UNIVERZITET CRNE GORE Prirodno matematiki fakultet Podgorica

Lara Jaki Izoperimetrijska nejednakost ZAVRNI RAD

Podgorica, 2012

UNIVERZITET CRNE GORE Prirodno matematiki fakultet Podgorica

Lara Jaki Izoperimetrijska nejednakost ZAVRNI RAD

Geometrijska analiza Prof. dr. David Kalaj Lara Jaki Teorijska matematika 2705985505196

Podgorica, jul 2012

Sadraj

Uvod Planarna izoperimetrijska nejednakost Dokaz pomou etiri take Dokaz prirodnom parametrizacijom Dokaz parametrizacijom pomou Fourier-ovih redova Dokaz korienjem Wirtinger-ove nejednakosti Nejednakost Brunn-Minkowski og i izoperimetrijska nejednakost u viedimenzionalnim prostorima Nejednakost Brunn-Minkowski og Opta izoperimetrijska nejednakost Zakljuak Literatura

4 7 8 10 15 17

22 25 28 31 32

Uvod

Izoperimetrijski problem intrigirao je i privlaio mnoge matematiare, bilo zbog njegovog sutinskog geometrijskog svojstva, bilo zbog njegove iroke primjene ne samo u matematici, ve i u fizici, mehanici i dr. I upravo su zbog toga matematiari prilazili izoperimetrijskoj nejednakosti iz mnogih, razliitih smjerova. Ponekad je to dovodilo do paralelnog razvitka nekih grana matematike. Prema legendi ovaj problem je nastao za vrijeme osnivanja drevnog grada Kartagine na obali Sjeverne Afrike. Fenianka Didona, koja poslije smrti roditelja nije mogla podnositi samovolju brata Pigmaliona, je pobjegla na obalu Sjeverne Afrike. Tamo se dogovorila sa kraljem Jarbasom da od njega kupi onoliko zemljita koliko se moe obuhvatiti koom jednog bika. Ona je izrezala kou na tanke kaieve, povezala im krajeve i uspjela obuhvatiti zemljite na kojem je kasnije izgraena Kartagina. Didona je postala prva kraljica Kartagine. U savremenoj matematikoj formulaciji Didonin problem glasi: Izmeu svih zatvorenih krivih linija u ravni, koje imaju jednak zadan obim, nai onu koja ograniava najveu povrinu. Sa matematike strane ve kod Euklida (oko 300. godine P.N.E.) nalazimo dokaz da od svih pravougaonika najveu povrinu ima kvadrat. Od antikih grka koji su se bavili izoperimetrijskim problemom (na grkom iso perimetron znai istog obima) najznaajniji je Zenodor, ali, naalost, njegovi spisi O izoperimetrijskim figurama nisu sauvani, kao ni znaajni spisi arapskog matematiara Al-Kindi ja iz 9. vijeka u kojima se spominje trodimenzionalni izoperimetriski problem (tj. problem nalaenja tijela date povrine koje ima

najveu zapreminu). Jo su u antiko vrijeme intuitivno znali da je rjeenje izoperimetrijskog problema krug. I u tom smislu istoriari matematike vole da citiraju Platona: Najljepe tijelo je lopta, a najljepa figura u ravni je krug. Prouavanje izoperimetrijskog problema doivjelo je svoju ekspanziju kada su matematiari poput Newton-a, Leibnitz-a, Bernoulli-ja razvili sistematine naine za rjeavanje raznih problema optimizacije baziranih na infinitezimalnom raunu, a ubrzo su poeli da se rjeavaju i problemi u varijacionom raunu (problem nalaenja optimalnog oblika putanje krive u nekoj klasi krivih). Direktna rjeenja nekih problema varijacionog rauna dali su Euler i Lagrange i eksplicitni dokaz izoperimetrijske nejednakosti moemo dati u terminima optimizacije varijacionih principa. U 19. vijeku Steiner je dao rjeenje izoperimetrijskog problema u kojima su korieni alati geometrije. Ovo rjeenje bilo je veoma sugestivno i pouno i dovelo je do razvitka mnogih matematikih disciplina. Ipak, tek u to vrijeme, nakon to je Weirstrass shvatio da odreeni ekstremalni problemi nemaju rjeenje, su se matematiari poeli baviti pitanjem postojanja rjeenja izoperimetrijskog problema, to ranije nije bio sluaj, nego se pretpostavljalo da rjeenje postoji. Weirstrass je bio ujedno i prvi koji je dokazao da rjeenje izoperimetrijskog problema postoji i to je uradio pomou varijacionog rauna. Dokaz nikada nije objavio i sauvan je zahvaljujui biljekama njegovih studenata. Veoma korisno rjeenje izoperimetrijskog problema dao je poetkom 20. vijeka Hurwitz, koristei pri tome Fourier-ove redove i neka njihova osnovna svojstva, kao to je Wirtinger-ova nejednakost. Zahvaljujui prilazu izoperimetrijskoj nejednakosti Fourier-ovom analizom, omoguen je dalji razvoj prouavanja izoperimetrijske nejednakosti u viedimenzionalnim prostorima. Danas postoje mnogi dokazi izoperimetrijske nejednakosti u nekim specijalnim prostorima u kojima su korieni razni matematiki alati. Mnoge poznate nejednakosti su ili koriene u dokazivanju izoperimetrijske, ili su proizale iz nje. Dokaz izoperimetrijske nejednakosti koji se bazira na nejednakosti Brunn-Minkowski og daemo u ovom radu. Pored toga, u ovom

radu, najvie emo se osvrnuti na planarnu izoperimetrijsku nejednakost i dokaze bazirane na dokazima Edler-a, Steiner-a, Schmidt-a i Hurwitz-a.

Planarna izoperimetrijska nejednakost

Kao to smo ve rekli, planarna izoperimetrijska nejednakost dokazana je raznim alatima matematike. Ovdje emo dokazivanju pristupiti na nekoliko naina. Prvo emo posmatrati izoperimetrijski posmatrati kao problem optimizacije odreene klase figura u ravni i dati dokaz baziran na Steiner-ovom dokazu. Zatim emo dati tri dokaza u terminima diferencijalnih krivih u ravni. Jedan koji koristi prirodnu parametrizaciju krive i bazira se na Schmidt-ovom dokazu, dok se druga dva baziraju na Hurwitz-ovom dokazu u kojima se koriste Fourier-ovi redovi i Wintiger-ova nejednakost.

Dokaz pomou etiri take

Planarna izoperimetrijska nejednakost daje gornje ogranienje za povrinu planarne figure u zavisnosti od obima. Ona kae da je povrina ograniena zatvorenom krivom duine maksimalna kada je kriva krunica, ili ekvivalentno, minimalni obim (duina) krive koja ograniava figuru povrine se dostie kada je kriva krunica. U dvodimezionalnom sluaju izoperimetrijska nejednakost kae da je , pri emu je obim, a povrina oblasti u ravni. Predstaviemo dokaz, baziran na Steiner-ovom dokazu, koji pretpostavlja postojanje optimalnog oblika skupa (oblika figure u ravni u naem sluaju). Ovaj detalj su previdjeli matematiari koji su prvi pokuavali da daju rigorozan dokaz ove nejednakosti. Dokazivanje da objekat sa datim svojstvima postoji je pipav posao i ovdje emo ga izostaviti.

Dokaz: Prvo primijetimo da figura optimalnog oblika mora biti konveksna. Jer u suprotnom moemo poveati povrinu zadravajui obim, kao to je to prikazano na slici 1., to dovodi do kontradikcije optimalnosti (ovdje pretpostavljamo da figura optimalnog oblika postoji).

Slika 1.
8

Sada pretpostavimo da konveksna figura optimalnog oblika nije krug. Tada moemo nai etiri take A, B, C i D na granici oblasti takve da konveksan etvorougao nije tetivan, tj. oko njega ne moemo opisati krug. Tada na osnovu Brahmagupta-ine formule (1) za povrinu etvorougla, ako bi znali da postoji tetivan etvorougao sa stranicama AB, BC, CD, DA, mogli bi, uzimajui u obzir parad oblasti koji lee izvan granice etvorougla ABCD, deformisati etvorougao tako da se povrina oblasti poveava, a obim ostaje isti. Skica postupka data je na slici 2.

Slika 2. Kada se dokae da postoji deformacija etvorougla ABCD u tetivni etvorougao ABCD, to ovdje izostavljamo, lako je zakljuiti da je figura optimalnog oblika zaista krug. Kako injenica da je figura optimalnog oblika krug dokazuje izoperimetrijsku nejednakost? (Ovdje opet pretpostavljamo postojanje figure optimalnog oblika.) Izaberimo proizvoljno figuru obima i povrine . Kako se povrina svake figure koja nije krug moe poveati, slijedi da je povrina manja od povrine kruga obima , tj. vai: ( to daje izoperimetrijsku nejednakost ____________
)( )( )( ) Brahmagupta-ina formula : ( , gdje je poluobim, , , i duine stranica proizvoljnog etvorougla, a je ugao jednak polovini zbira dva naspramna unutranja ugla
(1)

) .

su

Dokaz prirodnom parametrizacijom

Elegantan i direktan dokaz izoperimetrijske nejednakosti baziran na uporeivanju glatke, proste, zatvorene krive sa odgovarajuom krunicom dao je 1938. godine Schmidt. Koristio je samo formulu duine luka, izraz za povrinu iz Green-ove formule i Caushy-Schwarz -ovu nejednakost.

Uvodne napomene:
Kriva u ravni parametrizovana sa prosta ( Jordan-ova ) ako je preslikavanje nema samopresjeke. ( ) ( ( ) ( )) , - je , injektivno, tj kriva

( ) i Kriva ( ) je prosta, zatvorena kriva ako je ( ) preslikavanje na [ ) osim u najvie prebrojivo mnogo taaka. Kriva parmetrizovana sa ( ) ( ( ) ( )) funkcije ( ) i ( ) neprekidno diferencijabilne na , , -.

je injektivno

- je glatka ako su

Ako je C prosta, zatvorena, glatka kriva zadata parametarski, tada se duina njenog luka L moe izraziti na sljedei nain: ( ) ( )

10

Teorema (Green): Neka je orjentisana, dio po dio neprekidna, prosta, zatvorena kriva u ravni i neka je oblast koju ograniava kriva . Ako su i funkcije ) definisane na oblasti koja sadri D i imaju neprekidne iji su argumenti ( parcijalne izvode, tada vai: ( ) ( )

(Posljednja nejednakost je Green-ova formula). Caushy-Schwarz-ova nejednakost (prosti oblik): Za proizvoljne funkcije vai: standardna euklidska

( ( ) ( )) preslikavanje pri emu je za ( ) ( ). norma definisana sa

11

Sada emo predstaviti dokaz planarne izoperimetrijske nejednakosti koji se bazira na Schmidt-ovom dokazu.

Teorema: Ako je prosta, zatvorena, planarna kriva povrine A, tada vai: pri emu jednakost vai akko je Dokaz: Izaberimo paralelne prave i koje su tangente krive i zatvaraju krivu kao to je prikazano na slici 3. Konstruiimo zatim krunicu poluprenika ije su tangente prave i i postavimo koordinatni poetak u centar krunice, pri emu je y-osa paralelna sa i . krunica. duine L i ograniava oblast

Slika 3. Parametrizujmo krivu ( ) ( ( ) ( )) prirodnom parametrizacijom, tj. duinom luka: , ( ) ( ) . ( )

12

Posmatrajmo sada krivu ( ) ( ( ) ( ))

definisanu sa : ( )/ ( )/

. ( ) { . ( )

Primijetimo da je slika krive krunica , ali ne mora biti parametrizacija za , jer moe neke djelove krive prekrivati vie puta. Takoe, ( ) primijetimo da je ( ) . Koristimo Green-ovu formulu da izraunamo povrine ograniavaju krive i : ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) i oblasti koje

Sabiranjem ove dvije jednaine i primjenom Caushy-Schwarz-ove nejednakosti dobijamo: ( ( ) ( ) ( ( ) ( ( ) ( ) ( )) ( )) ( ( ) ( )) poluprenika iji je centar u prirodno ( ))

jer sve take ( ( ) ( )) pripadaju krunici koordinatnom poetku i ( ( ) ( )) parametrizovana. sredine, ( )

, jer je kriva

Zato, primjenjujui nejednakost izmeu aritmetike i geometrijske , dobijamo nejednakost: koja je ekvivalentna izoperimetrijskoj nejednakosti
13

Pretpostavimo sada da vai jednakost, tj. i tada je i , pa zato R ne zavisi od orjentacije paralelnih pravih i . Dalje, jednakost vai i u Caushy-Schwarz-ovoj nejednakosti, pa imamo da je ( )) , jer je jedan vektor duine R, a drugi duine 1. ( ( ) ( )) ( ( ) Ovo implicira da je ( ) ( ) . Sada razmotrimo sluaj kada se pravac pravih i promijeni za ugao od . Tada ( ) i ( ) mijenjaju mjesta u parametrizaciji i u novim koordinatama. Moemo izabrati poziciju krunice tako da su joj tangente etiri prave: i i njihove rotacije za ugao . Zakljuujui na analogan nain kao i prije, dobijamo da je ( ) ( ) , pa je zato ( ) ( ) i je zaista krunica.

14

Dokaz parametrizacijom pomou Fourier-ovih redova

Hurwitz je 1902. godine publikovao kratak dokaz izoperimetrijske nejednakosti koristei Fourier-ove redove za proizvoljne krive koje se mogu poligonizovati (ne zahtijeva se neprekidnost). Teorema: Pretpostavimo da je prosta, dovoljno glatka, zatvorena planarna kriva. Ako je L njena duina, a A povrina oblasti koju ograniava , tada vai nejednakost:

Dokaz: Pretpostavimo da je , parametrizacija krive i da je na , - . parametrizovana konstantnom brzinom, tj. | ( )|

Oznaimo sa i koordinatne funkcije, tj. ( ) ( ( ) ( )) . Funkcije i moemo periodino produiti na i tada su Fourier-ovi razvoji funkcija , , i dati sa: ( ) ( ) ( ) ( )

15

Primijetimo da su sve ove funkcije realno vrijednostne, pa Parserval-ov (2) identitet daje: ( ( ) ( )) (| | | | )

Na osnovu Green-ove formule dobijamo povrinu: | ( ( ) Ovo vai, jer su i vai da je Sada imamo: | ( | || | |(| (| | | | | )| | | ) | ) i
(

( ))

| (

)| ,

realno vrijednostne funkcije, pa je

)

Ovim je izoperimetrijska nejednakost dokazana. Da bi vaila jednakost, prvo, mora biti | || | | | | | , pa je | je | | Jasno da jednakost vai akko je krunica. za | | , a takoe | | | za | | .

____________
(2)

Parserval-ov identitet :

za koeficijente ( )

i | ( )|

Fourier-ovog razvoja funkcije

sa

periodom T vai jednakost :

16

Dokaz korienjem Wirtinger-ove nejednakosti

Ovaj dokaz je na neki nain kombinacija prethodna dva dokaza i kao i prethodni bazira se na Hurwitz-ovom dokazu. Kao to smo ve rekli, duinu luka zatvorene, glatke krive parametarskom obliku moemo izraziti na sljedei nain: ( Povrinu oblasti linijskim integralom: ) ( ) takoe moemo izraziti date u

koju ograniava kriva

pri emu moemo smatrati da je

pozitivno orjentisana kriva. ime krivu reparametrizujemo

Ovdje je pogodno uvesti smjenu

duinom njenog luka i na taj nain se lake oslobaamo korjena u podintegralnoj funkciji. Sada imamo: (( ) ( ) ) ( )

Dalje, imamo da je: (( ( ) ) ( ) ) (( ) )

17

Prvi sabirak na desnoj strani je oigledno nenegativan, pa izoperimetrijsku nejednakost moemo dokazati ukoliko dokaemo da je: ( )

Ova nejednakost ne vai za proizvoljnu funkciju ( ), jer ne vai, na primjer, kada je ( ) nenegativna konstantna funkcija. Sljedea lema daje odgovor na pitanje kada ona vai.

Lema: -periodina funkcija i ako je vai ( Wirtinger-ova nejednakost ) : pri emu jednakost vai akko je ( ) . Ako je ( ) glatka, ( ) , tada

Najlaki nain da se dokae ova lema je pomou razvoja funkcije ( ) u Fourier-ov red. Hipoteza reda jednak nuli. ( ) garantuje da je konstantni lan ovog

Da bi primijenili Wirtinger-ovu nejednakost u dokazivanju izoperimetrijske, dovoljno je primijetiti da ova hipoteza moe uvijek biti zadovoljena odgovarajuim izborom koordinata, tj. postavljanjem -ose tako da prolazi kroz centar gravitacije krive . Sada su oba sabirka na desnoj strani u jednakosti ( ) (( ) )

nenegativna, to daje izoperimetrijsku nejednakost . Jednakost vai samo ako su oba sabirka na desnoj strani u gornjoj jednakosti jednaka nuli, pa na osnovu leme lako zakljuujemo da mora biti krunica.

18

Interesantno je da ovaj dokaz nigdje ne koristi pretpostavku da je prosta kriva. Izoperimetrijska nejednakost vai za proizvoljnu glatku zatvorenu krivu, o emu govori sljedea teorema:

Teorema: Wirtinger-ova nejednakost (lema) je ekvivalentna izjavi da izoperimetrijska nejednakost vai za proizvoljnu glatku zatvorenu krivu, pri emu jednakost vai samo ako je krunica. Dokaz: Neka je ( ) glatka, () . ( ) . Tada je ( ) takoe -periodina, jer je -periodina funkcija koja zadovoljava jednakost

Neka je ( ) ( ) ( )

( ) , pa par ( ( ) ( )) definie glatku, zatvorenu krivu. Duina luka ove krive, na osnovu Caushy-Schwarz ove nejednakosti, zadovoljava: ( ( ) ( ) )

Zato je: (

((

) )

((

Prvi sabirak na desnoj strani je jednak nuli, to slijedi direktno iz definicije funkcije ( ), pa se zato ova jednakost redukuje na Wirtinger-ovu nejednakost. Da bi vaila jednakost, mora vaiti jednakost (( ) ( ) )

19

to je mogue jedino u sluaju kada je ( Slijedi da je ) ( ) ( ) . Kako kriva mora biti krunica, odavde , da je funkcija ( )

, pa je zato

sada lako zakljuujemo, imajui u vidu da je () oblika , ime je teorema dokazana.

20

Spomenimo jo i injenicu da planarna izoperimetrijska nejednakost vai i kada kriva ima samopresjeke. Tada se komplement krive sastoji iz odreenog broja krivih i u odnosu na svaki domen ovih krivih ima dobro definisan broj namotaja . Tada je povrina data sa , gdje je povrina domena krive . Preanji dokaz pokazuje da za proizvoljnu zatvorenu krivu imamo , a teorema govori da je ova nejednakost za sve krive ekvivalentna Wirtinger-ovoj nejednakosti. Tanije, | | mnogo jai rezultat, koji je dao Rad, je taan. Naime, . Na primjer, za Bernoulli-jevu lemniskatu je desna strana prve nejednakosti jednaka nuli, dok u drugoj nejednakosti daje povrinu ogranienu ovom krivom. Nedavno su Banchoff i Pohl dokazali jo jau nejednakost koristei pri tome prilino drugaiju metodu od do sada navedenih. Pokazali su da vai , pri emu jednakost vai akko je krunica ukrtena konaan broj puta. Ovaj rezultat je specijalan sluaj uoptene izoperimetrijske nejednakosti koja se tie krivih u viedimenzionalnim prostorima o emu emo govoriti kasnije. Interesantno je, da ako ponemo od relativno glatke krive dodajui joj piceve u kojima nije glatka, to ima vrlo malo uticaja na povrinu. Zato imamo donekle ironinu situaciju da to je nepravilnija kriva, to je izoperimetrijska nejednakost jaa, ali je tee dokazati je. injenica je da izoperimetrijska nejednakost vai u najveim uoptenjima koje moemo zamisliti, ali su nam tada potrebne odgovarajue definicije samo da je formuliemo.

21

Nejednakost Brunn-Minkowki og i izoperimetrijska nejednakost u viedimenzionalnim prostorima

Formulacija nejednakosti Brunn-Minkowskiog inspirisana je problemima koji se vezuju za izoperimetrijski problem i dugo je smatrana nejednakou koja se vezuje za geometriju, gdje je njena znaajnost iroko priznata. Fundamentalni geometrijski sadraj ove nejednakosti daje okosnicu teoriji Brunn-Minkowskiog, divnog aparata kojim je mogue rijeiti razne probleme koji se tiu metrike koliine, kao na primjer zapremine i povrine povri. Tek je sredinom 20. vijeka ova nejednakost zaivjela kao alat analize i tada je otkrivena njena tijesna povezanost sa nekim drugim analitikim nejednakostima, kao to su na primjer Joung-ova, Hlder-ova, Sobolev-a i dr. nejednakosti.

22

Uvodne napomene:
U -dimenzionalnom euklidskom prostoru sa euklidskom normom

( ) ( ) definiimo skupove jedininu i sferu poluprenika i zatvorenu jedininu i loptu poluprenika sa: * * i neka je za proizvoljni skup { iz ( + + ) * * } + +

, tzv. -okolina skupa , skup definisan sa

Ako za proizvoljno oznaimo Lebesgue-ovu mjeru u sa , tada se sferina Lebesgue-ova mjera na moe definisati sa . Termin mjerljiv skup u koristiemo u smislu -mjerljiv, osim ako to nije drugaije naglaeno. Ako je -dimenzionalno tijelo (tj. njegovo zatvorenje jednako je njegovoj ( ) . Oznaimo relativnoj unutranjosti), tada je njegova zapremina ( ) ( ) . Vektorska suma skupova a dilatacija skupa je skup * + i * iz je skup +

U daljem radu najvie e nam koristiti je pojam -dimenzionalnog izvoda Minkowski-og. Za proizvoljni skup i proizvoljno to je skup ( ) ( )

Na osnovu elementarnih svojstava Lebesgue-ove mjere zakljuujemo da iz ( ) slijedi ( ) . Tako da imenilac limesa u stvari predstavlja zapreminu lopte poluprenika u . Dalje, ako za i oznaimo skup , dobijamo izraz za povrinu sfere:

23

( jer je ( jer je (

) ) ).

Dakle, ako je lopta , tada je njena zapremina , a povrina ( tj. povrina sfere koja je granica lopte ) .

24

Nejednakost Brunn-Minkowski og

Nejednakost Brunn-Minkowski og daje procjenu mjere skupa * + u zavisnosti od mjere skupova i u (naravno, o ovakvoj procjeni moemo govoriti samo ukoliko su skupovi , i Lebesgue mjerljivi).

Teorema: Ako su skupovi vai: ( ( Dokaz: Posmatrajmo skupove i koji su konane mjere, jer je u suprotnom nejednakost jednostavno . Ako su i -dimenzionalni pravougaonici tada nejednakost dobija oblik: (( )) ( ) i ( ) zamijenimo sa i , i tada je )) ( ( )) ( ( )) i iz mjerljivi i skup je takoe mjerljiv, tada

Kako se nejednakost ne mijenja kada respektivno, moemo izabrati tako da je ( )

( )

25

to je direktna posljedica nejednakosti izmeu aritmetike i geometrijske sredine. Posmatrajmo sada skupove i kao konanu uniju -dimenzionalnih pravougaonika sa disjunktnim unutranjostima. Nejednakost emo dokazati indukcijom po , tj. po broju pravougaonika u i . Primijetimo da i moemo nezavisno jedan od drugog translirati i da e tada nejednakost ostati ista, jer je Lebesgue-ova mjera invarijantna u odnosu na translaciju. + razdvaja dva pravougaonika u Translirajmo tako da neka hiperravan * skupu i oznaimo skupove * Sada translirajmo tako da je ( ) ( ) gdje je definisano analogno ( i broj pravougaonika u broj pravougaonika u hipotezu i dobijemo: ( ) i i ( ( ( ) ) ( ( ) ( ) ) + * +

. Tada imamo da je moe biti najvie jednak , a isto vai i za . Ovo nam omoguava da primijenimo indukcijsku ) ( ( ) ) ) ( ( ) ( ) )

( ( ))

( ( ))

Posmatrajmo sada skupove i konane mjere i neka je . Tada moemo nai skupove i koji su unija konanog broja pravougaonika, takvih da je , ,| | | | i | | | | . Kako je , nejednakost dobijamo putajui da . Sluaj kada su i kompaktni skupovi dokazuje se korienjem prethodnog sluaja (primijetimo da kompaktnost skupova i implicira kompaktnost skupa ). Definiimo skup * ( ) +

26

i skup

na analogan nain, to ih ini otvorenim skupovima. Kako je ( ) i kada . i implicira nejednakost za

nejednakost za

Kada su i proizvoljni mjerljivi skupovi konane mjere i je mjerljiv, tada aproksimirajui skupove i iznutra kompaktnim skupovima i uzimajui graninu vrijednost dobijamo traenu nejednakost.

27

Opta izoperimetrijska nejednakost

Opta izoperimetrijska nejednakost kae da ako je D proizvoljan skup u takav da je ( ) , tada se njegova zapremina i povrina odnose kao: pri emu jednakost vai akko je ( ) za neko i . * +

U skladu sa oznakama datim u uvodnim napomenama, povrina je izvod ( ) granice Minkowski-og skupa , a je zatvorenje skupa . Dokaz: Za definiimo skupove: ( ) ( ) * * * * Jasno, tada vae sljedee inkluzije: ( ) ( ) ( ) ( ) ( ( ( ) + ) ) + + +

28

Na prvu primijenimo nejednakost Brunn-Minkowsli og: . ( ( ( ))/ ( )) ( ( )) (( ( )) ( ) ( ) ( ( ( ( ( ( )) )) )

)) ( ( )) ( ( ))

Na slian nain, primjenjujui istu nejednakost na drugu inkluziju dobijamo: ( ) ( ( )) ( ( )) ( ) . ( . ( ( ))/ ( ))/

Korienjem tree inkluzije i prethodno dobijene dvije nejednakosti imamo: ( ) ( ( ( )) ( )) . ( ( ( ))/

( )) . ( . ( ( ))/ ( ))/ ) )

(( ( )) ( ) (( ( ))

( ) ( ), Primijetimo da slijedi da je ( ) , pa je zato kada dobijamo:

( ) ( ))

( ) . Kako je ( ) . Korienjem

29

( )

. (

( ))/

odnosno dobijamo traenu izoperimetrijsku nejednakost: ( ( ))

30

Zakljuak

U ovom radu predstavljen je samo mali dio problema vezanih za izoperimetrijsku nejednakost. Ona u neku ruku ini jedan jaki spoj Geometrije, Algebre i Analize. Problem je geometrijski, nejednakost je algebarska, a dokaz koristi analizu; ponekad kompleksnu, ponekad funkcionalnu, a ponekad harmonijsku analizu. Izoperimetrijska nejednakost i problemi nastali od nje predstavljaju jedan od glavnih pravaca u diferencijalnoj geometriji i geometrijskoj analizi. Njeno uoptenje na neeuklidske prostore nije dato u ovom radu, ali se mora napomenuti da je u sluaju euklidske metrike u ravni, Gaussova krivina povri jednaka nuli. Meutim, ako razmatramo slian problem na nekoj povri, onda tu u igru ulazi Gauss-ova krivina koja ne mora biti jednaka nuli. Izoperimetrijska nejednakost u standardnoj formulaciji vai i za povri sa nepozitivnom Gaussovom krivinom, kakve su na primjer minimalne povri. Ako je pak krivina pozitivna, onda takoe vai slina nejednakost koja se, meutim, ne poklapa sa standardnom, jer se u njoj pojavljuje faktor Gauss-ove krivine. Kako je veliki broj matematikih velikana u istoriji izuavalo ovaj problem, na pokuaj da se osvrnemo na isti je dosta skroman, ali ipak vjerujemo da e ovaj rad imati svoj nastavak od autora ili nekog drugog, u cilju da se ova ne toliko poznata matematika tema priblii iroj matematikoj javnosti.

31

Literatura

[1] M. Ashbaugh, R. Benguria: The problem of queen Dido (Overview of the subject of isoperimetry), 1969. [2] S. Dar: A Brunn-Minkowski type inequalities, Geom. Dedicata 77, 1999. [3] C. S. Lee, T. Luo: The Brunn-Minkowski inequality and the isoperimetric inequality, 2011. [4] S. Levy: An elementary introduction to modern convex geometry, Flavors of Geometry, Cambridge Univ. Press, New York, 1997. [5] H. Lewy: Aspects of the Calculus of variations (notes by J. W. Green), Univ. of Calif. Press, Berkley, Calif., 1939. [6] J. Luttinger: Generalized isoperimetric inequalities, I, II, III, J. Mathematical Phys. 14, 1973. [7] R. Osserman: Isoperimetric and related inequalities, Proc. Sympos. Pure Math. Vol. 27, Amer. Math. Soc. Providence R.I., 1975. [8] R. Osserman: The isoperimetric inequality, Bull. Amer. Math. Soc., 1978. [9] L. E. Payne: Isoperimetric inequalities and their applications, SIAM Rev. 9, 1967. [10] T. A. Porter: A history of the classical isoperimetric problem, Contributions to the Calculus of Variations 1931.-1932., Univ. of Chicago Press, Chicago, Illinois, 1933. Slika 1. : http://mathproblems123.files.wordpress.com/2012/04/convex.png Slika 2. : http://mathproblems123.files.wordpress.com/2012/04/hinge.png Slika 3. : http://mathproblems123.files.wordpress.com/2012/05/isop.png

32