Fakultet politikih znanosti Lepuieva 6, Zagreb Politologija, 1. god.

PLATON Eutifron
Wikiplaton

Zagreb, 18. sijenja 2013.

SADRAJ
1. Ukratko o Platonu 1.2. Platonova filozofija 1.3. Podjela Platonovih djela 2. Dijalog 2.2. Likovi 2.3. Mjesto i vrijeme radnje 2.4. Kratki sadraj 3. Sokratovska metoda elenchos 4. Citati 5. Literatura

1. Ukratko o Platonu
Platon je grki filozof roen 427. godine u Ateni ili Egini (?). Pravo ime mu je Aristokle, ali je prozvan Platon, tj. iroki vjerojatno zbog atletske grae. Potjee iz ugledne aristokratske obitelji i uitelj filozofije mu je isprva bio Kratil, ali je najvei utjecaj na njega imao tek Sokrat. Kasnije je on postao glavno lice svih Platonovih dijaloga te je Platon u njemu vidio svog uzora. Nakon uspostave demokracije u Ateni 399.g.pr.Kr. Sokrat je bio optuen i osuen na smrt zbog asebie, odnosno bezbonitva, to je Platona duboko razoaralo i vrsto je odluio da e filozofijom poboljati stanje u Ateni. Platon se kolovao u Egiptu, prouavao je nauk pitagorejaca i Parmenidovu filozofiju, a 385.g.pr.Kr. u Ateni osniva privatnu kolu po uzoru na pitagorejce. kola je nazvana Akademija jer se nalazi u gaju koji je posveen junaku Akademu. Postojala je do 529. godine kad ju je car Justinijan zatvorio. Platon umire 347.g.pr.Kr. u Ateni u osamdesetoj godini ivota.

1.2.

Platonova filozofija

Prema Platonu ideje su supstancijalni vjeni oblici koji izraavaju ono zajedniko i ope u pojedinanim stvarima, a za razliku od pojava koje opaamo osjetilno, ideje se mogu spoznati samo razumom. Za njega, dua je besmrtna i vjena te je prije ovozemaljskog ivota postojala kao duh bez tijela. Stoga je spoznaja prema Platonu sjeanje due na ideje koje je promatrala u prolom ivotu. Platonu intelektualna vrijednost i moralna zrelost filozofa predstavljaju jamstvo za pravedno upravljanje ljudima kao to je razum dovoljan za formiranje i postojanje bilo kakvih dravnih institucija. Bez obzira na to to e Platonovi dijalozi zauvijek ostati dio kulturne batine, Platon nikada nije prevladao dualizam svijeta ideja i zbilje te je zahvaljujui tome ostao u okviru niza nerjeivih proturjeja na koja je ukazao ve i njegov uenik Aristotel.

1.3.

Podjela Platonovih djela

1. Sokratovsko razdoblje:

Apologija, Kriton, Harmid, Lahet, Jon, Protagora, Hipija manji, Politeia (Drava) I i Gorgija
2. Prijelazno razdoblje:

Eutidem, Hipija vei, Lisis, Meneksen i Menon

3. Zrelo razdoblje -dijalozi o idejama:

Fedon, Gozba, Fedar i Drava II-X, te spisi srednjeg razdoblja Kratil i Teetet
4. Djela kasnog razdoblja kritiki dijalozi:

Parmenid, Sofist, Dravnik, Fileb, Timej, Zakoni i Kritija

2. Dijalog
Platonovo djelo Eutifron je dijalog. To je spis u kojem su formulirani Sokratovi stavovi o etici i moralu. Dijalog nije samo forma u kojoj Platon pie, ve kroz takvu vrstu pisanja Platon izraava svoju filozofiju. Izabravi dijalog kao medij kroz koji izraava svoje misli, Platon je postavio temelje za svako budue filozofiranje koji upuuju na razgovor, diskusiju i traganje za odgovorima ili definicijama uz iznoenje argumenata. Rani aporetsko-elenhistiki dijalozi, meu koje spada i Eutifron, uzimaju se za predodbu Sokratovog filozofskog nauka.

2.2.

Likovi

Glavni i jedini likovi ovog dijaloga su Eutifron i Sokrat. Eutifron je atenski sveenik od kojeg Sokrat oekuje saznati to je to sveto i pobono kako bi mogao pobiti optube svojih tuitelja. Sokrat je osuen na smrt zbog optube da je naruavao tadanji vaei moral destruktivnim djelovanjem na atensku mlade, to je tada bila najstroa kazna u atenskom zakonu. Za Sokrata, Eutifron je ohol lik jer misli da je pametniji i bolji od drugih.

2.3.

Mjesto i vrijeme radnje

Razgovor se odvija na Kraljevskom trijemu atenskog sudita, gdje Sokrat susree Eutifrona koji je ondje kako bi tuio svoga oca. Vrijeme radnje se ne spominje, ali se pretpostavlja da je dijalog napisan prije Platonovog prvog odlaska na Siciliju 388./387.g.pr.Kr. Neki od strunjaka skloni su kasnijem datiranju nastanka dijaloga.

2.4.

Kratki sadraj

Dijalog poinje razgovorom o Sokratovoj optubi. Saznajemo da ga tui ovjek pod imenom Melet Pitejac za kojeg Sokrat kae da tvrdi da znade na koji se nain kvari mlade i tko su oni koji je kvare. Mora da je zbilja mudar kad je prozreo moju neukost pa otiao i optuio me kod drave kao kod majke da kvarim njegove vrnjake (Eutifron, 2c). Prema Meletu, Sokrat kvari mlade izmiljajui nove bogove ujedno ne vjerujui u stare. Eutifron je uvjeren da e Sokrat dobiti parnicu jer lijepo govori, a on sam je na sudu kako bi tuio svog vlastitog oca za ubojstvo. Ubijen je najamnik koji je usmrtio jednog od Eutifronovih slugu na imanju u Naksu. Eutifronov otac ga je zavezao i bacio u jamu dok se ne raspita to je najbolje s njim uiniti. U meuvremenu je najamnik umro od gladi i hladnoe. Eutifron smatra da e ljudi misliti da je lud jer tui vlastita oca, ali prema njegovim rijeima: slabo oni znaju, Sokrate, kakav je odnos boanskoga naspram pobonoga i bezbonoga (Eutifron, 4e). Sokrat uoava da Eutifron misli da zna sve o toj temi te zapoinju raspravu o pobonome i bezbonome. Eutifron prvo kae da je pobono upravo to to ini - tui svog oca radi ubojstva. Zatim tvrdi da je pobono ono to je bogovima drago, a bezbono ono to im je omraeno. Meutim, Sokrat istie injenicu da nisu svim bogovima iste stvari drage niti mrske, te da ova tvrdnja ne moe biti definicija pobonoga. Sljedei zakljuak je da je pobono ono to svi bogovi vole, a bezbono ono to svi mrze. Sokrat se Eutifronu suprotstavlja tvrdei da je ono to je bogovima drago samo jedno od svojstava pobonosti, a ne sama definicija. Sljedea tvrdnja kae da je pobono pravedno, ali Sokrat jo jednom zaljuuje da nisu na pravom putu jer pravedno nije uvijek pobono, tj. pobono je samo dio pravednoga. Odgovor koji daje Eutifron jest da je sveto i pobono onaj dio pravednoga koji se odnosi na sluenje bogovima, a drugi dio pravednosti se odnosi na sluenje ljudima. Zakljuuju da je svrha bilo kojeg sluenja biti od koristi te da je pobonost sluba, odnosno stanovito znanje o rtvovanju i molitvi, prema Eutifronovim rijeima. rtvovanje kao prinos darova za Sokrata je vrsta razmjene izmeu bogova i ljudi, te je stoga i pobonost neka vrsta trgovine izmeu bogova i ljudi. Eutifron kazuje da su ti darovi bogovima tovanje i iskazivanje asti te dopadljivost. Tim zakljukom vratili su se na poetak rasprave i zakljuak da je pobono ono to je bozima drago. Sokrat govori Eutifronu da dobro vidi kako on zna to je pobono i moli ga da to podijeli s njim, meutim, Eutifron ga pozdravlja i odlazi. Ovdje Sokrat biva ironian, jer je oito da je dokazao da Eutifron ne moe definirati pobonost.
3.

Sokratovska metoda elenchos

U Eutifronu najvie do izraaja dolazi Sokratovska metoda propitivanja sugovornika elenchos kojom Sokratu nije svrha doi do same definicije ve razgovorom i diskusijom stei znanje. On uiva u Eutifronovom iskazu polagano mu ukazujui na njegovo neznanje. Prema tome, Sokratov cilj je potraga, a ne odredite. Smatra da su za stabilnost naeg realiteta kljune upravo rijei. Znanje se sastoji od 2 stavke: iskaza (posjedovanje definicija i univeralno vaenje) i vrline. Ukoliko je na iskaz nedoslijedan ukazuje na nedoslijednost naeg karaktera. Nije nuno postii definiciju jer izloenost rijeima utjee na karakter te je sam razgovor dovoljan za transformaciju due.

Elenchos u Eutifronu ima pet faza: 1. 2. 3. 4. 5. Sugovornik je siguran da neto zna Sokrat ga trai da definira svoje znanje Sugovornik to ne moe dokazati Sokrat mu pokazuje da nema univerzalno vaenje, te mu nudi izlaz Eutifron nema odgovor i odlazi

Karakteristike Sokratovog ispitivanja:

1. IRONIJA budui da Sokrat zna da Eutifron samo misli da zna to je pobono

2. 3. 4. 5.

Potrebno je rei ISTINU Sokrat SLIJEDI, a ne namee svoja uvjerenja USTRAJNOST treba savladati potekoe Porebna je HARMONIJA, odnosno dosljednost misli i govora 6. Cilj elenchosa je OBRAZOVANJE i, ako je mogue, postizanje definicije, odnosno znanja 7. Pruanje argumenata o vlastitoj moralnoj izvrsnosti (Eutifron jedno pria, a drugo jest)

4. Citati
Eutifron: Razumijem, Sokrate: jer ti tvrdi da ti se u svakoj prilici javlja tvoj boanski glas. Podnio je tubu protiv tebe to uvodi novotarije u religiju, a da bi te oklevetao, prijavljuje te na sud, znajui da e takve klevete naii na plodno tlo u veine ljudi. Mene takoer ismijavaju kao luaka kad u zajednici govorim o boanskim stvarima i proriem im budunost. Pritom nita od onoga to sam proricao nije bilo neistinito. Unato tome zavide svima nama koji smo takvi. Ne treba se uope osvrtati na to, nego valja ii svojim putem. (Eutifron, 3c)

Sokrat: (...) a ja se doimam kao netko tko iz ljubavi prema ljudima rasipno priopavam svakom ovjeku sve to znam, ne samo bez ikakve novane naknade nego tovie rado platim kad se nae netko tko me hoe sluati. Ako me pak hoe ismijavati, kao to upravo rekoh, i kao to ti veli da ine s tobom, ne bi mi bilo neugodno da se ak i na sudu egae sa mnom i ismijavaju me. (Eutifron, 3e)

Eutifron: Upravo zbog toga se neprestano svaaju posvuda, a posebice u sudnicama. Jer iako su poinili veliku nepravdu, sve rade i govore kako bi izbjegli kaznu. (Eutifron, 8c)

Sokrat: S ovim je dakle isto kao i s onim prijanjim? Neto dakle ne biva ljubljeno od strane onih koji ljube zato jer je ljubljeno, nego je ljubljeno zato jer biva ljubljeno (...) dakle, zato jer je pobono biva i ljubljeno, a nije pobono jer biva ljubljeno. (Eutifron, 10d)

Sokrat: Reci mi onda, najbolji moj, kakav bi uinak trebala poluiti sluba bogovima. Jasno je da ti to znade jer tvrdi kako od svih ljudi najbolje razumije boanske stvari. (Eutifron, 13e) Sokrat: to radi prijatelju? Odlazi i liava me velike nade koju sam imao da u od tebe nauiti to je pobono, a to nije, i tako se obraniti od Meletove optube, jer bih mu objasnio kako sam Eutifronovom pomou postao uen u boanskim stvarima, te da vie neu zbog neznanja lakomisleno donositi sudove, niti u tim pitanjima uvoditi novine, posebice kako bih mogao ostatak svog ivota bolje proivjeti. ( Eutifron, 16)

5. Literatura

Platon, 1998. Eutifron, Zagreb, Matica hrvatska entija, Josip, 1980. Opa enciklopedija, Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod Biljeke s predavanja