Dva mala soneta svjedoanstvo o poeziji trojice velikih pjesnika Vildana Peenkovi

DVA MALA SONETA SVJEDOANSTVO O POEZIJI TROJICE VELIKIH PJESNIKA

Saetak Skender Kulenovi je pored Ocvalih primula i soneta objavljenih u dvjema zbirkama, napisao jo sedam soneta, koji su objavljeni posthumno: pet u tematskom ciklusu o Baruhu Spinozi i dva sonet posveena pjesnicima Branku Radieviu i Aleksi antiu: Brano sine i Povratak iz raja. Razumijevanje dva posljednja soneta nije mogue bez prethodnog itanja elegije Branka Radievia i antieve ljubavne ali i socijalne lirike. Moderna, savremena poezija, stavlja pred itatelje velike zahtjeve kao preduvjet za uspostavljanje komunikacije. Kako je intertekstualnost odnos meu knjievnim tekstovima u kojem je za razumijevanje jednog djela vano poznavanje drugog, pri emu je ta relacija ispunjena znaenjem koje se na drugi nain ne bi moglo ostvariti, moe se konstatirati da je isti prisutan i u sonetima Branko sine i Povratak iz raja. Na neki nain, moemo rei i da se radi o razgovoru i komunikaciji izmeu Kulenovia i Radievia odnosno Kulenovia i antia.

Kljune rijei: intertekstualnost, kontekst, predtekst, metaforinost, komunikacija, pjesnik, itatelj, vieznanost

Dva mala soneta svjedoanstvo o poeziji trojice velikih pjesnika Vildana Peenkovi
Pjesnik prvi Skender Kulenovi Skender Kulenovi (ro. 1910. god. u Bosanskom Petrovcu, umro 1978. god. u Beogradu) je od samih poetaka svoga pisanja, objavljivanja prvih soneta, svojom ratnom lirikom, esejima, pripovijetkama, cijelim svojim stvaralakim opusom oduvijek privlaio pranju, kako italake publike, tako i knjievnih kritiara i teoretiara. Jedan je od rijetkih pisaca, koji se izjanjavao pjesnikom, a kojeg su proglaavali prozaistom, esejistom, dramatiarem. Ma kakva bila njegova izraajna forma u datom trenutku, on je postizao savrenstvo u svakom pogledu: jezikom, formom, izrazom. Jo kao sedamnaestogodinjak, javio se prvim kratkim sonetnim vijencem Ocvale primule, za koje je inspiraciju naao, kako sam kae, u vitalistikim stihovima Vladimira Nazora a koji su ve tada pobudili interesivanje u knjievnim krugovima njegovih savremenika. A onda je opet nestao na vie od jedne decenije. Drugi znaajan dogaaj, koji je Kulenoviu izmamio buru stihova ovaj put je izazvan kolektivnim stradanjem u jeku rata. Tada nastaju njegove poeme (eva, Stojanka majka Kneopoljka...), u kojima progovaraju majka, ptica, ratnik. Nakon rata, Kulenovi se okree pripovijednom stilu: objavljuje niz eseja, kritikih radova, pie pripovijetke. Oslukivao je ta se deava u umjetnikom svijetu te nastojao reagovati. Godinama mijenjajui mjesto ivljenja, od rodnog Petrovca, preko Sarajeva, Mostara i Beograda, Kulenovieva knjievno - umjetnika shvatanja vezivala su se za isti izvor, za njegovo kulturno i etiko bie, nostalgian duh tradicije i vremena odrastanja. I sve odrednice njegovog pjesnikog ja, koje su tokom vremena podnosile razne formulacije, sukobljavale su se iznutra i bila je potrebna posebna kritika snaga da usmjeri svu tu energiju u tokove pjesnikih misli, u sonetna korita i zauzda ih vrstom rukom, vrstim izrazom koji ne trpi odstupanja i pomjeranja. Skender Kulenovi napisao je 52 soneta. Prvih pet, spojenih u mali sonetni vijenac Ocvale primule, objavio je u gimnazijskom almanahu Hrvatska vila. Po dvadeset soneta, objavio je 40 godina kasnije u zbirkama Soneti (1968.) i Soneti II (1972.). Poslije njegove smrti, objavljeno je jo 7 soneta: pet u kratkom tematskom ciklusu o Baruhu Spinozi (Baruh Benediktus de Spinoza brusa I - V) te jo dva soneta koja nisu uvrtena u zbirke ( Branko sine i Povratak iz raja). Svi oni, uvezani jedinstvenom pjesnikom formom, razlikuju se i mogu se podijeliti na sonete mladosti koje odlikuje ista forma i zrele sonete u kojima su vidljiva odstupanja od klasine forme i autorovo priklanjanje slobodnijem stihu. Ovom

Dva mala soneta svjedoanstvo o poeziji trojice velikih pjesnika Vildana Peenkovi
prilikom, zadrat emo se na dva posljednja soneta koja nisu uvrtena u zbirke, Branko sine i Povratak iz raja. Svaka rije (svaki znak) nekog teksta vodi izvan svojih granica. Svako razumijevanje jest stavljanje konkretnog teksta u odnos sa drugim tekstovima. () Etape tog dijalokog kretanja razumijevanja jesu: ishodite tekst koji je pred nama; korak natrag proli konteksti; korak naprijed anticipacija (i poetak) budueg konteksta.1 Ovaj citat bi mogao biti metodoloka osnova u prouavanju navedenih soneta, jer upravo njihovo razumijevanje je stavljanje pjesnikog teksta u odnos sa drugim tekstom, odnosno stavljanje Kulenovievih soneta u odnos sa kontekstom pjesnitva Branka Radievia i Alekse antia. Takve pjesme u kojima se citiraju tue rijei, odnosno stihovi a da se italac ne upuuje na izvore, teke su za razumijevanje. Neki pjesnici, poput Eliota, takvim su pjesmama dodavali neophodna objanjenja, ali mnogi, poput Kulenovia to nisu uinili. Za recepciju takve poezije, potrebno je veliko znanje, pjesnikov komentar ili struno tumaenje. Ruski pjesnik Osip Mandelstam u tom kontekstu je i istakao da su njegovi itatelji ljudi koji posjeduju njegovu kulturu, jer kako nas svaka zagonetka i novina mogu potaknuti na razmiljanje, na rjeavanje problema, tako nam i djelo gdje nedostaje intertekstualno znanje moe predstavljati zagonetku. Ipak, s obzirom da se radi o pjesmama koje su obiljeile jednu knjievnu epohu, moemo ustvrditi da je rije i o stihovima koji su prepoznatljivi i bez navoenja.2 Sve ovo, dakako nije presudno za percepciju i doivljavanje poezije, ali u konkretnom sluaju i u svim sluajevima subjektivnih pjesnikih reagiranja, bez poznavanja konkteksta, ne moe se ispravno shvatiti ni tekst. I pitanje je, zato je Kulenovi napisao sonete ba u spomen na Radievia i antia. Prije bismo oekivali da oni budu upueni Nazoru ili Matou, jer upravo su oni bili poticaj za njegove prve sonete. Ono to je zajedniko njihovoj poetici jeste subjektiviranje doivljaja i nijansiranje atmosfere pejzanosti u okvirima simbolistikog i intimistikog. Poslije mi se u pisanje naselila Nazorova rije, neto zarazno iz nje, i to se nastavilo i u godinama kada me je u probijanju ka stihu opinio Matoev krug. Vjernije e biti ako
1

M.M. Bahtin, "Estetika slovesnogo tvorestva", Moskva, 1979, u: Zvonko Makovi, Magdalena Medari, Dubravka Orai, Pavao Pavlii (ur.): Intertekstualnost &Intermedijalnost, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1988, str. 361.-373. 2 Ovdje se posebno misli na antievu pjesmu Emina, koja je ula u narod i pjeva se kao sevdalinka

Dva mala soneta svjedoanstvo o poeziji trojice velikih pjesnika Vildana Peenkovi
kaem: ja sam u sebi i svijetu oko sebe, onom jedinom koji je bio moj, Nazora

prepoznavao.3 Ocvale primule umnogome podsjeaju na Matoeve sonete Mauhica i Srodnost, u kojima se titi pravo tih skromnih bia da privuku promatraa svojom ljepotom i vieznanou. U ovoj pejzaistikoj lirici, obojica pjesnika biljee osjeaj intimnoga proimanja s prirodom, biljkama i zvukovima.

Odlazak pjesnika (Pjesnik drugi Branko Radievi) Sonet Branko sine, napisan je, kako je Kulenovi napomenuo Vijek i po od pjesnikovog roenja, ali je fokusiran na trenutak odlaska pjesnika, na njegovu smrt. Predtekst sonetu je elegija Branka Radievia, Kad mlidijah umrijeti, po mnogima, jedna od najljepih elegija u srpskoj knjievnosti. Radievi (1824 1853), jedan od najznaajnijih srpskih pjesnika romantiara za ivota je objavio dvije zbirke pjesama i njima stekao veliku slavu. Njegov knjievni rad, bio je poetak jedne nove knjievne epohe koja je doivjela nesluen zamah. Miljenik i uenik Vuka Karadia umro je sa 29 godina od tuberkuloze, u jednoj bekoj bolnici na rukama Vukove ene Ane. Radievieva poezija, predstavljala je itavu kolu za pjesnike koji su doli poslije njega i koji su svoje stihove pisali po ugledu na njegove. U elegiji Kad mlidijah umrijeti, Radievi je predosjetio smrt, koja je zaista nekoliko godina kasnije ugasila njegovu mladost. Odlazak vlastite ivotnosti, pjesnik je metaforino iskazao slikama umirue jeseni: Lisje uti vee po drveu, Lisje uti dole vee pada; pada, Zelenoga vie ja nikada Videt neu! ( Kad mlidijah umrijeti, B.R.)
3

Da je meni umrijeti ko ti, s lisjem utim to zeleno da utoga ne vidim nikada, ve oluju i slavuja i ( Branko sine, S.K.)

S.Kulenovi, Moji susreti sa Mauranievim epom, Eseji, Veselin Maslea, Sarajevo, 1971, str. 69

Dva mala soneta svjedoanstvo o poeziji trojice velikih pjesnika Vildana Peenkovi

Kao to je uoljivo, prvi katren Kulenovievog soneta ima jednak poetski izraz poetnim stihovima Radievieve elegije, meutim, dok se Radievi oprata od ivota, Kulenovi upuuje kako Radievieva smrt iako prerana, ipak nije konana, jer ovaj pjesnik i danas ivi kroz svoje pjesnitvo. Poezija na taj nain, postaje svjedoanstvo ne vremena, ve bia, njegovog tvorca. Iako se Kulenovi koristio jednakim sintagmama kao i Radievi, sve je to u njegovom sonetu pretopljeno u nove cjeline tako da se ne moe govoriti o mehanikom presaivanju izvornog djela u novi proizvod. Posljednji stih prvog katrena okosnicu ima u Radievievim stihovima : Sluo groma, sluao oluju, udio se tvojemu slavuju, Ovaj stih svojom metaforinou sugerira emotivnu razinu na kojoj valja deifrovati duevno stanje subjekta pjesme, konotirano vieznanou rijei grom, oluja, slavuj. One su u isto vrijeme: opasnost i sigurnost, strah i ushienje. U drugom katrenu Kulenovi s osjeajem tuge i aljenja govori o tome ta sve pjesnik ostavlja i proputa u ivotu, stvarima koje nee doivjeti, jednako kao i Radievi, kojem najtee pada rastanak sa njegovim pjesmama, a njegova poezija je bila i njegova najvea ljubav. Ona je najuzvienije i najvrijednije to je stvorio u ivotu, ono to ostaje poslije njega, on je osjea poput vlastitog djeteta (deco mila) i ono to ga najvie boli je to da nije dovrio svoj posao, nije dovrio svoje pjesme (U traljama otac vas ostavlja). Iskrenost kojom Radievi iznosi svoju bol ini da pjesma djeluje potresno i sugestivno. Po intenzitetu osjeanja, ovaj je katren jednak zavrnim stihovima elegije: O pjesme moje, jadna siroadi Deco mila mojih leta mladi'! Htedoh dugu da sa neba svuem, tralja, Dugom arnom sve da vas obuem, Da nakitim sjajnim zvezdama, Da obasjam sunanim luama... (...) Sve nestade to vam dati spravlja raj od svijeta ponesem u san. (Branko sine) arnu dugu u svoj suen dan, danak bijeli to mi se pomalja, sijed da pjesme uzvijezdim iz

Dva mala soneta svjedoanstvo o poeziji trojice velikih pjesnika Vildana Peenkovi
U traljama otac vas ostavlja. (Kad mlidijah umrijeti) U tercetima pjesnik se oprata sa ivotom. Ovdje dolazi do stiavanja pjesnikovih rijei i emocija. Kraj koji je neminovan je sve blii, a pjesnik je sve umorniji od borbe sa boleu. Njegova ljubav prema ivotu bila je neizmjerna, jednako kao i bol koju osjea jer sve to je volio mora napustiti. Na ovaj nain, sonet je uao u knjievnu komunikaciju sa elegijom, na nain da je jedan tekst projiciran u drugi, jedno vrijeme i kultura u drugu, jedna knjievna vrsta u drugu. A da bi autora. Lisje uti ve po drveu, ve smrt pali svoju utu svijeu, zdravo da ste, premili mi svi! Doe doba kad klecavom nogom idem i ja i govorim zbogom, uzmi mene sad pod ruku ti. (Branko sine) (...) Zbogom svete, nekadanji raju, Ja sad moram drugom ii kraju! (Kad mlidijah umrijeti) Ruka lomna, telo izmodeno, A kleca mi slabako koleno! Doe doba da idem u groba. ta transformacija bila uspjena neophodna je stalna interakcija. U tom ispreplitanju vodi se konstantan dijalog ne samo poezije i identiteta, nego i

I u jednoj i u drugoj pjesmi, vidljive su promjene emocija, od strasti koju pjesnik osjea kada govori o ljepotama ivota ili o svojim pjesmama, do potpunog smiraja i prihvaanja onog to dolazi. Stendahl je jednom istakao da je upravo ta promjena emocija i strasti, neto najljepe to poezija moe pruiti ljudima, jer ona istovremeno uzbuuje i ui. U tome i jest tajna posebne djelotvornosti pjesme: ma kako se od nje distancirali, itajui je mi padamo pod njen utjecaj, ulazimo u njezin svijet neopozivo, u duhu pogoeni svime to se u tom svijetu dogaa. Svejedno kojim se zamjenicama pjesnik pri tom slui, on uvijek govori istodobno (1) o sebi, (2) o nama, (3) o ljudima.4

Vlatko Pavleti, Kako razumijeti poeziju, kolska knjiga, Zagreb, 1995. str. 116.

Dva mala soneta svjedoanstvo o poeziji trojice velikih pjesnika Vildana Peenkovi
Iako je osnovni motiv Kulenovievog soneta, jednako kao i Radievieve elegije opratanje i rastanak sa ivotom, ipak ni u jednoj nema gorine i pesimizma i obe podsjeaju na sve ljepote mladosti i ivota. I ma koliko ih puta itali, one uvijek u nama izazivaju jednaka osjeanja, a upravo u tome jeste poetski uinak djela, kojeg je Eco definirao kao sposobnost teksta da regenerira uvijek nova itanja, a da se nikad potpuno ne iscrpi5 Jer tek nam ponavljanje neke formule, konvencije, klieja itd. omoguuje razumijevanje, snalaenje u tekstu, koje moe izostati u susretu s potpunom novou. Barem djelomino poznavanje elemenata nekog djela upravo je ono na emu se temelji naa sposobnost da ga itamo i cijenimo6

Uskrsnuli pjesnik ili poezija kapija izmeu svjetova (Pjesnik trei Aleksa anti) Kako pjesnitvo i proistie iz tenje za ispovjedanjem, za komunikacijom tako bismo i Kulenoviev sonet Povratak iz raja mogli shvatiti kao nastojanje pjesnika da udahne novi ivot preminulom pjesniku i njegovom stvaralatvu. Poetiki model sonetu je pjesma Emina Alekse antia (1868 1924). Posveen Slobodanu Neoviu, sonet je evokacija stvaralatva mostarskog pjesnika, njegove ljubavne ali i socijalne lirike. antieva poezija pokazuje ukorijenjenost ovjeka u ivot i ivota u ovjeku i malo je pjesnika u ijoj poeziji taj savez tako mono dvosmjerno struji. Iz tog saveza proistie vjera poezije kao sinteze vjere ovjeka i svijeta. Nigdje se ivotne suprotnosti ne prepliu, sukobljavaju i mire kao u poeziji, a to je posebno vidljivo u poeziji Alekse antia. anti je bio veoma raznovrstan stvaralac. Niko od njegovih savremenika nije stvorio toliko soneta kao to je on i to o svim temama i motivima koji su ga zaokupili. U veini njegovih pjesama, slike pejzaa proete su duevnim impresijama, koje su opet uronjene u oblik pjesme i njen ritam. Dui je jednom prilikom istakao da se u svojim pjesmama anti uvijek vraa podmlaen i ozaren. Njenost i dobrota bili su samo izvor iz kojeg su potekle slike i melodije antievog stvaralatva, a on je bio pjesnik koji je u pjesmi naao dom svoje
5

Umberto Eco, Napomene uz Ime rue, u: Ime rue, prevod: Morana ale, Biblioteka Jutarnjeg lista, Zagreb, 2004. str. 482. 6 Miroslav Beker, Uvod u komparativnu knjievnost, kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 49.

Dva mala soneta svjedoanstvo o poeziji trojice velikih pjesnika Vildana Peenkovi
due, svoje utoite i konaite. Za razliku od Duia koji se sve vie evropeizirao, anti je do kraja ostao vjeran nacionalnim i socijalnim idealima. Poezija Alekse antia kree se u cjelini izmeu dva tradicionalna opredjeljenja, izmeu linih i kolektivnih osjeanja, ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaenog naroda. Kao ljubavni pjesnik razvio se pod uticajem sevdalinki, muslimanskih narodnih pjesama. U njegovim pjesmama doaran je orijentalni ambijent bata, edrvana, behara, arenih leptira; devojka koja se u njima pojavljuje sva je okiena, bujne, izazovne, ali ipak skrivene ljepote. Istinsko antievo poetsko postojanje je najue vezano za sudbinu naroda, pa je i smisao njegovog pjevanja uslovljen smislom postojanja. Njegov govor poezije je pjesnikova artikulacija ivotnog iskustva i saznanja kako linog i kolektivnog tako i samog jezika. Intenzitet tog govora baziran je na redoslijedu" poetskih slika i detalja koji grade te slike kao njihova objektivna i misaona stvarnost. I po rimi, ovaj je sonet drugaiji od svih ostalih koje je Kulelovi napisao: aabb ccdd eef fgg. Kulenovi je posrednik antiu, ba kao to je i anti posrednik njemu. Sino kad se vratih iz dennetskih nara prooh pokraj svoje bronze sred Mostara. U raju se ee beskrajem jasmina s ibrikom u ruci hiljadu Emina. (Povratak iz raja, S.K.) Sino kad se vraah iz topla hamama prooh pokraj bae staroga imama. Kad tamo u bai, u hladu jasmina s ibrikom u ruci stajae Emina. (Emina, A..)

Ve od prvog stiha, itatelj se ne moe oteti potrebi da od prve rijei u pjesmi konstruie njezin smisao i ponire u dubine iz kojih izviru njezine slike. Uskrsnuli pjesnik u Kulenovievom sonetu, vraajui se iz dennetskih nara, ne prolazi pokraj bae staroga imama, ve pored svoje bronze sred Mostara7 i vie nije opinjen mirisom jasmina niti Emininom ljepotom. Iako oba pjesnika pjevaju o ljubavi, kod antia je to ovozemaljska ljubav prema djevojci, kod Kulenovia je prema onozemaljskom ivotu. Kulenovi nije jedini koji je uskrsnuo ovog velikog pjesnika. Poslije njega, to je uinio i Pero Zubac u svojoj pjesmi Aleksa se vraa iz raja (1980.): Od zvijezda satkan, iz beskraja, Aleksa se vraa iz raja.

Spomenik u Mostaru podignut u ast pjesnika

Dva mala soneta svjedoanstvo o poeziji trojice velikih pjesnika Vildana Peenkovi
Drugi katren Kulenovievog soneta, takoer se oslanja na antievu Eminu: i svaka mi selam prima ispod grana kao da je dola kod svoga sultana, ali ja se vratih gdje se niko nee u sokake stare i avlijsko cvijee, (Povratak iz raja) Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa jo kad se ee i pleima kree... - Ni hodin mi zapis vie pomo nee!... (Emina)

Ne moe se zanemariti ni Kulenoviev napor da se suoi sa samim inom stvaralakog problema, u fokusu kojeg stoje oblici i rime, kao nosioci unutranjeg pjesnikovog nemira. Iz stiha u stih moe se pratiti nadiranje individualnog senzibiliteta, koji je, u stvari, sloen postupak u fikciji pjesnikovog unutranjeg razloga. Poezija je ta koja spaja svjetove, a njeni stihovi povezuju one to su ostali i one to su ih napustili. Zadatak poezije je, izmeu ostalog, i da opie svijet ije je prostranstvo iza ovog vidljivog. Poezija brie granicu izmedju svjetova i utae u korito koje je sutina pjesnitva ali i ovjeka. O tome pjeva i anti u pjesmi Pretprazniko vee: Mi zdruujemo due ljudi svije'! Mrtve sa ivim veu nae niti: I s nama vazda uza te e biti I oni koje davno trava krije! Kulenovi je imao namjeru da nagovijesti onaj nevidljivi i nedodirljivi svijet ije je prostranstvo iza ovog naeg svijeta stvari i snova, jer antieve pjesme otvaraju" kapiju izmeu svijetova: izmeu rijei i utanja, nepostojanja i postojanja, izmeu jave i sna, slutnje i akcije. Poezija brie granicu izmeu tih svjetova i stanja, i sve to utae" u rijeku poezije koja je sutina ovjekove sutine. Dok katreni u sonetu imaju okosnicu u antievoj ljubavnoj lirici, tercinama je socijalne tematike uporite njegova socijalna lirika. Prva tercina aludira na pjesme ima u pjesmi Pretprazniko vee. vodenici staroj to i mrtva melje,

mostarskog pjesnika : O klasje moje, Vodenica, i Vee na kolju, dok druga tercina uporite

Dva mala soneta svjedoanstvo o poeziji trojice velikih pjesnika Vildana Peenkovi
iz krvavog klasja penice sve bjelje, raspetom bogu gdje teaci klee, ocu na jo jedno pretpraznilko vee, pod mostarsko plavo od nebesa kube, svojoj crnoj bronzi gdeje se dvoje ljube. antieva vodenica stara, sada je mrtva, jednako kao i sam pjesnik, a oblici njegovih opredmeenja nisu vie vidljivi i fiksativni, nego su ulno dokuivi. Personificiranjem stvari iz okoline, pojmova i znakova iz poezije, Kulenovi je oivotvorio poetske slike, a da bi se razumio smisao unesen u sonete, treba poznavati materiju iz koje je autor crpio grau. Na taj nain, Kulenovi potvruje konstataciju da uene pjesnike (poeta doctus) mogu s potpunim razumijevanjem itati jedino ueni itatelji: Moda bi dio stihova i u najteim pjesmama svatko mogao odjelito shvatiti, ali cjelovito znaenje nikako, jer su potrebni mnogobrojni konteksti za razrjeenje nejasnoa od leksikih i citatnih do onih vezanih za ivotopise i druge podatke o imenima koja su utkana u pjesmovo tkivo8 Ako neke pjesme i istrgnemo iz ciklusa i objavimo ih kao samostalne, i umjetniki nesumnjivo dojmljive cjeline, zastat emo u nedoumici kako da ih interpretiramo, jer neemo imati klju, neemo znati prema kome su apelativno orijentirane a kome su upuene. Zbog vanosti odabranog konteksta u fazi recepcije djela, nezamjenjivo je hermeneutiko itanje: od teksta prema kontekstu i obratno. U umjetnikoj knjievnosti metodom intertekstualnosti se afirmiraju ili osporavaju tekstovi koji se ugrauju u novo djelo, a u isti mah oni sa svoje strane afirmiraju djelo koje je u nastanku. Istinitost u knjievnom umjetnikom tekstu nastalom na naelu citatnosti i intertekstualnosti je irelevantna i naelo preoblikovanja citata u takvom intertekstualnom zdanju nuno je radi efikasnog i estetski efektnog saobraavanja novoj strukturi koja, stoga, djeluje kao vrsto tkanje.9

8 9

V. Pavleti, nav.djelo, str. 181. Durakovi, Esad, Intertekstualnost i kontekstualizacija sakralnog teksta, Novi izraz, asopis za knjievnu i umjetniku kritiku, issue: 33-34 / 2006, str. 167-175, on www.ceeol.com.

Dva mala soneta svjedoanstvo o poeziji trojice velikih pjesnika Vildana Peenkovi
Vrijeme savremeno i vrijeme i tematika prolosti, na ovaj se nain svjesno udruuju i projiciraju kao aktuelizacija, esto sa nagovjetajem novih vidika. Jednako se tako postupak pjesnika moe shvatiti i kao formalni izraz elje da se popuni praznina izmeu prolosti i sadanjosti i elje da se prolost ponovo napie u novom kontekstu. Ove sonete, kao i prve koje je Kulenovi napisao, a za razliku od kasnijih objavljenih u zbirkama Soneti i Soneti II, naseljava ljudskost i ona podrazumjeva sveprisustvo ovjeka u manifestaciji ivota i svijeta. Poezija postaje pjesnikov putovoa kroz ivotne labirinte, jer ona vidi unaprijed i vodi u nedosegnuto. Ovakva poezija je pjesnikova artikulacija ivota, njegovog iskustva i saznanja kako linog, tako i drutvenog, ali i pjesnikog i jezikog. Ovdje dolazi do izraaja pjesnikov napor da se suoi sa samim inom stvaralatva, ispitujui oblik i jezik kao nosioce svog nemira. U osnovi toga, uvijek je doivljaj koji uslovljala oblik, koji je krajnje osmiljen asocijativnim vezama i koji se moe projektzirati kao individualni senzibilitet. Zato Kulenovi svakodnevno i obino pretvara u uzvieno, vrei strogu selekciju motiva i lirskih slika. U tom smislu vispreniji italac e otkrivati" ono to je pjesnik preutao, da bi shvatio veliinu onoga ta je i kako rekao, da li je to u strogom sonetnom pravilu, vrstini forme ili u uslonjavanju tercinske slikovitosti i neposrednosti jer Kulenoviev iskaz u cjelosti je zasnovan na jakoj doivljajnoj osnovi i dubinskoj opservaciji ivotnih manifestacija. Prema definiciji moderne nauke o recepciji knjievnoumjetnikog djela, postoji komunikacijski trokut pisac , djelo, italac. U djelo pisac unosi jedan dio, ali i italac unosi svoje oekivanje u djelo. Ovdje bi mogli rei da je rije o umetanju jo jednog ugla u kojem je smjeten jo jedan pjesnik, onaj iji je tekst posluio kao predtekst. Na taj nain, stvoren je komunikacijski kvadrat u kojem jedna dijagonala spaja dva pjesnika, a druga itaoca i djelo. U njihovom sjecitu je jedinstven doivljaj umjetnike stvarnosti. itatelj tako postaje glavni sudionik u semiotikom procesu koji na jednom kraju poinje enkodiranjem, a na drugom kraju zavrava dekodiranjem poetski sugestivnih i vieznanih poruka, a taj semiotiki proces se odvija u itateljevoj svijesti. Umjetnika djelatnost, ima estetski efekat, koji se prilagoava itaocu i zavisi od njegovog senzibiliteta (koji se opet mijenja zavisno od ivotnog doba, intelektualne razine, uslova recepcije umjetnikog dela, trenutnog raspoloenja... ) ak i vie itanja jednog te istog djela sa izvjesnom vremenskom distancom moe donijeti, ne razliito miljenje, ve itanje iz razliitih uglova, na nain da svaki put, u istom tekstu bude otkriveno i osvijetljeno

Dva mala soneta svjedoanstvo o poeziji trojice velikih pjesnika Vildana Peenkovi
neto sasvim drugo. Upravo to je - iz razloga to taj krajnji estetski efekat umjetnikog djela nikad nije siguran i ne moe biti predvidiv - i najizazovniji element umjetnikog stvaranja. Zajedniko ovim sonetima koji nisu uvrteni u zbirke i ciklusu o Spinozi10 jeste to su svi imali predloak na osnovu kojeg su nastali. Kulenovi je sluei se intertekstualnom metodom stvorio novi od starog izraza, uvrstio tue rijei u svoje stihove, tue stihove u svoje sonete. Motivi Radievia i antia, jednako kao i temelji Spinozine filozofije, utkani su tako u sonete i mogu se pronai u poetskom izrazu Skendera Kulenovia. Na taj nain dva mala soneta, ostaju da svjedoe o poetskom korpusu trojice velikih pjesnika.

10

Baruh d'Espinoza (roen 1632. god. u Amsterdamu, umro 1677. god. u Hagu), holandski je filozof kojeg je jevrejska zajednica ekskomunicirala radi njegovih tvrdnji da je Bog mehanizam prirode i univerzuma, i da je Biblija metaforiko i alegorijsko djelo kojem je zadatak da ui o prirodi Boga. Po njegovom uenju, Bog i priroda su indentini (Deus sive natura) a svijet beskonaan.