1. u kakvom su odnosu jezik govor i jezina djelatnost?

Jezina djelatnost je oblik ovjekove komunikacijske prakse kojom ovjek djeluje na univerzum oko sebe mijenjajui ga. Jezik i govor su aspekti jezine djelatnosti. Njome ljudi prenose obavijesti i pri tome upotrebljavaju poseban sistem znakova- jezik. Jezik je sistem znakova koji ljudi upotrebljavaju u jezinoj djelatnosti, on je po svom karakteru apstraktan, dok je govor njegovo konkretno ostvarenje u nekoj materiji.jezik tei k nepromjenjivosti i stalnosti struktura, dok govor svojom dinaminou tei unoenju promjena u jezik. Stoga sa sigurnou moemo potvrditi da se prvo promjena deava u govoru, a tek onda u jeziku. 2. kako definiramo jezini znak- od minimalnog do kompleksnog? Skicirajte i opiite semantiki trokut. Jezini znak je poseban produkt ovjekove prakse i mora posjedovati dvostruku sposobnost, sposobnost da preslika podatak iz univerzuma dobiven ovjekovim djelovanjem i sposobnost da se prenese drugim sudionicima komunikacije. Znak ima dva nerazdvojiva dijela: plan sadraja u koji se preslikava neki izvanznakovni podatak i plan izraza prikladan da se ostvari u nekom obliku materije i da se prenese kroz komunikaciju. Morfem-najmanji jezini znak koji ima i plan izraza i plan sadraja Rije- sastoji se od jednog ili vie morfema Sintagma- autonomni kompleksni jezini znak ili dio reenice koji ima odreenu semantiku samostalnost Reenica-sastoji se od jedne ili vie sintagmi. Definiramo je i kao onaj dio diskursa koji i sam moe biti diskurs diskurs- jezina jedinica najvie razine u kojoj postoje bilo kakve zavisnosti izmeu njezinih djelova, moe se sastojati od jedne i vie reenica. Semantiki trokut- prikazuje odnose predmeta, sadraja i izraza. Uveli su ga Ogden i Richards, a preuzeo ga je Ullmann. Na vrhovima trokuta se nalaze ova tri termina, a stranica koja povezuje predmet i rije tj. izraz oznaena je iscrtkano da bi se naglasila arbitrarnost te relacije. 3. objasnite sadraj, znaenje i smisao jezinog znaka, te eksplicitno i implicitno znaenje Sadraj znaka je dio na koji se preslikava neka pojava iz izvanjezinog univerzuma Znaenje znaka je njegov odnos prema fenomenima iz izvanjezinog univerzuma Smisao je ostvarivanje tog odnosa u konkretnoj komunikacijskoj situaciji Eksplicitno(denotativno) znaenje- onaj sadraj koji openito prihvaaju svi govornici nekog jezika Implicitno(konotativno) znaenje- znaenje koje rije zadobiva u odreenoj situaciji za pojedinog govornika 4. u kakvim su odnosima znakovi u reenici: Volimo sluati predavanja iz lingvistike. Znakovi su u sintagmatskim odnosima. Dvije jezine jedinice ulaze u sintagmatske odnose kad se nau u vremenskom ili prostornom slijedu jedna iza druge. Govornik rijei u reenici mora poredati po odreenim pravilima, taj postupak se zove razmjetaj ili kombinacija tj. sintagmatski odnosi. 5. to je sinkronija, dijakronija, a to akronija. Sinkronija- je prouavanje i opisivanje jezika u jednom vremenskom razdoblju Dijakronija- je promatranje jezika i njegovog mijenjanja kroz razdoblja Akronija- bezvremensko prouavanje jezika

6. ukratko opiite osnovne lingvistike discipline, odnosno razine u jeziku Fonologija- lingvistika disciplina koja prouava hijerarhijski najnie razine jezinog sistema na planu izraza. Izuava nivo distinktivnih obiljeja (minimalnih obiljeja prisutnosti ili odsutnosti artikulacijsko-akustikih svojstava pomou kojih se jedan fonem razlikuje od drugog), nivo fonema, sloga. Osnovna jedinica njene analize je fonem. Dijeli se na sinkronijsku i dijakronijsku Fonetika- disciplina koja prouava fizikalne osobine realizacije jezinih jedinica manjih od znaka u govoru, i to s akustinog, artikulacijskog i psihoakustikog stajalita Morfologija- disciplina koja prouava jezine znakove niih razina, morfeme i rijei, na planu njihova izraza, no ponekad i sadraja Sintaksa-disciplina koja izuava jezine znakove na nivoima viim od nivoa rijei i to na planu izraza, ali nuno zalazi i u plan sadraja. Dijeli se na sintagmatiku, sintaksu reenice i sintaksu diskursa Semantika- disciplina koja prouava plan sadraja u jeziku i govoru. Bavi se itavim jezinim sadrajem, na svim nivoima. Osnovna jedinica je semantem. 7. definirajte fonem, fon, alofon, morfem, alomorf Fonem-najmanja linearna jedinica plana jezinog izraza kojoj nita ne odgovara po planu sadraja, ali ijom izmjenom dolazi do promjene sadraja jezinog znaka, ta sposobnost se naziva distinktivnom funkcijom. Fon- artikulirani zvuk u govoru koji se u komunikacijskom procesu ukazuje kao materijalna realizacija nekog fonema Alofon- kombinatorike varijante fonema koje su uvjetovane kontekstom i meusobno u komplementarnoj distribuciji, ne utjeu na promjenu sadraja. (fonem m u rijei mama i tramvaj) Morfem- najmanja jedinica koja ima i plan izraza i plan sadraja. Najmanji jezini znak. Dijeli se na korijenske morfeme tj lekseme i gramatike morfeme tj gramateme Alomorf- razliiti morfi tj. izrazi morfema koji su u komplementarnoj distribuciji; njihovom promjenom ne dolazi do izmjene na planu sadraja (nog-a, noz-i, no-ni) 8. pismo kao slika govora: od piktograma do alfabeta Piktogrami-najstariji oblici ovjekova biljeenja dogaaja, javljaju se u prahistoriji, sadraji iskaza oznaeni su slikama. Mogu se itati bilo kojim jezikom ali im je uporaba ograniena jer ne mogu izraziti apstraktne pojmove. Ideogrami- vii stupanj razvoja pisma. Grafiki znak postaje ne slika, nego simbol nekog pojma. Postalo je mogue prikazati apstraktne pojmove. Nema sasvim ideografskih pisama jer se javlja fonetizacija- rijei razliita sadraja, ali istog ili slinog izraza upotrebljavaju isti ideogram. Nadopunjeni su dodatnim znakovima koji poblie objanjavaju ili izraz ili sadrajnalik na rebus. Ideografsko-slogovna pisma je bilo potrebno uiti itati i pisati. Grafiki znakovi odgovaraju samo jednom slogu. Prva takva pisma su klinasto pismo sumerana i akaana, egipatski hijeroglifi, kinesko pismo Slogovna pisma- sastoje se od znakova od kojih svaki odgovara jednom slogu, a veza sa sadrajem u potpunosti nestaje. Broj znakova je manji u odnosu na prethodna pisma. Takvo je hetitsko klinasto pism, semitska slogovna te feniko pismo Alfabet- svakom fonemu odgovara jedan grafiki znak. Ovakva pisma imaju najmanje znakova, prvi alfabet je grki iz kojeg proizlazi latinica. Najstarije slavesko pismo je glagoljica koja se dijeli na uglatu, oblu i poluoblu. irilica takoer nastaje na osnovi grkog alfabeta. Arapsko pismo nastaje iz aramejskog pisma, a na podruju Bosne i Hercegovine se prilagoava hrvatskosrpskom jeziku i naziva arabicom.

9. razlika izmeu slova i grafema? to su digrami, trigrami, tetragrami. Grafem je grafika jedinica kojoj odgovara neki fonem, odnosno glas u jeziku Slovo je najmanji znak koji se pie samostalno i odvojeno u nizu. Grafemom zapisujemo ono to izgovaramo Digrami su grafemi sastavljeni od dva slova (ljubav), trigrami od tri(sciuma), tetragrami su grafemi sastavljeni od etri slova (deutchland) 10 to je korijen, a to osnova rijei? Derivacija i kompozicija rijei? Korijen rijei- temeljni leksiki morfem koji je nosilac osnovnog sadraja i na koji se pridodaju svi drugi morfemi u formiranju rijei Osnova rijei- dio koji je sastavljen od korijena i afiksa koji se u tim oblicima ne mijenja Derivacija-derivacijom se leksemima pridodaju razliiti gramatemi i tako se dobivaju nove rijei. Kompozicijom se slau dva ili vie leksema, a zatim se pridodaju gramatemi da bi se stvorila nova rije 11. na kojoj su razini jezika logotaksija, rekcija i kongruencija? Sintaksu zanima red rijei u reenici (logotaksija), pravila o morfolokom slaganju sintatiki povezanih rijei (kongruencija), te pravila o morfolokom odnosu glagola i imena koja su im objekti (rekcija) 12. kakva je to vertikalna raznolikost, horizontalna raznolikost, odnosno to su to vertikalni stratumi Vertikalna raznolikost-diferenciranje jezinog sistema na istom podruju izmeu razliitih grupa govornika. Tu su najznaajnije socioloke odrednice Horizontalna raznolikost- obuhvaa deferencijaciju jezinih sistema u prostoru i izuava ih u njihovoj povezanosti s geografskim etnografskim i politikim injenicama. Vertikalni stratum tj praktiki sociolekt je jezik neke drutvene grupe koji se razlikuje od ostalih, ima izvjesne lingvistike karakteristike i u jeziku i u govoru po kojima se odvaja od drugih grupa i koje slue za meusobnu identifikaciju pripadnika. 13. definirajte sljedee pojmove: dijalekt, vernakular, sociolekt, argot Dijalekt-podsistem jezika s izrazitim fonolokim, morfolokim, sintaktikim i semantikim odstupanjima koji se protee na odreenom podruju Vernakular- obini svakodnevni govor neke zajednice Sociolekt- naziv za jezik odreene drutvene skupine, drutvenog sloja ili subkulture Argot-specijalni jezik tree vrste, nerazumljiv za druge sudionike drutva) npr studentski i umjetniki argot. 14. to je idiom u jezinoj raznolikosti, a to u semantici Idiom je u jezinoj raznolikosti nain na koji pojedinac upotrebljava neki jezik, a u semantici je to fraza ili frazeologem. 15. definirajte standardni jezik. Objasnite proces standardizacije. Standardni jezik nastaje kad implicitna forma na irem podruju ne moe zadovoljiti komunikacijske potrebe te se na osnovi implicitne forme stvara eksplicitna forma. Formira se izriitim dogovorom, a njegova se forma kodificira u gramatikama, rjenicima i pravopisima. Faze standardizacije: 1.selekcija 2. deskripcija 3. kodifikacija 4.elaboracija 5.akceptuacija 6.implmentacija 7.ekspanzija 8.kultivacija norme 9.evaluacija 10.rekonstrukcija Ako se standard ne prihvati, proces kree ispoetka

16. objasnite pojmove: sinonimija, polisemija, antonimija, homonimija sinonimija-dvije ili vie rijei koje imaju isti ili priblino isti sadraj, a razliit izraz Polisemija- mogunost jedne rijei da zadobije razliite sadraje antonimija-rijei iji su sadraji komplementarno suprotni Homonimija- dvije ili vie rijei koje imaju isti izraz, a razliit sadraj 17. objasnite kontekstualnu i komponencijalnu analizu i semantiko polje! Kontekstualna analiza- tvrdi da pojedine minimalne semantike jedinice na nivou znaka, semantemi, svoj pravi sadraj pronalaze tek unutar ireg lingvistikog konteksta, sintagmi, reenica i diskursa Komponencijalna analiza- u svakom se semantemu otkrivaju u ogranienu broju njegovi konstitutivni elementi koji nemaju ekvivalenta na planu izraza, ali njihova izmjena utjee na promjenu tog plana, kao to se svaki morf analizira na foneme s jednakom takvom karakteristikom. Semantiko polje- pojava da se svi semantemi koji imaju neke zajednike figure sadraja mogu svrstati u jednu cjelinu, unutar koje se zatim promatraju njihovi meusobni odnosi. 18. vrste posuenica:koje su najee posuenice mogu biti fonoloke morfoloke leksike i sintatike (kalkovi). Najee su leksike 19. definirajte diglosiju i bilingvizam Diglosija- situacija u kojoj govornik ili grupa govornika upotrebljava dva jezina sustava naizmjenice, ali u funkciji komunikacijskog, socioloki determiniranog konteksta Bilingvizam- situacija u kojoj govornik ili grupa govornika upotrebljava naizmjenino i bez ikakve razlike dva ili vie sustava 20. definirajte sljedee pojmove: sabiri, pidgini, kreolski jezici, koine i lingua franca Sabiri- jezici ija je upotreba u komunikacijskim procesima ograniena na sasvim specifine situacije Pidgini- jezici koji tee imitaciji nekog, u tom prostoru prisutnog, socijalno uglednijeg jezika Kreolski jezik- materinji jezik koji takvim postaje ako pidgin postane u odreenoj grupaciji jedini jezini sustav Koine- ako se na nekom veem podruju proiri jedan jezini sustav, ne mijenjajui bitno svoje lingvistike karakteristike. Ponekad oznaava i jezik izrastao na bazi nekoliko dijalekata Lingua franca- nekad pomoni jezik mediteranskih luka, mjeavina talijanskog, francuskog, panjolskog, grkog i arapskog, a danas naziv za sve pomone jezike uope. 21. definirajte adstrat, superstrat, substrat, subsubstrat Adstrat-susjedni jezik koji utjee na sustav s kojim je u neposrednom dodiru Superstrat- jezik koji istiskuje drugi jezik, esto se radi o kulturno ili politiki nadmonijem jeziku substrat-jezik koji se na odreenom mjestu govorio, ali ga je istisnuo drugi jezini sistem, u kojem su ostali tragovi prethodnog jezika Subsubstrat-substrat substrata 22. vrste jezinih srodnosti. Koji su njihovi produkti? Vrste srodnosti su kontaktna, tipoloka i genetska. Produkti kontaktne srodnosti su jezine lige ili savezi. Od tipoloke jezine univerzalije, a od genetske jezine porodice

23. kakvi su to amorfni ili korijenski jezici? Amorfni (korijenski) jezici su oni u kojima su sve rijei nepromjenjive i ne mogu se analizirati na morfeme- rije se uvijek podudara s morfemom i svaka je za sebe vlastiti korijen. Odnosi meu rijeima u reenici izraavaju se samo njihovim meusobnim poloajem i relacijama izmeu nezavisnih gramatema i leksema. Obino se kao primjeri ovakva jezika navode klasini kineski i vijetnamski 24. koji su jezici poznati po aglutinativnom odnosno po flektivnom tipu strukture. Aglutinativni (afiksativni) jezici- leksemi i gramatemi zjedno sainjavaju jednu rije, ali unutar nje su jasno odijeljeni, a gramatemi koji se dodaju leksemu u obliku prefiksa, sufiksa ili infiksa imaju pridruen samo jedan gramatiki sadraj. Jednom leksikom korijenu moe pristupiti vei broj gramatema, a pirimjeri su turski, maarski i bantu jezici Flektivni jezici- gramatemi se pridodaju leksemu, ali se ne mogu od njega jasno razdvojiti, a izrazu pojedinog gramatema se pripisuje vie gramatikih sadraja. Gramatemi imaju formu prefiksa, sufiksa i infiksa, a primjer su indoeuropski jezici Rije je o tipolokoj srodnosti, odnosno o usporeivanju dvaju ili vie jezika i o utvrivanju stupnja podudaranja popisa njihovih jedinica i, osobito, propisa o slaganju tih jedinica: to su podudaranja vea, to su jezici tipoloki srodniji Polisintetiki(inkorporativni, aglomeracijski jezici)-ne razlikuju jasno rije od reenice, ovdje vei broj leksikih morfema zajedno s pripojenim gramatemima koji iskazuju odnose meu leksemima sainjava sintatiku sloenicu kojoj se pridruuje kompleksan sadraj, tako da se ovakve cjeline u druge tipove jezika moraju prevoditi itavim reenicama 25. Kako se ostvaruje interferencija jezika? Vrste prevoenja Interferencija jezika moe se ostvariti na tri naina: bilo kao supstitucija, postupno zamjenjivanje jednog sistema ili njegova dijela drugim, bilo kao komutacija, naizmjenina uporaba obaju sistema, ili kao amalgam, kad se dva jezika spoje u jedan novi sustav Vrste prevoenja su ljudsko prevoenje te strojno ili automatsko Postupci prevoenja su: transpozicija(zamjena dijela diskursa jednog sistema sadrajno bliskim, ali drugaijim dijelom diskursa u drugom sistemu), modulacija(promjena lingvistikog stajalita u jeziku na koji se prevodi), ekvivalencija(potpuno mijenjanje izraza kompleksnog znaka, sintagme, u skladu s normom uobiajenom u jeziku na koji se prevodi, te adaptacija(usklaivanje, djelomino i plana sadraja s kulturom i iskustvom govornika jezika na koji se prevodi)