do Gajevog *"*"iu ir*ati

administranumim 770"-[ 856" g: * pod nastovom Od 1831. g. Gmof Jru 1838. _s. cia se u t rii. Ekmecia" tls na hera[die.flrirn ol

zr-aniqnqi. rrynotrd

pis<<uProvincijarut"i,irnioeoHruatste),zlstotu,'ti,slavonskipravopis<uSlavoniji,i u 6) n"'""go'i'i' +iu n*utttom primorju' 5) u Dalmaciji' pravopise 3) ;;;;ii

posebne

Eknedi6' Dedijer 1973'2-38)' Istri, i 7) u DubrovnikuGiie,eirkoi'ie' jezikom kojim Ju ," nu"iiu identirikuje sa Ljudevit G"j j" d"li"';tljlnj" .unr"**itu dakavskim i kajkavd" H;; go'o'"itoku'skim' govori i obrnuto. G"j j;;;;;#smarao jezicima),^tpJ| tsgl, tsl-16fl.a dwsto je verovao da skim dijalektom (p" vrL.r;;b"i* fmahke' Slavonije i je za oswarenj" i"fiiiett"g'"ifi" I iirioi io*r",r"Gjeainjenje t{rvate' lz tog ruzloga za. i"jiZ"vnog iezika ".n""n'oJ Uilo neoptro-diri .t oriti-no* for,o,
Dalmacije) dijalekt p-rihv3ti kao standardna n uut rJ"lni"iig"nci3e oa ," stoturr"ti tri provincije govojer je yediry stanovnita iurvata is'uu) ove hrvatskog knjiZevnog jezika juznoslovenskim i inostranim filolose zalagao r.oa

istaci da -ie Dnilm kosu (autor ru jedan jeCim,snreui 1b/rfte trldri,ie" *I

iuznos[or-emskog

ski ). slor-em,iffi

forma

ftrugri sr"uCm t Be0, 1&fg

uko'nmsst

rila ovim dijalektom ti" v"r..:"rikom), dijalekta vurov fer<avski podizgovo^r Stokavskog zima, hrvatski it*ci JrJne;;;;;i ortografijus, leksiku, morfolou"'J ivutovu (tj. srpski narodni j"ri.i;" ,*j flr17"*i:yit Jaruh i"if t"id np'' nJu' ta78'I78;Brockhaus 1931' 645; giju, tvorbu r"ei,.ittiAlo 69)' g,-iC)S,O+,llt;ioct Z 1999,4547;Ep6opuh 2001, 193t,247;fo"ur"r"i*ig9 poirto ,i, po miSljenju ne malog broja Iza ovakve jezidke politike voda ilirsko[ nehrvat-

Pr;;"d;

Fhreffma gme r I Dreskcr$c mim' wme ualk,o a, \

g:or-or-utro sr,ofuatC siflao

1, *ag66currop

i1emle hql'e
X,r

$r

rru

da SrL-r r Ftrug

potujnu teZnja-za. asimilacijom juZnoslovenskih fil"I;;r:ir;"ridara i lingvista,'t'itu ;"'"'i1" i piiato Stokavskim dijalektoma skog stanovniSt u:"#otfouenskih jezik sr;;'u ri" i n*u* koji su izvorno bili dakavci jer je taj dijalekt ui" i^JwJ-*"t"*:i

ndefln'rrmmsmx pe ,lo L re md Sr.he.. Ze q*

'"*utiuk;tj;

Slovencikajkavci(Kapuh1887;Crojauosffi.l924;ETHorpascraylmalSg2.,HosuCp6o6pau 1890; Jo^saHosuh 1892; Maretid

l9o2; Jrasvfifsq+a;
8

8e

; Muna*

e0

Milnocasrbes

je zasnovano 321_326).Ovakvo misljenje jeritu oOrt uo" fiiologa .f"rir" slovenskih

ah tggl,

Kresti6 e:o, i;;;;v""""*1 1e8e ; foj-304; Ep6opnh 2001' +eiSii; Sp6opuh ZOO0' 324'
r
1

il;uh

ftq+u; Ia3''Ih fAqs;'H^"*n -Ii"'p"'n!

412426'

e83 ;

l34l'

;;";h;d""
rii"iu

Franc MikloDobrovW:.J""G aopitar, f{w.e11osef Safaiik' venski filolozi u to vreme (Josef (Ludwig von Schl6t*ri":J ,"rr"rtoglrtoritara J'ariu ron schl6tzera se kao pravi hrvatski sid) su polazeei J;ifi -isrl.rye.da "u da je Stokavski dij.t"kt pa z.er t735._t809. g.) a m3mvsti oijalekt kao slovenadki' ruruurti uti ,urrro narodni jezik ,rr"z" bila svedena na teritoou"ionaru t"tit*iia i bi shodno implementaciji ovakve teorije ry;ska severni deo istodne obale Jadrana aiiA"m"ti.nu rijalnu rurp.oro*3ti'i fatuu'tog Grttk 1955; safarik 1826; safarik (oou*urt v na ve6inu:ua.*.ur, orwu.u

na naudnim radovima o rasporedu iVUf. i pod:Sa XIx' veka' Vode6i slo-

,-it

;;;, ;ij;;[,

iffi;;il,

tt*'

o Gajevim stavovima

u o knjiZevnom jeziku llrvata videti

(vucinich 1975'69-:72;Despalatovic 1975;Barac

1954; sidak
6

1973,111-124).
t,a
wrti

s O otporu hrvatske inteligencije da

(Springer :^-:xL,*f^ffirr wirti rr (snrinser 1863/1865, prihvati Gajevu jezidku reformu vidi u

lI,3t).

g. Hrvat Dr. Juraj Iftnjevie5j-eiiirS5!.

,"isf:ri:"ai:"'t"tt

120 eodina Hrvarst<a5e

bila ilrvatska> (Krnjevid 1955)'

[at*".ilr"rj"'' "i"rr,i' "jt"tiil'n*"ttrt""'onaj

jedno t':t""ska 1rrvltskl graya Hrvatska: <Pred gde se govori'kaj' to je kraj

zGoDovINSKI eesopts . 58 . 20a4.34

(130)

38r

hffi *lrtavanje

mmpodetkom
pcu; 1814. r.)

na

i[; g.). Ljudevit

ffiL g.uBudimu

1833; Kopitar 1810; Kopitar 1984; Miklos it, 1852/1879. Uporedi sa Kollar 1835). Neosporje ipak dinjenica da su i Gaj i Dra5kovi6 sanjali o stvamnju Velike llirije driave koja bi se prostirala od Jadrana do Drave i od Drine do Karavanki i Julijskih Alpa sa politidkoadministrafivnim centom u Zagrebu.Ideolo5ki tv.qracVelike llirijeje bio GrofJanko Dra5kovid

(1770.-1856. g.) koji je tu ideju izneo u najvaftrijem programskom spisu llirskog pokreta
pod naslbvom Disertatija iliti razgovor. . .koji je Stampan Stokavskim dijalektom u Karlovcu 1832. g. Grof Janko Dra5kovi6 je predlagao u svom drugom spisu Rijeii ilirckim kierimaiz 1838. g. da se u ovu drZavu ukljudi i Srbija, Bugarska i sevemi deo Albanije (BoZii, Cirkovii, Ekrnedid, Dedijer 1973,238). Simbolidki prikaz politidkih tehrji iliraca se jasno uodava na heraldidkim obeleZjima tog pokreta, a pre svega na >Ilirskom grbu< Leljiuc koji je bio u zvanidnoj upotebi od stane gndrilavalaca llirskog pokreta (Banac L993,233-235). Treba ista6i da je Dra5kovi6 slidno jednom od najistaknutijih hrvatskih preporoditelja-Ivanu Derkosu, (autor programskog spisa Genij domovine..., Karlovac, 1832. g.) trazio da se stvori jedan jedinstveni zajednidki jezik za sve juZnoslovenske zemlje i juZnoslovenske narode

@*nemadkom

i!il"

na kajkav,

hr Ee5koj grafiji

hMijer

1973,

mugarski Pravo-

E; u Slavoniji, i tDalmaciji, 6) u

rpzikom kojim
mf$kim i kajkavmje verovao da tlnke, Slavonije i ts Iz tog razloga

Velike

lliriie.

>>Ilirizam<<

je dakle podivao na ideji o egzistenciji jednog jedinstvenog

juZnoslovenskog jezika koji je imao tri podvarijante, odnosno dijalekta: ilirski (srpski i hrvatski), slovenadki i bugarski.T

Vukov lingvistidki model identifikacije Srpstva izraLenu njegovom dlanku Srbi svi i
svuda (Bet,, I 849. g.) da su svi juinoslovenski Stokavci etnidki Srbi je bio u direktnoj suprotnost prema gore navedenim Derkosovim i Draikovi6evim stavovima. Naime, kao Sto Derkos i Dra5kovi6 nisu videli Srbe na prostorima Dalmacije, Slavonije, Hrvatske, Bosne i Hercego-

*mdardna forma ipovincije govohostranim filoloprskog dijalekta

r, morfolofrpS 1, @5; Jaruh 2001, 69).

**oit

[,,ne malog broja ffiacrjom nehrvatgnntim dijalektom bili dakavci a

p p

vine tako i Vuk nije video Hrvate ni na jednoj od juftroslovenskih teritorija na kojima sb govorilo Stokavskim dijalektorn.s Ovaj Vukov lingvistidki model definisanja Srpstva je nastao iz autorovog dubokog uverenja da je upravo jezik glavna nacionalna determinanta; miSljenje koje su uostalom delile i vode llirskog pokreta.Medutim, dok su hrvatski ilirci smatrali da Srbi i Hrvati imaju zajednidki govorni jezik, vuk je uvek (od podetka svoje naudne delatnosti pa do kraja Zivota) jasno pravio razliku izmedu maternjeg (govornog) je zikaHrvata od Srba. Z,anjega, drugim redima, (zaruzlku od hrvatskih iliraca) tlrvati i Srbi nisu bili isti narod; tj. narod koji govori istim jezikom.

W*H*Cp6o6Pau

1892; Maretii
z Prema hrvatskom povjesnidaru Ivi Peri6u <<Autori nekih latinsko-hrvatslcih ili talijansko-hrvatskih {ednika iz 18. stoljeca @avao Vitezovi6, Ardelio Della Bella, Ivan Belostenec, Andrija Jambresii) ili s podetka 19. stoljeda

[f,; frestid 1983; h Ep6opnh 2001,

urfma o rasPoredu
..

veka. Vode6i slo-

trfih Franc Miklo$u,ig von Schl6tpravi hrvatski

slovenadki, Pa
frmredena na terito-

(Joakim Stulli, Josip Voltii) upotrebljavali su za hrvatski jezik naziv ilirski jezik. Jednako tako i autori nekih gramat-ka hrvatskog jezika, pisanih latinskim ili talUanskim jezikom @artol Ka5ii podetkom 17. stoljeca, Franjo Marija Appendini pocetkom 19. stoljeca) nazivali su hrvatski jezik ilirskim. ..Naziv 'ilirski' jezik kao sinonim za hrvatski jezik upofiebljavao ss I u adminisuativnom jeziku Austrijske Carevine, a u saborskim raspmvama u Hrvatskom i Ugarskom saboru. U hrvatskoj historiogra,fiji i politoloskoj literaturi pretporodnog doba takoiler se za hrvatski jezik tpotrebljavao naziv 'ilirski'jezib @eri6 1997, 158-159). Ova dinjenica je za neke uticajne i eminentne srpske frlologe i istoridare iz poslednjih decenija proBlog veka predstavljala glavni dokaz za teztt da se u stvari iza idele fu.vatlrth ilinca o zajednidkom juZnoslovenskom (r7zs&oar) jezikulcJje hrva*ki jdkadasepodprqektom Vetike

m!"
lr.

obale

hrft
i$n
fi

ft26; Sararit
197 5;

-JugtT3,i

l"to"i c

Barac

LS3/1865, l[,31).

hm*t
l,ge
$,

tu:

<<Pred

jedno

se

govori 'kaj' to je

Iliriienalazilaidela o stvaranju velike ujedinjene llrvatske (vidi npr. Mr.urocasrrenuh 1997,2&-30;Ep6oprh 2000, 173-174; Idocrrh 1999). Najpoznatiji hrvatski povijesnidar s kraja XD(. i podetka XX. veka, Ferdo SiSie, twA aa rf$anuura je [oJIrrrEKa ]rltr{pclcor [oKpera y cyflrrr&ru crojoj 6u;ra .n.rcro xpoarcxa - ue jymcnoaeucra; To Eme, ltrro ce oua ocHr{BaJIa IrcKJlytIl4Bo Ha xpBarcroM xr,rcn:pnjcxou ApxaBHoM npary, rgyhr,r y npBoM pery 3a rnr aa orc 3arpe6a oxynncre xpBarcre 3eMJ6e ygyrap rpanrqa Xe6c6ypure uonapxr,rje, a o4 uecrr joru ra nerce ryajene t4Aarute Typcre, {. mr<o arany Typcxy Xprarcry (rurra nexa4aunry Jajaucy 6anonr.nry) u Typcxy.{armara.rjy (rm xpajere na cjerepy ao.{ome Heperre) lr,qa ce raro cacraBr.r o6lacr nogo6na 4a c ycnjexonr ysnaorne crojorr.r cEamM r{ Berr.rqrHoM ol&r1am naalapcre uacpraje< (llluunrh 1937). 8 0 Ivanu Derkosu i grofu Janku Dralkovi6u u hrvatskoj istoriji videti oplirnije u slede6im radovima (Roksandi6 1988; Horvat 1990; Macan1992; Sidalq Forerid, Grabovac, Karaman, Strdid, Valenti6 1990).

i'
{

hr&

382

V. SOTIROVId: NACIO

dijalektazaknjiZevni Neophodno je napomenuti daje inicijativu_z_aizbornovoStokavskog yartec'1 (YT."."".1T9;t 1?! jezik Hrvata pot<r"r',ro dubrovadko g ^T1'"11,::l:1':,*:]H:: r"u"r" Ivana (DZiva) Gunduli6a ( 1 5 89- 1 63 8' g' )' naj ve6eg

p"i-*r'#

l?:##;itrru'"*

kxqicvimo, od podilimtimL skc

rhrer

Csift,smi
panF
drugih
stilEr

islovenskogbarbknogpesnika,skreiuiitimepaznjuna>hrvatski<karakterdubrovadkeliteuurzo nakon pojave ovog izdanja, vode hrvatrarne tradicije koja je pir*u Siokav5tinom. pokletg'su podele zagovarati standardizaciju hrvatskog nacionalnog pr"porJ a,,ti' Ilirskog idioma centralne i juhre Dalmacije, skog knjiZevnog jezika na orion*u novoStokavskog to.li-le u literarnoj tradiciji bio najbolje izraLetu zapadneHercegovine i iruuoni3", idioma (l7OO.-1i77 . g.), Andrije Kadi6a MioSida delima Stokavskih rimokatolika Antuna Kanizlila

strift

ti_mffnoehh

tfli

(1704.-1760.g.lifvfati:'"ent'nun"mouieuO732'-17g8'g')'eNatajnaiinjehrvatskinacionalnipreporoaport uol.l"temeljehrvatskomknjizevnomjezikukaostojetouradio1814' jezikom uzev5i (svoj maternji) i 1g18. g.vuk Stefanovi6 raraaiie sa srpskim knjiZevnim

prturi m@iknitk
Cnjre

Wimr

i m Giqierrtnt
istocne

tlq

uditelj Tomo za n3egovu osnovu. Tako se na primer novostokavski gouo, i;"tuurkog irgouora pretedom u borbi za uvodenje >StokavstiKo5iak (Li5Z.-183I.g.) moZe smatrati Gajevoin Hrvatskoj' ne<< u sve Skolske udZbenike u

ismtmnlinsry v(r Ea trfi.xEm

nilocitD PodF

Iuiftdorumi mlfliqFnilr

NovaformaknjlzevrrogF,*oi"promovisanaunovopokrenutomdasopisuDaniazaHorg., koja je preimenovana u Danicu llirsku nmedne vatzla, slnvonz.a y Ooiriliina*isis. tao i oa strane nekoliko kultumih udruZenja godine od kada se Stampa isujueivo stotavstinom,
koja su se okupljala u ,,Uruut'fto3 narodnoj

\turyr&s
r*ogrid Silmr& I
IETffiomf;d

tstare*il sa:bor Konadno je 1g40. g. t H*""ki u nrvatst<oj-q1a1".*]'l sve gimnazije I zagfete godine od madarsko-hrvatskog lmlja da se je tj. Stokavski dijalekt. Tom odlukom poniSten badku Akademij, or"o"reirto rrloarii"rit , $n.g. o tome da_se u tkvatskoj-slavoniji moZe uvesti madarski zakljudak istog Sabora pridobiti madarsko plemstvo za jezik u Skolski ,irtr* r.uo otoueia, predm"t kojim se Zelelo tio;. coane $42. ie Dr.a.sutin Rakovac izdao saradnju sa hrvatskim ,,a"x,,,u 1ye* tssl, narodnog jezika (tj. Stokavskog dijalekMali tetekiza* zo v"titn tirlru kojem raZi upotrebu municipalnih pratrvatsS:1n jeziku i ry3tskih ta), narodnu knjizevnost, p.o*"* na

p#eu

k':'.]"'j'

palati grofa-Janka DraikovilaluZageba'

prihvatio G.ajew

>>Stokavicu<<

g.ai,e\

pto

IffrrEe{tF

dEqtsI ffidFiEIl netoftn1}}

pdrmm ry,MGfu{

je Ivan Kulnrljevi6-Sakcin$i:gr?o va. sledede godine rz. ,r{^:i twz.) se tai iezik tj ' Stokavski dijalekt' proglasi prvi zdstupnidki gono, ;i|*ots*oi iezikutraZe6ida 2000' 253)' ,f,rZU"ri* ru p.o.to, Hrvatske-slavonije (Pavlidevie je Gajeve inteligencije iz kajkavske }kvatske bio protiv Medutim, jedan veliki deo hrvatske da Stokavski o tr*utrr.i knjizevni jezik smatrajudi namere da stokavski oi:rr"tir,*aardizuje jezt. rato je 1g41. g. deo hrvatskog_plemstva osnovao >>Horidiom nije hrvuoti

"6'YTl:

u }kvatskom saboru

sffi*rSGtuili

mq*rH fl&tunw
ftffiI d6ffid frhlFilf, &rSd nnrff;i

dijalekta' a za ;progra-omtorU" protiv ,ilirskog< tj' Etokavskog vatsko-ugarsku ,t j" po njima bio najbolje "nk"" kajkavskog dijalekia, k-"il oduvanje pravog ,rt o*utffio\"zrka,tj. kajkav-

r*ioiJJ

nmmn.m, Ig56.p -L{ (Ipflftm

(tzsz.-tsos. g.) najvrsnijeg predstavljen u delima sveste-nill Titusa Brezouuetog ili oznatijldela su: *t"tiiior grabanciiai diiak i Diogenes skog komediografa irpgo;u ru;p kajkavske i Stoovaj jazizmedu >dakavske, sluga dveh zguau"nei;;tou) oubi prebrodio idiom Hrvatimo>, Ljudevii Gaj je upravo izabrao ijekavski kavske knjiZevne tradicije metlu Stokavslavne dubrovadke knjiZevnosti kojaje

nffifrqtmq

knjli.evru.iezk Gajeva i Babukideva filoski dijalekt ijekavrr.oglrgororu t"" .rq ygionatni kodifikuje hrvatski knjiZeui jezik i da ga nametne lo5ka Skola u Zugr"tu 3" lonadno uspela da injegovi saradnicisu 1-?.?6'*', dakle iste godine kajkavskoj r"r".orupiAno3 Hrvatskoj. G-aj prome-kada Vuk Stefanovie

prihvate trebala da Hrvate konadno opredeli da

rut"dzie pise svoi dlanakSrbi sv i i svud'q,izvr5ili nunapodrudjuhrvatskogknjiZevnogjezlka,Iakojeve6inanjihbilarodenaukajkavskim

11, 34-66)' ovom pitanju videti opsirnije u (Brozovi6 1978,

revolucionarnu

mFnf,,n {r-E ,ilqffrfliifrrc EiET[IEZ@ tlttffi,,il nmlme"(H

EEE Izs-h=l

zGoDovINSKI Casopts .

58

. zoo4.34

(130)

383

relila zaknjiLevnt
b,frjavio na >hrvatrc6eg dubrovadkog Er dubrovadke lite-

dania vode hrvatdardizaciju hrvatDalmacije, 'i luine

I najbolie rzra1en u qie Kadi6a Mio5ida lnje hrvatski naciolDie to uradio 1814. EUSi (svoj maternji) pimer uditelj Tomo
no<Ienje >>Stokavstinryisu Daniczo Hor-

rfuu llirsku naredne nkulnrnih udruZenja

ffiovida u Zagtebu.
ttaLeti rc gimnaziie I zagreu r5tokavicu<<

rodlukom je Poni5ten ffiE uvesti madarski mdarsko Plemstvo za Eptin Rakovac tzdao

!i
r

Stokavskog dijalekPra-

tfu municipalnih

u [Irvatskom saboru

rvski dijalekt, Proglasi

bje bio protiv Gajeve ffiaju6i da Stokavski

msWa osnovao >>Hor-

krajevima, oni su odludik da Novine horvatzke i Daniczu izdaju na Stokavskom dijalektu i pod ilirskim imenom Sto je sa njihove stane protumadeno kao nastavak dubrovadke i slavonske >hrvatske<< knjiZevnosti. Gaj je svoju odluku iz 1836. g. da odbaci,kajkavski a prihvati Stokavski dijalekt za Stampanje svojih novina opravdavao redima da to dini izmedu ostalog i zbog >neprocenjivog literarnog blaga detrdeset i vi5e klasidnih pisaca iz ilirsko-parnailcog Dubrovnika...i zbog drugih vaZnih knjiZevnih ostvarenja koja pravom nasleda mi ponovo prihvatamo kao na5u staru ba5tinu< (Gaj 1836). Ali dak Sta vi5e, prema srpskom filologu Peftu Milosavljeviiu, Gaj je prihvatio ijekavski Stokavski a ne ikavski kao Sto se to moglo pretpostaviti s obzirom na broj knjiZevnih dela napisanih ikavskim, veliiinu teritorije koju je pokrivao ovaj izgovor i na dinjenicu da je ikavski bio iskljudivo hrvatski izgovor dok je Vukov ijekavski izgovor istodne Hepegovine bio iskljudivo srpski (Munocanrenrh 1997,28-30,438). Jedan od najistaknutijih srpskih filologa, Pavle Ivi6, je mi5ljenja da ukoliko bi Gaj izabrao ikavski izgovor za knjiZevni jezik lkvata u tom sludaju bi priznao nacionalnu podelu Srba i Hrvata na jezidkoj osnovi Sto je Gaj i,-eleo da izbegne (I4evh 197L,18G187). Ipak u ovom sludaju, mi5ljenja sam daje >dubrovadki faktor<< igrao presudnu ulogu u izboru ijekavskog izgovora narodito posle Gajeve i MaZurani6eve posete Dubrovniku 1841. godine (videti o tome u Vince 1978, 332-334). Ista ta 1841. g. je bila presudna godina u ideolo5koj evoluciji dubrovadkog rimokatolidkog Srbina Mede Puciia koji je tada kao student prava u Padovi upoznao Slovaka J6na Koll6ra koji se trenutno nalazio u Veneciji. Tadaje ovaj slovadki filolog upoznao dubrovdanina Puciia sa svojom i Safaiikovom teorijom o juZnoslovenskim dijalektima i nacionalnoj pripadnosti. Puci6 koji je ve6 bio upoznat sa rudimentalnim oblicima te teorije preko udenja Vuka StefanoviflaKaradli6a, nakon susreta sa KollSrom 1841. g. je postao ubedeni pristalica nacionalnog odredenja JuZnih Slovena na osnow pripadnosti jednoj od nekoliko dijalektoloSkih grupakojim su govorili JuZni Sloveni. Tako je Pucii te 1841. g.prvi put nedvosmisleno rekao da postde >Srbi-katolici< u Dubrovniku pod kojima je podrazumevao one rimo-katolidke stanovnike grada koji su govorili Stokavskim dijalektom. Puci6 je svoje ubedenje o nacionalnoj determinaciji putem jezika ubrzo izneo u nekoliko dlanaka Stampanih u tr5ianskom magazinu Favilla u godinama 1842.-1844. Tako je u jednom svom Clanku iz 1843. g., polazeti od Safaiikove teze publikovane 1842. g., Pucii tvrdio da ima samo 801.000 Hrvata tj. Hrvata koji su Ziveli iskljudivo u >kajkavskoj< Hrvatskoj (Stulli

19s6,3H0,48).
Otprilike uisto to vreme, ali u Brusiu Anadoliji, jejo5 jedan Srbinrimokatolikiz Dubrovnika prolazio kroz istu ideolo5ku evoluciju kao i Medo Pucid. Bio je to Matija Ban koji se ranih detrdesetih godina XIX. veka u Anadoliji upoznao sa poljskom emigracijom sa kojom je imao prisnih pottidkih kontakata u Beogradu gde se nastanio 1844. g. U oba ova sludaja, kako u Anadoliji tako i u Beogradu, Matija Ban je prihvatio stavove poljske emigracije o pripadnosti JuZnih Slovena na osnoyu >>nacionalnog< jezika (tj. dijalekta), stavove koji su uglavnom bili bazirani na udenju slavista izprve polovine XIX. veka. Naprimer, p. f. Safafit (1795.-1861. g.) u svom delu Slowanslq ndrodopii;. Praha, 1955. ftrvo iz,Ienje 1842. g.), stranice 146-159 je nazvao jezik kojim se govorilo u Dalmaciji ffrpsti jezik". Ovakav Safaiikov stav je bio Zestoko kritikovan od strane Vjekoslava Bah*i6a (1812.-1875. g.), jednog od najeminentnijih votla hrvatskog llirskog pokreta,koji je nazivmjezik stanovnika Hrvatske i Dalmacije >horvatski< (Babukii 1842).Poi.ei:anin Vjekodav Bahki6 pi5e 1842. g. P. J. Safaiitu sledeie: >>Nama nije milo, Stoliii llire sa Serblji prevodite- Ono je ime obienito, a ovo posebno. Serblji su u Serbii, a koji su po drugih pokajinah ilirskih raztreseni, ti se radi zakona tako zovu, i samo pismeni ljudi za to ime znadu. Izvam Banata, Badke i Srema, gde se i prosti puk iztodnogazakona imenom Serbljina naziva.

pvskog dijalekta, a za po njima bio najbolje p) najvrsnijeg kajkavui diiak i Diogenes ili Irske, kajkavske i Stonbrao ijekavski idiom

hli

da prihvate Stokav-

ftxa i Babuki6eva filo-

nfijezik i da ga nametne 6. g., dakle iste godine

rcrroluc i on arnu prome u rodena

u kajkavskim

384

v. sorrRovli: NACIoNALNO SAMOODREDENJE

HRVATA

I SRBA PUrEM JEZIIG "'

regimenti zove prosti narod u virovitidkoj i poZeskoj varmedi zatim u Brodskoj i Gradiskoj ljudiiovu ga slauonskim ili itirskim' U Horvatskoj i Dalmasvoj jezik raiki apir-"J yie, horvatskirn jezikom<< (Babuki6 1842)' Na taj ciji zovu gu ,yi sturrourrili,bez"razlike dok je kajkavski-dijalekt pripisali etnidkim Slovencima

,*o

Flnufte. bnk, d l,{rm,flh jsrijfr lrti n

ti-iskog cara

nadin su pioniri ,tor"rrrt

sohmskqi

qhMi

Xa

etnidkim Hrvatima

decidno tvrdio 1914. g.

je i detom t<a3tavsti.Nemadki filolog A' Leskien jezik (Leskien 1914' "r1uo-;J;;#iaijatet<t dakavski dijalekt izvorni t'*lltr
"-irt,otogrje

Fro shtmubl
kao rrzffi puffiHi

XX), dok

XVII.

," f,rrut P. Ivi6 tvrdi veka (I4BI'Ih 1990' 10)'

a":"':"4""

to

polovine ime metlu kajkavcima qa5irilo tek od druge

Za

r,odm I

dijalekta Sto 6e sku frlologiju na Brostor gouofnog dakavskog je shodno mora i otttuu u severnom Jadranu' Safaiik zapadnideo istodne oUat; faarans-tog 1'151'000 a 801'000' pravih Slovenaca ovakvom stavu twdio arl" pt"'ift Hiata bilo samo na 2'880'000 pravoslavaca' 1'864'000 rimopravih Srba 5,294,000. 91se lelili 1p155,144-150; ganac t994, 80-82)' Premanjegovoj i$rn katotika i 550,000 sprache und Literatur nach allen Munstatistici izrrctoju knizi Geschichte der slawischen

Tako je etnidka teritorija

rr*atrtog naroda wedena od strane prvih specijalista

za sloven-

re6i na teritoriju Ishe' severo-

knji:rr,uog-*EIt ugieda k$irE?C ffirni de,lmicfu i

1

Marrski
tt

gurw.I

di;;ttiq"ji rit -"rrl-"i"

1813- & uhi ko:ii se $bs& tr*

1784.-t 859- SJ

zaiknrski

i:'gm

ski

izgrot,or

dqrten(pest,1826.),srba,tj.Stokavaca,rgrko-pravoslavacal!1!i]9:>a)Bugara575'000'b)

srbijanskihSrbaiSrbauugarskojl,l50p00,")Bo,*u"u250,000,d)Crnogoraca60,000, 174,00$>' Rimo-katolidkih i pounija6enih e) Slavonaca z4i,oooi rt*ltu (SrLa u Hrvatskoj) srba s0,000>, dok je >protestantskih< Srba bilo: Srba je bilo prema istoj Jtatistici, ,r-uzierin izveo zakljudak na osnovu govornog >LuZidkih Srba< 150,000. Safaiik je na istom mestu
Ju jezika mesnog Slavonci i Dalmatinci.i;;l;

-DeziLB

kffo

i ir o

ts F

suvise nsrp*i* I deele urkaalErol usled prisrrffrrlrf,

pasmimt,cl hfrdgic

,*o*is*u

" "tptto

nleij9 se delilo premanjemuna rili Stokavskim dijalekt;;, tj. "i"i*itt Srba. srpsto3ezidko bosansku itd; hrvatsko naredje je bilo dve podwste: a) bugarsku i t; srpsto, dalmaiinsku, i b) donjojedinstveno dok se slovenadko ili vindsko.-naredje delilo na Q g1m:okranjsku Geschichte"'sve Slovene podvrsru. rr"U" Iri"Jf ito au 3e Saraf* u svojoj h.$izi

fr"*u.,1"*,,

stablo< spadaju: B"qq llb]f Bosanci' Crnogorci' bilo ne5to vi5e od 3,000,000 onih koji su govo-

zu immli i

*nm,;

@h za@
ryskryr

izm

kranjsku g*p" :l spadaliRusi' Srbi i Hrvati' a u podelio na rjugoistodne<< i >severozapaine>' U prvu i Sorabi (LuZidki Srbi). Tako je on kao 3to smo drugu Slvenci fW"rari, d"ri, Sfo*.i, Poljaci madalle.Srle' otomanske Srbe' Bovideli u toj knjizi pod'3rbima podrazumwao Bugare' palmatince. Medutim, u svom del]u slowansance, cmogorce, Slavonce, Siabe i konadno sma[{}ii ih posebnom grcnom ,tq ,iroaoplx iz 1842. g. onvi5e ne ukljuduje Bugare u srbe datavne gorlr" Stokuus$m dijalektom' Safafit3e JuZnih Slovena polaze6i od toga da Bugari jeziku (Safaiik 1955, 159). ske pesme naveo kao primer"pesama ia hrvatskom pu*Jiior"f'Safufif iusno i veoma"dosledno razlikovao Srbe rimokatolike i Jasno je au:" j"_Sufuiif. smafao, iako to nije direktno izneo' da su unijate od Hrvata. frAiXi:-"":" tut" Ou i Dalmaciji u stvari UiU e{if\i rimokatolidki i porrntiai# Stokavci -u Hrvatskoj, Slavoniji tre6e glave dela Sloianslq ruirodopis odeljku Srbi. Ipak, neophodno je ista6i da je Safafit u na tri dela, tj. na onu koju su naslov ,rniria .;"rir.,, ,rprto knjirevnost podelio koji nosi i na onu koja je pisana glagoljicom na stvarali pravoslavni Siokavci, rimo-katotidki Stokavci nije nikakav kuriozitet sto je u knjizi >srpskom jeziku>. Shodno ovakvom njegovom stavu, srpske Stokavske rimo-katolidke knjiZevnike Slowanslqt naroaopi, Siuf*uUro3aorie<tu se dogodilo jednostavno Gaja, fo Dubrovnika, Bosne, Hercegovine ibalmacije i Ljudevita a po5to je ;" S"rrir." n*"ska knjiZevnost svedena na dakavstinu i kajkav5tinu, jezikom on je stoga uwsten medu >>srpske<< pisce kajkavac Gaj podeo a, prs" Stokavski:n prrryn]1juii svoje strudno znanie' (safaiik 1955, 114). Steaeei istu logiku razmisljanja i je SlovenaJlerne3 Koprtar(1780 -1844g ) drugi slavista i, i.t" "k"d: "pot., na osnovu njihovih razliditih jez*a' Shodno tome' on Je nmorazlikovao Srbe od ^t"t"iift ne za goro*i jezik bio Stokavski smaffao, kao i Vuk, za Srbe a

$re$ki jcuflkn, I *glE|rln.r tI rEiE!

Srt*imrim-k#
Prncis

IilEds

jc o

ffiirn -k Grulem
s"ee

"hmg:'-imiruhor B

m u m#Iimiq
rfltmer

Trcheiryqt
de
ajrqhm ,
't

rffirmrueimud
EEIIEBflA U@qU

'rfluic

fry*l& Fq" m

$u hgeuilfu

lhmrutttrilhnMMd

,Mti ffiwruf,fr;n
Lmmmrrrrm*uuumrilltt

il;rr"

llflllli'

"

@) tgffimml
Sfor,

tiurtrli

u{h$rfu

]slm[fl 6t I

milffiqruemdqmfrE

H-*

"::T:flT

$eryMm&,
ut(iqpnrugndid

S"r.""

to:ir"ul"

m&rU

IIA

-..

zGoDovINSKI CASOpIS .

58

. 2004.34

(130)

3,85

ffi regimenti zove

Ikvate. Ipak, valja istadi i to

venski

irymtsto3 i Dalmaii*[6 1842). Na taj ffiovencima dok je mog A. Leskien je (Leskien 1914,

da je Kopitar pobijao tezu J. Dobrovskog po kojoj je staroslojezikbio u stvari starosrpski jezik. Ova teza je inade nastala na osnow pisanja vizan-

ffi
i

$.od
l'

dnrge Polovine
I

ffialista

za sloven-

kriju

Istre, severo$afafik je shodno

a

lmaca 1,151,000

5n" 1,864,000 rimoHD. Prema njegovoj

W nach allen Mun),$ugara575.000, b) ffirnogoraca 60,000,

Eeih i pounijadenih retsfin<< Srba bilo:

Osnovu govornog lffiosanci, Crnogorci, tr onih koji su govo'' prema njemu na

Wb

ffiko

naredje je bilo

tuanjsku i b) donjofufutte...sve Slovene td$, Srbi i Hrvati, & u mD je on kao Sto smo

ffimanske Srbe, Boffi svom delu Slowan'

*frposebnom granom

h*.

Safafitje dakav-

hr, tsq). i ilE Stb" rimokatolike

ffifirektno rzrreo, da su ffifi u stvari bili etnidki

hilsowanslq ndrodoPis

pl, tj. na onu koju

su

na infrsana glagoljicom t Sto je u knjizi hoat

ilo jednostavno

tijskog cara Konstantina VII. Porfirogenita (car od 945. do 959. g.) da su se u Makedoniji u solunskoj oblasti naselili Srbi. Shodno tome, Dobrovshy' je zakljudio da je Sv. iirilo stvorio prvo slovensko pismo na osnovu starog srpskog govornog jezika po5to je poznato da mu je kao uzor posluZio jezik makedonskih Slovena u okolini Soluna. Za vodstvo llirskog pokretaje bilo najteie odluditi se izmedu ikavice i ijekavice kao knjiZevnog jeZika Fkvata. Izbor je konadno ipak pao na (dubrovadku) ijekavicu zbog velikog ugleda knjiZevnih dela napisanih na tom izgovoru u Dubrovniku. Ipak, mnogi hrvatski kulturni delatnici, i pre ovog izbora i nakon njega, su qe zalagali za ikavicu kao dist nacionalni hrvatski govor. Takoje,jo5 pre Gajeve reforme hrvaiskog knjiZevnogjezika, Sime Stardevi6 (1784.-1859.. g.), katolidki sve5tenik i stari gramatidar, u svojoj Novoj ricsoslovici iliricskoj iz LBI2. g. ukazivao na prisutrost stranih elemenata u dubrovadkom ijekavskom izgovoru, koji se stoga nije mogao prihvatiti kao hrvatski nacionalni >>jezik>>, zalahtti se u isto vreme za ikavski izgovor kao disti hrvatski nacionalnijezik. Po Simi Stardevidu, dubrovadki ijekavski izgovor je postao suvi5e >>stran<< Hrvatima zbog velikih >pozajmnica< iz italijanskog jezika kao i iz crkvenoslovenskog jezika kojim se sluZila Srpska pravoslavna crkva.1o Na suviSe >>srpski< karakter dubrovadke epske poezije u delima Ive Gunduli6a i Junija Palmoti6a je ukazivao i Andrija Torkvat Brlii po kome je njihovo epsko pesni5tvo bilo >>inferiomo<< usled prisustva stranih elemenata u sfukturi epske pesme u odnosu na pravo hrvatsko epsko pesni5tvo koje je ispevano na >>nacionalnom epskom metru<< (Brli6 1848). Slidno mi5ljenje su imali i Sime Stardevi6 i Ante Kuzmani6 (1307.-1879. g.) koji je bio vode6a figura onih predstvavnika hrvatske inteligencije okupljenih oko hre'dalmatinske koja se Zestoko borila za standardizaciju ikavskog (kao nacionalnog hrvatskog) a ne ijekavskog (kao nacionalno srpskog) izgovoru za knjiZevni jezika tkvata. Povodom rada zagrebadke filololke 5kole, Srbin rimo-katolik iz Dubrovnika, Matija Ban, je rekao da je ta Skola >lep i potpuno savr5en srpski jezik>, misledi na Stokavski dijalekt ijekavskog izgovora, presadila iz njegovog >gpezda<< u >>sve ilAske zemlje< i tako >pripremila ulazak u pan-Slavizam<< (Ban 1849).11 Medo Puci6 je oti5ao korak dalje 1867. g. twde6i da ukoliko se narodi razlikuju po jeziku onda je Gajevo usvajanje >srpskog jezika u zvanidnoj upotrebi< pretvorilo sve lkvate u >lingvistidke<< Srbe. Shodno tome, Srbi se ne trebaju pla5iti hrvatskih >istorijskih prava<< jer su to u su5 'ni srpska prava (Orsatto 1867,26). Treba istaci da su i neke najistaknutije vode >ilirske faze< hrvatskog nacionalnog preporoda (na primer Lj. Gaj i I. Kukuljevi6 Sakcinski) Zalili Sto je dubrovadka knjiZevnost iz XVII. veka radije prihvatala >latinske muze<< a ne nacionalni izgovor, a narodito 5to najistaknutiji &thovadki naudnik Rutler Bo5kovid (1711.-1787. g.) mje niSta napisao na >>svom matemjem izftu< ved samo na latinskom.Lz Bez obzka na ove primedbe voda llirslcog pokreta, moZe se slobodno zakljuditi daje ditav intelektuatni krug oko Gaja bio produkt >raguzofilije>, krug koji F leCndu o Ivi Gunduliiu pretvorio u centralni deo ideologije llirikog pokreta. Pozitivna hitika \fukove zbirke narodnih junadkih pesama i podrska Vukovoj jezidkoj reformi koju su deli f,rbrovatki slavisti Pero Budmani (1835.-1914 g.) i Milan Resetar (1S60.-19a2. g) je Mowerilahrvatsku inteligenciju u ispravnost Gajeve reforme hrvatskog knjiievnog jezika.
problemu videti u Qlorvat 1940,3214). u Beognd 18,14. g. Matija Ban je jedno kratko weme radio na stvaranju i promovisanju zajedil&ngCotegjezikapa je shodno tome lkvate i Srbe srnatrao samo <plemenima> jednog jedinswenog slovenro

ffiavStinu,

,Mu

a Po5to

je
O

>>srPske<<

Pisce

jfifnroie

strudno

zrrar'tJe,

tt

k &l&

otm

jasno tb takode veoma tome, on je rimoVuk, za Srbe a ne za

rtogrod..
tz GajevaFinedba na Kukuljeviiev ElanakNelto o izrrenadnorn pesniltvu (Gaj 1.842).Yideti (Sakcinski 1841). Dftrovamin Rrder Bo5kovi6 je 1758. g. objavio u Bedu svoje flmdamentalno delo: Philosophiae naturalis theorQ.

386

prvo,standardizovanauilr* j;n*zaa"ja!1i"te1emoanu:::LT,#,Yli,T?ftrXffi: bilo jako vaZno *to

sa ie

GajevaborbazanoYuformuknjiZevnogjezikajgydriavatainotitilteimplikacije.Kao

Hr*'
r

thflacm I99L
E*

ffi

oriffi *ou .itircima ffiffi;ffir#,ffi;; Nai;, Lj. Gajsaradrrje Srbimalakse do6i do politidkog jedinje smarao da 6e p"tro. ,ru
radi jadeg pritiska
stva *lrvata

Shrytf nffiuercr En grufr I

je njihovo jezidko jedinstvo' Stoga Srba ukoliko se prethodno bude obezbedilo kako bi mogao ditati dela naudi 6irilicu po Gajevom mi5ljenju bilo Lipnodno da svakil{rvat knjifuvnog

srpskih pisaca.13 Kao tre6e-,

forme za standardizaciju hrvatskog Lj. Gaja za ptt', ;rprte-inte1ig"*ije, i tada a i kasnije, da optuZi jezika jenavelo j"d* kao hrvatskog a ne pisanog Stokavskim:dil^"F:"* svajanje celokupnog k"in"';g nasleda i997; Kocruh 1999; Ep6opuh iq:z; srpskog nacionalnogbl"g" iei""""v" 2000; EP6oPuh 2OOt;.t+

d;

uri*urj" stot*ske

Oq'ahar d rnm*nrsk(rmil rpl ffi'o da se i Fkmr procirurta- .Iar li

mederfu riile&i tz l['t8- g- psh

c,inar,,of

M-o"*o""i

ffirrui
silo _te

srucur-mi_ffi'qe[*

mmhmt, r'v{Efrihl
nelilfrsri

i Hrvatima ,, p"ar,,f:"'itt:"d'; 'o po'to3A" jasnu granicu izmeilu.>hrvatskog< i >>srpskog<< lingvistidci norionolizoiiu"jtl" postavljao istovehost jezika ova dva naroda' u jezika i 2) lingvistiiki uoiroriioikoji je nagtasav-ao
ma

UprvojpoloviniXlX.veka,anaroditouperiodudelovanjallirskogpokreta,metluSrbi- 1) >lingvistidke ideologije>:

dve vode6e

praksi,koji6evidod"""o*"ri"g,i'ti*.ia*logije<nadvladatiuodredenomvremenpritiska Beda i Pe5te na Trojed-

od trenutnog pofiileftog skom intervalu uglavnom je zavisilo madarizaciju' i pe5ta nastojali au ,proi"i" germinizaciju,.g$nosno nicu. Ukoliko su Bed oko

Amnmmm 1937 B-uftffikic

Benurrc

i Srbi sa ovif, prostora zbijali svoje redove Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Hrvati Medutim, ako pritisak germanizacije i madaideje hrvatsko-rrprrcg rirgrirttr."g unitarizma posebtada su Hrvati i Srbi potencirali na svojim rizacije nije po.to3uo u |f,o i^z"idformi nim lingvistidkim nacionalizmima' qu-. da se hrvatsti pzik upotrebljava u Dok su marlarski hb;;.hi;;i;"rtsti dozvoljavali jezik'u oaturno su se protivili upotrebi hrvatskog trasnjoj administraciji llrr;ok" i Slavonije,

I*4:-lfl. Beum iS,{.$ - B,@ W

19&4-8ry
miiry

-Jh

h,cnm"ry
Sor@ffiffi,l

BnMrc
BffI,BC

[9ry3-Am
:gf.E

TmE

- Bm
:nhpdlirtni

kaoibilokogdrugogjeiikaosimmadarskuUgarskomparlTe"T(staleskojskupstiniPressburg). Pravo hrvatskih

@ratislava, drZavnoj Dieti je izazivalatiiskog ili svog maternjeg jezika u madarskoj deputata na upotrebu poslanika na. zasedanjima madmske Diete lo Zestoke rasprave irrn"A, firut mfri mattmsiiir g' uspela prilikom'kao i u sludaju Diete 1839'-1840' 1g43.-lg#'.g. Ivladarska veeta3e i ovom jel]r zvanidni jezit t<ojim se imaju voditi saborske da izglasa zakon po u.,,":" #raarski delepi"t". N#o, napu5tanja Diete od strane t'vatstin poslanika' madarski sednice Ugarske lkvatsku i gooi* mora madarss jezik uvesti u gati su done]i zakljudak da se ,,,ot.o od deset i kancelarije i sudovi na prostoru Hrvatske Slavoniju. po ovoj ai",rf*i.Or"i, svanadlesiva, jeziku' dok da vode sluZbenu prepisku na madarskom Slavonije su u op5tenju ,u i-"5to* ,norali od grada Rijeke sa >Ugarskom primorjui to:e se u doma6im porto,l*u na tzv' iutoa*'-piu*" i Lika Korbava) mogao kotistiti okolinom oo iru radoiagul corpieitotrurti godina u doma6im iok,se'u sr"""ni:i u roku od narednih Sest , italijanski, o H*utrr.ofruirrti, posto je Slavonija proglasena integralnim poslovima moralo ,"i;drsG pre6i n1 ryaarsfu jezika koju >Zakonskom o,nouo'no o uvodenju madarskog delom Ugarske u uZem smistuiefi. i Ugarskom da se u 1lrvatskoj-Slavoniji je usvojila Ug*rt" o-i"t ii+8. g. se zahtevalo tako<le nast uni predmet u sYrm Skolama kao &zavni primorju matlarski i"ri'i^euuikao obavezni

ioz*i Dieti) koji:" oo rs+s.';ilrJno;;;d." u

B,al,rc[eunu

nmm{m[fi
Bnrrrr:mrimrmr:idif

Jeffiro

IS-}l9

Bffiffic"imrcm
fitir,,milmffiu*

- I

Pmffi

6@ ]ffiffi-tr ;om-mrufu Ewffiqpffi Mffi -1

tswlms
-r,u"f,G
fuunckmrruuurom

- tfrE.
ilry$m

.ry

furwmrrqlrc frS,f,,ffii-f

-,

irhhffiMh'qffi
P, liLruumfrmii@;fr mWUnmmnu'ns Mffimfi

muWAEr
mrmmmUf il-" i$m
fli-m$}771flm''srffi*

-lMrM Il'$P --,m

jezik.KonadnojeLajosKossuthporekaoisamopostojanjehrvatskogimena,jezikainacije
ideologje je ujedno postala.i kamen temeljac unitaristidke ovakva jezidka koncepcija vode ttin*og eo. !rc.la jedinswen narod sa tri imena' -- ^: ^ KBID(eBHocr' i*gorfo:r.**u po kojoj su Srbi, nrvati i Slovenci cy yserrn cprcxr'r je3lm uajupe 4a npr'rcroje 'qy6ponaqKy 14 O tome je Jovan Dudic pisao: >I'Inrp4{ ,n" 6icrqlro rntar'rnajy y 3mopjy rao oru*o a suta. Aauo Eocnu Mory Aa uoxapajy cprrcKe HapoAlre "
13

@ry

lmmirrmw

ffi

&M, -I Hlre-nM@
lfll$F--7$,

mmcryEillil'w

;;;;"

@i, nffis6;Sqfrirqnl
f,95_

*p*ur"*y rupo*ry noesrjy<

(lywh

1942'26)'

f*-

zGoDovINSKI

CASOPIS

.58 . 2004.34

(130)

387

r@ikacije. Kao
m madarizaciir. rbilo jako vaZno

lditidkog jedinlhswo. Stoga je

Eogao ditati dela nkog knjiZevnog
)

.Lj" Gaja za PrLI kvatskog a ne

[ tr999; Bp6oPuh ugta medu Srbin ideologije>: 1)

mg< i >>srPskog.. m dva naroda. U
nfrenom vremenlFe5te na Trojed-

(Macan 1992,z84).lJbrzo je i podela u jeku revolucije i nasilna >lingvistidka< malaizacija lkvatske, Slavonije i Modrus-Fiume/Like Korbave uvotlenjem javnih natpisa na madmskom narodito u gradu Rijeci (Fiume) (Pavlidevi6 2000,259). Ovakav madarski lingvistidki nacionalizam koji je proisticao iz teorije o samo jednom (madarskom) >politidkom narodu<< na teritoriji zemalja krune Sv. I5tvana je uveliko doprineo da se i Hrvati i Srbi u toku Revolucije 1848.-49. g. nadu zajedno na strani madarskih protivnika. Jaz izmedu svih nemadarskih etnidkih skupina u Madarskoj i revolucionarne madarske vlade je definitivno postao nepremostiv dono5enjem madarskog liberalnog ustava iz 1848. g. po kome je matlarski jezik ozakonjen kao jezik zakonodavstva i administraclje na ditavoj drZavnoj teritoriji Madarske - od Karpata do Jadrana. Na ovaj nadin se poku5ao saduvati geografski i"politidki integritet istorijske Ugarske ali je upravo ovakva politika Kossuthovih >>velikomadara<< uskoro dovela do anti-madarske pobune svih nemadarskih nacionalnosti Sto je uveliko doprinelo konadnom slomu Madarske Revolucije.

Bibliografija
Anonuu 1937 - Anonnla. Cpncxo-xpealncKu cnop. Maao ucmopuje...,Beorpa4, 1937. Babuki6 1842 -Y. Babuki6 p. f. Safaftu, Nacionalna i sveudliina biblioteka,Zagreb,R3992a,1842.

madartzacriu, unroje redove oko lmizacrje i madaina svojim Posebpffiebljava u unui kvatsko g iezrka, hloskoj skuP5tiniL Praro hrvatskih pi Dieti ie rzaziva-

Ban 1849 - Ban M. Osnova sveslavianskoga jezika ll Dubrovnik, Dubrovnik, s.282, 1849. Banac 1984 - Banacl. The Natiorwl Question in Yugoslavia. Origins, History, Politics, Cornell University Press, Ithaca, London, 1984.
Banac 1993 - Banac I. The Insignia of Identity: Heraldry and the Growth of National Ideologies Among the South Slavs // Ethnic Studies, Vol. 10, pp.215-237,1993. Barac 1954 - Barac A. Hfvatskn hrjibvnost od preporoda do stvaranja lugoslavije, knjiga I, Jugoslavenska akademija znanosti i umetnosti, Zagreb, 1954. Bideleux, Jeffries 1998 Bideleux R, Jeffries I. A History of Eastern Europe. Crisis and Change, Routledge, London and New York, 1998. Bilandiid 1999 - BilandZit,D. Hrvatslea modema poujesr, Golden Marketing, Zagreb, 1999. Bofi6, Cirkovi6, Elanedi6, Dedijer 1973 -Boi:i(; L, eirkovi6 S., Ekmedid M., Dedijer V. Istorija Jugoslrvie, hosveta, Beograd, 1973. EpSoprh 2000 Ep6opnh B. O jesuuxou pacKony. CoquonuneeucmuqKa o?,xedu 1, I{fUI, tlporrrvrej, Eeorpaa, Hosu Ca4, 2000. Ep6oprh 2001 Ep6oprh B. C jezuxa ua jesux. Cotluoauuzeucmu,alat oaxedu /1, flponrerej,

m madarske Diete
il9'-1840. g. usPela

;iu voditi saborske

fta

madarski deleh{resti u Hrvatsku i pmatoru Hrvatske i

Eeorpat Hosu CaA,200l.

q[n,

hskomjeziku, dok M gadu Rijeke sa ffra) mogao koristiti

f

Brlii

1848 - Brli6 A., T. KnjiZevne vest ll Danica ilirska, 14,Ne7,Zagreb, s. 28, 1848. Brwkhaus l93l - Der grosse Brockhaus, X, 1931. Brozovid 1978 - Brozovid D. tkvatski jezik, njegovo mjesto unutar juhroslavenskih i drugih slavenskih
P.

godina u domadim

na integralnim

[mstog jezika koju hvoniji i Ugarskom Mama kao drZavni hcna jezika i nacije
p mitaristidke ideologije
l

jezika njegove povjesne mijene kao jezika hrvatske knjiZevnosti, u Aleksandar F., Krunoslav (urednici), Hmatsla btjibvnost u evropskom kontekstu,Zagreb, 1978. Ilsaatatovic 1975 - Despalatovic E. M. Ljudevit Gaj and the Illyrian Movemenl Boulder, Colo., East { European Quarterly, Oot o.si5 l.,7lSai8fi - Dobrovslcf J. Geschichte der biihmische Sprache und Literatur,Wier,,

1975.

r79?/t8t8.

.hrufi

19.42 - [Jd l. Jyzocnoaeucxa udeonoeuja, Llcmuua o >jyeocnaausuy<, Bepyjeu y Boza, Xmneu4 1942 (anonr,rrrauo). Empa{cra rryra 1892 - Euorpa(}crca xapra cprcKr.rx 3eMarra nspafena na ocnory jesrra, o6uuaja turr*nle lt llpoceemHu etacHuK, Beograd, 1892.

Firh

ffinnawcy KIsID(eBHocr, rmumajy Y 3aroPjY rao

1975 - Fishman J. A. language and nationalism. Two Integrative Essays, MA, Newbury Ilouse, Rowley, 1975. Gaj 1836-Gaj Lj. hoglas ll DaniczaHorvatzkq Slavonzkay Dalmatinzka,2,Ns49,Zagreb,1836, s. 195.

388

v. SOTIROVIC: NACIO

Gellner lggg - --

Malinowski, and the Habsburg dik' Gellner E. Language and solitude:_wittg"nttri", ;,Cambridge University Press' Cambridge' I 989' and Nationalism, in Glatz F' (ed.). G|atz |995-_Glatz F. Bourgeois Transformation,.Aisimilation, by columbia univerMod.emTinr.es, 1867-1950, Distributed Hungarians andrnrirfi'"iil*rurs in sity Fress, New York, 1995' Horvat l. Aate Starieuii'Zageb' 1940'
Gaj 1842- Gaj

Lj. Danica ilirstw,S'\ft20'Zagreb'-L842' s'79'

R,mksrumdim.

flglffirl
flril|E;m

mrymm,iliiltff
Jnri{ffitilf

Su&lsimm&l I&#U,

-t Sffiffi -9fli-Srfl
Wfrh,"TMEil

SW@gm lmffifie#fiffi

ilI

ffo*ui

fS+O

ii"*"i

i{""n1git1986. I4Bnh lgg0

Cpnau *apoO i nezoe ieturc, Eeorpaa, 1971. fr.cpr;r;wduruezoojesux,Apyro],,AaBe,cpncraxrraxeanaeagpyra'EeorpaA' ,suh19g6-LIErh

I4suh

rsso _ Horvat J. politiikapouijest lrrvatske,zagreb,1990.

Cuu.pmoffi lfl&f;smilllifr fi956

[.

- sbirt

fiilMeffiT-m

.4tr&,jry4[f@6tI

l-rnfS:f-JaruhB.Cnoueuuuojeea)rca6oma'['Beorpa'q'1931'( cpncKoz)opodo y cnaaonuju,3arpe6, Jonanosth 1gg2 - Josa,osrh J. 11. Iloeiecuwla

I&prah 1887

Ilpuunraxa' 1990' I,Isrh fI. o jeeurg uexadaw*en u cadawrcett,Eeorpa4,

1892'

wryrcru*ilrm
rffiP6

$iffi
r$lm*

- fltr rffiss-flfr

$milffi#fik frgSS

Kann1974-KannA.R.AHistoryoftheHabsburgEmpire'1526_19l8,UniversityofCaliforniaPress' Berkeley, Los Angeles andLondon' 1974' Cp6uia' Onuc seume' napoda u dpxaee' op*ulrru *tu*t'up'ja' Kparreecra "pn"* Kosasesrh tgsg-vodafaiiorio"p***-udane.cacnoeouocpncrcouiesutg,[BytoAoryEerro
n3Aarse, Tpe6xr'm, Eeorpa"u,

fiffif3

-SS - Hfry

Kaprah

B' Kapta pacrpocrpalserc a Cp6a'

Iy-rry3-

seorpar' rst're!'tTT111^?.0.9

24l 1887

'

'

inm"f fsmg3tr-1fut
Tsctffiw ft9fl6ofr

L SM,frEi F- UI
RCImmirmfrI
mMCIR

roriaiig:j

()JroBeHcKu u _ Kollfu J. O ;roxesHoj samr,rnocrr rvrely rapo4z I'I EaperIJI'IMa

1999'

ll

Cep6cxu

firy7,ffi:lfu

Publishing ,,:{;l;;#"{;tr#iitrr}ffi,* * centrat Europe. A Hisnry or Hungary.Atrantisz

phanrasien eines Slaven

}fummilr& Ug'75-\ffi

// vatertiindische

Btiiter,5.vI,

1810'

{.BmtuCrf

ILfrmfuamdr

""r|#i?r:rY?lffl#?"*tische ii6t* 1984 -

Kopitar J' serbica,Beograd' 1984'

Kocurhlggg.KoctuiI,..,Itpqhacpncxoejesuxa.Kyamypuo-ucmopujcxacmyduja,Hos[CaA,1999 (npao roAare 1964 y Eaaeny)' 1983' - --t^-.^--t,^ i).in ,.eoq odnosi i jugoslovewk, idela,^Bewad, Kresti. 1g83 _ Kresti6 i. s6rirln*"tski Glasu' 26' lx 1955'

Kmjevii

1955

Jlarr.rh lgg4a

:i*rri

1894' Irasu?,c. n' Cp6u v daeuunu' 34rpe6' 189 5' ; *opywe i edni uenu dpyza *euy' .3arpe6' Jlaguh 1 895 - IIaguL C.";:' i*J " roii"nen Spmche' Teil' Inutlehre' Snmmbil' Leskien 1914 - L,eskier i.Zrk*"t*'a"r-srrUo-t

Kmjev:il1i ''i':*udata kanadsko m H'vatskorn 1984. IraguL c. ll.. ipo**o noeiecuu,a cp6a,3atpe6,

Nffffifr

ias+6

i'

Tfuu$lulffiee
,q{fld,S16fu,

*^!#ti{;K::I?y:tr;Y:f;?,llro
M.;; 1852/1879'

n*o*,Nakradni

knjisa' zavod Matice hrvatske, skokka

8EWffi flffit'il
pwromr@frWHm
m[,
rrrfrnnnrrrrmEn

effiffi'Illl

Zagreb, 1992. Zagreb' 1889' 18i19 - Mareti6 T' Slaveni u davnini' pf*f"!lf F. Serbisch una Miklo5id lB5ZllBTg-

ri**i"n,
u

Vergleichende Gramntik der slawischen

'

unmrymc"m-

Mrraru

MrnocasrEesrh --

SPrachen,Wien, Hosr caA, lonr ^^- 1901. -. 1901 _ Mr.rrr;H. Ilporo*orna flatuatluja. huxo6 jesux- Xpecmouamuia' Hapo4na

K. O Mr,UrynEnornh lggg --Mr.rryrnxosEh ry*nw c' 33-90, 1989' o cp6".o y xpeamctcoi,l, Eeorpa.A, Eorur Kotopcroj rsag;r+ ll 36opuux 1890' clem y pequ u ctturyu' Eeorpaa' Hr.rreruh 1890 - Huremh lI'M' Cpncxu

yr*aprr"srcra 6n6nuorera, flpuntuna' 1997'

1g9i- M;;;casrbesrh l. ciai

MfrMh wmprflffiiry;
Imr@r

n cp6a raromaxa y'[anr''raqnjr, ,{y6pbammy

=-- =EEE EEI!

ffi
qrrnr;iifrnmiiirm-

suililflhillm

smilffilhmld]&
ilMllMm',mrmEE I

ioru

1902' CpAoOpou 1902 - Hoeu Cp6o6pan'Zagreb' 1867' . La {erbia e l' Impero d'Oriente,Firenza, Orsatto Orsatto 1867 proiireno izdnnje sa 16 izmiienjeno iznatno pavlidevi6 2000 - pavlidwi e D. poviiest Hrvaxyr.bru,go, Naklada Pavidi6' Za$eb'2000' povijesnih l<arata ubojl'

ffirelm@flrry

p:iil;p".i6)

Peri6lggT.Peri6I.PovijestHnata'Centarzatr-ansfertehnologije,Zagreb,|997. 1996'
fletponr'rh 1996 - Ilvrpon tL [,' Illxona.uanuutmoz iesuxa'Hogu-Caa' (Jniverselle'Ill' Paris' 1878' Reclus 1878 - n".r,', iiZs ' Ceographie

zGoDovINSru iesopls .

58

. 2004.34 (130)

389

, fiw Habsburg dile-

q
t5r

in Glatz F. (ed.).
Columbia Univer-

Roksandi6 1988 - Roksandi6 D. Vuk KaradZid, Ilirci i procbs srpske nacionalne integracije u hrvatskim zemljama (1835-1848), Naudti sastanak slayista u Vukoye dane. Vuk Kara.ddC i njegovo delo u syome vremenu i danas, Beograd, 1988, s. ll9_129. sakcinski 1841 - sakcinski K. I. Dopis izMirana il Danica ilirska,T, Ns 14, zagreb,lg4l, s. 54. Smith 1996 - Smith D. A. Nations and theirpasts ll Nations and Nationatism,2 (3),November, 1996. Springer 1863/1865, II - Springer A. Geschichte Osterreichs seit dem Wiener Frieden 1809. In zwei
Teilen, Wien, 1863/1865.
1924

lmjangrzh
msarpyra, Beorpag,
N, 1990.

stuui 1956 - Stulli B. Trscanska 'Favilla' i Juzni Sloveni lt inali Jadransioi instituta Jigoslavenske

crojauosrh Jb. )Rueom

pad Byxa cme$anoeuha Rapayuha, Eeorpa4, 1924.

lllmufi

alcademije znanosti
1937
3HarHOCrr.r

i wnetnosti,

Ns 1, Zagreb, 1956.

rIF6.
ry

1892.

Safaiik 1826 - Safaiik P. J. Geschichte der sktwischen Sprache und Literatur,Buda, 1826.' Safaiik 1833 - Safafik P. t. Serbische Lesekbrner,pest, 1g33.

-llJwruh<D. O moro4luusr4z Zmrpcror noxpera//Jberonnc Jyrocnosegcxe araaeuuje.

n yrr.rjeruocrz, 1937.

of California Press, nnpoda u dptrcaee,

1887.

Saafit
SiOaf

1955

t241.

Hff, Apyro Aoryrteno

ItEeEcKIlM

ll

Cep6crcu

; Atlantisz Publishing

,Bftiten 5. VI, 1810.

1973. Sidah roreti6, Grabovac, Karaman, strdi6, valentid tsso Sioak r., Foreti6 v., Grabovac J., Karaman I', strdi6 P., valentii M. Hnatski narodni preporod Ilirski pokret,zagreb, 1990. Treptow 1996 - Treptow W. K (ed.). A History of Romania,The Center for Romanian Studies and The Romanian Cultural Foundation, Iagi, 1996. Vnce 1978 - Vince Z. Putovima hrvatskoga knjibvnog jezika,Zagreb, 197g. Vucinich 1975 - Vucinich W. S. Croatian Illirism: Its Backgroung and Genesis in Stanley B. W., Joseph H' Intellectual and Social Developments in the Habsburg Empirefrom MariaTheresa to WorldWar d Boulder, Colo., East European euarterly, 1975,pp.6g*73.

tszf -

Safafik P. J. Slowansky ruirodopis,detvrto izdanje, prague",l955 (prvo izdar{e 1g42). SlOat I. Studije iz hrvatske poii"rtf XIX stoljem,Institut za hrvatsku povjest, Zagreb,

\ia,Hosu

Ca!,, lggg

Summary

1983.

155.

liational self'determination of the Croats and Serbs by the language in the Tbiune Kingdom
of Dalmatia, Croatia and Slavonia, 1835-184g Vladislav B. Sotirovid

895.
. Lsutlehre, Stammbilyamke, Skolska knjiga,
Y

This article deals with the question of linguistic nationalism and its interpretations among Croats Serh intelectuals in the first half of the nineteenth century. In ethnically^mixed Triune Kingaom, Croas and Serbs have been in the final process of building up their national identity and national political pro$arnmes. Both these South Slavic ethnic groups iOentineo ttre tanguage
and

wnatik der slawischen

wamuja. Hapo4na n
n"+ajn. .[y6porHl{Ky
$h
a

e. 33-90, 1989.

as the background of the national literallanguage at the moment when Serbs already adopted the same dialect for their own natio[[rl li&Elal language. This was important to justify national claims of the Croats for inclusion of the Eri!fries setded by shtokavian speakers and unite South Slavs for the political struggle against Mag-

ti*n nedonal revival movement chose shtokavian oialect

nal identity marker and indicator for political claims. Intellectuals of the time advocated ethnolinguistic miry'of Croas and Serbs on the whole territory of their ethnographic despersion. The leaders of

as the

prime natio-

Croa-

criticised ilfr+iiqic unitl' among Croats and Serbs and attempteO to delineate their linguistic differences and sfimir gticlrlarities..

luidim

and Germanization of the Triune Kingdom. However,

rn*y *rit .. of the,time

nh" t 867.
Wosrreno izdanie sa 16 r0!n.

390

JEZIKA V. SOTIROVIC: NACIONALNO SAMOODREDENJE HRVATA I SRBA PUTEM

"'

'

aBTRKA

zcoDovlNsrpcn C,lsoPrsl

+l I 24ll 200, Na upravi zgoilovinskega dasopisa (sI-1000 Ljubljana, Askerdeva 2, telefon latrko narodite naslednje zvezke knjiZne zbkkez(: e-po6ta: zgodovinski.casopispunl-ti.s1 zgodovinopisje. Zbornik razprav. 1980, 44 st' - 320 SIT 1 . Edvard Kardelj-Sperans-in slovensko (ponatis 1999), 28 str' Sebjanidi$oinik in {omoljub Adam Farka5 (1730'1786). 1982 i.

n*.

- 320 SIT 3. ZgodovinadenarstvainbaninistvanaSlovenskem.zbornktazptav.lg8T, 640 SIT

134str'-960sIT
19891 88 str'

+.nusanKos:BelakrajinavpoznemsrednjemvekulgST,T6str._600SIT 1861-1907. 5. latezCvirn: Boj za Cel;e.Pofitiinaorientacijaceljskeganem5tva

6. Predrag Belic: Prva

tri

desetletja jezuitov in Slovenci (154,6-1569). 1989, 40 str.

- 320 SIT

T.MartaVerginella:DruZinavDolinipril[stuv19.stoletju.1990,36str.-280SIT predalpski prostor od 4' dtt 8' 8. Rajko Bratoz: vpliv oglejske cerkve na vzhodnoalpski in
1991, 56 str' - 4(n sIT 9. Petra svoljsak: slovenski begunci v Italiji med prvo svetovno vojno. meje. 1994, '14 str' - 320 SIT 10. Bogo Grafenauer: oblikovar\ie severne slovenske narodnostne ii. pJ".Stih: Gori5ki gro{ie ter njihovi ministeriali in militi v rstri in na Kranjskem' 1994'

stoletja. 1990,72 str. + pril.

- 560 SIT

266 str. - 2000 SIT avtorjev. 1994' 48 str' 12. Rajko Bratoz: Bitka pri Frigidu v izroiilu anticnih in sredqieveBkih 400 srT nekaterih vprasaqi sredqie13. Miha Kosi: Templarji na Slovenskem. Prispevek k resevanju Bele Krajine in Ljub[iane' 1995' 48 str' - 480 SIT vedke zgodovine Prekmur;a, 1996, 88 str' - 8fi) SIT 14. Marjeta Kersid svetel: desro.stovenski stiki med svetovnima vojnama

15.OlgaJansa-Zom:Ilistoriinodru5tvozaKra4isko'1996,320str'-4000SIT

proces. 1996, 317 str' - 4000 sIT 16. Tamara Griesser Pedar - France Martin Dolinar: Rohnanov koroSkih kneijih kamnov. 1997,60 sfi. - 680 SIT 17. Andrej Pleterski: Mitska stvarnost viri in izbrano literaturo' 18. Rajko Bratoz: Grska zgodovina. Kratek precled s temeljnimi 19. Rok stergar: >Yojski prijazen in zazelen garnizon<. Ljubljanski stoletja in prvo sYetovno vojno. 1999, 88 str' - 880 SIT

1997,268 str.

- razProdano

iastniki med prelomom

zboru

driavnem 20. Peter Rustja: Med Tistom in Dunajem. Ivan Nabergoj v avstriiskem (1873-18y/), 1999,336 str. - 2800 SIT posebnosti' Prev' 21. Herbert Grundmann: Zgodovinopisje v sredqiem veku. Zvrsti - obdobja Janez Mlinar, 2000, 84 str. - 1600 SIT

22.IvanVogrid:SlovenskiknjiZemikiinlsvetovnavojna.200l,46str.-880sIT
str' - 1000 sIT 24.peterRustja: otokar Ryb6i v dunajskem parlamentu. I. del. 2001, 96 doline. od TIGR-a do volitev 1946.2002,368 str' 25. Erik Dolhar: Boj za slovenstvo Kanalske 23. Boilo Ripe: Slovenci v osemdesetih

letih' 2001, 86 str'

- 2000 SIT

26. Rajko Bratoz: Grska zgodovina. Kratek pregled s temeljnimi (Druga, dopolnjena izdaja)2003,304 str' - 4800 SIT

- 3600 srr

viri in izbrano literaturo'

razlage gesla o koroskem 27. latkoPleterski: xoroSri plebiscit 1920. Poskus enciklopediine Vott<sansUmmungt920. Versuch einer enzyklopiidischen Auslegplebiscitu = Kiirntner

2003, 376 str. 28. Peter Rustja: otokar Ryb6i v dunajskem parlamentu. II. del.

ungdesStichwortes>KiirntnerVolksabstimmung<.2003,64str..800SIT

- 3400 sIT

zveze zgodovinskih druStev SlozniLanacena celotne zbirke je 2.000 sIT. Na vse cene dlanom odpladevanja' priznavamo 25 7r, Studentom pa50 vo dodatnega popusta. MoZnost obrodnega venije